Gilic_Modernizam i Autorski Film 1960-Ih u Hrvatskoj

7/31/2019 Gilic_Modernizam i Autorski Film 1960-Ih u Hrvatskoj

1/6

ZAGREBAKA SLAVISTIKA KOLA WWW.HRVATSKIPLUS.ORG

Nikica Gili: Modernizam i autorski flm 1960-ih u Hrvatskoj 1/6

ANAGRAM

Modernizam i autorski flm 1960-ih u HrvatskojNIKICA GILI

Uvod

U govoru o hrvatskom lmu 1960-ih godina obino se susree sintagma autorski lm, jer seu navedenom razdoblju (ne samo u Hrvatskoj) armirala tzv. autorska poetika, ali i specianautorski nain proizvodnje lmova. Kako je cjeloveernji igrani lm svakako najzanimljivijiiroj kulturnoj javnosti, pa se u skladu s njegovim specinostima i potrebama obino vodi i kul-turna politika u podruju kinematograje, sintagma autorski lm najee se odnosi upravona tu lmsku vrstu,[1] stoga emo njoj ovdje posvetiti i najvie pozornosti, te emo je dovesti u

vezu s enomenom modernizma koji je u kulturi znatno stariji od organizirane kinematograjena podruju Hrvatske (naime, nakon prvih ozbiljnijih pokuaja organiziranja pod ustakomkvislinkom vlau tek je totalitarna socijalistika Jugoslavija krenula u sustavnu izgradnju ki-nematograskih institucija).

Proizvodni okviri

Prije svega, to se proizvodnih okolnosti tie, vano je znati da je u itavoj SFRJ tijekom 1960-ihna djelu bio postupan proces kinematograske decentralizacije i, barem uvjetno reeno, liberali-zacije, dakle poputanja politike i organizacijske stege.[2] Zakonski propisi kojima se rjeavala

kinematograska problematika postupno su se mijenjali na takav nain da se o proizvodnji lmasve vie odluivalo u pojedinim socijalistikim republikama ondanje ederacije, a sve manje uederalnoj prijestolnici Beogradu.

Takoer, proizvodna se mo izmjetala iz velikih producentskih kua i selila u nove (esto ad hocosnovane) organizacije lmskih stvaralaca: ideja umjetnike vrijednosti bila je upisana i u slu-benu komunistiku kulturnu politiku, a proizvodi velikih producentskih kua (npr. eki snima,

pazi se Marijana Vajde iz 1962) znali su biti vulgarno populistiki kao da su ih proizvele trinoorijentirane tvrtke situirane u zapadnom kapitalizmu. Naime, velike lmske kompanije imajusvoju institucionalnu logiku u kapitalizmu cilj je prodati puno ulaznica i zaraditi, u socijalizmuproiriti utjecaj lma (a time i dravne ideologije) na to vei broj gledatelja, pa ideja umjetnostimora pronai svoj put k realiziranju u lmovima kroz labirint velikih tvrtki (u socijalizmu ktome i kroz labirint raznih politikih oruma odluivanja), to esto ne uspijeva uroditi osobitimplodom.

Spomenute nove udruge lmskih djelatnika esto su postojale samo zbog snimanja jednog igra-nog lma (tzv. Filmska radna zajednica skraeno: FRZ), a u Hrvatskoj je posebno zanimljiv iznakovit sluaj neovisne producentske kue Filmski autorski studio (FAS).[3] Djelujui s potpu-ne margine, FAS je u novim uvjetima uspio proizvesti nekoliko cjeloveernjih igranih lmova

veoma vanih za povijest hrvatskog lma, primjerice Sluajni ivot, jedini cjeloveernji igranilm utemeljitelja hrvatske znanosti o lmu (lmologije) Ante Peterlia,[4] kao i remek-djelo To-

mislava Radia iva istina iz 1972. (usp. krabalo, 2008: 99). Radiev je lm izazvao pravu burukada zbog pseudodokumentaristikog stila (a vjerojatno i zbog suptilne politike provokativno-


2/6



ANAGRAM

sti) nije uvrten u slubeni program nacionalnog lmskog estivala u Puli, a glavnoj je glumiciBoidarki Frajt, unato estivalskim pravilima, ipak dodijeljena glavna glumaka nagrada.[5]

Proces kinematograske decentralizacije i djelomine liberalizacije dovren je, kako u citiranimizdanjima povijesti lma na tlu Hrvatske pie Ivo krabalo (1998, 2008), tek u drugoj polovici1960-ih. Najvei je dio kljunih ostvarenja autorskog lma u Hrvatskoj stoga nastao 1966. (Ron-

do Zvonimira Berkovia, Ponedjeljak ili utorak Vatroslava Mimice), 1967. (Breza Ante Babaje,Kaja, ubit u te!Vatroslava Mimice, Iluzija Krste Papia), potom 1968. (Gravitacija ili antastinamladost inovnika Borisa Horvata Branka Ivande, Imam 2 mame i 2 tate Kree Golika) i 1969.godine (Sluajni ivotAnte Peterlia, Lisice Krste Papia, Dogaaj Vatroslava Mimice, NedjeljaLordana Zaranovia, Kad uje zvona Antuna Vrdoljaka), premda je autorskih cjeloveernjihigranih lmova bilo i neto ranije,[6] a proizvodnja izrazito autorskih lmova nastavila se i u1970-ima (npr. znamenita Radieva iva istina).

Dakle, kako su i lmska kritika i partijski dunosnici bili nezadovoljni plodovima rada tzv. pro-ducentske kinematograje prethodnog razdoblja (1950-ih i poetka 1960-ih), vea je vanostdana lmskim autorima (u kinematograskom sluaju, dakako, prvenstveno redateljima), sa-svim u skladu s raznorodnim, ali meusobno iznimno kompatibilnim poetikama i tradicijama.

Tradicije i inovacije modernizma

Prva je takva tradicija europski modernizam koji je ideju autorstva naslijedio (i razradio) jo izromantizma; ne samo da je dvorski umjetnik (utjecajan arbitar u estetikim i ostalim pitanji-ma) kod predsjednika ederacije Josipa Broza Tita bio modernist (usputno: Hrvat) knjievnikMiroslav Krlea nego je i jedan dio predstavnika modernistike poetike u hrvatskom i jugo-slavenskom lmu itekako prigrlio komunistiku ideologiju i jugoslavensku politiku (primjerice,Vatroslav Mimica i Lordan Zaranovi).

Koliko god, dakle, neki lmovi predstavnika autorske kinematograje u Hrvatskoj i drugimrepublikama SFRJ bili i politiki provokativni za svoje vrijeme (npr. Carevo novo ruho Babajincjeloveernji prvijenac iz 1961, Papieve Lisice ili BabajiniMirisi, zlato i tamjan iz 1971),[7] samaideja autorstva nipoto nije bila podzemni tijek hrvatske i jugoslavenske kulture.

Modernistika je tradicija autorstva bila legitimnom orijentacijom epohe, sasvim sukladno tra-enju samosvojnog jugoslavenskog umjetnikog puta, izmeu zapadnog konzumerizma i isto-nog socrealizma (o tome vie u Gili, 2003. i 2006; o socrealizmu kojem se taj put suprotstav-lja usp. Mataga, 1995). U sklopu hrvatske i europske tradicije modernizma nastali su svakakoigranolmski (dakako, i dokumentaristiki) opusi Ante Babaje i Zvonimira Berkovia, dvojice

vodeih predstavnika autorskog lma koji nisu prigrlili jugoslavensku ideologiju, ali su unutarblage liberalizacije pronali nain za ekranizaciju svojih umjetnikih ideja spoja pokretnih slikas knjievnim, glazbenim, likovnim, kazalinim i ostalim visokokulturnim tradicijama. U te setradicije hrvatski lm s pravom trebao (napokon) upisati i s njima se trebao izjednaiti,[8] prem-da bi se dalo raspravljati o tome u kojoj je mjeri proces legitimiziranja lmske umjetnosti ikadau potpunosti proveden (u Hrvatskoj ili bilo gdje drugdje).

Dakako, kao to s pravom istie Hrvoje Turkovi (2005), znamenita Zagrebaka kola crtanoglma (usp. krabalo, 1998: 264-314) i modernistiki kratki igrani i dokumentarni lmovi nastali1950-ih itekako su utjecali na davanje legitimiteta modernistikom stvaralatvu idueg desetlje-a, a ne treba zaboraviti ni zbivanja u glazbi i likovnim umjetnostima, primjerice likovnu grupu

EXAT 51 s poetka 1950-ih, u kojoj je s uspjehom djelovao likovni umjetnik te velikan moder-nistikog crtanog (te kratkog igranog) lma Vladimir Kristl. On je, nakon ideolokog prekraja


3/6



ANAGRAM

u jednom igranom lmu (General i pravi ovjek iz 1962),[9] umjetniku i pedagoku karijerunastavio u inozemstvu, skrasivi se Saveznoj Republici Njemakoj.

No ova stara kulturna tradicija modernizma, pogodno legitimirana politiko-estetikim odlu-kama politikih monika, bila je kompatibilna s drugom, specino lmskom modernistikomtradicijom, nastalom upravo poetkom 1960-ih, kada su rancuski autorski kritiari Jean-Luc

Godard, Claude Chabrol i Franois Trufaut na velika vrata stupili na europsku lmsku scenu, svremenom preuzevi sredinje mjesto u kanonu europskog modernizma i autorskog lma drugepolovice 20. stoljea. Ti su buntovnici s jedne strane utjecali i na hrvatske redatelje i kritiare(Ante Peterli, Branko Ivanda, Krsto Papi, Petar Krelja, Zoran Tadi, Vladimir Vukovi...), a sdruge su strane dali alternativni, kontrakulturni legitimitet autorskoj poetici.

Naime, za razliku od proreimskih redatelja Mimice i Zaranovia,[10] ali i od klasino-moder-nih autora Babaje i Berkovia, hrvatski hikokovci, kako je poklonike rancuskog autorstvaironino nazvao Fadil Hadi,[11] prigrlili su modernistiku poetiku rancuskih velikana, alisu dijelili i njihovu sklonost velikanima amerike klasine kinematograje (Ford, Hitchcock,Hawks, i tako dalje). Amerikanolija vodeih novovalovaca (usp. silne amerike motive u Go-dardovu klasiku Do posljednjeg daha) itekako je morala imponirati mlaoj lmskoj intelektu-alnoj grupaciji, miljama udaljenoj od glavne struje socijalistike kulture, ali udaljenoj i od krle-ijanske tradicije hrvatskog modernizma, pa nije neobino da su ovi zagrebaki kritiari znaliimati velike potekoe pri prelasku u kinematograsku proizvodnju (preciznije reiju). ZoranTadi i Petar Krelja tako su u kinematograju uli na mala vrata, preko TV-programa (ZoranTadi) i spajanja kratkih igranih lmova (Petar Krelja), PeterlievSluajni ivothrvatska soci-

jalistika kinematograja je (za razliku od rancuskih kritiara) prezrela, a Branko Ivanda je,nakon briljantnog prvijenca, ostvario relativno mrav igranolmski opus.[12]

Dakle, zbivanja u slubenoj jugoslavenskoj i hrvatskoj kulturi nenadano su se poklopila ne samo

s modernistikim tradicijama, itekako ivim na teritoriju itave srednje i jugoistone Europe,nego i s novim modernistikim trendovima (osobito snano potaknutim ni manje ni vie nego izPariza, tradicionalnog sredita europske kulture), koji su ukljuivali i snanu prozapadnu orijen-taciju, a umjesto reerenci na etablirane umjetnosti veu su pozornost poklanjali lmskoj batini,

visoku kulturu promatrajui ponajvie kroz njenu ulogu u suvremenom ivotu.[13]

No treba se na ovome mjestu zapitati: je li autorstvo isto to i modernizam? Odgovor na prvipogled moe iznenaditi: ne u potpunosti.

Iz dosadanjeg izlaganja je, nadamo se, jasno koliko su ta dva pojma kompatibilna i istodobna,no ne treba zaboraviti da je autorstvo izrazitije produkcijska odrednica, dok je modernizam,premda kulturni projekt, vie vezan uz umjetniku poetiku i stilistiku. Autorski lm i autorskakoncepcija kinematograje svakako ukljuuju modernizam, ali, i to ne samo u hrvatskim ili

jugoslavenskim okvirima, autorska koncepcija lma ukljuuje i izrazito realistike tendencije primjerice u utjecaju talijanske (neo)realistike poetike na rane lmove Franoisa Trufauta, pa iClaudea Chabrola, odnosno u naturalistikoj crti zamjetnoj u djelima redatelja kao to su KrstoPapi (Lisice) i Ante Babaja (Breza,Mirisi, zlato i tamjan). U Srbiji je, primjerice, autorski lm, udjelima redatelja kao to su ivojin Pavlovi i Aleksandar Petrovi, imao izrazito naturalistikucrtu, zbog ega se u povijesti srpske kinematograje ee govori o crnom lmu (crni talas/

val) nego o modernizmu, premda su, primjerice, Duan Makavejev i Lazar Stojanovi izrazitimodernisti, radikalniji od veine hrvatskih igranolmskih redatelja.


4/6



ANAGRAM

Primjer modernizma: Gravitacija Branka Ivande

Napokon, kao uzoran primjer modernizma u hrvatskoj kinematograji izabranog razdoblja mo-emo izdvojiti Gravitaciju ili antastinu mladost inovnika Borisa Horvata, spomenuti igrano-lmski prvijenac Branka Ivande, u kojem se koristi itav spektar tipinih modernistikih postu-paka.

Motiv otograje kao pokuaja da se sauva (idealna) prolost provlai se kroz Gravitaciju[14]od samoga poetka bilo da je rije o pravim otograjama, koje se pretvaraju u ive slike (iobratno), bilo da se lmska slika na trenutak zaustavlja. No, kao suprotnost otograji, koristise i ubrzani pokret jasan metalmski podsjetnik na tradiciju slapstick komedije potom dugikadrovi, moderna glazba, a postoji i jedan crtano-lmski umetak (eksplozija blizu svretka l-ma). Junaka lma Borisa Horvata (Rade erbedija) na poetku Gravitacije upoznajemo krozmonotoni glas koji odjekuje praznim kadrovima nekakvog sportskoga gledalita i urbane pu-stoi, a vidimo ga izgubljenog u praznom prostoru i izvan sredita lmske slike, ime se odmahosvjedoujemo da nee biti rijei o junaku klasinog abularnog stila, junaku koji poduzima

akcije i mijenja okolinu.Horvat ulazi u rutinu koju mu namjenjuje otac, umirovljeni inovnik, doznaje da je brak njego-

vih roditelja obina iluzija, umjesto djevojkom koja mu se strastveno svia eni se onom koja emu, po svoj prilici, donijeti brani ivot nalik onom njegovih roditelja, a da ne bi bilo nikakvesumnje o besmislici antastine inovnike egzistencije, sindikalni izlet u prostor Mediterana(vaan i za neke lmove Ante Babaje i Vatroslava Mimice) pretvara se u mahnito mrcvarenje ga-leba obojenog u crveno[15] i pomamu erosa (opet uz parodizirajui ubrzani pokret), u sklopu ko-

jega, dakako, opet proradi i thanatos (jedan od starijih djelatnika na tom izletu, naime, premine).

Govorei o urbanoj stvarnosti razigranim lmskim jezikom tipinim za europski modernizam1960-ih, Branko Ivanda je uobliio samo jednu od autorskih koncepcija razgranatog hrvatskog

lma toga desetljea te je velika teta to nije (poput Vatroslava Mimice) ostvario dulji i koheren-tniji niz modernistikih ostvarenja. No u Gravitaciji su kristalno jasno vidljive znaajke koje smoocrtali u glavnom dijelu izlaganja, pa taj lm (inae, vaan u karijeri jednog od prvaka hrvatskogi jugoslavenskoga glumita Rade erbedije) moe posluiti ne samo kao zakljuna nego i kaopolazna toka razmatranja modernizma u hrvatskom lmu.

Literatura

3-2-1, KRENI! Zbornik radova u povodu 70. roendana Ante Peterlia , ur. N. Gili, 2006, Za-greb, Filozoski akultet Sveuilita u Zagrebu FF-press Odsjek za komparativnu knjiev-

nost. Ante Babaja, ur. edicije A. Peterli, Tomislav Puek, 2002, Zagreb, Globus.

Filmska enciklopedija I-II, gl. ur. A. Peterli, 1986-1990, Zagreb, JLZ Miroslav Krlea.

Filmski leksikon, ur. B. Kragi, N. Gili, 2003, Zagreb, LZ Miroslav Krlea.

Gili, Nikica, 2007, Filmske vrste i rodovi, Zagreb, AGM.

Gili, Nikica, 2006, Recepcija Koncerta Branka Belana. Moderna mitologija napretka kaokriterij vrednovanja, u: Komparativna povijest hrvatske knjievnosti VIII, ur. C. Pavlovi, V.Gluni-Buani, Split, Knjievni krug Split, str. 224-238.

Gili, Nikica, 2003, Kameni horizonti model socrealistike prezentacije i hrvatska kultura

pedesetih, u: Komparativna povijest hrvatske knjievnosti V, ur. M. Tomasovi, V. Gluni-Buani, Split, Knjievni krug Split, str. 159-169.


5/6



ANAGRAM

Krelja, Petar, 2003, Mali oglasi, ili (ne)uhvatljivost dokumentaraca, br. 33 (IX), str. 49-76.

Krelja, Petar, 2001, Reiseri i kritiari, Hrvatski flmski ljetopis, br. 27/28 (VII), str. 32-49.

Krelja, Petar, 1997, Golik, Hrvatski dravni arhiv Hrvatska kinoteka.

Krelja, Petar, 1995, Vladekov stol, Hrvatski flmski ljetopis, br. 1/2 (I), str. 34-39.

Mataga, Vojislav, 1995, Knjievna kritika i ideologija, Zagreb, kolske novine.

Peterli, Ante, 2001, Osnove teorije flma, Zagreb, Hrvatska sveuilina naklada.

Sikavica, Miroslav, 2004, U traganju za vlastitim izrazom, Hrvatski flmski ljetopis, br. 37(X), str. 139-153.

krabalo, Ivo, 1998, 101 godina flma u Hrvatskoj 1896-1997, Zagreb, Globus.

krabalo, Ivo, 2008, Hrvatska flmska povijest ukratko (1896-2006), Zagreb, Hrvatski lmskisavez, V.B.Z.

Tadi, Zoran, 2006, Umjesto uvoda, u: 3-2-1, KRENI! Zbornik radova u povodu 70. roen-dana Ante Peterlia, ur. N. Gili, 2006, Zagreb, Filozoski akultet Sveuilita u Zagrebu FF-press Odsjek za komparativnu knjievnost.

Turkovi, Hrvoje, 2007, Paradigma Peterli, Hrvatski flmski ljetopis, br. 51 (XII).

Turkovi, Hrvoje, 2005, Filmske pedesete, u: Hrvatski flmski ljetopis, br. 41 (XI), str. 122-131.

Biljeke

[1] Za genoloku terminologiju vidi Gili, 2007. Temeljni lmski rodovi (igrani, dokumentarni i ek-

sperimentalni lm, denirani neto drugaije nego u Peterlievim Osnovama teorije flma iz 2001) tu

se dijele na vrste i anrove. Cjeloveernji (dugometrani) lm je, prema toj koncepciji, lmska vrsta,

dok su vestern, horor ili melodrama anrovi koje susreemo i u cjeloveernjim i u kratkim lmovima.

[2] Proizvodni mehanizmi razdoblja interpretirani su prema krabalu (1998). Ista je knjiga izvor i vei-ne lmograskih podataka. Novije, skraeno i preraeno izdanje krabalovih historiograskih istrai-

vanja (krabalo, 2008) iznimno je korisno za poetne susrete s hrvatskom kinematograjom.

[3] Pokretaki je duh FAS-a bio svestrani producent (inae, izmeu ostalog, otogra i redatelj) Kruno

Heidler.

[4] O Anti Peterliu kao lmologu i redatelju vidi vie u Turkovi, 2007. te u zborniku 3-2-1, KRENI!

(2006), primjerice u tekstu redatelja i kritiara Zorana Tadia (2006).

[5] Vrijedi znati da je meu kritiarima koji su vodili kampanju za radikalno modernistiku ivu istinu

prednjaio hikokovac Petar Krelja, iznimno rjeit i uvjerljiv svjedok kinematograskih zbivanja u

Hrvatskoj i Jugoslaviji, u kojima je intenzivno sudjelovao (usp. Krelja, 1995, 2001, 2003).

[6] Poimence: Svanue Nikole Tanhoera i Prometej s otoka Vievice Vatroslava Mimice (1964), KljuVane Kljakovia, Krste Papia i Antuna Vrdoljaka (1965).

[7] Po poetici i stilu izrazito autorsko ostvarenje, Carevo novo ruho nastalo je u potpunosti u okvirima

producentske kinematograje, poelo nezasluen neuspjeh te zacijelo odgodilo Babajin nastavak djelo-

vanja na podruju cjeloveernjeg igranog lma.

[8] Hrvoje Turkovi upravo Antu Babaju smatra kljunim autorom za armaciju lma kao umjetnosti

u Hrvatskoj (Turkovi, 2005; usp. i Turkoviev tekst u monograjiAnte Babaja, 2002).

[9] General in resni lovek (katkada se navodi kao Resni lovek, pa i kao General i resni lovek), snimljen

za slovensku produkcijsku kuu Viba lm, sadri veoma otvorenu aluziju na Josipa Broza Tita, zbog

ega je, oekivano, bio zabranjen.

[10] Ova ideoloka karakterizacija nita ne govori o umjetnikoj vrijednosti Vatroslav Mimica je

moda i ponajbolji hrvatski redatelj igranih lmova 1960-ih.


6/6



ANAGRAM

[11] Dakako, Hadieva dosjetka (izvorno izgovorena ikokovci, s izostavljanjem prvog slova koje

podrazumijeva provincijalizam) podmuklo je istaknula anrovski najnieg lmskog velikana za-

padnog kanona Alreda Hitchcocka koji je, kao redatelj trilera, a kasnije i horora, mogao sasvim no

diskreditirati nove kinematograske klince i kod komunista i kod poklonika modernistike visoke kul-

ture. S vremenom, kako se lmski kanon djelovanjem kritike i lmske pedagogije (Peterli!) proirio

i u Hrvatskoj, Hadi se poeo pretvarati da je epitet hikokovci bio isto deskriptivan, moda ak

izreen i sa simpatijama. Znakovito je da se kao redatelj Hadi inae priklanjao i autorskim tenden-

cijama, ba kao to se priklanjao i partizanskom lmu i drugim temeljnim tendencijama prisutnim u

golemom razdoblju svog lmskog djelovanja.

[12] Prema vlastitim rijeima iz jednog novijeg intervjua, Ivanda je teko dolazio do cjeloveernjih

projekata ne toliko zbog politike nepoudnosti koliko zbog injenice da nije pripadao ni jednom par-

tijskom ili prijateljskom klanu koji je odluivao o kinematograji u Hrvatskoj.

[13] Zanimljivu studiju o hrvatskome modernizmu 1960-ih objavio je mladi redatelj Miroslav Sikavica

(2004).

[14] Film se esto navodi ovim skraenim naslovom.

[15] U lmu ima i suptilnijih politikih provokacija koje su vjerojatno promakle cenzorima.

Documents

Gilic_Modernizam i Autorski Film 1960-Ih u Hrvatskoj