UNIVERZITET U BIHAĆU

PEDAGOŠKI FAKULTET

ODSJEK ZA BOSANSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST

PREDMET: Svjetska književnost IV

Poezija Federica Garcie Lorce

Esej

Mentor: Studentica:

dr.sc.Vildana Pečenković, doc. Amila Alibabić

Bihać, 2014.

Španjolski pjesnik i dramatičar. Studirao je književnost i prava, boraio neko vrijeme u

SAD-u, radio kao direktor putujućeg kazališta. Federico Garcia Lorca je, nedvojbeno, uz

Cervantesa, najuniverzalniji španjolski pisac, a nadasve autentični simbol španjolske kulture.

U njegovu je djelu duboko ukorijenjena forma narodne pjesme, ali i ono univerzalno,

kozmopolitsko, tradicionalno i, naravno, avangardno, a sve to zajedno tvori onaj razvidni,

prepoznatljivi profil španjolske zasebnosti.

Kada govorimo o poeziji velikog liričara iz epohe modernizma F. G. Lorke treba naglasiti

iako je živio vrlo malo, za vrijeme svog života uspio je da napiše mnoga djela. Ima pjesnika

koji su značajni životom i djelom, pjesnika značajnih samo djelom, i, opet, onih rijetkih

pjesnika koji su značajni djelom i smrću u koje ubrajamo ljubavnika smrti na andaluzijski

način, Lorku. Govoriti o njegovom životu, izraženom i sažetom u lirici i drami, suvišno je, ali,

kad je riječ o njegovom djelu, moramo imati u vidu njegovu smrt zbog dva razloga –

sudbonosna, značila je ne samo njegov kraj, već i kraj „drugog zlatnog vijeka“ , a s druge

strane što je ta smrt toliko doživljena i predosjećana kao suština duha Andaluzije i ličene

tragedije, koja je zabrujala posebnim crnim zvucima čiji se postanak može objasniti riječima

samog pjesnika. Vrlo značajno je da je pored poezije, Lorka pisao i dramu.

Rano se proslavio kao pjesnik, osobito zbirkama ''Pjesme'', ''Ciganski romancero'', ''Spjev

dubokog pjeva'', ''Pjesnik u New Yorku'', te glasovitom elegijom ''Tužaljka za Ignacijom

Sanchezom Mejiasom1'', koje se drži vrhunskom lirikom ne samo španjolskog nego i svjetskog

modernizma. U njima je izuzetnim smislom za jedinstvo zvuka i značenja uspio spojiti

iskustva usmene andaluzijske pjesme i modernističkog izraza, nostalgične ugođaje sjete i

ljudkse patnje, kao i doživljaje haotične urbane civilizacije, izrazie jedino u disonntnim

tonovima i naviranju hipnagogičnih slika.(Solar, 2007:128)

Prvu zbirku pjesama ''Dojmovi i krajolici'' izlazi 1918, a napisana je u tradicionalnom

stilu deskriptivnog realizma. Iako je romantično raspjevana, sa impresionističkim

elementima ,njegova sljedeća zbirka ''Knjiga pjesama'' počinje odražavati odlike Lorcine

poezije: duboki osjećaj za krajolik i rodnu zemlju, senzibilnost, smisao za glazbu stiha,

slikovitost, inventivnost metafora, a glavni motiv je smrt.

1 Sanchez Mejais Ignasio – glasoviti španjolski torero, jedan od najvećih majstora tauromaquije(borbe s bikovima); bijaše eoma obrazovan čovjek, prijatelj gotovo svih suvremenih španjolskih pjesnika, slikara i glumaca. Godine 1934, 11. Kolovoza, boreći se s bikom u areni Manzanaresa, zadobio je tešku ranu. Prenesen je u Madrid. Umro je 13. Kolooza 1934, u Madridu.

2

Nakon toga 1927. slijedi zbirka ''Pjesme'' koja obuhvata sve njegove stihove nastale

1921 - 1924. Njegova najpoznatija zbirka ''Ciganski romancero'' izlazi 1928., a do 1936.

izlazi u čak 6 izdanja. U zbirci ''Spjev dubokog pjeva'' (1931) je spojio iskustvo modernog

pjesnika i andaluzijske narodne pjesme. Njegova slijedeća zbirka nastaje za vrijeme

pjesnikova boravka u SAD-u.''Pjesme u New Yorku'' su izdane posthumno 1940. u Mexicu.

One su nadrealistički pjesnikov doživljaj Amerike kao haos moderne civilizacije bez imalo

čovječnosti u sebi. Piše i elegeije, ''Šest galjeških pjesama''(1935) koje su pisane na

galicijskom dijalektu. Piše i zbirku gezela i kasida ''Tamaritski ciklus'' (1936).

Kao dramatičar Lorca se javlja djelima: ''Urok leptirice'' (1920) u kojoj na ironičan

način obrađuje temu neprihvatljive ljubavi. Premijerno je izvedeno u madridskom kazalištu

Eslava, no doživljava neuspjeh.

Potom slijedi pučka romanca o legendarnoj granadskoj junakinji ''Mariana Pineda''

koja je premijerno izvedena u Barceloni 1927. Zatim slijedi farsa ''Čudnovata postolarka''

(1930) i ''Don Perlimpin ukazuje ljubav prema Belisi u svom vrtu'' (1931). Piše i tekst za

kazalište lutaka ''Oltarić Don Kristofora'' (1931) i romantičnu komediju ''Dona Rosita

neudata ili govor cvijeća'' (1935). Glavni likovi u njegovim tragedijama su žene, njihova

ljubav, materinstvo i opterećenost društvenih i religijskih predrasuda. Njegove najpoznatije

drame su ''Krvava svadba'' (1933) koje je jedno od najsnažnijih djela svjetskog kazališta koje

govori o strasti, suparništvu, ubojstvu i nagonima. Zatim slijede ''Yerma'' (1934) koja

obrađuje mučnu sudbinu neplodne žene i ''Dom Bernarde Albe'' (1936) koja govori o majci

koja svojih pet kćeri željnih života drži zatvorene u mračnoj, dosadnoj kući. Od drama je još

napisao ''Kada prođe pet godina'' (1931), ''Publika'' (1930-1936), ''Drama bez naslova''

(1936). Napisao je i scenarij za film ''Put na mjesec''.

Garcia Lorca je najugledniji španjolski pjesnik 20. stoljeća koji je spontanim

stvaraličkim nagonom sjedinio tradicionalne vrijednosti španjolske književnosti, narodne

baštine i moderne književnosti.

Lorca je uistinu pjesnik andaluzijskih Cigana, sasvim konrektnih pejzaža i ugođaja,

blizak tradiciji pučke popijevke; on je pjesnik svijeta u kojem stvarno i nestvarno nisu

suprotnosti. Zbiljsko za Lorcu nije samo uobičajeno, ali ni neobično nije samo izuzetno koje

bi se pojavio tek tu i tamo kao neki ukras života i kao zahvalna tema pjesništva.

3

Lorcina poezija je uspjela ostvariti sklad između onih osobin koje predajemo velikoj

poeziji i onih osobina koje su karakteristične za poeziju avangarde. (Solar, 1997:152)

Njegova najpoznatija zbirka ''Ciganski romancero'' sadrži osamnaest romansi o

andaluzijskim Ciganima, o njihovim iskonskim strastima, vjerovanjima i sljepom predavanju

sudbini. Ona sjedinjuje lirske, dramske i narodne elemente pjesničkog izraza. U ovim

pjesmama možemo prepoznati karakterističnu poetiku i pjesnički izraz pjesnika– jedinstven,

bogat metaforama i simbolima, sažet, naglašenoga ritma; uticaj andaluzijske narodne pjesme

cante jundo2 i modernih pjesničkih struja (nadrealizam). U svojim djelima traži ono najdublje,

najtamnije i najtajnovitije u ljudima i zemlji zaokupljen je samoćom, izgubljenošću te

motivima ljudske patnje i boli.

U pjesmi Romasa crne tuge možemo uočiti prisutnost Lorkinog pjesničkog izraza: u

prvoj strofi junakinja se pojavljuje na padini planine, najnestvarnijim časovima noći, onima

koji prethode svitanju. Samo značenje imena Soledad (samoća) upućuje na sadržaj pjesme.

Ciganka ostvaruje svoj lik putem dvaju tjelesnih pojedinosti, lijeno – žute puti, i mirisom te

iste puti. U stihovima se osjeća odsutnost čovjeka koga Ciganka voli. Dijalog je u ulozi

karakterizacije likova, uz prisustvo lirskih narativnih elemenata. Soledad pjesmom, traži

čovjeka, mrtvog ili živog, niko nema pravo da se miješa i da tako kaže u pobude njenog

traženja.

Pijucima svojim pijetli

Kljucajući traže zoru,

Kada s mračnog brda u dol

Silazi Soledad Montoya.

Bakar žuti njene puti

Na konja i na noć vonja.

Dva nakovnja žarna, grudi,

Cvile pjesme nesutane. (Lorca: 2004:94)

Cigankinom jadu nema lijeka, jer ona ne traži neki dio same sebe, manje ili više, potpun, već

čitavo svoje biće: ništa manje no svoju radost i svoju ličnost.

2 Cante jondo ili cante flamenco – opći naziv za različitie forme andaluzijske i cigansko-andaluzijske narodne pjesme.

4

Prisutni su motivi limuna (nesreća, bol) te simbol tiranije nad Ciganima. U posljednjoj strofi

se Cigankin lični jad preobrati u zajednički jad njenog plemena.

Oh ciganska teška tugo!

Tuo čista i sveđ sama,

Tugo tajnovitog

I dalekog praksozorja! (Lorca: 2004:95)

Konjikova pjesma razvija temu nedostižnosti, smrti. Razvija je tako da ponavlja i

izmjenjuje neke slike. Temeljni je motiv konjikova slutnja smrti, samoće. Ta se slutnja smrti

kasnije preobražava u strah. Lorca stvara sažete i jednostavne pjesničke slike koje ponavlja,

izmjenjuje i gradira. Svijet pjesme otvara ovom pjesničkom slikom: Cordoba. Daleka i sama.

Ponavlja je na kraju pjesme kako bi dokazao kako je Cordoba za konjanika bila

nedostižna, pošto je kao i s početka pjesme ostala “Daleka i sama”. Pjesnik pojedine slike

izmjenjuje. Takvim postupcima u komponiranju pjesme nam bolje prikazuje konjanikove

osjećaje, emocije. Gradirajući pojedine slike prikazuje nam da se konjanik sve više boji.

Najprije se kod konjanika pojavljuje slutnja smrti koja se postepeno pretvara u strah.

Pjesnikove emocije najjače progovaraju u četvrtoj strofi, a emocionalni naboj ostvaruje

jadikovanjem. 

U Madridu za vrijeme studiranja se upoznaje i druži s mnogim tadašnjim španjolskim

intelektualcima. Ondje upoznaje umjetnike i buduće prijatelje Luisa Buñuela i Salvadora

Dalíja. Krajem dvadesetih godina postaje depresivan ponajviše zbog neprihvaćanja okoline i

prijatelja njegove homoseksualne orijentacije. Buñuel i Dalí zajedno surađuju na filmu

“Andaluzijski pas”, koji je Lorca protumačio kao osobni napad na njega. U tom vremenu rađa

se ljubav između Dalij i Lorke. Iako su je negirali, pred smrt Dali je potvrdio njihovu vezu.

Dalí  je često slikao odsječenu Lorcinu glavu, a također i svoju sopstvenu. 

5

Veliki masturbator je naslov jedne slike i jedne poeme Salvadora Dalía. Gotovo cijelu sliku

zauzima enormno velika glava. U poemi se spominje "uvećani vrat". Lorka je Daliju

posvećivao pjesme, ali i slike. Poznata je Oda Salvadoru Daliju:

''Pjevam tvoj lijepi napor uma katalonskog,

tvoju ljubav za ono što se objasnit ne može.

Pjevam o tvom srcu i astronomskom i nježnom...'' (Lorka, 2007:131)

F. Umbral tvrdi:

"Tema homoseksualnosti je ključ za razumijevanje gotovo cjelokupnog lorkijanskog djela u

stihu i u prozi. Slažemo se sa Martiriezom Nadalom da su istraživači i biografi do sada

sramežljivo izbjegavali ovaj lorkijanski ključ, i da su tako odbacivali svaku mogućnost

potpunog razumijevanja ove najjedinstvenije kreacije španske literature. (Revista de

Occidente, tom 32, 1971, 221).

Pjesništvo Garcie Lorce predstavlja zrelost avangarde koja je prevladala sva ograničenja

pojedinih književnih pravaca. Ona isti obrat prevladanja tradicije što se zbiva osporavanjem,

obnavljanjem zapostavljenih elemenata i stvaranjem nove sinteze, obrat koji je uspio Proustu

u romanu ili Pirandellu u drami, uspio je Gracia Lorca u lirskoj poeziji.

6

LITERATURA:

Garcia Lorca, Federico. 2004. Ciganski romancero. Sarajevo: Biblioteka DANI

Solar, Milivoj. 2003. Povijest svjetske književnosti. Zagreb: Golden marketing

Solar, Milivoj. 2007. Književni leksikon. Zagreb: MATICA HRVATSKA

Solar, Milivoj. 1997. Suvremena svjetska književnost. Zagreb: Školska knjiga

Internetski izvori:

http://www.gay-serbia.com/teorija/2006/06-02-12-lorka/index.jsp?aid=2244

http://hr.wikipedia.org/wiki/Federico_Garc%C3%ADa_Lorca

7