Filozofija i pluralizam*

Izvorni lanak UDK 141.113Primljeno 17. 12. 2005.

Ante oviSveuilite u Zagrebu, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, HR-10000 Zagreb

ante.covic1@zg.t-com.hr

Pluralizam i pluriperspektivizam

Saetak

Raspravu o pluralizmu u podruju filozofije autor otvara razlikovanjem institucionalne i sup-stancijalne razine filozofskog pluralizma. Dok se institucionalni pluralizam odnosi na vanjskeuvjete i okolnosti miljenja i obiljeava otvorenost i neutralnost filozofskih institucija, supstan-cijalni pluralizam izraava odnos prema istini kao imanentnom cilju svakog miljenja. U tomodnosu pluralizam gubi svaki smisao, jer se istina moe pluralizirati samo u svojim aspektima,pa se, sukladno tome, i supstancijalni pluralizam moe odrati samo kao pluralizam perspek-tiva (pluriperspektivizam). Pluriperspektivizam se, u razlici prema relativistikom perspektiviz-mu, poblie odreuje kao integrativni perspektivizam, odnosno kao interaktivno povezivanjeperspektiva u metodolokom obrascu stvaranja orijentacijskog znanja. Paradigma orijenta-cijskog znanja, koja se artikulira u protutei prema monoperspektivizmu novovjeke znanosti,postaje tako duhovnim obiljejem nove epohe. U lanku se ekspliciraju kategorijalna razliko-vanja objektne i smisaone istine (Friedrich Kaulbach), te s druge strane uporabnog i orijen-tacijskog znanja (Jrgen Mittelstrass), kako bi se prijelom svjetskopovijesnih epoha mogaoizraziti ne samo sredstvima teorije istine nego istodobno obrazloiti i na epistemolokoj razini.

Kljune rijei

pluralizam, pluriperspektivizam, integrativnost, objektna i smisaona istina, uporabno i ori-jentacijsko znanje, Friedrich Kaulbach, Jrgen Mittelstrass, prijelom epoha

Institucionalni isupstancijalni pluralizam

Pojam pluralizma i sam je pluralistian; moe se odnositi na razliita pod-ruja, prema emu poprima razliita znaenja: politiki, kulturni, religijski,umjetniki, filozofski itd. No, i nakon takvih topografskih odreenja pojampluralizma ostaje nepotpun, tako da njegovo bitno odreenje treba potraitiu gramatikoj razini objektnog genitiva. Pluralizam ega?Dakle, kada govorimo o pluralizmu u podruju filozofije ili, najopenitije, upodruju miljenja, temeljno je pitanje u emu, odnosno od ega se sastojidotini pluralizam. Uobiajeni je odgovor da je rije o pluralizmu filozof-skih orijentacija ili misaonih pristupa, pri emu se podrazumijeva njihovaformalna ravnopravnost i prihvaa pravo na institucionalno postojanje. To

*U organizaciji Hrvatskoga filozofskog dru-tva odran je u Zagrebu 24.25. studenog2005. simpozij pod nazivom Filozofija i plu-

ralizam. Ovdje donosimo izbor radova kojisu nastali na temelju izlaganja na ovom skupu.

je zapravo institucionalna razina filozofskog pluralizma, na kojoj se plurali-zam odnosi na institucionalni prostor u kojem se odvija i ostvaruje (filozofsko)miljenje, te osigurava otvorenost i neutralnost filozofskih institucija. Institu-cionalni filozofski pluralizam od velike je vanosti za razvoj filozofske mislii, premda nerijetko biva ugroen s razliitih strana, s naelnog i deklarativ-nog stanovita uglavnom nije sporan.Meutim, filozofski pluralizam postaje sporan na supstancijalnoj razini, nakojoj se pluralizam odnosi na postizanje istine kao imanentnog i krajnjegcilja svakog miljenja. Po prirodi stvari, svaka filozofska pozicija pretendirana istinitost, pa ak i na apsolutno posjedovanje istine, tako da na ovoj raz-ini ne treba ni traiti niti oekivati toleranciju meu filozofskim stajalitima.Vrlina snoljivosti pripada institucionalnoj razini filozofskog pluralizma.tovie, snoljivost u supstancijalnom odnosu filozofskih gledita vie uopene bi bila vrlina nego prije mana. Najvie to se u tom odnosu moe postiijest interaktivnost. Interaktivnost moe prerasti u integrativnost, a integra-tivnost moe dovesti do cjelovite i zajednike istine. Samo u vidokrugutakvog poimanja istine moe se odrati supstancijalni filozofski pluralizam ito samo u posebnom obliku kao pluriperspektivizam.

Monoperspektivizam kao duhovnoobiljeje znanstveno-tehnike epohe

U odnosu prema istini pluralizam gubi smisao, jer stricto sensu istina moebiti samo jedna. Dodue, netko bi mogao zastupati i pluralizam istin, samoto bi mu svaka daljnja tvrdnja u najmanju ruku bila suvina. Istina se moepluralizirati samo prema unutra, moe se umnogostruavati u svojim as-pektima. Monizam istine nuna je pretpostavka svih spoznajnih napora,svih rasprava i polemika, svake izmjene i sukoba miljenja. Monizam istineodgovara jedinstvu uma.Unutranji pluralizam istine nazivamo pluriperspektivizmom, a sastoji se umnogostrukosti njezinih aspekata i mnotvenosti perspektiva u kojima seoni sagledavaju. No, istina nije samo teorijski nego i praktiki pojam, onapodjednako sabire spoznajne i egzistentne perspektive. U razliitim razvrsta-vanjima i grupiranjima perspektiv neizbjene su upravo navedene perspek-tivne strane, dok se iz njihova meusobnog odnosa, iz uspostavljene konste-lacije generira duh vremena i konstituira specifini karakter odreene svjet-sko-povijesne situacije, koju obino nazivamo epohom.U vidiku koji je otvoren suvremenim prelamanjem epoha jasno se ocrtavaperspektivna jednostranost i perspektivni redukcionizam kao kljuno ogra-nienje epohe na izmaku. Perspektivna jednostranost znanstveno-tehnikecivilizacije vodi u dezorijentiranost i upuuje na izravnu opasnost koju nosiinertno perpetuiranje znanstveno-tehnikog napretka. Utoliko uzrono-po-sljedini niz perspektivnog redukcionizma, gubitka orijentacije i raanja glo-balne opasnosti sabire one znaajke u kojima se oituje iscrpljenost unutranjihmogunosti i bitna dovrenost novog vijeka kao znanstveno-tehnike epohe.Perspektivna jednostranost novovjekovlja sastoji se u svoenju istine na nje-zinu teorijsku stranu, te reduciranje teorijske strane na kontemplaciju inje-nica u formi egzaktne znanosti. Amputirana praktika strana istine nado-mjetena je tehnikom protezom, praktinom primjenom egzaktno kontem-pliranih injenica, da bi u konanici i sama praktika primjena, tj. tehnikapostala podrujem znanosti. Time je zatvoren krug novovjekovnog poima-

8FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. ovi, Pluralizam i pluriperspektivizam101 God. 26 (2006) Sv. 1 (712)

nja istine, te uspostavljen znanstveni monoperspektivizam kao duhovno obi-ljeje epohe. Dakako, takvu je definiciju novovjekovlja mogue izraziti sa-mo s obuhvatnije pozicije pluriperspektivnog razumijevanja istine i u vido-krugu perspektivistike filozofije.

Razlikovanjeu pojmu perspektivizma

No, u prvom koraku potrebno je otkloniti mogue nesporazume koje pratepojam perspektivizma. Termin perspektivizam u prvoj asocijaciji doistaupuuje na relativizam, jer sugerira da se isti predmet moe sagledavati narazliite naine, koji u naelu ostaju istovrijedni, budui da su nepodlonivanjskoj provjeri, usporedbi ili vrednovanju. Takvom shvaanju Hans JrgSandkhler u svom enciklopedijskom lanku o pluralizmu otvara irokopodruje vaenja:

Teorijski reflektirani pluralizam, koji se takoer moe nazvati perspektivizmom, zastupa na-elnu historijsku relativnost slika svijeta, religij, umjetnikih oblikovanja, znanstvenih spo-znaja i morala te formulira osnove ne totalitarnog, nego takvog miljenja, ponaanja i poli-tikog djelovanja koje je svjesno svoje kulturno-antropoloke, socijalno-kulturne i socijalno-historijske relativnosti.1

Navedeno razumijevanje perspektivizma ima svoj teorijski legitimitet, paak i etimologijsku utemeljenost. Ne elimo ga stoga osporavati, nego tekjasno razgraniiti prema ovdje zastupanom konceptu u kojem se perspek-tivizam zasniva na drugim premisama i u kojem zadobiva bitno drukiji smi-sao. Prvo shvaanje moemo nazvati relativistikim perspektivizmom, a ka-da se na toj crti miljenja eli posebno naglasiti povijesna i kulturna uvjeto-vanost, odnosno relativnost vaenja spoznaje, obino se govori o histori-cizmu. Perspektivizam koji u polazitu pretpostavlja izoliranost spoznajnihperspektiva nuno zavrava u relativizmu. Meutim, perspektivizam kojipodrazumijeva interaktivni, odnosno integrativni pluralizam perspektiv moes punim opravdanjem iskazati pretenzije na postizanje opevaeih spo-znaja. U razlici prema relativistikom perspektivizmu, taj integrativni per-spektivizam nazivamo jednostavno pluriperspektivizam.

Friedrich Kaulbach:objektna i smisaona istina

Perspektivizam kao eksplicitna filozofska orijentacija, izgraeni sistem ili fi-lozofska kola zapravo ne postoji, ali je mogue, pa i sasvim izgledno da,upravo u protutei prema monoperspektivizmu novovjekovlja, perspektivis-tika filozofija, pluriperspektivni koncept istine i tome sukladna metodolo-gija tree znanosti2 postanu dominantnim duhovnim obiljejem nadolazeeepohe. To, meutim, ne znai da perspektivistika linija miljenja nije pri-sutna i u dosadanjoj povijesti filozofije. Premda su filozofi s kojima se per-spektivizam terminoloki povezuje, Nietzsche i Ortega y Gasset, pripadaliaforistikoj i empfatinoj koli miljenja, perspektivistika linija razumijeva-nja istine moe se sustavno rekonstruirati, i to nezavisno od povijesti termina.

9

1

Hans Jrg Sandkhler, Pluralismus, Dia-lektik, 3/1996 (tematski broj: Pluralismus Erkenntnistheorie, Ethik und Politik), str. 25.

2

Usp. Ante ovi, Etika i bioetika, Pergamena,Zagreb 2005., str. 65.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. ovi, Pluralizam i pluriperspektivizam101 God. 26 (2006) Sv. 1 (712)

Kao to je sluaj sa svim rekonstrukcijama filozofskih kategorija i pogleda,tako i povijesno-filozofijska rekonstrukcija perspektivizma nalazi svoj mo-tiv, te zadobiva vanost, kao i posve novi akcent, upravo u duhovnoj situacijiu kojoj se poduzima. Tu smo situaciju ve imenovali prijelom epoha.Da je rekonstrukcija i revitalizacija perspektivistikog miljenja izravno po-taknuta tom situacijom, te da predstavlja odgovor na objektivistiki mono-perspektivizam novovjeke znanosti i na njezine monopolistike pretenzijena istinu, izrijekom svjedoi i autor najozbiljnijeg pokuaja obnavljanja iosvjetavanja filozofije perspektivizma:

U sreditu perspektivistike filozofije stoji misao da istina o naem svijetu ovisi o poloajukoji zauzimamo naspram bitka, te o nainu koji je primjeren tom poloaju i na koji mi taj svijettumaimo, na koji ga vidimo i pod kojim vidom u njemu djelujemo. U osnovi perspektivis-tike misli lei intencija da se ovjek oslobodi od zahtjeva apsolutno obvezujue istine o objek-tivno postojeem.3

Slijedom navedene intencije Kaulbach e izvesti kategorijalno razlikovanjeobjektne i smisaone istine (Objektwahrheit und Sinnwahrheit) kako bi rela-tivirao znanstveni monopol na istinu, rehabilitirao izvanznanstveno podru-je smisaone istine, te u njemu nanovo legitimirao spoznaju koja prua ori-jentaciju u svijetu (Weltorientierende Erkenntnis).4

Jrgen Mittelstrass:uporabno i orijentacijsko znanje

Perspektivnu jednostranost suvremene znanosti i novovjeke paradigme zna-nja, koju F. Kaulbach utvruje i nastoji prevladati pomou navedene dis-tinkcije, izrazio je i Jrgen Mittelstrass, slinim pojmovnim razgranienjem,te elaborirao u programatskim istupima tijekom osamdesetih godina pro-log stoljea, sabranim u knjizi Znanost kao oblik ivota, s rjeitim podnaslo-vom Govori o filozofskim orijentacijama u znanosti i na sveuilitu.5 ZnanostMittelstrass definira kao poseban oblik drutvene djelatnosti u kojem sestvara znanje, a sveuilite kao mjesto na kojem se ono stvara i posreduje,te pritom uoava kako je pala u zaborav izvorna ideja prema kojoj znanost isveuilite nisu samo institucije koje proiruju znanje nego i institucije kojepruaju orijentaciju u drutvenom ivotu. tovie, moe se konstatirati da jeu modernim industrijskim drutvima, koja Mittelstras naziva tehnikimkulturama, gotovo u potpunosti iezao orijentacijski oblik znanja. Da biopisao to stanje, Mittelstrass utvruje pojmovnu razliku izmeu (parcijal-nog) znanja o ovladavanju prirodom i drutvom i (univerzalnog) znanja oorijentiranju u prirodi i drutvu, to se upeatljivo saima u kategorijalnomrazlikovanju izmeu Verfgungswissen (= uporabno, instrumentalno ili teh-niko znanje) i Orientierungswissen (= orijentacijsko znanje).6 Bez obzira naokolnost da Mittelstrass problem ne razmatra u epohalnom razmjeru, negou ravnini suvremenog drutva, on ga definira precizno doseui i njegovekrajnje epohalne konsekvencije. Tek se iz ponuenih rjeenja moe uvidjetida je pritom i sam ostao zarobljenikom epohalne iluzije da novovjeka zna-nost moe i treba producirati orijentacijsko znanje:

U onoj mjeri u kojoj se znanost danas gotovo openito shvaa kao izgradnja i posredovanjeznanja o ovladavanju (prirodom i drutvom), postao je zaruen njezin stariji smisao kao znanjao orijentiranju (u prirodi i drutvu). Stoga je ovdje ponuena takoer promjena znanstvenesvijesti i znanstvenih odnosa, kako znanost u potpunosti ne bi ostala bez svoje uloge da podidejom autonomnih ivotnih oblika organizira teorijsko i praktiko znanje o naim ivotnimprilikama.7

10FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. ovi, Pluralizam i pluriperspektivizam101 God. 26 (2006) Sv. 1 (712)

Znanost i filozofijau paradigmi orijentacijskog znanja

Meutim, ako moderna znanost zbog svoje metodoloke konstitucije nije ustanju stvarati orijentacijsko znanje, ne znai da ona ne moe i da ne trebasudjelovati u graenju orijentacijskog okvira i proizvodnji orijentacijskogznanja. Ona je, tovie, condicio sine qua non za orijentiranje suvremenogovjeka u znanstveno-tehnikoj civilizaciji, ali samo kao nositeljica odree-nih, zapravo tehnikih perspektiva u pluriperspektivnom tvorenju orijenta-cijskog znanja i stvaranju smisaone istine.Drugim rijeima, moderna znanost mora se u ulozi gradivne perspektiveuklopiti u paradigmu stvaranja orijentacijskog znanja, koja je ne samo bitnorazliita nego i obuhvatnija od njezine vlastite paradigme i koja se zasnivana pluriperspektivnom razumijevanju istine, te se slui sukladnom, integra-tivnom metodologijom. To je ujedno put prerastanja moderne znanosti utreu znanost, put kojim civilizacija znanstveno-tehnikog napretka pre-lazi u civilizaciju bioetikog obzira, te put kojim razdoblje novog vijeka pre-lazi u novu bioetiku epohu. Svi nabrojani putovi prijelaza, koji tvore iobiljeavaju aktualnu svjetsko-povijesnu situaciju prijeloma epoha, postav-ljeni su u sudbonosnoj protutei prema jedinstvenoj alternativi koja se svejasnije ocrtava kao put propasti.Kao to je orijentacijsko znanje mogue metodoloki zasnovati samo napremisama integrativnog pluralizma perspektiv (pluriperspektivizam), ta-ko je i taj tip znanja mogue uspostaviti i osmisliti kao novu epohalnu para-digmu znanja samo u obuhvatnom horizontu integrativne bioetike, koja je isama izgraena na istoj metodolokoj osnovi. Utoliko je opravdano para-digmu orijentacijskog znanja istoznano nazivati takoer i bioetikom para-digmom. U taj novi obrazac znanja, koji teorijski utemeljuje te istodobno ipodjednako praktiki omoguuje nastupajuu epohu, mora se uklopiti i fi-lozofija u punoj irini svoga institucionalnog pluralizma. Upravo u onojmjeri u kojoj se, noena snagom integrativnog miljenja, upusti u pluriper-spektivnu interakciju, filozofija e postati produktivnom u stvaranju ori-jentacijskog znanja i tvorenju smisaone istine.

11

3

Friedrich Kaulbach, Philosophie des Perspek-tivismus, 1. Teil: Wahrheit und Perspektive beiKant, Hegel und Nietzsche, J. C. B. Mohr (P.Siebeck), Tbingen 1990., str. 1.

4

Spoznaja koja prua orijentaciju u svijetuima perspektivistiko znaenje, ona se ne za-sniva na znanju o objektivnom bitku svijeta. Ibid., str. 214.

5

Jrgen Mittelstrass, Wissenschaft als Lebens-form. Reden ber philosophische Orientier-ungen in Wissenschaft und Univeristt, Suhr-kamp Verlag, Frankfurt am Main 1982.

6

Usp. ibid., str. 7, 20, 28, 50, 58.

7

Ibid., str. 103.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. ovi, Pluralizam i pluriperspektivizam101 God. 26 (2006) Sv. 1 (712)

Ante ovi

Pluralismus und Pluriperspektivismus

Zusammenfassung

Die Diskussion ber den Pluralismus im Bereich der Philosophie erffnet der Autor mit der Unter-scheidung zwischen einer institutionalen und einer substantiellen Ebene innerhalb des philoso-phischen Pluralismus. Whrend sich der institutionale Pluralismus auf die ueren Bedingungenund Umstnde des Denkens bezieht sowie die Offenheit und Neutralitt philosophischer Institu-tionen charakterisiert, bringt der substantielle Pluralismus den Bezug zur Wahrheit als das imma-nente Ziel allen Denkens zum Ausdruck. In diesem Bezug verliert der Pluralismus jeglichen Sinn,da die Wahrheit nur in ihren Aspekten pluralisiert werden kann, sodass demgem der substan-tielle Pluralismus nur als ein Pluralismus von Perspektiven (Pluriperspektivismus) vertretbar ist. ImUnterschied zum relativistischen Perspektivismus wird der Pluriperspektivismus als ein integrativerPerspektivismus bestimmt bzw. als ein interaktives Verknpfen von Perspektiven nach einem metho-dologischen Verfahren zur Erzeugung von Orientierungswissen. Das Paradigma des Orientierungs-wissens, das sich als Gegengewicht zum Monoperspektivismus der neuzeitlichen Wissenschaft ar-tikuliert, wird so zum geistigen Merkmal der neuen Epoche. Der Verfasser expliziert die kategorialeUnterscheidung zwischen Objekt- und Sinnwahrheit (Friedrich Kaulbach) einerseits und zwischenVerfgungs- und Orientierungswissen (Jrgen Mittelstrass) andererseits, welche die weltgeschicht-liche Epochenwende nicht nur mit den Mitteln der Wahrheitstheorie zum Ausdruck bringen, son-dern sie zugleich auch auf epistemologischer Ebene begrnden soll.

Schlsselwrter

Pluralismus, Pluriperspektivismus, Integrativitt, Objektwahrheit und Sinnwahrheit, Verfgungs-wissen und Orientierungswissen, Friedrich Kaulbach, Jrgen Mittelstrass, Epochenwende

12FILOZOFSKA ISTRAIVANJA A. ovi, Pluralizam i pluriperspektivizam101 God. 26 (2006) Sv. 1 (712)