19:14, petak, 10

19:14, petak, 10. listopada Boston, Massachusetts Mario Dublin teturao je du poslovne ulice gradskog sredita, sa zguvanom novanicom od jednog dolara u ruci. S izriitom namjerom nekoga tko zna kamo ide, beskunik se ljuljao dok je hodao i lupao se po glavi rukom koja nije drala dolar. Uao je u jeftinu drogeriju sa znakovima diskontne rasprodaje nalijepljenim na oba izloga. Drhui, pruio je novanicu prodavau s druge strane tezge. "Advil. Aspirin mi ubija eludac. Dajte mi Advil." Prodava je iskrivio usnicu ugledavi neobrijana ovjeka u otrcanim ostacima vojne odore. Ipak, posao je posao. Okrenuo se stalai s analgetskim preparatima i uzeo najmanju kutiju Advila. "Uz ovaj jedan, potrebna su jo tri dolara." Dublin je spustio jedinu novanicu na tezgu i poeo traiti sitni. Prodava ju je odgurnuo. "uo si me, ljepotane. Jo tri dolara. Ili novac, ili nema nita." "Imam samo dolar... glava mi puca." Zaudnom brzinom Dublin se ispruio preko tezge i zgrabio kutijicu. Prodava ju je pokuavao zadrati, ali Dublin nije poputao. Natezali su se, sruivi pritom kantu sa slatkiima i prosuvi uzorke vitamina po podu. "Pusti mu, Eddie!" doviknuo je ljekarnik iz pozadine. Posegnuo je za telefonom. "Pusti mu!" Dok je ljekarnik okretao brojanik, prodava je popustio. Dublin je bijesno otvorio kutiju, okrenuo sigurnosni poklopac i sasuo tablete u ruku. Nekoliko ih se prosulo po podu. Ubacio je tablete u usta, poeo se guiti dok ih je pokuavao progutati sve odjednom, i skljokao se na pod, iznemogao od bola. Jeui, pritiskao je dlanovima sljepooice. Nekoliko trenutaka poslije, patrolno vozilo zastalo je pred vratima. Policajci su zapazili neveliku tetu i rasute tablete, ali su osjetili i vonj alkohola. Mlai od dvojice osovi Dublina na noge. "Dobro, Mario, povezimo se malo." Drugi policajac pograbi Dublina za ruku. Poveli su pijanca koji se nije opirao, do kola. Ali dok je drugi policajac otvarao vrata automobila, mlati je pritisnuo Dublinovu glavu ne bi li ga ugurao. Dublin vrisnu i ote se, bjeei od ruke koja mu je pritiskala glavu. "Dri ga, Manny!", zareza mlai policajac. Manny je pokuao zgrabiti Dublina, ali on se ponovo oteo. Mlai ga napokon epa. Stariji izvue palicu i njome srui Dublina. Jeao je. Tijelo mu se treslo, valjao se po tlu. Policajci problijedjee i pogledae jedan drugoga. Manny se usprotivio. "Nisam ga tako estoko lupio." Mlai se sagnu da pomogne Dublinu. "Isuse. On sav gori!" "Daj ga u kola!" Pokupie zadihanog Dublina i stavie ga na stranje sjedalo. Manny je jurio kolima s ukljuenom sirenom kroz none ulice. 10 Kad se kripei zaustavio pred odjelom hitne pomoi, Manny otvori vrata i pojuri unutra, traei pomo. Drugi policajac zaobiao je kola da otvori vrata na Dublinovoj strani. Kad su lijenici i sestre prispjeli s kolicima, mlai policajac stade kao paraliziran, urei u kola gdje je Dublin leao onesvijeten dok se krv irila po sjedalu i kapala na pod. Doktor duboko udahnu. Onda se uvue u kola, opipa ovjeku bilo, stavi uho na grudni ko i izvue se natrag tresui glavom. "Mrtav je." "Nemogue!" stariji policajac podie glas. "Jedva smo dotakli tog kurvina sina! Nee nam ga natovariti na lea!" Budui da je posrijedi policija, medicinski istraitelj bio je nakon samo etiri sata spreman za obdukciju pokojnog Marija Dublina, adresa nepoznata, u podrumu bolnice gdje se nalazila mrtvanica. Dvostruka vrata prostorije naglo se otvorie. "Waltere! Ne diraj ga!" Dr. Walter Pejcic die pogled. "to ne valja?" "Moda je sve u redu", upade dr. Andrew Wilks nervozno, "ali sva ta krv u patrolnim kolima uznemiruje me. Kod akutnog respiratornog sindroma krv ne izlazi na usta. Na takvu pojavu krvi naiao sam samo u sluaju hemoragijske groznice koju sam lijeio dok sam bio u Mirovnom korpusu u Africi. Kod ovog ovjeka naena je iskaznica invalida amerikih veterana. Moda je boravio u Somaliji ili negdje drugdje u Africi." Dr. Pejcic zapilji se u mrtvaca kojega je upravo naumio otvoriti. Onda vrati skalpel u posudu. "Moda bi bilo bolje da pozovemo ravnatelja." 11 "I nazovemo zarazni odjel", dodade dr. Wilks. Dr. Pejcic kimnu, a u njegovim oima pojavi se strah. 19:55 Atlanta, Georgia Stisnuto u dvorani srednje kole, gledateljstvo koje su sainjavali roditelji i prijatelji bilo je tiho. Na osvijetljenoj pozornici stajala je ljepukasta tinejderica ispred scene koja je trebala prikazati restoran u komadu Williama Ingea Autobusna postaja. Kretala se nespretno, a njezine rijei, koje su obino tekle slobodno i otvoreno, bijahu ukoene. Ali to nije nimalo smetalo ponosnoj eni majinskog izgleda u prvom redu. Imala je na sebi srebrnasto sivu haljinu, onakvu kakvu bi odabrala majka nevjeste na svadbenom ruku, s ruama na gornjem dijelu. Bila je oduevljena djevojkom, i kad se na kraju izvedbe zauo uljudan pljesak, ona je poela glasno lupati rukama. Kad se zavjesa spustila, skoila je na noge. Otila je okolo do vrata za glumce, da prieka dok su izvoai izlazili udvoje ili utroje da se susretnu s roditeljima, prijateljima i prijateljicama. Bila je to posljednja izvedba godinjeg kazalinog programa kole, i svi su bili rumeni od uzbuenja, eljno oekujui tulum koji e se produljiti do kasno u no. "Kako bi mi bilo drago da te ove veeri mogao vidjeti otac, Billie Jo", ree ponosita majka djevojci dok je ulazila u kola. "I meni, majko. Krenimo kui." "Kui?" Majka se zbunila. "Htjela bih se odmoriti. Onda u se presvui za tulum, u redu?" 12 "Glas ti zvui loe". Majka ju je pozorno pogledala, pa krenu s autom. Billie Jo mrcala je i kaljala dulje od tjedan dana, ali je svakako eljela nastupiti. "To je samo prehlada, majko", ree djevojka neraspoloeno. Prije nego to su stigli do kue, poela je trljati oi i stenjati. Na obrazima joj se pojavie dvije grozniave mrlje. Sva uzrujana, prestraena majka otvori kuna vrata i pojuri da nazove 911. Iz policije su joj rekli neka ostavi djevojku u kolima, na toplome i u miru. Bolniari su prispjeli za tri minute. U ambulantnim kolima, dok su sirene odjekivale ulicama Atlante, djevojka je jeala i prevrtala se na leaju, borei se za dah. Majka joj je brisala grozniavo lice, padajui u oajniki pla. Na hitnom odjelu bolnice, medicinska sestra prihvati majku za ruku. "Uinit emo sve potrebno, gospodo Pickett. Sigurna sam da e joj uskoro biti bolje." Dva sata poslije, krv je izbila na usta Billie Jo Pickett. Umrla je. 17:12 Fort Invin, Barstow, Kalifornija Kalifornijska pustinja u ranom listopadu bila je nesigurna i nestalna poput naredbi mladog potporunika pred njegovom prvom etom. Dan je bio jasan i osunan, i kad je Phvllis Anderson poela pripremati objed u svojoj ugodnoj dvokatnici u najboljem dijelu naselja Nacionalnog sredita za obuku, osjeala se odlino. Bilo je toplo, a njezin mu Keith malo je odspavao. Dva puna tjedna borio se s tekom prehladom, pa se ponadala da e je sunce i toplina napokon odagnati. Ispred kuhinjskog prozora vrtne trcaljke obavljale su svoj posao pod dugim sjenama popodneva. Njezine cvjetne lijehe bijahu optoene kasnim ljetnim cvjetovima koji su odudarali 13 od divljine s bodljikavim kaktusima, to su se prostirali po stijenju ukaste pustinje. Phvllis je pjevuckala sama sebi dok je stavljala makarone u mikrovalnu. Sluala je kako joj se mu sputa stepenicama. Bojnik je sino imao nonu vjebu. Ali zvuk silaska vie je podsjeao na kretanje Keitha mlaeg, uzbuenog filmom na koji e majka odvesti oba djeteta dok joj suprug bude na poslu. Naposljetku, bio je petak predveer. Ona doviknu: "Prestani s galamom!" Ali to nije bio Keith mlai. Njezin suprug, djelomice ve odjeven u pustinjsko kamuflano odijelo, doteturao je u vruu kuhinju. S njega se cijedio znoj, a ruke su mu pritiskale glavu kao da je ele obraniti od eksplozije. On jeknu: "Bolnica... pomo... " Dok ga je zaprepateno promatrala, bojnik se skljoka na pod kuhinje. Grudi su mu se nadimale u borbi za dah. Phvllis je zurila izvan sebe, a onda krenu hitro i odluno kao prava vojnika ena. Izjurila je iz kuhinje. Ne kucajui, otvorila je postrana vrata susjedne kue i upala u kuhinju. Satnik Paul Novak i njegova ena iznenaeno je pogledae. "Phvllis?" Novak ustade. "to se dogodilo, Phvllis?" Bojnikova ena nije gubila vrijeme. "Paul, trebam te. Judy, poi sa mnom da priuva djecu. Brzo!" Okrenu se i potra. Satnik Novak trao je sa enom odmah iza nje. Kad ga pozovu da djeluje, vojnik ne postavlja pitanja. U kuhinji Andersonovih, Novakovi su ugledali prizor. "Devet-jedan-jedan?" Judy Novak prie telefonu. "Nema vremena", odvrati joj mu. "Naa kola!", viknu Phvllis. Judy Novak ustrala je uz stepenice do sobe gdje se dvoje djece pripremalo za ugodan izlazak. Phvllis Anderson i Novak prihvatili su zadihanog bojnika. Iz nosa mu je curila krv. Bio je tek napola svjestan, jeao je i nije mogao govoriti. Nosei ga, krenuli su livadom do parkiranih kola. 14 Novak sjede uz upravlja, a Phvllis ue otraga pokraj supruga. Borei se s jecajima, oslonila je bojnikovu glavu na rame i stiskala ga uza se. Dok je hvatao zrak, oi su u agoniji zurile u suprugu. Trubei, Novak je pohitao kroz bazu. Promet se razmicao, kao da prolazi pjeaka eta praena tenkovima. Ali kad su prispjeli do vojne bolnice Weed, bojnik Keith Anderson bio je ve bez svijesti. Nakon tri je preminuo. U sluaju nagle i neobjanjene smrti, u Kaliforniji je obvezna obdukcija. Zbog neobinih okolnosti smrti, bojnik je otpremljen u mrtvanicu. Kad je vojni patolog rasjekao grudni ko, prokuljala je krv, potrcavi ga. Lice mu se zabijeljelo poput krede. Skoi, strgnu gumene rukavice i izjuri iz prostorije za obdukciju. Pograbi telefon. "Dajte mi Pentagon i USAMRIID. Odmah! Hitno!" 15 V) a 2 o 1 14:55, nedjelja, 12. listopada London, Engleska Kia poznog listopada spustila se na Knightsbridge i raskrije Brompton Roada sa Sloan Streetom. Neprekidna struja automobila koji su trubili, taksija i dvokatnih crvenih autobusa skretala je prema jugu i polako odmicala prema Sloan Squareu i etvrti Chelsea. Ni kia, kao ni injenica da su poslovni i slubeni uredi bili zatvoreni tijekom vikenda nisu umanjili navalu. Svjetsko je gospodarstvo stajalo dobro, trgovine su bile pune, a vlada novih laburista nije bila nikome na smetnji. Turisti su cijele godine opsjedali London, pa se promet i toga nedjeljnog poslijepodneva odvijao puevom brzinom. Nestrpljiv, ameriki potpukovnik Jonathan (Jon) Smith, doktor medicine, napustio je spori i staromodni bus broj 19 dvije postaje prije nego to bi inae trebao izai. Kia je napokon poela poputati. Potrao je nekoliko koraka mokrim plonikom pored busa, a zatim nastavio urno hodati ostavljajui bus iza sebe. 19 Visok, atletski graen ovjek u ranim etrdesetima, Smith je imao zaeljanu crnu kosu i odluno lice. Njegove tamnoplave oi automatski su klizile po vozilima i pjeacima. Nije na njemu bilo niega neobinog dok je koraao u kaputu od tvida, pamunim hlaama i s navuenim trenkotom. Ipak, ene su se osvrtale za njim i on bi ih katkad zapazio i osmjehnuo im se, ali bi produio koraati. Na Wilbraham Placeu spasio se od vlage uavi u udobni hotel Wilbraham, gdje je uzimao sobu svaki put kad bi ga USAMRIID poslao na neki medicinski skup u London. U starom hotelu uspinjao se po dvije stepenice dok nije doao do svoje sobe na drugom katu. Poeo je rovati po kovezima u potrazi za izvjetajem o epidemiji teke groznice meu amerikim vojnicima u Manili. Obeao je da e s njim upoznati dr. Chandru Uttama iz Slube za virusna oboljenja Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). U veem kovegu napokon pronae izvjetaj pod hrpom neistog rublja. Uzdahnu i nasmijei se nikad se nije oslobodio neurednih navika steenih za godina boravka pod atorima, kreui se iz jednog kriznog podruja u drugo. Dok se urio niz stepenice da se vrati na epidemioloki skup to ga je bio organizirao WHO, recepcionar ga je zaustavio. "Pukovnie! Pismo za vas. Oznaeno je Hitno." "Pismo?" Tko bi ga ovamo poslao? Pogleda na uru koja je uz sate pokazivala i dan. "U nedjelju?" "Donio ga je neki ovjek." Odjednom zabrinut, Smith uze omotnicu i razdera je. Unutra je bio samo jedan list papira, bez zaglavlja ili adrese poiljatelja. Smithy, Potrai me u Rock Creek parku, Pierce Mili piknik, u ponedjeljak u pono. Hitno je. Nemoj rei nikomu. B 20 I Smithu je stao dah. Samo ga je jedan ovjek na svijetu zvao Smithv Bili Griffin. Upoznao je Billa u treem razredu osnovne kole u Council Bluffsu, Iowa. Sprijateljivi se jo tada, pohaali su zajedno i srednju kolu, pa koled sveuilita Iowa, sve do sveuilita UCLA. Putovi su im se razdvojili tek nakon to je Smith postao doktor medicine, a Bili stekao doktorat filozofije iz podruja psihologije. Obojici su im se ispunili djeaki snovi time to su stupili u vojsku, no Bili se skrasio medu vojnim obavjetajcima. Nisu se vidjeli vie od desetljea, ali su odravali vezu izmeu udaljenih obveza i boravita. Namrten, Smith je zastao u otmjenom predvorju i ponovo poeo zuriti u zagonetne rijei. "Neto nije u redu, gospodine?", obratio mu se uljudno recepcionar. Smith se osvrnu. "Ne. Ba nita. Bilo bi dobro da krenem ako elim stii na sljedei seminar." Gurnu papir u dep trenkota i zaputi se u mokro popodne. Kako je Bili znao da je on u Londonu? Upravo u ovome povuenom hotelu? I emu ta tajnovitost pri emu se posluio i nadimkom iz djetinjstva? Nije bilo adrese za odgovor kao ni telefona. Samo inicijal kao znak poiljatelja. Zato u pono? Smith je sebe zamiljao jednostavnim ovjekom, iako je znao da je istina daleko od toga. Stvarnost se odraavala u njegovoj karijeri. Bio je vojni lijenik u jedinicama MASH-a, a danas je znanstveni istraiva. Krae vrijeme radio je i za vojnu obavjetajnu slubu. A zatim je slijedila stega zapovjednitava. Nosio je svoj nemir kao to je netko drugi nosio svoju kou bio je toliko dio njega da ga nije ni primjeivao. Ipak, prole godine otkrio je sreu koja mu je dala smisao, usredotoila ga kao nikad prije. Ne samo to mu se rad za USAMRIID inio izazovnim i uzbudljivim, taj uvjereni neenja 21 odjednom se zaljubio. Stvarno. Nije ona bila poput srednjokolki koje su ulazile u njegov ivot i izlazile kao kroz okretna vrata. Sophia Russell postala mu je sve sudrug u znanosti, istraivaki partner, plavokosa ljepotica. Bilo je trenutaka kad bi skretao pogled sa svoga elektronskog mikroskopa samo da je promotri. Neprekidno je bio zaokupljen pitanjem kako se u toliko krhke ljupkosti moglo skrivati tako mnogo inteligencije i eline volje. im bi pomislio na nju, odjednom bi mu toliko nedostajala. Bilo je predvieno da poleti s Heathrowa sutra ujutro; to bi mu dalo dovoljno vremena da se odveze kui u Marvland i nae se sa Sophijom uz doruak, prije nego to krenu na posao u laboratorij. Ali sad je dobio tu uznemirujuu poruku od Billa Griffina. Zazvonile su sve njegove unutarnje uzbune. U isti mah, to je bila i prilika. Nasmijeio se lukavo sam sebi. Njegov nemir oito jo nije bio ukroen. Pozvao je taksi i poeo stvarati planove. Promijenit e voznu kartu za ponedjeljak nou, pa e se moi nai s Griffinom u pono. On je s Billom proivio toliko toga da se ne bi mogao odluiti za bilo to drugo. To je znailo da se nee moi javiti na posao prije utorka, dakle dan prekasno. Od ega e se osuti crvenilom general Kielburger, ovjek koji je ravnao USAMRIID-om. Najblae reeno, general je Smitha i njegove samovoljne operacije na terenu vidio kao oteavajuu injenicu. Ne kao problem. Smith bi u tom sluaju otiao. Juer rano ujutro telefonirao je Sophiji samo da joj uje glas. Ali usred razgovora upao je poziv. Zapovijeeno joj je da smjesta krene u laboratorij i ondje identificira neki virus iz Kalifornije. Sophia je bez tekoa mogla odraditi sljedeih esnaest sati ili dvadeset etiri sata; mogla je ostati u laboratoriju i kasno nou tako da se ne bi digla sljedee jutro, kad je on planirao 22 susret. Smith je razoarano uzdahnuo. Jedina dobra stvar pritom: bila bi odvie zauzeta da se brine za njega. Dakako, mogao bi ostaviti poruku telefonskoj tajnici kod kue da e doputovati dan kasnije, to bi je posve oslobodilo brige. Mogla bi to priopiti generalu Kielburgeru ili ne njezina stvar. Tu se moglo nazrijeti korist. Umjesto da napusti London sutra ujutro, uzet e noni let. Nekoliko sati razlike, ali za njega cijeli svijet. Tom Sheringham vodio je britansku skupinu mikrobiolokih istraivaa, koja je radila na potencijalnoj vakcini protiv svih hanta virusa. Tako e se naveer moi pojaviti na njegovoj prezentaciji, a zatim e zajedno veerati i ispiti koje pie. Iakat e sve njegove tajne, koje Tom nije bio spreman izrei javno i ishodit e poziv da posjeti Porton Down prije nego to krene na noni let. Kimajui sam sebi i gotovo nasmijeen, Smith je preskoio jednu pudlicu i otvorio vrata crnog taksija koji je stajao na ulici. Rekao je taksistu adresu zgrade gdje se odravala konferencija WHO-a. Ali im je utonuo u sjedalo, smijeak je nestao. Izvukao je poruku Billa Griffina i ponovo je proitao u nadi da e nai neki klju koji mu je prethodno promakao. Ono to je bilo najvanije, nije reeno. Udubina meu njegovim trepavicama postala je jo dublja. Kroz glavu su mu promicale prole godine pokuavao je odgonetnuti to se moglo dogoditi da navede Billa na takvo ponaanje. Da je Bili elio dobiti znanstvenu pomo ili neku uslugu USAMRIID-a, obratio bi se slubenim kanalima. Bili je sad radio za FBI kao specijalni agent i bio je na to ponosan. Poput svakog agenta, potraio bi Smithove usluge posredstvom USAMRlID-a. 23 U drugu ruku, ako bi posrijedi bilo neto posve osobno, ne bi bilo potrebe za tolikom tajnovitou. U tom bi sluaju Bili ostavio svoj telefonski broj recepcionaru, i Smith bi mu se javio. U prohladnom taksiju Smith se mekoljio nelagodno pod svojim trenkotom. Sastanak ne samo to je bio nesluben, bio je i tajan. Vrlo tajan. to je znailo da Bili mimoilazi FBI. Da mimoilazi USAMRIID. Da mimoilazi sva slubena tijela... oito u nadi da e i njega uplesti u neto tajnovito. 24 2 9:57, nedjelja, 12. listopada Fort Detrick, Maryland Smjeten u Fredericku, gradiu okruenom zelenim i valovitim krajolikom zapadnog Marvlanda, Fort Detrick je sjedite Vojnog medicinskog istraivakog instituta SAD-a za zarazne bolesti. Poznat pod kraticom USAMRIID ili jednostavno kao Institut, navukao je estoke prosvjede tijekom ezdesetih godina kad je doao na zao glas kao dravna tvornica za razvoj i testiranje kemijskog i biolokog oruja. Kad je predsjednik Nixon 1969. naredio obustavu tih programa, USAMRIID je nestao iz arita pozornosti i postao sasvim obino sredite za znanstvena i lijenika istraivanja. Onda je dola 1989. Visoko priljepivi virus ebola zarazio je majmune u karanteni za primate u Restonu, Virdinija. ivotinje su poele ugibati. Doktori i veterinari iz USAMRIID-a, kako vojnici tako i civili, pozvani su da hitno ispitaju zarazu koja je tragino pogoditi i ljude. Nisu obuzdali zarazu, ali strunjaci USAMRIID-a dokazali da je virus iz Restona za genetski milimetar razliit od visoko 25 smrtonosne ebole iz Zaira i Sudana. Jo vanije, taj je virus bio bezopasan za ljude. Zahvaljujui tom uzbudljivom otkriu, znanstvenici USAMRIID-a ponovo su iskrsli na novinskim stranicama irom zemlje. Nenadano, ljudi su ponovo bili obuzeti Fort Detrickom, ali ovaj put kao najistaknutijim vojnim istraivakim sreditem Amerike. U svom uredu, dr. Sophia Russell mozgala je o tim trenucima slave, traei u njima nadahnue dok je nestrpljivo ekala da joj se na telefon javi netko tko bi joj trebao pomoi da razrijei krizu koja bi mogla, bojala se, nabujati u pravu epidemiju. Sophia je imala naslov doktora filozofije, a kao znanstvenica bavila se staninom i molekularnom biologijom. Prednjaila je meu ljudima koji su diljem svijeta angairani nakon smrti bojnika Keitha Andersona. Radila je u USAMRIID-u ve etiri godine i bila je, poput onih strunjaka 1989., obuzeta pronalaenjem lijeka protiv jednoga dosad nepoznatog virusa. Ali sad su se ona i njezini suvremenici nali u mnogo tegobnijim okolnostima. Ovaj virus bio je smrtonosan za ljude. Pale su ve etiri rtve jedan bojnik i dva civila koje su zaredom naglo preminule od sindroma akutnog respiratornog poremeaja (ARDS) u samo nekoliko sati razmaka. Kratko razdoblje preminua kao ni sam ARDS nisu posebno privukli USAMRIID; od te bolesti milijuni su umirali irom planeta svake godine. Ali ne mladi i inae zdravi ljudi. Ne ljudi bez pretpovijesti respiratornih tegoba ili drugih prinosnih imbenika, ne uz estoku glavobolju i s grudnim upljinama ispunjenim krvlju. Tri smrti u jednom danu dogodile su se s identinim simptomima, ali svaka u razliitom dijelu zemlje bojnikova u Kaliforniji, tinejderiina u Georgiji, beskunikova u Massachusettsu. Ravnatelj USAMRIID-a brigadni general Calvin Kielburger oklijevao je proglasiti svjetsku uzbunu na osnovi tri sluaja koji su se zbili tek juer. Nije podnosio nepotreban alarmizam. Jo 26 vanije, mrzio je dijeliti zasluge s ostalim laboratorijima etvrtog stupnja, osobito s najveim suparnikom USAMRIID-a, Sreditem za nadzor bolesti (CDC) u Atlanti. U meuvremenu, napetost u USAMRIID-u postala je zamalo opipljiva. Sophia, efica skupine znanstvenika neprekidno je radila. U subotu, u 3 sata ujutro primila je prvi uzorak krvi i odmah ga dala u postupak laboratoriju etvrtog stupnja. U maloj garderobi skinula je sa sebe odjeu, sat i prsten koji joj je Jon Smith dao kad je obeala vjenati se s njime. Tek na trenutak zastala je da se osmjehne zbog prstena i pomisli na Jona. Njegovo privlano lice sijevnulo joj je kroz sjeanje zamalo indijanske crte s visokim jagodicama ali izrazito tamnoplavim oima. Te oi zbunjivale su je od samog poetka i katkad je zamiljala koliki bi to bio uitak zaroniti u njihove dubine. Bio joj je drag neusiljeni nain na koji se kretao, poput ivotinje iz dungle koja je samo sluajem pripitomljena. Voljela je nain na koji ju je volio vatreno i uzbudljivo. Iznad svega, ona ga je jednostavno, strasno i neopozivo voljela. Morala je prekinuti njihov telefonski razgovor da bi dojurila ovamo. "Dragi, moram poi. Na drugoj vezi zovu iz laboratorija. Hitno je." Nasmijei se. "I ti si mene zvao. Odmarala sam se, gotovo sam spavala kad si nazvao." "Znao sam da eli razgovarati sa mnom. Ne moe mi odoljeti." Ona se sad glasno nasmija. "Apsolutno. Nema sata po danu Hi po noi kad ne bih eljela razgovarati s tobom. Nedostaje mi dok god si u Londonu. Drago mi je to si me prenuo iz sna da ti to mogu rei." Sad je na njemu bio red da se nasmijei. "I ja tebe volim, draga." 27 Ona uzdahnu u garderobi USAMRIID-a. Sklopi oi. Ali onda ukloni Jona iz svojih misli. Morala je na posao. Hitan sluaj. Hitro je navukla sterilni zeleni kombinezon. Bosa, s naporom je otvorila vrata biosigurnosnoga Drugog stupnja, suelivi se s negativnim pritiskom koji je zagaivae zadravao unutar Drugog stupnja. Zatim Treeg i etvrtog. Uavi napokon, prola je pored baterije suhih tueva, do kupaonice gdje su se nalazile iste bijele sokne. Navukavi ih, pourila je u pripremu Treeg stupnja. Uzela je rukavice od lateksa i navukla ih preko rukava. Ponovila je postupak sa soknama koje je takoer navukla preko sterilnog kombinezona. Uinivi to, odjenula je vlastito svijetloplavo bioloko svemirsko odijelo od plastike, koje je neodreeno vonjalo po plastinom cvijeu. Paljivo je provjerila nema li negdje neka rupica. Navukla je na glavu fleksibilnu plastinu kacigu, povukla patentni zatvara koji je spojio kacigu s odijelom i napokon povukla sa zida utu cijev koja je dovodila zrak. Ukopala je cijev u otvor na odijelu. Uz tihi pisak zrak je ispunio svemirsko odijelo. Na kraju svega, iskljuila je dovod zraka i odgegala se kroz vrata od nehrajueg elika u kabinu etvrtog stupnja, u kojoj su se nalazile pipe za vodu i kemikalije to e joj posluiti za dekontaminaciju. Naposljetku otvori vrata etvrtog stupnja. Vrueg podruja. Sad se vie nije smjela uriti. Kako je navlaila nove i nove zatitne slojeve, tako je morala biti sve opreznija. Njezino jedino oruje bila je djelotvornost pokreta. to je bila djelotvornija, to bre je mogla djelovati. I tako, umjesto da se natee s navlaenjem para tekih utih izama, struno je poravnala stopalo s pravcem potkoljenice i ula u izmu. Isti postupak ponovila je s drugom izmom. Gegala se to je bre mogla du dugih hodnika do svog laboratorija. Ondje je navukla i trei par rukavica od lateksa, 28 paljivo izvukla iz hladnjaka uzorke krvi i tkiva, i bacila se na izoliranje virusa. U sljedeih dvadeset est sati potpuno je zaboravila na jelo i odmor. Elektronskim mikroskopom prouavala je virus. Na svoje iznenaenje, ona i njezina radna skupina morali su iskljuiti ebolu, marburg ili bilo koji drugi filo virus. Kao veina virusa, i ovaj je izgledom nalikovao loptici od krzna. Kad ga je vidjela, i s obzirom na to da je ARDS bio uzrok smrti, prva pomisao bila joj je hanta virus, poput onoga od kojega su smrtno stradali mladi atletiari u Navajo rezervatu 1993. godine. USAMRIID je bio struan upravo za hanta viruse. Jedna od legendi Instituta, Karl Johnson, otkrio je prvi hanta virus koji je sedamdesetih godina ovoga stoljea bio izoliran i identificiran. Drei to na umu, upotrijebila je imunoupija radi usporedbe nepoznatog patogena s bankom zamrznutih uzoraka u Institutu, krvnim uzorcima osoba preminulih diljem svijeta od hanta virusa. Nikakve reakcije. Zbunjena, provela je polimernu lananu reakciju kako bi iz virusa izvukla komadi DNK niza. Nije nalikovao nijednom poznatom hanta virusu, ali radi buduih referencija sloila je preliminarnu restriktivnu mapu. Upravo tada je najvie zaalila to Jon nije s njom, umjesto to je bio na onoj dalekoj konferenciji WHO-a u Londonu. Nemirna zato to jo nije dola do konanog odgovora, morala se natjerati da napusti laboratorij. Svoju radnu skupinu ve je poslala u krevete, a sad je morala i sama ponoviti isti postupak kao prilikom dolaska, ali obrnutim redom svui svemirsko odijelo, proi kroz proceduru dekontaminacije i ponovo obui svoje civilno odijelo. Nakon to je dremuckala u uredu etiri sata a to je bilo sve to joj je trebalo, rekla je sebi vrstim glasom bacila se na prouavanje biljeki o testovima. Kad su se vratili ostali lanovi skupine, poslala ih je u laboratorij. Zaboljela ju je glava i grlo joj je bilo suho. Iz uredskog mini hladnjaka uzela je bocu vode i vratila se za stol. Na zidu su 29 visjele uokvirene fotografije. Otpila je iz boce i nagnula se da ih promotri, privuena njima kao to kukca privlai toplo svjetlo. Na jednoj se vidio Jon i ona u kupaem kostimu, prolog ljeta na Barbadosu. Kako su to bili veseli praznici, njihovi jedini do sada! Na drugoj je bio samo Jon u odori, snimljen onog dana kad je postao potpukovnik. Na posljednjoj fotografiji vidio se mladi satnik razbaruene crne kose, neuredna lica i s prodornim plavim oima u pranjavoj terenskoj odori, pod atorom MASH-a negdje u irakoj pustinji. Budui da joj je nedostajao, i da je alila to upravo sada nije s njom u laboratoriju, posegnula je za telefonom da ga nazove u London i odmah odustala. U London ga je poslao general. Za generala, sve je moralo biti po propisu i svaki zadatak izvren. Ni dan prije, ni dan poslije. Trebalo je proi jo dosta vremena do Jonova povratka. Shvatila je da je on sada jamano u zraku, ali ona nee biti u njihovoj kui da ga eka. Odbila je suoiti se sa svojom razoaranou. ivot je posvetila znanosti, ali negdje na tom putu odjednom je postala silno sretna. Nikad nije oekivala da e se udati. Zaljubiti se, to moda. Ali udati se? Ne. Malo je mukaraca koji bi poeljeli takvu enu, opsjednutu svojim poslom. Ali Jon je to razumio. Zapravo, oduevljavalo ga je to je ona bila u stanju promatrati neku stanicu i ivo raspravljati s njim o tome. Zauzvrat, njegova ju je silna radoznalost jaala. Poput dvoje djece u zabavitu, pronali su jedno u drugome omiljenog prijatelja odgovarajueg ne samo profesijom nego i temperamentom. Oboje su bili posveeni poslu, suosjeajni, ljubei ivot i jedno drugoga. Nikad prije nije znala za toliku sreu, i za to je bila zahvalna s Jonu. I Nestrpljivo odmahnuvi glavom, okrenu se svome kompjuteru da potrai u laboratorijskim biljekama neto to je moda propustila zapaziti. Ali nije pronala nita vano. 30 A onda, dok su pristizali novi podaci o DNK uzorcima, a ona u mislima prevrtala sve klinike podatke o virusu, obuzeo ju je udan osjeaj. Negdje je ve vidjela taj virus ili neki virus koji je ovome bio izvanredno slian. Napregnula je mozak, poela kopati po sjeanju, krenula na putovanje kroz prolost. Nita joj nije palo na um. Napokon je u izvjeu nekog svog suradnika naila na primjedbu da bi novi virus mogao biti srodan machupu, jednom od prvih otkrivenih uzronika hermoragijske groznice, koji je takoer otkrio Karl Johnson. Afrika nije odgovarala ni na jedan njezin pritisak po tastaturi. Ali Bolivija... ? Peru! Bilo je to njezino studentsko putovanje po antropolokim znamenitostima, i Victor Tretnont. Da, tako se zvao. Biolog koji je doputovao u Peru da skuplja biljke i uzorke tla za potencijalne medikamente, u slubi... koje ono kompanije? Bila je to neka farmaceutska tvrtka... Blanchard Pharmaceuticals! Okrenula se ponovo kompjuteru, brzo ula u Internet i potraila tvrtku Blanchard. Brzo ju je pronala u Long Lakeu, drava New York. A Victor Tremont bio je sada njezin predsjednik i glavni operativac (COO). Dohvati telefon i okrenu broj. Bila je nedjelja ujutro, ali velike korporacije katkad dre svoje telefone ukljuene za vane pozive. Blanchard takoer. Javio se muki glas, i kad je Sophia zapitala za Victora Tremonta, glas joj je rekao neka prieka. Lupkala je prstima po stolu, pokuavajui obuzdati svoju nestrpljivost. Napokon, nakon niza signala, jedan ljudski glas prekinuo je tiinu. Glas je bio neutralan, bez boje. "Mogu li saznati vae ime i kakav je va posao s doktorom Tremontom?" 31 "Sophia Russell. Recite mu da je to u vezi s jednim putova^ njem u Peru, gdje smo se sreli." "Priekajte, molim." Ponovo tiina. A onda isti glas. "Gospodin Tremont odmah e vam se javiti." "Gospoda... Russell?" Oito je prouavao ime koje mu je bilo dodano na cedulji. "to mogu uiniti za vas?" Glas mu je bio dubok i ugodan, nipoto zapovjedniki. ovjek koji je oito bio na vodeem poloaju. Ona se javi umiljato: "Da, ja sam dr. Russell. Doktore Tremont, vi se ne sjeate mog imena?" "Ne bih to mogao potvrditi. Ali, spomenuli ste Peru, a ja pamtim Peru. Prije dvanaest ili trinaest godina, zar ne?" Htio je pokazati da zna o emu s njom razgovara, ali da se ne obvev zuje ako je posrijedi netko tko trai posao ili novac. "Trinaest, i ja vas se sjeam." Pokuala je biti jasnija: "Zanima me va boravak u podruju rijeke Caraibo. Ja sam bila na ekskurziji studenata antropologije iz Svracusea, dok ste vi prikupljali materijale za potencijalne medikamente. eljela, bih vas pitati za jedan virus to ste ga utvrdili u nekom udalje | nom plemenu, koje su susjedi zvali Majmunova krv." I U svom velikom uredu na drugom kraju veze, Victor Tre^ mont osjetio je strah. Ali odmah ga je potisnuo. Okrenuo je stolac da baci pogled na jezero, koje je svjetlucalo poput ive pod svjetlom ranog jutra. S druge strane jezera protezala se gusta borova uma, sve do dalekih planina u pozadini. Zbunjen time to je dopustio da ga ona iznenadi tako snanim pamenjem, Tremont se nastavio okretati u stolcu. "Sad vas se sjeam. Radoznala mlada plavka privuena znanou. Pitam se jeste li bili ustrajni i postali antropolog. Jeste li?" "Ne, doktorirala sam staninu i molekularnu biologiju. Zbog toga sad i trebam vau pomo. Zaposlena sam u vojnom istraivakom sreditu za zarazne bolesti u Fort Detricku. Naili smo na virus koji silno podsjea na onaj iz Perua dosad je nepoznat i uzrokuje glavobolju, groznicu i akutni sindrom respiratornih 32 potekoa koji u malo sati ubija inae zdrave ljude, izazivajui estoku hemoragiju plua. Znai li vam to neto, doktore Tremont?" "Govorite mi Victor. ini mi se da se sad prisjeam vaeg imena. Suan, Sally... ili neto slino?" "Sophia." "Naravno. Sophia Russell, Fort Detrick", ree kao da istovremeno zapisuje ime. "Drago mi je to ujem da ste ostali u znanosti. I ja bih radije ostao u laboratoriju umjesto to sam uskoio u javni ured. Ali otada je prolo ve mnogo godina." On se nasmija. "Sjeate li se virusa?", upita ona. "Ne. Poeo sam se baviti prodajom i menadmentom ubrzo nakon Perua, i u tome je moda objanjenje. Kao to rekoh, otada je prolo mnogo godina. Ali, koliko se prisjeam molekularne biologije, scenarij kakav vi zamiljate nije vjerojatan. Bit e prije da mislite na niz razliitih virusa na koje smo ondje naili. Nije ih bilo malo. Toliko se mogu sjetiti." Zabrinuta, pritisnu telefonsku slualicu uz uho. "Ne, sigurna sam da je posrijedi bio jedan jedini agens koji je u vezi s plemenom Majmunova krv." "U ono vrijeme nisam na to obraala veliku pozornost. Ali tada jo nisam zamiljala da u zavriti na biologiji, jo manje onoj staninoj i molekularnoj. Neobinost tog dogaaja ipak mi je ostala u pamenju." "Pleme Majmunova krv? Neobino. Siguran sam da bih se prisjetio plemena tako neobina imena." U njezinu glasu osjeti se hitnja. "Doktore Tremont, posluajte me, molim vas. Dogaaj je od vitalne vanosti. Kritian. Upravo su nam prijavljena tri sluaja koji me podsjeaju na onaj u Peruu. Tamonji uroenici raspolagali su ljekarijom koja je bila djelotvorna u zamalo osamdeset posto sluajeva pili su krv nekog majmuna. Koliko se sjeam, ta vas je injenica onda iznenadila " 33 "To bi i danas", sloi se Tremont. Preciznost njezine memorije uzrujala ga je. "Primitivni Indijanci koji znaju za ljekariju protiv fatalnog virusa? O tome nemam pojma", laga on glatko. "Sigurno bih se sjetio ovoga to ste opisali. Sto kau vai kolege? Netko od njih sigurno je bio i u Peruu." Ona uzdahnu. "Prvo sam htjela provjeriti kod vas. Imamo mnogo lanih uzbuna, a i za mene je Peru tek davna uspomena. Ali, ako se ne sjeate... ?" Glas joj se izgubio. Bila je strahovito razoarana. "Sigurna sam da je posrijedi bio tek jedan virus. Kontaktirat u moda s Peruom. Mora biti da posjeduju podatke o neobinim indijanskim ljekarijama." Glas Victora Tremonta malo se podigao. "Moda nee biti potrebno. Vodio sam dnevnik o ondanjim mojim putovanjima. Imam biljeke o biljkama i ostalim potencijalnim ljekarijama. Moda sam neto pribiljeio i o vaem virusu." Sophia se prenu. "Bila bih vam zahvalna. to prije." "Dobro." Tremont se toplo nasmijei. Imao ju je. "Biljeke su spremljene negdje u mojoj kui. Moda na tavanu. Ili u podrumu. Potrait u vas sutra." "Zahvalna sam vam, Victore. Moda e vam biti zahvalan i svijet. Neka vam to sutra bude prva stvar, molim vas. Ne moete ni zamisliti koliko je to vano." Dala mu je broj svoga } telefona. "Jasno mi je", Tremont ju je uvjeravao. "Najkasnije sutra ujutro." Ostavi slualicu i okrene se jo jedanput da promotri sve bljetavije jezero i visoke planine koje kao da su odjednom 5 postale blie i zloslutnije. Die se i priblii prozoru. Bio je visok ovjek osrednje jake grae, s izraajnim licem kojim se priroda ljubazno poigrala: nekad mladi s prevelikim nosom, nespretno poloenim uima i presitnim obrazima izrastao je u ovjeka lijepa izgleda. Sad je bio u pedesetima i imao je zaokruene crte lica. Ono je bilo orlovsko, izrazito i aristokratske Nos je sad bio savrene veliine ravan i jak, prikladna sredinja zna34 ajka njegova tako engleskog lika. S potamnjelom koom i elino sivom kosom, privlaio je pozornost gdje god bi se naao. No on je znao da ljude nisu toliko privlaili njegovo dostojanstvo i dobar izgled. Bilo je to njegovo samopuzdanje. Zraio je snagom, i to je djelovalo na manje samopuzdane ljude. Suprotno onome to je rekao Sophiji Russell, Victor Tremont nije krenuo do svoga osamljenog boravita. Umjesto toga zurio je u planine i pokuavao suzbiti napetost. Bio je ljutit... i zbunjen. Sophia Russell. Boe, Sophia Russell! Tko bi to mogao i pomisliti? Isprva se nije mogao sjetiti ni njezina imena. Zapravo, nije zapamtio nijedno ime bilo koga iz te beznaajne i nevelike studentske skupine. Posumnjao je i da bi se itko od njih mogao prisjetiti njegova imena. Ali ta Russellica jest. U kojem je dijelu njezina mozga ostala sauvana takva pojedinost? Njoj su i beznaajnosti, oito, bile jako vane. Zatrese glavom, zgaen. Uistinu, ona i nije bila neki problem. Samo smetnja. Ali s njom se ipak treba pozabaviti. Otkljua tajnu ladicu u izrezbarenom stolu, uze mobitel i odabra broj. Odgovorio je neosjeajan glas s nekim slabanim akcentom. "Da?" "Moram s vama razgovarati", ree zapovijedno Tremont. "U mom uredu. Za deset minuta." Prekinu vezu i vrati mobitel u ladicu koja se zakljuavala. Dohvati zatim svoj fiksni telefon. "Muriel? Pronaite mi generala Caspara u Washingtonu " 35 3 9:14, ponedjeljak, 13. listopada Fort Detrick, Maryland Dok su slubenici ulazili toga ponedjeljnog jutra u USAMRIID, kroz zgrade kampusa brzo se proirio glas o neuspjeloj potrazi tijekom vikenda ne bi li se identificirao i zaustavio neki novi ubilaki virus. Za tisak to je jo uvijek bila tajna, a iz ravnateljeva ureda dola je zapovijed o potpunoj medijskoj tiini. Nitko nije smio ni zucnuti novinarima, a tijekom istrage smjeli su se baviti samo zaposleni u laboratorijima. U meuvremenu je valjalo obavljati i uobiajene poslove. Valjalo je ispunjavati upitnike, odravati opremu, odgovarati na telefonske pozive. U uredu narednice specijalist etvrtog stupnja Hideo Takeda slagao je primljenu potu. Otvorio je i jedno pismo slubenog izgleda, koje je na omotnici imalo grb Ministarstva obrane. Proitavi, i ponovno proitavi ono to je u njemu stajalo, on se nagnu i nasloni na ogradu koja je njegovu kabinu dijelila od kabine specijalista Petog stupnja Sandre Quinn, njegove kolegice s posla. "Moj premjetaj u Okinawu." 36 "ali se." "Uspjeli smo." Nasmijei se. Njegova prijateljica Miko takoer je radila na Okinawi. "Bit e najbolje da odmah obavijesti eficu", napomenu mu Sandra. "To znai da e im trebati novi slubenik koji e se baviti tim ogavnim i duhom odsutnim profesorima, kakve ve imamo ovdje. Upiat e se. ovjee, ve su svi izvan sebe zbog ove nove krize, zar ne?" "Jebi je." Specijalist Takeda izgovorio je psovku s uitkom. "Niti u najgorem snu." Narednica Helen Daughertv stajala je na vratima svog ureda. "Biste li prestali s time, specijalistu Takeda?", ree ona pretjerano ljubazno. "Ili biste vie voljeli da vas sravnim sa zemljom?" Dojmljiva plavka od est stopa, s ramenima koja su nadmaivala sve njezine obline, spustila je pogled na Takedu, visokog tek pet i est. On je pohitao iz svoje kabine s nervoznim izrazom straha koji nije bio posve laan. S Daugherticom, kako ve dolikuje narednicima, nikad niste bili sigurni to vas eka. "Zatvorite vrata, Takeda. I sjednite." Specijalist je postupio kako mu je reeno. Daughertv ga je prosvrdlala pogledom. "Koliko dugo vam je ve poznata mogunost vaeg premjetaja, Hideo?" "Pismo je dolo jutros kao iz vedra neba. Hou rei, upravo sam ga otvorio." "A mi smo se za to pripremali... zamalo dvije godine?" "Barem godinu i pol. Od trenutka kad sam se vratio s dopusta na otoku. Gledajte, narednice, ako me kanite u meuvremenu zafrkavati, ja u " Daughertv zatrese glavom. "ini se da ne bih mogla sve i kad bih htjela." Ona poe lupkati prstom po nekom papiru. "Dobila sam ovaj e-mail iz vojnog zapovjednitva otprilike u isto vrijeme kad ste vi jamano otvorili pismo. Kao da je va premjetaj ve u tijeku. Ni manje ni vie, vaa zamjena dolazi iz obavjetajnog zapovjednitva dolje s Kosova. Mora biti da je 37 ve letjela zrakoplovom i prije nego to je napisano vae pismo." Na Daughertiinu licu bio je zamiljen izraz. "Mislite li da e zapovijed biti ovdje ve danas?" Daughertv pogleda stolnu uru. "Tonije, za nekoliko sati." "Uh, to je brzo." "Tako je", sloi se Daughertv. "Izdali su vam ve i putne naloge. Imate jedan dan vremena da poistite stol i ostalo. Ve sutra ujutro bit ete u zrakoplovu." "Jedan dan?" "Bolje da se odmah bacite na posao. I mnogo sree, Hideo. Bio mi je uitak raditi s vama. Napisat u o vama dobre preporuke." "Da gospodo, oprostite, narednice. I hvala." I dalje zbunjen, Takeda se udaljio od narednice koja je prouavala papir. Okretala je olovku rukama i zurila u prazno, dok je on oduevljeno istio svoj stol. Suzdravao se da ne pone klicati. Ne samo to je bio umoran jer je Miko tako daleko, bio je posebno umoran od ivota u USAMRIID-u, svojevrsnom parnom loncu. Ovdje je ve svata doivio, no dananja vijest kao da je sve zabrinula. ak prestraila. On je bio sretan to e napokon izai iz ovog pakla. Tri sata poslije, specijalist etvrtog stupnja Adele Schweik stajala je mirno pred narednicom Daughertv. Bila je nevelika brineta gotovo crne kose, krutog dranja ali veselih sivih oiju. Odora joj je bila besprijekorna, s dva reda vrpca koje su svjedoile o slubi u mnogim zemljama i kampanjama. ak je nosila i jednu vrpcu koja je potvrivala slubovanje u Bosni. "Voljno, specijalistu." Schvveik stade voljno. "Hvala vam, narednice." Daughertv proita dokumente o premjetaju i ree ne diui pogled: "To je ilo brzo, zar ne?" 38 "Prije nekoliko mjeseci zamolila sam da budem premjetena u okrug Columbia. Zbog osobnih razloga. Moj pukovnik rekao mi je da se nenadano otvorilo jedno mjesto u Detricku, i ja sam uskoila." Daughertv je pogleda. "Malo ste previe kvalificirani, zar ne? Ovo je mjesto u pozadini. Zapovjednitvo u kojemu se ne radi mnogo i nikad se ne putuje preko oceana." "Samo znam da je ovo Detrick. Ne znam nita o vaoj jedinici." "Je li?" Daughertv podie jednu obrvu. Ova Schweikica bila je nekako odvie hladnokrvna i pribrana. "Ovo se zove USAMRIID, Vojni medicinski istraivaki institut SAD-a za zarazne bolesti. Posao je znanstveno-istraivaki. Svi su nai asnici doktori, veterinari i medicinski specijalisti. Ali imamo i civila. Nemamo oruja, nemamo vjebi i nitko ne postaje slavan." Schweik se nasmijei. "Zvui miroljubivo, narednice. Zgodna promjena nakon Kosova. Nisam li meutim ula da se USAMRIID nalazi na samoj otrici, da se bavi smrtonosnim oboljenjima? Kao da e biti uzbudljivo." Narednica odmahnu glavom. "To se tie samo raznih doktora. Svima ostalima posao je obina rutina. Odravamo stroj u pogonu. Preko vikenda dogodio se jedan hitan sluaj. Nemojte postavljati pitanja. To se vas ne tie. Ako naiete na nekog novinara, uputite ga u ured za odnose s javnou. To je zapovijed. U redu, tamo je vaa kabina, sa Sandrom Quinn u susjedstvu. Upoznajte se s njom. Smjestite se, a Quinn e vas ubaciti u brzinu." Schweik stade mirno. "Hvala vam, narednice." Daughertv je opet zavrtjela olovku, promatrajui vrata koja su se upravo zatvorila iza prinove. Onda uzdahnu. Nije bila posve samopouzdana. Iako je sve odisalo rutinom, bilo je trenutaka, poput ovoga, kad se inilo da u vojsci nita nema smisla. Slegnu ramenima. Dobro, vidjela je i udnijih stvari od ove, kad su jednom brzom smjenom osoblja obje strane bile zado 39 voljne. Pozvonila je Sandri i zatraila alicu kave, ostavljajui po strani najnoviju krizu i udnu smjenu osoblja. Imala je drugog posla. U 17:32 narednica Daughertv zakljuala je vrata, spremajui se da ode iz praznog ureda. Ali ured nije bio prazan. Javi joj se ona nova ena, Schweikica. "Voljela bih jo malo ostati i nauiti to vie. Ako je to u redu, narednice." "Dobro, rei u ljudima od sigurnosti. Imate li klju ureda? Dobro, zakljuajte vrata kad budete gotovi. Neete biti sami. Zbog novog virusa doktori su poludjeli. Mislim da e neki ostati ovdje cijelu no. Ako se tako nastavi, postat e angrizavi. Oni ne mogu podnijeti tajne od kojih ljudi umiru." "Tako sam i ja ve ula." Mala brineta kimnu i nasmijei se. "Vidite, u Fort Dericku ipak ima mnogo uzbuenja." Daughertv se nasmija. "Ispravljam se", ree i izae. Ostavi u utihnulom uredu, specijalist Schweik itala je dokumente i pravila biljeke sljedeih pola sata, dok nije bila sigurna da ni narednica niti tko od sigurnosti nee doi da pogledaju to radi. Onda otvori torbu koju je unijela tijekom prve stanke za kavu. Kad je jutros prispjela u zranu bazu Andrews, torba ju je ekala u dodijeljenom joj automobilu. Izvadi iz torbe shemu telefonskih ureaja u zgradi USAMRIID-a. Telefonska centrala bila je u podrumu, i u njoj su bile koncentrirane sve unutarnje i vanjske veze. Studirala je shemu dovoljno dugo da zapamti poloaj. Zatim vrati shemu u torbu i krenu u hodnik. S prostodunim izrazom lica paljivo je promatrala. uvar kod glavnog ulaza neto je itao. Schvveik je morala proi pored njega. Udahnu, pokuavajui ostati mirna i skliznu tiho u stranji hodnik koji je vodio do podruma. 40 Poekala je. uvar je ostao nepomian i tih. Iako je zgrada bila pod najviim stupnjem osiguranja, zatitom se manje kanilo zadrati ljude izvan zgrade, a vie zatititi ih od smrtonosnih toksina, virusa, bakterija i ostalih znanstvenih opasnih tvari koje su bile prouavane u USAMRIID-u. Koliko god uvar bio dobro uvjeban, manjkalo mu je agresivnosti potrebne onome tko uva jedan laboratorij u kojem se proizvode najtajnija ratna oruja. Utvrdivi s olakanjem da je uvar ostao udubljen u svoju knjigu, ona pokua otvoriti teka metalna vrata. Bila su zakljuana. Uze iz torbe sveanj kljueva. Treim je uspjela otvoriti podrumska vrata. Prouljala se tiho niza stube, a zatim se poela provlaiti pored golemih strojeva koji su grijali i hladili zgradu, proizvodili sterilni zrak i negativni tlak u laboratorijima, stavljali u pogon snani sustav za isisavanje, osiguravali vodu i kemijske otopine za kemijske tueve i inili sve ostalo potrebno u jednom medicinskom kompleksu. Kad je dola do telefonske centrale bila je ve znojna. Stavila je torbu na pod i izvukla iz nje manju torbicu s alatima, icama, spojkama kodno oznaenim razliitim bojama, mjerilima, ureajima za prespajanje, slualicama i minijaturnim ureajima za snimanje zvuka. Bila je veer i u podrumu je sve bilo tiho osim povremenog ukanja i lupkanja u cijevima i kanalima. Zaustavivi se, paljivo je oslukivala ima li ikoga. Od nervozne energije podilazili su je marci. Pogledom je oprezno ispitala sive zidove. Napokon otvori centralu i poe raditi na mnogobrojnim spojkama. Dva sata kasnije vratila se u svoj ured gdje je na telefon prikljuila minijaturni ureaj za prislukivanje. Zatim je okrenula neku sklopku skrivenu u ladici i poela sluati. "... ao mi je, ostat u ovdje barem jo dva sata. ao mi je, draga, ali nema 41 pomoi. Ovaj virus je grozan, svi se bave njime. Dobro, pokuat u stii kui prije nego to djeca odu na spavanje." Zadovoljna time to je njezin rad uspio, iskljui ureaj za prislukivanje i nazva vanjsku vezu. Muki glas koji je s njom kontaktirao prole noi i davao joj upute, ree: "Da?" Ona odgovori: "Instalacija je kompletna. Sve telefonske veze spojene su s ureajem za snimanje. Na svom ureaju imam alarm koji e se javiti im netko progovori u uredima koji vas zanimaju. Povezat u se sa skretnicom za snimanje." "Je li te itko primijetio? Sumnjaju li u tebe?" Ponosila se svojim uhom koje je umjelo razlikovati glasove, i svojim poznavanjem vanijih i manje vanih jezika. Ovaj glas odavao je odgoj i njegov engleski bio je dobar iako ne savren. Nain govora bio je neengleski, sa siunim tragom bliskoistonog akcenta. Nije to bio Izrael, Iran ili Turska. Moda Sirija ili Libanon, ali vjerojatnije Jordan ili Irak. Zapamtila je tu injenicu radi budunosti. Odgovori mu: "Nitko i nita." "Dobro. Ostani oprezna s obzirom na bilo to u vezi s virusom na kojemu rade. Biljei sve ulazne i izlazne pozive iz ureda doktorice Russell, potpukovnika Smitha i generala Kielburgera." Sve ovo nije moglo trajati odvie dugo, jer bi rizik postao prevelik. Jamano nikad nee pronai tijelo pravog specijalista etvrtog stupnja Adele Schweik. Ona nije imala poznate rodbine a izvan vojske imala je malo prijatelja. Zbog toga je i odabrana. Ali lana Schvveikica slutila je da narednica Daughertv na neto sumnja, nejasno uznemirena njezinim dolaskom. Zbog vika revnosti mogla bi se izloiti opasnosti. "Koliko dugo ostajem ovdje?" "Dok te budemo trebali. Ne ini nita ime bi privukla pozornost na sebe." Zau se zvuk prekida veze. Ona odloi slualicu i nastavi se upoznavati s rutinama i zahtjevima naredniina ureda. Osluki42 vala je i razgovore unutar zgrade i van nje; motrila je nee li se pojaviti svjetlo na telefonu koje bi je upozorilo da govori netko iz laboratorija doktorice Russell. Bila je radoznala to bi to moglo biti toliko zanimljivo u vezi s doktoricom Russell. Zatim svrnu misli. Bilo je stvari koje je bilo opasno doznati. 43 4 Pono Washington, D.C. Velianstveni Rock Creek park u Washingtonu bio je oaza divljine u srcu grada. Od Kennedv centra u blizini rijeke Potomac povijao se uskom prugom prema sjeveru, a zatim se proirio u prostranu umu na sjeverozapadu grada. Ta prirodna uma; obilovala je prostorima za pjeaenje i vonju biciklom, konjskim!; stazama, terenima za piknike i povijesno znamenitim mjestima! Pierce Mili, gdje se Tilden Street kriao s Beach Driveom bici je jedna od tih znamenitosti. Bio je to stari mlin podignut joif prije graanskog rata u 19. stoljeu, kad je potok jo bio opto|j en nizom mlinova. Sad je to bio svojevrsni muzej pod brigom^ Nacionalne slube za parkove ali pod mjeseinom djelovao J4j upravo sablasno. || Sjeverozapadno od mlina, ondje gdje je grmlje osobito gusto u sjeni visokog drvea, ekao je Bili Griffin. Na kratkoj uzici drao je uza se vrlo ivahnog dobermana. No je bila hladna, ali Griffin se preznojavao. Opreznim pogledom prelazio je po 44 mlinu i terenima za piknik. Pas je njukao dok su mu se podignute uske pomicale u potrazi za izvorom svoje nelagode. Netko se pojavio sa desne strane, otprilike iz pravca mlina. Pas je uo slabano pucketanje jesenskog lia pod nogama onoga tko se pribliavao, mnogo prije nego to je Griffin ita uo. Istog trenutka kad je Griffin uo ukanje, pustio je ivotinju. ivotinja je ostala posluno uz gospodara, ali svaki joj je mii bio napregnut. Griffin dade bezglasan znak rukom. Poput crnog fantoma, doberman je poskoio u no i optrao irok krug oko terena za piknik, nevidljiv pod zloslutnim sjenama stabala. Griffin je oajniki eznuo za cigaretom. ivci su mu bili napeti do krajnosti. Iza njega je neto maleno i divlje protralo ispod grmlja. Negdje u parku oglasila se sova. Nije poputao pred tim zvucima i svojim ivcima. Bio je izvrsno istreniran, potpuni profesionalac i dalje je motrio, budan i nepokretan. Kratko je disao kako bi izbjegao da oblaii vodene pare odaju u hladnoj noi njegovu nazonost. Koliko god obuzdavao svoj temperament, bio je zapravo ljutit i zabrinut ovjek. Kad se potpukovnik Jonathan Smith napokon pojavio, koraajui otvorenim prostorom pod srebrnastoplavom mjeseinom, Griffin se nije pomaknuo. Na drugoj strani terena za piknik doberman je kleknuo i ostao tako nevidljiv. Ali Griffin je znao da je ondje. Jon Smith je zastao. Javi se aptom: "Bili?" U sjeni, Griffin je pozorno zurio u no. Oslukivao je promet po oblinjoj cesti koja je prolazila parkom i udaljene gradske zvukove. Nita nije bilo neuobiajeno. Nije bilo nikoga drugoga u tom golemom prostoru. Poekao je da vidi nee li mu pas dati neki drukiji znak, ali i pas je bio zadovoljan stanjem. Griffin udahnu. Iskoraio je s ruba terena za piknik, ondje gdje se mjeseina dodirivala sa sjenama. Glas mu je bio tih i odavao je hitnju. "Smithv. Ovamo." 45 Jon Smith se okrenuo. Bio je spreman na skok. Sve to je mogao vidjeti bio je neki nejasan oblik koji je lelujao pod mjeseinom. Krenu prema njemu, znajui da se sad izlae i da je ranjiv... ali nije znao na to. "Bili", promrmlja. "Jesi li to ti?" "Moja malenkost." Griffin se javi razvedreno i povue se jo dublje u umu. Smith mu se primaknu. mirkao je, koliko god nastojao brzo prilagoditi svoj vid. Napokon ugleda starog prijatelja koji mu se smijeio. Bili Griffin imao je i sada ono okruglo lice kojega se Smith sjeao, ali je izgledao kao da je izgubio deset funti teine. Obrazi su mu bili ravniji, a ramena su se priinjala teima nego nekad, budui da mu je trup postao vitkiji. Smea kosa bila je osrednje duine, mlohava i neuredna. Bio je za dva ina krai od Smithovih est stopa dobro sazdan, snaan i vrst ovjek. Smith se sjeao i Griffina koji se prikazivao neodreenim, kao da je upravo iziao s posla u tvornici gdje su se slagali dijelovi kompjutera, kao da je bio na putu do kavane gdje e zaigrati na kockarski automat. Bilo je to lice i tijelo koje je dobro pristajalo vojnoj obavjetajnoj slubi i FBI-ovim tajnim operacijama, jer se ispod neupadljiva tijela nalazio otar um j. elina volja. ,! Smitha je taj stari prijatelj podsjeao na kameleona, ali ne te, noi. Smith ga je pozorno promotrio i shvatio da bi ispred sebe mogao imati i kakvu ragbijaku zvijezdu iz Iowe. Sazreo je i odavao dojam potena, pristojna i odvana ovjeka. Pravi Bili Gri-; ffin. |; Griffin isprui ruku. "Zdravo, Smithv. Drago mi je to t; vidim nakon toliko vremena. Kad smo se sreli posljednji put?| U hotelu Drake, Des Moines?" "Tako je. Odresci i Potosi pivo." Ali Smith se nije zadivio sjajnoj memoriji dok se rukovao s Griffinom. "Ovo je paklenski nain sastajanja. U to si upao? Neka nevolja?" 46 "Moglo bi se tako rei." Griffin kimnu, no glas mu je i dalje bio vedar: "Ali sad nema veze. Kako si, Smithv, dovraga?" "Sasvim dobro", Smith odvrati nestrpljivo. "Ali sad razgovaramo o tebi. Kako si znao da sam u Londonu?" Onda se ipak nasmijei. "Kojeta, glupo pitanje, zar ne? Ti uvijek sve zna. Sada, to je " "ujem da se eni. Konano se naao netko tko e ukrotiti kauboja? Koji e se smjestiti negdje u elegantnom predgrau, odgajati djecu i kositi travu?" "To se nikad nee dogoditi." Smith se nasmija. "Sophia je i sama nalik kauboju. Jo jedan lovac na viruse." "Hej, to ima smisla. Moglo bi djelovati." Griffin kimnu i svrnu pogled, oiju podjednako nemirnih i napetih, poput onih u nevidljivog dobermana. No kao da bi mogla eksplodirati u plamenovima. "Uostalom, kako tvoji ljudi izlaze na kraj s virusom?" "S kojim virusom? U Detricku se bavimo mnogima." Pogled Billa Griffina i dalje je obilazio mjeseinom obasjanim i zasjenjenim dijelovima parka, poput tenkista koji trai svoj cilj. Zanemario je znoj koji mu je izbijao ispod odjee. "Onim koji ste dobili zadatak istraiti rano u subotu." Smith se zbunio. "Bio sam u Londonu od utorka. To ionako zna." Glasno opsova: "Dovraga. Mora biti da je to bio onaj hitni sluaj radi kojega je Sophia pozvana u laboratorij upravo dok smo razgovarali. Morao sam se vratiti " Zastade i namrti se. "Otkud ti zna da je Detrick dobio zadatak prouiti jedan novi virus? Jesi li me zato traio? Zamilja li da su mi sve priopavali dok sam bio na putu, i sad eli iz mene iscijediti podatke?" Griffinovo lice nije odavalo nita. Zurio je u no. "Smiri se, Jon." "Da se smirim?" Smith nije mogao povjerovati onome to je uo. "Zar je FBI toliko zainteresiran upravo za taj virus, pa te 47 poslao da mi iscijedi tajnu? To je preglupo. Tvoj ravnatelj mogao bi nazvati mog ravnatelja tako se to radi." Griffin naposljetku pogleda Smitha. "Ne radim vie za FBI." "Ne radi... ?" Smith se zapiljio u njega, ali u Griffinovu pogledu nije bilo niega. Onaj stari Bili Griffin nestao je, i Smith ;. trenutano osjeti muku u elucu. A onda se razbjesni dok je svaki senzor njegova iskustva u vojsci i u lovovima na viruse zvonio na uzbunu. "Sto ima osobitoga u tom virusu? I za koga treba tu informaciju? Za neke ute novine?" "Ne radim za nikakve novine ili magazine." "Onda za neki kongresni odbor? Sigurno, jedan bivi pripadnik FBI-a dobro bi posluio kongresnom odboru koji je poelio skresati izdatke za znanost." Smith duboko udahnu. U ovom ovjeku nije mogao prepoznati svoga nekad najboljeg prijatelja. Neto je izmijenilo Billa Griffina, ali on nije odavao to bi to moglo biti. Kao da se Griffin zaelio okoristiti njihovim sta-. rim prijateljstvom radi nekih vlastitih ciljeva. Smith zatrese gla"| vom. "Ne, Bille, nemoj mi nita govoriti o tome za koga radi,! Ako eli neto doznati o virusu, kreni uobiajenim vojnim kanalima. I nemoj me vie zvati ako eli ostati moj prijatelj." Zgaen, on krenu. "Stani, Smithv. Moramo razgovarati." "Jebi se, Bille." Jon Smith proslijedi prema mjeseini. Griffin tiho zazvida. Odjednom se golemi doberman ustremio na Smitha. Reei, tek to nije navalio. Smith se smrznu. Pas se osovio na ape, podigao njuku i dalje reao dugo i duboko. Otri su zubi svjetlucali, pokazujui da bi jednim zamahom mogli prerezati ljudski vrat. Smithovo srce snano je udaralo. Nije se micao. "Zao mi je." Griffinov glas kao da je djelovao tuno. "Pitao si ima li tu loih stvari. Ima... ali ne za mene." 48 Pas je i dalje mutno reao, a Smith je ostao nepokretan. Osim njegova lica. Dobaci pogled pun prijezira. "Rekao si da za mene ima loih stvari? Dopusti da predahnem." "Dobro." Griffin kimnu. "To sam i ja elio rei, Smithv. Zbog toga sam se htio nai s tobom. Ne mogu ti rei nita vie osim ovoga: ti si u opasnosti. U stvarnoj opasnosti. Izgubi se iz grada, i to brzo. Nemoj se vraati u laboratorij. Sjedni u zrakoplov i... ". "O emu to pria? Dobro zna da to nikad ne bih uinio. Pobjei od svoga posla? Dovraga. Bille, to se s tobom dogodilo?" Griffin nije obraao panju. "Posluaj to ti kaem. Nazovi Detrick. Reci generalu da ti je potreban dopust. Dugi dopust. Izvan zemlje. Uini to odmah i udalji se to vie moe jo ove noi!" "Nemogue. Reci mi to je to posebno u tome virusu. U kakvoj sam opasnosti? Ako eli da to uinim, moram znati zato." "Za ime boje!" Griffin uskliknu izgubivi strpljenje. "Pokuavam ti pomoi. Otii. Brzo. Povedi sa sobom i Sophiju." Prije no to je to dorekao, doberman koji je neprekidno reao die prednje ape i okrenu se prema jugu. Zvjerkao je prema udaljenom dijelu parka. Griffin se javi tiho. "Posjetitelji, mome?" Dade znak rukom i pas se zaleti metu stabla. Griffin se okrenu Smithu i tog trenutka eksplodira. "Odlazi odavde, Jone! Odmah!" Jurnu za dobermanom, njegovom monom sjenkom koja se kretala nevjerojatno brzo. ovjek i pas nestali su u gustiu mranoga parka. Smith je na trenutak ostao zbunjen. Je li Bili bio toliko zabrinut za njega ili za sebe samoga? Ili za obojicu? Kao da se njegov stari prijatelj upustio u veliku opasnost, upozoravajui ga i zahtijevajui ono to ni jednome ni drugome ne bi nikad palo na um da napuste svoj posao i obveze. 49 Da bi dospio tako daleko, Bili je doista morao svata doivjeti. Za ime boje, u to je to Bili bio umijean? Smith zadrhta. U sljepooicama poee se osjeati otkucaji srca. Bili je imao pravo. ivot mu je zaista bio u opasnosti, barem u ovome mranom parku. No vratie mu se stare navike. ula su mu se izotrila i on struno prijee pogledom stabla i tratinu. Udaljio se od ruba tamnog drvea, dok mu je um i dalje napregnuto radio. Pretpostavljao je da ga je Bili pronaao kanalima FBI-a, ali on nije vie radio za FBI. Za njegovo boravite u hotelu Wilbraham znali su samo njegova zarunica, njegov ef i slubenik u Fort Detricku koji je nabavio putne dokumente. Nitko od njih ne bi odao podatak neznancu, koliko god neznanac djelovao uvjerljivo. Kako je Bili ovjek koji je tvrdio da vie ne radi za vladu uspio doznati da se nalazio u Londonu? Crna limuzina bez svjetala pojavi se u sjeni starog mlina, ondje gdje Tilden Street ulazi u park Rock Creek. Na stranjem sjedalu nalazio se Nadal al-Hassan, visok ovjek tamna lica, otrih crta poput noa. Sluao je to mu govori njegov podreeni Steve Maddux, koji se sagnuo kroz prozor. Maddux je trao, pa mu je lice bilo crveno i oznojeno. "Ako je Bili Griffin u ovom parku, gospodine al-Hassan, mora biti da je on neka prokleta sablast. Vidio sam jedino vojnog lijenika kako se ee." Teko je disao, pokuavajui uhvatiti dah. Unutar raskonog automobila, lice visokog ovjeka bilo je duboko izbrazdano, znak da je preivio neko zloglasne kozice. Crne oi bile su mu hladne i bezizraajne. "Ve sam ti rekao, Maddux, da se nee prostaki izraavati dok radi za mene." "ao mi je. U redu? Isuse Kr " 50 foadska knjinica Poput kobre u letu, ruka visokog ovjeka zgrabi svojim dugim prstima Madduxa za vrat. Maddux se od straha ukruti i proguta posljednju rije jeei. Neizgovoreni dio rijei izgubio se u zloslutnoj tami. Napokon, ruka malo popusti stisak. Znoj je kapao s Madduxova ela. Oi u kolima bile su nalik svjetlucavu ogledalu, kroz koje niiji pogled nije mogao prodrijeti. Glas je bio varavo tih. "Zar eli umrijeti tako rano?" "Hej", promuca kripavo preplaeni ovjek. "Vi ste Musliman. Sto imate protiv " "Svi su proroci sveti. Abraham, Mojsije, Isus. Svi." "Dobro, dobro. Hou rei da je Is ", Maddux ponovno jeknu dok se aka stezala oko vrata. "Otkud bih to mogao znati?" Prsti se na asak ponovno stegnue. A onda dugonja popusti, ruka mu se povukla. "Moda si u pravu. Oekujem previe od vas glupih Amerikanaca. Ali sad zna nee to jo jednom zaboraviti zar ne?" U glasu zapravo nije bilo pitanja. Jauui, Maddux odahnu. "Sigurno, sigurno, gospodine al-Hassan. U redu." ovjek otrog lica, al-Hassan, ispitivao je Madduxa pogledom hladnih oiju to su nalikovale ogledalu. "Ali Jon Smith je bio ovdje." On se zavali u naslonjau i poe istiha naglas razmiljati. "Na ovjek u Londonu otkrio je da Smith mijenja let i da ga cio dan nema u Londonu. Tvoji ljudi pronalaze ga na Washingtonskom aerodromu, ali umjesto da odande krene kui u Marvland, on dolazi ovamo. Istovremeno na cijenjeni kolega odlazi iz naeg hotela i ja ga slijedim dovde, kad mi uspijeva umaknuti. Ti ga ne pronalazi u parku, ali sluajnost je udna, zar ne? Zato bi suradnik doktorice Russell bio ovdje ako ne zato da se nae s naim gospodinom Griffinom?" Maddux oduti. Ve je shvatio da je veinu svojih pitanja njegov gazda izgovarao naglas nekom nevidljivom dijelu samoga 51 sebe. Sav napet, preda se tiini. Oko automobila s dvojicom ljudi, divlji park kao da je disao nekim vlastitim ivotom. Al-Hassan naposljetku siegnu ramenima. "Moda grijeim. Moda je to ista sluajnost i Griffin nema nikakve veze sa Smithom koji je ovdje. Drim da to nema veze. Pukovnikom Smithom bavit e se drugi, je li tako?" "Tako je." Maddux kimnu izvan sebe od sree. "Nee se uspjeti udaljiti iz okruga Columbia." 52 5 1:34, utorak, 14. listopada Fort Detrick, Maryland Sophia Russell ukljui u svom uredu stolnu lampu i zavali se u stolac, umorna i prestraena. Victor Tremont nazvao je jutros i objasnio kako u njegovim biljekama iz Perua nema spomena o nekom udnom virusu koji mu je ona opisala, kao ni o indijanskom plemenu zvanom Majmunova krv. U Tremonta se ponajvie pouzdavala i sad je bila ojaena to joj on nije mogao pomoi. Iako su ona kao i ostali mikrobiolozi u Detricku radili i dalje neprekidno, nisu se nimalo pribliili razrjeenju prijetnje koju je donosio virus. Novi je virus pod elektronikim mikroskopom imao isti loptasti oblik s vlasi slinim izraslinama nekih njegovih proteina, poput virusa gripe. Ali ovaj virus bio je jednostavnijeg izgleda od bilo koje mutacije influence i daleko smrtonosniji. Nakon to nisu uspjeli pronai nita slino medu hanta virusima, ponovo su ispitali viruse marburg, lassa i ebola, ali ni ti ubojice nisu pod mikroskopom pokazivali bilo kakvu slinost s nepoznatim virusom. Pokuali su i sa svakim drugim poznatim uzronikom hemoragijske groznice. Pokuali su s trbunim tifu53 som, bubonskom kugom, plunom kugom, meningitisom i tularemijom. Nita se nije uklapalo, i prethodnog popodneva napokon je iznijela zahtjev generalu Kielburgeru da objavi postojanje virusa te zatrai pomo CDC-a i drugih ustanova etvrtog stupnja irom svijeta. On je i dalje oklijevao jer su ipak postojala samo tri sluaja. Ali u isti mah inilo se da je virus potpuno nepoznat i visoko smrtonosan, pa bi on mogao biti smatran odgovornim. I tako, prigovarajui, ipak je prihvatio nunost i poslao objanjenja s krvnim uzorcima CDC-u, Specijalnom patogenom odjelu Svjetske zdravstvene organizacije, pa u britanski Porton Down, Antvverpenskom sveuilitu u Belgiji, njemakom Institutu Bernard Nocht, specijalnom patogenom odjelu Pasteurova instituta u Francuskoj i svim ostalim laboratorijima etvrtog stupnja po svijetu. Ve su poeli pristizati i prvi odgovori. Svi su se slagali da virus nalikuje hanta virusu, ali se nije poklapao ni s jednim podatkom u bankama podataka. Izvjea iz CDC-a i inozemnih laboratorija nisu spominjala nikakav napredak. Sve se svodilo na oajnika, premda dobro upuena nagaanja. Umorna do sri, Sophia se naslonila i masirala sljepooice da se spasi od glavobolje. Pogledala je na sat i ostala zapanjena. Boe, ve je blizu dva ujutro! Bore umora pojavie joj se na elu. Gdje je Jon? Ako je sino stigao kui kako je bilo predvieno, danas bi ve bio u laboratoriju. Sva obuzeta poslom, nije previe razmiljala o njegovoj odsutnosti. Ali sad nije mogla da se ne nasmijei, usprkos umoru, glavobolji i brizi za Jona. Ima etrdesetjednogodinjeg zarunika koji se odlikovao radoznalou i naglou nekoga od dvadeset godina. im biste pred Jonom zamahali nekom tajnom, on bi se ustremio kao trkai konj. Mora biti da kasni zbog neega doista iznimnog. Ipak, ve bi je trebao nazvati. Uskoro e kasniti puni dan. 54 Moda mu je Kielburger dao neki tajni nalog, pa nije mogao nazvati. To bi bilo nalik generalovim obiajima. Vrlo vano to je ona Jonova zarunica. Ako je general zaista uputio nekamo Jona, ona e o tome doznati kad i svi ostali, onda kad general bude voljan da to objavi. Razmiljajui i dalje, ustade. Znanstvenici su radili neprekidno, i nou, pa i general koji nije htio propustiti priliku da odmah bude obavijeten. Odjednom ljutita i zabrinuta za Jona, ona se uputi prema generalovu uredu. Brigadni general Calvin Kielburger, doktor filozofije, bio je jedan od onih golemih i mesnatih ljudi jakoga glasa, s premalo modanih vijuga, kako je ve bio sluaj s ljudima koje je vojska rado uzdizala do ina pukovnika, a zatim ih u tom inu zamrzavala.. Takvi ljudi su katkad ilavi i uvijek obini; imali su manje ljudskih i jo manje diplomatskih osobina. Obino bi im davali nadimke Buli ili Buck. Katkad bi se i asnici s takvim nadimcima uspeli do vieg ina, ali to su bili oni nevisoki s jakim eljustima. Dostigavi jednu zvjezdicu vie od onog ina to bi ga mogao razumno oekivati, brigadni general Kielburger odustao je od daljnjih medicinskih istraivanja u ispraznoj nadi da bi se mogao uspeti do potpunog generalskog ina i do zapovijedanja trupama. Osim takvih asnika, vojsci su bili potrebni i bistri ljudi koji umiju suraivati s civilima. Kielburger je bio toliko obuzet vlastitim napredovanjem, da nije uspio vidjeti kako bi mu najpametnije bilo da se dokae kao inteligentan i uviavan ovjek. Kao posljedica svega, sad se naao na elu neutjecajne skupine civilnih i vojnih znanstvenika, od kojih veina nije podnosila autoritete, pogotovo ne one uskogrudne i bombastine kakav je ve bio Kielburger. 55 U toj nesreenoj gomili, potpukovnik Smith pokazao se kao ovjek koji je bio najmanje uljudan, kojega se najmanje moglo nadzirati i koji je najvie uzrujavao okolinu. Odgovarajui na Sophijino pitanje, Kielburger je lanuo: "Ja sasvim sigurno nisam pukovniku Smithu dao bilo kakav zadatak! Kad bi bio posrijedi neki pipkav posao, on je posljednji akrobat kojemu bih ga povjerio." Sophia je bila ledena barem onoliko koliko je Kielburger bio zapaljiv. "Jon nije akrobat." "Odsutan je ve cio dan, a mi ga ovdje trebamo!" Sophia odbrusi: "Ako mu niste telefonirali, kako bi mogao znati da vam je potreban? Ni ja nisam bila upoznata s teinom situacije, sve dok nisam poela istraivati virus. Odonda sam neprekidno u laboratoriju. Bit e da se sjeate to to znai raditi." Ona je zapravo sumnjala da se on prisjea tekoa i uzbuenja u laboratorijskom poslu, jer joj je bilo ispriano kako je on i u ondanjim vremenima radije prevrtao papire i ogovarao druge znanstvenike. Inzistirala je. "Jon sigurno s razlo gom kasni. Ili ga je zadralo neto na to on ne moe utjecati." "Sto, na primjer, doktorice?" "Kad bih to znala, ne bih se razbacivala vaim dragocjenim vremenom. Niti mojim. Ali ne nalikuje njemu da kasni a da me ne nazove." Kielburgerovo se bujno lice iskesi. "Ja bih naprotiv rekao da mu to vrlo nalikuje. On je nalik gusaru koji vreba novi zlatni pli jen, i uvijek e biti takav. Drite me za rije on je jamano naletio na neki zanimljiv medicinski problem ili postupak, ili oboje, i zbog toga je propustio let. Suoite se s time, Russell, on je napunjen top i kad se udate morat ete se na to priviknuti. Ne zavidim vam." Sophia stisnu usnice, borei se s jakom eljom da kae generalu to misli o njemu. Uzvratio joj je pogledom, polagano je svlaei u mislima. Plavke su mu oduvijek bile drage. Bilo je vrlo seksi kako je 56 i-r. zaeljavala svoju svijetlu kosu u konjski rep. Pitao se je li plavka ba svagdje. Ne uvi od nje bilo kakav odgovor, nastavi u pomirljivijem tonu: "Ne uzrujavajte se, doktorice Russell. On e se uskoro pojaviti. U svakom sluaju nadam se tome, jer nam je potreban svatko u borbi protiv virusa. Pretpostavljam da me nemate o emu izvijestiti?" Sophia zatrese glavom. "Da budem iskrena, ne znam to bih jo uinila, a tako je i s ostalima. I u drugim laboratorijima rade iz petnih ila. Jo je rano, ali sve to zasad dobivamo su negacije i nagaanja." Kielburger nestrpljivo zabubnja po stolu. On je general i zato se osjea obveznim da neto uini. "Vi kaete da je to jedinstven virus, kakav dosad nije vien?" "Svakome se to mora dogoditi prvi put." Kielburger zastenja. To bi mu moglo unititi sve izglede da se rijei ovog medicinskog geta i preuzme zapovjednitvo na terenu. Sophia ga je pozorno promotrila. "Mogu li neto predloiti, generale?" "Zato ne?" Kielburger odvrati kiselo. "Tri dosadanje rtve geografski su jako udaljene. Uz to, dvije su otprilike iste dobi, dok je jedna znatno mlaa. Dva mukarca, jedna ena. Jedan je bio u aktivnoj vojnoj slubi, jedan je veteran i trea rtva je civil. Kako su oni zaraeni? Gdje je izvor? Negdje mu je bilo ishodite. Raun vjerojatnosti izrazito se protivi injenici da su se tri sluaja dogodila unutar dvadeset etiri sata i na tisue milja razdaljine s istim virusom kao uzronikom." Kao obino, general nije shvatio. "Na to ciljate?" "Osim ako se ne dogodi da se pojave nove rtve na jednoj od triju lokacija, moramo ustanoviti kakva veza postoji meu ovima trima. Moramo istraiti njihove ivote. Na primjer, moda je sve troje boravilo prije est mjeseci u istom hotelu u Mihvau 57 keeju. Moda su se svi ondje zarazili." Ona zastade. "Takoer bismo morali proeljati medicinsku dokumentaciju u ta tri podruja zbog znakova eventualnih prethodnih infekcija koje su moda proizvele antitijela." U najmanju ruku to bi bio pozitivan korak, a Kielburger bi ostavio dojam da djeluje odluno. "Naredit u da se s time odmah pone. elim da vi i pukovnik odmah ujutro odletite u Kaliforniju i razgovarate s ljudima koji su poznavali bojnika Andersona. Jasno?" "Potpuno, generale." "Dobro. Izvijestite me kad Smith bude odluio vratiti se na posao. Izgrist u mu guzicu." Bilo je to toliko ludo da nije mogla uivati u generalovim hollywoodskim predodbama junaka koji ne trpi prigovore. Sophia se iulja iz njegova ureda. U hodniku pogleda na zidni sat. 1:56 ujutro. Obuzele su je nove brige. Je li se neto dogodilo Jonu? Gdje je on? 2:05 Washington, D.C. Dok se malim Triumphom vozio kroz grad u noi, Jon Smith domiljao se oko onoga to mu je Bili Griffin rekao, pokuavajui odgonetnuti i ono to nije spomenuo. Bili je priznao da je napustio FBI. Svojom ili tuom voljom? U svakom sluaju, Bili je na neki nain bio povezan s novim virusom koji su vojne ustanove poslale USAMRIID-u na prouavanje. Vjerojatno laboratoriju, radi identifikacije i davanja prijedloga o najboljem nainu lijeenja. Smithu se to priinilo rutinskim zadatkom jednim od onih zbog kojih je institut u Fort Detricku i osnovan. Ipak, Bili Griffin ustvrdio je da je Smith u opasnosti. 58 Njegov izdresirani doberman vie je govorio o stanju Griffinova duha nego sve to mu je izgovorio. Griffin je oito vjerovao da postoji neka opasnost, i to ne samo za Smitha nego i za njega osobno. Nakon njihova susreta, Jon se oprezno kretao mranim parkom, zastajkujui i prikrivajui se meu drveem kako bi provjerio da ga netko ne prati. Kad je napokon doao do svoga Triumpha, modela iz 1968. godine, oprezno je promotrio okolicu prije nego to je uao u kola. Zatim je krenuo juno od parka, udaljujui se od Marvlanda i svoje kue, uinio je dakle neto suprotno od onoga to bi mogui progonitelj oekivao. Unato kasnom satu, promet je bio umjeren. ivahna metropola usnut e i njezine e se arterije isprazniti tek duboko u noi, negdje oko etiri ujutro. Odmah mu se uinilo da ga neka kola prate. Stoga je skrenuo iza nekoliko uglova, ubrzao pa onda usporio, uputivi se napokon prema Dupont Circleu i Foggy Bottomu i dalje na sjever. Za te manevre trebalo mu je vie od sata, ali sad je barem bio siguran da ga nitko ne slijedi. Promatrajui i dalje pozorno, okrenuo je sad prema jugu, na aveniju Wisconsin. Promet je tu bio vrlo rijedak; uline svjetiljke ocrtavale su ute krugove spram tamne noi. Uzdahnu umorno. Boe, htio je vidjeti Sophiju. Moda je sad bio dovoljno siguran da se odvai do nje. Prijei e Potomac i krenuti cestom Georgea Washingtona a zatim cestom broj 495 prema sjeveru i Marvlandu. Do Sophije. Nasmijeio bi se im bi pomislio na nju. to je dulje bio odsutan, to mu je vie nedostajala. Jedva je ekao da je zagrli. Pribliavao se rijeci vozei se uz duge redove trendovskih butika, elegantnih knjiara, pomodnih restorana, barova i klubova Georgetowna... kad lijevom putnom trakom protutnja golemi kamion. Bilo je to vozilo za prijevoz robe na est kotaa, nalik bezbrojnima to su prolazila svakom obilaznom i meudravnom cestom izmeu Atlantika i Pacifika. Smith se odmah upitao kak 59 vog posla ima takvo vozilo u ovaj sat, budui da e isporuke trgovinama poeti tek za tri ili etiri sata. Zanimljivo, na vozilu nije bilo nikakve oznake kompanije, adrese, reklamnog slogana, telefona ili bilo ega to bi upuivalo na to kakvu robu prevozi i kome pripada. Razmiljajui eznutljivo o Sophiji, Smith nije zastao da promisli o udnoj anonimnosti kamiona. Ipak, zbivanja te noi probudila su u njemu osjeaj za opasnost razvijen tijekom godina medicinske prakse i zapovijedanja na frontama gdje bi svakog asa mogla izbiti opasnost, gdje je smrt bila bliska i realna, gdje su neugodnosti ekale iza svake kolibe i svakoga grma. Moda je njegovu pozornost privukao neki pokret ili neki zvuk vozila. Sto god bilo, djeli sekunde prije nego to mu je vozilo preprijeilo put, Smith je znao da e se to dogoditi. Adrenalin mu se uzburkao. Grlo se stegnulo. Odmah se ukljuio u situaciju. Munjevito se pribliavao kamionu, pa stoga skrenu upravlja udesno, prema naputenoj pjeakoj stazi. Nije se sjurio brzo moda trideset milja na sat ali voziti se uskom pjeakom stazom, makar nevelikom brzinom, bilo je ludo. Dok je kamion grmio, Smith je pokuao obuzdati svoje vozilo. Udarajui eksplozivno, oborio je kutiju za potu i kantu za smee, a odmah potom sruio neki natpis. Projurio je pored zatvorenih vrata jedne trgovine, bara i kluba. Tamni prozori promicali su kao slijepe oi koje mu namiguju. Sav u znoju, pogleda ulijevo. Golemi kamion naao se sad usporedo s njime, iekujui priliku da ga ponovo udari i razbije o proelje zgrade. U sebi je zahvalio to na pjeakom hodniku nije bilo nikoga. Izmiui kanti za smee, odjednom vidje kako se sputa prozor na kabini kamiona. Netko je isturio cijev oruja i usmjerio je ravno prema njemu. Prestravio se. Zaglavljen na pjeakom hodniku dok mu je kamion prijeio izlaz na cestu, nije mogao ni umai ni sakriti se. K tome, bio je nenaoruan. to god da su 60 prethodno namjeravali s njim uiniti, sad im je bila namjera da ga ustrijele. Smith povue konicu i poe se vrpoljiti, kako bi onoj hulji uinio cilj barem tee dostupnim. Znoj orosi Smithovo elo. A onda osjeti traak nade. Ispred njega bilo je raskrije. Zgrabi upravlja i usmjeri Triumph prema raskriju. im je krenuo, oruje iz kamiona opali. Zvuk je bio zagluan, ali kugla je promaila. Odbila se od Triumphova stranjeg dijela i razbila staklo na izlogu duana. Dok se staklo osipalo, Smith duboko udahnu. Metak je proao prokleto blizu. Oprezno pogleda cijev koja se pomicala amo-tamo na prozoru kamiona. Na sreu, ve se pribliio raskriju. Na jednom uglu bila je banka, a na ostala tri trgovine. Nije imao vremena za gubljenje. Raskrije je bilo njegova jedina nada. Ponovo duboko udahnu. Procijenivi udaljenost, naglo povue konicu. Kola se zatresoe, a on okrenu upravlja udesno. U trenutku kad je Triumph zamaknuo u sporednu ulicu, jo je dospio pogledati kamion. Tad se dogodilo ono emu se nadao: kao rtva vlastite brzine, kamion je inercijom produio glavnom avenijom i izgubio se iz vida. Sav oduevljen, krenu punom brzinom, ponovno povue konicu i zamaknu za sljedei ugao, ovaj put u stablima optoenu ulicu s dva reda federalnih zgrada za stanovanje. I dalje je vozio, zamiui za vie uglova i neprekidno zagledajui u retrovizor, iako je bio uvjeren da se golemi kamion nee uspjeti okrenuti na cesti, koliko god promet u kasnoj noi bio rijedak. Teko diui, zastade napokon u sjeni razgranate magnolije, u mranoj rezidencijalnoj ulici, u kojoj su automobili BMW, Mercedes i ostali znaci bogatstva ukazivali na to da je ovo jedan od najelitnijih predjela Georgetowna. Natjera sebe da makne ruke s upravljaa i pogleda ih. Drhtale su, ali ne od straha. Ve odavna nije bio u nevolji kao ovaj put estokoj nevolji koju nije ni oekivao niti elio. Zabaci glavu i sklopi oi. 61 Duboko je udisao, zauen kao i uvijek mogunou da sve krene drukije. Nije podnosio nevolje. Jedan stariji dio njega shvatio je to. Dio koji je htio da se i o njemu povede rauna. Pomisli kako je njegova veza sa Sophijom sve to dokrajila. S njom, nije vie bio eljan vanjskih opasnosti koje su mu u prolosti potvrivale da je iv i to potpuno i djelatno. U drugu ruku, u ovom asu nije imao izbora. Ubojice iz kamiona koji su ga napali bili su jamano dio onoga na to ga je Bili Griffin htio upozoriti. Ponovno su mu se vratila sva ona pitanja o kojima je razmiljao nakon pononog susreta. ega je osobitoga bilo u tom virusu? Sto je Bili prikrivao? Zamiljen, ubaci u brzinu i krenu ulicom. Na ona pitanja nije imao odgovora, ali Sophia moda jest. im je to pomislio, ukoi se. Usta mu postadoe suha. Zgrabi ga uasna pomisao. Ako su pokuali ubiti njega, moda e i nju. Pogleda na svoj sat. Bilo je 2:32 ujutro. Mora ju nazvati, upozoriti je, ali mobitel mu je bio kod kue. Nije imao osobitog razloga da ga ponese sa sobom u London. Morao je to prije pronai javnu telefonsku govornicu. U tom smislu najizglednija je bila Wisconsin avenija, ali nije se htio izloiti jo jednom napadu iz kamiona. Morao je krenuti u Fort Detrick. Smjesta. Pritisnu pedalu i pojuri prema O ulici. Visoka stabla izmicala su jedno za drugim. Stare viktorijanske zgrade s pretjeranim ukrasima i iljatim krovovima djelovale su sablasno. Ispred njega bilo je raskrije sa svjetiljkama koje su bacale svjetlo u srebrnastosivim mrljama. Odjednom se ukazae snana svjetla automobila, koja su se probijala iz noi. Vozilo se pribliavalo istom raskriju prema kojem se kretao i Smithov Triumph, ali barem dvostruko bre. 62 Smith prokune i pogleda pjeaki prijelaz. uuren u hladnom nonom zraku, neki osamljeni pjeak skrenuo je s prijelaza. ovjek se ljuljao i neskladno pjevao pod utjecajem viskija, a zatim poeo teturati prema drugoj okuci, maui rukama poput olovnog vojnika-igrake. Smith se sav skupi. ovjek je bezumno stao na put jureem automobilu. Nije vie dospio podii pogled. Konice odjednom zakripae. Smith je bespomono promatrao kako jurei automobil udara odbojnikom pjeaka. Poletio je kroz zrak, rairenih ruku. Smithu je zastao dah iako on toga nije bio svjestan. asak prije nego to je tijelo odletjelo u kanal, Smith pritisnu konice. Isti tren voza automobila koji je udario pjeaka uspori, kao da se pita to se dogodilo, a zatim odjuri i nestade iza ugla. Smith je zaustavio kola i izjurio iz njih, a onda pojurio prema sruenome. Svi noni zvui kao da su odjednom utihnuli. Oko osvijetljenog raskrija sjene su bile duge i guste. Kad je kleknuo da ispita to se ovjeku dogodilo, pojavi se jo jedan automobil. Zau iza sebe konice i automobil se zaustavi pored njega. On olakano die glavu i domahnu za pomo. Dva ovjeka iskoie i pojurie prema njemu. U isti mah Smith primijeti da se ranjeni ovjek mie. Pogleda ga. "Kako se osjeate?" i tog trenutka ukoi se. Tobonja rtva odjednom ga je odmjerila budnim i trijeznim oima. Dapae. ovjek je uperio u Smitha poluautomatski pitolj Glock, s priguivaem. "Isuse, tebe je teko ubiti. Kakav si ti to vraji doktor?" 63 6 2:37 Washington D.C. Jedan djeli Jona Smitha odjednom se naao u prolosti, u Bosni i u njegovu sklonitu u Istonoj Njemakoj prije pada Zida. Sjene, uspomene, izlomljeni snovi, male pobjede, i redovito onaj nemir. Sve na to je pomislio ostavio je iza sebe. Dva su neznanca izvukla oruje i uperili ga u Smitha, no on je u istom trenutku zgrabio zglob i gornji dio ruke ovjeka koji je leao na tlu. Prije nego to je mogao ita uiniti, Smith poe struno natezati ruku, uinivi s njegovim tetivama i lancima tono ono to je naumio. ovjekov lakat kvrcnu. Vrisnu i poe se otimati, dok se lice krivilo od bola. Kad mu je aka popustila, Glock pade na tlo. Sve se to dogodilo u trenutku. Smith se mrano iskesi. U svakom sluaju, nije morao ubiti ovjeka. Jednim pokretom on pograbi oruje, kleknu na jedno koljeno i nategne pitolj. Opalio je. Metak je zbog priguivaa nainio tek jedno pop. Jedan od dvojice napadaa sagnu se prema naprijed i iskrivljen od bola skljoka se na hladan asfalt. Dok se ovjek hvatao za mjesto gdje je ula Smithova kugla, drugi ovjek skljoka se 64 pored njega. Leei na trbuhu, digao je glavu kao da se nalazi na udaljenosti sigurnoj za pucanje, a Smith mu je nepokretna meta. Velika pogreka. Smith je sasvim tono znao to neznanac smjera. Ugnu se, a hitac iz oruja s priguivaem projuri pored njegove sljepooice. No sad Smith nije imao izbora. Prije no to je ovjek mogao ponovo opaliti, neto nie, Smith opali drugi put. Metak je pogodio napadaevo desno oko, ostavivi za sobom crnu mrlju. Krv je proikljala, ovjek je udario elom o tlo. Ostao je nepokretan. Smithu je bilo jasno da je napada mrtav. Dok mu je bilo udaralo, Smith se uspravi i krenu oprezno prema napadaima. Nije htio ubiti ovjeka, i bio je bijesan to se naao u neprilici kad je to morao uiniti. Zrak oko njega kao da je jo vibrirao. Oprezno se zagleda uz ulicu i niz nju. Nigdje se na vratima nije upalilo svjetlo. Kasni sat i meci s priguivaem sauvali su tajnu prepada. Iz mlitave ruke ovjeka kojega je ustrijelio u oko uze vojnu Berettu i, s malo nade, pogleda ima li u njega znakova ivota. Bio je mrtav. Zatrese glavom, pun jeda i gnuanja. Udalji oruje s dohvata dvojice ranjenih. ovjek sa slomljenim laktom i dalje je bio u nesvijesti, dok je onaj kojemu je metak proao kroz bok glasno kleo i zurio u Smitha. Smith kao da ga nije primjeivao. Pourio je natrag do svoga Triumpha, kad se kroz no zau pribliavanje kamiona. Okrenu se. iroka bijela povrina vozila sa est kotaa ali bez ikakvih oznaka pribliila se raskru. Ubojice su ga nekako ponovno pronali. Kako? Kad se vodi borba, ima trenutaka za pucanje i trenutaka za bijeg. Smith pomisli naas na Sophiju zatim odjuri du pjeake staze pored niza viktorijanskih kua. Iz nekog stranjeg dvorita zau se lave psa, a njemu odmah odgovori drugi lave. Ubrzo su glasovi ivotinja poeli odjekivati starom etvrti. Kad su poeli zamirati, Smith se prikrao u crnu sjenu jedne viktorijan 65 ske trokatnice, s tornjiima, kupolama i irokim ulaznim vratima. Naao se barem stotinjak jarda daleko od raskrija. Pognut, on se poe osvrtati i prouavati prizor. Pokuao je zapamtiti parkirana kola, a zatim promotri kamion koji se zaustavio. Kratak i teak ovjek iskoi iz kabine, a zatim se nagnu nad trojicom onih koji su leali na tlu. Smith ga nije prepoznao, ali je znao kamion. ovjek domahnu traei pomo. Jo dvojica izatoe iz kabine i pojurie da ponesu ranjenike, dok je teki ovjek otvorio stranja sklopiva vrata. Na vratima se pojavie petorica ili estorica, okreui glavama kao da ispituju no. ak i pod kapricioznom mjeseinom Smith je mogao primijetiti lice ovjeka koje je bljetalo od znoja. Izdavao je naredbe. Dva ranjenika i le ubijenoga uneseni su u vozilo parkirano nedaleko od Smitha. Jedan od ljudi sjeo je za upravlja i pojurio put sjevera. A onda je krenuo i kamion, ali put juga i rijeke. Voda je izdvajao ljude u parove, bez sumnje s nalogom da pronau Smitha. S neto sree, svaki od tragaa mogao bi se smatrati nadmonim tom etrdesetogodinjem znanstveniku koji je dane provodio sjedei... unato rijeima dvojice preivjelih. Bjelokosni mlakonja koji je iz milosra dobio vojnu odoru i tako postao sretan takav su pogrean dojam o Smithu ljudi imali i ranije. Oslukivao je iz svog skrovita kad su se dvojica pribliila. Morat e ih nekako neutralizirati. Okrenu se i zamaknu dublje u sjenu, siguran da su ga uli. Zagrizli su mamac, pa se stvorila istina izmeu tog para i ostalih. ivci su mu bili prenapeti dok je vrludao mranim dvoritima, pozorno motrei sve okolo. etiri bloka dalje od raskrija pronae neto to bi mu moglo posluiti. Bijela zgrada u kolonijalnom stilu stajala je u dnu kraeg pristupnog puta, bez ikakva osvjetljenja. Postrance je bila vrtna kuica, gotovo nevidljiva pod zatitom noi, kao i drvlje i stabla koji su obrubljivali posjed. 66 On se nakalja i zastruga nogama po pijesku, kako bi bio siguran da e ga uti i pomisliti da se naumio prikriti u zgradi. Zatim zamaknu u povuenu kuicu. Imao je pravo kroz reetkaste zidove mogao je vidjeti cijeli posjed. Ostavi Glocka i Berettu na jednoj klupi; nije mislio da e ih upotrijebiti radi bilo ega osim zastraivanja. Ne, ovaj je posao valjalo obaviti tiho i brzo. Prola je jedna duga minuta. Jesu li moda nekako pogodili to on radi i pozvali ostale iz skupine? Jesu li ga upravo ovog trenutka okruivali, dolazei iz pozadine? Obrisa rukom elo, odstranjujui znoj. Srce kao da mu je gromoglasno lupalo. Dvije minute... tri minute. Neka sjena izroni iz stabala i potra prema lijevoj strani velike zgrade. A onda druga sjena potra prema desnoj strani. Smith udahnu. Hulje, bili oni civili ili vojnici, bijahu predvidljivi. Bez mnogo dosjetljivosti, njihove su taktike ideje bile rudimentarne izravan nasrtaj policajca ili jednostavna varka brania iz kolske ragbijake momadi, koji uvijek gleda na stranu suprotnu od one kamo je kanio baciti loptu. Dvojica, koji su se u noi pribliavali poput krakova klijeta bili su u boljem poloaju od ostalih, ali, kao i Custer kod Little Big Horna ili lord Chelmsford u Isandhhvani u borbi protiv Zulua, uinili su Smithu uslugu prepolovivi svoje snage, pa je mogao uzeti u postupak jednoga za drugim. Ponadao se da e se to i dogoditi. Onaj poduzetniji tapkao je oko desne strane zgrade, izmeu nje i vrtne kuice. To je bila prilika za Smitha. Dok ga je ovjek slijedio kako je naumio, Smith mu se prikrade odostraga. Stade na granicu. Bio je to tih zvuk, ali dovoljno glasan da uzbudi napadaa. Smithovo srce kao da je zastalo. ovjek se okrenu, s pitoljem spremnim za hitac. 67 Smith je djelovao odmah. Samo jednim snanim udarcem desne ake u grlo napadaa paralizirao je njegove glasnice, zamahom desne noge udario je cipelom broj dvanaest glavu neprijatelja i on se skljoka bez glasa. Smith se povue u vrtnu kuicu. Jedna minuta... dvije minute. Drugi napada, oprezniji od prvoga, pojavio se na mjeseini izmeu vrtne kuice i oborenoga. Osjetio je potrebu da ukloni svog partnera dalje od domaaja svjetlosti. Ali tu je njegova dosjetljivost zavravala. On kleknu nad ovjekom koji je leao. "Jerry? Isuse, to " Smithova priruna Beretta lupila ga je po stranjoj strani glave. Smith odvue obojicu onesvijetenih u kuicu. Nagnut nad njima, dahtao je dok je oslukivao no. Jedini izrazit zvuk bio je nekog automobila koji je vozio prema jugu. On izie iz kuice s olakanjem i uputi se kroz sjenu graevine i stabala natrag, putem kojim je doao. Kad se pribliio mjestu gdje je bio napadnut, uspori i poslua ponovno. Jedino to se ulo bio je zvuk onog istog automobila, ali ovaj put u obratnom smjeru, prema sjeveru. Na koljenima i laktovima, s pitoljima u svakoj ruci, dopuzao je do prednjeg dvorita kod raskrija. Parkirani automobili na obje strane ulice i dalje su bljetali, a njegov Triumph ekao je na zavoju gdje ga je ostavio kako bi pomogao onoj lanoj rtvi. Nikoga nije bilo na vidiku. Nije mogao zamisliti kako ga je onaj kamion sa est kotaa uspio pronai oba puta, prvo na Wisconsin aveniji a zatim ovdje. Nitko ne bi imao toliko sree. Pa ipak, kamion, automobil i lani pijanac posluili su diverziji kojom je ugroen njegov ivot. Morali su znati gdje se on tono nalazi. ekao je da mjesec zae. No je postala mranija, golema sova poela je lov u granama, a zvuk udaljenog automobila odla68 zio je prema jugu, zatim prema sjeveru, onda opet prema jugu, pribliavajui se ustrajno ovom raskriju. Zadovoljan to nikoga nema, Smith skoi i pojuri do Triumpha. Uzeo je baterijsku lampicu iz odjeljka za rukavice i podvukao se pod stranji dio automobila. Stvar je bila tu. Nikakve imaginacije niti originalnosti. Mlaz svjetiljke otkrio je odailja ne vei od nokta, privren o podnoje automobila snanim minimagnetom. Prijemnik se vjerojatno nalazio u kamionu ili je bio kod voe skupine. Ugasi svjetiljku i stavi je u dep, a zatim otrgnu prijemnik. Zadivio se stvaralatvu onih koji su proizveli taj delikatni ureaj. Dok se izvlaio ispod Triumpha zapazi da je automobil, ije je kretanje pratio, ve blizu raskrija. Kleknu pored Triumpha i poe motriti. Vozilo se polagano pribliavalo, a voza je bacao novine kroz otvoreni prozor kola na okolne travnjake i pristupne putove. Voza zatim okrenu vozilo u suprotni smjer. Smith ustade i zviznu. Vozilo se pribliilo raskru i on dobaci vozau kroz otvoreni prozor: "Mogu li kupiti novine od vas?" "Naravno. Imam nekoliko ekstra primjeraka." Smith izvadi iz depa sitan novac. Kovanica mu je ispala iz ruke, pa se on sagnu da je podigne. Istog trenutka, uz neobvezan smijeak, privrsti mikrotransmiter na podnoje vozila. Uspravi se, uze novine i kimnu: "Hvala na usluzi." Vozilo je krenulo, a Smith uskoi u Triumph. Udaljio se, u nadi da e svojim trikom zadrati napadae dok ne stigne do Sophije. Ali ako su ti napadi bili dio onoga na to ga je Bili Griffin upozorio, znali su tko je on i gdje ga mogu pronai. Kao i Sophiju. 69 4:07 Fort Detrick, Maryland Izvjee belgijskog Instituta Princa Leopolda za tropsku medicinu bilo je tree koje je Sophia proitala nakon to se bacila na posao. Ostala je kao posljednji znanstvenik u laboratoriju, odvie zabrinuta da bi mogla spavati. Ako je onaj prokleti general bio u pravu kad je tvrdio da se Jon, pun entuzijazma, negdje zagubio u nekakvom medicinskom otkriu, to bi je zaista razbjesnilo. Ipak, nadala se da je Kielburger bio u pravu, jer bi to znailo da nema razloga za zabrinutost. Nastavila je prouavati najnovija izvjea, ali neka se nada napokon ukazala tek kad je naila na izvjee iz laboratorija Princa Leopolda. Dr. Rene Giscours prisjetio se nekog izvjetaja s terena to ga je bio proitao prije mnogo godina dok je radio na nekom poslu u bolnici, u dungli, daleko uzvodno u bolivijskoj Amazoniji. Bio je tada obuzet borbom protiv neega za to se mislilo da