Gardist - Glasilo 1. pješačke (gardijske) pukovnije

Glasilo 1. pješačke (gardijske) pukovnije | Mostar, travanj 2011. | godina IV. broj 4. | BESPLATAN PRIMJERAK

ardist

Vojska sve mlađa Stilovi vođenja Idejno riješenje Vojnog muzeja Povijest zračne baze Jasenice i Ortiješ Sveci- zaštitnici vojnika i redarstvenika

Nakladnik1. pješačka (gardijska) pukovnija OS BiHe-pošta: [email protected]

Za nakladnikabrig. Slaven Lasić

Glavni urednikboj. Ivan Dugandžić

Uredništvobrig. Slaven Lasićboj. Branko Martinovićboj. Mate Tomićsat. Željko Krajinapor. Zoran Pravdićpor. Iljo Oršulićpor. Ivica Bakovićnar. I. klase Mario Džidić

LektoricaDraženka Penavić

Tehnički urednikppor. Davorka Leto

Grafičko oblikovanje i tisakFRAM ZIRAL, Mostar

GardistGLASILO 1. PJEŠAČKE (GARDIJSKE) PUKOVNIJE

travanj 2011., godina IV., broj 4

Autorski i novinarski prilozi objavljeni u Gardistu nisu službeni stavovi Ministarstva obrane BiH.

2 GARDIST 4 | travanj 2011.

sadržaj

Poštovani čitatelji!Pred vama je četvrti broj vojnog glasila Gardist. Pripremi-

li smo pregršt, vjerujemo, zanimljivih članaka. Imamo razgovore s brigadnim generalom Markom Stojčićem, zamjenikom zapovjed-nika Zapovjedništva za potporu OS BiH. U tekstu Spoj mladosti i iskustva autori opisuju obuku pješačkih bojni u 2010. godini. Dono-simo i zanimljiv prilog o različitim stilovima upravljanja i vođenja, te korisne savjete zapovjednicima i voditeljima koji upravljaju vojnim procesima.

U ovom broju možete pročitati nastavak teme započete u proš-lom broju u kojem naš suradnik Manuel Martinović, inače vrsni poznavatelj naoružanja, stručno prikazuje razvoj strojnica.

U ovom broju donosimo prikaz Idejnog riješenja Vojnog muzeja. Kompleks Muzeja namijenjen je hrvatskim braniteljima, studentima i đacima, ali i najširem krugu publike koju zanimaju vojne vještine i tehnike ratovanja. S gospodarskoga gledišta, važnost muzeja je i ta jer ćemo moći kroz kulturni turizam na autentičnome mjestu po-nuditi vrijedne povijesne izloške te multimedijalnom prezentacijom povijesti HVO-a prezentirati jedinstvenu rekonstrukciju zgrade na-stale u austrougarskom vremenu.

U povijesnom dijelu nastavljamo serijal Postrojbe su nosile njiho-va imena, a u crticama iz hrvatske povijesti možete pročitati tekst o simbolima hrvatskog vojnika. Nastavljamo i serijal o vojnom tisku, a izvrstan prilog o glasilu Sokol obrađuje naš stalni suradnik Darko Juka.

U dijelu posvećenom zrakoplovstvu pročitajte zanimljiv članak o bogatoj zrakoplovnoj povijesti Mostara, nažalost premalo je prosto-ra kojim bi se opisala tradicija duga gotovo 100 godina.

Donosimo i analizu razvoja vojnoga dušnobrižništva od vojske FBiH do Oružanih snaga BiH., potpisivanju Ugovor između Bosne i Hercegovine i Svete Stolice i osnivanju Vojnog ordinarijata te ime-novao dr. don Tomu Vukšića za prvog biskupa vojnog ordinarija.

I u ovom broju naglasak stavljamo na Događajnicu, rubriku u ko-joj smo pobrojali i opisali obilježavanje obljetnica postrojbi i značaj-nih događaja iz Domovinskog rata.

U impresumu možete pronaći našu e-poštu, imate prigodu reći što mislite o našem radu, koliko sadržaj glasila zadovoljava vaše in-terese i kakve sadržaje biste željeli ubuduće.

bojnik Ivan Dugandžić,glavni urednik

Riječ urednika sadržaj

Riječ urednika . . . . . . . . . . . . . . . . . .3

Razgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4VOJSKA SVE MLAĐA

Iz života postrojbi . . . . . . . . . . . . . . . .6SPOJ MLADOSTI I ISKUSTVA

Izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .9STILOVI VOĐENJA

Izobrazba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .11UPRAVLJANJE RAZVOJNIM PROCESIMA

Povijest lakog naoružanja . . . . . . . . .13STROJNICE U DOMOVINSKOM RATU

Izazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .18IDEJNO RJEŠENJE VOJNOG MUZEJA

Vojni tisak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .22VJERAN KRONIČAR LEGENDARNIH POSTROJBI

Sjećanje na vitezove . . . . . . . . . . . . .26TIHOMIR MIŠIĆ TIHOANĐELKO KRIŠTIĆ CRNI

Velikani hrvatskog naroda - postrojbe su nosile njihova imena . .28KRALJ TVRTKO I. KOTROMANIĆ

Istraživanja. . . . . . . . . . . . . . . . . . . .31ZRAKOPLOVSTVO I. dioPovijest zračne baze Jasenica i Ortiješ

Pročitali smo za vas . . . . . . . . . . . . . .35OBILJEŽJA HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI

Baština . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .37

Vojno dušobrižništvo . . . . . . . . . . . . .38PUT DO VOJNOG ORDINARIJATA

Duhovna misao . . . . . . . . . . . . . . . .43SVECI I.dio- ZAŠTITNICI VOJNIKA I REDARSTVENIKA

Od broja do broja . . . . . . . . . . . . . . .45DOGAĐAJNICA

Vojni humor . . . . . . . . . . . . . . . . . . .54

Križaljka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .55

3travanj 2011. | GARDIST 4

VOJSKA SVE MLAĐA

Razgovor

Brigadni general Marko Stojčić, zamjenik zapovjednika Zapovjedništva za potporu OS-a BiH za operacije

starstvu obrane, ali i promjene u osoblju. Oružane snage BiH su tranzicijske, što se najbolje oči-tuje kroz nedostatak profiliranog osoblja, te vojnih specijalnosti. Prisutan je pozitivan trend, željeli bismo da je brži, međutim mnoge objektivne okolnosti u značajnoj mjeri taj proces usporavaju.

Ugašeni su timovi za rasformi- ranje entitetskih vojski, ali su ostale brojne neperspektivne lo-kacije. Kada očekujemo i gašenje tih lokacija?

– Veliki broj djelatnika je anga-žiran na osiguranjima različitih neperspektivnih i perspektivnih lokacija, gdje je neophodna bolja suradnja i pomoć šire društvene zajednice. Postizanjem rastereće-nja samo u tom aspektu, u zna-čajnoj mjeri bi se mogla povećati razina dostignutih standarda.

I protekle godine realizirana je obuka klase novoprimljenih vojnika. Jeste li zadovoljni oda-birom vojnika, a s druge strane, jesu li vojnici zadovoljni uvjeti-ma u kojima djeluju i primanji-ma koja ostvaruju?

– U javnosti se znatno češće spo-

zadaća što ste ih prethodno spo-menuli?

– Nove ustrojbene cjeline su Za-povjedništvo obuke i doktrine u Travniku, Zapovjedništvo logisti-ke u Doboju, te Zapovjedništvo za upravljanje osobljem u Banjoj Luci. Sva navedena zapovjedniš-tva imaju podređene ustrojbene cjeline, tako da to dosta usložnja-va sam sustav zapovijedanja.

Kada su u pitanju realizirane aktivnosti, koje biste aktivnosti izdvojili?

– Vojnici najčešće najveći značaj pridaju obuci. Realizirane zadaće Središta za temeljnu obuku u Pa-zariću svakako zauzimaju poseb-no mjesto.

S obzirom na opseg i složenost poslova koje ZzP obavlja, imate li dovoljno odgovarajućeg i struč-nog osoblja?

– Za vojnu organizaciju se često kaže da je kruta i konzervativna, da teško amortizira i najmanje promjene. Svaki novi preustroj donosi osim smanjenja ili pove-ćanja djelatnika, redefiniranje zadaća i doktrine oružanih sna-ga, značajne promjene u Mini-

Razgovarao | Ivan Dugandžić

Gospodine generale, koja je uloga Zapovjedništva za potporu OS-a BiH, odnosne recite nam ukratko o Vašoj misiji i zadaćama?

– Prije nego što odgovorim na pitanje, želim Vam se srdačno zahvaliti na ukazanoj mogućno-sti da se napiše nekoliko slova i o Zapovjedništvu za potporu, jer to djelatnici „naslonjeni“ na zapovijedi iz Banje Luke, svojim korektnim, konstruktivnim i pro-fesionalnim radom i zaslužuju. Sama uloga Zapovjedništva za potporu je definirana s odredni-cama iz Zakona o obrani, gdje je istaknuto da zapovjednik sa svoja dva zamjenika - za operacije i re-surse, a preko stožera i njegovih odjela, svakodnevno planira i re-alizira zapovijedi i upute podre-đenim ustrojbenim cjelinama, koje su nužne za implementira-nje misija dodijeljenih Zapovjed-ništvu, a od strane Ministarstva obrane i Zajedničkog stožera. To su uglavnom zadaće i aktivnosti iz individualne i kolektivne vojne obuke, upravljanja osobljem i lo-gistikom.

Koje su to nove ustrojbene cjeline ZzP-a zadužene za obavljanje


minje otpust vojnika iz Oružanih snaga. Mnogo više pozornosti bi trebalo posvetiti mladim ljudima koji nam dolaze i potpisuju prve profesionalne ugovore. Nije nam cilj da nakon odrađenog ugovora ili dva napuste vojnu organizaci-ju, nego da dobivena primanja tu-mače kao stipendiju; ulažu u sebe kroz upisane i završene fakultete, te preko internih natječaja aplici-raju za časnike i ostvare impre-sivne vojne karijere. To je jedan mali dašak optimizma za te mla-de ljude, kako bi im se ukazalo na pruženu priliku. Uvjeti u kojima djeluju, naročito u Pazariću, mo-raju se u značajnoj mjeri pobolj-šati, na čemu će se inzistirati u nadolazećem razdoblju.

Često se ističe da je potpora tj. logistička sastavnica svih suvre-menih oružanih snaga odraz ure-đenosti i organiziranosti obram-benog sustava u cjelini. Kako komentirate tu tvrdnju?

– Logistika je servis s materijal-nim menadžmentom i kontro-lom kretanja. Toliko je uređena, koliko se u njezine resurse ulaže, a sva ulaganja su centralizirana kroz Ministarstvo obrane. Tamo se vjerojatno može dobiti kon-struktivan odgovor na to pitanje.

Kada je riječ o pružanju potpore pripadnicima OS-a u međuna-rodnim operacijama, ZzP obavlja odgovornu i kompleksnu zadaću, ali isto tako ima i važnu ulogu u potpori zemlje domaćina. Kako to komentirate?

– Sudjelovanje OS-a BiH u mi-rovnim misijama je korak napri-jed prema euroatlantskim inte-gracijama. Tu je svaki daljnji ko-mentar suvišan.

Šesta je godina projekta izgradnje jedinstvenih Oružanih snaga BiH, jeste li zadovoljni rezultati-ma projekta?

– Projekt izgradnje novih oruža-

nih snaga je donio nove vrijedno-sti, koje smo prepoznali i potreb-no ih je i dalje afirmirati. Istaknuo bih samo neke: uspostava Ureda vojnog dušobrižništva s vojnim kapelanima, Parlamentarni voj-ni povjerenik i Ured generalnog inspektorata, te postrojbe koje sudjeluju u mirovnim operacija-ma. Kroz prve dvije organizacij-ske cjeline, naglasak je na zaštiti ljudskih prava i ljudskog dosto-janstva, jer uvijek treba poći od čovjeka…

Vojno naslijeđe postrojbi HVO-a i hrvatskog naroda, kao konsti-tutivnoga u BiH, čuva i njeguje 1. pješačka (gardijska) pukovnija OS-a BiH. Jeste li, kao visoki ča-snik, Hrvat, zadovoljni misijom ove postrojbe?

– Vojno naslijeđe postrojbi Hr-vatskog vijeća obrane i hrvatskog naroda je bremenito. Ponosni smo na povijest, tradiciju, kultu-ru i običaje naroda kojem pripa-damo, a misija 1. pješačke (gar-dijske) pukovnije će sigurno biti ispunjena.

Ove godine je 19. obljetnica utemeljenja Hrvatskog vijeća obra-ne, a središnja svečanost plani-rana je u Livnu. Koju ćete poru-ku uputiti na obilježavanju 19. obljetnice utemeljenja HVO-a?

– Reklo bi se kako brzo prođe vri-jeme… Prisjećamo se s dužnim pijetetom poginulih hrvatskih branitelja i stradalnika Domovin-skog rata. Njihova žrtva ne smije biti zaboravljena!

brigadni general Marko Stojčić


Mijo Šteko Željko Krajina Iljo Ošulić

Na početku 2010. odredbom članka 101., stavka 1. Zako-

na o službi u Oružanim snagama BiH, bojne kao i pripadnici OS-a BiH, susrele su se s bolnim pro-cesom otpuštanja vojnika, koji-ma istječe ugovor vojne službe, a starosna dob prelazi više od 35 godina.

Istodobno, izvršen je prihvat pete, šeste i sedme generacije novoprimljenih djelatnika, koji su nakon obuke u Središtu za temeljnu obuku (STO) Pazarić u našim postrojbama završili specijalističku obuku. Obuka je trajala četiri tjedna, nakon koje su raspoređeni na formacijske dužnosti u podređenim postroj-bama. I pored otpusta, postrojbe su na čelu sa svojim zapovjedni-cima izvršile postavljene ciljeve i zadatke predviđene planom i

SPOJ MLADOSTI I ISKUSTVA

Iz života postrojbi

programom nadređene razine. Također, postigle su zavidne re-zultate kako u planiranim, tako i u izvanrednim zadaćama koje su obilježile 2010. godinu. Priorite-ti obuke u proteklom razdoblju realizirani su kroz profesionalni razvoj, učenje stranih jezika, spe-cijalističku obuku, obuku časnika u PSOTC-u, obuku na općim voj-ničkim vještinama, te stručnim specijalističkim obukama novo-primljenih vojnika.

1.pb/4.pbr OS-a BiHOdabirom kvalitetnog zapovjed-nog kadra i mladih vojnika, koji sačinjavaju deklariranu pješač-ku satniju, postrojba je provela i izvršila zahtjevne zadaće reali-zacijom niza vježbi. Realizirane vježbe su sljedeće: pomoć civil-nim vlastima u obrani od poplave

i požara, zajedničke vojne obuke MnBn EUFOR-a, obuke dekla-rirane postrojbe u skladu s NTL 3.0 po partnerskom cilju L - 0035l i po partnerskom cilju L - 0001, simulacijske vježbe na sustavu JANUS Žunovnica, simulacijske vježbe na sustavu BBS Žunovni-


ca, realizacija STX vježbi na po-ligonu Glamoč, rotacijske vjež-be na SBO Manjača deklarirane satnije. Potom, obuke pripadnika za odlazak u mirovne operacije, provedbe kvalifikacijskih boje-vih ciljanja na poligonima: Go-rica - Čapljina, Odvažna Barbara

- Glamoč, te na poligonu Vodena Gradina Bileća, gdje se ciljalo iz svih vrsta pješačkog naoružanja: AP M16A1, AP M70, PS. M60, PS M84, ručnog protuoklopnog bacača RPG7, ručnog bacača raketa M79 OSA 90 mm, ruč-nog bacača raketa ZOLJA M80, Snajperske puške M76 te bacanja ručne bombe.

Postignuti rezultati su ostva-reni individualnom obukom pa sve do kolektivne kao završne faze. Pripadnici su prošli zahtjev-nu obuku po lošim vremenskim uvjetima zbog čega je tjelesna sprema morala biti na visokoj ra-zini. Cilj je postignut svakodnev-nom jutarnjom tjelovježbom te hodnjama na 20 i 40 kilometara. Važno je istaknuti angažiranost

1. pješačke bojne civilnim vla-stima u siječnju 2010. u zaštiti od poplava u dolini Neretve.

Aktivno su sudjelovali u obilje-žavanju obljetnica 1.gmbr Ante Brune Bušića i 2.gmbr, kao i u odavanju počasti preminulim pri-padnicima Oružanih snaga BiH, umirovljenika i nositelja visokih ratnih vojnih odličja. Upornim radom i nesebičnim zalaganjem postigli su zapažene rezultate i na športskim natjecanjima na razini Oružanih snaga BiH.

2.pb/5.pbr OS-a BiHTežište djelovanja postrojbe je bilo na kolektivnoj i individual-noj obuci. Kolektivna obuka se realizirala kroz sljedeće vježbe: zajednička vojna obuka s MnBn EUFOR-a, vježbe za pomoć ci-vilnim vlastima u obrani od po-plave i požara i vježbe 5. pbr na sustavu BBS-a u SBS Žunovnica. Osim navedenih aktivnosti, te-

čajeva i seminara, značajan broj dočasnika i časnika 2. pješačke bojne nalazi se u središtima OS-a BiH za učenje stranih jezika, te završavaju tečajeve u organizaciji Središta za profesionalni razvoj ZOiD OS-a BiH i druga osobna usavršavanja, stječući zvanja u civilnim školama. Dva dočasnika su završila tečajeve u inozemstvu. U Saveznoj Republici Njemačkoj Tečaj za ratne vođe i logistički tečaj ADAMS u Požegi, Repu-blika Hrvatska. Jedna od težišnih aktivnosti bila je specijalistička obuka u postrojbi privremenog sastava 5. pbr za sudjelovanje u misiji potpore miru ISAF u Af-ganistanu. Po njezinu završetku, 16 pripadnika 2. pb je upućeno u sastav 1. rotacije na izvrše-nje navedene misije. Ostvarena je suradnja s LOT timom Vitez. Važno je napomenuti posjet voj-nog atašea SAD-a bojnika Tedda Scattinia 3. ožujka 2010. i tima NATO-a na čelu s brigadnim ge-neralom Stewenom L. Kwastom 9. veljače 2010. Poseban doprinos dali su u organizaciji obilježava-nja 18. obljetnice HVO-a u Kise-ljaku 9. travnja 2010., kao i u obi-lježavanja 16. obljetnice 3. gmbr Jastrebovi te drugih značajnijih nadnevaka iz Domovinskog rata. Pokazali su se kao izvrsni spor-taši postigavši zavidne rezultate, posebice u malom nogometu i strjeljaštvu. Također, redoviti su sudionici vojnih hodočašća.

Svoju humanost pokazali su u akcijama dobrovoljnog darivanja krvi. Posebno uspješna akcija je provedena 23. rujna 2010.u or-ganizaciji Federalnog zavoda za transfuziologiju u vojarni Mate Lučića Maturice. U protekloj go-


dini je završena izgradnja kapele u ovoj vojarni i završeni su radovi na poboljšanju infrastrukture, as-faltiranja cesta i obnove rasvjete.

3.pb/6.pbr OS-a BiHPripadnici 3. pješačke bojne su na poligonu Manjača od 26. do 30. srpnja 2010. proveli KBG. Boje-vo gađanje je realizirano iz SVLR APRA 122 mm, haubica 122 mm, MB 120 mm, MB 60 mm i POLK 9K 111 FAGOT. Osim pripad-nika 3. pb na provedbi KBG-a sudjelovale su i posade APRE i haubica tb/6.pbr. Cilj KBG-a je bio provjera posada za predstoje-ću rotacijsku vježbu 3. pb. Osim zapovjednika bojnika Zrimića, provedbi su nazočili brigadni general Stamenko Novaković i ispred OZ-a OS-a BiH pukovnik Jašarević.

Rezultat KBG-a ocijenjen je s najvišom ocjenom. Ovim aktiv-nostima 3. pješačka bojna, kao no-silac Rotacije 10-2, ispunila je sve preduvjete za izvršenje zadaće.

S ostalim postrojbama OS-a BiH pripadnici 3.pb izveli su i te-rensku vježbu - Rotacija 10-2 20. rujna 2010. na poligonu Manjača. Cilj vježbe je bio provjera ospo-

sobljenosti pripadnika postrojbe u izvršavanju dodijeljenih zada-ća. Na vježbi je sudjelovalo 300 vojnika, a bojevo gađanje je rea-lizirano iz SVLR APRA 122 mm, haubica 122 mm, minobacača 120 i 60 mm, POLK 9K111 Fagot te ostalog pješačkog naoružanja. Pored taktičkih radnji pješaštva, provođeno je bojevo gađanje iz gore navedenih sredstva, a sve te radnje upotpunjene su s he-likopterskim desantom i ME-DAVAC operacijama. Postrojba je provela niz radnji zapovjed-ništva bojne i postrojbi kao što su: zaposjedanje područja oku-pljanja, prijam operativne zapo-vijedi, realizacija PDVO, KDK, planirana obrana, protunapad, te izvođenje taktičke hodnje i zaposjedanje borbenih položaja i provođenje vježbe s bojevim gađanjem.

Na završnoj vježbi nazočili su zamjenik ministra obrane BiH Živko Marjanac, načelnik ZS-a OS-a BiH general pukovnik Mi-ladin Milojčić, zapovjednik OZ-a OS-a BiH general bojnik Anto Je-leč, zapovjednik Zapovjedništva za potporu general bojnik Mir-sad Gutić, vojni ataše i akrediti-

rani u BiH, predstavnici NATO-a i EUFOR-a u BiH, te predstavnici medija.

Sukladno ulozi i zadaćama OS-a BiH, a koje se odnose na pružanje pomoći civilnim vla-stima i stanovništvu u slučaju prirodnih i drugih katastrofa održana je zajednička vježba gašenja požara na desnoj obali rijeke Save. U vježbi su sudjelo-vale i postrojbe DVD-a iz Oraš-ja i Hitna služba Doma zdravlja Orašje. Nakon završetka vježbe, načelnik ove općine pohvalio je sudionike te nagovijestio nasta-vak dobre suradnje s 3. pješač-kom bojnom.

Pored redovitih vojnih zada-ća, 23. travnja 2010. svečano su obilježili 5. obljetnicu otvorenja i posvećenja kapele Sv. Juraja, patrona vojarne. Aktivno su su-djelovali u organizaciji obilje-žavanja 16. obljetnice 4.gmbr Sinovi Posavine, kao i u ostalim obljetnicama iz Domovinskog rata na području Posavine. U povodu božićnih blagdana pri-redili su podjelu paketića djeci pripadnika postrojbe i učenici-ma Osnovne škole fra Ilije Star-čevića iz Tolise.


Ivica Jerkić

Različiti stilovi upravljanja i vođenja poznati su u teoriji i praksi. Ti sti-

lovi se međusobno diferenciraju. Kao temeljne sastavnice uzimaju se osobine vođe, njegov odnos prema suradnicima, iskorištavanje dodijeljene pozicije i stav prema zadaćama koje treba realizira-ti. Stilovi vođenja mogu se razvrstati s obzirom na korištenje autoriteta. Prema toj klasifikaciji, razlikuju se: autokratski, demokratski i laissez-faire stil vođenja. U autokratskom stilu vlast je u rukama jedne osobe koja planira i samostalno donosi odluke. Njegova prednost je stal-na komunikacija s podređenima i brzo izvršavanje zadaća, a nedostatak nemo-

Izazovi

gućnost rukovođenja s velikim brojem podređenih. U ovakvu stilu dolazi do izostanka kreativnosti, inovativnosti i dvosmjerne komunikacije. Demokratski stil karakterizira vođu koji većinu aktiv-nosti planira s timom i zajedno donose odluke. Veze su dvosmjerne, a vođa po-tiče kreativnost i inicijativu suradnika i podređenih. Temelj ovog stila su me-đuljudski odnosi koji trebaju rezultirati zadovoljstvom članova i uspješnosti iz-vršenja zadaća. Leissez-faire je stil vo-đenja u kojem vođa podređenima daje visok stupanj neovisnosti. Ovakav stil se primjenjuje u organizacijama s visokoo-brazovanim kadrom koji imaju slobodu

STILOVI VOĐENJA


u stručnom djelovanju, a rijedak je u voj-nim organizacijama. Situacijske teorije polaze od pretpostavke da je uspješno vođenje uvjetovano specifičnim odno-som lidera, podređenih i situacije u ko-joj djeluju. Prema situacijskom modelu, izdvajaju se dva temeljna stila zasnovana na različitoj orijentaciji i motivaciji vođe. Prvi je orijentiran na zadatke, a drugi na međuljudske odnose. Kod ovog modela bitan čimbenik je povoljnost situacije koju određuju odnos između vođe i čla-nova, struktura zadatka i pozicija moći. U ovakvim modelima vođa je uspješan u jednoj, a neuspješan u drugoj situaciji pa je neophodno uz njegovo osposobljava-nje izgrađivati i organizacijsko okružje. Bez obzira na model, uspješno vođenje prvenstveno ovisi o samome vođi, nje-govim vrlinama, karakteristikama po-dređenih i mnogobrojnim situacijskim čimbenicima. Za uspješno ostvarivanje svih čimbenika najvažnija je komunika-cija - prijenos informacija od pošiljatelja primatelju uz uvjet da je primatelj ra-zumije. Komunikacija je u organizaciji sredstvo povezivanja ljudi u ostvarenju zajedničkog cilja.

Bez kvalitetne komunikacije nije moguće ostvariti rukovodeće funkci-je: utvrditi i provesti ciljeve, izraditi planove, organizirati ljude i potreb-

ne resurse, odabrati kadrove i brinuti o njihovu razvoju, voditi, motivirati i stvarati pozitivnu klimu te objektivno vrjednovati postignuća pojedinaca i organizacije u cjelini. Opredjeljujući se za neki od stilova vođenja u današnjem složenom okruženju, cijenim da su su-periorne vođe oni koji su fokusirani na izvršenje zadatka u organizaciji, gdje harmonični odnosi omogućuju vrjed-novanje i isticanje timova. Takav stil vođenja je moguć u organizaciji u kojoj je izbalansirana komunikacija prema dolje, prema gore i bočna komunikacija. Posebno bih naglasio važnost komuni-kacije prema gore. To je komuniciranje koje ide od podređenih k nadređenima. Bez obzira što neformalni kanali komu-niciranja u svakoj organizaciji iskrivlju-ju službene informacije, pametni lideri bi trebali poticati komunikaciju prema gore i kroz službene i neslužbene kanale informiranja, nagrađujući prvenstveno objektivni prijenos informacija. Ovaj tip komunikacije obično nije zapovi-jedan i češće postoji u demokratskom rukovođenju. Tipična sredstva komuni-kacije prema gore su, osim linije zapo-vijedanja, sustavi prijedloga, procedure zamolbi i prigovora, sustavi pritužbi, savjetovanja, zajedničko postavljanje ciljeva, skupni sastanci, otvoreni razgo-vori i sl. Ovakvim protokom informaci-ja i podređeni i nadređeni poznaju cilje-ve organizacije, šumovi u komunikaciji su minimalni, odobreni resursi transpa-rentni, a uspješan vođa je identifikacija uspješne organizacije.


Izobrazba

Martin Pažin

Savjet voditeljima

Ponekad pomislite da kao voditelj projekta niste i nikada nećete biti dio neke ekipe, uvijek ćete

biti udaljeni korak od nje i da tu ništa ne možete učiniti. Iskustvo mi potvrđuje da to nije istina. Bio sam član nekoliko desetaka ekipa, i kao voditelj i kao dio ekipe, i sve su te ekipe smatrale voditelja svojim članom, čija se odgovornost ne svodi samo na kodiranje. Nikada se nije javljao osjećaj da je vo-ditelj na bilo koji način superioran.

Nekome tko ne zna mnogo o američkom nogo-metu može se učiniti da je kapetan ekipe u superi-ornom položaju u odnosu na ostale igrače. Na kraju krajeva, on počinje igru, ima nadzor nad loptom te ga igrači na kraju pobjedonosno nose na rukama.

Može se činiti da je kapetan ekipe u nadređenom položaju prema ostalim igračima, ali to nije tako. On je samo još jedan član ekipe, no s drukčijim i jedin-stvenim odgovornostima. Učinkoviti voditelj pro-jekta nije drukčiji. On ili ona razumiju da nisu supe-riorni u odnosu prema ostalim članovima ekipe:

Voditelj je samo još jedan član ekipe koji, poput svakog drugog člana ima svoj skup jedinstvenih od-govornosti.

Učinkoviti voditelji shvaćaju da članovi ekipe igraju različite uloge. Neki su odgovorni za reali-zaciju unosa podataka u aplikaciju, drugi za ispisi-vanje na pisaču, treći za otklanjanje praznog hoda. Voditelji mogu implementirati svojstva poput sva-kog drugog člana ekipe, ali uz taj posao imaju od-govornost postavljanja ciljeva projekta i prioriteta, informiranja ovisnih odjela, poput Marketinga i Testiranja, o napretku projekta, stvaranja okružja u kojem članovi tima mogu učinkovito raditi i potica-ti ekipe da stječu nove sposobnosti. Voditelj može obaviti sve navedene poslove bez stajališta da je na bilo koji način superioran.

Ako voditelj misli da je superioran, pojavljuju se neželjeni problemi. Evo, što se događa u krajnjim slučajevima:

Voditelj krivi ekipu za neuspjeh, ali se rado kiti zaslugama za uspjeh.Voditelj ne brine o ljudima iz ekipe. Oni su samo radnici. Koga briga ako rade i osamdeset sati u tjednu? Zabrinut je samo oko toga da bi mu ekipa mogla uništiti reputaciju, ako se njegov projekt ne završi na vrijeme.Voditelj očekuje od članova ekipe da skaču na svaku njegovu naredbu i nikada ne dovedu u pitanje autoritet. Njegov moto postaje: ‘’Rekao sam da to napravite, pa napravite.’’Da ne bi ispali manje vrijedni na bilo koji način, voditelji napadaju svakog člana ekipe koji ugrozi njihov autoritet ili koji ima više sposobnosti ili znanja u nekom području od njega. Voditelj nikada ne priznaje kada pogriješi jer smatra da je uvijek u pravu.Utišava svakoga tko predloži poboljšanje razvojnog procesa ili na neki drugi način zaljulja brod. Ne ponašaju se svi voditelji koji sebe smatraju superiornim tako tiranski, ali čak i blaži slučajevi superiornosti su vrlo neugodni.

UPRAVLJANJE RAZVOJNIM PROCESIMA


Voditelj koji sebe promatra kao člana ekipe radi bolje zato što provodi malo vremena boreći se da zadrži druge članove na njihovu mjestu. A zašto bi to uopće i trebao raditi? Odabirući stajalište da vo-ditelj nije superioran, ne mora odgovarati na napa-de na njegov autoritet. Kada takav voditelj otkrije nekog talentiranog programera u ekipi koju je na-slijedio, neće odmah navaliti na njega i upustiti se u teritorijalnu borbu za prevlast koja je toliko uobiča-jena za ljude koji se moraju osjećati superiornima. Voditelj koji nema osjećaj superiornosti lakše će raditi zajedno s talentiranim programerom na do-brobiti proizvoda.

Vaše osobno voditeljsko stajalište može utjecati na sve što radite. Ako se ne slažete s članom ekipe oko izvješća o radu, kako ćete reagirati? Hoćete li biti čvrsti zato što imate osjećaj da morate biti „u pravu“, ili ćete razmotriti problem da biste vidjeli postoji li razlog za neku konkretnu ocjenu u izvje-šću? Ako se vi i član ekipe i dalje ne slažete, biste li oba mišljenja unijeli u izvješće, tako da budući čita-telji mogu sami presuditi? Mislim da je daleko bolje da članovi tima rade na proizvodu i komuniciraju s drugim članovima ekipe, nego kada gube vrijeme na pisanje izvješća koja voditelju uopće ne trebaju.

Produktivni voditelj rijetko traži izvješće zato što ne vjeruje da ono vrijedi uloženog vremena i izgu-bljenog truda. Ali kada mora imati izvješće, tada

ga radije traži usmeno, jer je za to potrebno manje vremena, pet minuta izravne komunikacije na-spram pola sata ili više za pisanje izvješća. Ako tra-žite od nekoga da napiše izvješće, njihov pogled se zamrzne. Navratite li do njega tri sata poslije, naći ćete tu osobu zamrznutu pred ekranom na kojem je program za obradu teksta sa samo dva napisana odlomka. Neki ljudi ne mogu pisati izvješće, jer im je to isto kao kada se obraćaju velikom skupu ljudi, takvo nešto ih paralizira. Kada već zatražimo od ne-koga da napiše izvješće, zamolimo ga da ono bude što kraće i informativnije. Ta dva zahtjeva pomažu ljudima koji su paralizirani na sam spomen pisanja izvješća. Sada je taj proces manje bolan i traži ma-nje vremena. Pisana izvješća, poput poruka, preki-daju njihov posao.

Stoga ne tražite izvješće osim ako vam je ono za-ista vrijedno, i to dovoljno vrijedno za zanemariva-nje troškova prekida koje ono uzrokuje. Svaki put kada zatražite izvješće, provjerite isplati li se uložiti potrebno vrijeme u njegovo pisanje.

Promotrite ponovno popis osobina koje karakte-riziraju voditelje koji se smatraju superiornim. Bi li se voditelj, koji se smatra članom ekipe, ponašao na neki od opisanih načina? S kojim biste voditeljem ra-dije surađivali, s onim koji se ponaša superiorno ili koji vam se obraća s više poštovanja? Budite onakav voditelj s kakvim biste vi najradije željeli raditi.

Voditelji trebaju sebe promatrati kao članove svojih ekipa, a ne kao superiorne u odnosu prema njima.


pomoć je pristizala od zapadnih zemalja, osobito SAD-a.

Jugoslavenska M-56 bila je po vanjskom izgledu ali ne i po konstrukcijskim rje-šenjima bila slična njemačkoj MP 40,

jednostavnijeg meha-nizma za okidanje i u kalibru 7,62x25 mm, zbog čega je imala prema naprijed zakrivljeni okvir za smještaj 32 metka. Za razliku od MP 40 jugoslavenska M-56 je imala regulator za pojedinačnu i rafalnu paljbu. Na cijev se mogao priključiti bajonet.

Jedna od rijetkih iznimki koja je nastavila razvijati i rabiti vla-stitu kratku strojnicu u oružanim snagama bio je Izrael. U vrijeme stvaranja države, pritisnut ratovi-ma s arapskim zemljama u okru-ženju, a s još nedovoljno razvije-nom vojnom industrijom, Izrael je bio prisiljen stvoriti oružje dovoljno jednostavno i jeftino za masovnu proizvodnju te učinko-vito u modernim manevarskim ratovima. Za ishodište projekta uzete su prilično kvalitetne, ali relativno malo poznate čehoslo-vačke kratke strojnice Sa. 23 i Sa. 24 (konstruirane još 1948. - 1949. u pogonima Česke Zbrojovke u Strakonicama) te razvijene u jed-nu od najboljih automat u svijetu - Uzi .

Povijest lakog naoružanjaSTROJNICE U

DOMOVINSKOM RATUII. dio

Manuel Martinović

Poslijeratni razvoj

Iz II. svjetskog rata pobjednici su izašli s golemom količinom

jeftinih automat i usavršenom tehnologijom njihove proizvod-nje, međutim pojavilo se novo perspektivno oružje - jurišna (automatska) puška. Još za vrije-me rata njemačka vojna industri-ja proizvela je novi tip automat-skog streljačkog oružja, jurišnu pušku Sturmgewehr 44 u kalibru 7,92x33 mm, na osnovi koje je Mihail Kalašnikov razvio svoju čuvenu AK-47 u novom pušča-nom kalibru 7,62x39 mm. Nešto

kasnije SAD usvaja automatsku pušku M-16 kao temeljno naoru-žanje pješaštva

Kratku strojnicu M-56 razvila je i jugoslavenska vojna industri-ja, unatoč činjenici da je tadašnja JNA bila doslovno preplavljena kratkim automatima i zapadnog (uglavnom Thompsoni) i istoč-nog podrijetla (PPŠ-41). Naime, odmah nakon rata velike količine PPŠ došle su u sklopu vojne po-moći SSSR-a socijalističkoj Jugo-slaviji, a poslije zahlađenja odno-sa u rezoluciji Informbiroa, vojna


Uzi je najuspjeliji pri-mjer automat tzv. III. ge-

neracije, na kojima je primijenjen koaksijalni zatvarač koji većim dijelom obuhvaća cijev i omogu-ćava smještaj okvira u rukohvat, kao kod pištolja. Time je stvorena bolja ravnoteža pokretnih dijelo-va mehanizma, što omogućava veću stabilnost kod rafalne palj-be, a oružje je kompaktnije, ma-njih dimenzija i mnogo lakše od konvencionalnih automat. Zbog toga je bilo vrlo jednostavno na-praviti još manju strojnicu, a da se previše ne mijenja mehanizam i načelo rada - Mini Uzi. Od Uzi-ja je Mini Uzi kraći za 110 mm i lakši za oko 800 g, a u svemu ostalom izgleda kao umanjena kopija temeljnog oružja. Ubrzo je to oružje smanjeno još jednom i stvoren je Mikro Uzi, koji ima osobine između kratke strojnice i automatskog pištolja. Ustvari, Mikro Uzi pripada jednoj skupi-ni automat koje su nastale 60-ih godina po zahtjevu postrojbi, kako u zemljama NATO-a tako i u Varšavskom bloku. Hrvatska prozvodi kopije Uzija pod nazi-vom Ero i Mini Ero.

Najdalje su na tom planu otišli čehoslovački konstruktori, stvo-rivši svojevrsni hibrid između automatskog pištolja i kratke strojnice pod nazivom Škorpion

Vz. 61 (slika br. 14) za potrebe posada borbenih vozila i zrako-plova, te poslužitelje druge voj-ne tehnike koji nisu mogli nositi ništa osim pištolja, a u praksi su trebali nešto s većim vatrenim mogućnostima. To oružje od-likuje se malim dimenzijama i malom masom, ali dosta velikim vatrenim mogućnostima, zado-voljavajućom preciznošću koju je dodatno osiguravao prijeklopni kundak i mogućnošću relativno jednostavne montaže učinkovi-tog prigušivača, zbog čega je vrlo brzo postao sastavni dio opreme specijalnih postrojbi, policije, ali i kriminalaca i terorista Crvena Zastava je proizvodila licencnu kopiju Škorpiona pod nazivom M-84, a razlika je bila u rukohva-tu od crne plastike, koji je kod češke vezije od drveta.

Slijedili su ih Amerikanci, od-nosno Gordon Ingram, koji je konstruirao svoju kratku stroj-nicu MAC M10. U odnosu na čehoslovačkog Škorpiona koji je zasnovan na klasičnom ustroju automat, Ingram MAC M10 je tipičan predstavnik III. generaci-je, kojoj pripada i obitelj automat Uzi. Proizvodi se u dva kalibra .45 ACP i 9 mm Para, a proizvedena je i inačica u kalibru 9 mmK koja je dobila oznaku MAC M-11 (od prethodne dvije, osim u kalibru, razlikuje se manjim dimenzijama i masom). Za sve inačice razvijeni

su vrlo učinkoviti prigušivači, što te kratke strojnice čini vrlo dje-lotvornim u specijalnim, policij-skim i protuterorističkim opera-cijama. Manja količina strojnica MAC-11 je krajem 70-ih uvedena u naoružanje specijalnih postroj-bi JNA, a manja količina dolazi početkom 1991. godine u posjed ZNG-a.

Jedna od neuobičajenih kon-cepcija bila je strojnica Ameri-can-180 zamišljena kao oružje isključivo policijske namjene, u malom kalibru (.22 LR), ali veli-ke teorijske brzine gađanja koja kompenzira taj nedostatak. Na-ime, nema sumnje da je metak .22 LR premale snage za učinko-viti zaustavni efekt, međutim ako gotovo istodobno cilj pogodi 3-5 takvih zrna, učinak se može us-porediti s djelovanjem borbene sačmarice. Upravo na toj logici utemeljena je American-180. Pri-tome je konstruktor opravdanim smatrao da se streljivo .22 LR u rafalnoj paljbi može relativno dobro kontrolirati i time ostva-riti dobro grupiranje pogodaka na cilju. Još jedna novost kod te neobične kratke strojnice je u pu-njenju streljivom, koje se obavlja iz bubnja po načelu prvi put pri-mijenjenom na puškostrojnici Lewis.

Tako koncipirana strojnica pokazala se preciznom i pouz-danom, međutim vrlo brzo je do izražaja došla problematična učinkovitost streljiva .22 LR, jer


se u uvjetima re-alnog sukoba dosta

teško postizavao veći broj uzastopnih pogodaka koji bi izazvao potreban zaustavni efekt. Osim toga, kriminalci i teroristi za koje je ta automat ponajprije i bila namijenjena, sve češće su dolazili u posjed i rabili pancirne prsluke, što je streljivo .22 LR uči-nilo gotovo bezopasnim.

Na temelju Americana-180 početkom 80-tih godina Sloveni-ja je razvila svoju kratku strojnicu MGV-176, koja se proizvodila u Gorenju. Rabljena je u sloven-skom ratu 1991. godine u ogra-ničenom broju, a jednim manjim dijelom koristila se i Hrvatska vojska i HVO tijekom Domovin-skog rata, ali bez većih rezultata. Sredinom 90-tih godina prestala je njihova proizvodnja.

Jedna od najučinkovitijih ta-kvih strojnica razvijena je sredi-nom 60-ih godina prošlog sto-ljeća u SR Njemačkoj - Heckler und Koch MP-5. U naoružanje njemačke policije i pograničnih snaga službeno je uvedena 1966. godine, a od tada je postala služ-beno naoružanje velikog broja policija i specijalnih postrojbi svuda u svijetu te jedna od ko-mercijalno najisplativijih strojni-ca XX. stoljeća. Zbog načela rada sa zatvorenim zatvaračem (koji je preuzet s puške G-3) MP-5 je znatno precizniji od ostalih stroj-nic koje rade na načelu otvore-nog zatvarača, ali i skuplji. Ali, kako se za policiju i druge službe sigurnosti kratke strojnice nabav-

ljaju u strogo određenim koli-činama, to se pokazalo kao ispla-tivi trošak.

Strojnice na našim prostorimaTijekom II. svjetskog rata ju-goslavenske partizanske snage došle su u posjed velike količine raznovrsnog naoružanja, bilo iz ratnog plijena ili preko saveznič-ke pomoći, među kojima je bilo i različitih vrsta strojnica. Iz rat-nog plijena uglavnom su bile za-stupljene njemačke MP 40 i MP 41, te talijanske kratke strojnice marke “Beretta” u raznim ina-čicama. Kad je riječ o saveznič-koj pomoći, jugoslavenske sna-ge uglavnom su bile oslonjene na SSSR od kojeg je naoružanje počelo pristizati u većim količi-nama uglavnom pred kraj rata, a znatno više neposredno nakon njega, kada je postalo očito da će Jugoslavija razvijati socijalistički društveni sustav. Veliki dio te sa-vezničke pomoći činile su čuvene sovjetske kratke strojnice PPŠ-41 koje su potpuno potisnule osta-le kratke strojnice u naoružanju jugoslavenskih oružanih snaga. Čim se počela razvijati jugosla-venska vojna industrija, u pro-izvodnju je po licenci uvedena i strojnica M-49 kalibra 7,62x25 mm - slična sovjetskoj ali PPŠ-41 ali drugačije konstrukcije, samo je umjesto bubnja standardno bila opremljena okvirom s 35 me-

taka, a osim toga otvori na navla-ci za hlađenje cijevi su okrugli, a ne duguljasti. Drukčije je riješen i zadnji dio sanduka, dok su osta-li dijelovi identični. Po potrebi, M-49 je mogao rabiti “Špaginov” bubanj za 71 metak, međutim to se u praksi rijetko primjenjivalo. Otprilike u tom razdoblju došlo je do rezolucije Informbiroa, što je dovelo do naglog geopolitič-kog i vojnostrateškog zaokreta u politici jugoslavenskog državnog vrha. Okretanje zapadnim save-znicima rezultiralo je, između ostalog, slanjem velike količine raznovrsnog naoružanja, među kojima i znatnih količina auto-mat “Thompson” M-1, koje su uvedene u naoružanje zajedno s M-49.

Jugoslavenska vojna industri-ja proizvela je i svoju posljednju kratku strojnicu M-56 isto u ka-libru 7,62x25 mm, inače vrlo slič-nu njemačkoj MP 40. Od MP 40 se osim po kalibru i obliku okvira M-56 razlikovala jednostavnijim (ali pouzdanijim) mehanizmom za okidanje i regulatorom za poje-dinačnu i rafalnu paljbu. U biti, to je bilo solidno i pouzdano oružje, lako za nošenje i jednostavno za uporabu, međutim potkraj 70-tih godina prošlog stoljeća povučeno je iz uporabe jer je JNA preuzela doktrinu većine suvremenih oru-


žanih snaga, po kojoj dominantno mjesto u streljačkom naoružanju zauzima jurišna puška. JNA se odlučila za vlastitu inačicu “Ka-lašnjikove” AK-47 koja se u pogo-nima kragujevačke “Crvene Za-stave” proizvodila pod službenim nazivom automatska puška M-70. Jedini automat u operativnoj uporabi JNA bila je jugoslavenska inačica čehoslovačkog “Škorpio-na” vz.61. U JNA je “Škorpion” bio klasificiran kao automatski pištolj. “Škorpion” se u rabio u ograniče-nom broju i o njegovoj uporabi ima vrlo malo podataka. Zapravo, u velikim količinama nikada nije bio uveden ni u JNA. Uglavnom je bio sekundarno naoružanje po-sada borbenih vozila i zrakoplova, poslužitelja topničkih i raketnih oruđa, zapovjednika i sl.

Kratke strojnice nisu uništene nakon promjene vojne doktrine, već su u skladu s tzv. “koncep-cijom općenarodne obrane” na-mijenjene za opremanje “naoru-žanog naroda” u slučaju potrebe (odnosno proglašenja ratnog sta-nja). U Skladu s time, konzervira-ne su i spremljene u brojna skla-dišta ratne pričuve Teritorijalne obrane. Pa su se tako početkom sukoba kod svih zaraćenih strana našli automati Ppš-41 Špagin koji nije dugo korišten jer su se brzo

istrošile zalihe municije, a isto se desilo i sa automatom Thompson M-1, pa i sa M49/57 i M-56. U manjem broju su se pojavljivali i njemački automati Mp-40 tzv. Šmajser, a nešto i Sudajeva Pps-43 te britanski Sten Mk-II a sve iz magacina TO koji su držani kao RR (ratna rezerva).

Oružje strane proizvodnjeZbog izglasanog embarga na prodaju naoružanja zemljama na prostoru bivše Jugoslavije (Re-zolucija br. 713 Vijeća sigurnosti UN od 25. 09. 1991.) nikakav or-ganizirani ni legitimni uvoz voj-ne opreme i naoružanja nije bio moguć, zbog čega se pribjegava-lo raznim načinima “probijanja” embarga - od uvoza ograničenih količina policijske opreme i lo-vačkog naoružanja, do traženja alternative na “crnom tržištu”. Kratke strojnice nabavljene iz uvoza isključivo su bile namije-njene policijskim snagama su do-stavljene prije izbijanja sukoba, odnosno prije donošenja Rezolu-cije. Riječ je o ograničenoj količi-ni integralno prigušenih “Heckler & Koch” MP-5 , te vrlo malom broju američkih automat “In-gram” MAC M10. Te strojnice su uglavnom rabile snage specijalne policije tijekom rata u Hrvatskoj. Jedna od strojnica rabljenih u ra-tovima na prostoru bivše Jugosla-

vije je i slovenska “Orbis” MGV 176 , izrađena po uzoru na ame-ričku policijsku strojnicu “Ameri-can180” .Tu strojnicu proizvodila je tvornica “Gorenje” iz Velenja za potrebe slovenske specijal-ne policije, a mogla se opremiti dosta učinkovitim prigušivačem pucnja i raznim optičkim ili koli-matorskim ciljnicima (uključuju-ći laserske “red point” označivače cilja). Tijekom kratkotrajnog rata u Sloveniji koristile su je njihove policijske postrojbe i Teritorijal-na obrana, a po nekim izvorima, nakon slovenskog rata dio tih automat prebačen je u Bosnu i Hercegovinu. U ruke Hrvatskog MUP-a došao je ograničeni broj MGV 176, kojeg je MUP nabavio kao policijsko oružje neposredno prije početka rata. S obzirom na to da se radilo o specijaliziranom policijskom naoružanju, nepri-kladnom za borbena djelovanja kakva su dominirala tijekom rata i ta, relativno mala, količina brzo je zamijenjena odgovarajućim vojničkim streljačkim oružjem. MGV 176 nije se dugo zadržala ni u naoružanju slovenske polici-je iz istih razloga koji su iz poli-cijske uporabe “otjerali” američki original “American-180” (proble-matična učinkovitost streljiva .22 LR), pa je prestala i njezina proi-zvodnja.

Na sličan način stizali su poje-dinačni primjerci i drugog naoru-žanja, međutim relativno brzo su zamjenjivani kvalitetnijim i stan-dardiziranim vojničkim oružjem, tako da nisu imali znatnijeg učin-ka u ratu. U naoružanje hrvatskih snaga uvedene su neki od najpo-pularnijih automat u svijetu - ar-gentinski FMK-3, izraelski “Uzi” ,


te domaći proizvodi “Ero” i “Mini Ero”. FMK-3 kalibra 9 mm Para je automat III. generacije razvijena 1974. godine. Riječ je o preciznoj i pouzdanoj kratkoj strojnici, koja je bila dobro primljena kodkori-snika. Njezin najveći nedostatak je problematični uvlačivi kundak, praktično kopiran s američke kratke strojnice M-3 i s jednakim slabostima kakve je pokazivao kundak na M-3. S druge strane, po svojim dimenzijama i taktič-ko-tehničkim osobinama “Ero” i “Mini-Ero” vrlo malo su se razli-kovali od originala po kojima su napravljeni (de facto jedina razli-ka bila je u kadenci rafalne paljbe, koja je kod “Uzi”-ja iznosila 600 metaka/min, a kod “Ere” 650 me-taka/min).

Vlastita vojna proizvodnjaKako se uglavnom radilo o indu-striji koja prvenstveno nije bila vojne prirode, odmah je uočen cijeli niz teškoća, od nedostatka odgovarajućih specijaliziranih alata, preko nedovoljnog broja stručnih kadrova, do otežane na-bavke sirovine i repro-materijala, međutim unatoč tome, Hrvatska je relativno brzo počela proizvo-diti vlastito naoružanje. S obzirom na to da je proizvodnja automat u principu relativno jednostav-na i jeftina, te ne zahtijeva kom-pleksnu tehnologiju, razumljivo je da su one prvo naoružanje proizvedeno u tim okolnostima. Načelno, riječ je bila o automa-tima koje se po konstrukcijskim osobinama ubrajaju u II. gene-raciju, zasnovanih na principu slobodnog trzanja zatvarača, u kalibru 9 mm Para, jednostavnog mehanizma paljbe i dosta gru-

falne ili pojedinačne paljbe, ali je kočnica bila slaba i neadekvatno riješena.

Daleko kvalitetnije rješenje bila je automat “Pleter” proizvedena u Pleternici otprilike u isto vrijeme kada i “Šokac”. “Pleter” ima okvir postavljen okomito ispod sandu-ka, a dvoredni okvir je bio kopija Uzijevog, što se u praksi poka-zalo boljim rješenjem od okvi-ra na “Šokcu”. Zbog relativno male teoretske brzine gađanja, nije bilo potrebe za ugradnjom selektora paljbe, pa automat može gađati samo rafalnom paljbom. Time se dobilo na jednostavnosti i pouz-danosti rada mehanizma za okidanje, među-tim kočnica je i na tom oružju bila problematična i nepouzda-na. Preciznost oružja bilo je vrlo diskutabil-na na udaljenostima većim od 100 metara, zbog čega je moglo dobro poslužiti isklju-čivo u bliskim borba-ma u naseljenom mje-stu, pošumljenom i žbunjem pokrivenom zemljištu, te njima sličnom području.

Svjedoci smo da je automat kao oružje u konstantnoj upotrebi od pr-vog svjetskog rata pa do da-našnjih dana, a vjerojatno će to ostati u bu-dućnosti.

be izrade. Materijali od kojih su izrađivane bili su neujednačene kvalitete, a završna obrada do-sta površna (ako nije i potpuno izostala), međutim imale su jed-nu vrlo važnu osobinu - iz njih se moglo pucati. Jedna od prvih takvih automat bila je “Zagi” Ri-ječ je o dosta nedorađenoj i ne-pouzdanoj kratkoj strojnici, koja je zbog problematičnosti u radu relativno brzo napuštena njezi-na proizvodnja. Konstrukcija se oslanjala na britansku strojnicu Sten iz drugog svjetskog rata. U Goraždu je u manjoj seriji proi-zvedena kopija automata Zagi, ali sa dužom cijevi i drvenom gar-niturom koja je kod originala od crne plastike.

Sličan automat je automat “Šokac” nastao za samo 18 dana. Prvi primjerci isprobani su 15. ko-lovoza. 1991. i pokazali da treba još dosta dorade jer je oružje bilo nepouzdano sa stalnim zastojima u radu. Nedostaci su uklanjani “u hodu” (odnosno tijekom se-rijske proizvodnje), međutim ni-kada nisu u potpunosti uklonje-ni. Mehanizam je u potpunosti iskopiran od sovjetske strojnice PPŠ-41, tzv. „ruski dobošar“. Naj-veći problem, odnosno najveći uzrok zastoja bio je jednoredni okvir. Okvir je skraćen kako bi bio spretniji u rukovanju, ali zbog toga je smanjen i njegov kapacitet na samo 25 metaka. Brzina gađa-nja je bila prevelika (1024 me-taka/min), pa je automat mogla “isprašiti” pun okvir za samo se-kundu i po, što je i najuvježbani-jem strijelcu prebrza kadenca za učinkovitu kontrolu oružja. Stvar je donekle popravio selektor pa-ljbe koji je omogućavao izbor ra-


Valerija Kopilaš

Uvodni dio

Idejnim rješenjem muzeja na-pravljen je prvi korak. Nakon

njegova prihvaćanja, slijedi izrada glavnog te izvedbenog projekta u kojem će se napraviti troškovnici. Uređenje muzejskog kompleksa odvijat će se u više faza. U prvoj

Izazovi

Muzej Hrvatskog vijeća obrane i 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS BiH

fazi uredit će se vanjski dio zgra-de za smještaj zbirki Domovin-skog rata i povijesnog nasljeđa bosanskohercegovačkih Hrvata, kao i prostor na otvorenom za izlaganje borbene tehnike (stroj-ni radovi na uređenju platoa za

vanjske eksponate i piste za po-strojavanje).

Druga faza uključuje uređenje unutarnjeg dijela zgrade i kon-

IDEJNO RJEŠENJE VOJNOG MUZEJA


zervaciju eksponata za vanjsku postavku. Prema pravilima gra-đevinske struke, u trećoj fazi će se urediti postolja za postavljanje eksponata. Četvrta faza pred-viđa uređenje šetnica za prilaz eksponatima, a peta postavljanje reljefnih retrospektiva i uređenje spomeničko-umjetničkog dijela projekta.

Cjelokupni projekt tematskog parka trebao bi zaživjeti kroz tri-četiri godine, kada će grad na Neretvi oplemeniti turističku i kulturnu ponudu autentičnom

pričom o umijeću ratovanja. Kompleks Muzeja 1. pješačke

(gardijske) pukovnije namijenjen je hrvatskim braniteljima, stu-dentima i đacima, ali i najširem krugu publike koju zanimaju voj-ne vještine i tehnike ratovanja. S gospodarskoga gledišta, važnost muzeja je i ta jer ćemo moći kroz kulturni turizam na autentič-nome mjestu ponuditi vrijedne povijesne izloške te multimedi-jalnom prezentacijom povijesti HVO-a prezentirati jedinstvenu rekonstrukciju zgrade nastale u

austrougarskom vremenu. Tako-đer, osigurat ćemo i financijsku korist te ambijentalni prostor učiniti sadržajnijim.

Lokacija i vanjske postavke U dijelu vojarne Stanislava Baje Kraljevića planira se moderni te-matski park posvećen ratovanju, vojnim vještinama i tehnikama. Postojeće prometnice vojarne osiguravaju dva odvojena ulaza u kompleks, jedan za posjetitelje, a drugi za službene osobe. Pro-metnica u pravcu istok-zapad je

IDEJNO RJEŠENJE VOJNOG MUZEJA


i granica parcele s južne strane kompleksa. Parcela je nepravil-nog izduženog oblika, a prostor za muzej je smješten u istočnom dijelu. Teren je ravan, obrastao sitnim raslinjem i podesan za bu-duću gradnju. Kompleks je obo-gaćen postojećim zelenilom koje se planira sačuvati. Prilaz Vojnom muzeju od ulaza za posjetitelje vodi asfaltiranom prometnicom do novoplaniranog prostora za parkiralište koje se nalazi u nepo-srednoj blizini zgrade. Prostor za parkiralište ima dvojaku namje-nu. Može se koristiti i kao pista za postrojavanje. Dio parcele na-mijenjen ovoj površini je trenu-tačno zapušten i bez zelenila, što daje dodatne razloge aktiviranja za izgradnju parkirališta.

U blizini se nalazi zgrada mu-zeja, postojeći objekt koji je po-trebno renovirati.

Pored zgrade i paralelno s postojećom južnom prometni-com položena je pješačka aleja, s uzdužnim vizurama od zgrade Zapovjedništva prema muzeju i vanjskoj postavi. Formiranjem aleje nastojalo se obogatiti urba-nističko-parkovno rješenje i šire sagledavanje zelenog izložbenog prostora. Aleja je okomitim šet-nicama povezana s prometnicom pješački i po potrebi voznim (kol-skim) prometom. Prostor oko zgrade muzeja nije ostao zanema-ren, već naglašen i proširen trgom okruženim reljefnim retrospekti-vama Domovinskog rata (Zborno područje Mostar, Tomislavgrad, Vitez i Orašje), fontanom i zele-nilom te vanjskom pozornicom. Šetnja alejom vodi do središnjeg platoa vanjske postave namijenje-nog za smotre, okupljanja i dodat-

ne informacije. Prostor vanjskih postava podijeljen je u pet polja sortiranih po vrstama naoruža-nja. Pješačke šetnice uređene pri-rodnim oblogama povezuju ek-sponate i aleju u zanimljiv prsten s mnoštvom dodatnih informaci-ja na info panelima uz eksponate. Odmorišta, klupe, hortikulturna uređenja su dio parkovnog rješe-nja koji je nezanemarljiv u doživ-ljaju posjetitelja. Temeljna ideja je da posjetitelji tijekom šetnje po aleji naiđu na opće info panele s informacijama o eksponatima u određenom polju. Zainteresirani posjetitelji mogu nastaviti daljnje razgledavanje aleje ili istraživati određeni eksponat.

Kameni blokovi povezani u krunicuU središtu vanjskih eksponata nalazit će se polje sa spomen-parkom, kamene kocke pove-zene u cjelinu, a simbolizirat će krunicu. Na kamenim blokovi-ma bit će ispisana imena žrtava hrvatskih branitelja Hrvatskog vijeća obrane. Svaka od općina u Bosni i Hercegovini, koja je imala žrtve Domovinskog rata, imat će kameni blok, a poveza-ni u zajedništvo krunice povezat će sve žrtve bosanskohercego-vačkih Hrvata. Krunica, koju su tijekom ratovanja tako masovno nosili Hrvati, tada je uz nacio-nalne simbole postala i naš znak raspoznavanja.

Spomen-park bit će mjesto molitve i sjećanja na žrtve, a pod-no križa, posjetitelj će moći za-paliti svijeće za članove obitelji ili prijatelje, ali i za one kojima nema tko zapaliti svijeću i koji su poko-pani po neznanim grobljima.

Unutarnja postava Vojnog muzejaZgrada muzeja se sastoji od četiri etaže: podruma, prizemlja i dva kata. Postojeći prostor je moguće prilagoditi i organizirati prema potrebama muzeja. U dispoziciji podruma predviđa se smještanje instalacijske prostorije, depoa i prostora za pripremanje izložbi. Na etaži prizemlja planiraju se izložbeni prostori i sanitarije. Na prvom katu potrebno je smjestiti i višenamjensku predavaonicu i izložbene prostore. Drugi kat je namijenjen za knjižnicu, čitao-nicu i urede. Unutarnju muzej-sku postavu čine sljedeće zbirke: naoružanja, tehničko-tvarnih sredstava, odora, ratnih zastava i amblema, dokumentarne gra-đe, audiozapisa i videozapisa, kulturno-povijesna zbirka, zbir-ka nakladništva i hemeroteka,


fotografija, sredstava veze, spo-men-soba poginulim pripadni-cima HVO-a, zbirka posebnih te novijih događaja.

ZaključakVojni muzej s vanjskom izložbe-nom postavom je lociran u vo-jarni Stanislava Baje Kraljevića u Mostaru. U kompleksu vojarne se nalaze i zgrada Zapovjedniš-tva, Mauzolej kapelica i zgrada Muzeja izgrađena u razdoblju austrougarske vlasti.

Projektnim zadatkom postavile su se temeljne smjernice za vanj-ske eksponate, a to je prikazati prostor kao bojišnicu podijeljenu u pet polja. Kako bi muzej popri-mio i zadržao višenamjenski ka-rakter, u rješavanju prostora ko-ristili su se urbanističko-parkov-ni principi. Formirana je pješačka aleja, položena uzduž, paralelno

s južnom prometnicom. Aleja je unijela nove urbanističke vizure prema zgradi Zapovjedništva. Ideja položene pješačke aleje je vizualan doživljaj parka iz sredi-šta kompleksa. Vertikalnim sta-zama aleja je vozno povezana s prometnicama, i to samo za služ-bene potrebe.

Da bi simulacija bojišnice bila što vjerodostojnija koristit će se stvarni eksponati od kojih će ne-koliko njih biti izloženo u stvar-nom borbenom položaju. Ekspo-nati će biti položeni na betonske podloge oko kojih su pješačke staze. Uz svaki eksponat pridru-žen je broj, tj. oznaka kojom će se pratiti karakteristike i izgled eksponata u ostalim dijelovima projektne dokumentacije. Po-sebno mini-polje predviđeno je za eksponat zrakoplovstva. Ova lokacija ima veliku tradiciju zra-koplovstva. Iduće godine je 100.obljetnica od kada su građani Mostara prvi put mogli vidjeti zrakoplov na motorni pogon.

Mjesto sjećanja na poginule pripadnike HVO-a u Domo-vinskom ratu zauzima središnji prostor parka. Akcent prostoru daje vertikalna skulptura kri-ža od kojeg se spuštaju kameni blokovi. Ti blokovi su raspore-đeni na travnatoj površini kao kamene skulpture na kojima su ispisana imena poginulih vojni-ka po općinama. Svaki kamen predstavlja jednu općinu. Spo-men-kamen desetica će nositi prikaze iz ratne povijesti Hrvata BiH. Kameni blokovi su poveza-ni metalnim sponama u simbol krunice koja je simbolizirala vjeru hrvatskog vojnika. Značaj Mjesta sjećanja je u tome što se

na jednome mjestu želi odati po-čast svim poginulim pripadnici-ma HVO-a.

Sjeverno od zgrade bit će smje-štena vanjska pozornica muzeja. Trenutačno su to ostatci jedne te-rase, pa se prostor planira renovi-rati i obogatiti. Osnovna namje-na vanjske pozornice muzeja je u ljetnim mjesecima organizirati kulturne manifestacije u sklopu kojih se mogu održavati kazališ-ne predstave, izložbe, koncerti i predstavljanje knjiga. Prostor se može koristiti kao govornica po-sjetitelja, te za razne vojne sveča-nosti, obljetnice i sl.

Ispred zgrade u postojećem parku se planira postavka re-ljefnih retrospektiva. To će biti prikaz ratnih operacija Zbornog područja Mostar, Vitez, Orašje i Tomislavgrad. Na ovaj način se želi cijeli prostor vojarne uključi-ti u Vojni muzej i povezati s po-stojećim Mauzolejom kapelicom koji se ne zanemaruje nego po-staje dio cjeline.

Zgrada muzeja se sastoji od četiri etaže: podruma, prizemlja i dva kata. Postojeći prostor je moguće prilagoditi i organizira-ti prema potrebama muzeja. U dispoziciji podruma predviđa se smještanje instalacijske prosto-rije, depoa i prostora za pripre-manje izložbi. Na etaži prizemlja planiraju se zbirka naoružanja, tehničko tvarna sredstva, zbirka odora i spomen-soba poginulim pripadnicima HVO-a.

Na prvoj etaži muzeja smješte-ni su izložbeni prostori. Na dru-goj etaži su zajednički prostori, sanitarije i uredi, a od javnih sa-držaj, tu je knjižnica, čitaonica i dvorana za sastanke.


Vojni tisakSokol, poratno glasilo Vojne policije Hrvatskoga vijeća obrane

VJERAN KRONIČAR LEGENDARNIH POSTROJBI

Darko Juka

Sokol, glasilo Vojne policije Hrvatskoga vijeća obrane po-

javljuje se na povijesnoj pozorni-ci relativno kasno, uzevši u obzir Domovinski rat i hrvatske bojov-nike kao osnovni poticaj za rađa-nje brojnih glasila koji su vrisnuli početkom 1990. Prvi broj Sokola izlazi u travnju 1996. u povodu obilježavanja četvrte obljetnice ustrojavanja vrhunskih ratnih poli-cijskih postrojbi u sklopu HVO-a, te ga ne ubrajamo u ratna nego u poratna glasila. Upravo u duhu vremena u kojemu je rođen, Sokol se našao u nezavidnom položaju svojim čitateljima, najvećma razo-čaranim braniteljima koji su s ne-vjericom dočekali odigravanje za-

Urednička vijećaU drugomu broju, koji izlazi u lip-nju 1996. godine, na 32 stranice, pojavljuje se i ime Ilije Dujmovića kao fotografa. Sokol izlazi dvo-mjesečno, neprekinuto, sve do devetoga izdanja, kada se naslu-ćuju i kobne poteškoće, koje će dovesti do njegova gašenja, nakon objavljenoga 11. broja.

Količina stranica nije ustaljena pa se kreće između 32 i 36 stra-nica, osim 7. broja, koji obara re-kord s 52 stranice materijala, a u kojemu je Dujmovića naslijedio fotograf Vinko Ćorić, ali samo do sljedećega broja, otkad svjetlopi-se potpisuje OPDS.

U prosincu 1996. godine, u 5. broju Sokola, Uredničkomu vije-ću još pristupaju Ljubica Lukić, Nikola Filipović, Ivica Brekalo i Zdenko Konta. Osmo, pak, izda-nje donosi značajne izmjene te je uloga glavnoga i odgovorno-ga urednika objedinjena u osobi Anđelka Sesara, kao izdavač je potpisana Vojna policija HVO-a, a Uredničko vijeće čine: Ivan Ančić, Pavo Lončar, Mile Bebek,

Ta nevelika kolekcija od jedanaest objavljenih brojeva, ipak je svojevrsnim ljetopisom i bitnom građom za izučavanje onih nesretnih poslijedaytonskih godina

vršnoga čina surove ratne drame, pokušati pojasniti što se to događa nakon Daytona.

Prvi broj izlazi na 36 stranica (s ubrojenim koricama) masnoga papira, na formatu A4. Izdava-čem mu je Uprava Vojne policije, a za izdavača je potpisan Zdenko Klepić, dok je ulogu odgovornoga urednika obnašao Anđelko Sesar, a glavnoga urednika Antun Mr-konjić. Uredničko su vijeće toga projekta činili: Ivan Ančić, Pavo Lončar, Mile Bebek, Goran Ću-bela i Marko Brković, za grama-tičko-pravopisnu valjanost napi-sanoga brinuo je Jerko Ivanković, a glasilo je tiskano u poduzeću Grafotisak Grude.


Goran Ćubela, Marko Brković, Milan Pavlak, Ljubica Lukić i Ni-kola Filipović.

Deveti broj, objavljen u kolovo-zu 1997. uređuju: Zdenko Klepić, Ivan Ilić, Ivica Nosić, Zoran Su-ton, Dobrica Jonjić, Josip Đogić, a u onomu prosinačkom broju iz te iste godine, kada tiskanje pre-uzima mostarska VMG grafika, urednicima su: Krešimir Bog-danović i Pavo Lončar, zajedno s ekipom iz prethodnoga broja, osim gospodina Klepića.

Poremećaj u redovitom izlaženjuZamjetno je kako između deve-toga i desetoga broja nastaje prvi poremećaj u redovitomu izlaže-nju pa Sokola nema među čitatelj-stvom četiri mjeseca. Nagovještaj gašenja posebno je bio očit u išče-kivanju 11. broja koji je izašao tek u travnju 1998. godine, na šestu obljetnicu ustroja Vojne policije Hrvatskoga vijeća obrane.

Sadržajno gledano, svaki je broj osnažen razgovorom s nekim od visokih dužnosnika, vojnih ili civilnih, od Vladimira Šoljića, tadanjega ministra obrane HR HB i FBiH, do ministra vanj-skih poslova BiH i predsjed-nika HDZ-a BiH dr. Jadranka Prlića ili člana Predsjedništva BiH Krešimira Zubaka koji u desetomu broju Sokola ustvrđuje kako teška i slo-žena pitanja još nisu na dnevnomu redu Predsjed-ništva.

Zamjetno je kako ča-sopis nema stalnih, od-nosno strogo utvrđenih rubrika,

ali postoje neke glavne teme koje prožimaju svih jedanaest brojeva. Tako se svaki Sokol bavi predstav-ljanjem niza pojedinih postroj-bi VP-a, ali i drugih rodova pa i bratskih postrojbi iz Hrvatske, potom donosi razgovore sa zapo-vjednicima bojni i satnija, izvje-šća s obuka i s vojničkih vjerskih hodočašća u Lourdes i Međugor-

je, objavljuje pošalice, karikatu-re, aforizme, izvješća s vojničkih športskih susreta i, s posebnim poštovanjem, sjećanja na poginu-le pripadnike postrojbi Vojne po-licije HVO-a. Određeni je prostor posvećen čak i pjesničkim uradci-ma nekih od vojaka.

Vrijedan svjedok vremenaU prvomu Sokolu, brigadir Zden-ko Klepić, načelnik Uprave Voj-

ne policije HVO-a, donosi


svojevrstan osvrt na proteklo raz-doblje, ističući ponos na ostvare-no. Tu su i izvješća o intenzivnim zadaćama i radu na ustrojavanju postrojbi Opće Vojne policije. Predstavljeni su odjeli prometne i kriminalističke vojne policije. Pisano je o i osuvremenjivanju vojske na području računarstva i tehnologije, ali i o nužnosti što veće i bolje pomoći stradalnicima Domovinskoga rata, što nam je trajnom moralnom obvezom.

Drugi se broj osvrće na prosla-vu 4. obljetnice VP-a HVO-a, a u njemu je za Sokol govorio i gene-ral-bojnik Mate Laušić, načelnik Uprave VP-a Ministarstva obra-ne Republike Hrvatske koji kaže kako ne vidi razliku između voj-nih policija HVO-a i MORH-a. Obrađeni su nastavno i središte za uzgoj i obuku policijskih pasa. Također su zanimljive reportaže nazivlja: Vojna policija HVO-a u hrvatskomu Odžaku i Kraljevski grad Jajce u hrvatskim rukama.

Koliko se danas može učiti iz tih poratnih časopisa svjedoči i posebno obrađena tema u kojoj general-pukovnik Ivo Lozančić, zamjenik ministra obrane HR HB,

komentira prepucavanja u vezi s usvajanjem Zakona o obrani, ističući kako Muslimani uporno hoće samo jednu vojnu sastavnicu te kako HVO-u prijeti nestanak ustrojem jedne, federalne vojske. Upravo zbog tih i sličnih tekstove i ta nevelika kolekcija od jedana-est brojeva Sokola, čini vrijednu pismohransku građu za izučava-nje tih nesretnih godina.

Jednako su povijesno zanimlji-ve i poučne teme iz sljedećih bro-jeva koje govore o IFOR-u poka-zivanju snage oduzimanjem dva oklopna vozila iz Uprave VP-a u Ljubuškome, s kojih je, sukladno sporazumu, bilo skinuto naoru-žanje te nisu predstavljala zabra-njena oklopna bojna vozila nego dopuštene oklopne transportere, ili teme o IFOR-u maltretiranju pripadnika specijalne policije u Mostaru koje su nazvali parapo-strojbom i zatražili od njih skinuti odore i napustiti položaje.

Izražena skrb za HrvateOd početka se Sokol jednako skrbi i za bitna civilna zbivanja, pridonoseći tako zaštiti općega hrvatskog interesa u tomu pri-

jelomnom razdoblju u poslije-daytonskoj državi.

Tako autori pišu o bitnosti ru-janskih izbora iz 1996., zanimaju se za (ne)povratak prognanika i izbjeglica, za ustrojavanje MUP-a SBŽ-a, posebno opširno raščla-njuju nesuvisla rješenjima u vezi s političko-upravnim statusom Brčkoga, obilaze Franjevačku bolnicu Fra Mato Nikolić u Novoj Biloj te rade razgovor s rektorom Sveučilišta u Mostaru dr. Zden-kom Kordićem, koji poručuje kako Hrvati u BiH imaju pravo na svoje sveučilište.

U sljedećim su brojevima obra-đene izgradnje novih vojarni, ak-cije darivanja krvi među vojnim policajcima, njihov rad na otka-panju masovnih grobnica. Sokol javlja i o promaknućima časnika, a četvrti broj donosi tekst o otvo-renju spomenika na Vran planini u čast petorici tamo stradalih pri-padnika osiguranja visokoga voj-nog izaslanstva GS-a HV-a i GS-a HVO-a.

Božićni, peti broj Sokola čita-telje daruje kalendarom, prisjeća se vukovarske žrtve i otpočinje iznimno vrijedan i iscrpan feljton


nazivlja Tragovima prošlosti u ko-jemu je obrađena cjelokupna po-vijest Hrvata, a koji izlazi u sva-komu sljedećem broju i, nažalost, nikada nije dovršen.

Velika brošura iz 1995.U šestomu se broju pisci teksto-va prisjećaju krvavoga pokolja u Križančevu Selu, opraštaju se s umirovljenim kolegama i dono-se izvatke iz Izvješća hrvatskoga predsjednika dr. Franje Tuđmana o stanju hrvatske države i nacije u 1996. godini.

Sedmi broj na naslovnici jav-lja o posjetu dr. Franje Tuđmana Mostaru i Međugorju kojega su osiguravali, između ostalih, i pri-padnici Vojne policije HVO-a. Zanimljivost iz toga broja jesu ulomci iz dnevnika vojnika-roč-nika Hrvoja Marjanovića te izvje-šće o dolasku Svetoga Oca Ivana Pavla II. među hrvatski narod.

Kao i brojne tiskovine tada, i deveto izdanje Sokola oprostilo se s predsjednikom Hrvatske Repu-blike Herceg-Bosne mr. Matom Bobanom.

Sljedeći se broj bavi itekako osjetljivim i teško prihvaćenim

procesom preustroja vojnih po-strojbi, poradi kojega su brojni veterani ostali bez posla i ikakovih primanja, nakon podnesene žrtve domovini. Tu je i dirljivo pismo potpore pripadnika VP-a Hrvati-ma optuženim za ratne zločine.

Posljednji, 11. broj otkriva i financijske poteškoće. Očit je nešto lošiji prijelom, s usitnje-nim tekstom i neprihvatljivo malenim svjetlopisima. Na kon-cu, objavljen je na siromašnih 28 stranica.

U pisanju o povijesti glasila Vojne policije HVO-a nezaobi-lazno je spomenuti i svojevrsnu brošuru iz 1995. godine, otisnutu na čak 90 stranica u povodu treće obljetnice ustroja VP-a HVO-a HR HB. Ta brošura, na puno lo-šijemu papiru od onoga u Soko-lu, što je i razumljivo s obzirom na ratne dane, donosi izrazito detaljnu povijest Vojne policije HVO-a, opisuje njezino mjesto i ulogu u Domovinskomu ratu, donosi opise bojišnica i mjesta Herceg-Bosne koje su njezini pripadnici prošli. Požrtvovnost tih momaka i djevojaka najbolje je sadržana u naslovu jednoga

od tekstova koji glasi: Život za značku VP-a. Na kraju, nakon pobrojanih i svjetlopisima prika-zanih svih poginulih pripadnika Vojne policije do 1995. godine, u toj brošuri fra Ante Marić po-ručuje: Grobovi poginulih, naša obveza.


Sjećanje na vitezove

POSTROJBE SU NOSILE NJIHOVA IMENA

Tihomir Mišić TihoTIHOMIR MIŠIĆ rođen je 25. lipnja 1958. u Ljutom Docu, općina Široki Brijeg, od oca Mladena i majke Lucije, ro-đene Tole. Osnovnu školu je završio u Ljutom Docu, a srednju u Mostaru. Od samog početka agresije na prosto-rima Mostara, Tihomir Mišić radi na organiziranju otpora agresoru, te ustrojavanju organizirane vojne postrojbe na ovom području. Pripadnik je HVO-a od 18. rujna 1991. Bio je prvi zapovjednik IV. bojne, III. brigade HVO-a Mo-star. Svojim osobnim primjerom pokazao je kako zapovi-jedaju hrvatski časnici i domoljubi. „Vojvoda prodornih očiju i valovite crne kose Tihomir Tiho Mišić bio je ro-đeni vođa, znamen obrane Mostara, hrvatskoga prkosa i nesalomljivosti. Pripadao je rijetkoj vrsti ljudi kojima se čovjek ne suprotstavlja ni kada su argumenti na njegovoj strani jer je iza svake njegove riječi stajala neka elemen-tarna snaga. Do kraja srčan, nije ga zanimalo ništa osim njegova naroda“, zapisao je Nenad Ivanković u knjizi Kr-vava zemlja o Tihomiru Mišiću.

U noćnim satima 16. svibnja 1992. godine obilazeći crtu bojišnice smrtno je stradao zapovjednik Tihomir Mi-šić u svom Mostaru. Gubitak zapovjednika nije bio samo veliki udarac za bojnu, nego i za cjelokupnu obranu grada pa i šire. Tiho je uživao veliki ugled iznimnog borca, veli-kog čovjeka i zapovjednika, ne samo među pripadnicima bojne kojom je zapovijedao nego i u Općinskom stožeru Mostar, kao i drugim prostorima Herceg-Bosne gdje se branio hrvatski interes. Poslije pogibije zapovjednika, bojna je uzela ime IV. bojna Tihomira Mišića. Pokopan je na groblju sv. Ante u Ljutom Docu, općina Široki Brijeg. Odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom Pe-tra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s pozlaćenim plete-rom. Posmrtno je promaknut u čin brigadira u Oružanim snagama HRHB-a.

Davorka Leto

GARDIST 3 | travanj 2010.26

Anđelko Krištić CrniANĐELKO KRIŠTIĆ Crni rođen je 19. rujna 1973. u Reuter - Tirol, Austrija od oca Jakoba i majke Ruže, rođene Maura. Osnovnu školu je završio u Oštroj Luci – Bok. U travnju 1992. u vrijeme agresije na slobodne prostore Bosan-ske Posavine pristupio je u 106. brigadu HVO-a. Tijekom Domovinskog rata sudjelovao je u većini obrambenih operacija na prostoru svoje rodne grude. Bio je hrabar mladić i veliki domoljub. Ranjen je tri puta, a treće ra-njavanje 14. svibnja 1995. u selu Vidovice je bilo kobno i ugasio se život dvadesetdvogodišnjeg Anđelka. Poko-pan je na mjesnom groblju Oštra Luka uz najveće vjerske i vojne počasti. Poslije njegove pogibije, tadašnja vojarna 2. pješačke bojne 4.gmbr u Orašju nosila je njegovo ime. Za vojne zasluge narednik Anđelko Krištić odlikovan je Spomenicom Domovinskog rata i Redom Petra Zrinskog i Frane Krste Frankopana s pozlaćenim pleterom.

travanj 2010. | GARDIST 3 27

KRALJ TVRTKO I. KOTROMANIĆ

Davorka Leto

Od ovog broja uvodimo rubriku Veli-kani hrvatskog naroda – postrojbe su

nosile njihova imena. Istražit ćemo i pisati o postrojbama koje

su nosile imena povijesnih osoba hrvatskog naroda. U Tuzli je postojala brigada Zrin-ski, brigada Petar Krešimir IV. u Livnu, a čapljinska brigada nosila je ime kneza Do-magoja. U Sarajevu je djelovala brigada kralj Tvrtko HVO, što je i tema današnje povje-snice. U uvodu donosimo saznanja o samoj brigadi, njezinim početcima i djelovanju, a u drugom dijelu o životopisu kralja Tvrtka. Povijesni prilog o Stjepanu Tvrtko I. preu-zet je od dr. sc. Agneze Szabo, a objavljen je u: Naša ognjišta, broj 321, lipanj 2005., str. 28.

Brigada kralj Tvrtko HVOO nadnevku osnivanja sarajevske HVO brigade kralj Tvrtko postoje odre-đena nesuglasja, no činje-nica je da su neuvezane općinske HVO postrojbe djelovale od početka trav-nja 1992. Napori usmje-reni na formiranje jedin-stvene hrvatske vojne postrojbe, jačine, koja će obuhvatiti sve postrojbe vezuju se za sjednicu koju

Velikani hrvatskog naroda - postrojbe su nosile njihova imena

su sazvali članovi Hrvatskog gospodar-skog društva (održanu 29. svibnja 1992.), tijekom koje je osnovano sarajevsko Hr-vatsko vijeće obrane i imenovano Vijeće HVO-a Sarajevo. Poradi prijepora per-sonalne i koncepcijske naravi, planira-na postrojba u punom kapacitetu nije profunkcionirala još nekoliko mjeseci, iako su se na sarajevskoj bojišnici odvi-jali dramatični događaji. Ipak, u rujnu je formiran Glavni stožer HVO-a Saraje-vo, nakon pada sarajevskog prigradskog naselja Doglodi, većim dijelom naselje-nog hrvatskim stanovništvom. Krajem 1992. HVO brigada kralj Tvrtko je bila vojna zaokružena formacija sarajev-skog HVO-a. Osnovana je 5. prosinca 1992., a naziv je dobila po prvom bo-sanskom kralju Tvrtku Kotromaniću. U njezin sastav ušle su četiri bojne: Prva bojna Stup-Ilidža, Druga bojna HVO Novi grad, Treća bojna HVO Saraje-vo i Četvrta bojna HVO Centar - Stari grad. Sarajevski HVO, tj. HVO brigada kralj Tvrtko je brojala više od 5.000 pri-padnika i dala je veliki doprinos obrani napaćenog Sarajeva, a 102 pripadnika položila su svoje živote za slobodu. Bri-gada je sudjelovala u nekoliko bitaka: u Pofalićkoj bitci, u bitci za Otes, Hrasno brdo, Stup, Elektrotehničku školu i Do-brinju, a također je držala liniju u sklopu obrane Sarajeva. Krajem 1992. i počet-


kom 1993. godine zahlađuju bošnjačko-hrvatski odnosi i dolazi do krvavog suko-ba. U Sarajevu ne dolazi do sukoba između Hrvata i Bošnjaka, ali se sarajevski HVO prisilno ukida. Zapovjedništvo I. korpusa Armije BiH, na sveopće iznenađenje hr-vatskih kadrova u Sarajevu, u studenome 1993., priopćilo je odluku o ukidanju Sto-žera HVO-a Sarajevo i formiranju hrvatske brigade Kralj Tvrtko, u sastavu tog korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine.

Stjepan Tvrtko I. KotromanićUnatoč velikoj koristi, osobito gospodar-skoj, koja je nastala nakon Zadarskoga mira (1358.), koji je utanačio hrvatsko-ugarski kralj Ludovik I. Anžuvinac, Stjepan Tvrtko I., (kralj od 1377.) i njegova majka Jelena, suvladarica, nisu bili zadovoljni.

Tvrtko se teško mirio s gubi tkom dijelo-va svoje zemlje, koje je uime mira, za svoje nećakinje Jele ne, morao prije rata s Vene-cijom, za oslobođenje Zadra i Južne Hrva-tske, prepustiti kralju Ludoviku I. Zato se, unatoč rodbinskim odnosi ma s kraljem, uskoro odmetnuo od njega (1363.). Tada je ljutiti kralj Ludovik, također zaboravio na rod binske veze s Tvrtkom, pa je s jakom vojskom provalio u Bosnu i dopro do So-kol-grada, iznad izvora Plive (nedaleko od Jajca).

Hrabri ban Stjepan Tvrtko uspio je suz-biti kraljevu vojsku i prisilio je na povra-tak (vjerojatno izmorenu u nedavnomu pobjedničkom ratu s Venecijom, i na dru-gim europskim bojištima). Druga kraljeva vojska, koja je pošla osvojiti Srebrenik (ne-daleko od Brčkoga na Savi), pod vodstvom ugarskoga nadvornika (palatina) Nikole Konta, bila je sasvim poražena. Tvrtko je svoj stav promijenio nakon nove pobu-ne njegova brata Stjepana Vuka, kada je zakratko bio prisiljen zatražiti utočište u Ugarskoj (1366.), ali se ubrzo vratio i po-moću kralja Ludovika učvrstio svoju vlast. Štoviše, izmirio se s bratom i priz nao ga suvladarom (1373.).

Međutim, Vuk je već slje-deće godine umro (1374.), a uskoro i nji hova majka Jelena (1378.). To su bili i razlozi da se i Tvrtko na koncu poklonio kralju Lu-doviku I. i priz nao ga svo-jim vrhovnim vladarom. Tvrtko je otada do kraljeve smrti (1382.) i smrti kra-ljeve supruge Jelene, svoje nećakinje, vladao milošću Božjom i kralja Ludovika.

Tvrtko se proglasio kra-ljem (1377.), dakle, za živo-ta svoje majke Jelene Bri-birske udane Kotromanić. Još je važnije što je, nakon Zadarskoga mira (1358.), a pogoto vo njegove potvrde novim ratom, izazvanim od Venecije (1378.), i novim mirom u Torinu (1381.), Bosna doživje-la svoj najveći srednjovjekovni uspon prije pada pod tursko-osmanlijsku vlast (1463.).

Mirom u Torinu, Venecija se ponovno morala odreći cijele Dal macije, od po-lovine Kvarnera do Kotora, i pristati na plaćanje godiš nje 7.000 dukata, u korist državne riznice kralja Ludovika I. Pogo-dovalo je to i razvitku Bosne, njezinoj usmjerenosti prema moru, te razvi tku gradova.

Još je jedna važna povijesna i kultur-na činjenica. Ludovikova sup ruga Jelena Kotromanić, udajom Anžuvinska, dala je, u slavu Zadarskoga mira (1358.), izraditi čuveni pozlaćeni srebrni mrtvački lijes Sv. Šimuna, koji je darovala istoimenoj crkvi u Zadru, koji i danas ondje stoji.

Radi se o remek-djelu zlatarske umjet-nosti, na kojemu su, osim Ludovikove pobjede nad Mlečanima i svečanoga kraljeva ulaska u oslobo đeni Zadar, pri-kazani i drugi povi jesni prizori iz života njezina oca, bana Stjepana II. Kotroma-nića, a Tvrtkova strica. Jelena je škrinju dala izraditi kod zlatarskog majsto ra Fra-


nje, iz Šesta kraj Milana, oženjena Hrvaticom Mar-garitom.

Tvrtka su pratile i brojne pote škoće, osobito unutarnje. Najvažniji su bili ratovi sa susjednim zemlja ma, izravna tursko-osmanlijska opasnost, koja je bila pred vratima, krvavi i dugotrajni građanski rat, zbog prijestolja, koji je nastao ne samo u Hrvatskoj nego i u drugim srednjoeu-ropskim zemljama.

Sve je to Tvrtko pokušavao iskori-

stiti za proširenje svoje vlasti i to u dogovo-ru s nekim hrvatskim velikašima, nezado-voljnicima vla davine kraljice Jelene Kotro-manić, Ludovikove udovice. Bosna je tada postigla svoj najveći politički i gospodar-stveni uspon, koji je imala u doba hrvatskih narodnih vladara, odnosno prije izbora Ar-padovića na hrvatsko prijestolje (1102.).

Unatoč tursko-osmanlijskoj opa snosti, koja je bila neizbježna, nakon pobjede sul-tana Murata I. na Kosovu (1389.) i spome-nutoga građanskog rata, zbog prijestolja, koji nije presta jao, Tvrtko je i u takvim poli-tičkim okolnostima oko sebe uspio okupiti cijelu Hrvatsku, južno od Velebita, zajedno s Kninom, Ostrovicom i Kli som, i gradove: Omiš, Split, Trogir i Šibenik, pa se godine 1390. prozvao kraljem Hrvatske i Dalmaci-je. Ipak, nije dospio učvrstiti vlast. U veljači sljedeće 1391. godine, umro je u pedesetoj godini života.

U doba Tvrtkova vladanja u Bo sni se ra-zvijalo rudarstvo. U najve ćemu rudniku u Srebrenici, u Ostružnici i Kreševu, vadili su sre bro, olovo i mjed, a postupno su se otva-

rali rudnici i u sjevernoj Bosni.Razvijali su se i brojni rudarski gradovi,

primjerice Foča, Pruće i Goražde. Tvrtko je sagradio nove gradove: Novi u Drače-vici i Humu te Brštanik u blizini Neretve. U starim i novim gradovima gradili su cr-kve i franjevačke samostane, jer se i Tvrt-ko smatrao gorljivim kato likom do konca svoga života.

Tvrtko se usmjerivao prema moru i tr-govao s tamošnjim grado vima, osobito s Dubrovnikom i Kotorom, kojima je da-rovao povlas tice. Donosim odabrane od-lomke iz Tvrtkove povelje gradu Dubrov-niku, iz 1375. godine, kojom oslo bađa Dubrovčane plaćanja pristojbe u Bosni. Ona glasi:

“U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Da je znano svakome čovje ku kako učini mi-lost gospodin Tvrtko, po milosti Božjoj ban bosanski, kada dolažahu poklisari dubrovački, po imenu knez Vitko Gu-četić i knez Dinko Benešić. I tako učini milost gospodin ban Tvrtko Dubrovniku, gdje se god uzima carina u posjedu gos-podina bana Tvrtka, da se nigdje ne uzi-ma nikakva carina ni na čemu, da je sve slobodno od svake carine i zapreke. Ko-liko koji god Dubrovčanin toliko dubro-vački konj i roba, što je god dubrovačko da je slobodno u posje du gospodin bana Tvrtka. (...). Pisano pod Bobovcem od ro-đenja Sina Božjega 1375. godine, mjeseca veljače 9. dan. Piša Brajan dijak.”

Tvrtkovi nasljednici, odnosno njegovi sinovi, Stjepan Tvrtko II. Kotromanić i Stjepan Ostoja, i nji hovi potomci, razjedi-njeni unutarn jom neslogom, ponašanjem hrvatsko-ugarskih kraljeva, i sve češćim tursko-osmanlijskim upadima u zemlju, nisu mogli održati Tvrtkovo naslijeđe. Sve je to dovelo, zbog nesposobnosti eu-ropskih vladara prema Osmanlijama, da je Bosna pala 1463. godine. Nastojanja kralja Matijaša I. Korvina i kasnijih hr-vatskih banova, nisu više nikada urodili željenim uspjehom.

Jajce, grb kralja Tvrtka


Manuel Martinović

Austro-Ugarska

Zrakoplovna povijest Mostara je bogata i premalo je pro-

stora kojim bi se opisala tradicija duga gotovo 100 godina. Ovim člankom nećemo se osvrnuti samo na povijest zračne baze Jasenica, već i na cjelokupnu zrakoplovnu povijest Mostara i Hercegovine.

Zrakoplovna povijest Bosne i Hercegovine počinje 25. lipnja 1903. godine kada balonom Wien (Beč) Bečkog aeronautičkog zavo-da nad Hrvatskom lete tri vojna časnika austrougarske vojske sve do sela Rakovica blizu Prnjavora u Bosni. Takvi letovi se nastavlja-ju da bi 1904. bio vršen preleti iz Beča sve do Maglaja i Bosanske Gradiške.

Tršćanin Ivan Vidmar je sa zra-koplovom Bleriotom s motorom od 50 KS letio iznad Hrvatske u sklopu turneje obilaska gradova, a 10. kolovoza 1912. nastupio je i u Mostaru kada su Mostarci mogli prvi put vidjeti zrakoplov kako leti na motorni pogon.

Zahvaljujući energičnim mje-rama poduzetim krajem 1912. godine i Uzelčevom (Emil Uzelac) entuzijazmu, austrougarsko ratno zrakoplovstvo se ubrzano razvija.

Od 1913. godine obuka se održa-va na četiri povećana i poboljšana uzletišta, u školi za borbene pilo-te u Go rici i pilotskim školama u Bečkom Novom Mjestu, Fischa-mendu i Novom Sadu (Ujvidek). Letači se i dalje osposobljavaju za zvanja vojnog pilota i feldpilota. Uz postojeće škole krajem 1913. godine formiraju se zrakoplovne baze Przcmvšl, Ujvidek (Novi Sad) i Sarajevo. Na tek osnovanom voj-nom aerodromu u Mo staru, kojim je zapovijedao natporučnik Deo-datus (Teodat) Andrić, dogodila se zrakoplovna nesreća s kobnim ishodom. Nova zrakoplovna baza je uređena kod mjesta Rodoč, a na

Istraživanja

ZRAKOPLOVSTVOI. dio Povijest zračne baze Jasenica i Ortiješ

Avion Ivana Vidmara kakvim je letio iznad Mostara 1912. godine

Natporučnik Teodat Andrić, prvi zapovjednik mostarskog aerodroma


tak metara iskače iz zrakoplova. Suputnik je samo lakše ozlijeđen, a zapovjedniku Andriću nije bilo spasa.

Poginuo je na mjestu. Različi-ta su mišljenja o uzroku nesreće. Prema jednom mišljenju, pilotu je tijekom leta pozlilo pa je izgubio kontrolu nad strojem, a po dru-gom, za vrijeme prisilnog spušta-nja suputnik je se pomaknuo sa sjedala, tako da je zrakoplov izgu-bio ravnotežu. Teodat Andrić, Bo-kelj, rođen u Kotoru poginuo je 17. svibnja 1913. Samo petnaest dana nakon preuzimanja dužnosti.

Prvi svjetski ratPod nadzorom zapovjednika k.u.k. LFT (Kaiserlich und Köni-glich Luftfahrtruppe – Carske i Kraljevske zračne trupe) pu-kovnika Emi la Uzelca došlo je do reorganizacije ustroja zrako-plovstva. Letačke satnije se ras-podjeljuju po bojištu i pridodaju po strojbama kopnene vojske. Na dnu organizacijskog dija grama nalaze se tri glavne vrste postroj-bi FliK, FleP i FleK. FliK (Flieger-kompanie) je letačka satnija ili eskadrila. To je temeljna letačka borbena postrojba čiji karakteri-stični sastav čine jedan zapovjed-nik, pilot časnik koji je ujedno zapovjednik pilota, sedam pilota dočasnika, osam časnika izvid-nika, jedan tehnički časnik i 163 dočasnika i vojnika, mahom ze-maljskih tehničara (ne letača) i pomoćnog osoblja. Njihova je zadaća održavati šest zrakoplova u borbenoj spremnost i još dva u pričuvi. Postrojba posjeduje dva automobila i tri kamiona. Norma je postavljena na početku rata, ali je odstupala u ovisnosti o priro-

Ostaci aviona u kojem je 17. svibnja 1913. godine, stradao natporučnik Teodat Andrić

Spomenik poginulom pilotu Teodatu Andriću

Austrougarski zrakoplov OEFFAG-C-II (Veliki efag) na aerodromu

njoj su smještena četiri zrakoplo-va. Svakom je dodijeljen po jedan zrakoplovni mehaničar dočasnik. Zapovjednik Andrić je pošao s poručnikom Josipom Flassingom na vježbu, uzdigao se nad Mo-starom na visinu od 2000 metara. Nadletjeli su Nevesinje i Trebinje s namjerom da se vrate u bazu. Nad Čapljinom se Andrić obra-tio suputniku rekavši: „Čini mi se da ću pasti u nesvijest.” Uskoro je izgubio kontrolu nad aparatom. Zrakoplov se nekontrolirano pri-bližavao zemlji, a na visini od 60 metara bilo je očito da je nesreća neizbježna. Poručnik Flassing je bio priseban pa na visini od dese-


di postrojbe. Primjerice, lovačke eskadrile su trebale imati čak 18 zrakoplova, no u stvarnosti ni-kad nije bilo dovoljno letjelica na raspolaganju. Do kraja rata LFT je imao ukupno 77 eskadrila tipa FliK. FleP (Fliegeretappenpark) je logističko tehnička postrojba odgovorna za opskrbu eskadrila zrakoplovima, motorima, stroj-nicama, kamerama i pričuvnim dijelovima te potrošnim materi-jalima. Ove postrojbe također po potrebi izvode opsežnije poprav-ke i radove u letačkoj eskadrili. Zadužene su za svoj dio bojišta, a od početka rata njihov broj nara-sta s tri na jedanaest, koliko ih je bilo krajem 1918. godine. Postroj-be pod nazivom FleK (Fliegersa-tzkompanie) su obučne postroj-be zadužene za popunu borbenih eskadrila tehničkim, letačkim i drugim osobljem. Uvriježeno je da borbene eskadrile (FliK) prije slanja na bojište prolaze obliku, kada su organizirane kao eskadri-le za obuku (FleK). Neke od ovih postrojbi smještene su na hrvat-skim prostorima, lako je FleK 12 bila smještena u Rajlovcu, a FleK 14 u Mostaru. Na kraju rata po-stojale su 22 postrojbe tipa FleK. One zajednički tvore Flet (Flie-gerersatztruppe). Zrakoplovni arsenal ili Flar (Fliegerarsenal) je dio posebne organizacije odvojen od vojske i pod upravom civilnog ministarstva, Ministarstva rata. Odgovornost ovih postrojbi bila je nabava, ispitivanje i provjera zrakoplova, motora, naoružanja i opreme. One postoje od početa-ka austrougarske vojne avijacije, ali su formalno ustrojene u ožuj-ku 1915. Također, spominje se i FleK 11 sa sjedištem u Mostaru.

Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i SrbaMnogi austrougarski vojni zrako-plovci poneseni idejom o Državi Slovenaca, Hrvata i Srba (koja na-žalost nije zaživjela) prebjegli su s uzletišta diljem Austro-Ugarske u Hrvatsku. Pa je tako u studenome 1918. godine u Zagrebu djeluje letački razdjel odjela za narodnu obranu koji prikuplja zrakoplovni materijal zaostao iz austrougarske vojske, a istog se mjeseca osnivaju letačke postrojbe u Zagrebu, Ze-munu i Brodu. Uskoro su na biv-šim austrougarskim zračnim luka-ma u Rajlovcu i Mostaru osnovane nove zrakoplovne postrojbe. Sna-ge NV SHS svrstane su po austro-ugarskom uzoru u četiri skupi ne i smještene u četiri vojna okružja, u Zagrebu, Ljubljani, Rajlovcu kraj Sarajeva i u Mostaru. Ondje su već postojale uređene zračne luke s pripadajućim arsenalima. Svaka skupi na dijelila se na letačke čete.

Tako je vojska NV SHS uspje-la prikupiti i sačuvati veliki broj zrakoplova, te se navodi brojka od 200 komada od čega na Mostar otpada 23 ispravna primjerka. Od četiri letačke skupine jedna je bila

u Mostaru. Letačke skupine su se dijelile na letačke čete. Kompletna organizacija je uspijevala na au-strougarskim uzorima. Na ovim prostorima je letio najvjerojatni-je samo jedan Efag serije 51. Taj primjerak je bio 1923. u pilotskoj školi 2. VK u Mostaru na pisti Ja-senica.

Kraljevina SHS/JugoslavijaKada je proglašeno ujedinjenje Države SHS (Slovenaca, Hrvata i Srba) i Srbije u Kraljevinu SHS (Srba, Hrvata i Slovenaca), Srbi nisu imali vlastitih zračnih snaga. Njihovi piloti su letjeli u sklopu francuskog zrakoplovstva. Zračne snage nove južnoslavenske države predstavljale su zapravo snage NV SHS s barem dvije stotine austro-ugarskih zrakoplova i s pretežito hrvatskim i slovenskim letačkim i tehničkim osobljem.

Osnovane su četiri velike eska-drile sa sjedištem u Novom Sadu, Sarajevu, Skopju i Zagrebu. Lju-bljanska i mostarska postrojba je bila svedena na aeroplanska odjeljenja ili detašmane. Oni su u sastavu zagrebačke ili sarajevske eskadrile.

Oštećeni Bucker Bu-131 Jungmann u Mostaru 1941.


General Uzelac je 1920. po-novno primljen u vojnu službu i postavljen za načelnika Odjela za zrakoplovstvo, a ta dužnost je bila ustvari zapovjednik zra-koplovstva. General je formirao dva zrakoplovna zapovjedništva u Novom Sadu i Mostaru te zra-koplovni arsenal u Petrovaradi-nu. Ipak, uz svu izvrsnost Uzelac je za mnoge srbijanske generale i dvorsku svitu bio samo bivši voj-nik neprijateljske vojske od čije su stručnosti zazirali.

U Mostaru u kojem je nešto kasnije formirana Drugo zrako-plovno zapovjedništvo sa samo jednom eskadrilom (9. školska eskadrila) kojom je zapovijedao poručnik Oskar Vidale, a u njoj su osposobljavani piloti dočasni-ci, a u svojem sastavu imala male i srednje Branderburge te poslije, od 1924. ili 1925. i nove Poteze 25 te dva do tri Albatrosa D.III.

Godine 1927. osnovan je 7. zra-koplovni puk u Mostaru. Neko

vrijeme zrakoplovi su nosili ve-lika bijela ili crna slova (ovisno o koloritu zrakoplova) na donjoj strani krila koja su označavala pri-padnost jednom od zrakoplovnih pukova pa je 7. puk iz Mostara nosio slovo „J“ što znači uzletište „Jasenica“.

Na početku travanjskog rata RZ je raspolagalo još s 40 upotreblji-vih tromotornih bombardera Sa-voia-Marchetti S.M.79K Sparivie-ro, raspoređenih u šest eskadrila. Njima je bio naoružan 7. bombar-derski puk s mirnodopskim sjedi-štem u Mostaru pod zapovjedniš-tvom potpukovnika Hinka Dragi-ća, sastojeći se od 66. (211. i 212. eskadrila) i 67. grupe (213. i 214. eskadrila); te 81. samostalna gru-pa (251. i 262. eskadrila). 81. gru-pa bila je dodijeljena zapovjedniš-tvu primorske oblasti i sudjelovala 9. travnja 1941. u bombardiranju Zadra koji je tada pripadao Italiji, a kao odmazdu na bombardiranje jugoslavenskih gradova. Bombar-dirali su i albansku luku Drač koja je tada bila u talijanskim rukama, a jedan od spomenutih zrakoplo-va je i evakuirao kralja Petra II., te članove vlade i druge visoke dr-žavne uglednike i većinu državnih zlatnih rezervi.

Zanimljivo je napomenuti da prije početka rata Kraljevina Ju-goslavija za zrakoplove kupljene u Njemačkoj nije davala novac već izvoz odgovarajuće količine stra-teških sirovina.

Nijemci su bili zainteresirani za kvalitetnu boksitnu rudu iz za-padne Hercegovine iskopavanu na dvadesetak nalazišta. Boksitnom rudačom iz ovog izvora njemač-ka je zrakoplovna industrija prije i tijekom Drugog svjetskog rata

zadovoljavala između četvrtine i polovice vlastitih potreba za alu-minijem! Dakle, gotovo polovica njemačkih zrakoplova iz 2SR izra-đena je od aluminija dobivenog od rudače izvezene iz Kraljevine Jugoslavije, odnosno kasnije iz NDH. Iznimna važnost koju je za Njemačku imala boksitna rudača iz zapadne Hercegovine i Dalma-cije ogledala se i poslije, tijekom Drugog svjetskog rata, kad je osi-guravanje dotoka boksitne rudače utjecalo na političke odluke i tijek krupnih vojnih operacija.

Na ZB Jasenica su bile i PZO postrojbe koje su štitile bazu od zračnih napada. U naoružanju su imali topove i strojnice te velike reflektore koji su obasjavali ciljeve po noći, a imale u opremi i prisluš-ne sprave koje su određivale zvuk i smjer nadolazećih zrakoplova, što je bila neka preteča radara u to vrijeme.

U trenutku travanjskog rata u Mostaru su bile razmještene slje-deće postrojbe vojske Kraljevine Jugoslavije:

– Na uzletištu Ortiješ 81. samo-stalna bombarderska grupa s 14 zrakoplova Savoja Marketi SM-79.

– Samostalna lovačka eskadrila s 2 Me-109, 3 Hawker Huricane locirana na Kosoru. Jednog Huri-ricanea u dobrom stanju su zapli-jenili Talijani i prebacili ga u Tira-nu, Albanija.

– Samostalna izviđačka eska-drila Primorske armijske oblasti s dva zrakoplova Potez-25 i dva zrakoplova Breguet 19 s lokaci-jom u Jasenici, uništene su 13. travnja 1941. u bombardiranju talijanskog zrakoplovstva. Time je prestalo da postoji Armijsko zrakoplovstvo VKJ.

Portret zapovjednika austrougarskog zrakoplovstva Emila Uzel


Priredio: Branko Martinović

Hrvatski nacionalni simboli koriste se kao službe-na obilježja hrvatskoga naroda u Bosni i Herce-govini. Također, obilježja su i dviju bh. županija u kojima su Hrvati većinsko stanovništvo. Riječ je o Hercegbosanskoj županiji sa sjedištem u Livnu te Zapadnohercegovačkoj sa sjedištem u Širokom Brijegu. Spomenuta obilježja istaknu-ta su na mnogim javnim zgradama, uredima i školama. Predstavnici Hrvata na razini Fede-racije Bosne i Hercegovine, kao i na držav-noj razini, koje su uistinu izabrali Hrvati pa kao takvi i zaslužuju biti nazvani hrvatskim predstavnicima, u svojim uredima ističu hrvatska obilježja.

Hrvatski šahirani grb od 25 polja s po-četnim crvenim poljem sastavni je dio grba Federacije Bosne i Hercegovine, pa su tako bar na razini simbola, ako ne i u stvarnosti, Hrvati u njoj ravnopravno zastupljeni. Nastanak grba i zastave Hr-vata u BiH seže u 1990., odnosno po-četkom višestranačja u toj zemlji. Prije toga, od 1945. do 1990., bilo je teško isticati nacionalne simbole. Širi su slojevi hrvatskoga stanovništva pri-vatno koristili zastavu NRH/SRH. Ipak, njoj nije bilo mjesta na javnim zgradama, kao što su primjerice Srbi u NRH/SRH uz jugoslavenske, partijske i zastave NRH/SRH isticali i zastave NR/SR Srbije.

Naznake pucanja, stega komunističkog režima u ta-dašnjoj SR Bosni i Hercegovini u prvoj polovici 1990.

Pročitali smo za vas

OBILJEŽJA HRVATA U BOSNI I HERCEGOVINI


iznijele su u javnost hrvatske gr-bove i zastave bez socijalističkih obilježja, koji su po izgledu bili istovjetni korištenima u tada još Socijalističkoj Republici Hrvat-skoj. Nije mi poznato u kojoj su mjeri nakon usvajanja amandma-na na Ustav SRH i početka izrade grbova s početnim crvenim po-ljem takve inačice grba i zastave prodrle među bh. Hrvate. Broj-ne fotografije hrvatskih skupova pokazuju da su početkom 1992. uglavnom korišteni grbovi s po-četnim bijelim poljem, odnosno zastave s takvim grbom.

Daljnji korak u procesu uobli-čavanja grba i zastave Hrvata u Bosni i Hercegovini bio je poče-tak srpske agresije na tu zemlju. Tada se hrvatsko stanovništvo organiziralo u sklopu Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (osnova-na kao zajednica općina s većin-skim hrvatskim stanovništvom 18. studenoga 1991.) i Hrvatsko-ga vijeća obrane

(HVO, osnovano 8. travnja 1992.). To je bila posljedica ras-pada sustava vlasti dotadašnje Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, a glavna je svrha uz organiziranje obrane od srpskog agresora ONA i srpskih paravoj-nih snaga iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske bila i organiza-cija života na slobodnim hrvat-skim područjima.

Vojne postrojbe HVO-a od proljeća 1992. stupale su pod hr-vatskom zastavom i grbom, no to nisu bili grb i zastava Republike Hrvatske. Na početku su isticane različite inačice zastava (razliko-vale su se po izgledu hrvatskoga šahiranoga grba na njima). Ozna-ke i činovi vojnika djelomično su imali uzor u istovrsnim oznaka-ma i činovima Hrvatske vojske. Platneni znak vojnika HVO-a za rukav razlikovao se od istovrsnog znaka HV-a po različitom grbu i natpisu HVO-a. Taj je grb bio hr-vatski šahirani grb od 25 polja s početnim crvenim poljem. Znat-no zanimljiviji bio je kovinski emajlirani znak za kapu. Bio je to hrvatski šahirani grb od 25 po-lja s početnim crvenim poljem, a na vrhu štita bio je smješten starohrvatski pleter. Po svojemu je izgledu taj znak bio istovjetan spomenutom znaku kakav je u razdoblju od jeseni 1990. (prije

usvajanja novih obilježja RH 21. prosinca 1990.) do prvih mjese-ci 1991. na svojim kapama nosio dio pripadnika MUP-a RH.

Očito je da se netko u HVO-u prisjetio takva znaka, koji je s ob-zirom da je već bio izrađivan za hrvatsku policiju, bilo moguće brzo izraditi i njime opskrbiti po-strojbe HVO-a u nastajanju. Ne raspolažem izvorima koji bi po-tvrdili da se to uistinu i dogodilo na takav način, pa je zasad ipak tek riječ o logičnoj pretpostavci.

Bilo kako bilo, no činjenica je da su od početka rata u BiH pri-padnici HVO-a na kapama nosili takav znak. On je upotrijebljen na pečatima postrojbi i službi HVO-a, kako onih vojnih, tako i onih koje su organizirale život u pozadini i sustav vlasti na po-dručjima s hrvatskom većinom. Taj je znak postao i znakom Hr-vatske zajednice Herceg-Bosna.

Ubrzo je taj znak, sada već kao poseban grb Hrvata u Bosni i Hercegovini, na hrvatskoj troboj-nici zamijenio dotad korištene inačice hrvatskih šahiranih grbo-va. Na taj je način nastala i zasta-va Hrvata u BiH. Otada pa do da-nas taj se grb i zastava koriste kao službena obilježja hrvatskoga na-roda. Na to nisu utjecale ni pro-mjene koje su se u međuvremenu dogodile. Tako su spomenuti grb i zastava tijekom postojanja Hr-vatske Republike Herceg-Bosne bili i njezinim službenim obiljež-jima, od rujna 1993. do završetka rata u BiH. Obilježja bh. Hrvata ostala su u uporabi i nakon uspo-stave Federacije Bosne i Herce-govine i županija.

Iz knjige dr.sc. Mario Jareb Hrvatski nacionalni simboli, str. 370-372.


Damir Marić

Kravata – simbol hrvatskog vojnika

Prema narodnim običajima, djevojke i žene koje su ispra-

ćale hrvatske mladiće i muževe u ratove darivale su im rupce. U dalekom svijetu taj rubac je bio podsjetnik na njih, ali i pokazatelj vjernosti prema voljenoj. Mnoge pjesme i narodna predaja svje-doče o ovom običaju, a kravata je sastavni dio nošnje, čak i onih Hrvata koji žive kao nacionalna manjina izvan domovine. Dok je u Europi bjesnio tridesetogodišnji rat (1618.-1648.), u ovu tragediju gurnuti su i hrvatski vojnici koji su, nastupajući pod vodstvom svojih banova, stigli do Pariza.

Zanimljivo je da su Hrvati, kao dio svoje tradicionalne odore, na sebi svojstven način vezali oko vrata slikovite rupce. Ovaj hr-vatski stil osvojio je probirljive Parižane u vrijeme Louisa XIV. i usvojili su novi modni predmet

Krunica - simbol Domovinskog rataUnatoč prijetnjama većih i jačih sila, Hrvati su tije-kom povijesti ostali vjerni Katoličkoj crkvi.

Pronaći utjehu u mračnom i krvavom ratu, koji je čovjeku uzimao najljepše trenutke života, nije bilo lako. U početku naša vojska nije bila naoružana kao agresor, ali je imala ono što drugi nisu, a to je želja za slobodom i vjera. U najtežim trenutcima, u mračnim rovovima molitva Majci Božjoj bila je svjetlost i nada svakom hrvatskom branitelju.

Na bojišnice su odlazili s molitvom na usnama i krunicom oko vrata. Krunica je postala simbol hrvat-skog vojnika, znak njegove vjere i duhovnog usmjere-nja. Tijekom ratovanja jedino su je nosili Hrvati, stoga je i postala naš znak raspoznavanja. Štitila je i bodrila hrvatske vitezove, poticala ih na razmišljanje i povje-

renje u Boga i ljude. Također, krunica je mnoge u svijetu potaknula na molitvu za mir. Uz naše naci-onalne simbole, krunica je obišla svijet kao poseb-nost hrvatske obrane, znak raspoznavanja te poru-ka i poticaj hrvatskom vojniku i redarstveniku.

koji se nosio ‘ŕ la croate (na hr-vatski način). Taj izraz je postao korijenom nove francuske riječi cravate. Tako je kravata kao znak kulture i otmjenosti ušla u on-dašnju građansku modu i osvojila Europu, a danas i civilizirani svi-jet. Kravatu su zbog njezine ori-ginalnosti Parižani brzo prihvati-li kao simbol napretka.

Za vrijeme Francuske revolu-cije nosile su se crne kravate kao znak prosvjeda protiv zastarjelih ideja. Novi detalj ubrzo je postao moda među buržoazijom tog vre-mena kao simbol kulture i ele-gancije. U Englesku je taj modni detalj donio Charles II. po povrat-ku iz izgnanstva, a deset godina kasnije osvojio je i cijelu Europu. Već otada kravata se kao odjevni predmet koristi diljem svijeta, a poslovni sastanak ili svečanost da-nas su nezamislivi bez nje. Maršal

Marmont zabilježio je izjave voj-skovođe i cara Napoleona I. koji je rekao: “Ja nikada nisam imao hrabrijih i boljih vojnika. Hrvati, to su najbolji vojnici svijeta. Kada bih imao samo 100.000 Hrvata, osvojio bih čitav svijet. ‘’ Još jedan velikan Friedrich Veliki rekao je da su Hrvati nenadmašivi majsto-ri ratovanja.

Baština


Vojno dušobrižništvoTomo Knežević

Dušobrižništvo vojske u Federalnom ministarstvu obrane

Tijekom minuloga Domovin-skog rata u Bosni i Hercego-

vini (1991.-1995.) i nakon njega sve do 1998. nije se puno uradilo na insti tucionalnom uređenju voj-nog dušobrižništva. Katolička cr-kva zbrinjavala je vjernike katolike dugo vremena, tije kom Domovin-skog rata (1991.-1995.) i poraća, kako u vojsci, tako i u policiji, ali samo preko bis kupija i župnih zajednica. Naime, nije posto jao ni kakav potpisani ugovor ili spo-razum između Biskupske kon-ferencije BiH i dvaju entitetskih ministarstava obrane i unutar njih poslova. Biskupi Biskupske kon-ferencije BiH na svome 10. redo-vitom zasje danju u Banjoj Luci od 14. do 16. srpnja 1997. osno-vali su Vijeće za dušobrižništvo katoličkih vjer nika, pri padnika Oružanih snaga i redarstvenih službi u BiH kojemu je pred sjedao pomoć ni biskup vrhbosan ski mons. dr. Pero Sudar. Kasnije je dekretom Bis kupske konferen cije BiH od 29. rujna 1999. imenovan mr. don Tomo Knežević ravna-teljem dušob rižničke skrbi kato-ličkih vjer nika pripa dnika Oru-žanih snaga i redar stvenih službi u BiH. Ovaj način dušobrižni čke skrbi vjernika-katolika u svom trogodiš njem postojanju izvršio je svoje poslanje u pasto ral nom radu i odgovornosti Kato ličke cr-kve u Bosni i Hercegovini. Na kon tog trogodišnjeg razdoblja, dušo-brižništvo doživljava novo us troj-stvo. Dušobrižnička skrb voj ske i policije, koja je bila čisto crkvena

stvar, pos taje dije lom cjelokupnog pastorala svake biskupije i župne zajed nice. A od 19. redovitog zasje danja Biskupske konfe rencije BiH, održanog u Sarajevu od 4. do 5. srpnja 2000. go dine, ostvaruje se po novno preko pojedinih nad/biskupijskih ordina rijata i žup nih zajednica. Vojnici i redar stvenici svoje vjerničke potrebe zadovolja-vali su preko župnih zajednica prvo svoga življenja, a onda i žu-pnih zajednica svoga rada. Među-tim, ako postoje potrebe za odre-đene skupine onda su se izravno obraćali pojedinim ordina rijatima biskupija na čijem su se pros toru nalazile.

Tako je Vrhbosanska nadbisku-pija 16. listopada 2000. uspostavila Dušob rižni štvo vojske i policije za svoje područje. U dekretu uspo-stave navodi se kako će “dušobriž-niš tvo vojske i policije … u dogo-voru s nadbiskupom koordinirati

pastoral voj nika i redarstve nika na teritoriju Vrhbosanske nadbisku-pije prema postojećim državnim zakonima i uputama

Ka toličke crkve te odredba-ma mjesnog ordinarija”. Nešto ranije mr. don Tomo Knežević ime novan je voditeljem i koordi-natorom Dušobrižništva vojske i policije na teritoriju Vrhbo san ske nadbiskupije.

Svjestan svoje odgovornosti za ovaj dio svojih vjernika i u želji da se na najbolji način uredi du-šobrižništvo vojske vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić priopćio je os talim bosanskoher-cegovačkim biskupima, na redo-vitom zasjedanju Bis kupske kon-ferencije BiH u Banjoj Luci od 12. do 14. srpnja 2004. godine, kako je odlučio da Vrhbo sanska nadbis-kupija u nadolazećem vremenu temeljem dogovorenog i potpi-sanog privreme nog Sporazuma s

PUT DO VOJNOG ORDINARIJATA

Kapelica sv. Jurja u Kiseljaku


Vojno dušobrižništvo

Federal nim ministarstvom obra-ne uđe u Federalno ministar-stvo obrane i u postrojbe Voj-ske Federa cije BiH na području Vrhbosanske nadbiskupije.

Na kon otklanjanja svih pitanja i nejasnoća, privremeni Sporazum između Vrhbo sanske nad biskupije i Federalnog ministarstva obrane potpisali su 24. studenoga 2004. godine vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić i federalni ministar obrane gosp. Miroslav Nikolić. Odluku vrhbosan skog nadbiskupa slijedio je i banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica koji je isti privre meni Spora zum s Federal nim ministarstvom obrane potpisao u Sarajevu 14. prosinca 2004. godine. Svojim dopisom Fe-deralnom ministarstvu obrane od

26. siječnja 2005. banjalučki bi-skup povjerio je Dušobrižništvu vojske Vrhbosan ske nadbiskupije cjelokupnu skrb za vjernike-ka-

tolike i za području banjolučke bisku pije.

Nakon stvorenih pravnih pret-postavki u vremenu nakon potpi-sivanja privremenog Sporazuma slijedila su imenovanja i postav-ljanja prvih vojnih kapelana po postrojbama Voj ske Federacije BiH. Ravnateljem novonastalog Ureda katoličkog dušobrižništva Fe deralnog ministarstva obrane ostao je dosadašnji ravnatelj mr. don Tomo Knežević. Zamjenik ravnatelja istog ureda s danom postavljenja za vojnog kapelana u Zajedničkom zapov jedništvu Voj-ske Federacije BiH u Rajlovcu kod Sarajeva 28. siječnja 2005. godine, postao je don Željko Čuturić. Prvi vojni kapelani nakon prethodne administrativne procedure ime-novanja i postavljenja ušli su u postrojbe Vojske Federacije BiH: 1. prosinca 2004. godine fra Ćiril Lovrić, u Prvoj bojni kombini-

ranih rodova u Livnu, fra Marko Oršolić u Trećoj bojni kombi-niranih rodova u Orašju, 1. veljače 2005. godine don Željko Čuturić u Zajedničko zapovjedniš tvo Vojske Federacije BiH u Rajlovcu kod Sa-rajeva, a don Jakov Pavlović je

28. siječnja 2005. godine u Zapovjedniš tvo Prve gardij ske oklopno mehanizirane brigade u Dragi kod Busovače. Nakon tih prvih imenovanja i pos tavljenja, slijedila su i druga. Tako je 5. ruj-na 2005. don Do nald Marković postao vojnim kapelanom u Za-povjedništvu logistike u Blažuju. Sjedište dušobriž ničkog rada ovog kapelana bilo je u Prvoj logističkoj bazi Stojkovići kod Novog Trav-nika. Prvim vojnim kapelanom u Zapovjedništvu obuke Voj ske Federacije BiH sa sjediš tem u Raj-lovcu kod Sarajeva postao je 28. prosinca 2005. don Pero Tunjić.

I Ured katoličkog dušobriž nštva Federalnog ministarstva obrane dobio je 18. stude noga 2005. godi-ne don Marcela Babića. Prema tada važećem Pravilniku o ustroju dušo-brižništva Federalnog ministar stva obrane, postavljen je na mjesto vi-šeg stručnog suradnika.

Nakon potpisivanja privre-menih sporazuma stvarane su i druge potrebne pretpo stavke za što kvalitetnije funkcioniranje du-šobrižništva vojske. Nakon što su dobiveni uredski pros tori kako u

PUT DO VOJNOG ORDINARIJATA

Groblje sv. Josipa u Sarajevu

Vojno hodočašćeu Lourdes


Federalnom ministarstvu obra-ne BiH, tako i u Vojsci Federaci-je BiH otvarane su, po odobrenju biskupskih ordinarijata u Sarajevu i Banjoj Luci, stalne ka pelice u vojarnama i pos trojbama koje bi stvaranjem Ministarstva obrane BiH i Oruža nih snaga BiH trebale ops tati. U drugim vojarnama i po-strojbama korišteni su privremeni prostori. Prva je bila kapelica bl. Ivana Merza u Zajedničkom za-povjedništvu Vojske Federacije BiH u Rajlovcu kod Sarajeva. Bla-goslovljena je 24. studenoga 2005., a blagoslov je obavio vrhbosanski nadbis kup Vinko kardinal Puljić. Druga je kapelica sv. Jurja i nala-zi se u vojarni Sinova Posa vine 3. bojne kombiniranih rodova u Bu-kovoj Gredi kod Orašja. Blagoslov je obavio 1. prosinca 2005. godi-ne vrhbosanski nadbiskup Vinko kar dinal Puljić. Odobrenjem Bis-kupskog ordinarijata Banja Luka od 29. prosinca 2005. otvorena je kapelica u vojarni Ante Brune Bu-šića 1. bojne kombiniranih rodova na Orlovači kod Livna. Kape licu i vojarnu blagoslovio je 30. prosin-ca 2005. godine banjalučki biskup dr. Franjo Ko marica.

Dušobrižništvo vojske u Ministarstvu obrane BiH i Oružanim snagama BiHOd 1. siječnja 2006. godine pre-

stala su postojati entitetska mi-nistarstva obrane (Fede ralno ministarstvo obrane BiH i Mini-starstvo obrane Republike Srp-ske) i enti tetske vojske (Vojska Federacije BiH i Vojska Republike Srpske). Tako su od spomenu-tog nadnevka, nakon prethodne dugotrajne pripreme, nastali Mi-nistarstvo obrane Bosne i Herce-govine i Oružane snage Bosne i Hercegovine. Ured kato ličkog du-šobrižništva i Ured voj nog muftije iz Federal nog ministarstva obra-ne ulaze u novo nastale ustanove. Pri tome su privremeno ostali na snazi potpisani spora zumi s Fe-deralnim ministarstvom obrane do nas tanka i potpisivanja novih spo razuma. Srpska pravos lavna crkva institucijski nije bila du-šobrižnički nazočna ni u entitets-kim ministarstvima obrane, niti u entitetskim vojskama.

Odlukom ministra obrane BiH od 27. siječnja 2006. trebalo se krenuti putem pripremanja i dogovaranja Pravilnika o dušob-rižničkoj skrbi za vjernike (katoli-ke, pravoslavce, muslimane i dru-ge) djelatnike Ministarstva obrane BiH i pripadnike Oružanih snaga BiH. Istom odlukom imenovana je Radna grupa koju su činili pred-loženi predstavnici cr kava u BiH: mr. don Tomo Kne žević (Vrhbo-sanska nadbiskupija), epis kop zvorničko-tuzlanski gosp. Vasilije Kačavenda (Srpska pravoslavna crkva) i Ismail ef. Smajlović (Ri-jaset Islam ske zajednice u BiH). Drugi imenovani članovi bili su djelat nici Ministarstva obrane i pripad nici Oružanih snaga BiH: gosp. Ahmet Hadžio merović - koordinator, pukovnik Dragan Zdenko Marić - član i potpukov-

nik Ljubiša Đurić - član.Spomenuto povjerenstvo dalo

se na posao. Prvo su na tri jezika (hrvatski, srpski i bo sanski) pri-premili jednoobrazne predloške Sporazuma o uspostavi, ustroj-stvu i načinu djelo vanja jedinstve-ne Vjerske službe (triju dušobriž-ništava: katoličkog, pravoslavnog i musliman skog) u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama BiH i predložak Pravilnika o ustroj stvu i načinu djelovanja vjerske službe u Ministarstvu obrane i u Oruža-nim sna gama BiH. Svoju sugla-snost na predloške spomenutih tekstova, osim zainteresiranih strana dale su i druge od govorne državne i međunarodne ustanove Bosne i Hercegovine. Cjelokupni pro ces davanja suglasnosti trajao je skoro godinu dana. Tekst pred-loška Spo razuma i prip remljenog Pravil nika u cijelosti je prihvaće-ni predložak predstavnika Vrh-bosanske nadbis kupije koji je isti prije početka rada mješovitog Povjerenstava u pisanom obliku dostavio svim zainteresiranim stranama. Kruna toga rada bilo je potpisivanje spo me nutog Spora-zuma 11. rujna 2007. godine koji je u svemu istovjetan za sve tri CR-KVE (Vrhbosan ska nadbiskupija, Srpska pravoslavna crkva i Rija-set islamske zajednice u Bos ni i Herce govini) i napisan na trima je-zicima triju konstitutivnih naroda (Hrvata /hrvatski/, Srba /srpski/ i Bošnjaka /bosanski/). Ovo je vla-stiti bosanskohercegovački model koji nije uvažio i nije prihvatio že-lju i pritisak nekih međuna rodnih predstavnika, a koji ne prihvaća i ne uvažava bilo kakav oblik sin-kretizma u životu i radu Oruža-nih snaga BiH, kako u tuzemstvu,

Vojni biskup dr. Tomo Vukšić u ZS OS BiH


tako i u inozemstvu, a prema ko-jem bi vjerski službenik je dne cr-kve mogao osim svojih skrbiti i za vjernike drugih dviju crkava. Spo-razum u ime Vrhbo sanske nad-biskupije potpi sao je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić, a u ime Vijeća ministara BiH mi-nistar obrane mr. Selmo Cikotić. Sporazum su pot pisali i Sveti ar-hijerejski sinod Srpske pravoslav-ne crkve i Rijaset islamske zajed-nice u Bosni i Hercegovini. Odluci Vrhbo sanske nadbiskupije da pot-piše privremeni Spora zum, koji bi vrijedio do zaživljavanja Teme-ljenog ugovora Svete Stolice i Bo-sne i Herce govine, pridružila se i Banjolučka bisku pija. Banjolučki biskup mons. dr. Franjo Koma rica svojim dopisom od 22. kolovo-za 2007. dao je Uredu katoličkog dušobrižniš tva Minis tarstva obra-ne BiH sve ovlasti za funkcionira-nje dušobrižništva Oružanih sna-ga BiH na cjelokupnom pros toru banjolučke biskupije.

Temeljem potpisanog Sporazu-ma tri ureda Ministarstva obrane BiH (Ured kato ličkog dušobriž-ništva, Ured pravoslavnog duše-brižništva i Ured vojnog muftije), koji su s obzi rom na prava i ob-veze u razini uredâ pomoćnika ministra obrane i koji su jedno-obrazno popu njeni, imaju po tri djelatnika (ravnatelj /svećenik/, stručni savjetnik ravna telja /sve-ćenik/ i administrativno-tehnički referent (laik sa stručnom četve-rogodišnjom srednjom školom i ma turom i prema izboru ravna-telja), a u Oružanim snagama BiH slika je na 28. travnja 2009. godine slje deća: devet katoličkih vojnih kapelana, sedam pravos lavnih vojnih sveštenika i trinaest vojnih

imama. Svaki od ureda glavnog (kape lana sveštenika i imama) Oružanih snaga BiH imaju pravo na administrativno-tehničkog re-ferenta koji je dočas nik Oružanih snaga BiH. Prema Spora zumu, svećenici postaju djelatni cima Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH i vojnim ka pelanima Oružanih snaga BiH dekretom vrhbosanskog nadbi-skupa te odlukom o pos tavljenju minis tra ob rane koja slijedi isti dekret. Vojni kapelani nose voj-ne odore, ne nose oružje i imaju samo ustrojbene činove prema ko-jima ostvaruju svoja prava: glavni kape lan (us trojbena razina: briga-dira), stožerni kapelan (ustrojbe-na razina: pukovnika), brigadni ka pelan (ustrojbena razina: boj-nika) i kapelan bojne (ustrojbena razina: satnika). Na odori na mje-stu na kojem se nalaze vojni čino-vi vojni kape lani nose ustrojbeni čin u čijoj se sredini nalazi križ u obliku hrvatskog tropleta. Osim Spora zuma o uspostavi i Pravilnik je važan dokument o ustrojstvu i načinu djelovanja Vjerske slu žbe, kao cjeline i Ureda kato ličkog du-šobrižništva u Ministarstvu obra-ne i u Oružanim sna gama BiH. Pra vilnik je ug ledao svjetlost dana 12. studenoga 2007. godine.

Oružane snage BiH trenutno broje 10.000 pripadnika. Od toga

je 2.000 Hrvata-kato lika, 3.500 Srba-pravoslavaca i 4.500 Bošnja-ka-muslimana. Ovom broju treba prido dati i djelatnike Ministarstva obrane BiH te civilne djelatnike u Oružanim snagama s ukupnim bro jem od oko 800 osoba. Ured katoličkog dušobrižništva Mini-starstva obrane BiH skrbi za oko 7.000 vjernika-katolika (Ministar-stvo obrane BiH, Oružane snage BiH i civilni djelatnici u Oruža-nim snagama BiH) s njihovim obiteljima.

Devet vojnih kapelana Oruža-nih snaga BiH dušobrižnički po-kriva cijeli prostor Bosne i Herce-govine i sve postrojbe Oružanih snaga BiH koje su raspoređene u vojne kapelanije: Sarajevo-Zajed-nički stožer Oružanih snaga BiH, Banja Luka-Kozara I., Sara jevo-Rajlovac, Kiseljak, Orašje, Banja Luka-Kozara II, Čapljina, Travnik i Livno. U sjedištu svih vojnih ka-pelanija osigurani su stalni ili pri-vremeni sakralni prostori, to jest kapelice, koje su oprem ljene svim potrebnim liturgijskim knjigama, ruhom i liturgijskim predmetima. Liturgijski prostor uglavnom je osiguran i u vojarnama koje nisu sjedište vojne kapelanije, ali pripa-daju istoj kapelaniji. Sve kapelice prije uporabe dobile su potrebno odobrenje dijecezan skog biskupa u Sarajevu i u Banjoj Luci te su

Potpisivanje Ugovora sa sv. Stolicom


blagos lovljene prema važećim li-turgijskim od redbama. S obzirom na obvezatnu duhovnu skrb vjer-nika (katolika, pravoslavaca i mus-li mana) tijekom mirovnih misija u inozemstvu, u tijeku je ugradnja i ove stavke u predlo žak Pravilnika u nastanku koji uređuju ovu ma-teriju. Bit će prihvaćen stav Ureda katoličkog du šobrižništva, koji ne prihvaća bilo kakav oblik sinkre-tizma, te predviđa odlazak vojnih (kape lana, sveštenika i imama) ili odgova rajuće opunomoćenje voj-nih (kapalena, sveštenika i imama) iz pos trojbi drugih zemalja s koji-ma žive i rade za vrijeme mirovnih i humanitarnih misija u inozem-stvu vjernici (ka tolici, pravoslavci i muslimani) iz Bosne i Hercego-vine.

Ugovor između BiH i Svete StoliceU Domu OS-a BiH u Sarajevu 8. travnja 2010. godine potpisan je Ugovor između Bosne i Hercego-vine i Svete Stolice o dušobrižniš-tvu katoličkih vjernika pripadnika Oružanih snaga BiH. Ugovor su potpisali ministar odbrane dr. Sel-mo Cikotić ispred Bosne i Herce-govine, a u ime Svete Stolice apo-stolski nuncij u Bosni i Hercegovi-ni nadbiskup Alessandro D’Errico.

Svečanoj ceremoniji potpisiva-nja nazočili su predstavnici Par-lamentarne skupštine BiH, Zajed-ničke parlamentarne komisije BiH za obranu i sigurnost, Zajedničke parlamentarne komisije BiH za ljudska prava, Vijeća ministara BiH, predstavnici biskupija, crka-va i vjerskih zajednica u BiH, Ured visokog predstavnika, predstavni-ci NATO stožera u Sarajevu i EU-FOR-a, te najviši dužnosnici Mi-

nistarstva odbrane i Zajedničkog OS-a BiH.

Za Oružane snage potpisiva-nje ugovora znači konkretizaciju odredaba Temeljnog ugovora u praksi, uspostavljanjem Vojnog ordinarija, kvalitetniju dušobriž-ničku skrb katoličkih vjernika, pripadnika OS-a BiH, doprinos OS-a BiH unaprjeđenju ljudskih (vjerskih) prava po uzoru i ugle-du na najrazvijenije demokratske zemlje, razvoj svestrane suradnje i razumijevanja sa Svetom Stolicom, koja je u najtežim vremenima za BiH pružala iznimnu potporu.

Vojni ordinarijat za Bosnu i HercegovinuSveti Otac Benedikt XVI. osnovao je 1. veljače 2011. godine Vojni or-dinarijat za Bosnu i Hercegovinu te imenovao generalnog vikara Mostarsko-duvanjske biskupije i profesora na Katoličkom bogo-slovnom fakultetu u Sarajevu dr. don Tomu Vukšića za prvog bi-skupa vojnog ordinarija.

Imenovanje je točno u podne, 1. veljače, a po nalogu Svete Sto-lice, u Biskupskom ordinarijatu u Mostaru pred mons. dr. Ratkom Perićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upra-viteljem trebinjsko-mrkanskim i njegovim suradnicima, dekanima i članovima Konzultorskoga zbora i Prezbiterskoga vijeća hercegovač-kih biskupija obznanio apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini nad-biskup Alessandro D’Errico. Pod-sjetio je da je Ugovor između Bo-sne i Hercegovine i Svete Stolice, koji se odnosi na osnivanje Vojnog ordinarijata za vjersku skrb kato-ličkih vjernika članova Oružanih snaga, potpisan u Sarajevu 8. trav-

nja 2010. i ratificiran u Vatikanu 14. rujna iste godine.

‘’Radi se o imenovanju od veli-ka značenja, zbog puno motiva: ne samo za Crkvu, nego za cijelu BiH. Ovo je posebno važno za Crkvu u BiH, jer vjerska skrb za katoličke vjernike članove Oružanih snaga, koja je osigurana već godinama, uzdignuta je na razinu Vojnog ordinarijata, kao što se događa u mnogim zemljama, i sada će moći biti vršena i koordinirana od jed-noga biskupa. Osim navedenoga, ovo imenovanje je važno jer još jedan nasljednik apostola dodaje se petorici članova Biskupske kon-ferencije“, kazao je nuncij D’Errico koji je potom čestitao novoimeno-vanom biskupu Vukšiću, ali i Mo-starsko-duvanjskoj biskupiji na čelu s njezinim biskupom mons. dr. Ratkom Perićem.

Nuncij D’Errico je uputio i izraze iskrene zahvalnosti „onima koji su već odavno pripravili ovaj događaj Crkve: a to jest don Tomi Kneževi-ću i njegovim suradnicima, koji su s velikom posvećenošću i kompe-tentnošću obavili uistinu pionirski posao, u onome što se odnosi na vjersku skrb katoličkih vjernika članova Oružanih snaga i na orga-nizaciju Ureda koji je već uključen u strukturu Ministarstva obrane i Oružanih snaga“. Zahvalio je i „ci-vilnim vlastima i vladinim ustano-vama koje su doprinijele sretnom ishodu pregovora za potpis i ratifi-kaciju Ugovora o Vojnom ordina-rijatu, a posebice najvišim vlastima Ministarstva obrane i članovima Mješovitoga povjerenstva koji su s velikom kompetentnošću obavi-li zadaću da harmoniziraju razne prijedloge o specifičnim točkama Ugovora“.


Priredili Marcel Babić, Ivan Dugandžić

Sveti Juraj (lat. Georgius, grč. Georgios), je-dan je od najslavnijih kršćanskih mučenika Istočne i Zapadne cr-kve. Njegovo štovanje rasprostra-njeno je diljem Europe, a neke ga države štuju kao sveca zaštitnika. Sveti Juraj je povijesna osoba. Ro-đen je u III. stoljeću u Kapadociji (Palestina). Potjecao je iz pleme-nitaške obitelji, što ga je obvezalo da postane vojnik.

Među vojnicima je ubrzo ste-kao popularnost. Stoga, za nagra-du postaje zapovjednik satnije,

a potom i bojišta. Rano je po-stao kršćanin i zbog vjere došao u sukob sa zapovjednom struk-turom. Bio je član Vojnog vije-ća u svojstvu časnika. Shvatio je da se mora izjasniti i dati dokaz svoje vjere, ne skrivajući da je kršćanin. Nakon majčine smrti, bogati obiteljski imetak razdijelio je siromašnima, a robovima dao slobodu. Sveti Juraj prikazuje se u odori rimskog vojnika u viteš-kom oklopu te na bijelom konju (simbol čistoće) kako zamahuje

mačem. Već prije, koplje je bacio u ne-

man. Na mjestu događaja katkad se prikazuju ostatci žrtava stra-dalih u borbi s nemani, a pone-kad se u kutu prizora vidi i princeza kako moli Boga za njegovu po-

bjedu. Na gradskim zidinama ne-rijetko su prikazani i promatrači borbe. Zmaj je prikazan kao biće prekriveno ljuskama, rašljasta jezika i tanka repa. No, ponekad imamo i prikaze svetog Jurja koji uz pomoć princezina pojasa ve-

zuje zmaja i uvodi ga u grad te pred kra-ljem i građanima ubija mačem.

Duhovna misao

SVECI I.dio - ZAŠTITNICI VOJNIKA I REDARSTVENIKA


Sveti Mihovil, arkanđeo Mihael predvodnik nebeske anđeoske vojske i zaštitnik policije, čuvar i branitelj zajedništva. Njegovo ime na hebrejskom znači tko je kao Bog. U Ivanovoj Apokalipsi opisuje se njegova borba sa zma-jem, kojeg pobjeđuje, prikazujući ga kao ratnika s velikim raširenim krilima kako gazi i ubija zmaja ili sotonu. Boreći se sa sotonom sv. Mihovil bdije nad ljudskim ro-dom želeći ga osloboditi sotone i grijeha. U židovskoj predaji spo-

minje se svečeva borba s đavlom za Mojsijevo tijelo.

Sveti Mihovil (Mihael, Mihaj-lo) je arkanđeo. Njegovo ime se spominje u Bibliji pet puta. Za-štitnik je policajaca i vojnika, a napose padobranaca i borbenih pilota.

Najznačajniji tekst o sv. Miho-vilu je onaj iz Otkrivenja: “Uto se zametnu rat u nebu koji je Miha-el sa svojim anđelima morao vo-diti protiv zmaja. Zmaj i njegovi

anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I mjesta za njih više nije bilo u nebu. Bijaše izba-čen veliki zmaj, stara zmija, koja se zove đavao - sotona, zavodnik cijeloga svijeta - bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.” (Dn 12,7-9).

Ikonografija prikazuje sv. Mi-hovila kao ratnika u oklopu s ma-čem u ruci. Crkva od najstarijih vremena ima veliko štovanje i duboku pobožnost prema ovom svecu. Promatra ga kao moćnog anđela, koji je svojom zaštitom trajno prisutan.

Prema kalendaru Rimokato-ličke crkve, blagdan sv. Mihovila proslavlja se 29. rujna. Na taj dan slavimo i preostala dva arkanđe-la: sv. Gabrijela i sv. Rafaela.

Razni narodi štuju sv. Mihovila kao zaštitnika. U Italiji je zaštit-nik javne sigurnosti, a papa Pio XII. ga je proglasio zaštitnikom radiologa. Također, Njemačka i Engleska ga od davnina slave kao svoga zaštitnika. Sveti Mihovil je zaštitnik starog hrvatskoga grada Šibenika, te Hrvatske policije i Hrvatske vojske.

LOKACIJA KAPELICE PATRON I NADNEVAK OBILJEŽAVANJA

„Ante Bruno Bušić“, Orlovača – Livno Sv. Anto Padovanski, 13. lipnja

Sinovi Posavine, Bukova greda – Orašje Sv. Juraj, mučenik, 23. travnja

Vojna baza „Aerodrom Dubrave” – Tuzla Sv. Mihovil, arkanđeo, 29. rujna

„Mato Lučić Maturica” – Kiseljak Sv. Martin, biskup, 11. studenoga

„Vojarna Rajlovac”, Rajlovac – Sarajevo Bl. Ivan Mertz, 10. svibnja

„Vojarna Travnik” – Travnik Bl. Dj. Marija Lurdska, 11. veljače

„Vojarna Kozara” – Banja Luka (još nije određeno)

Zajednički stožer OS-a BiH – Sarajevo (nema vojne kapelice)

“Vojarna Stanislav Baja Kraljević” - Mostar Sv. Ivan Krstitelj, 24. lipnja

Tablica s patronima kapelica u vojarnama Oružanih snaga BiH


26. - 28. ožujka 2010.U kući susreta Emaus, u Bijelom Polju kod Mosta-ra, održan je duhovni seminar vojnicima hrvatske komponente Ministarstva obrane BiH, u dogovoru s ravnateljem Ureda za katoličko dušobrižništvo MO-a BiH don Tomom Kneževićem.

Sudjelovalo je 17 časnika s vojnim kapelanom don Željkom Čuturićem. Seminar je vodio mjesni biskup Ratko Perić. Kao što vojnici, predvođeni glavnim visokim časnikom, obavljaju vojne vježbe, u kojima je po više dana zaposleno cijelo tijelo, tako su i u duhovnim vježbama uposleni sluh, razmišlja-nje, odlučivanje, pisanje, komuniciranje, po sugesti-jama voditelja.

7. - 9. travnja 2010.U vojarni Mato Lučić Maturica u Kiseljaku, održa-na je središnja svečanost obilježavanja osamnaeste obljetnice utemeljenja Hrvatskog vijeća obrane i pete obljetnice Prve pješačke (gardijske) pukovnije Oružanih snaga Bosne i Hercegovine. Svečanosti su nazočili zamjenica ministra obrane Marina Pendeš, brojna vojna i civilna izaslanstva, crkveni velikodo-stojnici, predstavnici udruga iz Domovinskog rata, međunarodna izaslanstva te drugi ugledni gosti. Smotru pukovnije izvršila je zamjenica ministra obrane Marina Pendeš, kojoj je prijavak predao zapovjednik 1. pješačke pukovnije brigadir Slaven Lasić.

Prigodnim riječima obratili su se zamjenica mi-nistra obrane Marina Pendeš i zapovjednik Prve pješačke gardijske pukovnije brigadir Slaven Lasić.

8. travnja 2010.Objavljen je treći broj Gardista, glasila 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH. Tema ovog broja posvećena je povijesnom razvoju lakog naoružanja. Predstavljene su i aktivnosti pukovnije u obilježa-vanju bitnih nadnevaka iz suvremene povijesti hr-vatske vojske iz BiH. Tu je razgovor s general boj-

nikom Antom Jelečem, zapovjednikom OZ OS-a BiH. Gardist donosi i zanimljiv pristup opisa na-oružanja autora Manuela Martinovića, prisjeća se junaka Domovinskog rata Maria Hrkaća, Marinka Bošnjaka i Josipa Karimovića, ali i obrađuje povi-jest ratnoga glasila Drmaj. Tu su i vojničke teme o pripremi vojnika za spašavanje i zaštitu, osvrti na izazove BiH na putu k NATO-u te opisi vojničkih obuka. U rubrici Baština predstavljena je Katarina Kosača-Kotromanić, a u rubrici Duhovnost prilog o religioznim časnicima koji se spominju u Bibliji autora biskupa Ratka Perića. Poseban naglasak stav-ljamo na rubriku Događajnica u kojoj smo opisali obilježavanje obljetnica postrojbi i značajnih doga-đaja iz Domovinskog rata.

Od broja do broja

DOGAĐAJNICA

Davorka Leto


16. travnja 2010.Sedamnaesta obljetnica stradanja 22 Hrvata obilje-žena je u selu Trusina u općini Konjic.

U selu Trusina pripadnici Armije Republike BiH 16. travnja ubili su 22 osobe hrvatske nacionalno-sti, od kojih 15 civila. Održana je sveta misa koju je predvodio Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, potom su na spomen-obilježju položeni vi-jenci. Obljetnici su nazočili predstavnici iz politič-kog, kulturnog i vjerskog života svih razina vlasti, predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata te obitelji poginulih.

16. travnja 2010.Otkriveno je spomen-obilježje poginulim i nesta-lim Hrvatima Viteza u Domovinskom i Drugom svjetskom ratu. Glavni nositelj aktivnosti bila je HVIDR-a Vitez uz pomoć donatorskih sredstava. ‘’Spomen-obilježje je znak našeg sjećanja na 850 Hrvata poginulih u Domovinskom ratu i još uvijek nepoznat broj poginulih i nestalih Hrvata tijekom Drugog svjetskog rata’’, priopćeno je iz viteške HVI-DR-e.

17. travnja 2010.U dvorani Hrvatskoga doma u Domaljevcu održana je svečana akademija 104. brigade HVO-a. O rat-nom putu postrojbe, aktualnom statusu branitelja te vremenu koje dolazi govorili su predsjednik Ko-ordinacije udruga Ivo Pranjić, ratni načelnik bri-gade Slavko Matić i posljednji ratni zapovjednik 104. brigade HVO-a pukovnik Vlado Blažanović. Obilježavanje obljetnice nastavljeno je polaganjem vijenaca uz središnji Spomen križ na mjesnom gro-blju u Domaljevcu, te uz spomen-obilježja u Baziku i Grebnicama. Sveta misa održana je u župnoj crkvi u Grebnicama. Vijenci su položeni i u Novom Selu, Hasiću i Hrvatskoj Tišini.

19. travnja 2010.Koordinacija braniteljskih udruga HVO-a regije Bihać obilježila je 16. obljetnicu 101. pukovnije HVO-a ‘’Ante Knežević Krpe’’. Izaslanstvo Koor-dinacije braniteljskih udruga HVO-a Bihać je po-sjetilo groblje Vrkašić i polaganjem cvijeća i pa-ljenjem svijeća na grobu odalo počast poginulom zapovjedniku Anti Kneževiću Krpi. Okupljeni su

se ovom prilikom prisjetili svijetlih likova i ratnoga puta svojih suboraca. U ime preživjelih pripadni-ka pukovnije 101. pukovnije na njezino značenje i ulogu u vrijeme obrane od agresije ukazao je Fra-njo Jurić, dopredsjedatelj OV-a Bihać. Svetu misu za poginule pripadnike postrojbe, u crkvi Gospe od Anđela u Kraljama, služio je bihaćki župnik fra Ivica Matić.

23. travnja 2010.U organizaciji Koordinacije udruga proisteklih iz Domovinskog rata općine Čapljina i Prve pješač-ke (gardijske) pukovnije OS-a BiH obilježena je 18. obljetnica oslobađanja prve vojarne u BiH. U akciji oslobađanja vojarne, koju je predvodio legendarni Božan Šimović, a koja danas i nosi njegovo ime, po-ginula su petorica pripadnika HVO-a, a sedamna-est ranjeno. Akcija oslobađanja vojarne promijenila je način ratovanja u Bosni i Hercegovini jer je HVO iz defanzive prešao u ofanzivu i pokazao da može slomiti postrojbe JNA.

23. travnja 2010.U razdoblju od 13. do 23. travnja Livnjaci se pri-sjećaju povijesnih događanja za livanjski kraj. I ove osamnaeste godine od 1992. evocirane su uspome-ne, organiziran je niz različitih kulturnih, športskih i znanstvenih događanja u sklopu Dana obrane Liv-na, a sve s jednim ciljem - sjećanjem i zahvalnošću onima koji su poginuli u obrani livanjskog kraja.

8. svibnja 2010. U organizaciji udruga proisteklih iz Domovinskog rata obilježena je osamnaesta obljetnica osnivanja brigade Rama. Služena je sveta misa za sve poginule pripadnike brigade u crkvi Presvetog Srca Isusova u Prozoru. Ispred spomenika brojna izaslanstva položila su vijence i zapalila svijeće. Upriličeno je prikazivanje dokumentarnog filma o brigadi Rama, kao i izložba ratnih fotografija što je nazočne, a po-sebno branitelje, podsjetilo na vrijeme stradavanja, ali i na vrijeme ponosa i slave kada se Rama branila i obranila.

9. svibnja 2010.Obilježena je osamnaesta obljetnica formiranja 115. brigade HVO-a Zrinjski u Tuzli. Zapovjed-


7. - 15. svibnja 2010.U Širokom Brijegu održana je svečanost pod nazi-vom Svibanjska sjećanja tijekom koje je odana po-čast poginulim hrvatskim braniteljima. Organiziran je i tradicionalni mini-maraton Polog - Široki Brijeg u povodu zaustavljanja tenkova JNA u Pologu.

18. - 25. svibnja 2010.I ove godine pod motom Znak križa, znak života vjernici-katolici, djelatnici Ministarstva obrane BiH, pripadnici Oružanih snaga BiH, pripadnici Granične policije BiH i redarstvenici iz jednoga dijela županij-skih ministarstava unutarnjih poslova hodočastili su u međunarodno marijansko svetište Lourdes. Sudje-lovali su na 52. međunarodnom vojno-redarstvenom hodočašću zajedno s drugim vojnicima i redarstve-nicima iz 35 zemalja i s preko 15.000 hodočasnika Europe i svijeta te predstavnicima KFORA.

Za bh. hodočasnike je ovo jedanaesto po redu vojno-redarstveno hodočašće u Lourdes.

20. svibnja 2010.U Odžaku je otkriveno novosagrađeno spomen-obilježje s ugraviranih 148 imena poginulih brani-telja 102. HVO brigade. Spomen-obilježje su otkrili predsjednica FBiH Borjana Krišto zajedno sa sino-vima poginulih branitelja.

25. svibnja 2010. Koordinacija braniteljskih udruga HVO-a proiste-klih iz Domovinskog rata obilježila je 18. godišnjicu HVO-a regije Bihać i organizirane obrane Hrvata ta-dašnjega Bihaćkog okruga. Udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja HVO-a Bihać, nositelja najvišeg ratnog odličja, dragovoljaca i veterana Domovinskog rata, izaslanstvo HDZ-a BiH: zamjenica državnog ministra obrane Marina Pendeš, zastupnici u PBiH Ivo Miro Jović i Branko Zrno te predstavnici OS-a BiH, na katoličkom groblju u Žegaru položili su cvi-jeće i upalili svijeće. Bihaćki župnik fra Ivica Matić obavio je molitvu kod križa, a misu je predvodio fra Ćiril Lovrić, vojni kaplena Oružanih snaga BiH.

29. svibnja 2010.Koordinacija udruga HVO-a Sarajevske županije obilježila je 18. obljetnicu HVO brigade ‘’Kralj Tvrt-ko Sarajevo’’.

nik ove brigade Zvonko Jurić se prisjetio njezina nastanka.“To nije bila brigada koja je proistekla iz teritorijalne obrane, nego prva dobrovoljačka briga-da koju je formirao hrvatski narod ovog kraja i koja je prva stala u obranu ovoga grada.’’

11. svibnja 2010.Obilježena je 18. obljetnica osnutka 108. HVO brigade Ravne - Brčko. Misu zadušnicu u filijalnoj crkvi u Boderištu te opijelo na spomen-obilježju u Boderištu predvodio je boćanski župnik vlč. Ivo Paradžik uz koncelebraciju župnika župe Zovik fra Petra Matanovića. Osim pripadnika ratnih bojni, vijence su položili predstavnici udruga HVO-a pro-izašlih iz Domovinskog rata, te predstavnici općine, županije i političkih stranaka. 108. pješačka brigada HVO-a imala je 185 poginulih pripadnika i oko 700 ranjenih, od kojih su četiri pripadnika stopostotni invalidi.

15. svibnja 2010.Polaganjem vijenaca pred spomen-obilježjem po-dignutim pripadnicima Travničke brigade HVO-a, te misom zadušnicom koju je predvodio fra Nikica Zlatunić na platou Galice obilježena je 18. godiš-njica stradanja 14 pripadnika HVO-a. I nakon osa-mnaest godina masakra, koji su Srbi počinili nad 14 pripadnika travničke brigade, za zločin na Galici još nitko nije odgovarao.

16. svibnja 2010.Prigodnim sadržajima, prije svega sjećanjem na poginule branitelje, udruge proistekle iz Domovin-skog rata općine Orašje obilježile su 18. obljetnicu 106. oraške brigade HVO-a. Okupljanje nekadaš-njih pripadnika te legendarne i najbrojnije posav-ske postrojbe HVO-a započelo je u Vidovicama, oraškom mjestu koje je poznato po herojskoj obra-ni, ali i velikim žrtvama položenih za obranu ov-dašnjih domova. Vijenci su položeni na spomen-obilježje u Polju, Vidovice, a sveta misa zadušnica za poginule branitelje služena je u crkvi blaženog Alojzija Stepinca u Orašju. Svečana akademija održana je u oraškoj kinodvorani. Bila je to prigo-da progovoriti i prisjetiti se herojskih dana obrane Posavine, ratnom putu 106. brigade HVO-a Orašje i njezinoj žrtvi.


Predstavnici Udruge umirovljenika i razvojače-nih branitelja HVO-a Sarajevske županije, Udruge nositelja najviših ratnih odličja HVO-a Sarajevske županije,, te predstavnici političkih stranaka, po-red crkve Presvetog Trojstva u Novom Sarajevu (na mjestu predviđenom za izgradnju spomen-obiljež-ja) položili su cvijeće i upalili svijeće. Potom je u cr-kvi Presvetog Trojstva služena misa zadušnica, koju je predvodio župnik Ivan Ravlić.

7. - 26. lipnja 2010.Obilježavanje 18. obljetnice manifestacije Lipanjske zore ‘’1992.- 2010.” upriličena je od 7. do 26. lipnja. Sukladno programu, 18. obljetnica započela je 7. lipnja u Ševaš polju i Počitelju, a središnja sveča-na akademija održana 20. lipnja ispred Hrvatskog doma hercega Stjepana Kosače. Manifestacija je za-vršena 26. lipnja na Merdžan glavi misom zadušni-com za poginule hrvatske branitelje.

8. lipnja 2010.Travnički Hrvati i njihovi susjedi iz općina Lašvan-ske doline s dužnim pijetetom obilježili su seda-mnaestu godišnjicu stradanja i progona Hrvata ovoga grada. Nakon što su svete mise slavljene na prijevoju Ovnak u župi Brajkovići i na Bikošima u župi Guča Gora, gdje su pripadnici Armije BiH strijeljali 37 zarobljenih vojnika HVO-a i hrvatskih

civila, središnjim misnim slavljem godišnjica stra-danja je obilježena u travničkom ratnom groblju Prahulje. U ovom groblju je i pokopan najveći broj od 427 poginulih i ubijenih hrvatskih branitelja te 124 hrvatska civila Travnika. U nazočnosti veli-kog broja vjernika - rodbine, prijatelja i suboraca poginulih i ubijenih, svetu misu, uz koncelebraci-ju gučogorskog gvardijana fra Zorana Livančića, predvodio je novobiljanski župnik fra Dominko Batinić.

Svetoj misi prisutni su bili i brojni visoki dužno-snici općinskih, županijskih i federalnih struktura vlasti. Svi su oni, prije svete mise, uz veliki spomen-križ položili cvijeće i upalili svijeće, a to su učinili i vojnici i časnici 1. pješačke (gardijske) pukovnije, slijednice HVO-a u sastavu Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, na čelu s brigadirom Ilijom Petrovi-ćem.

12. lipnja 2010.U povodu 17. obljetnice povijesne bitke pod nazi-vom Pješčara uz spomen-obilježje podignuto na koti Hrašče, u znak sjećanja na poginule branitelje, slavljena je sveta misa zadušnica koju je predvodio gučogorski gvardijan fra Zoran Livančić.

13. lipnja 2010.Svečano je obilježena osamnaesta obljetnica prise-

13. lipnja 2010.U sklopu manifestacije Lipanjske zore 1992. – 2010. u središtu Stoca upriličeno je otkrivanje spomenika poginulim braniteljima HVO-a opći-ne Stolac.

Spomenik su otkrili predstavnici roditelja pogi-nulih branitelja, a u ime djece poginulih riječi za-hvale svima koji su doprinijeli izgradnji uputio je sin poginulog branitelja Damjan Puljić. Cjeloku-pnoj manifestaciji nazočili su predstavnici udruga proisteklih iz rata, izaslanstva susjednih općina, te predstavnici vlasti i političkih stranaka.

Spomenik pod nazivom Jedra uz vodu simbo-lizira životnu borbu od rođenja do smrti i trajno je sjećanje na 35 poginula branitelja Stoca, pri-padnika HVO-a. Spomenik je otvoren na dan

oslobođenja Stoca. Idejni autor ovog spomenika je poznati stolački arhitekt Robert Raguž.


ge domovini prve profesionalne postrojbe HVO-a Ante Brune Bušića u Posuškom Gradcu kod Posušja. Služena je sveta misa u župnoj crkvi, a nakon mi-mohoda do spomenika položeni su vijenci za po-ginule. Brojne udruge proistekle iz Domovinskog rata, stranačka izaslanstva i predstavnici vlasti, od općinske do državne razine, poklonili su se Bušići-ma. O značaju i ratnom putu postrojbe govorio je pukovnik Josip Duspara, predsjednik Udruge ‘’Ante Bruno Bušić’’.

15. lipnja 2010.Obilježavanje 17. obljetnice stradanja pratnje i konvoja života za Lašvansku dolinu na mjestu Busovačke staje, započelo je misom zadušnicom za stradale pripadnike HVO-a i druge sudionike konvoja. Organizator ove važne obljetnice je UD-VDR-a HVO-a, podružnica Busovača. Na lokalite-tu Busovačkih staja kod spomen-obilježja vijence su položili predstavnici političkih vlasti općine Busovača i SBŽ-a te članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata. Misi zadušnici nazočio veliki broj vjernika i Busovljaka koji su željeli biti dio ovog događaja.

7. srpnja 2010.U Tomislavgradu u sklopu Dana sv. Nikole Tave-

lića obilježen je i Dan brigade kralj Tomislav. Sveča-

nost je započela izložbom ratnih fotografija u galeri-ji KIC-a, koju je otvorio zapovjednik general Željko Glasnović. Kulturno-sportska svečanost obilježava-nja Dana brigade završila je misom zadušnicom u tomislavgradskoj spomen-bazilici za sve poginule pripadnike te brigade. U prikupljanju fotografija i pripremi izložbe sudjelovali su bivši pripadnici bri-gade i njihove obitelji. Na izložbi je prikazano oko 500 fotografija. U organizaciji izložbe sudjelovali su i Udruga dragovoljaca Domovinskog rata, Udruga političkih zatvorenika i Hrvatski časnički zbor To-mislavgrada.

19. srpnja 2010.U organizaciji Koordinacije braniteljskih udruga HVO-a proisteklih iz Domovinskog rata, s područja općine Konjic, na blagdan sv. Ilije položeni su vijen-ci i zapaljene svijeće za poginule i umrle hrvatske branitelje na grobljima Trusina, Turija, Zaslivlje i Zabrđe.

U nazočnosti pripadnika braniteljskih udruga, roditelja i rodbine poginulih branitelja, prijatelja i suboraca, predstavnika županijske i općinske vla-sti, te velikoga broja vjernika, u prepunoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Konjicu, za branitelje je služena sveta misa zadušnica, priopćeno je iz Koordinacije braniteljskih udruga HVO-a.

22. - 23. lipnja 2010.Već drugu godinu pripadnici Zapovjedništva Obu-ke i doktrine iz Travnika pješice su hodočastili u svetište sv. Ive u Podmilačju. Naime, Hrvati, katoli-ci Središnje Bosne već stoljećima čine zavjet sv. Ivi tako što se pješice upute preko Vlašića u Podmilačje i prisustvuju bolesničkoj svetoj misi uoči svetkovi-

ne rođenja sv. Ivana Krstitelja. Taj zavjet je već dru-gu godinu zaredom usvojilo i 16 vojnika iz vojarne Travnik i iz središta Pazarić. Svoj put su započeli u utorak u podne slavljenjem svete mise u kapeli vo-jarne Travnik, koju je predvodio njihov vojni kape-lan don Donald Marković. Nakon blagoslova uputili su se preko Turbeta uz Vlašić prema Dobretićima gdje su prenoćili u šatoru i staroj školi. Bili su pre-poznatljivi po lijepo izvezenim majicama s logom postrojbe i svetišta. Sutradan u poslijepodnevnim satima stigli su do svetišta gdje su se svi ispovjedi-li i nazočili svetoj misi. Raduje nas činjenica da su skoro polovica hodočasnika ove godine bili mladi vojnici koji su primljeni u Oružane snage posljed-njih nekoliko godina, te to daje sigurnost da će se ova tradicija nastaviti i ubuduće.


28. srpnja 2010.Na Stipića Livadama, podno Čvrsnice, obilježena je 17. obljetnica stradanja 33 pripadnika

HVO-a i šest civila. Pred mnoštvom okupljenih vjernika iz regije te velik broj gostiju iz Hrvatske oda-na je počast ubijenima. Prije svete mise na spomen-obilježje položeni su vijenci i zapaljene svijeće. Vi-jence su položile udruge proistekle iz Domovinskog rata, kao i predstavnici susjednih općina, županija i političkih stranaka. Spomen-misu, uz koncelebraciju desetak svećenika, predvodio je provincijal Hercego-vačke provincije fra Ivan Sesar.

9. rujna 2010.Molitvom, paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća u mjestu Grabovici, sjeverno od Mostara, obilježena je 17. obljetnica ubojstva 33 hrvatska civila koji su u

ratu stradali od pripadnika Armije BiH. Misu zaduš-nicu u Grabovici služio je fra Slaven Brekalo, koji je u propovijedi istaknuo kako je oproštenje proces koji traje, treba mu vremena, no važno je oprostiti za mir naše duše, ali se zločin ne smije zaboraviti. Vijence na spomen-obilježje ubijenih Hrvata položili su pred-stavnici udruga Domovinskog rata, brojni dužnosni-ci te predstavnici hrvatskih političkih stranaka.

13. rujna 2010.I ove godine 13. rujan - dan oslobođenja grada i op-ćine Jajce i Dobretići obilježen je svečano. Položeni su vijenci i zapaljene svijeće za poginule branitelje kod spomenika braniteljima u Dobretićima i Jajcu, potom poginulim Virovitičanima. Odana je i počast prvoj vojnoj žrtvi Franji Ladanu Panceru. Služena je misa zadušnica u crkvi U.B.D. Marije. Održana je svečana sjednica Općinskog vijeća.

14. rujna 2010.U župi sv. Ivana Krstitelja u Uzdolu obilježena je 17. obljetnica stradanja 41 uzdolskog Hrvata (29 civila hrvatske nacionalnosti i 12 pripadnika Hrvatskog vi-jeća obrane).

Predstavnici svih razina vlasti, Federacije BiH, Hercegovačko-neretvanske županije, općine Prozor-Rama, udruga proisteklih iz Domovinskog rata te predstavnici političkih stranaka i vojske BiH položili su vijence i zapalili svijeće pred spomen-obilježjem stradalim u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu. Imena stradalih ispisana su na mramornoj ploči na pročelju stare crkve, pored Memorijalnog centra na Uzdolu. Misno slavlje predvodio je fra Mijo Džolan, ravnatelj Franjevačkog instituta za kulturu mira.

16. rujna 2010.U organizaciji Udruge obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja općine Žepče, na mjestu gdje je prije četrnaest godina podignuto središnje spomen-obilježje poginulim i nestalim braniteljima HVO-a Žepča, na blagoslovu i otkrivanju spomen-ploča, okupili su se brojni članovi obitelji poginulih i nesta-lih hrvatskih branitelja, predstavnici udruga Domo-vinskog rata iz općina Žepče, Usora, Kakanj i Vareš, i Zeničko-dobojske županije, predstavnici iz javnog i političkog života i brojni građani općine Žepče.

U Crkvi svetog Ante Padovanskog služena je kon-

24. srpnja 2010.U mjestu Rujani u livanjskoj općini otvoren je Sa-kralno-memorijalni braniteljski centar u spomen na 325 poginula branitelja i osam svećenika koji su svoje živote položili u obrani Livna od 1992. do svih oslobađajućih operacija koje su se kretale s livanj-skih bojišnica. Memorijalni centar su započeli mje-štani Rujana 2000., a završne radove je pokrenula braniteljska udruga Sektor Rujani. Idejno rješenje i praćenje aktivnosti i radova vodio je akademski slikar Ivica Šiško. Memorijalnim centrom dominira vanjski oltar koji je smješten na čelo platoa. Memo-rijalni centar sastoji se od 15 postaja s uklesanim imenima. Svetu misu predvodio je biskup banjoluč-ki Franjo Komarica. Generalni pokrovitelj manife-stacije je bila predsjednica Federacije BiH Borjana Krišto, a na otvaranju bili su brojni uglednici iz Bo-sne i Hercegovine i Hrvatske.


celebrirana sveta misa za poginule i nestale branitelje HVO-a, koju je predvodio dekan žepačkog dekanata Zlatko Ivkić.

Na mramornim pločama, koje su otkrili članovi obitelji poginulih pripadnika HVO-a Žepče, ukle-sana su imena 407 poginulih i nestalih pripadnika 111 xp brigade HVO-a, 45. bojne Komušina, i Bojne ‘’Andrija Tadić’’.

18. rujna 2010.Dan otpora. U povodu obilježavanja devetnaeste obljetnice početka obrane od agresije u BiH upriliče-no je polaganje vijenaca i paljenje svijeća za poginule branitelje ispred spomen-obilježja na Trgu hrvatskih velikana, a svečana akademija održana je u Hrvat-skom domu hercega Stjepana Kosače.

18. rujna 2010.Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a obilježila je 16. obljetnicu osnutka udruge. Istog dana, navršava se i osamnaesta godina pogibi-je stožernog brigadira Ludviga Pavlovića, prve žrtve Domovinskog rata u BiH.

U povodu sjećanja na brigadira Pavlovića uprili-čeno je polaganje vijenaca i paljenje svijeća na grobu Ludviga Pavlovića na mjesnom groblju u Vitini. Na-kon toga, služena je sveta misa za pokojnog brigadira u župnoj crkvi u Vitini kod Ljubuškog.

4. listopada 2010.Temeljem Zakona o obrani BiH, Zakona o službi u Oružanim snagama BiH, Sporazuma o uspostavi, ustrojstvu i načinu djelovanja katoličkog dušobriž-ništva u Ministarstvu obrane i u Oružanim snagama BiH, Plana rada za 2010. godinu i Proračuna Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH za razdoblje 2009. - 2011. godine vjernici-katolici djelatnici Ministarstva obrane i pripadnici Oružanih snaga BiH, predvođeni ravnateljem Ureda katoličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH mr. vlč. To-mom Knežević i vojnim kapelanima Oružanih snaga BiH, obučeni u službene vojne odore i noseći službe-ne stjegove Bosne i Hercegovine te aktualnih i povi-jesnih postrojbi Oružanih snaga BiH, boravili su u na 18. vojno-redarstvenom hodočašću u nacionalnom marijanskom svetištu Marija Bistrica u Republici Hrvatskoj.

8. listopada 2010.Svečano, primjereno i dostojanstveno u vojarni Sino-vi Posavine u Bukovoj Gredi obilježena je 16. obljetni-ca osnutka 4. gardijske motorizirane brigade HVO-a. Svečanost je održana u krugu vojarne uz veliki broj gostiju, predstavnika udruga proisteklih iz Domo-vinskoga rata, roditelja poginulih Sinova Posavine, predstavnika civilnih i vojnih struktura, crkve, ratnih zapovjednika postrojbe te umirovljenih generala.

Ispred spomen-obilježja položeni su vijenci u znak vječnog sjećanja na poginule pripadnike postrojbe, a potom je održana sveta misa koju je predvodio vojni kapelan 6. pješačke bojne fra Marko Oršolić. Sinovi Posavine svoju povijest ispisuju ponosom i domolju-bljem, istaknuto je u Bukovoj Gredi. O povijesnom herojskom putu postrojbe govorio je bojnik Mato Zrimić, zapovjednik 3. pješačke bojne. Prisjetio se ratnog puta elitne postrojbe, koja je sastavljena od najboljih Sinova Posavine. Prigodne riječi uputio je i zapovjednik 1. pješačke (gardijske) pukovnije OS-a BiH brigadir Slaven Lasić te zamjenik načelnika za-jedničkog stožera OS-a BiH za resurse general bojnik Slavko Puljić

23. listopada 2010.Na ostatcima drevne kraljevske utvrde i grada Bo-bovca kod Vareša slavljena je svečana misa za do-movinu. Misu je predvodio nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uz suslavlje voj-nog biskupa Republike Hrvatske mons. Juraja Jeze-rinca i vojnih kapelana Oružanih snaga BiH. Bio je to sedmi molitveni pohod Bobovcu vjernika-katoli-ka djelatnika Ministarstva obrane BiH, pripadnika Oružanih snaga BiH, policajaca na svim županij-skim, entitetskim i državnim razinama te vjernika Vrhbosanske nadbiskupije u organizaciji Ureda ka-toličkog dušobrižništva Ministarstva obrane BiH. Sudjelovao je velik broj vjernika, hrvatskih dužno-snika općinskih, županijskih, entitetskih i državnih razina, kao i predstavnika međunarodnih ustanova i vojnih izaslanika veleposlanstava koja djeluju u Bosni i Hercegovini.

3. studenoga 2010.Obilježena je 16. obljetnica oslobođenja Kupresa i Dan udruge specijalne policije iz Domovinskog rata HRHB-a. Program obilježavanja obljetnice započeo


je svečanim mimohodom branitelja kupreškim uli-cama, predvođenih Prvim bendom Vojnog orkestra OS-a BiH. U crkvi Svete obitelji služena je sveta misa za poginule koju je predvodio don Dragan Ju-rić. Brojna izaslanstva su položila vijence i upalila svijeće na mjestima masovnih grobnica na Suhom polju i Kupreškom polju na spomen-obilježju vuko-varskim braniteljima i grobištu ispred crkve Sveta obitelj. Operacija Cincar bila je prva združena ope-racija HVO-a i Armije BiH nakon potpisivanja Was-hingtonskog sporazuma u proljeće 1994. Tijekom operacije oslobođen je Kupres i veći dio Kupreškog polja. Trajala je od 1. do 3. studenoga 1994.

8. studenoga 2010.Koordinacija udruga proisteklih iz Domovinskog rata na području općine Čapljina, po 18. put za-redom, organizirala je manifestaciju U spomen na hrvatske vitezove. Manifestacija podsjeća na akciju Bura, a na poseban način veže se uz ime Božana Ši-movića, ratnog zapovjednika postrojbe za posebne namjene ‘’Ludvig Pavlović’’. Ispred spomen-poprsja u čapljinskoj vojarni okupili su se članovi obitelji, stradalničkih udruga i općinske vlasti, preživjeli suborci, kao i pripadnici 1. pješačke (gardijske) pu-kovnije OS-a BiH.

12. studenoga 2010.U organizaciji braniteljskih udruga HVO-a Bihać obilježena je18. obljetnica utemeljenja Glavnoga stožera HVO-a regije Bihać. U znak sjećanja na ovaj značajan nadnevak, predstavnici udruga te općinski i županijski odbor Hrvatske demokratske zajednice Bihać na katoličkom groblju sv. Ante Padovansko-ga u Žegaru položili su vijence i upalili svijeće za sve poginule i nestale bojovnike Hrvatskoga vijeća obrane regije Bihać.

17. prosinca 2010.Sedamnaestu obljetnicu utemeljenja proslavila je 2. gardijska brigada HVO-a u vojarni Stanislava Baje Kraljevića u Mostaru. Nakon polaganja vijenaca u kapelici svetoga Ivana Krstitelja, uslijedili su pri-godni govori i obraćanje velikom broju uzvanika. O ulozi 2. gardijske brigade, njezinu putu, brigadi po-nosa i slave govorili su brigadir Slaven Lasić, zapo-vjednik 1. pješačke gardijske pukovnije OS-a BiH,

brigadni general Ivica Jerkić, zapovjednik 4. pješač-ke brigade OS-a BiH, i general bojnik Slavko Puljić, zamjenik načelnika Glavnog stožera OS-a BiH. Po-tom je služena sveta misa koju je uz koncelebraciju predvodio don Tomo Vukšić. Druga gardijska bri-gada utemeljena je u prosincu 1993. odlukom Glav-nog stožera HVO-a, a kroz nju je prošlo oko 5000 gardista. Svoje živote za domovinu i slobodu dala su 163 pripadnika ove brigade.

19. prosinca 2010. Polaganjem vijenaca pred Središnjim spomen-obi-lježjem poginulim hrvatskim braniteljima kao i sve-čanom akademijom, u Busovači su obilježene dvije značajne obljetnice. 18 godina navršilo se od ustroja brigade HVO-a “Nikola Šubić Zrinski”, a 16 godina od osnutka općinske Udruge dragovoljaca i vetera-na HVO-a HB.

Brigada Nikola Šubić Zrinski, kasnije 93. domo-branska pukovnija, bila je jedna od stožernih briga-da ne samo u središnjoj Bosni već i BiH. Za slobodu i opstojnost hrvatskog naroda na ovim prostorima poginula su 184 pripadnika brigade. Za duše pogi-nulih hrvatskih branitelja molilo se pred spomen-obilježjem u Busovači.

21. prosinca 2010. Polaganjem vijenaca pred spomen-obilježjem po-ginulim hrvatskim braniteljima te druženjem ne-kadašnjih pripadnika, u Kiseljaku je obilježena osa-mnaesta obljetnica brigade HVO

‘’Josip Ban Jelačić’’. Brigada je, naglasili su bivši zapovjednici i pripadnici, dala nemjerljiv doprinos obrani hrvatskih prostora Lepeničke doline, ali i ci-jele BiH.

Opstanak Hrvata u Kiseljaku, Kreševu i dijelovi-ma općine Fojnica plaćen je s 389 života pripadnika brigade ‘’Josip ban Jelačić’’ koji su bili iz različitih krajeva središnje Bosne, od Jajca, Travnika, Novog Travnika do Kaknja, Vareša i Sarajeva.

21. prosinca 2010.U organizaciji Ministarstva obrane BiH, odnosno Ureda zamjenice ministra obrane Marine Pendeš i Ureda za katoličko dušobrižništvo, održan je bo-žićni koncert u prostorijama Doma Oružanih snaga BiH u Sarajevu.


22. prosinca 2010.Služenjem svete mise zadušnice, komemorativnom sjednicom i mimohodom do spomen-obilježja Kri-žančevo Selo, te polaganjem vijenaca i paljenjem svi-jeća, obilježena je 17. obljetnica stradanja hrvatskih civila i vojnika u Križančevu selu. U neprijateljskoj akciji 22. prosinca 1993. živote je izgubilo 64 Hrvata. Komemorativna sjednica održana je u OŠ Dubravica, gdje se, prigodnim obraćanjem bivšeg zapovjednika Viteške brigade, brigadira Dragana Vinca, učenike te škole podsjetilo na veliko stradanje Hrvata u Križan-čevu Selu i činjenicu da i nakon 17 godina ovaj zločin nije procesuiran pred domaćim pravosuđem.

Komemoraciji i polaganju vijenaca nazočila su brojna izaslanstva, među kojima i izaslanstvo Mi-nistarstva obrane BiH, predvođeno zamjenicom ministra Marinom Pendeš, Udruge dragovoljaca i veterana Domovinskog rata HVO-a Herceg-Bosne, predvođeno predsjednikom Nikicom Tomićem, izaslanstva županijskih i općinskih udruga Domo-vinskog rata, izvršne i političke vlasti općine Vitez i Srednjobosanske županije.

9. siječnja 2011. Obilježena je 17. obljetnica stradanja 31 pripadnika HVO-a i civila u Buhinim Kućama. U spomen na poginule branitelje i civile na mjesnom groblju To-pala, gdje je i pokopan najveći broj žrtava, služena je sveta misa zadušnica. Uz rodbinu, prijatelje, suborce, predstavnike udruga proisteklih iz Domovinskog rata svetoj misi, koju je predvodio fra Marko Kepić, nazo-čili su i predstavnici političke i izvršne vlasti općine i županije. Na ulazu u groblje, uz veliki mramorni križ, prije početka svete mise upaljene su svijeće i polože-ni vijenci. Isti dan, sveta misa zadušnica služena je i u

travničkoj župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u spomen na devetero pripadnika postrojbe za posebne namje-ne Munje, zarobljenih 9. siječnja 1994. u Buhinim Kućama, mučenih i okrutno ubijenih.

14. siječnja 2011.Humanost na djelu.U Livnu pripadnici 1. pješačke bojne 4. pješačke brigade OS-a BiH sudjelovali su u humanitarnoj akciji darivanja krvi. ‘’Vojnici u jednoj godini organizirano tri puta daruju krv i samo oni znaju godišnje dati više od 100 doza. Ovog puta dali su više od 20 doza dragocjene tekućine te o vojnicima i njihovima zapovjednicima možemo reći samo naj-bolje, kao i to da mogu služiti mnogima za primjer’’, istaknuo je Stjepan Vidović, predsjednik općinskog Crvenog križa.

18. siječnja 2011.U organizaciji 1. pješačke gardijske pukovnije u vojar-ni Mate Lučića Maturice u Kiseljaku obilježena je 17. obljetnica ustrojavanja 3. gardijske brigade HVO-a.

Tim povodom bivši pripadnici brigade, članovi udruga proisteklih iz Domovinskog rata i drugi gosti okupili su se u kapelici vojarne gdje je služena sveta misa. U spomen na poginule pripadnike brigade po-loženi su vijenci i zapaljene svijeće. Svečanost obilje-žavanja obljetnice završena je prigodnim govorima. O ulozi 3. gardijske brigade Jastrebovi, njezinu putu, doprinosu i značaju govorili su: pukovnik Stjepan Musa, zapovjednik 2. pješačke bojne 5. pbr, brigadir Slaven Lasić, zapovjednik 1. pješačke gardijske pu-kovnije i Marina Pendeš, zamjenica ministra obrane BiH.

1. veljače 2011.Sveti Otac Papa Benedikt XVI. osnovao je Vojni ordi-narijat za BiH te imenovao don Tomu Vukšića, sve-ćenika Mostarsko-duvanjske biskupije, prvim vojnim ordinarijem. Time je završen proces institucionalnog formiranja katoličkog dušobrižništva pri Oružanim snagama BiH.

4. ožujka 2010.U prostorijama zapovjedništva 1. pješake (gardijske) pukovnije OS-a BiH održan je radni sastanak u svezi prostornog uređenja lokacije pukovnije i zgrade Mu-zeja 1.pgp OS-a BiH i HVO-a.


Vojni humorPriredio: Janko Majić

SlobodnoUšavši u vojničku spavaonicu, službujući časnik poviče:– Čiji je ovo opušak na podu?– Ničiji, možete ga slobodno uzeti - odgovori voj-nik.

Povratak iz vojskeOtišao Mujo u vojsku, a Fata ostala kod kuće.Nakon mjesec dana Fata pošalje Muji sto eura, a Mujo si misli, otkud Fati lova kad je ostala švorc.Fata pošalje Muji još dvjesto eura.Mujo zatraži dopust od tri dana i ode kući.Otključa on vrata kad tamo Fata s ljubavnikom.Mujo vikne:– Tko je slao lovu prvi mjesec?!Fata tiho kaže:– On.– Tko je slao lovu drugi mjesec?!Fata još tiše:– On.Mujo kaže:– Pa pokrij ga da se ne prehladi!

Bolesna– Joj, susjeda draga, što je to s vama? Jeste li jako bolesni?– Zdrava sam kao dren! Zašto pitate?– Pa, čujte, vidim da vam već treći dan zaredom svako jutro dolazi liječnik . . . – Oprosti, molim, kada je Vama svako jutro dola-zio pukovnik, meni nije bilo ni na kraj pameti da pomislim kako je počeo rat.

Vojnički život je pun odricanja, stresa, svakojakih napora i opasnosti. Ali sve to nije ništa prema sudbini ovoga vojnika!


KrižaljkaAutor

Mariofil Soldo

STANKO BUBALO

PRVI BISKUP VOJNOG

ORDINARIJATA U BiH

OKIDAČ, KOKOT (mn.)

PJEVAČ KARAN

NA OVAKAV NAČIN

“DATIRANO”

MEĐUNA-RODNO VI-

JEĆE MUZEJA (KRATICA)

“ŠKOLA”20. I 29.

SLOVO ABECEDE

ONAJ KOJI VRŠI

INKVIZICIJU

CARINSKI SLUŽBENIK

TRATORAK, POPANAK

STOTA OBLJETNICA

VIDI SLIKU

ZNAMEN, BILJEG

“NACIONALNI”

MARATONSKA UTRKA GLAS VRANA

LIKOVNI UMJETNIK KOJI STVARA KIPOVE

ROD LAVER

VOJNIČKI...ILI

PARADNI...

AMERIČKI GLUMAC LEE

VANADIJ

MAKEDONSKI PISAC,

BLAGOJA

AMERIČKI GLUMAC

EASTWOOD

ORGANIZI-RANI VOJNI PREVRAT,

UDAR

ZLATAN IBRAHIMOVIĆ

VOZAČ NA SKIFU

PJEVAČ RAHIMOVSKI

PRVA MATEMATIČKA NEPOZNANICA

RADOJKA ŠVERKO

POZNAVANJE SLOVA, VJE-

ŠTINE ČITANJA I PISANJA

“TESLA”

KALIJZAJUTRAK DORUČAK

(reg.)

IVO POGORELIĆ NADIMAK OGNJENA

VUKOJEVIĆANASLOV RIMSKIH CAREVA

...NA SVE ILI NIŠTA

TALIJANSKI GLUMAC VALLONE

“METAR”

SUMPOR BRANKO IVANDA

OSOBA KOJA STANUJE U IZNAJMLJENOM STANU (mn.)

BIV. NOGOME-TAŠ HAJDUKA,

GORAN

TENISAČICA SHRIVER

OBRTNIČKA... ILI TAMNA...

ZVUK TRUBE

ORUŽANI SUKOB DVAJU

NARODA (mn.)

INDIJNOGOMETAŠ

FERRARA

SLOVENSKA LJUDSKA STRANKARIJEKA U

HRVATSKOJ

ELEKTRIKA

ČELJADE KOJE RANI, RANO

USTAJE

SLIKARSKA ČETKICA

TVAR KOJA DAJE UGODAN

MIRIS

REDATELJ HOWARD

“KARAT”

OBILJEŽJE KAJKAVŠTINE

PLANINSKI ČETINAR

“TONA”SADAKO OGATA

UČVRSTITI OKOVOM

ZEMLJIŠNA MJERA

GRAD U ČEŠKOJ

GRČKI KOŠARKAŠKI

KLUB

AUSTRIJA

MORSKI GREBEN, PUNTA

OPERNI NAPJEV

OTOK U JADRANSKOM

MORU


Documents

Gardist - Glasilo 1. pješačke (gardijske) pukovnije