41 GODINA III ZAGREB

23. studenoga 1994.

GLASILO »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb

U LICI UBRZANA IZGRADNJA PROMETNICA

CESTE ŠTO ŽIVOT ZNAČE

Na području Uprave šuma Gospić, uslijed teškog gorskog terena i slabe otvorenosti, u nekim godinama se čak ni etat ne može posjeći i drvna masa ostaje u sastojinama, stoga je izgradnja šumskih prometnica glavni zadatak.

NA PODRUČJU ŠUMAROE VALPOVO

POŠUMLJAVANJE NA CRTI BOJIŠNICE

Poslije razminiranja terena, tek je bila moguća sječa dvadesetogodišnje topole, a danas je već završena sadnja u šumi Jarčevac, novi

zasadi topola

STEYR OSVAJA

NAŠE ŠUME Probni rad traktora "Steyr" 9078 opremljen vitlom "Tiger" i daljinskim upravljačem na pokusnom radu u Šumariji Koška pokazao se daleko boljim od svoje konkurencije

23. studenoga 1994.

Izborna skupština Hrvatskog sindikata šumarstva održat će se u ožujku sljedeće godine a do tada najveću pažnju treba pokloniti borbi za povećanje plaća: sudionici 2. skupštine šumarskog sindikata

SA 2. SKUPŠTINE SINDIKATA ŠUMARSTVA HRVATSKE IZBORNA SKUPŠTINA U OŽUJKU 1995.

Pripreme za Izbornu skup­štinu Hrvatskog sindikata šumarstva te izbor dele­gata HSŠ za II kongres

Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (koji je u međuvreme­nu, od 4—6. studenog već od­ržan), glavne su teme kojima su se pozabavili sudionici 2. redov­ne skupštine Sindikata šumar­stva Hrvatske održane polovi­com listopada u Buzovačkim toplicama. No život piše druge priče pa su tako i ovom prilikom misli sindikalaca bile upućene onom što šumske radnike u ovom trenutku najviše pogađa — niskim plaćama. Posebno i zbog toga što se sindikat pripre­mao svoje zahtjeve uputiti Mi­nistarstvu poljoprivrede i šu­marstva (i taj je razgovor već od­

ržan), odnosno Vladi Republike Hrvatske.

U K R A T K O : I Z B O R N A S K U P Š T I N A Hrvtskog sindi­kata šumarstva održat će se u ožujku slijedeće godine. Točan datum utvrdit će Glavni odbor za što mu je ovlaštenje dala Skupština.

Do prolongiranja datuma od­ržavanja Izborne skupštine do­šlo je zbog toga što je premalo vremena da se ona kvalitetno pripremi za prosinac. Tu su i ne­ki drugi momenti koje do Skup­štine treba definirati. Izbore pri­je Skupštine treba napraviti i u sindikalnim podružnicama po upravama. Vlado Gradeček iz Našica misli da bi to trebalo obaviti istovremeno »što bi bila

mala svečanost šumarskom sin-dikalizmu«. Treba, nadalje defi­nirati status sindikalnog povje­renika, utvrditi način plaćanja povjerenika ako će, a vjerojatno hoće, svoju dužnost obavljati profesionalno. To je predviđeno i Granskim kolektivnim ugovo­rom koji još nije potpisan. Do ožujka bi, nadaju se sindikalci i na tom planu neke stvari možda mogle biti jasnije.

Novi momenti javljaju se i s osnivanjem novih uprava (Nova Gradiška), novih šumarija, tu su i (politički) zahtjevi za zatvara­njem uprava u granice županija. Kad se ovom dodaju poslovi oko izbora kandidata i održavanja II kongresa SSSH, obaveze oko za­vršnog računa poduzeća tjekom prvog kvartala, jasno je da je

KAKAV STATUS SINDIKALNIH POVJERENIKA

indikalni povjerenici žale se na svoj neriješen sta­tus. Tome ne baš nevažnom pitanju zbog toga je na

sastanku Glavnog odbora SŠH poklonjeno dosta vre­mena, ne bi li se pronašlo neko rješenje. A na to se nadovezalo i osposobljavanje povjerenika za rad — i eto teme za cijelu priču.

A ona ukratko glasi ovako. Glavni sindikalni povjere­nici po upravama čitav svoj sindikalni posao obavljaju uz svoj redovni. Nikome od nas, kaže tako povjerenik splitske uprave Filip Šabić, niti za jedan posto nisu sma­njene obaveze na radnom mjestu. Za obavljanje sindi­kalnog posla, koga je sve više, koristimo slobodno vrije­me. I sve to bez naknade.

Zaključak se svodi na to da bi konačno do kraja tre­balo ispitati mogućnost profesionalizacije sindikalnih povjerenika, bar u upravama s velikim brojem članstva (i posla). Sve će to trebati riješiti ili bar ispitati prije Izbor­

ne skupštine HSS i izbora novih (ili pak starih) povjereni­ka. Tu naravno treba predvidjeti i rješavanje pitanja za­pošljavanja sindikalnog povjerenika kad mu istekne mandat, odnosno njegovo vraćanje na staro radno mjesto.

Problem profesionalizacije sindikalnih povjerenika, ali i onih koji neće biti profesionalci usko je povezan s jed­nim drugim — osposobljavanjem povjerenika za sindi­kalni rad. Neki znaju raditi, neki se teže snalaze. Da os­posobljavanje treba provesti, svi se slažu, no pitanje je da li je to moguće provesti odmah ili pričekati izbor no­vih povjerenika.

Sindikalci misle da bi to trebalo ići sljedećim redos-Ijedom: donijeti najprije ugovor, riješiti status povjereni­ka odnosno mogućnost profesionalizacije toga posla te onda prići njihovom osposobljavanju.

(m)

SINDIKALNI KOLAČIĆI MEDVJEĐA USLUGA

Moramo imati točno određen cilj, moramo razraditi strategiju, a da bi se to napravilo kako treba moramo poraditi na profesionalizaciji

kadrova... Naše šumarstvo ima dobar image u svijetu, napravimo ga takvim i

kod kuće. Ako šumarstvo sudjeluje u ovoj ili onoj akciji, ako je sagradilo neku prometnicu naprimjer na Braču, objelodanimo to. Smetaju me sitni­ce, kao na primjer kad za bolesnog šumskog radnika tražimo pomoć okolo umjesto da izgradimo takve mehanizme da to riješimo sami. A ne­kim dosadašnjim rješenjima napravili smo medvjeđu uslugu i šumarstvu i samim radnicima. Na primjer to s visokim terenskim dodacima... (Milan Žgela sindikalni povjerenik direkcije)

SELEKTIVAN PRISTUP Veliki su terenski dodaci donijeli svoje probleme: radnici nisu zainte­

resirani da naprave više! Jer terenski dodatak i topli obrok sve rješa­vaju... Istodobno u nekim drugim strukturama, na primjer u knjigovod­stvu, radnici imaju manje plaće i nemaju mogućnost dobivanja teren­skog dodatka. Kao sindikat moramo voditi računa o selektivnom pristu­pu ovom važnom pitanju... (Filip Šabić, povjerenik splitske uprave šuma)

OSTAJU INVALIDI Radnici odlaze iz šumarstva. Mi smo izgubili najbolje sjekače jer su

prešli raditi kod privatnika. Odlaze i traktoristi. Ostali su samo invali­di rada i oni na granici invalidnosti.

U šumariji Ravna gora na primjer, imamo pet sjekača stranaca za ko­je stalno tražimo produženje dozvole za rad, dok su domaći radnici otiš­li kod privatnika i za par godina zaradili toliko koliko ovdje ne mogu za cijeli radni vijek... (Vlatka Drakulić Štiglić, povjerenica iz Uprave šuma Delnice) (m)

razloga za prolongiranje Izbor­ne skupštine bilo dosta. Na skupštini je stoga svim članovi­ma prolongiran mandat do ožuj­ka.

II KONGRES SSSH (od-ržan 4—6. studenog) Skupština HSŠ izabrala je 13 zastupnika, zatim dva člana za Vijeće SSSH te po jednog za članove statutar-ne komisije i nadzornog odbora.

KAD JE O PLAGAMA ri-ječ, razgovoru nikad kraja. I čla­novi Skupštine su, nakon što ih je predsjednica SŠH Gordana Colnar upoznala s koracima ko­je je poduzimao sindikat (zamol­ba Vladi, razgovori s premije­rom), imali dosta toga reći. Ono što se čulo moglo bi se svesti na

nekoliko stavova: plaće nisu ni­kad s tako malim postotkom sudjelovale u ukupnim troškovi­ma poduzeća, tek oko 12 posto; na jednoj strani, kako je primje­tna Vlatka Drakulić Štiglić, ras­koš, reprezentacija i »mobiteli u automobilima koji su skuplji ne­go auti koje voze naši radnici, a na drugoj strani radnici odlaze iz šumarstva«! Treba se, rečeno

• je u zaključku, u razgovorima u Ministarstvu poljoprivrede i šu­marstva, a zatim i kod Vlade iz­boriti za povećanje plaća. Teren­ski dodatak u ovom trenutku spašava stvar i to je ventil, kako je rekao Vlado Gradeček, koji omogućava da radnici uopće ra­de. No plaće su ono na čemu mora istrajati sindikat. M M

SINDIKALNE MISLI

CIPELARINA ili naknada za prijevoz ni dosad nije bila objektivno mjerilo stvarnih troškova koje su pojedini radnici putujući na posao javnim prije­vozom imali. Naime, naknade su primali i oni koji nisu ničim putovali, ali su sta­novali dalje od 1.000 m od firme. To je, naime, bila imaginarna granica (zašto baš ta i takva pitanje je bez odgovora) koja je u upravama koje su to striktno provodile (kao na primjer u Bjelovaru) dijelila ljude. Tako su oni koji su po toj mjeri stanovali 1.001 m daleko od firme ostali bez cipelarine, a oni drugi, unutar tih 1.000 m, uredno primali dodatak.

Uglavnom velika većina uprava isplaćivala je svim svojim zaposlenim cipela-rinu. Kako se novim mjerama Vlade predviđa ukidanje nekih naknada na teret materijalnih troškova (upravo baš te cipelarine pa i toplog obroka) koji će se obračunavati kroz plaću, ostaje pitanje kako će proći oni koji nisu dobivali cipe-larinu. Ako im se u onim upravama u kojima su i dosad bili oštećeni i dalje ne bude priznavala cipelarina to će imati trajne posljedice, kako na sadašnja pri­manja, tako i na mirovinu.

GLASILO »HRVATSKIH ŠUMA« Javnog poduzeća za gospodarenje Sumama i šumskim zemljištem u Republici Hrvatsko}, p.o.

»HRVATSKEŠUME«p.o, Zagreb Lj. F. Vukotinovića 2. JP »Hrvatske šume« organizirane su u Direkciju Zagreb i 15 Uprav.) šuma i to: Vinkovci, Osijek, Našice, Požega, Bjelovar, Koprivnica. Zagreb, Sisak, Karlovac, Oguliti, Delnice, Senj, Gospić, Buzet i Split. Direktor poduzeća; Josip Dundović, dipl, ing. šumarstva Savjet lista: Prof, dr, Branimir Prpić {predsjednik), dr. Jmo Graian, Marijan Kolić. dipl, ing. Milan Krmpotić, dipl. ing. Tomislav Starčević,

Fiiip SaMć, prof, đr. Jmip Vvkelič Glavni i edgomrm urednik: Antun-Zlatko Lonćarić, dipl ing. Uređivački odbor: Petar Jurjcvić, dipl ing. (predsjednik). Antun-Zlatko Lončanć. dipl. mg. \e>ru Hrkatovtć, dipl. pol. han Hill. dipl. iur. Gordana Colnar Grafički urednik: Miljenko Bogdanič Redakcija lista: Marijan Domo-.ic. dipl. polit. Vesna Hrkatović. dipl. polu. Antun-Zlatko Lančane, dipl. ing., Miroslav Mrkobrad, dipl, polit. Vesna Pleše, dipl. polit, i Zvonko Peičević

Adresa redakcije: Lj, E Vukotinovića 2, Zagreb. Tel. (i4t-44Š-00l, 44S-034 List Mrvatsie šume« izlazi jednom mjesečno, M djelatnici JP »Hnao-ke šume«, umirovljenici, poslovni partneri i djelatnici Šumarskog fakulteta Zagreb dobivaju ga besplatno na kućne adrese. Tisak: Hn>atska tiskara Zagreb, Slavonska avenija 4 Naklada: I'2.000 primjeraka Mišljenjem Ministarstva prosvjete, kulture i športa bmjS.V-0.tl. 7-93-01 glasilo je oslobođeno plaćanja osnovnog i posebnog poreza na promet.

23. studenoga 1994.

GLAVNI ODBOR HSŠ U MINISTARSTVU POLJOPRIVREDE I ŠUMARSTVA ŠUMARSTVO OSTAJE BEZ NAJBOLJIH DJELATNIKA

Problem niskih plaća u šumar­stvu nije od danas i o njemu je šumarski sindikat već u vi­še navrata raspravljao. Kako dosadašnji zahtjevi za poveća­

njem plaća upućeni Upravnom odboru poduzeća nisu dali rezultat, a niti Sa­vez SSH nije bio složen uvažiti poseb­nosti uvjeta rada u šumarstvu i pod­ržati zahtjev šumarskog sindikata, Glavni odbor SŠH obratio se u borbi za povećanjem plaća višoj instanci — matičnom Ministarstvu.

Razgovori u Ministarstvu poljopriv­rede i šumarstva u kojima su sudjelo­vali doministar za šumarstvo u Minis­tarstvu dr Joso Vukelić (ministar inž. Ivan Tarnaj bio je spriječen), direktor Hrvatskih šuma inž. Josip Dundović sa suradnicima te članovi Glavnog odbo­ra HSS, završeni su zajedničkim sta­vom da se uputi zamolba Vladi Repub­like Hrvatske za povećanjem plaća u iznosu od 20 posto. Točnije, da se ob­novi jedan raniji zahtjev upućen iz Mi­nistarstva o kojem, međutim, Vlada ni­je raspravljala.

U obrazloženju zamolbe kaže se »da radnici u šumskoj proizvodnji zbog teških uvjeta rada imaju uvećani radni staž« i da su temeljem toga godinama imali prosječno veće plaće od prosjeka gospodarstva Hrvatske oko 20-25 po­sto. A sada te plaće iznose oko 88 po­sto prosjeka gospodarstva republike.

Zbog toga se, konstatira se dalje, »u šumarstvu svakodnevno osipaju mu­kotrpno stvarani proizvodni radnici kao i najkvalitetniji radnici svih struk­tura i profila«. Budući da se plaće u javnom sektoru povećavaju, a u sluča­ju da u šumarstvu ostanu na istoj razi­ni, to »može imati negativne posljedice na proizvodnju...«

Toliko, u najkraćem, o zamolbi s ko­jom su se suglasili i sindikat i Minis­tarstvo i direktor Hrvatskih šuma. A o šumarskim plaćama još se dosta toga moglo čuti. Predsjednica Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar podsjetila je na kronologiju načina od­lučivanja o plaćama, na to da Ugovor o plaćama koji su socijalni partneri pot­pisali još 17. svibnja istekao je 31. lis­topada, te da se do potpisivanja Kolek­tivnog ugovora nešto mora učiniti. Jer, »Hrvatske će šume ostati bez najboljih radnika«. I direktor Dundović misli da postoje uvjeti da se plaće povećaju: »Pozitivno poslujemo, likvidni smo, postoji mogućnost povećanja plaća...« Dr Vukelić je podsjetio na jednu ne baš nevažnu činjenicu: »Hrvatske šu­me ne žive od proračuna, već od vlasti-

Probleme treba rješavati korak po korak: s razgovora u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva

tog dohotka. Ostali su i na proračunu i gubitaši i — dižu plaće«! Bilo je pred­viđeno, pojasnio je dr Vukelić, da se na svakoj sjednici Vlade razmatra po jedno javno poduzeće. Hrvatske ceste su bile na dnevnom redu, no zbog ne­kih interventnih točaka Vlada je tek dotakla neka pitanja šumarstva, ali ne i plaća. Nema razloga da se nakon ove zamolbe Vlada ne izjasni i o tome.

A kakve su plaće u Hrvatskim šuma­ma danas, slikovito je obrazložio član Glavnog odbora HSŠ Josip Cazin: »Udio plaća u ukupnim troškovima prošle godine iznosio je tek nekih 10

Tražimo samo da se plati naš rad: Glavni odbor sindikata u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva Hrvatske

posto, a u prvoj polovici ove godine v a i e Dd 29-40 posto, onda je jasno kak-blizu 13 posto. Ako se zna da su ranije v e s u o n e danas!« plaće u ukupnim troškovima sudjelo- M MRKOBRAD

SINDIKAT I POSLOVODSTVO: DEVET TOČAKA NESPORAZUMA

KADA STAMBENI KREDITI, ZAŠTITNA ODJEĆA... Trosatni razgovor u

Ministarstvu poljop­rivrede i šumarstva pokazao je da za

Hrvatski sindikat šumar­stva osim najvažnijeg pita­nja, plača, postoji još niz problema i nedorečenih stvari. Krajnji je trenutak, misli predsjednica HSŠ Gordana Colnar, da se oni počmu rješavati Ovako na­gomilani otežavaju položaj radnika. Nitko ne misli i ne traži, rekla je, da se sve rije­ši odjednom, već korak po korak, kako bi se izbjegli mogući ekscesi.

Pobrojeni u nekoliko to­čaka ti se problemi mogu definirati približno ovako-.

— Sindikat (se) pita zašto se ne provodi odluka Up­ravnog odbora poduzeća o isplati naknade radnicima u visini od 400 kuna.

— Nejasno je isto tako što je s provođenjem odluke o pomoći u izgradnji ratom porušenih objekata naših radnika.

— Jedan od stalnih prigo­vora sindikata odnosi se na neredovito snabdijevanje radnika zaštitnom odjećom i obućom, a i ona koju dobi­vaju loše je kvalitete.

— Rješavanje stambenih problema radnika krucijal-no je pitanje. Sindikat misli da ga ne treba rješavati sa­mo u Zagrebu već i u osta­lim mjestima.

U tom kontekstu bilo bi vrijeme da se u poduzeću krene s stambenim krediti­ma. Jer zasad nitko ih ne

dobiva ni za gradnju ni za adaptaciju.

— Nema sistematizacije poslova i opisa radnih mjes­ta što kod izrade Kolektiv­nog ugovora, kaže pred­sjednica Colnar, pričinja poteškoće i taj se dio ne mo­že ugraditi u ugovor.

— Sindikalce zanima što je s dosad skupljenim sred­stvima solidarnosti, koliko je tko dobio i koliko je to vri­jedilo u ono vrijeme hipe-rinflacije i istovremenog sporog rješavanja proble­ma.

— Sindikat je nezadovo­ljan dijelom organizacije »Dana hrvatskog šumar­stva« u Kinkovu, posebice dodjeljivanjem nagrada.

— Tu su i neki organiza­cioni nesporazumi, kao na primjer nepoštivanje odlu­ke HSŠ o članarini u direk­ciji.

— Loš ugled poduzeća u javnim medijima postaje konstanta i to bi trebalo već jednom raščistiti, misle u sindikatu.

Odgovarajući na neke od tvrdnji sindikata, direktor Hrvatskih šuma inž. Josip Dundović se složio da je sredstava za obnovu u ratu porušenih objekata prema­lo, a novih nema. No ona koja su u akciji solidarnosti skupljana, podijeljena su i o tome postoji evidencija. Up­ravni odbor poduzeća je, prisjeća se on, čak inicirao da se s takvom akcijom na­stavi. Obnovljeno je i nešto stanova, koliko su to mo­gućnosti dozvoljavale — u

Našicama devet, a u Gospi­ću je u tijeku obnova 18 sta­nova. Obnavljani su i drugi oštećeni objekti, doći će na red i zaštitna i službena od­jeća, no prioritet zasad ima­ju — plaće. Kad je o siste­matizaciji i opisu poslova ri­ječ, potsjetio je inž. Dundo­vić, oni su rađeni još po ZUR-u. Toga naravno više nema niti će biti. I on se sla­že da je na »Danima hrvat­skog šumarstva« bilo pro­pusta i ta i treba otkloniti. No to je manifestacija koja ima šire značenje od samog natjecanja šumskih radnika i kao takvu treba je i dalje usavršavati. >

Zbog čega radnicima nije isplaćeno po 400 kuna na­knade prema odluci UO, pojasnio je Danko Kralik. Zbog toga što se radi o ne­provedivoj odluci! Upravni odbor je, naime, u želji da se poboljša standard radni­ka donio takvu odluku no ona je, kasnije se ispostavi­lo, gotovo krivično djelo! Dr Vukelića u svim tim poslov­nim odnosima, pa tako i onima na relaciji sindikat — direkcija, smeta što oni koji su zaduženi da nešto naprave, u ovom slučaju bar da odgovore na zahtjev sindikata, ne izvršavaju svoje obveze.

— To je iritantan odnos. Sindikat ima svoja prava, on ima pravo tražiti, a onaj na koga su upiti upućeni treba odgovoriti.

Tomljanović iz direkcije misli da mnogi nesporazu­mi i nejasnoće proizlaze iz nedovoljne informiranosti

radnika. Oni ne znaju da su donijeli neki akti, kao na primjer Pravilnik o stambe­nim potrebama koji je usvo­jen u kolovozu. A on upuću­je da se stambeni problemi sada rješavaju drugačije ne­go prije. Svatko može pod­nijeti zahtjev direktoru, ili upravitelju zahtjev za rješa­vanjem svog stambenog problema. Naše novine, do­daje Tomljanović, trebale bi zamijenjivati oglasnu ploču, objavljivati nove akte ili ko­mentare akata kako bi rad­nici bili upoznati s njihovim sadržajem. Krajnje je vrije­me da se tako počne raditi a objavljivati što manje slika »kako je netko ubio nekog tetrijeba...«

Nezadovoljstvo brzinom i načinom rješavanja radnič­kih zahtjeva potencirali su Vlatka Drakulić Štiglić, Fi­lip Šabić, Vlado Gradeček i Žeijko Cutvarić, članovi Glavnog odbora SŠH. Ne­ma sistematizacije, nema nekih akata, ovakvim nači­nom informiranja poslovna politika nedostupna je na­šim radnicima, ustvrdila je V. D. Štiglić, i zapitala kada će se definirati odnos pri­vatnog i državnog, što je s privatnim firmama koje vode naši zaposleni, zbog čega stoji naša mehanizaci­ja a radi privatna... F. Šabić još jednom je naglasio da bi poslovodstvo trebalo pošti­vati ono što se sa sindika­tom dogovori, odnosno da se stvari koje se dogovore jednoobrazno i provode. In­teres nam je isti, ali ne radi­mo isto, misli V. Gradeček. A mi u sindikatu želimo je­dino to da budemo plaćeni za svoj rad. No država ima svoju politiku, u četiri godi­ne postojanja poduzeća stvari se sporo kreću i jedi­no što nam je zajedničko jest vrijednost boda. Ž. Cut­varić je podsjetio da je u ovom trenutku ipak ključno pitanje plaća, naravno uz ostale zahtjeve, da strplje­nje radnika ima granice i da se tu »nešto mora napra­viti«. Osvrnuo se i na »Dane hrvatskog šumarstva« uz konstataciju da je jedino sve valjalo prvog dana... u , M,

23. studenoga 1994.

REZULTATI ISPITIVANJA TRAKTORA IMT 560 I STEYR 9078

TRAKTOR STEYR OSVAJA NAŠE ŠUME

Rezultati rada traktora »Steyr« 9078 daleko nadmašuju učinak traktora IMT 560 i možemo slobodno reći da će se »Steyr« s opravdanjem

useliti u naše šume

Praksa održavanja sasta­naka djelatnika Proiz­vodnih odjela uprava šuma i stručnih surad­nika Službe za proiz­

vodnju u Direkciji »Hrvatskih šuma« na terenima pojedinih Uprava, nastavljena je i ovog

9078 na kojem je ugrađeno vitlo »Tiger« a vozač traktora daljin­skim upravljačem kopča i pri­vlači trupce, te zatim izvlači na pomoćno stovarište.

Prema riječima inž. Zdravka Danica, rukovoditelja proizvod­nog odjela UŠ Našice, u ispitiva-

Traktor »Steyr« 9078 može na vitlo odjednom povući i desetak trupaca, koje vozač »sakuplja« daljinskim upravljačem

Bočna kosilica priključena na traktor odlično može obaviti usitnjavanje i čišćenje naših vlaka, prosjeka i površina uz ceste

mjeseca. Sredinom studenog, Uprava šuma Našice, odnosno Šumarija Koska bili su domaćini našim stručnim djelatnicima za proizvodnju, tijekom dva dana 10. i 11. o. mj.

Prvog radnog dana na sastan­ku u Lovačkoj kući u Lacićima, analiziran je plan biološke rep­rodukcije šuma za prvih devet mjeseci ove godine, kao i analiza obavljenih radova u rasadničar-skoj i sjemenarskoj proizvodnji te lovstvu.

Nadalje analizirani su planovi iskorišćivanja šuma za prvih de­vet mjeseci, informacija o Reba-lansu plana za 1994. g. kao i pri­jedlozi plana za gospodarenje u 1995. g. kao i plana investicija.

Drugog dana bio je organizi­ran obilazak nekih šumskih predjela, gdje su se sudionici sastanka mogli uvjeriti u efikas­nost rada novog traktora »Steyr«

Jedan od pionira uzgoja hrasta putom uzgojnih pruga je i

upravitelj Šumarije Đurđenovac, inž. Stevica Sabljak

Lovačka kuca u Lacićima, stogodišnjak, ali zato bi još uvijek mogla biti uzor kako bi se trebale graditi nove lovačke kuće s malo više lovačkog duha

nju smo imali traktor IMT 560 i mama i u prigorju i kada smo »Steyr« 9078. Oba su radila na is- analizirali njihove učinke došli tim radilištima, u nizinskim šu- smo do slijedećih saznanja-

Traktor »Steyr« 9078 pokazao je kod rada s kopčašem učinak veći za 37 posto, bez kopčaša čak 60 posto. Ovi rezultati nastali su kao produkt veće snage motora, dobre transmisije hidrauličnog vozila sa daljinskim upravlja­njem te povoljnim ergonomskim rješenjima. Upotrebom daljin­skog upravljača nije nam potre­ban kopčaš, osim toga specijal­nom daskom ukopava se i osla­

nja na zemlju i pri tome ne ošte­ćuje stabla. Možemo reći da je za sastojine iznad 70 godina opti­malno rješenje za naše uvjete.

Prilikom obilaska terena naši šumarski stručnjaci imali su pri­liku vidjeti na radu i bočnu kosi­licu »SEPPI« M SAV 150 kao i ob­novljene sastojine hrasta lužnja­ka i običnog graba pomoću uz­gojnih pruga, te izgradnju žica­nih ograda u svrhu zaštite i ob­nove hrastovih sastojina.

Tekst i snimci: A, Z. LONČARIĆ

Zajednički snimak svih sudionika sastanka pred lovačkom kućom na lijepom jesenjskom danu

23. studenoga 1994.

NA PODRUČJU UPRAVE ŠUMA GOSPIĆ

Već je godinama na području gospićke upravi šuma problem kako realizirati sav godišnji etat,} dobrim dijelom do najboljih dozrelih sastojina se

može prići, pa se stoga niti ne izrađuju drvni sortimenti koji ostaju u šumi stoječki da umiru

Konačno cesta je došla i u srce Plješivice, dionica Mala Javornica — Miškovica u dužini 1912 metara otvara četiri bogata odjela najboljim drvnim sortimentom

Do sada drvo je umiralo stoječki, ili kao ovaj prelomljeni gornji dio, dok je stablo ogromne bukve još uvijek spomen na prezrelu bukovu sastojmu Ovakvih prizora ima nebrojeno, stablo prelomljeno na pola od davne nekoć oluje, predstavlja samo podlogu za

razmnožavanje štetnika

Već nekoliko godina u šumama Hrvatske već primjetno se zamje­ćuju štete nastale od sušenja šuma. Šumar­

ski znanstvenici Hrvatske i drugih zemalja Europe, inten­zivno već godinama prate i analiziraju stanje oštećenosti naših šuma.

Međutim, malo je šumar­skih znanstvenika koji mogu sa sigurnošću utvrditi koliko se godišnje gubi drvne mase,

nemogućnošću izvoza trupaca iz naših gorskih šuma. Tako recimo čitamo u materijalima koji su objavljeni u povodu 100 godina Šumarije Brinje, da »etat panjača u količini od 8500 prostornih metara je ma-lovrijedan pa se s njime i ne računa, a radi nedovoljne ot­vorenosti ne koristi cijeli etat šuma sjemenjača...«?? (1978 gO

Ni danas međutim situacija nije bitno izmijenjena. Velik dio etata ostaje zauvijek u šu­

mama Uprave šuma Gospić, jer se nalaze na nepristupač­nim i strmim terenima iz ko­jih nije moguć transport.

Stoga je hvale vrijedan za­hvat djelatnika ove Uprave koji su shvatili »da ceste život znače« i krenuli u izgradnju šumskih prometnica i vlaka.

U ovoj godini napravljeno je najviše. Gotove su ili su u fazi završetka prometnice: Mala Javornica-Miškovica, u dužini od 1912 metara, koja otvara 4 odjela — 49, 50, 51 i

52. na području Šumarije Bri­nje. Zatim cesta Trnovac-Ja-dovno, u dužini od 5 km, spa­ja Šumariju Gospić sa Karlo-bagom. Odvojak Jadovno — Gluvaja — Bezeljev vrh u du­žini 9 km je u rekonstrukciji. Tu je i prometnica Bužin — Crne Grede, u dužini od 4,5 km, na području Šumarije Gospić, te Bitoraj — Kosa, u dužini od 850 m u Šumariji Otočac, te Mali Veljak — Snježnica u dužini od 3 km u Šumariji Perušić i na kraju

cesta Kalčić Vrh — Obijaj u dužini 3,8 km kao i Borik — Maljkovac dužine 1,8 km.

Zaista malo koja Uprava se može pohvaliti s takvim opse­gom radova. Svi ovi napori ra­de se s ciljem otvaranja zna­čajnih sastojina u kojima čov­jek još nije taknuo i »drveće umire stoječki«.

Na kraju spomenimo da su uložena ukupna sredstva u vi­sini od 4 milijuna i 729.000 kuna. Tekst i snimci:

A. Z. LONČARIĆ

Cesta Trnovac—Jadovno u dužini od 5 km upravo je završena, a ima nekih naznaka da bi se mogla čak i asfaltirati, te bi tako to bio najkraći put za Karlobag

Zgrada Šumarije Brinje, dominira krajolikom, međutim koliko god je izvana pravi simbol šumarstva, iznutra je građevinski promašaj, jer već dvije-tri zime naši djelatnici uposleni u

njoj sjede u kaputima bez grijanja. Ima li tome lijeka???

23. studenoga 1994.

DEVETOMJESEČNO POSLOVANJE U UŠ BJELOVAR

TKO NE INVESTIRA, NE PROFITIRA! A

naliza devetomjesečnog po­slovanja Uprave šuma Bjelo­var poslužit će u vrijeme kad se već duboko zagazilo u

posljednji kvartal tek kao korektiv možebitno upozorenje na što u pre­ostalom razdoblju do kraja godine treba obratiti posebnu pažnju. 3er uv­jeti poslovanja nisu se bitno izmijenili (stara mehanizacija, UNPA zone, pro­blemi s radnom snagom u dijelu šu­marija), a to znači da još uvijek u veli­koj mjeri, i sve više djeluju na krajnje rezultate.

Pažnju privlači, onako kako je to prezentirano na sastanku upravitelja šumarije bjelovarske uprave, nekoliko stvari.

— U UZGODU su izvršenja planova vrlo dobra u gotovo svim vrstama ra­dova. Ponegdje su već izvršeni go­dišnji planovi! Zaostalo se u čišćenju guštika »i to će do kraja godine imati prioritet«.

Kod dopune plana uzgoja, koja se predviđa, neće biti nigdje smanjenja obveza! Zbog kroničnog nedostatka novca u ovom vremenu ne treba raditi one poslove koji nisu nužni.

S vađenjem inače izuzetno kvalitet­nih sadnica, još će se, ocjena je, ma­lo pričekati. ]er zbog toplog vremena vegetacija je još uvijek u tijeku. Za tu priliku će one šumarije koje imaju po­trebu za većim brojem sadnica morati

osigurati dodatnu radnu snagu za va­đenje sadnica iz rasadnika.

Još jedna stavka u uzgojnim rado­vima bilježi negativan trend: podiza­nje zaštitnih ograda, premda je žica nabavljena. Izvršenje od samo osam posto upozorava da će se i ovom po­slu trebati u sljedećem razdoblju (idu­će godine) pokloniti daleko više bri­ge-

Brojke govore da je priprema sta­ništa izvršena na 2.261 ha (105 posto plana!). Jesensko pošumljavanje i popunjavanje tek predstoji. Osigura­

ne su dovoljne količine sadnica hras­ta u domaćim rasadnicima, nedostaje tek nešto johe, smreke i bora. Inače proljetno pošumljavanje izvršeno je s 84 posto, a plan popunjavanja prema-šen (124 posto). Pošumljeno je u tom razdoblju 85 ha, popunjeno 194 ha. Njega šuma obavljena je na 2.560 ha, ili 90 posto plana, s čišćenjem gušti­ka se zaostalo (41 posto), što je na­glašeno kao problem, jednako kao i s podizanjem zaštitnih ograda. Zaštita od bolesti i šumarskih štetnika obav­ljena je na 8.214 ha, ili 88 posto pla­

na. I redovne revizije već su prema­šile godišnji plan (126 posto).

Inventura sadnog materijala poka­zala je da su rasadnici kvalitetno po­punjeni. U njima je preko 7,6 milijuna sadnica hrasta lužnjaka (1 —0), 828 ti­suća sadnica kitnjaka (1—0 i 2—0) te 100 tisuća sadnica poljskog jasena.

I U ISKORIŠĆIVAN3U dinamika iz­vršenja slijedi i premašuje plan, pre­mda osam od 15 šumarija nije izvršilo naturalna zaduženja za devet mjese­ci. Razlozi su različiti, tako da četiri šumarije već tijekom listopada očeku­ju da će se naći među onima s pozi­tivnim predznakom.

Posječeno je i izrađeno 339 tisuća kubika ili 82 posto plana. Vlastitom radnom snagom posječeno je 245 ti­suća kubika (72 posto), vanjski izvo­đači napravili su šest posto, a samo izrada iznosi 22 posto.

Privlačenje je realizirano s 73 posto plana, od čega vlastitom mehanizaci­jom 70 posto.

Od ukupnog plana prijevoza reali­zirano je 257 tisuća kubika (83 posto), od čega na vlastiti Autotransport ot­pada 72 posto. Prodaja je realizirana s 92 posto plana s prosječno ostvare­nom cijenom od 79 DM /kubik.

Kod prodaje je istaknut problem li­citacija, odnosno velikog gubitka vre­mena od sječe do plaćanja, pogoto­vo kad se licitacija ponavlja. Probno će se u nekoliko odjela ići na licitaciju

na panju. To će zahtijevati pozorniju pripremu i točniju procjenu zbog če­ga nisu isključene ni nadprocjene. To bi, računa se, uz uvjet da ne bude ve­likih odstupanja u procjeni i izvršenju, ubrzalo posao.

Realizacija PLANA INVESTICIJA za devet mjeseci je tema za dužu raspravu jer se podbačaj u realizaciji već nekoliko godina ponavlja. Samo par podataka oslikat će sve prije ne­go dobru situaciju: plan je ukupno do­sad realiziran tek se 28,7 posto, od čega više i bolje u izgradnji šumskih prometnica (5,6 milijuna kuna ili 58 posto plana), a znatno manje u sred­stva rada (11 posto). To znači da me­hanizacija nezaustavljivo stari i pribli­žava se krajnjem roku trajanja, a što to znači za proizvodnju, ne treba po­sebno isticati.

Sve to održava se odnosno uvjetu­je FINANCIJSKE REZULTATE. Ukup­ni prihod ostvaren je u devet mjeseci s 162,9 milijuna kuna (86 posto plana), rashodi iznose 150,4 milijuna kuna', bruto dobit oko 12,4 milijuna kuna, dok su bruto plaće u velikom podba­čaju (24,1 milijuna kuna, ili 58 posto plana!). Osam od 15 šumarija ima u rubrici bruto dobit negativan pred­znak. Treba se samo nadati da će ne­ke od njih do kraja godine prijeći u pozitivne, dok šumarije u graničnim i UNPA područjima još uvijek čekaju bolje dane. , ,

(m)

NA PODRUČJU ŠUMARIJE VALPOVO POŠUMLJAVANJE NA CRTI BOJIŠNICE

Šumski predjel Jarčevac, bio je 1991. godine kompletno miniran, a poslije razminiravanja terena od strane naših vojnih stručnjaka, obavljena je sječa topola, a danas već možemo reći da je svih

50 hektara pošumljeno novim klonovima topola

2 L - umski predjel Jarčevac Šumarije ^ ^ Valpovo, posječen je prošle godi-^ ^ ^ ne, kada su naši vojni stručnjaci i ^ ^ ^ z a razminiranje terena, prethod-l ^ ^ ^ n o uništili veći broj minskoek-splozivnih naprava, na samoj liniji bojiš­nice, na desnoj obali rijeke Drave, nedale­ko mjesta Valpova.

Ove jeseni intenzivno se radi na obnovi novih površina pod to­polom. Zajedničkim snagama dvadesetak radnika Šumarije Beli Manastir sa poslo­vođom inž. Dragutinom Lipoščakom, već nekoliko tjedana sa tridesetak djelatnika

Šumarije Valpovo, rade na pošumljava­nju blizu 50 ha novih zasada topola.

Pod stručnim nadzorom inž. Stjepana Plantaka iz Šumarije Valpovo, teren je prvo dobro obrađen, sve drvenasto rasli­nje je tarupirano, četiri traktorska prola­za sa sitnilicom pripremili su zemljište, a zatim su traktorima sa svrdlima izbušene 2,5—2,7 m duboke rupe u koje se unose vi-šemetarske sadnice topola. Poslije sadnje, dolazi zagrtanje i polijevanje sadnica ka­ko bi se zemlja dobro sabila oko sadnica. Sve to osnovni je preduvjet da se u prolje­će primi gotovo svaka sadnica.

Na dobro pripremljenom terenu traktori s dubokim bušilicama buše rupe i do tri metra, za duboku sadnju

Sadni materijal korišten je iz vlastitog rasadnika, a dio od 7500 sadnica nabav­ljen je iz osječkog rasadnika. To su uglav­nom klonovi 518 Lux, 457 i 55/65 koji su se pokazali posljednjih godina kao vrlo us­pješni na ovom području, rekao nam je

Slavko Paradžik, tehničar u rasadniku Sadnja je ovih dana pri kraju i možemo

biti zadovoljni što nas je vrijeme poslužilo da sve predviđene poslove obavimo kvali­tetno, rekao nam je inž. Plantak.

Tekst i snimci: Z. LONČARIĆ

Zajednički snimak radnika dviju šumarija — Beli Manastir i Valpovo. Baranjci uspješno ispomažu svoje susjede, a uskoro kad njima bude zatrebalo, doći će im u pomoć Valpovčani,

bilo pilom ili puškom...

Sadnice se istog jutra dovoze iz rasadnika i odmah stavljaju u pripremljene duboke rupe. Iza traktora idu radnici koji zagrću tlo oko sadnice, a zatim se ono zalijeva vodom iz cisterne,

kako bi se što bolje zbilo oko sadnice

NESTAJU BJELOVARSKI TOPOLICI

23. studenoga 1994.

JESENSKI RADOVI Ušumariji Bjelovar ovih se listopad­skih dana »obraču­navaju« s posljed­njim topolicama, nasljeđem iz raz­

doblja topolomanije iz 60-ih godina kada su se nečijom dubioznom odlukom i na ovom području sjekle hrasto­ve šume i sadile topole. Za­blude su, dakako, kasnije po­stale bjelodane, a njihovo is­pravljanje traje eto još i da­nas.

— Ovo je trebalo sjeći slje­deće godine, kaže upravitelj bjelovarske šumarije inž. Mi­lan Presečan, s tim da se na taj teren unese žir. Obzirom na skučena sredstva i nemoguć­nost nabave žira, sječemo sa­da a pošumljavanje ćemo oba­viti zaista kvalitetnim sadnica­ma l + o iz Zdenačkog gaja. Osim toga, jesensko pošum-

Polako nestaju topolici iz 60-ih godina: stovarište u predjelu Starenice u šumariji Bjelovar

ljavanje je kvalitetnije, a i pro­pis osnove nalaže nam po­šumljavanje sadnicama.

Na terenu, u Bolčansko-Za-bljačkom lugu, u odjelu 55, predjel Starenice, zatekli smo

Polako se privikavamo na program HŠPRO: Drago Roiić prilikom obilježavanja debla pločicama.

dvije grupe radnika, prgomel-jsku (sada bi točnije bilo reći raićku jer su radnici mahom iz Raića) i skupinu Mosti.

Milan Majcan, Zdravko Vezmar, Ivica Kitner te Ante Pušićić koji je na određeno vrijeme, dočekali su nas pita­njem »kada će plaća«. A po­

tom su se zaredale uobičajene teme, od tog da bi htjeli vidje­ti upravitelja do neizbježnih razgovora o visini plaće. Ništa čudno, to su životna pitanja. Vezmar je tako konstatirao da je plaća mala, da terenski do­datak »popravi stvar, ali pošto i on ide iz tog kubika, nema razloga da ne bude u plaći«.

— Ovako kad radnik ode na bolovanje ili godišnji od­mor, tek tada vidi koliko dobi­je, dodaje Majcan. Spomenuli su da nisu dobili ni zaštitnu odjeću i da ne bi bilo dobro da ih i ove godine zatekne vi­soki snijeg u ljetnim čizma­ma.

Malo dalje u kompleksu tri odjela topole grupa Mosti ra­di u klasici. Izrađuje se oblo-vina i metarsko drvo, kasnije će se traktorima izvesti.

Inž. Presečan: »Dio traktora u ovom trenutku koristimo na uzgoju, rade na grebanju i pripremanju terena za prihvat

bukvice koja je ove godine izuzetno rodila. Prosječno je dnevno četiri traktora na uz­gojnim radovima«.

Poslovođa Tomo Vaš kazu­je osnovne podatke. Norma je 9,5 m3 po radniku na dan, što je prema njegovom mišljenju realno, može se izvršiti pa i premašiti, uz razumno koriš­tenje radnog vremena. Pogo­tovo obzirom na to da se radi

o mladoj grupi u kojoj su is­kusniji i stalno zaposleni tek Stevo Janžek i Zvonko Kova-čević, dok su ostali na određe­no vrijeme. Antun Matić radi tri mjeseca, prije toga nikad nije radio s motornom pilom, no već mu sasvim dobro ide. Tu su još Marijan Janžek, Du-

rica Pavuk, Zoran Kos, Damir Franjo. Uče obarati, kalaju, slažu, riječju »peku zanat«. Tomo Vaš ocjenjuje, uspješ­no, s tim da se posebna po­zornost poklanja kvaliteti izra­de.

O kvaliteti brigu vodi i po­slovođa raičke grupe Drago

Rožić kojeg smo zatekli kod preuzimanja drveta i obilježa-vanja-pločicama. HŠPRO pro­gram na djelu! Svi se privika­vamo, kaže on, trebat će još vremena da se neke stvari do­tjeraju, no ide.

Tekst i sn imc i : Miroslav MRKOBRAD

Kad će plaća, pitaju dečki u Bolčansko Zabjačkom lugu: Milan Majcan, Zdravko Vezmar, Ivica Kitner i Ante Pušićić u društvu upravitelja šumarije inž. Milana Presedana i nizozemskog studenta Joosta van Dijka

Stari alat »kantajzl« koji služi za okretanje i ručno razmicanje klada u rukama Zvonka Kovačevića dobro dođe.

I klasiku treba znati dobro složiti: Marijan Janžek i Đurica Pavuk zasad rade na određeno vrijeme

23. studenoga 1994.

Među brojnim uzvanicima bili su i ministar Ivan Tarnaj, župan Branimir Glavaš Osječko-baranjske županije, doministar dr. Joso Vukelić, biskup Đakovačke biskupije Ćiril Kos i drugi uzvanici i stotinjak naših šumarskih djelatnika

Visoke goste i mnogobrojne uzvanike s Upravom šuma Osijek, upoznao je mr.

Pavle Vratarić

Obilježavajući 750. obljetnicu od prvog pisanog spomena malog mjesta Đakovštine, Levanjske Varoši, ne može­mo a da se ne pohvalimo da

je glavni obol proslavi dala svečanost otvaranja novouređene zgrade naše šumarije. Naime, od 1. siječnja 1995. godine razdvajanjem sadašnjih površi­na Šumarije Đakovo, nastati će nova Šumarija Levanjska Varoš. Istina, ne­koć je već u tom mjestu postojala Šu­marija, ali mnogim dosadašnjim reor­ganizacijama, ona je bila ukinuta.

Krajem prošlog mjeseca priređena je velika svečanost obilježavanja ovog rijetkog jubileja Levanjske Varoši i tom prilikom ministar poljoprivrede i šumarstva inž. Ivan Tarnaj, u nazoč­nosti mnogih visokih državnih i crkve­nih uzvanika, svečano je otvorio novo­uređenu zgradu.

Šumarstvo je u ovom kraju oduvijek bilo noseća gospodarstvena djelatnost, jer se samo mjesto nalazi gotovo sa svih strana okruženo šumom, pa će

ponovno formiranje Šumarije u ovom mjestu dati novi život i gospodarstveni razvitak kako bi se zaustavio odljev mještana u druge krajeve.

Nastavak započetog procesa Visoke goste i mnogobrojne uzvani­

ke proslave Levanjske Varoši s Upra­vom šuma Osijek, u čijem sastavu se i nalaze Šumarija Đakovo i nova Šuma­rija Levanjska Varoš, upoznao je mr. Pavle Vratarić, upravitelj Uprave.

— »Formiranje Šumarije Levanjska Varoš nastavak je započetog procesa uspostave nove organizacije šumar­stva Hrvatske začetog prije četiri godi­ne, donošenjem Izmjena i dopuna Za­kona o šumama.

Nakon prvih demokratskih izbora 1990. godine jedan od najvažnijih zada­taka nove Vlade, a posebno Ministar­stva poljoprivrede i šumarstva, bio je stvaranje uvjeta za jedinstveno gospo­darenje šumama na cijelom području Republike Hrvatske. Najvažniji cilj tog Zakona je bio uključenje šuma Bara-

Biskup Đakovačko-srijemske biskupije blagoslovio je novu zgradu Su

U MALOM MJESTU ĐAKOVŠTINE

NOVA ZGRADA ŠUMARIJE

Inž. IVAN TARNAJ

— »Mislim da je sve što je trebalo reći o šumarstvu ovog kraja, rekao već mr. Pavle Vratarić.

No ne mogu ovog trenut­ka a da se ne prisjetim jed­nog datuma iz malo dalje prošlosti, jer me obuzimaju isti osjećaji i ispunjava isto zadovoljstvo. Bilo je to 9. rujna 1978. godine kada smo u Đakovu otvarali no­vu zgradu Šumarije Đako­vo. Bilo je to u vrijeme kada sam i sam kao mladi šu­marski inženjer živio i ra­dio na ovim prostorima. Ta­da je to za mene bio dodat­ni motiv, kao što se i nad­am da će i ova nova zgrada i uvjeti rada koje ona pru­ža, biti dodatna motivacija i stimulacija kolegama šu­marima kojima se povjera­va ovo veliko nacionalno bogatstvo, a koje apsolutno u čitavoj Osječko-baran-jskoj županiji, obilježava upravo ova općina, kao jed­na od najšumovitijih.

Prirodno bogatstvo ovog kraja, resursi ove općine su na prvom mjestu šume, pa

Ministar Inž. Ivan Tarnaj

tek zatim njive i vodeni re­sursi. Otuda možda i taj sadržaj današnjeg čina koji označava sudbinsku pove­zanost ovih djelatnosti, koji su sadržajem upravo i u Ministarstvu poljoprivrede i šumarstva.

Što znači to za Levanjsku Varoš, ja to vrlo dobro znam, jer sam veliki dio svog vremena proveo ovdje i radeći baš u ovom kraju, u ovoj Šumariji. Mislim da je na kraju krajeva i praved­

no da ovo mjesto koje od prvog dana naznake borbe za novu demokratsku vlast i intencije da se ostvari slo­boda, pristupilo tim proce­sima sa svim što je imalo, a toga nije bilo puno. Jer lju­di iz Levanjske Varoši ima svugdje više nego u Levan-jskoj Varoši. Bilo je to mjes­to u prošlom sustavu iz ko­jeg se odlazilo diljem Hrvatske i diljem svijeta. Biti će jako dobro da ova Šumarija koja institucional­no se vraća u ovo selo, u ovu općinu, zapravo povra­ti i život mladih ljudi u ovo mjesto.

Mislim da je to i gospo­darski mudar potez da na taj način učimo bolje gos­podariti sa šumama, ali i približiti čovjeku, koji za­pravo živi u tom prostoru.

Da mislimo ozbiljno uka­zujemo i ovim činom. Us­trajali smo da u koncepciji organizacije šumarstva kao jedinstvenog poduzeća na nivou Hrvatske države us­trajemo do kraja. Jedini je ispravni to koncept sa as­pekta pravog gospodarenja tim resursom. To zna svaki od vas šumara i o tome ne­ma dvojbe.

Druga je stvar ako ne vi­dimo ulicu od vlastitog plo­ta, ali istina kada je u pita­

nju gospodarenje šumama je samo jedna. Hrvatska je jedno šumskogospodarsko područje i sve bilance šum-sko-uzgojnih radova i isko-rišćivan/a šuma valja voditi na tim osnovama. Bilansi-rati na jednom mjestu, jer da nije toga i »Hrvatskih šuma«> ne da nebi bilo da­nas nove šumarije Levan­jska Varoš, već usuđujem se reći da ne bi bilo u gos­podarskom smislu ni žive Uprave šuma Osijek.

Prema tome to je ne znam već po koji dokaz di­ljem Hrvatske da. treba us­trajati na provedbi tako po­stavljenog koncepta, a koji je verificiran i od strane eminentnih, svjetskih šu­marskih stručnjaka. Meni predstavlja zaista pravo za­dovoljstvo i čast mi je ovim simboličnim presijecanjem vrpce otvoriti ovu zgradu nove Šumarije, jer sam pre­ko ovih stepenica ulazio u ovu zgradu kao mladi inže­njer šumarstva na prvo svoje radno mjesto. Eto moždaje to nagrada da da­nas u ovoj funkciji upravo to i učinim.

Hvala vama svima koji ste se danas odazvali na ovu svečanost i drago mi je da tu radost zajedno podije­limo.

Nova zgrada Šumarije Levanjska najznačajnijih

LEVANJSKA VAROŠ

Na svečanosti općine Levanjs* uzvanici i visoki gosti, među kc

dr. Joso Vukelić, Branimir ( županije, biskup Đakovačko-s

nje u jedinstveno šumsko-gospodarsl područje Hrvatske. Tako su Hrvatsk pripojene četiri šumarije, Darda, Be Manastir, Tikveš pa je Uprava šun Osijek, uz Šumarije Đakovo, Osijek

23. studenoga 1994.

< mnsg. Ćiril Kos umanje

Ministar Ivan Tarnaj prvi je presijekavši vrpcu ušao u nove prostorije Šumarije Levanjska Varoš, u kojoj je

nekada i sam otpočeo šumarski inženjerski pripravnički staž

Zgrada Šumarije s dvorišne strane, odaje tek pravu veličinu i dojam glavnog poslovnog objekta u mjestu

STO ĐAKOVŠTINE njim prirastom od 154.374 m3 i etatom od 78.510 m3. To je jedna od najvećih šumarija u kontinentalnom dijelu Hrvatske«, istakao je mr. Vratarić u svom pozdravnom govoru.

Ponovnim formiranjem Šumarije Levanjska Varoš nastavlja se prekinuti kontinuitet postojanja ove šumarije. Naime već 1953. godine nakon niza promjena vlasništva i organizacijskih oblika, osnovana je Šumarija Levan­jska Varoš koja je obuhvaćala današ­nje gospodarske jedinice na ovom pod­ručju, Sjeverni Dilj i Breznica. Nova Šumarija Levanjska Varoš imat će ukupno 8071 ha prigorskih šuma kit-njaka i bukve. Drvna zaliha na ove dvi­je gospodarske jedinice iznosi 1.596.654 m3 godišnji etat je 24.476 m3, a glavninu uzgojnih radova činiti će njega i čišće­nje mladih sastojina. Značajka šuma na području ove nove Šumarije je da su srednjedobne i ekološki stabilne, naglašava mr. Vratarić.

Među uzvanicima, okružena djecom u

đakovačkoj narodnoj nošnji,

nalazila se i predsjednica

Hrvatskog sindikata šumarstva Gordana Colnar, u društvu s

upraviteljem Šumarije inž. Stanislavom Živkovičem

Tekst i sn imc i : A. Z. LONČARIĆ

Varoš ujedno je i ponos mjesta ijedan od gospodarskih objekata

NJSKA VAROŠ ka Varoš bili su nazočni mnogobrojni >jima i ministar Ivan Tarnaj, doministar 3lavaš, župan Osječko-baranjske rijemski mnsg. Ciril Kos i drugi gosti

Valpovo, ukupno gospodarilo uoči ra­ta sa sedam šumarija. .

Šumarija Đakovo najveća je i gospo­dari sa 19.155 ha pod šumama, uz 4 mi­lijuna i 77.300 m3 drvne mase, godiš-

Među mnogobrojnim gostima i uzvanicima, šumarski djelatnici obučeni u svečane šumarske odore, bili su zahvalna tema za slikanje mnogobrojnim fotoreporterima

23. studenoga 1994.

DUGO OČEKIVANI TRENUTAK ECOTRAC KONAČNO IZ TVORNICE U ŠUMU

Napuštaju tvorničko dvorište: pet novih šumskih zglobnih traktora Ecotrac upućeni su u uprave šuma Karlovac, Našice, Požega i Zagreb.

Prvih pet šumskih zglobnih traktora Ecotrac proizvede­nih u Tvornici traktora Bjelovar predano je ovih da­

na na upotrebu korisnicima iz Hrvatskih šuma. To bi tre­balo značiti da se nakon du­žih porođajnih muka i proto­tipa ovog traktora pa zatim i 20 strojeva nulte serije, kreće u serijsku proizvodnju doma­ćeg šumskog traktora.

Riječ je o zglobnom trakto­ru namijenjenom šumarstvu (puna oznaka je Ecotrac V TT 1033 F) koji po uzoru na slične traktore iz uvoza ima ustak-ljenu zaštitnu kabinu koja je ovješena na amortizere i gri­jana. Kabinu je proizvelo poduzeće Progres-Torpedo iz Jastrebarskog.

Na traktoru je, u odnosu na onaj iz nulte serije, i novo vi­tlo, kompletno projektirano i proizvedeno u Tvornici trak­tora Bjelovar. Važna novost su i daljinske radio komande kojima se upravlja vitlom, re­gulira gas te paljenje i gaše­nje motora. Mogućnost da­ljinskog upravljanja trebala bi omogućiti smanjenje broja radnika koji poslužuju trak­tor, odnosno rade na izvlače­nju, a na taj način povećana je i sigurnost radnika.

Iz tehničkih podataka čitamo da je motor Torpedo od 33 kW, da mjenjač ima osam stupnjeva prijenosa naprijed

i dva natrag te da je traktor težak 3.460 kg. Vitlo je hidrau­lično dvobubanjsko, vučne si­le 35 kN po bubnju i dužine užeta 40 m.

U idejnom projektu ovog šumskog traktora sudjelovali su stručnjaci iz Hrvatskih šu­ma mr. Božidar Tomičić i inž. Mirko Polaček, sa Šumar­skog fakulteta u Zagrebu, prof. dr Stanislav Sever i mr. Dubravko Horvat, dok su raz­radu idejnog projekta u Tvor­nici traktora izveli inž. Davor Mihatović i inž. Zdravko Daj-čbar. Montažu traktora vodio je Ivan Palošika.

Novi Ecorac svakako je ko­rak naprijed u razvoju šum­ske mehanizacije u Hrvat­skoj. Postoji mogućnost i do­gradnje ovog traktora, odnos­no izvedbe transportera (čiji je prototip već prikazan) kao i mini fonvardera što je jedan od ciljeva razvoja mehaniza­cije Hrvtskih šuma.

Svemu ovome treba dodati i njegovu ekološku kompo­nentu. On ima, zbog toga što je manji od sličnih traktora iz inozemstva, veliku moguć­nost kretanja u prorednim sastojinama uz minimalna

oštećenja stabala. Isto tako mala su oštećenja tla.

Prvih pet traktora preuzele su uprave šuma Karlovac (2), Našice, Požega i Zagreb. Pri­likom preuzimanja stručnjaci iz Tvornice traktora upoznali su mehaničare iz spomenutih uprava s načinom upravlja-, nja daljinskim upravljačem te osnovnim karakteristika­ma ovih domaćih šumskih traktora. Tekst i snimci:

M. MRKOBRAD

Je li sve u redu — posljednju provjeru prije isporuke obavljaju Ivan Palošika i inž. Davor Mihatović

Sve treba vidjeti: Ecotrac s daljinskim upravljačem za vitlo, gas i paljenje i gašenje motora izazvao je pozornost svih koji su ga vidjeli.

Treba vidjeti kako funkcioniraju nova vitla, proizvedena u bjelovarskoj tvornici: Karlovčani prilikom preuzimanja traktora

Značajan korak naprijed u razvoju domaće šumske mehanizacije: inž. Zdravo Dajčbar,mr Božidar Tomičić, inž. Slavko Horvatinović, inž. Mirko Polaček

23. studenoga 1994.

HOOST VAN DOK, NIZOZEMSKI STUDENT NA PRAKSI U HRVATSKIM ŠUMAMA

HRVATSKA LIJEPA ALI SKUPA!

Budući da studiram međuna­rodnu trgovinu, morao sam otići u neku od zemalja po vlastitom izboru i upoznati pri­

ncipe rada. Takav je propis u Nizo­zemskoj. Mnogi moji kolege otišli su u Poljsku, Češku i ostale zemlje cen­tralne Europe. Ja sam poželio nešto drugo i izabrao Hrvatsku...

Tako govori Joost Van Dijk (26), niz­ozemski student koji je odlučio prak­tični dio nastave provesti u našoj zemlji. Joost živi u Rotterdamu i upi­sao je jedan novi studij koji se zove Managment and International trade. To je, kaže Joost, 50 posto tehničkih znanja i 50 posto trgovine. Kad za­vrši, dobija titulu inženjera međuna­rodne trgovine i transporta.

Ovo mu nije prvi boravak u Hrvat­skoj:

— Prošle godine bio sam na stu­dentskom putovanju u Opatiji gdje sam upoznao mnogo studenata i ste­kao dosta novih poznanstava. I to je jedan od razloga zbog čega sam od­lučio ova četiri mjeseca, od rujna do prosinca, provesti ovdje.

— Kako baš u Hrvatskim šumama? — Preko »Exportdrva« u Zagrebu

želio sam upoznati trgovinu, no kako tada nisu uzimali studente, uputili su me na »Hrvatske šume«. Mislim da je to odličan izbor jer kroz »Hrvatske šume« mogu upoznati i proizvodnju, i rad na sječi, i kompletnu unutarnju organizaciju, primjenu kompjutora u poslovanju. Tu je za mene i vrlo va­žan transport. Bio sam u Zagrebu, Bjelovaru, Virovitici, na »Danima hrvatskog šumarstva«. S upravite­ljem šumarije Bjelovar Milanom Pre-sečanom upoznao sam mnogo koris­nih stvari.

Nije se bojao doći u Hrvatsku, uos­talom bio je lani, »kako ne bi ove go­dine«. Zanimljiva su neka Joostova zapažanja.

— Iznenadila me skupoća. Ovdje je na primjer kilogram svinjskog mesa skuplji nego u Nizozemskoj! Isto tako mlijeko, povrće. Vidio sam na tržnici uvezeni nizozemski paradajz po 15 kuna, a vi imate domaći puno ukus­niji!

Znam što je uzgoj, sječa, kako funkcionira šumarija: Joost Van Dijk na terenima

šumarije Bjelovar

Kad je u listopadu par dana bilo zahladilo, Joost je u Zagrebu kupio cipele. Dobre su, kaže, no koštaju 300 DM. Kod kuće sam mogao znatno jef­tinije proći!

Joostu treba vjerovati jer je pravi svjetski putnik. Pet godina je živio s ocem u Argentini, u Buenos Airesu, zatim u Rio de Janeiru, proputovao Europu. Govori engleski, španjolski, portugalski, njemački...

Kad se vrati u Nizozemsku završit će šesti i sedmi semestar a potom ne­što — raditi. Ponestaje mu zalihe jer ovdje, u Hrvatskoj mjesečno troši 1.100—1.200 DM. Polovicu od te svote dobiva od države, ostalo zaradi. Nije problem u Nizozemskoj, kaže, naći tjedni posao i nešto zaraditi. Teže će se biti zaposliti u struci kad završi studij.

(Miro MRKOBRAD)

ŠUMARDA KRASNO

VIŠAK KONJSKIH SNAGA Ovo nije prizor iz američkog Divljeg Zapada. Uz ovo šareno krdo konja, snimljeno u znanoj

šumi Štirovači Šumarije Krasno u Sjevernom Velebitu, nema ni Indijanaca ni kauboja. A bogme ni kirijaša! 1 jednima i drugima oteše posao rentabilniji »željezni konji«, traktori, vitla, zi­dare..., koji grme Krasnarskom Đulibom, Franjkovcem, Dokozinom plan. A ovi »konji vranci«, za sad siti, napiti i odmoreni, strahujući samo od medvjeda zuba i skorašnje zime, čekaju ne­ke »bolje dane«.

Tekst i snimak: A. FRKOVIĆ

IN MEMORIAM

MIRJANA GREVINGER

(1953 - 1994)

Nakon kratke i teške bolesti u 41. godini

života, preminula je u Delnicama, 5. studenog 1994. Mirjana Grevinger, djelatnica Uprave šuma Delnice.

Mirjana Grevinger ro­đena je u Delnicama, 3. veljače 1953. od majke Fanike i oca Ivana. Os­novnu školu i Gimnaziju završava u Delnicama, a Interfakultetski studij za socijalni rad u Zagrebu 1979.

Po povratku u rodne Delnice, započinje raditi u Centru za socijalni rad Općine Delnice. U Šum­skom gospodarstvu Del­nice zapošljava se 16. si­ječnja 1980. g. Nakon to­ga 1985. radi u OOUR-u za iskorišćivanje šuma GPŠG, te od 1991. g. u Javnom poduzeću »Hrvatske šume« Za­greb, Uprava šuma Del­nice. U šumarstvu radi

kao socijalni radnik pu­nih četrnaest godina sve do svoje prerane smrti.

Naša Mirjana, ili kako smo je od milja zvali MI-MA bila je čovjek pun vrlina. Voljela je svoj po­sao socijalnog radnika, rad s ljudima bio je kao stvoren za nju. Pomagala je svima koji su joj se ob­raćali za pomoć, za sav­jet. U posao se unosila ci­jelim svojim bićem, vedre prirode kakve je bila, ši­rila je oko nas uvijek sa­mo optimizam, ljubav, volju za radom i životom.

Unatoč teškoj bolesti nije posustajala, odbijala je otići na bolovanje, sve dok je mogla, obavljala je svoje radne zadatke. No, bolest je bila jača od nje, od njezine volje, du­ha i želje za životom.

Tužno je i danas, kao i na dan kad smo saznali

da naše Mirne više nema. Dijelimo bol i suosjeća­nje s njezinom cijelom obitelji, svjesni nenadok­nadivog gubitka kako za obitelj tako i za našu radnu sredinu.

Djelatnici Uprave šu­ma Delnice s dužnim po­štovanjem sjećat će se Mirjane, njezinih djela i traga koji je ostavila u svojoj radnoj sredini.

U znak zahvalnosti za sve ono što je napravila tijekom godina rada u šu­marstvu neka joj je još jednom veliko hvala.

Neka joj je laka go­ranska gruda u kojoj po­čiva!

NEDJELJKO SUK (1966 — 1994)

Dana 31. kolovoza 1994. godine od po­

sljedica teških povreda zadobivenih u prometnoj nesreći preminuo je NE­DJELJKO SUK, šumar­ski tehničar djelatnik Uprave šuma Našice, šu­marije Slatinski Dreno-vac.

Nedjeljkoje rođen 18. srpnja 1966. godine u Niži od oca Izidora i majke Agice.

Osnovnu školu završio je u Koški, a srednju šu­marsku školu u Karlovcu 1987. godine čime je ste­kao zvanje šumarskog* tehničara.

Svoj rad u šumarstvu započeo je 20. travnja 1987. godine u šumariji Koska, a za svog kratkog radnog vijeka radio je i u šumarijama Orahovica i Slatinski Drenovac.

Aktivno se uključio u obranu suvereniteta Re­publike Hrvatske kao pripadnik 132. brigade HV.

Bio je tih i nesebičan, uvijek spreman pružiti pomoć svojim prijatelji­ma sa posla, a njegov u svemu pošteni odnos pre­ma radu ostat će trajni primjer novim naraštaji­

ma šumara u svim sredi­nama u kojima je radio.

Napustio nas je prera­no, a naša sjećanja na njegov dragi lik ostat će trajna.

Neka mu je laka hrvat­ska zemlja.

IVICA MATOVINA (1971-1994)

Rastanak s prijateljem bolan je trenutak u

životu čovjeka, ali smrt je neizbježna stvarnost. Ona se pred nikim i ni­čim ne zaustavlja. Ni pa­lača ni koliba, ni rijeka ni planina nisu joj pre­preka! Jedino način na koji umiremo je različit. Nitko ne umire kao što je drugi umro, ali prije ili kasnije svatko dolazi na red, jer kao što piše u 103-em Psalmu:

»Dani su čovjekovi kao sijeno,

cvate kao cvjetak na njivi,

jedva ga dotakne vjetar i već ga nema,

ne pamti ga više ni mjesto njegovo!«

U 23. godini života tra­gično je pozvala i našeg djelatnika Ivicu Matovi-nu, šumskog radnika na sječi i izradi.

Suma bukve na Papu­ku, na čijim je krajnjim sjevernim obroncima od­rastao, bila je njegova sudbina i uzela ga u svoj zagrljaj sunčanog 27. lis­

topada 1994. godine. A služio joj je samo nepu­nih 10 mjeseci...

Ako je istinita izreka da »umiru samo oni koji su zaboravljeni« — tada je sigurno da će Ivica živ­jeti i nadalje sa nama.

23. studenoga 1994.

DA LI SMO SE IKADA ZAPITALI?

JEDEMO LI ZDRAVU DIVLJAČ? Program istraživanja radioaktivne kontaminacije lovne divljači i staništa daje nam mnoge odgovore, ali još i više pitanja, na koja vrlo često nema odgovora

Poznato je da se neke bolesti divljači mogu prenijeti i na lju­de. Opasnostima od zaraze divljači posebno su izloženi

lovci i šumarnici, koji su najčešće u dodiru sa divljači, bilo da se kreću područjima u kojima divljač stalno obitava (lovištima) ili pak da ju love ili koriste kao hranu. Od zaraznih boles­ti divljači koje se mogu prenijeti na čovjeka najraširenije su zoonoze. Njih nisu pošteđene ni krupne ni sitne vrste, ni dlakava ni pernata divljač. Od zoonoza posebno obolijevaju svežderi (divlja svinja, medvjed mrki), glodavci (zec, divlji kunić) te ptice močvarnih staništa (divlje patke), a na čovjeka se prenose dodirom (leptos-piroza), prenosnicima (tularemija, ku­ga), hranom (salmonela, botulizam), ugrizom (bjesnoća), zrakom i dr.

Dedna nova opasnost po zdravlje čovjeka, o kojoj se sve do nesreće u Cernobilskoj nuklearki u bivšem Sov­jetskom savezu travnja 1986. god. ni­je vodilo posebno računa, sad je po­stala aktualna. Riječ je o takozvanom »radijacijskom riziku« kao posljedice većeg konzumiranja divljačine, dakle mesa divljači koja je više ili manje ra­dioaktivno kontaminirana!

Pristup sustavnim istraživanjima

Da bi utvrdili stupanj radioaktivne tvari neprikladne za ljudsku upotrebu Odjel za zaštitu od zračenja Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada već više godina provodi istraži­vanja radioaktivne kontaminacije oko­liša u Republici Hrvatskoj. Kako su za sustavna istraživanja od posebnog in­teresa ekosistemi, točnije biljne i ži­votinjske vrste koje pokazuju sposob­nost povećane akumulacije pojedinih radionuklida iz sredine u kojoj se na­laze, imenovani Institut obratio se pis­mom Ministarstvu poljoprivrede i šu­marstva, a ono pak IP »Hrvatske šu­me« kako bi njegovi lovni i šumarski stručnjaci bili od pomoći istraživačkoj ekipi pri uzimanju uzoraka i mjerenji­ma.

Divljač je ustrijeljena, ali nitko ne brine da li je i u kojoj mjeri meso

radioaktivno kontaminirano Prema riječima dr. se. Gordane

Marović, voditeljice Odjela za zaštitu od zračenja Instituta cilj njihovih istra­živanja bio bi slijedeći:

— određivanje stupnja radioaktiv­ne kontaminacije mesa i unutarnjih or­gana divljači iz više lovišta područnih Uprava šuma,

— određivanje radioaktivne konta­minacije biljnih vrsta koje su primarne komponente u prehrambenom lancu divljači,

— definiranje sezonskih razlika kontaminacije (proljeće, jesen) biljnih vrsta te

— određivanje razlike kontaminaci­je divljači prema vrsti, tipu, starosti, veličini i načinu prehrane.

Da bi se to ostvarilo nužno je pro­vesti mrežu sustavnog uzorkovanja kao i provoditi terenska mjerenja u raznim područjima države. Redoviti monitoring, navodi se u pismu Institu­ta za medicinska istraživanja, obuhva­ća zrak, oborine, tlo, uzorke ljudske i stočne hrane na odabranim lokacija­ma. Za uspješnije razvijanje modela procjene radioaktivne kontaminacije i

izračunavanje radijacijskog rizika od velike bi važnosti bilo provesti sustav­na istraživanja u cjelinama kao što su lovna područja. U njima su naime raz­ličite vrste stvorile lanac u kome je moguće proučavati kako odnose unu­tar pojedine vrste tako i translokaciju pojedinog radionuklida kroz cijeli la­nac.

Uzimanje uzoraka i mjerenja

Kako nas je izvjestio dipl. inž. Branko Iviček, savjetnik za lovstvo pri Ministarstvu poljoprivrede i šumar­stva, sakupljanje uzoraka i provođe­nje potrebnih terenskih mjerenja pro­vesti će se tijekom ove jeseni i nared­nog proljeća u više lovišta područnih uprava šuma Vinkovci, Našice, Za­greb, Koprivnica, Senj i Delnice te u poduzeću »Zelendvor« d.d. Varaždin. Programom istraživanja od krupnih vrsta divljači došao bi u obzir jelen obični, srna i divlja svinja, a od sitnih vrsta zec i fazan. Od svakog primjer­ka ustrijeljene ili na drugi način steče­ne divljači uzimali bi se uzorci mesa (od stegna) i kosti (dio bedrene kosti), te pluća, srce, jetra i bubrezi od unu­tarnjih organa. Uz uzorke prirodne hrane koju divljač nalazi u lovištu (raz­ne vrste trava i brsta) uzimali bi se i uzorci hrane koja se divljači izlaže u svrhu dopunskog prihranjivanja (dje-telinskotravne smjese, kupina, bršljan, imela). Uzorkovanje će početi počam od ove jeseni, a uz izneseno uzimati će se i uzorci vode iz pojilišta i kaljužišta te površinskog sloja tla.

Na osnovu proračuna temeljenih na bazi podataka postavit će se mo­deli procjene radijacijskog optereće­nja i buduće kontaminacije. Mogao bi se razviti matematički model u svrhu brze procjene stupnja radioaktivne kontaminacije mesa divljači na osnovi poznavanja samo jedne komponente, stoji na kraju pisma Instituta za medi­cinska istraživanja i medicinu rada Sveučilišta u Zagrebu.

A. FRKOVIĆ

U LOVIŠTIMA GORSKE HRVATSKE

POČEO LOV NA ZAŠTIĆENOG RISA Slobodan lov na risa otpočeo je 1. listopada i traje do 28. veljače

Iako se ne nalazi na popisu lovne divljači ni novog hrvatskog Zakona

o lovu (iz veljače 1994.) na jednu krupnu životinjsku vrstu ipak je počeo slobodan lov. Riječ je dakako o rein-troduciranom risu koji se, kao zaštiće­na životinjska vrsta, štiti ali i lovi teme­ljem, također novog, Zakona o zaštiti prirode.

Na prijedlog stalne Komisije za praćenje populacije risa Državna up­rava za zaštitu kulture i prirodne baš­tine (ranije Zavod za zaštitu prirode) dozvolio je na području Like, Gor­skog kotara, Hrvatskog primorja i Is­tre odstrel ukupno 14 riseva. Slobo­dan lov na risa počeo je 1. studenog ove godine (kad je i odstrijeljen prvi ovogodišnji primjerak!) i traje do 28. veljače 1995. god.

Ukupan odstrelni kontigent raspodijeljen je po župani­jama, čije je područje ris nastanio, i to: u svim lovištima županije primor-sko-goranske odobren je odstrel 9 ri­seva, u županiji ličko-senjskoj 3 risa i u županiji istarskoj 2 risa. U županiji ličko-senjskoj u vršnoj zoni Sjevernog i Srednjeg Velebita, zbog zaštite no­vo naseljene divokoze, te u lovištu Žr-novnica kraj Senja, zbog zaštite une-šenog muflona, odstrel risa nije broj­čano ograničen.

U svom rješenju spomenuta Držav­na uprava nalaže da se svaki odstre-Ijeni ili na druge načine stečeni ris za­pisnički utvrdi. Odstrelitelj ili njegova organizacija (lovačko društvo, šumari­ja, uprava šuma) dužni su lešinu risa dostaviti Veterinarskom institutu u Za­greb ili Veterinarskom zavodu u Rije­

ci, gdje ce pored drugih pretraga biti učinjen i pregled na bjesnoću.

Posvud u Republici Hrvatskoj, kao i u županijama odnosno lovištima gdje je odstrel risa dozvoljen, zabranjeno je odstrijeliti risovicu koja vodi mla­dunčad.

U prošloj sezoni lova (1993/94.) u gorskoj je Hrvatskoj, uključujući i Is­tru, ukupno odstrijeljeno 16 riseva te jedan, do sada ne zabilježeno, u spačvanskim šumama Uprave šuma Vinkovci 23. lipnja 1994. god. Prošla lovna sezona ostat će zabilježena i po ulovu jednog pobješnjelog risa, koji je u naselju Podkilavac na Grob­

ničkom polju kraj Rijeke napao dvije djevojke.

U Republici Sloveniji, gdje su po prvi puta risevi i ispušteni u šumama Kočevja 1973. god. i od kojih je stvo­rena postojeća populacija risa u Hrvatskoj, prošle su lovne sezone od-strijeljena samo 3 risa, a za sezonu 1994/95. odobren je odstrel 8 riseva.

Kažimo na kraju da je u novoizišloj Crvenoj knjizi životinjskih svojti Re­publike Hrvatske ris uvršten sa statu­som »rijetke vrste« čiju je populaciju »neophodno redovno pratiti«.

Tekst i snimak: A. FRKOVIĆ

U SUSRET XX SVJETSKOM KONGRESU ŠUMARA

Upravilu se svakih pet godina na svjetskim kongresima IUFRO (In­ternational Union of Forestry Research Or-

ganizations) okuplja najveći broj znanstvenika koji se bave šumar­stvom. U proteklih stotinu godi­na postojanja organizacije IUFRO pripremljeno je i održano devet­naest takvih kongresa. Prigodom svečanih i radnih skupova posve­ćenih stotoj obljetnici udruge IUFRO analizirali su se putovi razvoja IUFRO od njegova osnut­ka do tada. Ovdje će se opisati sažeti prikaz tog razvoja.

Osnivanje organizacije IUFRO Za vrijeme održavanja Kongre­

sa poljoprivrede i šumarstva u Beču 1890. godine predloženo je da se osnuje središnje tijelo za primjenu znanstvenih istraživa­

li *:ja u šumarstvu europskih zema­lja. U to doba postojala je realna potreba za mjerodavnim tijelom u kome će znanstvenici rasprav­ljati o planovima, metodama, re­zultatima i načinima provedbe šumarskih istraživanja. Navedeni prijedlog dao je K. Bbhmerle iz Austrije te pozvao znanstvenois­traživačke institucije iz svih eu­ropskih zemalja na suradnju. Na­pisan je prijedlog statuta među­narodne unije. Taj prijedlog je raspravila i podržala grupa šu­marskih istraživača srednje Euro­pe prigodom znanstvene ekskur­zije na pokusnim plohama u.Švi­carskoj rujna 1891. godine. Pred­stavnici znanstvenoistraživačkih institucija zatražili su suglasnost nadležnih organa vlasti u njiho­vim zemljama za učlanjenje svo­jih institucija u međunarodnu uniju. Na početku samo su tri države dale suglasnost za učla­njenje svojih znanstvenoistraži­vačkih institucija u novu među­narodnu uniju.

Osnivačka skupština Međuna­rodne unije šumarskih istraživač­kih institucija održana je 17. ko­lovoza 1892. godine u Ebersvval-du (Njemačka). Na skupštini je sudjelovalo dvanaest delegata znanstvenih institucija iz Nje­mačke, Austrije i Švicarske. Sve su to bili ugledni znanstvenici koji su i danas poznati šumarskoj stručnoj i znanstvenoj javnosti (F. Krutina, C. Kast, L. W. Horn, K. Ney, K. VVimmenauer, B. Dan-ckelmann, A. Schvvappach, K. Fricke, T. Lorey, J. Friedrich, J. Lorenz-Liburnau, A. Biihler).

Sadašnja organizacija i aktivnosti IUFRO

Međunarodna unija šumarskih znanstvenoistraživačkih organi­zacija IUFRO danas je jedna od najstariih međunarodnih organi­zacija u svijetu. To je nedržavna i nepolitička organizacija. U 1992. godini u organizaciju IUFRO bilo je učlanjeno preko 700 znanstve­noistraživačkih institucija s više od 15 000 znanstvenika iz 114 država.

IUFRO se sastoji od 6 divizija, 58 sekcija i 180 radnih grupa, ko­je su ustrojene po specijalnosti­ma. Svaka divizija, sekcija i radna grupa ima svoje vodstvo.

Najviše upravno tijelo je Me­đunarodni savjet l\J¥RO koji čine po jedan delegat iz svake države. Najvažniji zadaci Međunarodnog savjeta su sljedeći: odlučuje o vremenu održavanja i domaćinu svjetskog kongresa IUFRO; do­nosi deklaracije i preporuke svjetskog kongresa IUFRO; odlu­čuje o izboru predsjednika i svih rukovodećih tijela IUFRO; dono­si program rada organizacije IUF­RO između dva kongresa; donosi Statut i izmjene Statuta IUFRO; odlučuje o unutrašnjem ustroju IUFRO; odlučuje o međunarod­

nim priznanjima IUFRO zasluž­nim znanstvenicima.

Najviše izvršno tijelo je Izvršni odbor IUFRO. Njega bira Među­narodni savjet IUFRO. Najvažniji zadaci Izvršnog odbora su da iz­vršava odluke Međunarodnog savjeta i da operativno rukovodi organizacijom IUFRO između dva kongresa.

Međunarodnom savjetu i Iz­vršnom odboru predsjedava Predsjednik IUFRO.

Sva upravna tijela biraju se za razdoblje između dva svjetska kongresa IUFRO.

Pored navedenih tijela, postoji stalno Tajništvo IUFRO sa sjediš­tem u Beču. Ono je registrirano kao pravna osoba kod nadležnih državnih organa Austrije. Zadaća Tajništva je da vodi administra­tivno i financijsko poslovanje or­ganizacije IUFRO, ureduje, izdaje i distribuira bilten IUFRO NEWS,

Grupa znanstvenika koji su sudjelovali u radu IUFRO kongresa 1986. g. u Ljubljani, prilikom posjeta Slavoniji, šumskom predjelu Kikorjevo, na području Uprave šuma Vinkovci

ureduje bazu podataka o organi­zaciji IUFRO i njenom radu, po­maže svim rukovodećim tijelima IUFRO u njihovu radu i dr.

IUFRO tijesno surađuje s osta­lim znanstvenim međunarodnim organizacijama kao što su UNEP (Program Ujedinjenih naroda za okoliš), CGIAR (Konzultativna grupa za međunarodna poljopriv­redna istraživanja), ICRAF (Me­đunarodni centar za istraživanja u agrošumarstvu), CIFOR (Centar za međunarodna šumarska istra­živanja), UNESCO (Organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu pri Ujedinjenim narodima), ICSU (Međunarodni savjet znanstvenih unija), IUBS (Međunarodna unija bioloških znanosti) i dr.

Organizacija IUFRO danas omogućuje svim istraživačima iz područja šumarskih znanosti u svijetu da uspostave veze sa svo­jim kolegama koji rade na istim ili srodnim problemima. Te veze i razmjena znanja ostvaruju se ne­posredno na međunarodnim IUF­RO simpozijima (oko 50 simpozi­ja godišnje), putem svjetskih kongresa IUFRO, zbornika objav­ljenih znanstvenih radova na me­đunarodnim skupovima, biltena IUFRO NEWS i godišnjih IUFRO

U Delničkoj upravi šuma riseve najuspješnije lovi terensko osoblje. Na slici lovnik Šumarije Tršće, Veljko Lipovac s jednim od najkrupnijih riseva

lovnog područja grada Čabra

23. studenoga 1994.

IUFRO '95 U TAMPEREU

Predstojeći svjetski kongres šumara IUFRO održat će se od 6. do 12. kolovoza 1995. godine u finskom sveučilišnom gradu Tampereu. Moto

kongresa je: »Briga za šume: Istraživanja u promjenljivom svijetu«. Na ovom kongresu se očekuje dolazak od 2000 do 3000 znanstvenika iz cijelog svijeta

izvještaja, kompjutorske pošte, razmjene monografija, zajednič­ke suradnje na istraživačkim pro­jektima i dr. Značajnu pomoč pri toj suradnji može dati i nudi stal­no Tajništvo IUFRO u Beču koje ima IUFRO dokumentaciju i bib­lioteku, bazu podataka s imeni­ma, adresama i pozivnim brojevi­ma izdavača članova IUFRO.

RO. Od te godine Hrvatska ima i svoga delegata u Međunarodnom savjetu IUFRO.

XX. svjetski kongres IUFRO Predstojeći XX. svjetski kon­

gres IUFRO održat će se od 6. do 12. kolovoza 1995. godine u sve­učilišnom gradu Tampere u Fin-

Aktivnosti Hrvatske u organizaciji IUFRO

Naše znanstvenoistraživačke ustanove i pojedini znanstvenici uključili su se u organizaciju IUF­RO 1930. godine.

U posljednjih 30 godina naši su znanstvenici aktivno angažira­ni u rukovodećim tijelima IUFRO (Međunarodnom savjetu, sekcija­ma i radnim grupama IUFRO), pri organizaciji međunarodnih simpozija IUFRO u zemlji i ino­zemstvu, pisanju i objavljivanju znanstvenih referata i postera te pisanju i izdavanju publikacija IUFRO.

Najveći doprinos organizaciji IUFRO dale su znanstvene insti­tucije, šumska i drvnoindustrij-ska poduzeća te mnogobrojni znanstvenici i stručnjaci iz Hrvat­ske pri organizaciji XVIII. svjet­skog kongresa IUFRO 1986. go­dine. Bio je to međunarodni pro­jekt na kome su šumarstvo i pre­rada drva Hrvatske intenzivno ra­dili više od pet godina.

Svi ti doprinosi evidentirani su i objavljeni u zbornicima, časopi­sima i godišnjim izvještajima or­ganizacije IUFRO te u našim ča­sopisima Šumarski list, Drvna in­dustrija i Mehanizacija šumar­stva.

1992. godine Hrvatska je uk­ljučena u organizaciju IUFRO kao međunarodno priznata drža­va iz koje su znanstvene institu­cije i znanstvenici članovi IUF-

skoj. Moto kongresa je »Briga za šume: Istraživanja u promjenlji­vome svijetu«. Na kongresu se očekuje 2000 do 3000 znanstve­nika iz cijeloga svijeta.

Bit će to velika smotra najnovi­jih znanstvenih dostignuća u šu­marstvu i preradi drva u svijetu. To je ujedno prvi put u povijesti organizacije IUFRO da je Finska domaćin svjetskog kongresa IUF­RO. Budući da Finska spada me­du vodeće zemlje u svijetu u po­gledu razvijenosti šumarstva i prerade drva, s bogatim iskus­tvom u šumarskoj znanosti i praksi, nastojat će da svoja do­stignuća pokaže sudionicima svjetskog kongresa IUFRO. To će biti podsticaj znanstvenicima iz cijeloga svijeta, od najzaostalijih do najrazvijenijih, da vide što se je postiglo i kako se radi u šu­marstvu Finske. Osim toga, veći­na sudionika kongresa nastojat će prikazati svoja najnovija i naj­značajnija dostignuća.

Tijekom kongresa održat će se oko 300 znanstvenih sjednica (plenarnih, divizijskih, interdivi-zijskih, pojedinih sekcija i grupa) na kojima će se omogućiti da svi sudionici iznesu svoje znanstve­ne radove i da se kritički rasprav­lja o tim radovima. Službeni jezi­ci IUFRO na kojim će se rasprav­ljati bit će engleski, njemački, francuski i španjolski. Samo na plenarnim sjednicama bit će si­multano prevođenje na svim jezi­cima IUFRO.

U kongresnom tjednu bit će dva termina za izlaganje postera, jedna poludnevna ekskurzija i nekoliko tzv. satelitskih sastana­ka.

Pored Svjetskoga kongresa predviđa se organiziranje dviju znanstvenih radionica u trajanju tjedan dana i šesnaest pofkon-gresnih znanstvenih ekskurzija.

Predmeti rasprava na znanstve­nim radionicama bit će:

— Planiranje i organizacija znanstvenih istraživanja,

— Šumarska istraživanja u aridnim područjima.

Poslije kongresa organizirat će se 18 znanstvenih ekskurzija u trajanju od tri do osam dana. De­set ekskurzija bit će na području Finske, a osam na području sus­jednih zemalja (Švedska, Norveš­ka, Danska, Rusija, Estonija, Lat­vija, Litvanija).

Postoji nekoliko značajnih raz­loga zbog kojih bi na XX. svej-tskom kongresu IUFRO trebao sudjelovati veći broj znanstveni­ka iz područja šumarstva i prera­de drva Hrvatske. Ovdje ćemo navesti neke od tih razloga.

Kongres će se održati u Euro­pi. To je prilika da veći broj naših istraživača sudjeluje na Kongre­su. Prednost blizine uvijek se ko­risti u ovakvim prilikama. To smo najbolje vidjeli kad smo bili do­maćini i organizatori XVIII. svjet­skog kongresa 1986. godine. Sto­ga ovu priliku valja iskoristiti.

Plenarne sjednice o globalnim problemima i strategiji šumarske znanosti u svijetu, a naročito u Europi, omogućit će bolje upoz­navanje postojećeg stanja i dono­šenje preporuka o brizi za šume u promjenljivome svijetu. To će poslužiti kao pouzdana podloga državnim organima nadležnim za šumarstvo pri vođenju šumarske politike, vlasnicima šuma i šum­skim poduzećima za razvoj šum­skoga gospodarstva, znanstvenim organizacijama za utvrđivanje prioriteta i putova znanstvenih is­traživanja, šumarskim učilištima za izradu suvremenih nastavnih programa izobrazbe šumarskih stručnjaka.

XX. svjetski kongres IUFRO prilika je da se prvi put u povijes­ti IUFRO pojavljuje Hrvatska kao međunarodni pravni subjekt sa svojim istraživačima. Tu priliku treba iskoristiti da se šumarska znanost i šumarska struka Hrvat­ske predstave svjetskoj znanstve­noj javnosti putem dobro izabra­nih i pripremljenih znanstvenih referata, znanstvenih publikacija, postera i uključivanja naših znan­stvenika u program budućih ak­tivnosti IUFRO. Sve to pridonijet će međunarodnoj afirmaciji Hrvatske i ugledu naše struke u svijetu.

Prof. dr. se. Simeun Tomanić

Kongresi i predsjednici IUFRO

Mrtvo ležeće deblo smreke životni

je prostor za mnoge životinje. Proces trulenja potrajat će duga desetljeća da

bi na kraju stopljeno s tlom postaio podloga za novi bujniji

život. Mrtva * tara smreka posta* ćs tako k "-e živa nego

što je bila sami. '*" život. Snimio: M. , rković

*

1.

II.

III.

IV.

V.

VI.

VII.

VIII.

IX.

X.

XI.

XII.

XII.

XIV.

XV.

XVI.

XVII.

XVIII.

XIX.

100 GOD

1892. 17. kolovoza Osnivačka skupština 1893. 11—17. rujna

1896.

19—24. rujna

1900. 4—11 rujna

1903. 31. kolovoza — 5. rujna

1906. 8—18. rujna

1910. 10—22. rujna

1914. rujan

1929. 14—27. rujna

1932. 4—11. rujna

1936. 25. kolovoz — — 8. rujan

1948. 5. —11. rujna

1953. 22—26. rujna

1956. 7—14. srpnja

1961. 10—16. rujna

1967. 3—9. rujna

1971. 14—20. ožujka

Njemačka Ebersvvalde

Austrija Beč

Njemačka

Braunschvveig

Švicarska Zurich, Bern

Austrija Beč

Njemačka Stuttgart

Belgija Spaa, Bruxelles

Mađarska Budimpešta

Švedska Stockholm

Francuska Nancv

Mađarska Budimpešta

Švicarska Zurich

Italija Rim

Velika Britanija Oxford

Austrija Beč

Njemačka Miinchen

SAD Gainesville

Moto: Uloga istraživanja u intenziviranju šumarske prakse i

1976. 20—26. lipnja

djelatnosti Norveška Oslo ,

Moto: Šumarstvo u svijetu ograničenih resursa

1981. 7—12. rujna

Dapan Kvoto

Moto: Istraživanje danas za sutrašnje šume

1986. 7—21. rujna

Moto: Šumarsk

Jugoslavija Ljubljana

a znanost u službi društva

1990. 5—11. kolovoz

Moto: Znanost

Kanada Montreal

u šumarstvu, drugo stoljeće lUFRO-a

1992. 31. kolovoza — — 4. rujna Moto: 100 god

Njemačka Berlin —

12 sudionika • 3 države

17 sudionika 5 država 5 referata 1 4 ekskurzije 16 sudionika

5 država 6 referata 5 ekskurzija 23 sudionika 7 država 5 referata 7 ekskurzija 35 sudionika 10 država 8 referata 4 ekskurzije 40 sudionika 14 država 8 referata 8 ekskurzija 60 sudionika 17 država 10 referata 5 ekskurzija Potpuno orga­niziran, odgo­đen zbog I. svjetskog rata 205 sudionika 31 država 105 referata 3 ekskurzije 89 sudionika 33 države 64 referata 19 ekskurzija 135 sudionika 23 države 84 referata 10 ekskurzija 99 sudionika 17 država 4 referata 2 ekskurzije 154 sudionika 20 država 123 referata 1 ekskurzija 242 sudionika 36 država 160 referata 7 ekskurzija 410 sudionika 39 država 191 referat 3 ekskurzije 968 sudionika 53 države 456 referata 10 ekskurzija 771 sudionik 57 država 424 referata 4 ekskurzije

losef Friedrich Austrija 892-1893

Bernhard Danckelmann Njemačka 1894-1896

Conrad Bourgeois Švicarska 1897-1900

Dosef Friedrich Austrija 1901-1903

Anton Biihler Njemačka 1904-1906

N. I. Crahay Belgija 1907-1910

Jend Vadas Mađarska 1911-1914

Henrik Hesselmann Švedska 1929

Philibert Guinier Francuska 1929-1932

Gyula Roth Mađarska 1933-1936

Erich Lonnroth Finska 1937-1948

Hans Burger Švicarska 1949-1953

Aldo Pavari Italija 1954-1956

3ames McDonald Velika Britanija 1957—1961

Dulius Speer Njemačka 1962-1967

George M. Jemison SAD 1968-1971

1065 sudionika Ivar Samset 67 država 712 referata i postera 15 ekskurzija

Norveška 1972-1976

1300 sudionika VValter Liese 73 države 800 referata i postera 14 ekskurzija

Njemačka 1977-1981

1925 sudionika Dušan Mlinšek 72 države 702 referata i postera 16 ekskurzija

Dugoslavija/Slovenija 1982-1986

2006 sudionika Robert Buckman 91 država 1350 referata i postera 14 ekskurzija

SAD 1987-1990

1300 sudionika M. N. Salleh

— Eberswalde na

organizacije IUFRO

Malezija 1991-1995

23. studenoga 1994.

U ZAGREBU JE OD 4 - 6 . STUDENOG ODRŽAN 2. KONGRES SAVEZA SAMOSTALNIH SINDIKATA HRVATSKE

I DOGOVORI I UGOVORI ALI I - ŠTRAJK!

Ako Vlada izađe pred Sabor Re­publike Hrvatske s nepromije­njenim i neusaglašenim prijedlo­gom Zakona o radu, Savez SSH

organizirat će jednosatni štrajk upozore­nja, a ukoliko Sabor takav prijedlog pri­hvati, Savez sindikata organizirat će.opći štrajk u Hrvatskoj.

To je uz usvajanje triju rezolucija Kon­gresa, o političkom okruženju, tržištu ra­da i socijalnoj dobrobiti te uz potvrđivanje ranije izmjenjenog Statuta Saveza, možda najvažnija a svakako dalekosežna odluka 2. kongresa SSSH što je od 4—6. studenog održan u Zagrebu. Jer ona nagovještava da se sindikat neće ubuduće miriti (samo) s pasivnim otporom i zaustavljati na pri­jedlozima, razgovorima i zahtjevima koji u ovakvoj strukturi i podjeli vlasti nisu da­vali bogzna kakve rezultate, već da će u borbi za svoja prava posegnuti i za kraj­njim sredstvom, štrajkom.

Na određen način podvukao je to u za­vršnoj riječi i predsjednik Saveza Dragu­tin Lesar poručivši zastupnicima »nemoj­te zaspati, trebat ćemo vas«. Pozvao je članstvo na nužno zajedništvo rekavši da on sam neće biti »dvorska luda« ni masko­ta Saveza koja će vikati dok drugi šute. Kad smo bili pred Saborom, podsjetio je, rukovodstvo je bilo tamo, ići ćemo pred Gospodarsku komoru i bilo gdje bez stra­ha. Jer nitko nam ništa ne smije i ne mo­že, jer mi smo u pravu...

Dio zastupnika Sindikata šumarstva Hrvatske u stanci Kongresa

Tri usvojene rezolucije Kongresa pred­stavljaju platformu za akcione programe koje svaki za sebe trebaju napraviti sindi­kati udruženi u Savez kao i županijska i općinska povjereništva.

U Rezoluciji o političkom okruženju Sa­vez se u pet poglavlja zalaže za »trajan mir i punu reintegraciju svih okupiranih područja u pravni, gospodarski i socijalni sustav Hrvatske«, za Hrvatsku demokrat­

skih vrijednosti, za punu zaštitu ljudskih prava i dostojanstva, za snažne demokrat­ske i solidarne sindikate te za slobodu medija kao preduvjet demokracije. U Re­zoluciji o tržištu rada sindikat se »protivi da Hrvatska bude zemlja u kojoj će 2 ili 3 posto stanovništva biti bogati vlasnici poduzeća a svi ostali osiromašeni najam­nici«, te zahtjeva novo radno zakonodav­stvo, kolektivne ugovore i tarifnu autono­miju, restrukturiranje poduzeća i zapoš­ljavanje. Rezolucija o socijalnoj dobrobiti polazi od tog da su rad i tržište rada prvi stup socijalne dobrobiti i da na tom treba graditi državu koja će svim svojim građa­nima omogućiti socijalnu sigurnost i raz­voj.

Na Kongresu je usvojeno još nekoliko odluka i zaključaka upućenih na razne adrese u Republici. Tako je upućen za­htjev Vladi da u roku od 60 dana isplati sve zaostale minimalne plaće radnicima u ratom ugroženim područjima kao i da se uvedu poreske olakšice te krediti za krajeve pogođene ratom. Kongres je pod­ržao zahtjev da se od države traži da dio novca od prodaje poduzeća vrati u župa­nije kako bi se potaklo zapošljavanje. Tra­ži se i promjena sustava oporezivanja pla­ća gdje bi se porezna skala trebala kretati do 15 a ne, kao sada, do 25 posto. Isto tako, neoporezivi dio trebao bi biti četiri najni­že a ne, kao što je to sada, tri minimalne plaće.

NAGLASCI PRETVORBA, DIONICE, NAZIV...

— Ne trebamo se nikoga bojati, nitko nam ništa ne može jer smo u pravu: predsjednik SSSH Dragutin Lesar

DRAGUTIN LESAR

NEMA ODSTUPANJA OD GRANSKIH UGOVORA

»... Uvijek ću i pod cijenu opstanka zagovarati da je opstojnost sindikata moguća kroz granske kolektivne ugovore. Jer to je jedini način verificiranja različitosti grana i djelatnosti i prirodno je da svaka grana traži svoje mjesto. Točno je da još nema Općeg kolektivnog ugovora no nigdje ne piše da je nacionalni ugovor uvjet da se mogu sklapati granski ugovori. Bilo bi čak bolje i ja ću na tome inzistirati da se pregovara i da se najprije potpišu granski ugovori...

(Dragutin Lesar, na 2. Kongresu SSSH) Pripremio: M. Mrkobrad

KONGRES NIJE prihva­tio prijedlog trojice zastupni­ka da SSSH po ugledu na Sloveniju, na sljedećim izbo­rima kandidira svoje kandi­date. Dragutin Lesar objas­nio je to ovako:

— Dva ili tri mjesta u par­lamentu ne znače ništa. A politika je vražja stvar i tko kaže da ti nezavisni zastup­nici ne bi, kad je lova u pita­nju, poslali zavisni. Osim to­ga, Sindikat pino više može napraviti ispred Sabora ne­go u Saboru...«

KONGRES NIJE prihva-tio ni prijedlog zastupnika Antonija Haj dika da Savez promijeni ime u Zajednicu, jer je ovo ime »u duhu Usta­va Hrvatske, a promjena imena bila bi i vrlo skupa. Hajdik je pak s govornice us­tvrdio da delegati nisu pri­hvatili prijedlog »jer tu sjedi mnogo jugonostalgičara i

komunista« i zaradio zviždu­ke kakvih se ne bi postidjeli navijači na nekoj utakmici!

Dr. DAMIR BUKOVIĆ u svojoj je diskusiji rekao i to »da je jedina uspjela pretvor­ba u Hrvatskoj ona bivših ko­munista vlastodržaca u HDZ«, a o stanju u zdravstvu »da je u posljednje četiri go­dine bio vrlo velik egzodus mozgova i da je u inozem­stvo otišlo 60 tisuća ljudi. A školovanje jednog liječnika košta 100 tisuća DEM...«

KRITIKU I PACKE dozi-vio je i predsjednik Saveza Dragutin Lesar zbog toga »što nije podržao štrajk pro­svjetnih radnikwa a Vesna Kanižaj je jedina Vladi poka­zala zube«

0 FINANCIRANJU SA­VEZA bilo je dosta riječi. Ne­ki sindikati ne plaćaju člana­

rinu, neku povjerenici u žu­panijama ostali su zbog toga bez plaća... Odluka je da se do kraja godine riješi pitanje financiranja.

SOFIJA MAJIĆ: ». Obzi­rom da nas HTV i neka sred­stva priopćavanja ne prate dovoljno, na nama je da svom članstvu prenesemo što se ovdje zbivalo...«

NEKOLIKO zastupnika tražilo je da se razgovara o razlozima smjene Borisa Kunsta, o tome tko je tada branio zgradu Saveza od Kunstovih »Atila«...

Dr DRAŽEN KALOĐE-RA je, obraćajući se Kongre­su rekao medu ostalim da u proteklih 40 godina tvornice nisu stvorile ni partija ni država nego radnici te da stoga imaju pravo na bes­platne dionice...

ZASTUPNICI I GOSTI

Od 450 verificiranih zastupnika, 2. kongresu je prisustvovalo 407 za­

stupnika. Kongresu su prisustvovali i brojni domaći i s trani gosti. Od doma­ćih Kongres su pratili predsjednici par­lamentarn ih s t ranaka, Ivica Račan, Dražen Budiša, Drago Stipac, Mira Lju-bić Lorger, Dobroslav Paraga, zatim Jo­sip Manolić, Srećko Bijelić, Josip Ška­ra, Ivan Parać, Kazimir Sviben, Mladen Vedriš i drugi. Kongres je pozdravilo i 30-ak predstavnika evropskih sindikal­nih organizacija kao i sindikata pojedi­nih evropskih zemalja.

LESAR PONOVO PREDSJEDNIK

D ragutin Lesar ponovno je izabran za predsjednika SSSH. On je od 379

Hrvatska radnička himna je promovirana: Viče Vukov uz pratnju Petrinjskog noneta »Slavulj« prilikom izvođenja radničke himne.

prisutnih zastupnika drugog dana rada Kongresa dobio povjerenje od njih 345.

HRVATSKA RADNIČKA HIMNA

Kongres je usvojio i na svečan način promovirao Hrvatsku radničku

himnu. Riječ je o stihovima Augusta Harambaš ića koje je uglazbio Ivan pl. Zajc. Himnu je zastupnicima Kongresa najprije recitirala d ramska glumica Marija Sekelez a potom i otpjevao Viče Vukov.

13 ZASTUPNIKA

Sindikat šumars tva Hrvatske zastupa­lo je na 2. kongresu SSSH 13 zastup­

nika, dva su zastupnika bila predložena za Vijeće SSSH a jedan za Nadzornu komisiju.

23. studenoga 1994.

KULTURA. RAZONODA * ZABAVA * ZANIMLJIVOSTI * KULTURA * RAZONODA UOČI DANA MRTVIH PODIGNUT KRIŽ NA BILJSKOJ CESTI

Na dan Svih Svetih i Dan mrtvih, 1. i 2. studenog okupilo se kod novo postavlje­

nog križa na biljskoj cesti ve­liko mnoštvo ljudi. Cesta od mosta na rijeci Dravi do UN-PROFOR-ovih prepreka i pro-

matračnice bila je doslovce preplavljena prognanicima i ostalim građanima Osječko--baranjske županije.

Središte okupljanja bio je monumentalni hrastov križ. Podignut je na inicijativu i veliko zalaganje Zvonka

Škrnjuga prognanika iz Bilja i Odbora HDZ-a Općine Bilje. Izrađen je od trupca hrasta lužnjaka dužine 8,5 m kojeg je za tu priliku odabrao inži-njer Drago Vračević u šum­skom predjelu Lipovac Šu­marije Đakovo. Poklon je JP

»Hrvatske šume«, Uprave šu­ma Osijek. Visok je 3,2 met­ra. Oblikovan i izrađen je po zamisli akademskog slikara Marijana Sušca. Na njemu je urezan pleter od četiri polja, svako posije simbolizira po jednu godinu progonstva ba-ranjaca. Blagoslovio ga je župnik crkve sv. Mihovila vlč. Ivan Vidaković, uz nazočnost baranjskih svećenika Jurja Kovačevića i Božidara Petro-vića.

Na dan Svih Svetih Zajed­nica prognanika Osječko-ba-ranjske županije organizirala je kod križa komemoraciju

za sve poginule u domovin­skom ratu i za one do čijih se grobova ne može doći. Misu je predvodio vlč. Josip Var-žić, a pomagali su mu Josip Martinović i Božidar Petro-vić.

Na postolje križa postavlje­ni su vijenci, cvijeće i zapalje­ne su svijeće. Mjesto je posje­tio potpredsjednik Vlade Vla­dimir Seks, župan Osječko--baranjski Branimir Glavaš, dožupan Marko Barišin, gra­donačelnik Osijeka dr. Zlat-ko Kramarić, te predstavnici Županijskog i Gradskog po­glavarstva. 0, Q_

POVIJESNI VREMEPLOV

PRISEGA ZA ŠUMSKIG LUGARA U arhivi Župne crkve u Pokupskom,

pronađen je tekst prisege za šumskog lugara iz 1818. godine.

Unatoč starom hrvatskom jeziku, ovaj tekst će biti zanimljiv mnogim našim djelatnicima i možda najviše samim

lugarima

•w- y u ime Otca i Sina i Duha svetoga. 1 / Amen. Ja N. N. zaklinjem se, i prisi-V ženi na Živoga Boga, Blaženu Devi-

cu Mariu i vse božje Svetce, da ću na pleba-nušku šumu, Herdiče i Berda zvanu, i na vse ostale šume, k ovim i na vlastito se pokup-skog plebanuša spadajuće, verno čuvati, i paziti, da gdo vu njih prezplebanuševog do-pušćenja derva sekel nebi, i da ću vsakoga tata, negledeć na mitu niti na grožnju, niti na rodbinstvo niti prijateljstvo, plenjati i plen na farov donesti ali dopeljati, i da ja sam nikada nebudem derva komu daval ali prodaval, niti dopušćal, da si gdo budi hrast budi drugo koje dervo poseče, nego niti ja više, neg mi se vu ime platje moje dopusti, sekel nebudem; sjednum rečju„Q0~ću pošte- t/ti no, verno i prez vsake falinge šumsku luga-riu obnašati, tako mi Bog pomozi, Blažena

Devica Maria i vsi božji svetci, pa tuliko, da ako drugač činil budem, naj nema živlenje moje, nigdar dobrega konca, verno pak slu-žeć da mi bude blagoslov, božji do smerti.

Vu ime otca i sina i Duha Svetoga. Amen.

LIRSKI KUTAK

/ JA SAM CAR ŠUME (BIO) Draga Gospodo lovci i ribolovci i naši hrvatski dragovoljci! Svaki od nas ovu dragu prirodu voli, ali joj stvara i teške boli. Ovo pišem iz Lonjskog polja koje se prikazuje po cijelom svijetu da mu priroda bude bolja. Kada se iz sela Mužilovčice u to polje skrene sa svih strana šume se zelene. Kada se nasip prođe u Lonjsko polje do starog se hrasta i dva bunara dođe. Nema tko pod njim nije sjedio i pio jer je dobar hlad bio. A sada tako tužno izgleda, kao najveća bijeda.

Grane polomljene od puške, mitraljeza i trombloha, a u njemu, u duši, tako se vidi mina u srce mu gleda. Nedaleko od njega bunari stari stoje i susjedom hrastom iste rane broje. Dragi prijatelji, gospodo, lovci-ribolovci i naši hrvatski dragovoljci! Da li znate kakve su to boli? Kada ovo čovjek napravi, to je znak da on prirodu ne voli. U Europi za Lonjsko polje zna se da svinje, krave, konji, ovce, divljač prirodnw travu pase, a po njemu i po šumi granata svakakvih ima zna se.

Dragutin Klarić i

SAMO DUNAV TEČE, SAMO DUNAV TEČE Nema više Vukovara Našeg- lijepog grada Nema ni života Od srca njegova

Nema više crkve Velebne i svete Nema više molitve U njoj duše skrušene

Nema više crkvice Svetoga nam Roka Tihe svete molitve Vukovarca svakoga

Nema naše drage Male kapelice Naše gospe od hrasta Zavjet Vukovara

Nema moje kućice I drage kapelice Samo tužne uspomene U srcu zapečaćene.

Nema više gimnazije Ponos ljudi učenih Ni jedne nam škole Naših đaka mlađanih.

Nema više dvora Našeg dragog grofa Ni rujnoga vina Vinograda grofova. Nema više groblja Vukovarskog Mirogoja I ono je ubijeno Ponad naših pokojnika Nema više Kombinata Nema više Vuteksa Nema ni silosa PIK-ova ponosa.

Nema više vodotornja Ni staroga ni novoga Ni veslačkog kluba Dunavskih regata. Nema bistre Vuke Drage nam riječice Mutna sada dijeli Nove-stare granice. Nema više brodova Nema ni čamaca Nema lijepih obala Našeg plavog Dunava. Nema više šumarije Nema ni vinarije Ni zlatne nam žitnice Ni zelene travice. Nema više kolodvora Autobusa naših Nema više kolodvora Željeznica naših. Nema više doma Naših starih bolesnih I oni su u starosti Po svijetu rasuti Hoćemo li te ikad više vidjeti grade rađati se u tebi, živjeti, umirati Hoćemo li ikad više plavi Dunav gledati Pored njega šetati njegove vale brojati. Samo Dunav teče, samo Duna teče.

Ana Kerek prognanica iz Vukovara

Dom umirovljenika Bjelovar

• Koga kuju u zvijezde, obično na kraju postane hrđavi lim.

• l sjena napušta čovjeka. U grob odlazi samo on. • Novac sahranjuje sva druga bogatstva. • Gdje nema satire, sloboda je Y\a pola stijega. • Neke note ne podnose gudalo.

Na mnogo mjesta u Kopačkom ritu dozvoljen je bio rekreacijski ribolov za tisuće žitelja Baranje i ovog djela Slavonije

NOVI ČETNIČKI ZLOČIN PROTIV PRIRODE

Unovinama »Glas Slavoni­je« od 24. i 29. listopada objavljena su dva napisa Nevenke Levak o cesti

koju četnici namjeravaju izgra­diti na prostoru poznatog Speci­jalnog zoološkog rezervata i Par­ka prirode »Kopački rit« u Bara­nji. Cesta bi spajala selo Sarvaš u istočnoj Slavoniji sa selom Ko-pačevo u Baranji. Time bi uspos­tavili još jednu komunikaciju po­red već one poznate iz pravca Sombora koja prelazi rijeku Dravu u Batini. Bila bi to nešto kraća veza sa podsektorom fan­tomske Republike Srpske kraji­ne, iz pravca Vukovara i služila bi isključivo u vojne svrhe za ut­vrđivanje granice na dijelu Ko-pačkog rita.

Gradnju ove ceste potaknula su ra tna zbivanja u 1991/92. g., posebno akcija naših diverzan­tskih postrojbi u svezi pokušaja rušenja mosta u Batini. Rit je do tada bio pomalo ničija zemlja, prostor izviđanja. Ubrzo nakon pokušaja rušenja mosta četnici su zbog strateškog značaja Ko-pačkog rita povećali oroj patrola i započeli s gradnjom raznih for-tifikacijkih objekata na liniji raz­dvajanja. Kao komunikacija pre­ma Dravi poslužila im je jedna staza prosjeka koja vodi od turis­tičkog objekta Sakadaš do Sar-vaša. Prosjeka — put bila je nesi­gurna zbog poplave i mekog pjeskovito-muljevitog terena, jer se radi o najnižim dijelovima ri­ta (N. V. 78-81 m) u kojima se vo­da zadržava duže nego na dru­gim mjestima. Teža vozila zapa­dala bi u blatu i teško se izvlači­la. Osim toga, kretanje ovim pu­tem bilo je nesigurno i zbog pri­sustva dragovoljaca koji se nisu mirili progonstvom iz svojih do­mova u Baranji.

Sporazumom u Zagrebu potpi­sanim 29. ožujka 1994. g. situacija se na terenu znatno promjenila. Prividno je zavladao mir, presta­la su puškaranja i eksplozijei osim onih koje bi prouzročila divljač aktivirajući zaostale mi­ne i slična eksplozivna sredstva. Na kanal Sakadaš, koji je većim dijelom u četničkim rukama, po­čeli su pristizati novopečeni ri­bolovci iz Grubišnog polja. Šta više povremeno su organizirani i odlovi ribe u režiji poznatih čet­ničkih čelnika i propalica iz sela Kopačeva. Za četnike je Zagre­bački sporazum bio pravi trenu­tak i prilika za gradnju ceste ko­jom bi se mogla kretati i teža vozila kao što su kamioni, tran­sporteri, pa i tenkovi. Pomoć u mehanizaciji i materijalu obeća­li su dati Rusi iz UNPROFOR--ovog bataljuna na čelu sa ko­mandantom Aleksandrom Pere-ljakinom.

CESTA KROZ KOPAČKI RIT

Gradnja vojno strateške ceste od sela Sarvaš na desnoj obali Drave, istočno od Osijeka, do sela Kopačevo u Baranji kroz najatraktivniji dio Baranjskog zoorezervata, novi je ekocid četničke fantomske Republike srpske krajine

Informacija o mogućoj gradnji ove ceste starijeg je datuma. Još početkom 1993. g. bili smo obavi­ješteni da se priprema gradnja ceste. Na tu vijest reagirale su brojne udruge zaštitnika priro­de. Upućena su pisma Ekološ­kom društvu Hrvatske, Hrvat­skom društvu za zaštitu ptica i prirode, Ministarstvu graditel­jstva zaštite okoliša etc, Vladi­nim misijama i odborima itd., uz molbu da nešto poduzmu na ni­vou Evropske zajednice i Ujedi­njenih naroda. Problem je zatim prezentiran poznatim svjetskim udrugama za zaštitu močvarnih staništa i životinja između osta­log i International Council for Bird Preservation, (ICBP) iz Cambridga i International Wa-terfowl and VVetlands Research Bureau (IWBR). Pisalo se pred­sjedniku Evropske zajednice Mr. Jaques Delors-u zatim Baronu Crespou predsjedniku Evrop­skog parlamenta, I. G. M. Alder-su Chairman-u savjetniku u Mi­nistarstvu za zaštitu prirode u Nizozemskoj itd. Kasnije je ne-zvanično obznanjeno da se ceste kroz ZOO rezervat neće graditi da je uzbuna bila neosnovana.

No kako vidimo naša predviđa­nja su se obistinila, što potvrđuje i gospodin Arthur Gedike iz Ure­da ministarstva obrane Republi­ke Hrvatske za UN i Evropsku zajednicu u Osijeku.

Na osnovu Zagrebačkog spora­zuma četnici iz Baranje trebali su se povući 1,0 km sjeverno od linije razgraničenja, a hrvatska vojska za istu dužinu južno pre­ma rijeci Dravi formirajući tako zonu razdvajanja koja se trebala staviti pod nadzor ujedinjenih nacija. Nakon povlačenja naših postrojbi, između ostalog i sa ve­ćeg dijela glavnog obrambenog nasipa »Drava — Dunav« od 16. km nasipa na 13. km nasipa, (za­pravo do lugarnice »Dravica« koja se nalazi u neposrednoj bli­zini rijeke Drave na 9. km nasi­pa), UNPROFOR-ci su na nasipu izgradili promatračnicu i bun­ker. Četnici, umjesto da odu na sjever, onako »mutavi« i »blesa­vi« krenuli na jug za UNPRO-FOR-om, prešli Staru biljsku Dravu i došli do ograde za div­ljač i sad tu blizu Osijeka grade rovove, postavljaju mine i slično. Glasnogovornici UNPROFOR-a tvrde da su to dezinformacije.

Bilo kako bilo takove informaci­je ili dezinformacije izazivaju za­brinutost pučanstva.

Pouzdane informacije sa tere­na rijetko su dostupne novinari­ma, stoga je teško povjerovati da su se četnici na intervenciju UN­PROFOR-a povukli na početne položaje. To još uvijek ne znači da su se pomakli na liniju raz­graničenja za 1 km prema sjeve­ru što je dogovoreno u Zagrebu. S druge strane mi smo gotovo is­tjerani iz tog preostalog dijela ZOO rezervata pa nije čudno što četnici sa velikom dozom sigur­nosti grade ovu cestu. Do potpi­sivanja zagrebačkog sporazuma to nije bilo moguće.

Gradnja ceste kroz ZOO rezer­vat Kopački rit je samovoljan akt suprotan Zakonima Republi­ke Hrvatske. Prema zakonu o za­štiti prirode (NN 30/94) u članku 7 stav 3. stoji (citiramo): U poseb­nom rezervatu nisu dopuštene radnje koje bi mogle narušiti svojstva zbog kojih je proglašen rezervatom (...melioracijski za­hvati, razni oblici gospodarskog i ostalog korištenja i si.) i dalje u čl. 32. st. 1 (citiramo): nisu dopuš­tene radnje koje mogu prouzro­

čiti promjene i oštećenja na za­štićenom dijelu prirode. Podsje­tit ćemo, da je ovo područje u Baranji ukazom Sabora Republi­ke Hrvatske još 1967. g. (u ondaš­njoj Jugoslaviji) proglašeno za Upravljani prirodni rezervat. Stupanjem na snagu novog Za­kona u 1976. g. najniži dijelovi Kopačkog rita u uglu Dunava i Drave dobili su status Specijal­nog zoološkog rezervata (7220 ha), a sjeverni dijelovi iznad Si-fonske linije proglašeni su Par­kom prirode (10510 ha). Prijedlo­gom Republičkog zavoda za za­štitu prirode u 1975. g. i Repub­ličkog komiteta za prosvjetu, kulturu etc. u 1984. g. predloženo je ondašnjem Izvršnom vijeću sabora Republike Hrvatske pro­širenje Parka prirode za još 12670 ha, tako da je ukupna po­vršina zaštićenog područja 30300 ha. Do okupacije Baranje, lovno--šumskim područjem upravljale su JP »Hrvatske šume« a kasnije takozvana fantomska JP »Kraji­na šume«.

U ovom trenutku Zakoni Re­publike Hrvatske su zaista mrtvo slovo na papiru, a dogo­vori sa UNPROFOR-om iz Istoč­nog sektora su doslovce mlaće­nje prazne slame. I dok mi tako pišemo protestna pisma i objaš­njavamo svijetu značaj i vrijed­nost ovog lokaliteta koji je u Ramsaju (Indija) uključen u LIS­TU RAMSARSKIH PODRUČJA od 18. 01. 1993. godine, četnici će izgraditi cestu. Vojno-strateški ojačat će granični pojas kojeg do sada nije bilo i još više umanjiti šanse prelaza rita prema Duna­vu. U nekoj drugoj prilici kada se cesta sazivi sa potrebama mo­guća je gradnja pravog nasipa sličnog spomenutom »Drava — Dunav«, što će bez sumnje biti prava ekološka katastrofa sa svim onim posljedicama koje na­sipi i slični objekti prouzrokuju u ekosustavima kakav je Kopač­ki rit.

I šta na kraju reći? Kopački rit, nekadašnja oaza bogatog živo­tinjskog i biljnog svijeta postaje vojno — strateški poligon četnič­kih postrojbi. UN i njene komisi­je i odbori za zaštitu prirode pro­stituirali su svoj mandat pa je vrijeme da napuste ovaj kraj ka­ko ga ne bi svojim prisustvom, nemoralom i licemjerstvom još više onečistili. S druge strane preporučujemo našim zaštitnici­ma prirode da se prihvate pera i upoznaju svijet i svjetske udruge za zaštitu prirode sa događanji­ma u Kopačkom ritu, a ostalima posebno vojnim čelnicima da se što prije pobrinu da ta četnička cesta bude izvan funkcije barem 360 dana tijekom godine.

Darko Getz