GUSTAVE FLAUBERT /GISTAV FLOBER/, 1821. – 1880. - francuski pripovjedač i romanopisac - rođen je u Rouenu - otac mu je bio liječnik pa je bio razapet između grube stvarnosti – postati liječnik ili pisac?! - ipak je studirao pravo, puno je putovao i naučio iz tih putovanja (Afrika) - vrlo je rano obolio od epilepsije, od koje je i preminuo - njegova su najpoznatija djela:

o SENTIMENTALNI ODGOJ – autobiografski roman o ISKUŠENJE SV. ANTUNA – filozofski roman o SALAMMBO – povijesni roman o Kartagi (na sjevernoj obali Afrike u današnjem

Tunisu) o MADAME BOVARY, 1857. – roman

- najpoznatiji je francuski prozni pisac 19. stoljeća - najveći francuski majstor stila – želi postići savršenstvo, primjerice Balzac je „Čiču Goriota“

napisao za 40 dana, a Flaubertu je za „Gosođu Bovary“ trebalo 6 godina i 70-ak nacrta - tvorac je psihološkoga realizama – tip realizma u kojem se ističe psihološka karakterizacija

glavnih likova, odnosno njihova unutarnja proživljavanja MADAME BOVARY, 1857.

- “Roman treba biti ogledalo ljudske duse, slika života” - roman je pisao 5-6 godina i u njemu je postigao savršenstvo forme - elementi realizma i naturalizma - cilj: od ružne stvarnosti stvoriti umjetničko djelo - „Emma Bovary, to sam ja!“ – rečenica koja ukazuje na autorovo poistovjećivanje s glavnom

junakinjom koja je podvojena između banalne stvarnosti i velikih očekivanja - Revue de Paris /ROVU DE PARI/ – novine u kojima izlazi roman od 1. 10. do 15. 12. 1856. - Flaubert je roman objavljivao u nastavcima te je zbog romana dospio pred sud - kada je roman objavljen 1857. – odmah su ga osudili i nazvali ga nemoralnim – Flauberta su

optužili za povredu javnoga morala i religije, i dobrih običaja, ali je oslobođen optužbe - BOVARIZAM – pojam koji je otkrio filozof JULES DE GAULTIER /ŽUL DE GOTJE/ određujući

njime čovjekovu sklonost da se smatra drugačijim nego što jest i da poput Emme Bovary zaslužuje bolju sudbinu od one koju ima

o A. G. Matoš – držati se drugačijim nego što čovjek jest - na pisanje ga je potaknuo novinski članak o tragičnome završetku Delphine Delamare, bila je

supruga liječnika i imala je još nekoliko ljubavnika, na kraju je svoj život skončala popivši cijanovodik – to je Faluberta ponukalo na stvaranje lika Emme Bovary (Emma je ista Delphine)

- sudbina stvarne žene – opis Emme Bovary

Lik koji proživljava sukob snova i stvarnosti

DON QUIJOTE EMMA BOVARY

- lik najznačajnijega romana renesansne književnosti

- važnost lektire za oblikovanje njihova svjetonazora

- lik najznačajnijega romana književnosti realizma

- zamijenio je stvarnost i fikciju - u stvarnosti je tražila fikciju

- na kraju shvaća da je nemoguće promijeniti svijet na način na koji je on to pokušavao

- na kraju shvaća da su iluzije neostvarive u stvarnosti

Roman se sastoji od tri djela. Navedite glavne događaje te mjesto radnje. o I. dio – o II. dio – o III. dio –

- takva se struktura romana naziva STRUKTURA TRIPTIHA – triptih je u umjetnosti slika s trima spojenim dijelovima

RUSKA KNJIŽEVNOST - ruska se književnost afirmirala u razdoblju realizma kao jedna od vodećih europskih

nacionalnih književnosti - Rusi su dobivali poticaje od francuskoga realizma - dok je francuska (zapadnjačka) književnost prožeta pesimizmom, ruski su realisti smatrali da

se svijet može i treba mijenjati, i to nabolje – te da književnost, u tom pogledu, može odigrati veliku društvenu ulogu

- književnost postaje tribina ruske društvene misli, a u njoj se ogledaju svi problemi carske i veleposjedničke Rusije

Nikolaj Vasiljevič Gogolj (1809. – 1852.)

- ruski književnik rođen u Ukrajini u skromnoj plemićkoj obitelji - otac ruskoga realizma - u Petrogradu je radio kao činovnik i predavač povijesti na petrogradskom sveučilištu - surađivao je s Puškinom (10-ak godina stariji) u reviji Sovremenik 1836. godine - 1836. izvodi se njegova komedija REVIZOR – koja je duhovita i oštra kritika trule ruske

birokracije - odlazi u Italiju gdje radi na romanu MRTVE DUŠE, a vrativši se u Rusiju, piše i 2. dio romana - pisao je pripovijetke, romane i komedije

o zbirke pripovijedaka 1. VEČERI NA MAJURU KRAJ DIKANJKE – obrađuju se teme iz ukrajinskoga života, prožeta je romantičarskim obilježjima, lokalnim koloritom, legendama i folklornim elementima 2. PETROGRADSKE PRIPOVIJESTI – govore o životima predstavnika nižih gradskih slojeva, a najpoznatije su pripovijetke (novele) toga ciklusa KABANICA i NOS

o romani 1. TARAS BULJBA – povijesni romantičarski roman s temom iz kozačkoga života 2. MRTVE DUŠE – realistički roman, najpoznatije Gogoljevo djelo u kojem je prikazana slika svih društvenih slojeva carske Rusije

o komedija 1. REVIZOR – komedija u kojoj kritizira provincijsko činovništvo

- utemeljitelj je kritičkoga realizma - Gogoljevi savjeti za rad: „Dok ne skupiš čitava sebe i ne pokreneš se na rad, ni sam ne znaš

koliko se snage u tebi nalazi.“, „Dok ne uradiš loše, nećeš učiniti ni dobro!“

KABANICA

- HUMOR KOJI PRELAZI U GROTESKU o pomoću humora Gogolj govori o negativnim pojavama društvenoga života, a taj humor

često prelazi u grotesku, tzv. „smijeh kroz suze“ (crni humor) - RUSKI REALIZAM

o jednostavnost fabule (stilska sredstva, lirski opisi) o narodno stvaralaštvo, usmeno pripovijedanje

- socijalno-psihološka pripovijetka o malom činovniku i njegovoj želi za kabanicom - suprotstavljaju mu se visoke ličnosti - karakter je socijalno motiviran i reprezentativan za tadašnje rusko društvo - djelo je obojio tjeskobni humor koji dobiva satiričku oštricu pri obraćanju Akakija Akakijeviča

„višim instancijama vlasti“ - poniženom junaku u fantastičnom je epilogu pružena mogućnost osvete (ne narušava

realističnost novele) - stvorivši lik A. A. Bašmačkina Gogolj je bio začetnik nove „naturalne škole“ koja je prikazivala

ljude iz nižih društvenih slojeva, sitnih kancelarijskih činovnika

Ivan Sergejevič Turgenjev (1818. – 1883.)

- ruski pisac i imućni vlastelin - utemeljitelj je poetskoga realizma

o poetski stil veže se uz poetizaciju lika ruskoga seljaka te uz bojne lirske opise pejzaža koji simboliziraju ljepotu i širinu ruske duše

o u djelu se javlja pripovjedno lirsko ja koje pripovijeda u 1. licu – što je vrlo rijetko u realističkoj prozi; lik-pripovjedač nastoji biti neutralan

- veliki dio života proveo je u Njemačkoj i Francuskoj, družeći se sa istaknutim piscima - smatrao je da rusku književnost treba približiti Zapadu - djelovao je na formiranje hrvatske realističke proze – na Gjalskoga, Kozarca i Leskovara - proslavio se pripovijetkama (novelama) iz seoskoga života okupljenima pod naslovom

LOVČEVI ZAPISI, 1852., 1880. o zbirka se sastoji od 25 pripovijedaka, novela i crtica u kojima se opisuje život ruskoga

sela

o u zbirci je donio zanimljive tipove i životne sudbine seljaka kmetova s kojima je komunicirao kao lovac, isticao je njihove kvalitete

o u zbirci Turgenjev kritizira kmetstvo i zbog nje je autor osuđen na petogodišnje progonstvo

o izdanje iz 1852. sadrži 22 novele, a izdanje 1880. – 25 novela o uzorak posebnoga žanra, tzv. „seoske novele“ – koncentrira čitateljevu pozornost na

socijalno značajnom ljudskom karakteru, a ne na zbivanju o pripovjedni je subjekt lovac koji s puškom i psom luta šumskim zabitima, zabačenim

selima i poljskim putevima, a cilj mu nije prikazati situaciju iz lovačkoga života, nego sliku ruskoga čovjeka i ruske prirode

o pripovjedač u ich-formi – intenzivno prenosi susrete s ljudima najrazličitijih socijalnih slojeva – od seljaka slobodnjaka, vlastelina, upravitelja imanja, liječnika, pisara itd.

o donosi i dojmljive opise šuma i rijeka, ruske prirode u različitim godišnjim dobima i različitim vremenskim prilikama

o opisi prirode srednje Rusije – ubrajaju se u najljepše stranice u povijesti ruskoga književnoga pejzaža

o kompozicija: krajolikom počinje i završava pripovijedanje o počinje Malinovom vodom, a završava novelom Šuma i stepa – koja je u potpunosti

posvećena krajoliku - od ostalih se djela izdvajaju romani:

1. RUDIN (1856.) – govori o problemima ruskoga društva 2. PLEMIĆKO GNIJEZDO (1859.) – prikazao tip „suvišnoga čovjeka“ 3. OČEVI I DJECA (1882.) – sukob između tradicionalista i nihilista, glavni je lik Bazarov

koji negira sve znanosti (studirao medicinu) i koji na kraju umire od infekcije