Olovne i teke snove snivajuOblaci nad tamnim gorskim stranamaMonotone sjene rijekom plivaju,utom rijekom meu golim granama.

Pop kopa prokop, kroz prokop kopa pop.

I cri, cvri cvrak na voru crne smre.

I nema sestre ni brataI nema oca ni majkeI nema drage ni druga

dral putuje k toplom jugu - u jeseni,A meni je put sjever - u jeseni.Pastijer uva po planini krotka stada,Pa se poju vraa kui - - u jeseni.

To sada gleda onTo sada misli onTo sada sanja on

Kad prevratom u smjelim oboriti Bastilju,Bastilju sviju kriza: moj mozak! Moj mozak!

Cijeli je svijet pozornicai svi mukarci i ene tek glumci:imaju svoje izlaske i ulaske

Livade su me voljele.Nosile su moj glasI s njim su sjekle potoke.

Tu ima mnogo gladnih usta.

A njega nema, i nema, i nema,I nema ga vie...

Tada se gospoa Hera volooka njega pobojiI sjedne ute srce priguivi svoje.

Na pola naeg ivotnog putaU mranoj mi se umi noga stvoriJer s ravne staze skrenuvi zaluta.

U dvorani kobnoj, punoj smrti krasneU dvoani kobnoj, mislima u svima.

Tee i tee, tee jedan slap;ta u njemu znai moja mala kap?

Sverazorni e ritam po ulici da ori:Gori! Gori!

Zuji, zvei, zvoni, zvui,umi, grmi, tutnji, hui, -To je jezik roda moga!

I ree Bog: Neka bude svjetlost! I bisvjetlost. I vidje Bog da je svjetlostdobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.