Upload
camblak
View
248
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
1/7
GAZIJA
olovni
oblaci
pritiskali
su
kasabu.
sve
je
mirisalo
na
jaku
proljetnu
ki5u.
Majke
su
dozivale djecu
iz
mahala.
zvone
zvona
na
ovcama.
st
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
2/7
koje
je
radunao
da
ie
mu
biti
najblizi
u
ovoj
vojni,
nisu bili
kod
kuie.
Neko
je
bio
odsuran
zbog
trgovatt
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
3/7
da ne
pravi
vederu.
Sjedili
su
ispod
kroinjaste
lipe
i
pu5ili.
A
onda muhtar
rede
da
su
pobunjenici
opuhali
selo.
On
i
mjeitani
gladni.
Moli
ga
da
im
pomogne.
pod
tom
lipom,
on
prvi
put
pude.
Muhtar,
i
mjeitani, glasno
otabanaie
niz
padinu.
Dugo,
te
noii,
pod
lipom
je
Zarila
njegova
smotana
cigara.
U
gajevima,
iznad
sela,
i insani
i hajvani
bili
su tihi.
Sutradan
odjaha
do kapetana.
Brko
su
ga
zvaIi.
Iz svoje,
dobro
utvdene,
loge
nigdje
nije izlazio.
Ili
mu
je
bilo
lijepo,
ili
se
bojao
ljudi i
ibirova.
Podugo
je
dekao
da
ga primi.
Kada
je
konadno
u5ao,
iz
di,ezvenjaka
se
pu5ilo,
a
na
demirliji
je
bilo
joi
dosra
jela.
-
Kada
sam
duo
ko
je
sve
otiSao
na
pobunjenike,
ja
mirno
spavam.
Bujrum.
Jelo nije
ni
dirnuo.
Kahvu
su
popili
Suteii. Kada
mu
je
ispridao
sve
o
razbijanju pobunjenika
i
susretu
sa
muhrarom,
Brko
rede:
-
Vidi ti
to
sa
mojim
Eminom.
Ljudi ne
smiju
biri
gladni,
troljavi
i nenaoruZani.
Imam malo
vremena.
Hitim.
Emin
ti
je
preko
sokaka,
idi
odmah
njemu.
Emina
nije
naiao tog
dana. Niti
ikada
kasnije.
Kada
se
toga
dana
vraiao, swati
kuii.
Naredi
da
mu
se
pripreme
dvoja kola
hrane,
i
odvoji
deset
dobrih
ovaca.
poslaie
ko-
mornike.
Petog
dana
dojaha
do njega
kadijin glasnik.
Kadrja
lidno,
zove
ga
odmah.
U
kadijinom
konaku
zatede
sve one
iste,
kao i
prvog
dana
kada
je
podelo.
Kadijin
pisar
prodita
valijinu
bujuruldiju.
Valija
traLi
da
se
iz
ovog
kadiiuka.
odmah
digne
pod
zastavu
dvije stotine
nefera,
i upuri
u
Travnik.
Odatle ie
se
sloino
krenuti
na
pobunjenike
u
Sa-
rajevu.
Poslije
ovoga,
kadija
uze rijed.
Dok se
ostali
skupe
i
organizuju,
on
ie
sa
svojima
kao
prethodnica,
zorom
kre-
nuti u
Travnik.
U toku
noii
dobit
ie
sve 5to mu
je
potreb-
no.
Krenuli
su
poslije
ranog
sabaha.
U
menzilu
u
polju
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
4/7
Orahovica,
su
zakonadili.
Sutradan predvede
bili
su
u
Travniku.
Valija
je
bijesnio
5to
ih
je
dollo tako
malo.
-
Mi
smo
prethodnica,
uvaZeni
valijo.
-
Kakva prethodnica,
kakvi
bakradi.
Ti
si budala.
Sutradan
su
krenuli put
Sarajeva.
Sa
svojim
ljudima
rasporeden
je
u
prvi
buljuk.
Jahali
su
kao izvidnica
glav-
nine.
Nakon
dva
dana
bili
su
nadomak
Sarajeva.
Utaborili
su se u
nekom
topoliku
pored
rijeke.
U sumrak
je
poslao
jednu
izvidnicu
prema
5eheru.
Oko
ponoii
ga
probudiSe.
Doveli
su
vezanog
dovjeka
kojeg
su
uhvatili
u
predgradu
Sarajeva.
RekoSe
mu,
jo5,
da
je
vai.an
za pobunjenike,
jer
su
jedva
umakli potjeri.
-
OdveZite
ga
i
ostavite
nas same,
naredi.
Ponudi
ga
duhanom.
Nepoznati prihvati.
Dugo
su,
puieii
Sutili.
-
Pridaj,
rede
gazija.
- Zalto
si
pod
zastavom onog
katila, upita
nepoznati.
-
Moje
nije
da
biram
zapovjednike.
Opet
su dugo
5utili.
Onda
se
nepoznati
otvori.
Dugo
je
pridao
zaito
su
se
pobunili,
i
dokle
je
sve to
doguralo.
Rede
mu
i
da
je
poodavno
bio
kadija
u njegovoj
kasabi.
Smjenuli
su
ga
zato
5to
podrtava pobunjenike.
-
Ovo
je
na5a zemlja
i
mi
iemo
njome
vladati
kadli
tadli,
zavrii
on.
Opet
su
podugo
Sutili, uz
jo5
jednu
cigaretu.
-
Idi,
slobodan
si,
rede gazija.
Nepoznati
nidim ne
mrdnu.
-
Dajte
mu
konja,
i
pustite
ga,
viknu
gazila
Nepoznati
ustade. Dugo
je
bez
rijedi
gledao
Gaziju.
Onda
hitro
izade
iz
dadora.
Topot
konja
izgubi
se
u
dalji-
ni.
Sutradan, predvede
stiZe
glavnina.
On
od
valije
zatraL,i
da sa
svojim
obezbjeduje
komoru.
Njegovi
kmetovi
nisu
baS vidni
sablji
i kuburi. Dozvolio
mu
je.
Tako
dodeka
170
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
5/7
jesen.
Buna
u
Sarajevu
bila
je
uguiena.
Ono
pobunjenika
5to
izbjeZe
sablju
ili tarnnicu. rasprii
se.
NajviSe
prema
Zvorniku.
U
povratku
zakonadi,
sa
ljudima, u
zenidkom
men-
zilu.
StraZar
mu
navede
dovede
jednog
krupnog
mubaiira.
Ovaj
mu rede da snjim
ode do utaborene
vojske
izaZenice.
Zove ga
muiir.
U dadoru zatede
mriavog
i
starog
mulira.
Ovaj mu
rede
da ima valijinu
bujuruldr.lu
kojom
ga
ovlaiiuje
da ok-
upi
vojsku
i udari
na crnogorske
pobunjenike.
To
se odnosi
i
na
sve
buljuke
koji
se vradaju
iz
Sarajeva.
ino
je
on, kao,
za njega
i
njegove.
Osvjetlali su
obraz
kadiluka.
Ova
vojna
ie
kratko
trajati.
On i
njegovi ljudi opet ie
obezbjedivati
komoru,
jer
su
to
i
kod
Sarajeva dobro
radili.
Krenuli
su
drugog
dana,
u
zoru.
Sporo
i
dugo su
putovali.
Vojska
se
usput
osipala.
U
podetku
su
se
gubili
pojedinadno, a
5to
je put
odmicao,
bjeZali
su
i
u
grupama.
Ni
oni
5to
ih
je
muSir
slao u
potjere
za bjeguncima,
nisu
se vraiali. Izhlapjeli
muiir sve
je
vi5e
gubio
Zivce i konce.
Negdje
u drugoj
hefti
puta,
utaboriSe se
u
jednoj
kotlini,
kroz
koju
je
tekao
bistar
i
hladan
potok.
Predvede
ih
napadoSe
pobunjenici.
Podelo
je
sa
desetinama,
stotinama
bombina ispaljenih na njehov
tabor.
On
je
Iei,ao
iza
slabog
zaklona,
ali
je
vikao
na ljude da
se
ne
grupiiu,
i
da se bolje
zaklone.
Uto se
i
smrde. Jedna
bombina
gruhnu
ispred
njega.
Osjeti
jak
bol
u lijevom
ramenu,
a
topla
tednost
ga
poli.
Ispaljivanja
potom
utihnuSe. Puzao
je
prema potoku
koji
se
svjetlucao
ispred
njega. Kad
dopuza
zavah rame
u
potok. Prijalo mu
je,
a
i
bol
se
smanji.
Desnom
rukom
podere
koiulju.
U
potoku
napipa
jedan
pljosnat
kamen,
i
stavi
ga
na
ranu.
PridiZe
se. Pojasom dobro
uveza kamen
na ranu. Pritajio
se
uz
jednu
vrbu.
iuo
je
pobunjenike
koji
su, uz harlaukanje,
ganjali
preostale vojnike.
Kada
galama
utihnu,
poceo
ie
puzati
prema
jednom
gaju,
koji
se
nazirao
ispred
njega
Puzanje
ga
je
umaralo.
171
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
6/7
Kada konadno
dopuza
u
gaj,
udari
glavom
u
ne5to
rvrdo.
Tu
zaspa.
Probudio
ga
je
nediji dah
na licu.
Razdanilo
se.
Po-
luoworenim
odima
vidje
da
je
kod njega
neki
pas,
koji
mu
je
lizao krv
sa lica.
Odgurnu
ga
grubo. Pas se
prevrnu i
pode
da
cvili. On se
pridiZe u sjedeii,
i nasloni
se na
drvo.
Izvadi
noZ.
Rame
ga
je
peklo.
Odjednom
pas prestade
da
cvili
i
pode
da
reii. Onda
ode u
gaj. Vrati se
brzo, zastade
kod
njega,
a onda
okreduii
se
prema
njemu,
krenu
niz
padinu.
On se
pridiZe
i
krenu
za
njim
teturajuii.
Pas
je
bio omalen
i
iut.
Powemeno
se
okretao
kao da
provjerava,
da
li
ga
on
prati.
U
jednom
usjeku
on
sjede
da
se odmori.
Zuiko
sjede
malo
podalje
od
njega. Kada
on ustade,
Zuiko
od-
mah
krenu
kroz
usjek.
Nedugo
zatim
on
ugleda
rijeku
i
mlin. Zuiko
dode
pred
miin i
zaLaja.lz
mlina
izade
stariji
brkajlija
i
pomilova Zuika. On
se
zakioni
za
jedno
stablo.
Pas
ponovo
zalaja
i
krenu
prema
njemu. Mlinar
je
slijedio
psa.
RazmiSljo
je
kratko.
Izade iza
drveta.
Mlinar
ga
ugleda
i krenu
prema
njemu.
On se
ljuljao.
Mlinar dode
do
njega,
i
bez
rijedi
ga
lijevom
rukom
obuhvati
oko
pasa.
On svoju
desnu
prebaci
preko njegovog
ramena.
U
mlinu
je
iz
male
peinice
pucketala vatra.
Mlinar
ga
posadi
na
jednu
vreiu
i
razmota
pojas
sa
ramena.
-
Gadna
rana,
rede.
Miinar
uze
povelik
laneni
pelkir, i na njega
izli
po
dosta
tednosti
iz bardaka.
Zapahnu
miris
rakije.
-
Stisni
zube
junadino.
Obadvima
rukama,
izdaljeg
,
pritisnu
ranu.
Iz
rane
poli
gnoj
i
sukrvica.
On
zastenja.
Mlinar
odisti
iscjedak i
ranu. U
drugi
peikir, iz drvene
posude,
stavi
dosta
mekinja.
I tu
usu
rakije.
To stavi
na ranu
i uveza
njegovim
pojasom.
On
osjeti
neko
dudno
olakSanje,
Ubrzo,
sjedeii
zaspa.
Kada
se
probudio, leZao
je
na
nekoj
paladi
u oma-
njoj
prostorlji.Zwanj
ga
vrati u
srvarnost.
Iz
sobidka
isko-
belja
u mlin. Miris
toplote
i
jela
ga zapahnu. U
mlinu
ost-
172
7/25/2019 Gazija - Rifat Kantic - prica
7/7
ade
do
proljeia.
Ojada,
ali mu lijeva ruka
ostade
kao
tuda.
Nepokretna.
Mlinar
mu, u
whu dakiira,
pri5i
jedan
dZep u
kojem
je
drZao
5aku.
Upoznao
je
i
mladeg,
mlinarevog,
suludog
brata.
Bio
je
u
drugoj,
maioj,
prostoriji
s druge
strane
mlina.
Po
cijeli
dan
sjedio
je
na
paladi,
ogledao
se na
komadidku
ogledala,
i
govorio:
-
Harli,
harli,
harli,
hormak
-
najljepii sam
momak.
Pri
tome
se naginjao naprijed i nazad,
a
rijetka, iz-
rasla brada,
udarala
ga
je
po
prsima.
Ponekad bi
ga
iznosili
i
napolje,
na
vazduh.
Stavili
bi
pred
njega
lavor
sa
vodom.
Njemu bi dali
poduZi
konopdii.
On
bi
ga,
ozarenalica,
za-
bacivao
u
lavor i
dekao
ribu.
U
proljeie
se
oprosti
od mlinara, i brata mu.
Nudio
je
mlinaru ono dukata
5to
je
saduvao,
ali
on
ih
odbi.
Zuiko
je
krenuo
za
njim.
Kada konadno dospije do svoje
kasabe,
pude
sve u
njemu. Njegoya
dva kmeta
posvjedodila,
kod
kadije, da
je
on
poginuo.
Zena
mu
se
udala
za komiiju, udovca,
i
deka
dijete
s
njim.
Kuiu
i
imanje
dodjelio kadija
Zeni
mu.
Otac
i
mati
presahli
od tuge, umrijeie
jedno
za
drugim.
Sva
kasaba
sada
zazire
od
njega.
Dizdar wrdave
primio
ga
u
ffrdavu na
hranu
i
smjeitaj.
Toga
dana
bio
je
krenuo svojoj
kuii da
vidi Zenu.
Samo
da
poprida.
Momci od
komSije sadekali
ga
pred
kana-
tama i
destito
izdevetali.
Pode
da
pada
jaka
kiSa.
Okupa
ga.
On side
sa
be-
dema,
i hiteii
prode
kroz kasabt.
Za
njim
su
lajali
puiteni
psi
iz
kasabe.
On
se
nije osvrtao.
Samo
bi
se
Zuiko
ponekad
okrenuo
t
zalajao na
njih.
Svjetlica
ocrta
njegov
lik
na
karavanskom
putu,
na
brdu iznad
kasabe.
Onda
straino
zagrmi.