Upload
nesssie20
View
983
Download
20
Embed Size (px)
DESCRIPTION
ezel
Citation preview
qwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmrtyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklzxcvbnmqwertyuiopasdfghjklz
EZELIZREKE I CITATI
2010 - 2011
I SEZONA
“ Usamljenost ne znači biti sam. Čovjek koji ne može pogledati svoj
odraz u ogledalu je sam čovjek. Čovjek koji bježi od svojih problema je
sam. Nitko ne želi biti sam, svi žele biti u toplini nečije prisutnosti. Sam
je onaj koji misli da ne zaslužuje biti voljen. Usamljenost nije samo biti
razdvojen od nekoga, usamljenost je kada ne postoji ''zbogom''. Ostvari
sve svoje snove, jer svakoj priči će doći kraj. To je usamljenost. Ponekad
usamljenost nije samo tama, ponekad je puno više od toga. Usamljenost
nije samo okrenuti nekome leđa, usamljenost je pustiti ono što nosite u
sebi. "
(Ramiz Karaeski)
" Ako je ljubav tvoja sudbina, to znači da ćeš ostati uz one koje mrziš do
samoga kraja "
( Ramiz Kraeski )
" Svatko ubija onog koga voli, dobro slušajte što vam kažem. Netko
gorkim pogledom, netko riječju laskavom. Kukavica poljupcem, hrabar
mačem. Netko ubija voljenog dok je mlad, netko dok je star. Netko ga
zadavi rukama žudnje, netko rukama od zlata. Milostivi ubija nožem, jer
se mrtvo tijelo brzo hladi. Netko voli premalo, netko previše, netko
kupuje, a netko prodaje. Netko ubijajući pusti suzu, a netko i ne trzne.
Jer svatko ubija onoga koga voli, ali svakoga to ne ubije. "
( Ramiz Karaeski )
Svako je od drugih udaljen jedan korak. Od drugih si udaljen onime što skrivaš. Kada ključem koji držiš u rukama otključaš prijevaru, shvatit ćeš. Biti sam je teško, ali ostati sam je teže. Svako je od drugih udaljen jedan korak, ali kada ga pređe, tada prestane usamljenost, koliko god se udaljio. Kada nekog pozoveš, drugi će uvijek doći. (Ramiz Kareski)
Sumnja je jedina istina. Nikada ne zaboravi. (Ramiz Kareski)
" U najmračnijem danu, u tenutku kad si bespomoćan. Ako sebe
žrtvuješ. U trenutku bez imalo nade. Kada se žrtvuješ za svoju djecu, ne
za sebe. Nitko tko u srcu nosi ljubav za svoju djecu nije bez izlaza. I da
su sva vrata zaključana. Kada te ima u nečijem srcu, nisi zarobljen u
svom kavezu. Beznađe. Možda je izlaz pred tobom? Ali nemati vremena
pronaći ga, to je beznađe. Beznađe nije suha pustinja. Život koji se
nastavlja, prava je zapreka. Život koji te ne voli, koji te gazi, prava je
zapreka.Dok sam bio mlad, mislio sam da mogu zdrobiti svaki kamen. Ali
sada sam ostario. Ispred mene je nepremostiva planina. I vrlo malo
vremena. Imam dvoje djece. Jedno sam ni iz čega stvorio. U njegovim je
očima smrt. Drugo nisam nikada vidio. I znam. Smrt je na njegovu
tragu. Ja, Ramiz Karaeski. Iza mene je dug život. Ispred mene dvoja
vrata. Ali samo jedan izlaz. Pravo beznađe je otrovni plod izbora koji si
napravio. Kada ništa nije u tvojim rukama, lako je prihvatiti. Pravo
beznađe je upitati se jesam li učinio sve što je u mojoj moći. Pravo
beznađe je kada rješenje imaš u rukama, a onda ga ispustiš. Problem je
katkada, što čovjek tražeći nečiju dušu, svoju dušu preda nekomu
drugomu. "
( Ramiz Karaeski )
" Budući da će doći kraj svijeta, zašto čovjek ne bi bio sa svojom ljubavi?
Hoće li ljubav učiniti da sudbina ode ili će sudbina učiniti da ljubav ode?
Nitko to još nije shvatio. "
( Ramiz Karaeski )
'' Onaj koji ostane vjeran onome što voli, odustaje od samog sebe. ''
( Ramiz Karaeski )
'' Katkad te život tako preoptereti da ne znaš tko si bio na početku. ''
( Ramiz Karaeski )
" Možeš li doći do istine skrivajući je? Možeš li u svojim uspomenama
naći ljude koje tražiš? Možeš li se držati nikada proživljenog života kao
da je pravi? Istina ima toliko lica, možes li vjerovati onomu što vidiš?
Sve o čemu si sanjao jednoga dana može postati istina. Hoćes li moći
zaboraviti osobu koju si zaista volio,a da ne unistis tu mogućnost? "
( Ramiz Karaeski )
" To je zakon života. Kamo god da kreneš, vratiti ćeš se na početak.
Koliko god se promijenio uvijek ćeš se vraćati na mjesto gdje si bio
sretan. Koliko god bio uglađen, ne možeš ušutkati zvijer u sebi. Kamo
god pošao, nećače, nemoj to zaboraviti. Svatko se na kraju vrati rodnoj
kući. "
( Ramiz Karaeski )
" Znaš li zašto su nam sudbine zapisane na rukama? - Jer ih po potrebi
možemo skriti.
Znaš li zašto je to tako? - Zato što snaga leži u skrivanju. "
( Ramiz Karaeski )
" Svi kažu da traže istinu. Svi žele da ih ona spasi, ali istina te ne
oslobađa, nego lice voljenog s kojim se naposlijetku susrećes. Netko
samoga sebe žrtvuje da bi saznao istinu, a netko drugoga baci na
lomaču, ali ono sto očajnički tražis zapravo nije istina. Tražiš sebe kojeg
si ostavio u nekoj kutiji. Ako nisi voljen, neće te spasiti istina, nego
nasumično odabrana žrtva. Kako je strasno hvatati uže od laži da bi
saznao istinu. Strašno je na koncu vidjeti golo, okrutno, nemilostivo lice
istine, ali najstrašnije je čak i kad imas sve trčati, ali ne za istinom, nego
za uspomenom, snom, prikazom. "
( Ramiz Karaeski )
" Katkada poželiš nastaviti sa životom, ondje gdje je stao. Ali kao da te
drži neka ruka. Znaš tko je, ali ne možeš se vratiti. Tu ruku ne možeš
odgurnuti, to lice ne možeš pogledati. Bježiš mu, a on te vuče u tamu.
Ne možeš se suprotstaviti. "
( Eyšan Tezcan Atay )
" Osoba koje vjeruje u sudbinu, ne vjeruje u slučajnost. Onaj tko vjeruje
u slučajnost, ne drži u rukama svoju sudbinu. "
( Ramiz Karaeski )
" Sudbina ne razdvaja ljude. Ljudi se međusobno razdvajaju. "
( Ramiz Karaeski )
" Grešnici se skrivaju u tišini. Jer neki su grijesi ta ista tišina. Prvi je
počinjeni grijeh poput ljubavnice koja čeka da joj se vratiš. Nakon toga
se sva zla broje unatrag. Sva krv otječe do prve prolivene. Onda se
možeš vratiti tomu prvom danu. Isti grijeh možeš tisuću puta počiniti.
Ali ako je grijeh počinila tvoja voljena, kaznit ćeš je ubivši je vlastitim
rukama tisuću puta. Ako se tvoj grijeh razveseli smrti, tvoje će se ime
uzvikivati do u beskonačnost. Dokle ga bude imao tko čuti. Kako naši
voljeni ne bi platili cijenu naših grijeha, katkad stražarimo ispred naše
krivnje. Ako onaj tko počini zločin samo povuče okidač, dobro, ali taj je
pištolj uvijek uperen u neku drugu osobu. Ne trči uzalud za prvim
počinjenim grijehom. On će sam doći k tvojim voljenima i pokucati ti na
vrata. "
( Ramiz Karaeski )
" Svatko na kraju plati cijenu svoga grijeha. Nekomu podnese račun za
života, a nekomu kad umre. Ali svatko na kraju plati cijenu i grijeha, a i
svojih dobrih djela. Prvi grijeh nije nalik na one sljedeće. Što ga više
skrivaš, raste poput lavine. Platiš cijenu, a dug ti je već narastao.
Cijenu prvog grijeha ne možeš sam platiti. Što ti više bježiš, više plaćaju
drugi.Tvoj prvi grijeh odvući će te u pakao i tebe i tvoje žrtve. Grešnici
se skrivaju u sjenu jer se neki grijesi mogu počiniti jedino u tami. "
( Ramiz Karaeski )
" Ni jedan se kraj ne dogodi u trenutku. Svaki te kraj prati od početka.
Što god da ti se dogodi, sigurno dolazi iz prošlosti. Sprječavati
neizbježno, ne znači samo suprotstavljati se sigurnom kraju. Da bi se
pobjeglo od neizbježnog, zaustaviti vrijeme nije dovoljno, potrebno je
vratiti se na sam početak, a vratiti se na početak ne znači samo otvoriti
korice, nego okrenuti pravi list. Znate li sto je neizbježno?Jednoga ćemo
se dana osvrnuti i shvatiti da svi nekoga izdajemo. "
( Ramiz Karaeski )
" Usamljenost je trenutak u životu koji stalno započinje iznova. Izvana se
ne može razumijeti. Usamljenost je jedna velika laž. Usamljenik je ne
može dijeliti. Usamljenost se ne dijeli. Dijeli li se, nije usamljenost. "
( Ramiz Karaeski )
'' Razmisli u što se kuneš, jer sve što počinje odanošću završava
izdajom. „
( Ramiz Karaeski )
" Odanost. Izvaditi srce voljenog i držati ga u šaci. Ali odanost znači
uzeti srce i baciti ga na pod. "
( Ramiz Karaeski )
" Jednog sam dana iz kuće ugledao dječaka u dvorištu. Bio je uzrujan,
tužan kao da mu se svijet srušio. Prišao sam mu i upitao zašto je toliko
tužan. Ujače, rekao je, ubili su me. Nasmijao sam se, htio sam ga
utješiti. Rekao sam mu ovdje su svi mrtvi ili ubojice. Podigao je pogled i
rekao: Ujače, nije problem umrijeti. Znaš li što je problem? Problem je
umrijeti na najsretniji dan. Na dan kad sanjaš najljepše snove. Što je
problem? Problem je umrijeti od ruke najpouzdanijeg prijatelja. "
( Ramiz Karaeski )
" Svaka izdaja počinje sa ljubavi! "
( Ezel Bayraktar )
" Vjerujem onomu koji govori iz srca. Najčešće, današnja odluka nije ista
sutra. Što učiniti kad zaboravljamo što smo sami sebi obećali? Ako će
ovom svijetu jednog dana doći kraj, zašto da čovjek žali za izgubljenom
ljubavi? Uništava li ljubav sudbinu ili sudbina ljubav? Još nitko nije
riješio tu zagonetku. "
( Ramiz Karaeski )
" Borba. Zapravo to nije borba sa protivnikom. Borba. U njemu je. Pred
kraj je borba neizbježna. Zato što ćeš takvom kraju okrenuti leđa.
Proletjet ću iza tebe neprimjetno, a ti ćeš pohrliti u novi dan. Zato što je
pobjeda na kraju, osvajanje samo jednog dana. "
( Ezel Bayraktar )
" Došao sam sam. Jer ja imam nešto što vi nemate. Jer sram je jedina
oluja koja ne jenjava. Jer sram je najnemilosrdniji neprijatelj. Jer sram je
najveće prokletstvo. Naposlijetku, sram je snažniji od ljubavi, od smrti.
Sram na mjestu zapali, pretvori čovjeka u pepeo i razaspe.
Naposlijetku, sram učini čovjeka nemilosrdnim. "
( Ali Kirgiz )
" Onaj tko ispituje prošlost, čuje jeku svoga glasa, I čini mu se da je to
stvarnost. Onaj tko se gleda u ogledalo, vidi odraz, lupi šakom po njemu
I raskrvari ruku. Ti ne želiš doznati istinu, nećače. Ti želiš oprostiti toj
ženi. Želiš da ti kaže neki dobar razlog, tako da joj možeš oprostiti "
( Ramiz Karaeski )
'' Šaljem ti dar iznutra. Ovaj čovjek je ubio svoju dušu za mene. To znači
da je njegova duša moja, a odsada je i tvoja. Brini se o njemu dobro jer
ono što sam godinama vidio u tebi postoji i u njemu. Ponekad ćete
pridobiti ljude odmah, a ponekad ćete završiti s nekim čije je srce
slomljeno na komadiće te ćete ih vi skupiti i vratiti ga u život.“
( Ramiz Karaeski )
'' Svatko od nas bježi od neizbježnog. Ovoga puta puni smo nade. Ovoga
puta izvući ćemo se za dlaku. Ovoga puta ništa nismo propustili. Ničega
se nismo uplašili. Sve smo uzeli u obzir. Ali zbog mnogo osvrtanja
prekasno smo ugledali ono pred nama. Svi smo se hoteći pobjeći od
neizbježnog kraja našli na njegovu početku. Ljubav je najviši stupanj
borbe protiv neizbježnog kraja. Ali voljeti znajući za taj kraj,
zanemarujući ga, voljeti kao da polako nazaduješ, kao da brojiš prema
nuli, kao da posljednji put zaklapaš oči, toliko jako voljeti znači biti
zarobljen u toj ljubavi. Zla je sudba poput slijepog ljubavnika. Što više
bježiš, vjernije te prati. Suprotno onomu što se misli, ono neizbježno
nije smrt. Neizbježno je osvrnuti se i suočiti sa životom. ''
( Ramiz Karaeski )
" Vraćanje u prošlost je drukčije nećače, od brisanja prošlosti. Jednom
kad se prestaneš vraćati u prošlost, voda neće promijeniti svoj smjer.
Ne zaboravi, vratiš li se tisuću puta u taj dan, tisuću puta će te izdati i
tome nema lijeka. ''
( Ramiz Karaeski )
" Čekaj! Ne odlučuj odmah jer ostati sam znači ostaviti voljenog samog.
Dva prijatelja. Nema izbora. Naći će se.
Dva neprijatelja vratit će se jedan drugomu. Nema spasa. Jedan će
raširiti ruke samoći. Drugi će nevjerno pobjeći od samoće. Nema
rješenja. Najviše voljena osoba uvijek će biti sama.
Dva prijatelja. Nema izbora. Jedan će umrijeti. Jer čudovišta strpljivo
čekaju da se odvoji od čopora, jer samoća ne znači biti sam, nego biti
sam sa čudovištima u zamci. "
( Ramiz Karaeski )
'' Danas sam se našao na mostu ispod kojeg je gorjela vatra, ispred
mene je bio vrag, iza mene je bio anđeo. Tko si ti? Na čijoj si strani?
Ljubavi ili osvete? U svemu, moraš odabrati samo jedno. Ali uvijek
postoji treća opcija, baciti se u vatru. ''
( Ezel Bayraktar )
'' Zaboravila sam, na vratima svakog sna, čeka noćna mora. ''
( Eyšan Tezcan Atay )
'' Jeste li se ikad probudili i poželjeli natrag snove kojih ste se nekoć
odrekli? Ja jesam. ''
( Eyšan Tezcan Atay )
'' Jeste li ikad osjetili, probudivši se jedno jutro, da se vaši snovi
nastavljaju tamo gdje su stali? Ja sam osjetila. ''
( Eyšan Tezcan Atay )
'' Ponekad poželite nastaviti sa svojim životom tamo gdje ste stali, ali
drži vas ruka iz prošlosti. Znate tko je ta osoba ali ne možete se vratiti
natrag. Ne možete ju držati za ruku, ne možete joj pogledati u lice. Zbog
toga vas ta osoba, kako odlazite, vuče za sobom u tamu. I ne možete
nikad krenuti naprijed. "
( Eyšan Tezcan Atay )
'' Jednog dana, prelazeći preko nečeg što je možda dotakla smrt, vraćate
se ocu kojeg nikad niste imali, kojeg ste nosili duboko u sebi, jednog
dana, vraćate se u kuću u koju pripadate iako ste mislili da nikad
nećete, vratiti se čovjeku koji vas je ubio, a još ga volite. Grleći tu
osobu, znate čega se odričete. " E. T. A.
" Jednoga dana, svi se susretnu sa šumom kroz koju ne mogu proći. S
planinom na koju se ne mogu popeti. Dok sam bio mlad, mislio sam da
mogu šakama drobiti kamenje. Ali svatko jednoga dana naiđe na stijenu
koju ne može zdrobiti. Znati unaprijed samo je teret kada ne možeš
ništa promijeniti. Čovjek poludi od pitanja koja nemaju
odgovor. Provalija između onoga što želiš i onoga što možeš zatvori se
tek kad odustaneš od sebe samog ili kad se baciš na drugu stranu, po
cijenu smrti. "
( Ramiz Karaeski )
" Svi se pitaju tko si ti, što misliš, što vide kada te gledaju? Svi vide
ispred sebe ono što trebaju. Džengiz traži prijatelja za igru, partnera
kojeg može poniziti. Eyšan čeka nekoga tko će je osloboditi. Ali traži
nekoga koga će uništiti. A Bahar? Bahar traži nekoga za ljubav. Bez
brige, gledati će te, ali te neće vidjeti. A što je s tobom? "
( Ramiz Karaeski )
" Jednom davno bila dva čovjeka, jedan drugom prijatelj,jedan drugom
neprijatelj. Jednoga dana je jedan čovjek drugom zabio nož u leđa.
Jednoga dana, taj čovjek sa samoćom u sebi, zakleo se da ce pronaći
drugoga i pokazati mu tu samoću. "
( Ramiz Karaeski )
" Cilj je da ih uhvatiš same. Oni su kao čopor, kad su zajedno braniti će
jedno drugo, ali ako ih uhvatiš nasamo njihove duše su izgubljene. "
( Ramiz Karaeski )
" Ili voliš, ili mrziš. Ako probaš oboje u isto vrijeme, eksplodirati ćeš. "
( Ramiz Karaeski )
" Bila nekoć jedna jako dobra žaba. Prevodila je ljude preko rijeke ne
obje strane. Nije uzimala novac. Jedan dan do nje došao škorpion. Rekao
joj, da i njega prevede preko rijeke. Žaba mu je odgovorila dan neće, da
će je ubosti. Škorpion ju je molio i preklinjao. Rekao joj je, da ako ubije
nju i on umire s njom. Žaba ga je ipak uzela na leđa, i baš kad su bili
usred rijeke osjetila je veliku bol u leđima. I dok su oboje tonuli, žaba ga
upita zašto ju je ubo. Škorpion kaže, da je to njegov karakter. To je
njegov instinkt. Što god bilo, škorpion će ubosti. Mora ubosti. "
( Džengiz Atay )
" Trenutno nismo poduzeli ništa, nismo se ničega uplašili. Iskoristili smo
svaku šansu, ali ako se cijelo vrijeme okrećemo i gledamo unazad,
vidjet ćemo stvari ispred sebe, ali dok svatko od nas govori da ne bježi
od stvari od kojih se ne može pobjeći, na kraju će se naći usred toga. "
( Ramiz Karaeski )
" Svatko od nas na različite načine pokušava pobjeći od stvari od kojih
ne možemo pobjeći. Vrijeme koje imamo je nada, vrijeme koje imamo je
spas.“
( Ramiz Karaeski )
" Svaki odabir je zapravo rješenje. Ono što nema rješenje je kao otrovno
voće. Kada ne možeš napraviti ništa u vezi nečega, najlakše je odustati,
najbolje rješenje je upitati sebe: " Jesam li poduzeo sve što je bilo u
mojim rukama? " Zato jer je pravi problem izgubiti šansu koju si imao. "
( Ramiz Karaeski )
" Pravo je beznađe plod izbora koji si napravio, kada nista nije u tvojim
rukama, lako je to prihvatiti. Pravo beznađe je upitati se jesam li učinio
sve sto je u mojoj moči, jer pravo beznađe je kada imas rjesenje u
rukama, a onda ga ispustiš "
( Ramiz Karaeski )
" Onaj tko se s protivnikom dugo bori, na kraju bez njega ne može. "
( Ramiz Karaeski )
" Prvi grijeh koji si napravio, čekati će da ti se vrati kao što to čeka
nevina ljubav."
( Ramiz Karaeski )
" Čekaj, nemoj donijeti odluku odmah, ako ti ostaješ sam, to je kao da
napuštaš onoga koga voliš samoga. Dva prijatelja, nema rješenja,
susrest će se. Dva neprijatelja, naći će se opet. Jedan od njih bježati će
od samoće, jedan će bježati kao izdan od samoće. "
( Ramiz Karaeski )
" Jednoga dana, dok budeš mislio da neće doći, pojavit će se ponovno
ispred tebe. Jednom kada sam bio mlad, mislio sam da mogu uništiti
sve što dotaknem, ali jednoga dana će doći, kamen će doći do mjesta
gdje ne može eksplodirati. Ne mijenjaj priču, ono što znaš prije pisanja
zadnje stranice ljudima neće značiti ništa. "
( Ramiz Karaeski )
" Jednom davno, dok sam bio mlad sam mislio da se mogu nositi sa
svime, ali sad sam star. Velik je kamen iza mene i imam malo vremena.
Imam dvoje djece, jedno je otišlo na duže vrijeme, a drugo nikada nisam
vidio, ali znam, smrt ih je uhvatila. Ja sam Ramiz Karaeski, iako nisam
uvijek dobar, veći dio života je iza mene. Kada dođeš pred smrt postoje
dvoja vrata, ali samo je jedan izlaz. "
( Ramiz Karaeski )
" Čovjek ne zna do zadnjeg trena. Ni ja nisam mogao znati. Prije trinaest
godina, u jednom tvom pogledu, otkrio sam nemoguće. Zapravo mi
nedostaje to nemoguće koje sam kod tebe našao i izgubio. "
( Ezel Bayraktar )
" Ejšan... Bio sam ti poput zakletve izrečene na pogrešnome mjestu.
Ipak sam se htio vratiti obitelji koja me uvijek ranjavala u isto mjesto.
Kada bih i ispričao svojim glasom, ne bi povjerovali. Jer ne sliči
nikakvom jeziku. Nebo...nebo...nebo kojemu se vraćam si ti. Bila si
radost momu jadnom životu, uzburkavala si sve u meni. Voljelo si je
svom uzvišenošću. Ne drhti više, srce moje. Naposljetku, oprosti sebi. I
nju pusti da ode. Ona je tvoja sudbina od davnina. Kako god bilo, još
ćeš je tisuću puta voljeti. Ejšan....Ovo pismo pišem da bih ti ispričao
istinu. Zovem se Omer. Od tebe tražim nemoguće. Sada te želim više od
svega. Sada te napuštam. Zbogom, zakleti neprijatelju. Zbogom,
ljubljena. Vraćam se kući. "
( Ezel Bayraktar )
" Život je kotač koji se vrti. Bez prestanka mijenja boravište tebi i onima
koje voliš. I igraš igru bez kraja. Onaj tko jednom ima, uvijek želi. Jesi li
jednom pobjegao od svega? Bježat ćeš stalno na mjestu. Sve je gore što
više bježiš. Jednom će te snaći. Ne možeš se vratiti u prošlost slijedeći
vlastite stope. Ali ako se dovoljno strpiš, ona će doći sama. I da je ne
promijeniš. Ako je možeš dozvati k sebi. Ako si jednom izgubio vjeru,
gubitak ne možeš izbrisati. Ali ako si platio pravu cijenu, ponovno ćeš
moći sjesti za stol za kojim si se bio izgubio. Teško je osvetiti prošlost.
Gotovo je nemoguće poravnati račune s prošlošću. Ako si u jednom
trenu i imao namjeru penjati se na planinu, otvorit ćeš stranice i svoje i
prošlosti neprijatelja. Ovaj put ćeš znalački prijeći preko krvavih tragova
neprijatelja nakratko u njihovu prošlost, a ne u svoju. Ako ćeš im se
približiti, moraš biti jako oprezan. Neće se moći sjetiti tko si ti, ali ako
vide sebe u tebi, podsjetit ćeš ih na ono što su oni činili. Glavna
opasnost na putu osvete nije da tvoji neprijatelji saznaju istinu o tebi.
Dok pokušavaš sakriti istinu o sebi, glavna je opasnost da ne možeš
saznati istinu o njima. "
( Ramiz Karaeski )
" Nijedno pitanje u životu nije nevino. Bojat ćeš se zbog svakoga
nepronađenog odgovora. Iza svakog noža potegnuta na tebe skriva se
novo pitanje zbog odgovora koji nisi imao. Ako se pitaš kako si dospio
ovamo, sjeti se odgovora na prvo pitanje. Jer u ovoj igri svaki odgovor
traje do beskraja. Kada si najbliže rješenju, svi odjednom navale na
tebe. Na kraju zagonetke ne čeka samo jedno pitanje nego sva
istovremeno. Ako želiš završiti zagonetku, moraš naći takav odgovor
koji će vrijediti za sva pitanja. Što je bliži kraj igre, tama ne nestaje i
čovjek ni samog sebe ne vidi. Na kraju igre, svaki je put drugi
završetak. Ne možeš odabrati jedan jer moraš biti svugdje, sve znati. Na
kraju igre shvatit ćeš da više ne vrijede pravila. Shvatit ćeš da odavno
nema mjesta na koja ideš. Ovdje sam već bio. Ako kažeš da si siguran da
nećeš ponovno doći, ako se neprekidno pitaš gdje si pogriješio,
bespomoćno ćeš se nasloniti i mirno se prepustiti onomu što dolazi. Ili
ćeš uroniti u golemi val koji te grli. Ne trebaš ni izaći iz sobe, samo
sjedni i slušaj. Ne trebaš ni slušati, samo čekaj. I ne čekaj, samo mirno
sjedi. Potpuno sam. Odgovor će iz najvećih dubina izroniti na površinu. I
na kraju svijeta će ti se predstaviti. Nemaš drugog izbora kako bi
skinuo masku. I na kraju će ti se otkotrljati pod noge. Kada se nema
više što učiniti najbolje je ne učiniti ništa. Gdje sam pogriješio? Što sam
krivo učinio da sam se opet našao na početku? Ako se to pitaš, malo se
povuci, pusti da voda pronađe svoj tok i pusti neka lutke, zajedno s
tobom, odigraju igru koju si postavio. "
( Ramiz Karaeski )
Sine...Kada ti ispričam što imam, oprosti mi, molim te. Sine, moram ti pričati o Omeru. Omer je imao zlatno srce,Dzane. Ima ljudi, koji nemaju vremena za svoju obitelj. Omer je živio za svoju obitelj.Nekima je suđeno da sami umiru. Omer nije zaslužio takvu smrt.Neki ne mogu nikome vjerovati. Omer je bio put sigurnosti. Dakle ja nisam imala ništa što je Omer imao. Omer me toliko volio, samo što ga je ljubav nije rastrgala na komade. Ja sam zavoljela njegovu ljubav prema meni, sine. Poslije sam ga raskidala na komade. Jednog dana ćeš čuti zastrašujuće stvari o svojoj majci. Tog ćeš dana sam odlučiti što misliš o meni. Do toga dana već ćeš me mrziti. Jer te ni ja nisam dovoljno voljela.I tebe sam prevarila. Čak sam i tebe ostavila. Ja sam pronašla Omera. Poslije sam ga bacila na stranu, poput nevrijedne stvari. Izgubila sam ga.
„Sine, nakon što ti ispričam sve, oprosti mi, molim te. Ja sam loša i
podla. Toliko da mu nikada nisam rekla istinu. Dosad mu čujem glas
kako mi govori: Eysan! Ko si ti? Ko si? Toliko sam loša i podla, Dzane, da
sam i tebe iskoristila. Ja sam i tebe ukrala od nekog drugog. Sada te
vraćam ondje gdje i pripadaš. Dovoljno sam išla tatinim putem. Sada je
red na mamin put. Ali ti ćeš pronaći trag svoga oca kojeg ne poznaješ.
Možda ga nećeš razumjeti, ali ćeš ga bar upoznati. Zadnji put. Makar to
u pismu... Prevarimo taj nemilosrdni svijet i budimo jednom zajedno. I
da ostaneš bez daha dok čitaš, budimo jednom jedna obitelj...
Eysan, Omer i Dzan.
(Eysan pismo Dzanu)
" Svi kažu da traže istinu. Svi žele da ih ona spasi. Ali istina te ne
oslobađa, nego lice voljenog s kojim se naposlijetku susrećeš. Netko
samoga sebe žrtvuje da bi saznao istinu. A netko drugoga baci na
lomaču. Ali ono što očajnički tražiš zapravo nije istina. Zapravo tražiš
sebe kojeg si ostavio u nekoj kutiji. Ti ne želiš previše znati, prijatelju. Ti
samo želiš znati da ćeš jednoga dana moći biti voljen. Radi što hoćeš.
Ako nisi voljen. Neće te spasiti istina, nego nasumično odabrana žrtva.
Kako je strašno hvatati uže od laži da bi saznao istinu. Strašno je na
koncu vidjeti golo, okrutno, nemilostivo lice istine. Ali najstrašnije je,
čak i kad imaš sve, trčati, ali ne za istinom, nego za uspomenom, snom,
prikazom. Možeš li doći do istine skrivajući je? Možeš li u svojim
uspomenama naći ljude koje tražiš? Možeš li se držati nikada
proživljenog života kao da je pravi? Istina ima toliko lica, možeš li
vjerovati onomu što vidiš? Sve o čemu si sanjao jednoga dana može
postati istina. Hoćeš li moći zaboraviti osobu koju si zaista volio, a da ne
uništiš tu mogućnost? "
( Ramiz Karaeski )
" Prvi grijeh nije kao onaj slijedeći, kako ga skrivaš tako će sve više
rasti u tebi, iako se iskupiš još uvijek je velik. Zato kao se ne iskupiš za
prvi grijeh samo , koliko god bježao od njega, drugi grijeh će ti se
vratit.. prvi grijeh će biti sa tobom do pakla. "
( Ramiz Karaeski )
" Neću ti se ispričavati. Što god sam učinio, bilo je iz ljubavi. Nisam
mogao biti dobar čovjek. Nisam mogao biti dobar otac. Otac postaje
otac da bi zaštitio svoju djecu. Otac mora zagrliti svoju djecu kad je
teško. Otac za svoje dijete mora žrtvovati vlastiti život. Otac mora moći
umrijeti za svoje dijete. A ne suprotno. Kakav to otac šalje dijete u smrt?
Kakav to otac svoje dijete baca u vatru? Po meni takav otac više ne
zaslužuje živjeti. Takvog oca treba progutati zemlja. Takvog oca treba
obuzeti stid. Vlastito ga srce treba zarobiti. Vlastite ga kosti trebaju
sažvakati i progutati. Eto, ja sam takav otac. Ja više ne bih trebao imati
djece, ali čini se da imam. Ime mu je Azad. To me se dijete mora kloniti.
Ne smijemo ga naći ni ja ni moji neprijatelji. Njega ćemo izvesti. Držati
podalje od svega. To dijete, ljubavi. To ćemo dijete oživjeti po cijeni
mojega života. "
( Ramiz Kraeski )
" Koliko god planirao, koliko god partiju dobro odigrao, život te pobjedi
svaki put. "
( Ramiz Karaeski )
" Katkad sitnica, koju nisi predvidio izmijeni cijelu tvoju sudbinu. I kada
sve predvidiš, pojaviti će se nešto što ne možeš predvidjeti."
( Džengiz Atay )
"Ne boj se. Pogledaj u budućnost. Pronađi onog tko kvari igru. I ako
smiješ, okreni se i završi s njim."
( Džengiz Atay )
" Vaša djeca nisu vaša djeca. Oni su sinovi i kćeri čežnje života za samim
sobom. Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas. I premda su s vama, ne
pripadaju vama. Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli, jer ona
imaju vlastite misli. Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše.
Jer njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak
ni u svojim snima. Možete se upinjati, da budete kao oni, ali ne tražite
od njih, da budu poput vas. Jer život ne ide unatrag, niti ostaje
prekjučer. Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeti kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti, i On vas napinje svojom
snagom, da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko. Neka vaša
napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću, jer kao što On ljubi strijelu
koja leti, isto tako ljubi i luk koji miruje. "
( Ramiz Karaeski )
" Nevinost nije pogreška, koju treba ispraviti. Nije ni slabost. Prava je
nevinost prigrliti ono u što želiš vjerovati. Lako je ubiti nevinost. Nasilje
ubija nevinost. Laž ubija nevinost. Izdaja ubija. Tajna ubija. "
( Ezel Bayraktar )
" Možeš dobro složiti figure. No doći će partija, da ćeš morati žrtvovati
svoju najvrjedniju figuru. "
( Džengiz Atay )
" Dovoljan je jedan pogled, da shvatiš. Misliš da si na sve mislio. Sve što
si mislio, da je nemoguće čeka te iza vrata. Sve što si mislio da je
nemoguće s nestrpljenjem očekuje da bude. Sve što si predviđao izgara
u pepeo. Jer si samo jednu stvar zaboravio predvidjeti, jer si u igru
pozvao onog koji igre kvari. "
( Džengiz Atay )
"Tko misli da je dobio sve, ne gleda što je izgubio."
( Ramiz Karaeski ) "
" Čekaj, nemoj donijeti odluku odmah, ako ti ostaješ sam, to je kao da
napuštaš onoga koga voliš samoga. Dva prijatelja, nema rješenja,
susrest će se. Dva neprijatelja, naći će se opet. Jedan od njih bježati će
od samoće, jedan će bježati kao izdan od samoće. "
( Ramiz Karaeski )
" Najbolji pljačkasi ne zabrljaju kad ulaze vec kad izlaze, pljačkaš samo
razmišlja kako ući unutra, i tako zaboravi planirati kako izaći van. "
( Ramiz Karaeski )
" Prvi grijeh nije kao onaj slijedeći, kako ga skrivaš tako će sve više
rasti u tebi, iako se iskupiš još uvijek je velik. Zato kao se ne iskupiš za
prvi grijeh samo , koliko god bježao od njega, drugi grijeh će ti se
vratit.. prvi grijeh će biti sa tobom do pakla. "
( Ramiz Karaeski )
" Katkad sitnica, koju nisi predvidio izmijeni cijelu tvoju sudbinu. I kada
sve predvidiš, pojaviti će se nešto što ne možeš predvidjeti."
( Džengiz Atay )
" Je li stjeran u kut onaj koji je leđima okrenut prema zidu ili onaj koji ne
vidi iza vlastitih leđa? "
( Ramiz Karaeski )
"Ne boj se. Pogledaj u budućnost. Pronađi onog tko kvari igru. I ako
smiješ, okreni se i završi s njim."
( Džengiz Atay )
" Kad ti umre netko iz obitelji, on ostaje vani. Umjesto njega, ti si taj koji
ulazi u grob. To zna svatko tko voli. Kad ti umre netko iz obitelji, sve
što nisi rekao postaje metak. Stalno te iznova ubija. To zna svatko, tko
vlastitim rukama ubije onoga kojeg voli."
( Ramiz Karaeski )
Teško se promijeniti. Ali katkad je teže biti isti čovjek. Katkad te život toliko optereti da se slomiš na mjestu. Katkad te tako boli. Misliš da si se zbog te boli promijenio. Sada, kažeš. Sada bi mogao sve učiniti. Katkad te život tako optereti da zaboraviš tko si bio na početku. Uzmi snagu od mene. Nije dovoljno svima lagati. Čak i sada, kad si sam sa sobom. Više ne smiješ biti ti. (Ramiz Kareski)
Teško se promijeniti. Izgledati kao netko drugi je lako. Ali biti netko drugi je teško. (Ramiz Kareski)
Kada nekog silno voliš,vjeruješ toj osobi i nakon milijun laži.Kada nekog silno voliš,kada te i rastuži,želiš kraj njega plakati.I kada ti učini nešto strašno,tražiš utjehu u njezinu zagrljaju. (Ramiz Kareski)
" Kada riječi napokon izgube smisao i svaka priprema, tegobe i čekanje
bez kraja, kada se dospije na kraj puta, čovjek se vraća na sam početak.
U posljednjoj igri moraš u sve sumnjati. Nitko ne smije pogriješiti. Nitko
ne smije biti ondje gdje ne treba. Igra u igri. Katkad zaboravljaš u kojoj
si i koju ulogu igraš .Zaboravljaš tko ti je suparnik. Došlo je vrijeme
zatvoriti vrata. Sada mesaru treba dati njegov nož. Sada, treba se
oprostiti od drage. Ako čovjek dugo ratuje, neprijatelj mu postaje
prijatelj. Kada stigne na kraj, mora se oprostiti od prijatelja. Kada dođe
vrijeme za osvetu, hoćeš li se moći izmaknuti osveti? Kada dođe red na
osvetu, poželis mu šapnuti na uho u mraku: " Hvaćas li što sam proživio?
Padaš. Što sad znači biti ja? Kada osveta dođe na red, moraš napraviti
to čega se najviše bojiš. "
( Ezel Bayraktar )
" Opet si ovdje, Ezele. Jer je za osvetu potrebno naći odgovore na
neodgovorena pitanja. Ali ako igraš tisuću i jednu igru, istina neće izaći
iz skrovišta. Istina nije dio igre. Prije kraja igre, nećeš doznati što želiš.
Zato što je istina zadnja prilika beznadnog čovjeka. "
( Ezel Bayraktar )
„Zbilo se nešto što nas je bacilo na tlo,a da nismo ni shvatili. Tada sam shvatio da drugi život nije suočavanje s izdajom u prvom. Nego izdaja prvog života. „ (Ramiz Kareski)
„Drugi se život ne može vratiti. Grijesi se ne mogu oprati. Niko ti neće dati drugu priliku. Kasno sam shvatio. Rješenje nije dati druge odgovore na ista pitanja. Rješenje je hrabrost. Odgovoriti jednako na stotinu ti puta postavljeno pitanje. Najteže. Neizvedivo. Najljepše. Da ti daju stotinu, života rješenje je hodati putem prvoga.“ (Ezel Bayraktar)
„Čim te opet zatekne nepravda,najteže će biti vjerovati sebi. Frustriran čovjek nije nužno ljut. Srami se što si je to sve dopustio. Odlučio je biti loš da bi skrio svoj sram,a ne nepravdu. Zabija bodeže u tuđe nade jer se sam boji nadati...“ (Ramiz Kareski)
„Sada svi čekaju da im dođu voljeni. Svi misle da imaju pravo biti sretni. Svi žele nadoknaditi dugogodišnju bol. Dobro, ko to na kraju zaslužuje biti sretan u ovoj priči? Nemamo uvijek pravo uzimati ono što nam pripada. Većinu vremena nije dovoljno imati pravo. Jesu li moguća mala čuda kada velika zla pronalaze slabašne? Hoće li dobiti zasluženu sreću na kraju oni dobri koji se bore? Želiš da ovaj put svi dobiju ono što zaslužuju. A neki neka se spase.“ (Ramiz Kareski)
„Svi misle da je drugi život druga prilika. A niko ne govori o tome ko je prije ubijen. Živ pokopan. Svi uživotu žele drugu šansu. Ali niko ne vidi drugu stranu te divne prijevare.Niko ne govori o trenutku kad se istina pomiješa s lažima. Kad se svi rasprše,kad se gnijezda koja smo za sebe napravili tresu. Došli smo do trenutka kada prijatelji odlaze bez pozdrava. Kad nevini uzimaju oružje,kad se plamen nježno izjednačava. „ (Ramiz Kareski)
„Čuo sam da nas namjeravaš napustiti. Nemoj. Namjeravaš voljeti nekoga drugog. Imati duge prijatelje. Nemoj. Nemoj. Šta tražiš u svijetu uspomena, stranče? Nemoj. Koju bol duše predstavljaš? Nemoj. Naše će se usne osušiti,osušiš li se i ti. Puniš nam oči suzama. Nemoj. Ne kradi nas od nas samih. Ne idi tim rukama. Gledaš prema drugim ukradenima. Nemoj. Ej! Sudbina je prokleta. Izokrenula se za tebe. Uništavaš nas,izokrećeš. Nemoj. Ako nemožeš nadvladati svoje ljubavi. Čudiš se što je ljubav takva. Nemoj. Ej, ti, koji posjeduješ raj i pakao. Pretvaraš naš raj u pakao. Nemoj. Namjeravaš li okrenuti lice,pocrnjet će od tuge. Nemoj. Kaniš li srušiti Mjesecu kuću. Nemoj. Ej, ti, na rubu ponora. Napuštaš pozornicu. Nemoj. Razveseljavaš nas pa nam mir nestaje. Nemoj. Prekidaš nam mir, uništavaš ga. Nemoj. Lopove zabranjene ljepote mog oka. Ej, ti, vrijedni krađe, kadeš. Nemoj. „ (Ramiz Kareski)
„Vidiš kako se ovdje put račva. Jedna je strana u svjetlu,druga u tami. Kad bi sada ovuda zajedno prošetali... Oboje bismo izabrali tamu. Zaista? Zašto? Drugi je put osvjetljeniji. Zašto njega ne izaberemo? Ne znam. Takvi smo. To nam je priroda. Ne možemo li se promijeniti? - Nikada. „ (Dzengiz/Eysan)
„Protiv nepravde se boriš nepravdom. Katkada je ne možeš prestat voljeti iako je bila nepravedna. Želiš uništiti onoga ko je isto učinio tebi. Ali kada si je uništio... Zapravo joj ne možeš nanijeti nepravdu jer ti je žao.“ (Ramiz Kareski)
„Svi govore o drugom životu. Ali niko se ne želi sjećati načina na koji su
ušli kroz njegova vrata.“
(Ramiz Kareski)
„Jednoga dana pred Mevlanu dođe neki čovjek. Mevlana je bio najobrazovaniji, najnačitaniji čovjek toga doba. Nije bio knjige koju nije pročitao i imao u svojoj knjižnici. Bio je zreo čovjek koji je o svijetu naučio čitajući. Ovaj pridošlica mu kaže da i on želi s njim učiti. Da mu ovaj pokaže tri najvažnije,najbolje knjige. Sumnjičav, Mevlana mu pokaže svoje tri knjige. Najdraže tri knjige s police. Čovjek prelista te tri knjige. I onda ih zavitla u ribnjak. Mevlana kao lud potrča spasiti knjige. Knjige su se u vodi smočile,tinta se razlila,korice se smežurale. Čovjek je zadržao Mevlanu. Ono što tražiš nije u knjigama. Ne možeš ih pronaći čitajući. Nadomjestiti ono što ti nedostaje. Ono što tražiš, moraš tražiti u svijetu. Ono što tražiš,naći ćeš svojim srcem. Sve knjige ovoga svijeta,svi vraćeni dugovi. Pamtne igre. Riječi sa stotine stranica. Nemogu oduzeti mjesto ljubavi. Naučit ćeš čitajući,ali shvatit ćeš voleći. „
Šta god ko rekao,opet si došao meni. Kada me pogledaš srcem,vidiš li pred sobom izdajnika? (Ramiz Kareski)
„Ezel: Moramo poštovati neka pravila. Prijatelju ne brojiš greške. Oprostiš mu. Nije dovoljno da ga spašavaš. Gledaš ga u oči dok razgovarate nikad ga ne napuštaš. Tevfik: Ja te nisam napustio. Ti si me otjerao. Ezel: Ne govorim o tebi. Govorim o sebi. Kad upoznaš hrabrog čovjeka,ne napuštaš ga. Ne posramljuješ ga. Ako se ne želi
prodati,ne tjeraš ga. Kad pogriješi,ne kažnjavaš ga. Kad upoznaš pravog prijatelja,trudiš se zaslužiti ga. Kad ti prijatelj pruži ruku,tu ruku ne puštaš. Sada govorim o tebi.“ (Ezel/Tefo)
*****
II SEZONA
" Neki novi igrači. Jedan od njih je vojnik. Svojeglav.Lako ga je naljutiti.Ima lošu narav. Bori se kao da traži oprost, zato će se podignuti svaki put kad padne. Jedan od njih je prevarant. Želi sve, lako ga je kupiti, ali ima lošu narav. Bježi od nečega, nekoga. Sve će učiniti da od toga pobjegne .Kupiš li ga on će jednoga dana tebe prodati.
I drugi Ramizov poseban čovjek. Njegov učenik, čovjek za koga nitko ne zna tko je. Preko njega ćemo doći do starog prijatelja. Lako. Novi igrači, nova igra, ali protivnik je stari, jako stari.
Postoji jedan problemčić. Mogu razmišlajti dovijeka, ne mogu se vratiti na početak, uzeti natrag dan kad je došao Ramiz Karaeski, Ujak. Ne mogu ga ubiti na dan kad je došao, kad me je učinio ovakvim. Nemoguće. Ne mogu zaboraviti.Ne mogu voljeti. Ne mogu odustati. Ne mogu izgubiti. " ( Kenan Birkan )
" Što je Ramiz rekao o preprekama? Rastu, napadneš li ih. I ti si prepreka pred njima.
Povučeš li se, one postaju veće. Suočiš li se sa istinom, ona je najteži udarac u lice. Zovu to ljubavlju, ali ne može se pobjeći od lovca na žrtve. Ako oprostiti i jest nemoguće. Otići bez molbe za oprost svakako jest.Vlastitu kćer svojim rukama predati mraku. Nemoguće.Istog čovjeka nije moguće izdati tisuću puta. I ja sam se zaljubio kad sam bio mlad. Koje sam sve prepreke prešao da dodjem do svoje voljene.Mislio sam da ću prijeći sve prepreke. Kasno sam shvatio.Kad odluči otići, ljubav je nemoguće dostići.Opametio sam se.Ne trčim uzalud.Kada zviznem, koga god poželim, taj dolazi k meni " ( Kenan Birkan )
„Govorio sam si da niko u životu ne može sam krenuti ispočetka. Svima treba saputnik. Suigrač. Gledat ćeš put pred sobom vani... Kada ti se vrati izdaleka, i ti ćeš se vratiti na svoje. Započeti ispočetka znači prigrliti svoje brige. Pogriješio sam, prijatelji.“ (Ramiz Kareski)
„Uvijek započinje jednom molbom. Dužniku je molba zapravo naredba. Telefoni zvone. Ovi koji su gore ništa ne kažu u potpunosti. Niko ne imenuje. Niko ne obećava. Svi su jako ljubazni. Niko puno ne govori. Ovi gore ne ubijaju oružjem. Kod njih ubijaju dvije riječi. Te dvije riječi koje dobiju puno veće značenje. Riječi se odozgo spuste. Dovoljno je da ovaj koji sjedi gore kaže dvije riječi. Oni koji su niže izvrše ih. Uvijek je tako. Ratovi tako završavaju, a ne krvlju i svađom. Ovi koji su gore zamole i ovi nekadašnji sve izgube.“ (Ramiz Kareski)
" Prvo pravilo borbe nije kako držati nož, nego kako stati ispred onoga tko ga drži.
Onaj tko drži srce onoga tko drži nož, zna kad je došlo vrijeme.Pitati ću njega, ne svog protivnika. Pitati ću: " Je li došlo vrijeme? " Ako si se puno borio. Ako si se snažno borio. Ako si imao punu vreću novca . Ako si se često kajao.Znaš i da je došlo vrijeme. " ( Ramiz Karaeski )
" U ovom ćeš se gradu bojati onoga koji ti povlađuje i pokorava ti se. Jer tom je čovjeku glava pognuta ali gleda prema gore. Tko ti se u gornjem gradu pokorava, toga ćeš štititi. Jer onaj koji se tebi pokorava, izdaje nekoga drugoga." ( Ramiz Karaeski )
S nekog mjesta kreneš na put. U početku je obitelj uz tebe. Poslije, i da odeš obitelj ostaje u tebi. A onda, da bi izbacio obitelj iz sebe... Učinit ćeš tisuću i jednu ludost. Igrat ćeš se vatrom. Ali ako si se već ranije odvojio od obitelji... I ako si nekog stranca učinio svojom obitelji... Obitelj koju je izabralo tvoje srce niko ti ne može oduzeti. (Ramiz Kareski)
U životu postoje stvari jače od krvne veze. Kao odanost. Postoji bijes koji krvna veza ne može stišati. Kao osveta. Šta je jače? Kada jedanstranac postane član obitelji? Kada u jednoj obitelji postanu stranci jedni drugima? Postati dio obitelji moguće je i polako i u trenutku. I kajanjem i ljubomorom. Obitelj daje i sigurnost. Obitelj donosi i smrt. (Ramiz Kareski)
Katkad godinama sakupljaš jedan trenutak. Godinama čekaš... Samo jedan sat. Oni neće čekati s tobom.Ostat ćeš sam. Neće reći istinu, ostat ćeš bespomoćan. Sljedeći put, kazeš. Opet ćeš izgubiti. Pslije dođe i taj sat. Dok čekaš, ne možeš znati. Sudbina se u trenu preokrene. Ono što si mislio da si izgubio u trenu se pojavi pred tobom. Ono što si mislio da je tvoje prokletstvo preokrene se. Kada izgubiš obitelj... Izgubljeni postanu tvoja obitelj. (Ramiz Kareski)
" Ljubav ne otkriva zlatno srce u čudovištima. " ( Ramiz Karaeski )
" Bajke lažu. Kada sat zazvoni princeze se vraćaju prvim ljubavima, a čudovište u svoj pravi oblik. " ( Ramiz Karaeski )
" Dobiti novu priliku znaci izgubiti prvu priliku." ( Ramiz Karaeski )
Ostaješ bez riječi, gleda te u oči. Misliš, voli te. Zaljubljena je. Ne bi te inače tako lijepo gledala. Dirne te to. Dirne te ljubavlju, poput plamena. Misliš kako je topla. I lijepa. Očaran si, ali to nije čarolija nego otrov. Ne smiješ je ni vidjeti ni s njom razgovarati jer inače povjeruješ." ( Ezel Bayraktar/Omer Učar )
" Je li zaborav bezosjećajnost jer te spašava krivnje, ili sloboda jer ti pomaže oprostit? i" ( Ezel Bayraktar/Omer Učar )
" Bajke lažu! Ljubav ne otkriva zlatno srce u čudovištima!Bajke lažu! Kada sat zazvoni, princeze se vraćaju prvim ljubavima, a čudovište u svoj pravi oblik!Bajke su lijepe, ali nitko ne zaboravlja u jednom danu. Nitko se ne mijena u
jednom danu. Svatko ima dva lica, ali nitko se ne zaljubi u oba istodobno! (Ramiz Kareski)
" Ako zavoliš pile koje treba zaklati, ostaješ gladan " ( Ramiz Karaeski)
" Katkada čežnju može okončati tek smrt. " ( Ramiz Karaeski )
" Nije tako teško. Sva oklijevanja, kajanja i neodlučnosti završavaju na samo dva načina: ili smrću ili ljubavlju. " ( Kenan Birkan )
" Cijena osvete je ta da se više nikada ne možete vratiti kući. " ( Ezel Bayraktar/ Omer Učar )
" Pazi na svoje misli, jer bi mogle postati riječi. Pazi na svoje riječi, jer bi mogle postati djela. Pazi na svoje riječi, jer bi mogle postati djela. Pazi na svoja djela, jer bi mogli postati navika. Pazi na svoje navike, jer bi mogle postati karakter. Pazi na svoj karakter, jer bi mogao postati tvoja sudbina. " ( Ramiz Karaeski )
Sram je naša najveća tajna. Zato što najveća zla... Najžešći bijes... Najbolje skrivene izdaje... ...ne dolaze zapravo od požude, pohlepe i sebičnosti. Nego od slomljenog srca i srama. (Ezel Bayraktar/Omer Učar)
„Jedna žrtva, četiri ubojice. Prvi: bogata udovica umrloga. Nju najviše mrzimo. Njoj najviše zavidimo. Drugi: žrtvina desna ruka. Njemu najmanje vjerujemo. On nas najviše privlači. Treći je ubojica čovjek koji je potegnuo obarač. Njega se najviše bojimo. Njega najbolje poznajemo. Četvrti ubojica je najpametniji. Najtužniji. Ondje se oprostio od svoje prošlosti.“ (Omer Ucar)
„Bez prestanka zoveš da bi se sjetio. Bježiš od sebe da bi se sjetio. Pronalaziš se uvijek na istome mjestu. Na mjestu gdje si ubio svoje djetinstvo, mladost, sve dobro. Ipak, svako treba nekoga drugog da bi se sjetio.“ (Omer Ucar)
„Sjećanje na ljubav tako je lijepo... Da se bojimo da ćemo zaboraviti kad ne vidimo svoje voljene“. (Omer Ucar)
„Onaj ko se zaboravio želi se sjetiti sebe u svome djetetu.“ (Omer Ucar)
„Jednog je dana siromašni mladić upoznao lijepu djevojku. Sramežljivo joj je postavio pitanje. Hoćeš li poći samnom? Djevojka koja dotada nije vjerovala u bajke. Odjednom je povjerovala da će ova priča sretno završiti. Govorila bi da teba bježati kad stvarnost postane bajka. Da treba otići prije nego što se sve pokvari. Ali lijepa se djevojka zaljubila u mladića. Ovaj put nije obratila pažnju. Oboje su mnogo izgubili,ali ona opet nije obratila pažnju. Jer su se toliko približili sretnom kraju. Šta znači još malo boli? Šta je malo čekanja prema sretnom kraju?
Takva je naša ljubav. Šta je nekoliko života ako to znači stići do sretnoga kraja? Eysan, naša ljubav toliko je velika. Nije joj dovoljno da završi. Nikada nije smijela ni početi. Naša je ljubav takva da je nije moguće zaboraviti. Moramo je promijeniti ispočetka. Kažu da ljubav počinje u trenutku kad je sve moguće. Moramo naći taj trenutak. Moramo naći taj trenutak i vratiti ga. Mladić nikada nije pitao lijepu djevojku. Ako se i jest vratio...- Čovjek kojeg je voljela nikada nije.“ (Omer Ucar)
„Ezel je svugdje tražio, ali nije našao. Zadnja mu je nada bila pogledati sinu u oči i ondje naći Omera. Jesi li se na kraju sjetio ko si, Ezele? Jesi li se na kraju shvatio što me čini ovakvim? Jesi li se sjetio šta znači biti Omer, Ezele? Biti Omer znači podrediti se ljubavi. Znači trčati joj u susret i nedostići je. Eysan, jesi li zaboravila? Jesi li zaboravio, Ezele? Biti Omer znači voljeti Eysan.“
„Preostaje samo jedno pitanje. Vjerujete li u sretne završetke?“ (Omer Ucar)
„Ko vjeruje u sretan kraj? Ko vjeruje da poslije tame dolazi svjetlost? Da će se raspršena obitelj jednoga dana ponovo okupiti? Ko vjeruje u to? Ja ne vjerujem. Vjerujete li da na kraju negativac pobjeđuje? Da se princeza u njega zaljubljuje? Vjerujete li u sretan kraj? Ja više ne vjerujem.“ (Dzenigz Atay)
„Svi zaslužujemo sretan kraj. Ili nas snađe kraj koji smo zaslužili.“ (Eysan)
"U početku nas je bilo četvero.Bili smo tako mladi,tako naivni... Kao djeca.Još smo na početku bili toliko željnisretnoga kraja...Da bismo to što prije postigli, izabrali sujednoga od nas...Rekli su : Žrtvujmo onoga kojeg najviše volimo.Sačuvali su mu nešto za dan kada će se vratiti,a on to nije znao.Jednog dana moja mi je voljena dala kutiju punu tame.Tek sam godinama poslije shvatio da je i to bio dar. Na kraju se onaj koji je žrtvovan vraća na početak.Sad je ostvario ono što se trebalo dogoditi onoga jutra.Vratio je vrijeme 14 godina unatrag." (Ezel Bayraktar)
„Ako si dovoljno glasno vikala,ali bilo je jasno da niko neće doći. Prestat ćeš vikati i boriti se. Ne zato što si se predala, nego zato što si sebi rekla samo jedno. Niko nije vidio, niko ne zna. Vani se ništa nije promijenilo. Samo da prestane, da izađeš, vani ti je dragi, obitelj... Ništa se nije dogodilo. Niko nije vidio. Niko neće znati. Dotjeraj se, Eysan! Budi ljepša nego inače! Danas je dan koji si uvijek čekala. Danas je tvoj sretan dan!“ (Eysan)
„Ne žalosti se, Ezele. Nemoj vikati. Nemoj se boriti. Vrijeme je da se prihvati. Postoje ljubavi koje nemaju sretan kraj. Naša ljubav je bila takva.“ (Eysan)
"Bože, četrnaest godina nisam razgovarao s tobom. Nisam te ništa tražio. Nisam u tebe vjerovao, bio sam ljut na tebe. Zato što sam mislio da te nema, da me ne čuješ. Zato što ih nisi kažnjavao. Svaki sam te dan preklinjao da Ejšan pati. Molio te da je ubiješ. Zato ćeš joj sad oduzeti život? Uzmi mene, oduzmi meni život. Molim te da ona živi. Molim te, Bože! Preklinjem te, Bože, ne razdvajaj nas. Čuj me ovaj put, molim te." (Ezel Bayraktar)
„Ne stavljaj ga na prst. Obećaj mi da ga nećeš staviti naprst. Ni u beznađu ga nećeš stavljat. Ne stavljaj ga ni tuzi. Recimo da su se nakupila pitanja,a odgovora nema. Svi su otišli, niko nije ostao. Ni tada ga nećeš stavljati, obećaj mi. Ni iz straha, ni zbog poraza, ni zbog ponosa, ni iz tuge kojoj nema kraja nećeš ga staviti, obećaj nećače. Ako bude i tisuću razloga da skončaš ovaj život, opet ga nećeš staviti, nećače. Ali ako ćeš imati i samo jedan razlog da započneš novi život, samo jedan razlog, tada ćeš ga staviti na prst.“ (Ramiz Kareski)
„Uprkos svemu, kad se sve jednom završi,Ezel je mislio da će ljubav pobijediti i da će pravda biti zadovoljena.Ali sretni završeci pripadaju pričama. Priča koju sam ja ispričao već je odavno završila. A sve što je bilo poslije uopće se nije dogodilo.“ (Ramiz Kareski)
"Jer u stvarnom životu mrtvi ne razgovaraju s nama,a ljubav nije jača od osvete.U svijetu gdje živimo nema toliko jakog prijateljstva da oprosti sve.U stvarnom životu očevi i sinovi ne susreću se nakon smrti. Ili se možda mogu sresti?" (Ramiz Kareski)
*OMILJENI DIJALOZI*
Ezel: Bahar poslušaj me na dvije minute! Bahar: Vidi kako ovaj veliki sve zgrabi! A jadničak iza umrijet će od gladi! Vidi odustaje...Zna da se neće domoći kruha što god učino. Ezel: Možeš li ostaviti labudove na dvije minute i poslušati me? Bahar: Taj labud sam ja, umorila sam se loveći mrvice kruha... Umorila sam se od pokušaja da budem sretna, da ne budem zaljubljena. Umorila sam se od zavaravanja sebe. Želim odustati! Nemam li ja pravo na odustanje poput tog labuda? Ezel: Zašto odustati? Objasni mi možda zajedno možemo naći rješenje. Bahar: Ne možemo. Nećemo. Prije sam bila jako bolesna. Mislila sam da se neću više
probuditi ako zaspim. Znaš li šta sam radila? Navijala bih sat, svakih pola sata. Budila bih se sretna što sam prživjela još pola sata. I tako do jutra. Ne želim više navijati taj sat! Ezel:Ali moraš! Bahar: Govorim ti da ne želim, ja moram spavati! Nisi ti kriv, ti si kao onaj veliki labud.- Hvala! – Molim. Ti si jak,kao i moja sestra i Džengiz i Ali, pun života. Ja nisam poput vas, umorila sam se. Idi! Idi k jakima! –Bahar. – Ezele, idi, molim te, ovoga puta ja želim da odeš. Molim te, idi, razračunali smo se! Uzmi, glupa životinjo, uzmi! Ezel: Varaš se u vezi s tim labudom! On se vrti ondje, ali nije odustao! Jest! Ne, nije. On čeka, čeka svoj trenutak, nije on slab, pametan je! Dođeš li kad svi odu i prestanu svađe, vidjet ćeš da je pun života! Taj će lijepi labud nadživjeti sve! Bahar: Kako znaš? Ezel: Jer se i uvezi samnom varaš. Ja nisam poput njih, poput tebe sam. Bahar: Zaista? Ezel: Ovo je moj prijedlog. Nema više igre ni pretvaranja da smo neko drugi. Nema pitanja, ali možemo odgovoriti ako hoćemo. Imam i ja svoje rane... Kad sam te poljubio, to nisam bio ja. Možemo o tome šutjeti. Ali nema laganja, nema odustajanja kad se umorimo. Ja ću biti tvoj sat, budit ću te, ali nema da se ne probudiš! Vidi ovoga svog! Bahar: Znači nećemo se ljubiti? Ezel: Samo si se za to uhvatila? – A to sam ja razumjela!
Ejšan: Ispričat ću ti priču o ljubavi za koju su svi rekli da je nemoguća.U predgrađu je živio jedan siromašni dječak dobrog srca.Džan: To je priča za djecu!Ejšan: Slušaj! Došla je jedna djevojka. Zaljubio se na prvi pogled. Alinije s njom mogao razgovarati. Ispisivao joj je ime na zidovima. On jejedini vidio kakva je zapravo. Ono što nitko nije vidio. Ljudi to nisu znali.Nisu vjerovali da će ga djevojka voljeti.Džan: Je li?Ejšan: Jednog je dana došao sa starim prstenom. Majka mu ga je dala dada onoj pravoj. Opet ništa nije mogao reći. Nečujno je rekao:Budi moja. Samo ću te ja voljeti usprkos svemu što se dogodi. Jer jedino ja tako znam voljeti. Džan: Što je djevojka učinila?Ejšan: Tad se zaljubila u njega. Povjerovala je. Vjerovala je u nečujne riječi.I rekla mu je...Džan: Nečujno.Ejšan: Nečujno. Rekla je: Ti si taj. Što god se na ovom svijetu dogodi. Voljet ću te.I ja znam tako voljeti. Ali nisu vjerovali. Rekli su da je nemoguće. Oni su imponavljali da nema nemoguće ljubavi.Džan: Jesu li se vjenčali?Ejšan: Ne. Djevojka mu je nanjela veliko zlo. On je završio u zatvoru,a ona se udala za drugoga.Džan: Ne!Ejšan: Nije gotovo. Nakon mnogo godina,čovjek je došaoosvetiti se. Toliko mu je zla nanijela.
Džan: Ne može tako!Ejšan: Bilo je mnogo gubitaka. Sve se zaprljalo,ostarjelo je. Sve su zaboravili.Džan: Ne.Ejšan: Ali jedno nisu. Nema nemoguće ljubavi. Što god da im se dogodi,uvijek će se voljeti.Džan: Jesu li zajedno?Ejšan: Ne,dragi. Ali bit će. Znaš li zašto?Džan: Zašto?Ejšan: Zato što imaju dijete.
Eysan. Kada si me zaboravila? Dok smo još bili zajedno? –Dosta, ne želim da čitaš. Jesi li sve zaboravila? Jesi li me napustila dok sam ti još bio pred očima? Znaš li što je najgore? Najgore je što me mogu zamisliti da ću izaći odavde. Izaći ću. Ti ćeš me čekati na ulazu. Plačeš. Ja sam jako ostario. Ali ti si ista. Plačeš. Ja želim plakati, ali nemam srca. Želim, ali nije mi to dosta. Odlazim, ti me slijediš. Znaš li što je najgore? Ti nisi vrijedna tog sna. Ipak, bez sanjanja ne mogu živjeti. Neću izaći kroz ova vrata. Ali u mome snu, ti me čekaš iza njih. A ja bez tog sna ne mogu biti sam sa sobom. Omere? –Zbog toga ti uopće ne zaslužuješ ovo pitanje. Ali ne mogu izdržati da te ne pitam. Je li sve bila laž? Jesi li me barm jedan dan voljela? Je li sve bila igra? Znam da nećeš reći istinu dok sam ja ovdje. Ali gle, nema me više. –Omere. Ne moraš me više varati. Niko te neće čuti, zato reci istinu. Je li od početka sve bila igra? Ili je postojala mogućnost da me voliš, da budemo sretni? Je li na trnutak postojala ta mogućnost? –Jest postojala je, Omere. Nije sve bila igra. Kunem se. Nema nikoga. Ni tebe. Zato mi vjeruj, molim te. Kunem se, postojala je mogućnost. Evo te mogućnosti. Pitaj mog oca. (Omerova zatvorska pisma Eysan)
Lagao sam. Sjećaš li se? Ovdje sam ti rekao da ću te štiti od svih. To sada...- Lagao sam. Ne mogu te štiti od sebe. Dođi sa mnom. –Rekla sam da neću moći. –Dođi sa mnom.
Je li ste bilo stvarno? –Šta? Dok sam bio Omer, jesi li me stvarno voljela? –Šta ti misliš? –Ne znam. –Kako ne znaš? –Gledaš u mene i ne znaš? –Zaista bi li se udala za mene? –Da. –Zašto? –Tada sam bio običan mladć. Nisam bio posebno pametam. Bio sam neiskusan. Ne znam... To nije igra, s takvim kao ja, ti...- Bila sam zaljubljena u tebe. Kako si ti mene vidio tada? Reci iskreno. –Tada? Tada si bila nešto kao san. Gledao sam te i mislio kako bih ti prišao. Govorio sam si da si suviše dobra za mene. –Zapravo sam ja isto za tebe govorila. Bio si najljepša stvar koju sam do tada vidjela. –Je li to istina? –Zašto bih ti sada lagala? Je li gotovo? –Eysan, nešto se događa. Ujutro se probudim i razmišljam o tebi. Kažem si: Ne, Ezele, misli na nešto drugo. Pokušavam, a onda se uhvatim kako mislim, smješkam se. Odem k Bade smješkam se njoj, ali ti si mi.. Ovako neće ići. –Neće. Najbolje će biti da se ne viđamo više. –Ili da se stalno gledamo. –Šta? –Želiš li pokušati još jedanput? Sa mnom... –Ozbiljan si? –Hoćeš li me gledati kao i prije? I s ovim licem? –A ti? –Nikada te i nisam gledao drukčije. –Jesi li siguran? –Nisam,uopće nisam. Ne znam što govorim. Ali znam da činim ispravnu stvar. Ovaj... Tako osjećam, šta mogu? –Zašto sada? Zašto sada, šta se dogodilo? –Jednostavno. Da mi je danas zadnji dan, opet je ovo prvo što bih učino. –A što ćemo s Kenanom? –Pusti Kenana. Kenana, Džengiza,Bade, ostavimo ih po strani sada. Ti i ja, Eysan. Idimo nekamo. –Nas dvoje? Samo nas dvoje. Sami. Šta će se dogoditi kada odemo? –Ne znaš? Što s svima događa kad odu? –Ja... Bila bih sretna, bila bih sretna s tobom. –I ja. Hoćeš li poći? Hoću.
Ezel: Nije u tvojoj moći. Ni tuga, ni krivnja, ni ponos. Sve je to priča. Sve što osjećaš dovest će te k meni.Eysan: Zašto?Ezel: Zato jer je jače od nas i jače od smrti...