809. 2009.

GLASILO HRVATA CRNE GOREGodina VI Broj 39-40 Lipanj-Srpanj 2008. Cijena 1 € ISSN 1800-5179

1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.

Ponos svimaPPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK RRHH SSTTJJEEPPAANN MMEESSIIĆĆ

DDOODDIIJJEELLIIOO OODDLLIIČČJJEE DDRR.. MMIILLOOŠŠUU MMIILLOOŠŠEEVVIIĆĆUU

3

Adresa: Zatvoreni bazen, Škaljari 85330 KotorTelefon: +381 (0) 32 304 232 Faks: +381 (0) 32 304 233E-mail: hgd-kotor@cg.yu http://www.hgdcg-kotor.orgŽiro-račun: 510-10418-20Osnivač: Hrvatsko građansko društvo Crne Gore – Kotor

Predsjednik: dr Ivan Ilić Glavni urednik: Tamara Popović Ur -e đivački odbor: Tripo Schubert, Marija Nikolić, Marija Mihal-iček, Jo ško Katelan, Jadranka Vojičić Lektor: prof. LjiljanaMarkić Fotografije: Parteli, B. Pejović, S. Krasan, Golubin

Dizajn&priprema: Radionica LCG Tisak: Grafo-Bale –Podgorica Naklada: 800 primjeraka Cijena: 1,00 euro

“Hrvatski glasnik”, Kotor, je upisan u evidenciju javnih glasila kod Republičkog sekretarijata za informisanje RCGpod rednim brojem 04/01-1828 od 31.12.2002. godine. Časopisu je dodijeljen međunarodni standardni broj za ser-ijske publikacije ISSN 1800-5179, koji je otisnut u gornjem desnom uglu korica. Časopis izlazi mjesečno.

Poštovani čitateljiDogađaji su u lipnju i srpnju samo prestizali jedan drugog

– dodjela odličja dr. Milošu Miloševiću; gostovanje Hrvat-skog narodnog kazališta Zagreb; Prvi regionalni susreturednika glasila manjinskih zajednica i njihovih medijskihpartnera… Sve u Kotoru, na inicijativu i u organizaciji Hr-vatskog građanskog društva Crne Gore.

Nije bilo lako; trebalo je danonoćno raditi na usaglašava-nju svakog detalja. I kada je već izgledalo da su ovo ipakprekrupni „zalogaji“ za jednu NVO, u kojoj djeluju uglav-nom entuzijasti, počeli su se uključivati novi, mladi članovidruštva. Svoju potporu nesebično su, i svojom nazočnošću iakcijama, dali prijatelji iz Dubrovnika, ministarstva kulturei medija dviju država, Općina Kotor, Veleposlanstvo i Kon-zulat RH.

Gradonačelnica Kotora došla je da otvori Regionalni su-sret urednika, iako pod terapijom i sa visokom temperatu-rom. Pomoćnik ministra Željko Rutović, diplomate NebojšaKirigin i Radojko Nižić ostali su do kraja susreta i aktivnosudjelovali u diskusiji. Jedan od sudionika skupa prokomen-tirao je kako prvi puta vidi tako nešto kada je u pitanju vlasti predstavnici diplomacije.

Mediji, dopisnici svih dnevnih listova, radio i TV stanica,propratili su sve spomenute događaje, dali najave, priloge,intervjue.

Sada, kada je sve iza nas i još pristižu pozitivni odjeci,HGDCG je ponosno što je ( i ne prvi puta) odradilo vrije-dan posao od značaja za međudržavne odnose i očuvanjeidentiteta hrvatske zajednice u Crnoj Gori.

Broj koji je pred Vama je specijalno izdanje, posvećenospomenutim događajima, uz zahvalnost svima koji su nampomogli da ih realiziramo.

Uz jednu malu kap gorčine.Ako sve ovo što ćete pročitati ne služi na ponos hrvatske

manjinske zajednice, koja ovakvim događajima učvršćujedostojanstvo i samopouzdanje, onda nam nije jasan pojam„manjinski projekt“.

Netko tu nešto ne razumije ili se ne trudi razumjeti. Mi, ili oni.

Vaša urednicaTamara Popović

DDRR.. MMIILLOOŠŠ MMIILLOOŠŠEEVVIIĆĆ

Plovidba morimadokumenataSTR. 10

PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK SSKKUUPPŠŠTTIINNEE CCRRNNEE GGOORREERRAANNKKOO KKRRIIVVOOKKAAPPIIĆĆ

Uvijek spremanda pomognemSTR. 14

PPOOVVJJEERREENNSSTTVVOO RRAASSPPOODDIIJJEELLIILLOOSSRREEDDSSTTVVAA MMVVPPEEII RRHH

Boćari pregazili Držića STR. 24

PPRRVVII RREEGGIIOONNAALLNNII SSUUSSRREETT UURREEDDNNIIKKAA

Za jačanje ulogemanjinskih medijaSTR. 28

PPEERRAAŠŠKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII

Šest stoljeća fašinade STR. 46

ŽŽEENNEE KKOOTTOORRAA:: DDUUBBRRAAVVKKAA JJOOVVAANNOOVVIIĆĆ

Ništa bez ljubaviSTR. 42

4

PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKKRRHH SSTTJJEEPPAANN MMEESSIIĆĆ

DDOODDIIJJEELLIIOO88.. SSRRPPNNJJAA UU KKOOTTOORRUUOODDLLIIČČJJEE DDRR.. MMIILLOOŠŠUU

MMIILLOOŠŠEEVVIIĆĆUU

„Čini mi se osobito važno, apričinjava mi i posebnozadovoljstvo, što ovo odličjedodjeljujem na inicijativuHrvatskog građanskog društvaCrne Gore, a u uz potporuDubrovačko-neretvanskežupanije, te Udruge dragovoljacaHrvatske ratne mornarice. Togovori koliko smo daleko došli naputu normaliziranja odnosa“,

Ponossvima

Piše:Tamara POPOVIĆ

Predsjednik RepublikeHrvatske Stjepan Mesićdodijelio je 8. srpnja

2008. ispred katedrale Sv.Tripuna u Kotoru dr. MilošuMiloševiću Hrvatsku drža-vnu nagradu Red Danice Hr-vatske s lentom i likom Kata-rine Zrinske.

Dodjela je potpisana prigo-dom Dana državnosti RH,25.lipnja 2008.

Predsjednika Mesića je

Uručenje odličja

5

ispred vrata Starog grada do-čekao predsjednik Crne GoreFilip Vujanović i gradonačel-nica Kotora Marija Ćatović.Ispred katedrale Sv. Tripunaih je dočekao postrojen odredBokeljske mornarice i Grad-ska glazba Kotor, a u portalukatedrale dr. Milošević, upratnji predsjednika Hrvat-skog građanskog društva Cr-ne Gore dr. Ivana Ilića.

Inicijativa o dodjeli odličjadr. Miloševiću potekla je odHGDCG, te je u portalu kate-drale uz predsjednika društva

bio i tajnik Tripo Schubert,potom županica Dubrovačko-neretvanske županije MiraBuconić i dožupan Miše Ga-ljuf koji su dali potporu i ima-li ključnu ulogu u realiziranjuove zamisli; član Komisije zadodjelu odličja RH Ivan Sr-šen; predsjednik Udruge dra-govoljaca Hrvatske ratne mor-narice – podružnica Dubrov-nik Želimir Čizmić koji seslužbeno pridružio incijativiHGDCG, te jedni od utjemelji-telja Udruge dragovoljacaHRM Željko Filičić i Goran

Štampalija.Nakon predaje raporta i

smotre odreda, Mesić je upratnji viceadmirala, ađutan-ta i malog admirala Bokeljskemornarice došao na portal ka-tedrale gdje je i obavljen čindodjele odličja.

Nazočni su bili i predsjednikSkupštine Crne Gore RankoKrivokapić, veleposlanik RHu Crnoj Gori dr. Petar Turči-nović, ambasador Crne Goreu Hrvatskoj Branko Lukovac,konzul RH Božo Vodopija sasuradnicima, predsjednik Bo-

6

keljske mornarice 809 – Za-greb Josip Gjurović, biskupKotorski msgr. Ilija Janjić…

U delegaciji predsjednika RHbio je i Dimitrije Popović, sli-kar svjetskog glasa, koji je ro-đen na Cetinju, a živi i stvaraveć tri desetljeća u Zagrebu.

- Izuzetno mi je zadovoljstvošto prigodom službenog posje-ta Crnoj Gori mogu predati vi-soko hrvatsko odličje dr. Milo-šu Miloševiću. Red Danice Hr-vatske s lentom i likom Kata-rine Zrinske dodjeljuje se oso-bama koje su se iskazale u ši-renju ugleda Republike Hr-vatske, u zemlji i inozemstvu,u jačanju dobrih odnosa me-đu svojim državama i u svojojprofesiji. I sve se to u potpu-nosti odnosi na admirala Mi-loša Miloševića, čovjeka nakojega s pravom može biti po-nosna tisuću dvjestogodišnjaBokeljska mornarica, Repu-blika Hrvatska i RepublikaCrna Gora.

Čini mi se osobito važno, apričinjava mi i posebno zado-voljstvo, što ovo odličje dodje-ljujem na inicijativu Hrvat-skog građanskog društva Cr-ne Gore, a u uz potporu Du-brovačko-neretvanske župa-nije, te Udruge dragovoljacaHrvatske ratne mornarice, re-kao je predsjednik RH StjepanMesić prigodom uručenja inastavio:

- Nama te naznake govorekoliko smo daleko došli naputu normaliziranja odnosaizmeđu dviju prijateljskih ze-malja, Hrvatske i Crne Gore.U ostvarivanju tog cilja, aznačajnoga i za Hrvatsku i zaCrnu Goru, u prevladavanjuhipoteka nedavne prošlosti i uponovnom uspostavljanju po-vjerenja na osnovama povije-snih veza kakve su postojaleizmeđu Kotora i Dubrovnika.

Oslovio sam Vas, gospodineMiloševiću, kao admirala Bo-keljske mornarice, što mi sedanas i ovdje čini najpriklad-nijim. Ima još nekoliko titula

koje sam mogao navesti, a ko-je bi vrlo točno i prikladno oz-načile Vašu ličnost i vaše dje-lovanje.

Ljudi poput Vas učinili suneizmjerno puno. Stoga Vam,gospodine admirale, predajemvisoko priznanje države Hr-vatske i želim Vam punozdravlja i sreće u Vašim da-ljim aktivnostima, rekao jeMesić.

Dr. Milošević srdačno je zah-

valio Mesiću, te predlagačimadodjele odličja, i naglasio:

- Uzbuđen sam, ali i svje-stan da odličje nije dodijeljenosamo meni već je to priznanjejednoj od brojnih dobrotskihkuća pomoraca koji su u dobajedrenjaka i pomorske trgovi-ne u doba baroka, 16. i 18.stoljeća, zidali palače i crkve,otvarali vrata europskoj kul-turi. To je priznanje i momIstorijskom arhivu iz kojega

Konzulat RH u Starom gradu

U nazočnosti Vujanovića i Mesića, te predstavnika vlada Cr-ne Gore i Hrvatske, u Pomorskom muzeju u Kotoru potpisanje Ugovor o ustupanju nepokretnosti bivšeg Doma pomoracabez naknade, koji se nalazi u Starom kotorskom gradu. U imegrada domaćina gradonačelnica Maja Ćatović je rekla:

- Raduje me što će potpisivanje i realizacija ugovora omo-gućiti da Konzulat RH u Crnoj Gori dobije rezidenciju u kotor-skom Starom gradu. Uvjerena sam također da će ovaj čin do-prinijeti jačanju dobrosusjedskih odnosa Crne Gore i Hrvat-ske, rekla je Ćatović.

Ugovor su potpisali sekretar Ministarstva inostranih poslovaCG Milan Lakić i veleposlanik RH u Crnoj Gori dr. Petar Tu-rčinović.

Gradonačelnica Kotora je Mesiću uručila prigodne poklone,između ostalog i kapu Bokeljske mornarice. I Mesić je uzvratiolijepim riječima i poklonima.

7

sam izašao sa toliko radova,mojoj Bokeljskoj mornarici či-ju nošnju admirala sada no-sim, kao i prelijepoj Boki i Re-publici u kojoj živim, istaknuoje dr. Milošević i dodao:

- Pored Ordena rada sa zlat-nim vijencem kojeg sam dobiood države Crne Gore, mogu dase ponosim i ovim odličjem.

Tijekom ceremonije, na ka-tedrali Sv. Tripuna izvješenesu hrvatska i crnogorska za-stava.

Na kraju je odigrano tradi-cionalno Bokeljsko kolo, a za-stavama Bokeljske mornarice,Republike Hrvatske i CrneGore, pridružila se za ovu pri-godu zastava EU, kao simbol

zajedničke težnje obiju drža-va.

- Sva pitanja su rješiva iz-među Crne Gore i Hrvatske.Tako i ovo privremeno rješe-nje koje imamo na Prevlaci iz-vanredno funkcionira. Kakoćemo to konačno riješiti ovisiod Crne Gore i Hrvatske, od-govorio je Mesić na pitanje no-

Nakon završetka ceremonije dodjele odličjadelegacija iz Dubrovnika: županica Dubrova-čko-neretvanske županije Mira Buconić i do-župan Miše Galjuf, član Komisije za dodjeluodličja RH Ivan Sršen; predsjednik Udrugedragovoljaca Hrvatske ratne mornarice – po-družnica Dubrovnik Želimir Čizmić, te jedniod utjemeljitelja Udruge dragovoljaca HRMŽeljko Filičić i Goran Štampalija, bili su go-sti biskupa kotorskog msgr. Ilije Janjića. Pri-družio im se tajnik HGDCG Tripo Schubert,predsjednik barske podružnice HGDCG Dra-gan Marstjepović i član UO podružnice BarBožo Šaltić.

Svi su dijelili osjećaj ponosa i zadovoljstva štose, godinu kasnije od kako je pokrenuta,

ostvarila jedna ovakva inicijativa. - Oduševljen sam, poslije svih nedaća koje su

nam se dogodile, božjom ili vražjom voljom,prenio je svoje utiske Ivan Sršen i ocijenio dasu ovakve inicijative jedini put u budućnostdviju država.

- Ponosan sam da je naša udruga dala dopri-nos ovakvom jednom događaju, dodao je Želi-mir Čizmić.

Naši gosti iz Dubrovnika na polasku su za-molili da prenesemo osobitu zahvalnost savjet-niku ministra policije Nikoli Bukilici, te Ve-sku Vukadinoviću i načelniku Centra bez-bjednosti Herceg Novi, koji su svi skupa dopri-nijeli da delegacija bez zadržavanja, neminov-nog u vrijeme ljetnih gužvi, stigne do Kotora ne

U posjetu kod biskupa Janjića

8

vinara, nakon završetka služ-benog dijela ceremonije.

- Želim da i ovom prigodomiskažem zadovoljstvo što jepredsjednik Mesić u prvomslužbenom posjetu Crnoj Go-ri. Raduje me da između CrneGore i Hrvatske nema otvore-nih pitanja. Spomenuli stePrevlaku, jednako je doživlja-vam kao predsjednik RH. Od2002. godine, privremeni re-žim sjajno funkcionira, bezikakvog incidenta, i opredje-ljenje je da se pokuša u ovojfazi suglasno riješiti, da se po-nude argumenti koji bi se raz-mijenili unutar međunarod-nog suda u Hagu i ta odluka

prihvatila, naglasio je Vujano-vić.

Prigodom ovog, trodnevnogslužbenog posjeta Crnoj Gori,predsjednik RH imao je iodvojen susret sa predstavni-cima hrvatske zajednice –predsjednicom Hrvatske gra-đanske inicijative MarijomVučinović, predsjednikomHrvatskog nacionalnog vijećaMiroslavom Marićem i pred-sjednikom Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore dr.Ivanom Ilićem.

Sastanku je nazočio i pred-sjednik Hrvatsko – crnogor-skog međudržavnog savjetaVeljko Bulajić.

Zastava EU, kao simbolzajedničke težnje obiju država

9

Mesića, Vujanovića i Ćatovićevudočekao odred BokeljskePredaja raporta

10

Piše:Tamara POPOVIĆ

Svojim istraživanjima i ob-javljivanjima radova iz po-vijesti Boke kotorske od

XIV. do kraja XVIII. stoljeća dr.Miloš Milošević je dao suvre-menu sintezu obogaćenu no-vim arhivskim istraživanjima,naročito iz Kotorskog arhiva. Ubibliografiji ima više od 70 teo-rijskih arhivističkih radova.

- Arhivski rad nikada nisamosjećao kao teret. Naprotiv, tkojednom osjeti ljepotu plovidbepo tom velikom i opasnom mo-ru dokumenata, taj je se teškoodriče. Povezivanje raznoboj-nih i raznoznačnih kockica idobivanje suvislog i cjelovitogmozaika predstavlja neizmjer-nu radost i bogatu naknadu zadugotrajan trud i prolaz krozneizbježni tunel sumnji i nesi-gurnosti, smatra dr. Milošević.

Originalni brodovi, portreti,dragocjenosti u kapetanskomsalonu njegovog doma skrećunam pozornost na drugu stra-nu.

- Moj djed Filip Radoničićkomandirao je na brodovimaaustrijskog Loyda. Jednom jena brodu boravio turski pašasa suprugom. Njoj je pozlilo,moj djed je odmah reagirao iuplovio u prvu luku. Na vrije-me su joj pružili pomoć u bol-

nici, te je preživjela, a paša zato ponudio novac. „Što koštausluga?“ „Ne košta ništa“, od-govorio je moj djed. Ipak je do-bio poklon, ovo predivno mu-rano ogledalo, mletačko ogle-dalo sa muslimanskim zna-kom, pokazuje nam dr. Miloše-vić dok priča povijest svoje obi-telji.

Posebno mjesto u proučava-nju dao je povijesti pomorstva,tom, kako poetski kaže „izvoruživota na kamenu“: kako o pi-tanjima pomorske trgovine iprivrede, razvoju pojedinih po-morskih naselja sa njihovimspecifičnostima, pojavi pirate-rije, tako i o životu znamenitihpomoraca, njihovom učlanje-nju u srednjovjekovnu bratov-štinu, školovanju.

- To je valjda pitanje gena.Moji su se preci, kao brodovla-

snici, stoljećima bavili pomor-skom trgovinom, a moj je djedIvan, kada se odlučio da osta-ne na kopnu, bio profesor ma-tematike u Nautičkoj školi uKotoru. Otac i stric bili su ve-terinar i apotekar, ali sam sezato ja iz arhiva opet „bacio“na more, objašnjava dr. Milo-šević.

Usporedo sa radom na po-morstvu uočava da je u Boki„na jasan i sugestivan načinprimjetna najuža veza izmeđuporasta pomorskog prosperite-ta i umjetničkih realizacija“ ida su skoro sva krupna umjet-nička ostvarenja prožeta tomvezom. Brojni radovi iz povije-sti umjetnosti afirmiraju ga nameđunarodnom planu. Takonjegovo poznavanje i bavljenjetalijanskim skulptorom Fran-českom Kabjanka, čiji su ra-

IINNTTEERRVVJJUU DDRR.. MMIILLOOŠŠ MMIILLOOŠŠEEVVIIĆĆ -- ZZNNAANNSSTTVVEENNIIKK,,AARRHHIIVVIISSTT,, AADDMMIIRRAALL,, PPOOEETTAA…… 22..

„Svako nosi u sebi zlo, ali ga trebasistematski suzbijati, pružiti ruku ibiti prijatelj ljudima. Pošto sam tajspecifični trud oko izgradnje sebesamoga uvijek doživljavao kao goleminapor kočenja, suzbijanja, odricanja,šutnje, praštanja, savršeno mi jejasno zašto to mnogi ne rade, pa čaki ne znaju da to treba raditi i kako“

Plovidba morimadokumenata

11

dovi bili, prema Miloševićevommišljenju koje je prihvaćeno,značajniji u Kotoru nego u Ita-liji, rezultira obradom Kabjan-ke kao enciklopedijske jediniceza Institut talijanske enciklo-pedije Treccani iz Rima. Poredtoga, trudi se ne samo da povi-jesno obradi pojedine velikaneprošlosti (300. obljetnica rođe-nja Tripa Kokolje) ili spomeni-ka kulture (800 godina kate-drale Sv. Tripuna) već i veomaangažirano surađuje ili inicirakonkretne zahvate na samimspomenicima (spomenut ćemorestauraciju freske iz XIV. iKokoljinog platna iz XVII. sto-ljeća iz Katedrale, restauracijuBelinijeve Dobrotske Madone,vraćanje pale u katedrali Sv.Tripuna u njeno prvobitno sta-nje, preuzimanje Viskovićeve

palate i dr.).Njegovo poznavanje monu-

mentalnih zidina, sakralnihobjekata, brojnih palača, kipo-va u mramoru, kamenu i drvu,značajnih radova u srebru izlatu, fresaka, slika raznihepoha, dragocjenog tekstila,čipki stilskog namještaja, -„duše“ starog Kotora i Boke,osobito je došlo do izražaja po-slije katastrofalnog potresa1979. godine kada Miloševićpronalazi snage, volje i vreme-na (iako osobno trpi posljedicenapuštajući jako oštećeni staridobrotski palac u kojem je sta-novao) da učestvuje u brojnimkomisijama, savjetima, ekipa-ma i drugim tijelima koja obi-laze porušeni Kotor, konstati-raju oštećenja, spašavaju po-kretno spomeničko blago, daju

prijedloge i rješenja za trajneoblike sanacije. Veliki doprinosdaje i pri izradi dokumentacijeza UNESCO povodom upisakulturno-povijesnog područjaKotora u listu svjetske baštine.

Pun oduševljenja i zanosaprema svom poslu, sa mnogoumijeća prenosi svoje znanjena mlađe kolege, širi zaintere-siranost i razvija ljubav premaarhivima i arhivskoj djelatnostiuopće. Na međunarodnomkongresu u Londonu 1980. go-dine izabran je za predsjedni-ka Sekcije profesionalnih dru-štava arhivista MAS-a, SAPApri UNESCO-u, za period1980-1984. Rado se prisjećapronalaska sedam nepoznatihMarulićevih pisama.

- Bio sam upućen od CANU uVeneciju i Vatikan na istraži-

U kapetanskom salonuMiloševićevog doma

12

vanje bloka starog tiskarstva,Makarija, Paltašića i Vukovića.

Pukim slučajem, venecijan-ski notar vezan za Đurđa Cr-nojevića bio je i osobni prijateljvelikog hrvatskog pjesnikaMarka Marulića. Dok sam li-stao notarsku knjigu, ispala jekoverta – privatna korespon-dencija notara. Prva misao mije bila da li da gubim vrijeme iotvaram omot. Nadjačala jeznatiželja.

Ispostavilo se da je unutrasedam pisama sa potpisomMarka Marulića.

Kako je Split grad mojeg ro-đenja, sa velikim sam zado-voljstvom obradio taj materijalkoji je po značaju građe i zanajpoznatije „marulologe“ pra-va poslastica, prisjeća se dr.Milošević.

Svoje radove iz povijesti glaz-be objavljuje u raznim glazbe-nim časopisima. Njegov rad okotorskim orguljama iz XV. iXVI. stoljeća značajan je dopri-nos povijesti europskog orgu-ljaštva. Obradio je i najstarijisačuvani melografski zapis na-rodne pjesme iz XVII. stoljećau Boki kotorskoj. Njegovo inte-resiranje za poeziju dolazi po-sebno do izražaja i u sastavlja-nju antologijskog izbora ba-rokne poezije, koja uz sabranuprozu baroka, (obje u koautor-stvu sa don Gracijom Brajkovi-ćem) predstavlja kapitalan pri-log književnoj povijesti i dopri-nosi njenom daljem razvoju.Ubrzo po izlasku iz tiska, Poe-zija baroka 1976. i Proza baro-ka 1978. uvrštene su u Pro-gram crnogorske književnostina fakultetskim studijama.

Na Skupštini, održanoj 5.rujna 1991. godine, dr. Miloše-vić je izabran za admirala Bo-keljske mornarice, koja mu jekasnije dodijelila zvanje doži-votnog admirala.

- Bila mi je to velika čast,osobito što je prije mene admi-ral bio znameniti VladislavBrajković. I tada, kao i danas,nastojao sam da doprinesem

afirmiranju te institucije. Tre-nutno radim dva statuta, prije-vod sa latinskog Statuta gradaKotora i Statut Bokeljske mor-narice iz 1463- reprint origina-la i prijevod sa komentarima, ibrinem kako će proći proslava1200 godina Bokeljske morna-rice.

Pitala sam ga na kraju razgo-vora, otkud toliko topline i lju-bavi prema ljudima.

- Proveo sam sretan život,okružen ljepotama zaljeva, ubogatstvu sretne obitelji, uzneprestanu aktivnost.

Moja je mati odgojena u kon-viktu u Dubrovniku. Religija jebila sastavni dio mog odgoja.Kasnije sam čitao i proučavaoreligijska djela. Religija mestvorila čovjekom okrenutimljubavi koji uvijek pokušavanapraviti maksimum dobra i spoštovanjem i brigom prilazi

problemima, odgovorio je ovajplemeniti Čovjek kojeg već na-kon nekoliko minuta razgovo-ra osjećate svojim.

Plaši ga jedino nesigurnost uhodu, ali ipak me ispraća doponte ispred svojega doma uDobroti.

- Svako nosi u sebi zlo, ali gatreba sistematski suzbijati,pružiti ruku i biti prijatelj lju-dima koje srećeš. Pošto samtaj specifični trud oko izgra-dnje sebe samoga uvijek doživ-ljavao kao golemi napor koče-nja, suzbijanja, odricanja, šut-nje, praštanja, savršeno mi jejasno zašto to mnogi ne rade,pa čak i ne znaju da to trebaraditi, i kako.“

Odgovorila sam citirajući ga:„Jer nije baš svakome dano dazakorači na obalu iznad pje-ne“.

Skromno je, uz osmjeh, od-

Sa suprugom Irenom, u Dobroti

13

14

Piše:Tamara POPOVIĆ

Neposredan povod za raz-govor sa predsjednikomcrnogorskog parlamenta

Rankom Krivokapićem bio jepotpisivanje Memoranduma osuradnji u oblasti obrazovanjaizmeđu Hrvatske i Crne Gore,koji će crnogorskim studenti-ma omogućiti školovanje nahrvatskim visokoškolskimustanovama. Memorandumsu, nakon susreta Krivokapićasa hrvatskim ministrom pro-svjete, obrazovanja i sportaDraganom Primorcem potpi-sali ambasador Crne Gore uHrvatskoj Branko Lukovac idržavni tajnik za visoko obra-zovanje RH Radovan Fuks.

Kako će se određivati brojstipendija za diplomske ilidoktorske studije, po kojimkriterijima će se birati stu-

denti, koja su to važna po-dručja? Kakva će biti dina-mika najavljene suradnje nadoktorskim programima,možda i na zajedničkimdoktorskim studijama?

- Konkretiziranje dogovora jeu nadležnosti dva ministar-stva i očekujem da ćemo brzoimati konkretne informacije.Potpisivanje Memoranduma osaradnji u oblasti obrazovanjaotvorilo je novu stranicu veo-ma dobrih političkih odnosadvije susjedne i prijateljskedržave. Željeli smo našim sre-dnjoškolcima i studentima ot-voriti mogućnosti sticanja no-vih znanja na prestižnim uni-verzitetima u Hrvatskoj. Daljirazvoj nauke i obrazovanja je-dan je od ključnih prioritetaEU. Crnoj Gori i njenim gra-đanima je važno da sa Hrvat-skom, koja je u predvorju EU,razvija u ovim oblastima jačusaradnju koja će našim mla-

dim ljudima obezbjediti pri-stup prestižnim visokoškolskiustanovama u Evropi. Mojainicijativa da potpišemo Me-morandum naišla je na podr-šku i hrvatskog premijera IvaSanadera i predsjednika Hr-vatskog sabora Luke Bebića.

Crna Gora i Hrvatska, na-kon dogovora oko načina traj-nog rješavanja pitanja Prevla-ke i započinjanjem konkret-nih inicijativa u drugim obla-stima, pokazuju primjer do-bre regionalne saradnje ipartnerstva na našem evrop-skom putu. Upravo dobra re-gionalna saradnja jedan je odzahtjeva Evropske unije.

Smatrate li da je postojećinačin izbora predstavnikanacionalnih manjinskih za-jednica u Skupštini CrneGore riješen na dobar na-čin? Posebno mislimo napredstavnika hrvatske na-

15

cionalne manjine u CrnojGori u Skupštini Crne Gore.Mislite li da je riječ o dobrojvolji vladajuće koalicije ikoliko ga zbog toga obave-zuju stavovi Odbora u odno-su na obaveze onih kojepredstavlja?

- Nakon usvajanja novogUstava formirana je parla-mentarna radna grupa kojaće predložiti novi zakon o iz-boru odbornika i poslanika.Tim zakonom normiraće se inačin predstavljanja manjin-skih zajednica u SkupštiniCrne Gore.

Naglasio bih da pitanjapredstavljanja manjinskih za-jednica trebaju biti riješena uskladu sa dobrom međuna-rodnom praksom. Hrvatskamanjinska zajednica dokazalaje u prethodnim godinama,koje su bile pune izazova, svojodnos prema državi Crnoj Go-ri. Svojom posvećenošću ideji

multietničke i nezavisne CrneGore i doprinosu razvoju de-mokratskih procesa pomoglaje i da odnosi dvije države bu-du na visokom nivou.

Ponosni smo što manjinskinarodi doživljavaju Crnu Go-ru svojom kućom i siguransam da će im Crna Gora svo-jim odnosom znati uzvratiti.

Kada će, prema Vašim saz-nanjima, profunkcioniratiFond za manjine, na koji jesada prenesena obveza fina-nciranja Savjeta naciona-lnih manjina?

- Skupština Crne Gore je 12.februara 2008. godine usvoji-la Odluku o osnivanju Fondaza manjine. Članom 4, stav 2,alineja 1 ove Odluke je defini-sano da Upravni odbor ove in-stitucije, između ostalih, činei po jedan predstavnik iz sva-kog od konstituisanih savjetamanjina.

Kako je članom 34 Zakona omanjinskim pravima i slobo-dama definisano da evidenci-ju savjeta vodi Ministarstvo zazaštitu ljudskih i manjinskihprava, ministarstvo je donijelorješenja o upisu savjeta u evi-denciju i po objavljivanju ovihrješenja, savjeti dobijaju sta-tus pravnih lica.

Očekujem brzo pokretanjeinicijative prema Skupštini,odnosno Administrativnomodboru, radi konstituisanjaUpravnog odbora ove institu-cije.

Prijedlogom rebalansa Bu-džeta odobrena su sredstva zafinansiranje.

Da li smatrate da hrvatskanacionalna manjina u CrnojGori ima ista prava kao štoima crnogorska nacionalnamanjina u Hrvatskoj?

- Prilikom nedavne zvaničneposjete Republici Hrvatskoj

IINNTTEERRVVJJUU:: PPRREEDDSSJJEEDDNNIIKK SSKKUUPPŠŠTTIINNEECCRRNNEE GGOORREE RRAANNKKOO KKRRIIVVOOKKAAPPIIĆĆ

Uvijek spremanda pomognem

Predsjednik Skupštine Crne Gore Ranko Krivokapićrođen je 17. kolovoza 1961. godine u Kotoru. ZaHrvatski glasnik govori o tome zašto je ponosan na svojgrad, o suradnji Hrvatske i Crne Gore u oblastiobrazovanja, predstojećim lokalnim izborima…

16

susreo sam se sa predstavni-cima udruženja Crnogoraca uHrvatskoj i uvjerio se da suoni izuzetno zadovoljni polo-žajem i odnosom Hrvatske dr-žave prema njima. Vjerujemda i hrvatska nacionalna za-jednica u Crnoj Gori ima istestavove po pitanju odnosa cr-nogorske države. Nema razlo-ga da bude drugačije. Uvijekću biti spreman i da kao diodržavnog rukovodstva i kaopredsjednik SDP-a dodatnopomognem unaprjeđenju po-ložaja manjinskih zajednica.Danas je Crna Gora primjerda se i na Balkanu nakon go-dina besmislenihratova možeživjeti za-j e d n odijele-ć ivri-

jednosti ujedinjene Evrope.

Koliko su Vama lično pre-poznatljiva i bliska obilježjahrvatskog nacionalnog iden-titeta s obzirom da ste odra-sli u sredini u čijem su sta-novništvu značajno partici-pirali stanovnici hrvatskenacionalnosti?

- Rođen sam i živim međutim obilježjima. Ponosan navječni Kotor i njegove građanešto su znali vjekovima čuvatisimbole svog multietničkog ka-raktera. To je kapital koji sestvarao u milenijumskom tra-janju Crne Gore i koji danas

simbolizuje novu CrnuGoru i njenu želju

da bude dio razvi-jene evropske

porodice. Zvo-na katedraleSvetog Tri-puna dio sumoje sva-kodnevnice.Taj duh za-

jedništva uzočuvanje na-

cionalnog iden-titeta i snažnapripadnost dr-žavi Crnoj Gorivječno će bitisimbol našegpostojanja. Sjeti-mo se pokojnogdon Branka Sbu-tege i njegove lju-

bavi prema Kotorui Crnoj Gori. Upravo

on je bio iskonskiprimjer ve-

l i k i hlju-

di koja je hrvatska nacionalnazajednica dala Crnoj Gori.

Kako ocjenjujete radHGDCG? Kako vidite njego-vu ulogu i doprinos u unu-tardržavnom i međudržav-nom povezivanju naroda?

- Prijatelj sam sa predsjed-nikom udruženja, hirurgomIvanom Ilićem. Informisansam o vašim aktivnostima irado sam dio njih u cilju daljeafirmacije očuvanja identitetahrvatske zajednice u CrnojGori. Vaše aktivnosti dopri-nosile su i ubuduće će, razvo-ju još boljih odnosa dvije dr-žave.

Naredni lokalni izbori bitiće u Kotoru. Kako komenti-rate tvrdnje HGI o neko-rektnoj propagandi SDP, sobzirom da je očito da u Va-šoj stranci vide glavnog po-litičkog rivala?

- SDP je ponosan što u Bokimeđu hrvatskom naciona-lnom zajednicom ima politi-čku podršku. Građani cijenenašu principijelost i borbu unajtežim vremenima za oču-vanje vrijednosti manjinskihzajednica. To su bile obavezeevropskih socijaldemokratakojima pripadamo.

I sada smo u Atini imali sa-radnju socijaldemokrata re-giona u spečavanju Miloševi-ćevih socijalista da budu dioSocijalističke internacionale,najbrojnije partijske asocijaci-je na svijetu čiji je SDP puno-pravan član već duži niz godi-na. Na toj inicijativi smo ak-tivno sarađivali sa SDP-omHrvatske i imali potpunu po-

dršku predsjednika Milano-vića. Mi smo sestrinskepartije i dijelimo iste vri-jednosti socijaldemo-kratije.

Uvjeren sam da će na-kon lokalnih izbora uTivtu i Herceg Novom nakojim je SDP ostvarilaodlične rezultate i na

17

Piše:Sanja MARTINOVIĆ

Hrvatska građanska inici-jativa je od 12. do 15. lip-nja bila u znaku pjesme i

igre. Njihovi gosti su tih dana biličlanovi kulturno umjetničkihdruštava iz vukovarsko-srijem-ske županije.

Povod za ovo lijepo i pamće-nja vrijedno druženje bila sudvije velike svetkovine: jedna učast Svetog Antona koja se obi-lježava u Tivtu 13. lipnja, idruga u čast Svetog Vida u Pe-trovcu 15. lipnja.

Dolazak glazbenih i plesnihumjetnika bio je dogovoren joškrajem siječnja u Subotici, ka-da su predstavnici HGI sa pro-čelnikom ureda za poljoprivre-du i šumarstvo vukovarsko-srijemske županije AndrijomMatićem osmislili ovo druže-nje. Matić je bio prava osobaza ovakvu vrstu suradnje, sobzirom da on i koordinira dje-lovanjem svih 77 kulturno-umjetničkih društava u toj žu-paniji.

Ujutro 13. lipnja služena jemisa u crkvi Svetog Antona uLepetanima. Članovi KUD-ovaiz Hrvatske obogatili su je svo-jim glazbenim izvođenjem.Don Marko Vuković koji jeslužio misu pozdravio je nazo-čne i posebnu zahvalnost upu-tio Hrvatskoj građanskoj inici-jativi. Poslije misnog slavlja,druženje sa mještanima je na-stavljeno, naravno, uz pjesmui ples.

Poslijepodne istog dana, u18. sati počelo je služenje mi-se u crkvi Sv. Antona u Tivtu.U nazočnosti velikog brojavjernika, misu je služio bi-skup kotorski msgr. Ilija Ja-njić. Nakon toga, gosti iz vu-kovarsko-srijemske županijeobučeni u svoju narodnu no-šnju, upriličili su nezabora-van nastup. Svečanosti su na-zočili i gosti iz Konzulata Re-publike Hrvatske u Kotoru,Igor Čupić, konzul savjetnik,i Radojko Nižić, konzul prvograzreda. Pjesma i igra u častSv. Antona trajala je do kasnou noć.

Sljedeći dan predstavniciHGI upoznali su goste sa ljepo-tama i znamenitostima Bokekotorske. Gospa od Škrpjela,crkva Svetog Nikole i Pomorskimuzej u Perastu bila su ‘stra-teška’ mjesta obilaska. Gosti‘ravničari’ bili su oduševljenipovijesnom razigranošću Bo-ke, kao i njenim prirodnim lje-potama. Poslije ručka u Donjoj

Lastvi, gosti su imali prigoduvidjeti katedralu Svetog Tripu-na. Druženje je nastavljeno ukonobi Sv. Roko u Donjoj La-stvi, uz pjesmu i igru.

Narednog dana u Petrovcu, učast Svetog Vida, upriličena jesvečana misa koju je služio bi-skup kotorski msgr. Ilija Ja-njić. Domaćin ove svečanostibio je don Filip Janjić. Nakonmise kojoj je nazočilo ukupnošest svećenika, uz dvjestoti-njak vjernika, članovi kultur-no-umjetničkih društava iz vu-kovarsko-srijemske županijeupriličili su neobičan nastup.Oni su, naime, izvodili nai-zmjenično kompozicije iz Sla-vonije i dalmatinske klapskepjesme.

Druženje je završeno iza 23sata, kada su gosti iz Hrvatskekrenuli za Vukovar. No, zajed-nički projekti već su dogovore-ni, a za njihovu realizaciju za-duženi su nadležni organi uvukovarsko-srijemskoj župa-niji.

VVIIJJEESSTTII IIZZ HHRRVVAATTSSKKEE GGRRAAĐĐAANNSSKKEE IINNIICCIIJJAATTIIVVEE

Svetkovine u častSv. Antona i Sv. Vida

18

Držić međunašijencima

Piše:Tamara Popović

Na trgu ispred KatedraleSvetog Tripuna u Kotoru16. srpnja odigrana je

predstava „Dundo Maroje“ re-datelja Ozrena Prohića, uprodukciji Hrvatskog narod-nog kazališta Zagreb, a u po-vodu 500-e obljetnice rođenjasvjetski priznatog renesan-

Obitelj velikog komediografapripadala je staroj i plemenitoj lozi izKotora, odakle se preselila sredinomXII. stoljeća u Dubrovnik. Jednadimenzija više je i podatak da je iLaura podrijetlom iz Kotora – „jednovrijeme u Kotoru se zvaše Mande“

„„DDUUNNDDOO MMAARROOJJEE““ UU IIZZVVEEDDBBII HHNNKK ZZAAGGRREEBBOODDUUŠŠEEVVIIOO KKOOTTOORRSSKKUU PPUUBBLLIIKKUU

19

snog komediografa MarinaDržića.

Veliki ansambl HNK od 28članova pobrao je aplauzeoduševljene publike, koje jena trgu te noći bilo više odšest stotina, koliko je podije-ljeno (besplatnih) ulaznica.

Organizatori ovog događajabili su Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore i OpćinaKotor, a pokrovitelji Ministar-stvo kulture, sporta i medijaCrne Gore i Ministarstvo kul-ture Republike Hrvatske.

Nazočne je uoči početkapredstave pozdravio predsjed-nik HGDCG dr. Ivan Ilić.

U prvim redovima te večeribili su izaslanik predsjednikaRH Stjepana Mesića velepo-slanik RH dr. Petar Turčino-vić, predsjednik SkupštineCrne Gore Ranko Krivoka-pić, državna tajnica u Mini-starstvu kulture RH NinaObuljen, crnogorski ministarkulture BranislavMićunović, gradonačelnicaKotora Marija Ćatović, dožu-pan Dubrovačko-neretvanskežupanije Miše Galjuf, amba-sador Srbije u Crnoj Gori Zo-ran Lutovac, biskup kotorskimsgr. Ilija Janjić, MitropolitCrnogorske pravoslavne crkve

Mihailo, izaslanik gradona-čelnika Zagreba VladimirVelnić, dr. Miloš Milošević,predsjednica Hrvatske gra-đanske inicijative Marija Vu-činović, predsjednik Hrvat-skog nacionalnog vijeća Miro-slav Marić, predsjednik Na-cionalne zajednice Crnogora-ca Hrvatske dr. Radomir Pa-vićević, redateljka RadmilaVojvodić …

Naravno, u prvom redu bilesu intendantica HNK Zagrebdr.Ana Lederer i ravnateljicadrame HNK Sanja Ivić, doma-ćini dr. Ivan Ilić i TripoSchubert, dok je izvršna pro-

ducentica Maja Filičić Ivezićradije odabrala da budno mo-tri iza scene da sve prođe ka-ko treba.

Veza sa Kotorom Obitelj Držića pripadala je

staroj i plemenitoj lozi iz Koto-ra, odakle se preselila sredi-nom XII. stoljeća u Dubrov-nik. I sam Držić rado je u svo-jim djelima spominjao „naši-jence“ iz Kotora.

U jednom kutu crkve Blaže-ne Ozane u Starom gradu, uKotoru, stoji tabla na kojoj pi-še: „Na ruševinama stare sa-

Potpora Đukanovića„ Raduje me što se Hrvatsko građansko društvo Crne Gore

aktivno uključilo u proslavu Godine Marina Držića, književni-ka koji je svojim djelom ostavio trajan pečat u hrvatskoj kul-turi. Ovakve inicijative najbolji su način zbližavanja međukulturama i produbljivanja njihovih čvrstih veza. Koristim iovu priliku da istaknem konstruktivan doprinos Hrvatskoggrađanskog društva na planu intenziviranja kulturne sara-dnje Crne Gore i Hrvatske“, navodi se u pismu predsjednikaVlade Crne Gore Mila Đukanovića, kojeg su ranije preuzetedržavne obveze u inozemstvu spriječile da nazoči ovom, kakoje on kazao, svečanom događaju.

20

građena od nasljednika kne-za Ivana i onih obitelji Der-sa i Bisacca 1221, obnovlje-na 1930.“ Tabla se prvo nala-zila na fasadi crkve, postavlje-na 1930. godine na inicijativudon Nika Lukovića. U unu-trašnjost crkve prebačena jeprigodom restauracije.

U Zborniku radova MaticeHrvatske, Zagreb 1969, JakšaRavlić piše da je obitelj Držićizgubila status vlastele nakonpreseljenja u Dubrovnik, jersu braća Leo i Mario Držićzbog kuge napustili Grad.

K. Jireček u svojoj studiji„Der ragunsanische DichterŠiško Menčetić“, govoreći oDržiću, kaže da su u 13. i 14.stoljeću bili Držići, koje onnaziva Dersa, nasljednici su-ca Dersimira, plemenita roda,dok su oni u 15. i 16. stoljećubili neplemeniti građani du-brovački.

Predsjednik HGDCG dr.Ivan Ilić istaknuo je da jedruštvo zbog te veze sa Koto-rom odlučilo da uđe u projekt.

- Rijetke su prilike da jedannaraštaj ima čast slaviti okru-gle obljetnice velikana koji susvojim djelom zadužili svjet-

sku kulturu. Hrvatski narodse ponosi da je u svom kriluizrodio jednog takvog velika-na, Dubrovčanina Marina Dr-žića čiju 500-tu obljetnicu ro-đenja obilježavamo tijekom ci-jele 2008. Svjesni značaja togvelikog renesansnog pisca,

Prohić

Sa tiskovne konferencijeBadurina

21

Hrvati Crne Gore ponosni suna bokeljske, kotorske korije-ne obitelji Držić (de Darsa).Stoga su se na inicijativuHGDCG priključili proslaviGodine Marina Držića, služ-beno proglašenoj od Vlade Re-publike Hrvatske. Cilj je pri-bližiti hrvatsku kulturu našojdomovini Crnoj Gori, želećikod suvremenika obnovitiuspomenu na genij jednog“našijenca”, te širiti suradnjus obje strane granice.

U trenutku pokretanja inici-jative za nas je sve to bilo ma-lo ostvarivo, ali nakon brojnihkontakata i izuzetno prijatnogi brzog odgovora od strane in-tendantice HNK dr. Ane Lede-rer, počeli smo sa konkretnimdogovorima, kazao je dr. Ilićna tiskovnoj konferenciji uočiodržavanja predstave koja jetrajala tri sata.

Svjetski priznata teatrologi-nja, intendantica HNK Zagrebdr. Ana Lederer, ocijenila daje gostovanje u Kotoru na ne-ki način i povijesno.

- Čini mi se, i kada se svimostovi sruše, da se moguponovo graditi oni nevidljivi, ato su mostovi kulture. Ovo go-stovanje je jako važno, i zah-valni smo na velikom trudukoji je HGDCG uložio da bi-smo zatvorili konstrukciju na-šeg gostovanja, jer kao štoznate, nastupi na otvorenomprostoru su prilično komplici-rani, i tehnički i organizacio-no. Ovo je veliki ansambl i“Dundo Maroje” se u ovomtrenutku može igrati samo uHNK, jer je to izuzetno zahtje-vna predstava, kazala je Lede-rer.

Drama a ne komedija„Dundo Maroje“ je najslavni-

ja i najčešće prikazivana Drži-ćeva komedija. U prologuukazuje na razliku izmeđuljudi - nahvao (ljudi od ništa,nevaljali zavidni, nerazumni,lakomi i zli) nasuprot ljudima

Mandolinskiorkestar

nazbilj (tihi, blagi, razumni imudri ljudi), temeljnom kon-ceptu na kome gradi likove ipriču.

Predstava je prethodnih ve-čeri odigrana na Dubrova-čkim ljetnjim igrama.

Redatelj Ozren Prohić obja-snio je da je predstava rađenaiz onoga u čemu je Držić maj-stor, iz našeg mentaliteta imentaliteta ovih prostora.

- Dva su velika izazova bila,prvi je gostovanje u Dubrovni-ku, a potom u Kotoru. Dostasmo hodali po Kotoru i razmi-šljali kako postaviti predsta-vu, i došli do zaključka da jeovo, u stvari, idealan prostorkoji je naoko klasičan, a kadaga mi opremimo i igramo nasvoj način, onda je on spoj tetradicije kamena i jednog su-vremenog stanja stvari koje sena vrlo sličan način, potroša-čki, kičasto, tiču stanja u ko-jem se nalaze i Dubrovnik iKotor. Vrlo je ugodan prostorza igranje i presretan sam štosmo na ovom trgu, istakao jeProhić, docent na Odsjeku zarežiju Akademije dramskeumjetnosti u Zagrebu, poznatpo brojnim opernim i dram-skim postavkama, i dodao:

- Predstava je provokativna,ali nije duhovita na prvu lop-tu. Radili smo je kao dramu,pokušavajući da priču vrati-mo Držiću, a ne nekoj lažnojtradiciji koja se ustalila u po-sljednjih 40 godina. Otvorenprostor u Kotoru je gotovopreslikani klasični Držićevdispozitiv.

Laura se u Kotoruzvaše - Mande

Čestitke nakon predstavezaslužio je kompletan, bespri-jekoran ansambl: Joško Še-vo, Ana Begić, Zijad Gračić,Krunoslav Šarić, Nikša Ku-šelj, Dušan Gojić, Milan Ple-ština, Mirta Zečević… Pose-bnu pažnju, ipak, privuklo jeglumačko ostvarenje Laure, u

interpretaciji Livia Badurine. Prema pisanju dnevnog lista

Dan, „potpuno u Držićevomduhu, van šematizovanih,stereotipnih zahtjeva rene-sansne komedije, u režijiOzrena Prohića, koji, kao i Dr-žić, ne robuje beživotnim za-konima i obrascima suvreme-nog teatra, Badurina prikazu-je Lauru kao muškarca-ženu,odnosno transvestita, čiji seidentitet otkriva pred krajpredstave“.

- Uloga Laure zaokružuje 20godina moje karijere. Zanim-ljivo je da sam u Dubrovniku1989. godine igrao ulogu Ma-ra u “Dundu Maroju”, a sadasam se ponovo “inkarnirao” uDržićev svijet kao muškarac ižena, što je zapravo rijetkost,simbioza jednog ljubavnogpara. Jedna dimenzija više je ipodatak da je i Laura podrijet-

lom iz Kotora - “jedno vrijemeu Kotoru se zvaše Mande”, ob-jašnjava glumac.

Ovu travestiju, po njemu,treba shvatiti dvojako, a iza-zov je utoliko veći, jer zahtije-va umijeće balansiranja nagranici dobrog ukusa.

- Laura je zapravo muška-rac, što iz današnjeg kuta gle-dano i nije šokantno tolikokoliko vijest da vam je sin“spendžao” nekoliko tisućaeura. To je jako zanimljivoiskustvo, i na neki način rizi-čno, baš zato što Laura spadau onu galeriju Držićevih liko-va o kojima se kasnije pričauspoređuje jednako kao Pe-trunjela, jednako kao Pomet,kao Maro. Novo čitanje Laureje, po meni i homagge rene-sansnom teatru. Tada je že-nama bio zabranjen pristupkazalištu uopće, te su i Petru-

22

njelu i Lauru igrali muškarci,kaže Badurina.

Prvi nastupmandolinskog

orkestra Da bi se realizirao ovaj zah-

tjevni projekt, s obje strane,HNK i HGDCG, uloženo je sto-tine sati truda i rada; godinudana pregovora, korespon-dencije, neophodnih posjeta.Formiran je Organizacioni od-bor HGDCG i Općine Kotor.Najveći teret zamisli, pripre-me i operativne obrade pao jena tajnika HGDCG TripaSchuberta; za odnose sa ja-vnošću i koordinaciju pripre-ma u suradnji sa Schubertombila je zadužena Tamara Po-pović. U ime Općine Kotorsav posao oko dozvola, dogo-

vora sa komunalnim služba-ma, zatvaranja kafića na trguispred Katedrale, obavile susekretar Sekretarijata za kul-turu Općine Kotor Ljilja Jo-vović i portparol Barbara Pa-jić. Za kompletan posao okotehnike, montiranja bine, ra-svjete i ozvučenja, bio je zadu-žen Siniša Fabijan.

Predstava ambijentalnog ti-pa veoma je zahtjevna. Kori-šteni su prostori hotela VilaDuomo, City bara, Tresora,Zavoda za zaštitu spomenikakulture i Istorijskog arhiva.

Osim toga, trebalo je pripre-miti i podijeliti više od 300 po-zivnica za 620 mjesta, kolikoje ukupno montirano i po-stavljeno. Tajnici Vivijan Bo-žović u ovom zahtjevnom po-slu pomagali su mladi članoviHGDCG – predsjednica po-družnice Kotor Tina Braić,

suradnica u redakciji Glasni-ka Nikoleta Tuka, NebojšaVukčević, Željka Gudelj,Vjeko Šubert, Ilko Marović.

Nekoliko ulaznica podijelje-no je i slušateljima Skala ra-dija i Radija Kotor.

Te noći, uoči predstave, prviputa je nastupio dio Mando-linskog orkestra HGDCG –Uglješa, Nemanja, Aljoša iLjubo. Danijela Vulović je,osim što i je uvježbala za kon-cert, pripremila i adekvatnugarderobu za njih iz doba Ma-rina Držića. Performans suupotpunile Vjera, Anita, Tija-na, Milica, Josipa, Ivona,koje su upućivale goste nanjihova mjesta, obučene u no-šnje venecijanskog doba.

Potporu i poseban šarmovom programu dao je IlkoMarović.

- Zahvaljujemo svim članovi-ma HGDCG, kao i medijimakoji su na pravi način propra-tili ovaj događaj. Još jednomovdje moramo istaći zahval-nost zbog srdačnosti i predu-sretljivosti intendantici dr.Ani Lederer, koja je na pravinačin razumjela značaj ovogdogađaja, ravnateljici drameSanji Ivić, neumornoj produ-centici Maji Filičić Ivezić, re-datelju Ozrenu Prohiću, kojije, kako je sam kazao, dugo„hodao po Kotoru“ u svezi pri-prema predstave, šefu tehnikeIvanu Lepenu… Osobitu zah-valnost također dugujemo mi-nistrima kulture BranislavuMićunoviću i Božu Biškupiću,te državnoj tajnici Nini Obu-ljen, kazao je tajnik HGDCGTripo Schubert.

Projekt „500-ta obljetnicarođenja Marina Držića“ se na-stavlja organiziranjem posjetadjece iz Crne Gore školi „Ma-rin Držić“ u Dubrovniku, kaoi održavanjem okruglog stolana temu „Jezik Dubrovnika iKotora u djelima Marina Drži-ća“, na kojemu se očekuje vi-še od 50 znanstvenika iz Hr-vatske, na čelu sa predsjedni-

23

24

Piše:Tamara POPOVIĆ

Ministarstvo vanj-skih poslova i eu-ropskih integracija

Vlade Republike Hrvatskeu proračunu za 2008. go-dinu za projekte hrvatskezajednice u Crnoj Goripredvidjelo je novčanupotporu od 16.000 eura.Javni poziv za kandidira-nje projekata upućen jekrajem travnja 2008. Rokza podnošenje prijava bioje 21. svibanj 2008.

Odluku je ove godine dono-silo Povjerenstvo u sastavu:konzul savjetnik Igor Ćupić,prvi tajnik VeleposlanstvaRH Nebojša Kirigin i Miro-slav Franović, kojeg je u ime

Hrvatskog nacionalnog vijećadelegirao predsjednik Miro-slav Marić. Naime, nakonformiranja HNV, predsjedniktog tijela po funkciji je namjestu trećeg člana Povje-renstva zamijenio predsjed-

nika HGDCG dr. Ivana Ilića.Projekti su rađeni po krite-

rijima koje je prošle godine,po modelu najbolje europskeprakse - na čemu mu i ovdjetreba odati priznanje, utvr-dio veleposlanik dr. Petar

PPOOVVJJEERREENNSSTTVVOO RRAASSPPOODDIIJJEELLIILLOOSSRREEDDSSTTVVAA MMVVPPEEII RRHH

ZZAA PPRROOJJEEKKTTEE HHRRVVAATTSSKKEEZZAAJJEEDDNNIICCEE UU CCRRNNOOJJ GGOORRII

Da je Marin Držić živ i nekimslučajem svrati ovih dana u gradsvojih obiteljskih korijena, vjerojatnobi se složio sa ocjenom kako projektobilježavanja 500-e obljetnicenjegovog rođenja nije hrvatskimanjinski projekt. Inspiriran, sigurnobi napisao neko novo djelo, zadržavšisvevremene kategorije „našijenaca“,„ljudi nazbilj“ i „ljudi nahvao“

Boćaripregazili

Držića

25

Turčinović. Pravila, jasna itransparentna: osim projek-ta urađenog po modelu obra-sca, trebalo je dostaviti i pre-sliku rješenja o registraciji,dokaz o predaji završnog ra-čuna, dokaz o sklopljenimugovorima u tekućoj godini,popis članova udruge…

Formirano je Povjerenstvo isredinom 2007. raspodijelje-na sredstva. Početkom 2008.Hrvatsko građansko društvoCrne Gore predalo je izvješćeo realiziranim projektima,plan rada za 2008, završniračun… Predati su i projektina novi javni poziv.

Prošao je i taj 21. svibanj,pa lipanj, ušlo se u srpanj…22. srpnja u HGDCG stigla jeobavijest Povjerenstva o re-zultatima natječaja.

„Želimo Vas izvijestiti da

je Povjerenstvo za kandidi-ranje projekata radi dodje-le financijske potpore hr-vatskim udrugama u CrnojGori, dobilo suglasnostMVPEI RH temeljem kojegsu odobrena financijskasredstva u iznosu od16.000 eura za slijedećeprojekte:

1. Projekti Hrvatskog gra-đanskog društva: Bokeljskapriča i Hrvatski glasnik

2. Krovna zajednica „DuxCroatorum“: Radio Dux

3. HKD Ljudevit Gaj, Do-nja Lastva: Planet Boka

4. HKD Napredak: Boćari“U obrazloženju Povjeren-

stva se dalje navodi zašto suodbijeni projekti ZU Napre-dak Gornja Lastva, NVU Hr-vatski dom i Krašići, i doda-je:

„ Hrvatsko građanskodruštvo je kandidiralo pro-jekt „ Bokeljska priča“ i „Dobrota – povjesnica bo-keljskog pomorstva“, odkojih je dijelom Bokeljskapriča dobila pozitivnu ocje-nu za financiranjem zbogkontinuiteta održavanjaideje koja, u suštini, premaocjeni Povjerenstva, nijehrvatski manjinski projekt( potrebno je zadovoljiti bi-lo u naslovu bilo to u sadr-žaju). Naime, sredstva sunamijenjena hrvatskimmanjinskim projektima ane subetnitetskim projek-tima koji bi u ovom slučajui jedan i drugi projekt prijespadali pod financiranje,primjerice, Hrvatsko-crno-gorskog društva prijatelj-stva ili Međudržavnog sa-vjeta Hrvatske i CG. “

Projekt „500-ta obljetnicarođenja Marina Držića“, kojiobuhvaća predstavu „DundoMaroje“, organiziranje posje-ta djece iz Crne Gore školi„Marin Držić“ u Dubrovniku,kao i održavanje okruglogstola na temu „Jezik Dubro-vnika i Kotora u djelima Ma-rina Držića“, na kojemu seočekuje više od 50 znanstve-nika iz Hrvatske, na čelu sagospodinom SlobodanomProsperovim Novakom,predsjednikom Odbora zaobilježavanje ovog velikog ju-bileja u Hrvatskoj, takođernije prihvaćen od Povjeren-stva.

Povjerenstvo smatra: „Iz-vođenje predstave u Koto-ru „Dundo Maroje“ nije iz-vorno projekt kojeg bi tre-balo financirati iz pozicije„Financiranje hrvatskihmanjina u europskim drža-vama“ jer ulazi u kategori-ju projekata o kojemu izra-vno odlučuju resorna tijeladviju država i prije je riječo međudržavnoj kulturnojsuradnji negoli hrvatskommanjinskom projektu u

26

CG.“Povjerenstvo dalje smatra:

„Projekt Baza podataka do-bio je financijsku potporuprošle godine i ne može po-služiti kao temelj za dalj-nje financiranje radi zapo-šljavanja jedne osobe uHGD koja bi trebala održa-vati sam projekt jer bi se

moglo protumačiti da jesam sebi svrha…Napose,nije razvidno koliko se Hr-vata javilo i koliko se mo-žebitno zaposlilo“.

Točni iznosi su stigli na-knadno. Povjerenstvo je ova-ko raspodijelilo sredstva:

1. Projekti Hrvatskog gra-đanskog društva:

- Bokeljska priča 2.200 eu-ra

- Hrvatski glasnik 4.500eura

2. Krovna zajednica „DuxCroatorum“: Radio Dux –5.000 eura

3. HKD Ljudevit Gaj, DonjaLastva: Planet Boka 3.500eura

4. HKD Napredak: Boćari“:800 eura

Predsjednik HGDCG dr.Ivan Ilić uputio je odgovorPovjerenstvu u kojem se, iz-među ostalog, navodi:

„ Obavijest o dodjeli fina-ncijskih sredstava sadrži ne-koliko nedoumica koje bismoželjeli komentirati i po mo-gućnosti dobiti odgovor.

Naime, kako je ovo drugagodina rada Povjerenstva, sutvrđenim kriterijima za rad,smatramo da se suviše dugorazvukao postupak dodjelesredstava, jer smo već dubo-ko zakoračili u drugu polovi-cu godine za koju se odobra-vaju sredstva. Ne znamo raz-log kašnjenju. Također ima-mo sumnje u poštovanje kri-terija za kandidiranje proje-kata ustanovljenim prvimPovjerenstvom, a odnose sena redovit rad udruga, redo-vite godišnje skupštine, zavr-šne račune…

Nemamo izvješće kako suudruge iskoristile (opravdale)prošle godine odobrena sred-stva i da li su realizirani pro-jekti kojim su sredstva nami-jenjena.

Bez umišljaja da vrednuje-mo projekte drugih udruga,dužni smo komentirati Vašaobrazloženja kojim su nekiprojekti odbijeni, to prije štonam je od pet kandidiranihprojekata prihvaćen jedan(Hrvatski glasnik) i djelomi-čno još jedan (Bokeljska pri-ča).

Iz Vašeg teksta je nesum-njivo da su sredstva trebalabiti odobrena projektima kojipreferiraju isključivo interes

„Bokeljska priča“ nije hrvatski manjinski projekt

27

hrvatske nacionalne manjinei da je to bitno određeno unazivu udruge, nazivu pro-jekta, formi/ sadržaju. Iz na-ziva odobrenih projekata tose ne vidi. Po istom kriterijukojim ste odbili neke projek-te, jer u svom nazivu nemajupridjev “hrvatski” mogli suse odbiti i neki odobreni.

Što znače projekti s nazi-vom “Radio dux”, “ PlanetBoka”, “Boćari”, ili što je topodobnije od naziva “Bokelj-ska priča”, “Dobrota povje-snica bokeljskog pomorstva”,“Burza rada”, “Obljetnica500 godina rođenja MarinaDržića s predstavom DundoMaroje”? Možda je to sadr-žaj/forma , ali mi to ne zna-mo.

Naši projekti su bitno odre-đeni statutarnim odrednica-

ma naše udruge, a to je po-red afirmacije hrvatske na-cionalne manjine u CrnojGori i rad na međunaciona-lnom i međudržavnom pove-zivanju, u čemu smo postiglizavidne rezultate. Smatramoda je za afirmaciju i opsta-nak hrvatske nacionalne ma-njine esencijalno važna sura-dnja s drugim udrugama ko-je žele biti dio naših projeka-ta, bez obzira na njihov na-cionalni sastav. Isto tako jejasno da smo od Povjeren-stva tražili dio sredstava zapojedine projekte koji u sebinose i te kakvu afirmacijuHrvata u CG. Neki naši odbi-jeni projekti su predviđenikao višegodišnji i samim timtraže kontinuiranu potporu,makar ona bila simbolična,jer su opravdani i podržani

od Vlade RH. Žao nam je štoto nije prepoznato i vredno-vano.

I na kraju, željeli bismoznati da li ima mogućnostiuvida u dokumentaciju Po-vjerenstva, tj. projekte, teprateću dokumentaciju o ra-du udruga? Postoji li moguć-nost žalbi na odobrena fina-ncijska sredstva po projekti-ma, o čemu ćemo, nadamose, biti obaviješteni?

Želimo da ove naše upite iprijedloge shvatite kao kon-struktivan prilog što efika-snijeg i bržeg rada Povjeren-stva u narednom periodu,nadamo se s većim odobre-nim financijskim sredstvi-ma“, zaključuje se u dopisu.

S obzirom da se sve deša-valo u trenutku zaključe-nja broja, o tome kakav je

28

Piše:Tamara POPOVIĆ

Prvi regionalni susreturednika glasila manjin-skih zajednica i njihovih

medijskih partnera održan jeu Kotoru 17. 07. 2008. u or-ganizaciji Hrvatskog građan-skog društva Crne Gore.Suorganizator je Skala radio,a potporu su dali: Ministar-stvo za ljudska i manjinskaprava Vlade Crne Gore,

Ministarstvo za kulturu, me-dije i sport Vlade Crne Gore,Hrvatska matica iseljenika,Općina Kotor, Veleposlanstvoi Konzulat Republike Hrvat-ske u Crnoj Gori.

Nazočne je u ime Općine Ko-

tor pozdravila gradonačelnicaMarija Ćatović, a u ime orga-nizatora dr. Ivan Ilić, pred-sjednik HGDCG.

Prvi uvodničar bio je pomoć-nik ministra kulture, sporta,medija u Vladi Crne GoreŽeljko Rutović, koji je istak-

nuo da medije manjinskih za-jednica u Crnoj Gori vidi kaočinioce aktivne medijske poli-tike interakcije i dijaloga.

- Vlada Crne Gore je sprem-na da uspostavi aktivan dija-log sa nacionalnim manjina-ma, rekao je Rutović. On jedodao da bi u cilju međusob-nog uvažavanja, na multikul-turalne razlike trebalo gledatikao na prednost.

- Jedni o drugima moramoznati više, a Vlada Crne Goreizražava spremnost za snaže-nje programa čiji su sadržajmanjinske zajednice u CrnojGori.

Integriranje manjinskih za-jednica u život Crne Goreprioritet je u dijelu koji se tičepridruženja Europskoj uniji ieuroatlantskim integracija-ma, ocijenio je Rutović. Onvjeruje da su ovakvi i sličnisusreti od velike koristi za

PPRRVVII RREEGGIIOONNAALLNNII SSUUSSRREETT UURREEDDNNIIKKAA GGLLAASSIILLAA MMAANNJJIINNSSKKIIHHZZAAJJEEDDNNIICCAA II NNJJIIHHOOVVIIHH MMEEDDIIJJSSKKIIHH PPAARRTTNNEERRAA

Za jačanje ulogemanjinskih medija

Izlaganja sudionika ovog susreta bitće objavljena u Zborniku, uz dopunupristupom rješavanju manjinskihproblema u oblasti informiranjaHrvata iz Austrije, Makedonije,Rumunjske, Australije… Dogovorenoformiranje radne grupe za pripremuRegionalne asocijacije manjinskih

29

razmjenu iskustava i znanja,kako bi se na visokokvalitetannačin unaprijedila medijskapolitika manjinskih etničkihgrupa.

- Vlada Crne Gore i resornoministarstvo kroz aktivan od-nos prema manjinskim gru-pama, žele da na nov načinpostave to pitanje u korpusuljudskih prava, kroz sufina-nciranje projekata, kazao jeRutović.

Nenad Zakarija, glavniurednik Matice ( Hrvatskamatica iseljenika), govorio jena temu: Hrvatska matica ise-ljenika i časopis Matica –most hrvatskog zajedništva.On je prenio pozdrave i potpo-ru ravnateljice HMI DanireNakić Bilić.

U svom izlaganju istaknuoje ulogu i značaj koji Maticaima za Hrvate van matične dr-žave, i ponudio suradnju, ka-

ko u časopisu, tako i na webportalu HMI.

Uvodničar dr. Radomir Pa-vićević, predsjednik Naciona-lne zajednice

Crnogoraca Hrvatske, govo-rio je o mogućnostima među-granične suradnje predstavni-ka nacionalnih manjina, većrealiziranim projektima i su-radnji sa HGDCG. DaniloIvezić, urednik Crnogorskog

glasnika, objasnio je kakofunkcionira redakcija ovogdvomjesečnika.

Pokrenuta je diskusija okotoga koliko EU štiti manjine.

- Ne bih rekao da je EU baštoliko zabrinuta, moramo sesami izboriti, istaknuo je To-mislav Vuković, novinar-urednik Glasa Koncila.

Uvodničar Jasminka Dulić,urednica Hrvatske riječi iz

30

Vojvodine, govorila je o odno-su između nacionalnih vijećakao osnivača, nacionalno-ma-njinskih stranaka i naciona-lno-manjinskih medija.

Ona je objasnila kako funk-cionira NIU Hrvatska riječ i sakojima se sve problemimasuočava. Nazočne je osobitointeresiralo kako se zaštititiod upliva osnivača i kako vije-ća utječu na formiranje uređi-vačke politike.

- Štitimo se praćenjem stan-darda profesije, a o pravimazaposlenih brine i Sindikat,objasnila je Dulić.

Već u ovom dijelu susretakonstatirano je kako su mno-gi problemi svima zajednički,dok je, naravno, pristup rješa-vanju problema različit, u ovi-snosti od sredine i uvjeta ukojima djeluju.

- Jezik je osnovna odrednicamanjine, kazala je uvodničarBranka Pavić Blažetin, ured-nica Hrvatskog glasnika izMađarske, koja je govorila natemu: Šezdeset godina novin-stva Hrvata u Mađarskoj; Hr-vatski glasnik - “oaza hrvat-ske pisane riječi u Mađar-skoj”.

Sa tom konstatacijom složiose uvodničar Damir Murko-vić, predsjednik ZajedniceHrvata u Trstu, koji je govoriona temu: Hrvati u Italiji jučeri danas. Specifičnost hrvatskezajednice u Trstu.

Nazočni se nisu složili okotoga da li mediji u npr. Ma-đarskoj, Italiji…treba da bududvojezični ili ne.

Uvodničar Tomislav Vuko-vić, Glas koncila, govorio je oodnosu manjina i crkve, ali iiskustvima glasila u Rumunj-skoj, Rusiji… On smatra dadiplomacija mora aktivnije dase uključi u rješavanje ma-njinskih problema.

Reagirao je prvi tajnik Vele-poslanstva RH u Podgorici Ne-bojša Kirigin, objasnivši nakoji način se diplomacija, krozPovjerenstvo, aktivno uklju-

čuje u pomoć afirmaciji hrvat-ske manjine u Crnoj Gori.

Potporu jačanju uloge ma-njinskih medija dao je i njegovkolega, prvi konzul RadojkoNižić.

Od početnih kritika na ra-čun diplomacije uopće, stiglose na kraju do pohvala. Nazo-čni su istaknuli da prvi putavide diplomate kako do krajaostanu na ovakvom skupu iaktivno sudjeluju u diskusiji.

Nikola Čiča, dopredsjednikHKD Napredak – Tuzla je ta-kvu pohvalu izrekao i na ra-čun pomoćnika ministra Želj-ka Rutovića i njegovog savjet-nika Rajka Markuša.

- Zbunjen sam činjenicom

da Hrvati u drugim sredina-ma, u kojima su manjine,imaju više prava od Hrvata uBosni, koji su konstitutivninarod, kazao je Čiča. On i nje-gov kolega, urednik Hrvat-skog glasnika iz Tuzle IvicaKovačević, govorili su na te-mu: Uloga medija u očuvanjunacionalnoga identiteta.

Uvodničar ispred albanskenacionalne manjine u CrnojGori bio je Nikola Camaj, ko-ji je govorio o Medijima u služ-bi afirmacije kulture manjina.

Predsjednik Savjeta musli-manske nacionalne manjine uCrnoj Gori Sabrija Vulić, kri-tički se osvrnuo na izvještava-nje o manjinama u Crnoj Go-

31

ri.Organizator susreta, uredni-

ca Hrvatskog glasnika Tama-ra Popović, zahvalila se nakraju nazočnima što su seodazvali pozivu na susret inajavila tiskanje Zbornika ukojem će biti objavljena izla-ganja sa ovog susreta, uz do-punu temama o pristupu rje-šavanju manjinskih problemau oblasti informiranja Hrvataiz Austrije, Makedonije, Ru-munjske, Australije…

Moderator skupa bio jeSlavko Mandić, direktor Ska-la radija.

Nakon završetka radnog di-jela susreta, organiziran jeposjet Perastu i otoku Gospa

od Škrpjela, gdje je domaćinbio don Srećko Majić. Nave-čer su sudionici skupa posje-tili Hrvatsko građansko dru-štvo Crne Gore, gdje ih je saaktivnostima društva upoz-nao predsjednik HGDCG dr.Ivan Ilić, te članovi Upravnogodbora Selma Krstović, Tri-po Schubert i Slobodan Vi-čević.

Urednici su prethodne veče-ri nazočili predstavi „DundoMaroje“.

Predstavnici glasila manjin-skih zajednica kazali su nakraju susreta da je ovakavskup od iznimnog značaja, jerskraćuje putove među ljudi-ma i doprinosi razmjeni infor-

macija i iskustava.ZZAAKKLLJJUUČČCCIIUčesnici Prvog regionalnog

susreta glasila manjinskih za-jednica i njihovih medijskihpartnera, održanog u Kotoru17. 07. 2008, iz Hrvatske, Bo-sne i Hercegovine, Vojvodine(Srbija), Mađarske, Italije i Cr-ne Gore suglasni su da:

1. Aktivno rade na unapr-jeđenju međusobne suradnjekoja bi se manifestirala krozkvalitetniji kontakt i češću za-jedničku komunikaciju, raz-mjenu iskustava u predlaga-nju podizanja kvalitete pro-gramskih sadržaja medija ma-njinskih zajednica

2. Aktivno rade na otklanja-nju svih nejasnoća koje su op-terećivale međusobne odnoserazvijajući u svojim sredinamakulturu tolerancije, borbu pro-tiv ideologija i prakse koje ra-spiruju mržnju, nasilje i svakuvrstu diskriminacije

3. Njeguju aktivnu ulogu me-dija i spremnost medijskihprofesionalaca na punom do-prinosu borbe protiv netole-rancije, njegovanjem višena-cionalnog i viševjerskog razu-mijevanja u društvu

4. Stalno rade na unaprjeđe-nju i primjeni profesionalnihstandarda i prakse koji suodlika demokratskog društvapo standardima Europskeunije

5. Rade na programima za-jedničke edukacije, osobitokad je riječ o istraživačkomnovinarstvu

6. Regionalni susreti uredni-ka glasila manjinskih zajedni-ca i njihovih medijskih partne-ra organizirali bi se svake go-dine u Kotoru, u 7. ili 8. mje-secu

7. Daju puni doprinos pro-mociji partnerstva i suradnjesa nacionalnim vladama u ci-lju unaprjeđenja i implemen-tacije medijskog zakonodav-stva u skladu sa visokim stan-dardima i prepoznatim održi-vim demokratskim praksama.

32

Piše:Tripo SCHUBERT

Raspadom bivše SFRJ iformiranjem nezavisnihdržava stvoreno je šest

vaterpolo saveza. Vaterpoloekipe iz Hrvatske, Srbije i Cr-ne Gore, i dalje igraju odluču-juću ulogu na europskoj sceni( Jug, Mladost, Partizan, Ja-dran, Primorac, Budvanskarivijera).

U godinama nakon rata kul-tura i sport postaju ambasa-dori mira i gradnje mostovasuradnje među državama.Klubovi iz Boke kotorske na-stoje uspostaviti sportskekontakte sa klubovima iz Hr-vatske. Hrvatsko građanskodruštvo Crne Gore sa čelnici-ma Primorca i Jadrana ugova-ra prve sparing utakmice saJugom, splitskim Jadranom,Mornarom…

Protekla takmičarska sezo-na u Crnoj Gori bila je u zna-ku igrača iz Hrvatske, koji subranili boje Jadrana i Primor-ca, a na klupi Budvanske rivi-jere bio je proslavljeni igrač itrener Juga Veselin Đuho.Kao igrač okitio se najsjajni-jim odličjima igrajući za drža-vnu reprezentaciju. Bio je tre-ner Juga,

Olimpijakosa, Mladosti i se-lektor reprezentacije Hrvat-ske.

Sve je to doprinijelo da je za-vršnica šampionata Crne Go-

re bila neizvjesna do poslje-dnje sekunde.

Hrvatska i crnogorska vater-polo škola su po mnogo čemuslične, pa ne čudi što su sehrvatski vaterpolisti odlučilinastupati za crnogorske klu-bove.

U Jadranu već duže igra Da-nijel Premuš, snažni i vrlospremni sidraš koji je počeokarijeru u Primorju, zatimigrao u Mladosti, a branio je iboje hrvatske reprezentacije.Pored njega, u Jadranu igra iMarko Elez, Splićanin, koji jeigrao u splitskom Jadranu iMornaru. Još jedan igrač jedošao iz Jadrana - VišeslavSarić, koji je igrao i za Mla-dost i u grčkim klubovima.

Za Primorac je igrao bivši re-prezentativac Hrvatske BorisPavlović, koji je u proteklomprvenstvu bio udarna snagaPrimorca i dao ogroman do-prinos osvajanju šampionsketitule Crne Gore. Postao je lju-bimac navijača, koji su mučesto skandirali.

- Ovako nešto nisam doživio,iako dugo igram, ni na baze-nu, ni u gradu. Imao sam do-jam da je cijeli Kotor uz Pri-morac, kazao je Pavlović na-kon osvajanja šampionske ti-

SSVVEE VVIIŠŠEE HHRRVVAATTSSKKIIHH VVAATTEERRPPOOLLIISSTTAAUU CCRRNNOOGGOORRSSKKIIMM KKLLUUBBOOVVIIMMAA

Sport bez granicaU Zagrebu potpisan Ugovor oformiranju Jadranske vaterpolo lige,u kojoj će se takmičiti 12 ekipa:osam iz Hrvatske, tri iz Crne Gore ijedna iz Slovenije. Suradnja će seproširiti i na mlađe uzrasne

33

tule. Pavlović je igrao za splitski

Jadran, za Mladost i u Kata-niji. Sa njime je u ekipi Pri-morca igrao i mladi AnđeloŠetka, nada splitskog Jadra-na.

U novoj takmičarskoj sezoniu Budvanskoj rivijeri igra jošjedan hrvatski vaterpolist.Marino Franičević, Splića-nin, koji je igrao za Mladost,preselio se u Budvu.

Novoformirani vaterpoloklub Cattaro angažirao je četi-ri hrvatska igrača. To su: TeoĐogaš, Ivan Žanetić, ŽeljkoVukčević i Aljoša Kunac.

Tako će i nova takmičarskasezona u Crnoj Gori biti u zna-ku hrvatskih vaterpolista, kojiće braniti boje četiri crnogor-ska prvoligaša. Biti će to veo-ma interesantna sezona sa ne-predvidivom završnicom, kakou Kupu, tako i u prvenstvu.

Nije uspostavljena dobra su-radnja samo na klupskom ni-vou, već i u reprezentativnimkomunikacijama. Hrvatska icrnogorska reprezentacija suimale više prijateljskih susre-ta. Selektori Ratko Rudić iPetar Porobić odavno sura-đuju i kuju planove za buduć-nost.

Kao produkt dobre sura-dnje, u Zagrebu je 06. 06.2008. potpisan Ugovor o for-miranju Jadranske lige, čime

je stavljena točka na dugi pre-govarački ciklus.

- Crna Gora i Hrvatska suna istom nivou kao Mađar-ska, Španija i Italija. CrnaGora će biti opasna ekipa zasve ostale. Branite boje novo-formirane države i imate velikimotiv za uspješan nastup navelikim takmičenjima, kazaoje selektor hrvatske reprezen-tacije Ratko Rudić na sveča-noj ceremoniji u Zagrebu.

Jadranska liga će imati 12ekipa; osam iz Hrvatske, tri izCrne Gore i jednu iz Slovenije.

- Proširit ćemo suradnju i na

mlađe uzrasne kategorije.Znamo dobro kakav se vater-polo igra na ovim prostorima izato smo zadovoljni što smouspjeli naše zajedničke napo-re i ideje privesti uspješnokraju, kazao je predsjednikVaterpolo saveza Hrvatske Pe-rica Bukić.

Predsjednik Vaterpolo save-za Crne Gore Srđan Kovače-vić nakon potpisivanja je izja-vio: „Ovo je povijesni korak.Sve sudionike novoformiranogtakmičenja spaja Jadran, do-bra volja, želja i potreba da seovaj sport i na ovaj način uz-

Crna Gora osvojila je prvu titulu prvakaEurope! U finalnom meču, 13. srpnja u Ma-lagi, nakon produžetaka savladala je Srbijurezultatom 6:5.

Izabranici selektora Petra Porobića na putudo titule bili su bolji od europskog i svjet-skog prvaka i olimpijskog šampiona.

Crna Gora, koja je bila debitant na šampio-natu, u polufinalu je savladala Hrvatsku, odkoje je izgubila u grupi.

Do prve pozicije u grupi i direknog plasma-

na u finale došli su pobjedama u duelu saŠpanjolskom, Grčkom, Mađarskom i Slova-čkom.

Selektor Porobić kazao je da su njegovi iza-branici osvajanjem titule prvaka Europeostvarili fantastičan uspjeh i podsjetio da suza 14 mjeseci prešli put od kvalifikacija došampionskog trofeja.

Zlatnim vaterpolistima priređen je veličan-stven doček, najprije u Kotoru, a potom i di-ljem Crne Gore.

Crnogorske zlatne ajkule

34

Svečano obilježen Dan državnosti RH

VVEELLEEPPOOSSLLAANNSSTTVVOO RRHH UU PPOODDGGOORRIICCII II KKOONNZULAT RH U KOTORU PRIREDILI PRIJEME

35

Svečano obilježen Dan državnosti RH

Upovodu Dana državno-sti Republike Hrvat-ske, 25. lipnja, par da-

na ranije, 23. lipnja, gene-ralni konzul RH Božo Vodo-pija sa suradnicima upriličioje prijem na Kotorskoj cita-delli.

Prethodno je u Katedrali Sv.Tripuna biskup kotorskimsgr. Ilija Janjić održao Sve-tu misu za domovinu. Potomsu Gradska glazba Kotor, Bo-keljska mornarica, domaćini iuzvanici, uz zvuke popular-nih dalmatinskih koračnica,došli do Citadelle.

Zapovjednik počasnog odre-da Bokeljske mornarice daoje prijavak veleposlaniku RHdr. Petru Turčinoviću.

Nakon intoniranja himni,nastupile su klape Bokeljskimornari i Bisernice Boke, po-tom klapa Alkima, a svoj pro-gram je izvela i Kotorska vla-stela.

Prijemu u Kotoru su nazoči-li predstavnici crnogorskevlasti, diplomatskog kora, za-stupnici u Hrvatskom sabo-ru, gradonačelnici, crkvenivelikodostojnici, županica i

VELEPOSLANSTVO RH U PODGORICI I KONNZZUULLAATT RRHH UU KKOOTTOORRUU PPRRIIRREEDDIILLII PPRRIIJJEEMMEE

36

dožupan Dubrovačko-neret-vanske županije, vodstvo Hr-vatske građanske incijative iHrvatskog nacionalnog vijeća.

Nazočilo je i vodstvo i član-stvo Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore, kojem jegeneralni konzul Božo Vodo-pija čestitao Dan društva.

- Početkom siječnja 2000.godine, kao jedno od najstari-jih diplomatsko-konzularnihpredstavništava u ovoj zemlji,otvoren je Generalni konzulatRepublike Hrvatske u Kotoru,u regiji u kojoj živi većina hr-vatske nacionalne zajednice uCrnoj Gori, a koji su tu inačeautohton narod. Večeras su snama predstavnici hrvatskihnevladinih udruga i društavau Crnoj Gori. Hrvatsko gra-đansko društvo, članstvom

najbrojnija udruga, baš nadanašnji dan obilježava dansvoga društva, pa im srdačnočestitamo. Tu su i predstavni-ci Hrvatske građanske inicija-tive, političke stranke, kojauz odbornike u lokalnim par-lamentima Tivta i Kotora, kaočlanica vladajuće koalicije nadržavnoj razini ima i zastup-nika u crnogorskom parla-mentu. Naravno, s nama su ipredstavnici Hrvatskoga na-cionalnog vijeća u Crnoj Gori,prvoga tako utemeljenog ma-njinskog savjeta sukladnoZakonu o manjinskim pravi-ma i slobodama u Crnoj Gori,kazao je Vodopija, koji je po-sebnu zahvalu uputio kotor-skom biskupu msgr. Iliji Ja-njiću, Bokeljskoj mornarici,kotorskim klapama, Gradskoj

glazbi i sponzorima večeri.Veleposlanik RH dr. Petar

Turčinović sa svojim suradni-cima upriličio je prijem u po-vodu Dana Državnosti RH 25.06. 2008. u Podgorici, na izle-tištu Plavnica.

- Danas kada mogu izrazitisvoje zadovoljstvo zbog sko-rog pristupanja Hrvatske uEU i NATO, želim posebnoistaknuti svoje zadovoljstvoznačajno poboljšanim odnosi-ma koje RH ima sa susjedi-ma.

Dobrosusjedski odnosi, EU iNATO predstavljaju tri strate-ška cilja hrvatske vanjske po-litike. Među dobrosusjedskimodnosima posebno se ističeodličan razvoj odnosa sa Cr-nom Gorom, kazao je, izmeđuostalog, Turčinović.

37

Na Plavnici su predstavljeni„vidici, mirisi, okusi, glazba izvuci“ Istre, najvećeg poluoto-ka Hrvatske.

Bili su nazočni brojni pred-stavnici crnogorskog politi-čkog i javnog života, diplo-matskog kora, gradonačelni-ci, crkvenih velikodostojnici,predstavnici hrvatske zajed-nice, znanstvenih, kulturnih,gospodarskih institucija.

U gostima je bio i podžupanIstarske županije Sergio Ber-nich. Nastupili su kvintet Ta-mare Obrovac, etno-jazz pje-vačice, te tim za sinhronizira-no plivanje kluba Dolfin tre-nerice Mie Perić. Za prezenta-ciju istarskih vina bio je od-govoran sommellier Sandi Pa-ris, a gastronomske delicijeIstre bile su djelo Josipa Ku-

38

Priredio:Tripo SCHUBERT

Održana VIII. sjednica UO05. 06. 2008. održana je VIII. sjednica

Upravnog odbora Hrvatskog građanskog dru-štva Crne Gore. Razmatrana su sljedeća pita-nja: Financijski izvještaj za III. i IV. mjesec;aktivnosti društva između dvije sjednice; planrada za VI. i VII. Mjesec; usvajanje Pravilnikao radu Podružnica.

Posjet delegacije iz Osijeka18. 06. 2008. u posjetu Hrvatskom građan-

skom društvu Crne Gore bila je delegacija izOsijeka. U delegaciji su bili dr. Milorad Nikče-vić - crnogorska nacionalna zajednica za gradOsijek, i dr. Vasilije Đuranović, predstavnikOsječko - baranjske županije. Razgovaralo seo suradnji crnogorske zajednice u Osijeku iHGDCG i o uspostavljanju odnosa sa gradomVukovarom, njihovim predstojećim gostova-njem u Cetinju i njihove želje za bratimljenjemVukovara i Kotora.

Hodnici vremena - Fado22. 06. 2008. u galerijskom prostoru Buća

- Luković u Tivtu, u organizaciji Hrvatskog

građanskog društva Crne Gore - PodružnicaTivat i Centra za kulturu Tivat, otvorena je iz-ložba slika Žane Bajić, akademske umjetniceiz Splita, koja je privukla brojne ljubitelje liko-vne umjetnosti. Izložbu je otvorio generalnikonzul RH u Crnoj Gori Božo Vodopija. O ra-du umjetnice govorio je Neven Staničić,ispred CZK Tivat.

Na spomen fada, evociraju se zvuci sjetnihportugalskih melodija i nostalgičnih pjesamao moru, razdvajanju, dugim putovanjima iiščekivanju ponovnih susreta. U kontekstu li-kovnog stvaralaštva Žane Bajić, fado pred-stavlja izvor stvaralaštva, a odvojenost kojunam katkad nanese sudbina zapravo prerastau poticaj za umjetničko izražavanje. Kako je isama umjetnica rekla – fado ili sudbina joj jebila naklonjena, i nakon 25 godina vratila se uBoku gdje je priredila samostalnu izložbu.Njene nas slike potiču na promišljanje i izazi-vaju čitavu paletu emocija. Udahnuvši im isto-vremeno lepršavost i neospornu snagu, auto-rica nas je potaknula da i sami osjetimo stva-ralački ushit promatrajući ih.

Žana Bajić rođena je 15. 12. 1961. Završilaje Assenza Art Academy (Switzerland ). Izlaga-la je na više skupnih izložbi. Imala je šest sa-mostalnih izložbi. 2004. godine je izlagala na‘Il duomo incontra l’arte u Milanu.

Posjetioci su, pored sjajnih slika, imali prili-ku i da uživaju u klapskim pjesmama u izved-bi klape “Jadran” iz Tivta“. Da bi ugođaj biopotpun, član UO podružnice HGDCG TivatDolores Bjelica organizirala je prigodan kok-tel uz domaće galetine.

Obilježen Dan HGDCG i Dan državnosti RH

23. 06. 2008. na Kotorskoj citadeli general-ni konzul RH Božo Vodopija sa suradnicimaupriličio je prijem u povodu Dana državnostiRepublike Hrvatske. Ovom događaju nazočiloje i vodstvo i članstvo Hrvatskog građanskogdruštva Crne Gore, kojem je konzul čestitaoDan društva.

25. 06. 2008. veleposlanik RH dr. PetarTurčinović upriličio je prijem u povodu Dana

39

KRONIKA DRUŠTVA

Državnosti RH u Podgorici, na izletištu Plavni-ca, kojemu su ispred HGDCG nazočili dr. IvanIlić, dr. Mihailo Kuliš, dr. Svjetlana Zekovići Tamara Popović.

Dan Bokeljske mornarice25/26. 06. 2008. Bokeljska mornarica obi-

lježila svoj Dan. Na proslavu su pozvani pred-stavnici Hrvatskog građanskog društva CrneGore.

Seminar za učiteljice 28.06 - 06.07.2008. u predivnom ambijen-

tu hotelskog naselja Solaris kraj Šibenika odr-žan je seminar za odgajatelje i učitelje na ko-jem je ispred HGDCG sudjelovala Sandra Pa-sković.

Na otvaranju seminara, pored organizatora,brojnih profesora i zamjenika gradonačelnicegrada Šibenika, s pjesmom je dobrodošlicu

poželjela klapa „Solaris“. Nakon toga održanoje jednosatno predavanje iz kulturno-povije-sne baštine grada Šibenika.

Narednih dana svi učesnici su bili podijelje-ni po grupama ( iz Mađarske, Rumunije, Au-stralije, Slovenije, Makedonije, Švedske, Bo-sne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore ). Radilose u radionicama na teme: Hrvatski jezik iknjiževnost, Kulturno - povijesna baština Hr-vatske i Turistička geografija i stanovništvoHrvatske. Među brojnim predavačima gost je-dne od večeri je bio pisac Ivo Bresan čiji suroman „Katedrala“ svi dobili na poklon.

Pored obilaska grada Šibenika, organiziranje jednodnevni izlet u Nacionalni park Krka,otok Visovac i Franjevački samostan.

„Bokeljski mornari“na II. susretu klapa

30.06. - 07.07.2008. pod pokroviteljstvomVlade Republike Hrvatske, a u organizaciji Hr-

vatske matice iseljenika, organiziran je II. su-sret klapa iz hrvatskog iseljeništva u domovi-ni, od 30. lipnja do 06. srpnja 2008. godine.

Klape i klapsko pjevanje neprocjenjiva suglazbena i kulturna vrijednost hrvatskog na-roda, značajan dio bogate tradicijske kulturestvarane stoljećima na našim prostorima.

Ove godine na II. susret klapa Hrvatsko gra-đansko društvo Crne Gore je uputilo muškuklapu “Bokeljski Mornari” iz Kotora. Pored nje,iz daleke Australije, Pertha, doputovala je kla-pa “Galeb”, iz Kanade, Toronto “Koralji”, iz No-vog Zelanda, Auckland “Dalmatina”, iz SAD,

San Pedro-Los Angeles “Konoba”, iz Austrije,Beč “Sidi”, iz Njemačke, Stuttgart “Sotto Vo-ce”, iz Bosne i iz Hercegovine, Tomislavgrad“Delminum”.

Tijekom susreta održano je šest koncerata, učiji su program uključeni biseri bogate kultur-ne glazbene baštine, kojoj su dodiri sa svjet-skim kulturama potvrdili autentičnu ljepotu.

- Susreti su započeli koncertom u Zagrebu, umaloj sali koncertne dvorane Lisinski, koja jebila ispunjena do posljednjeg mjesta. NakonZagreba, koncerti su održani u Rijeci, na Trsa-tu, zatim u Biogradu N/M, Šibeniku, Supetru,Omišu i na kraju u Tomislavgradu u Bosni iHercegovini.

Svima će ostati u dugom sjećanju Radmano-ve mlinice u Omišu i izlet na slapove rijeke Kr-

ke, gdje su uživali u prekrasnom ambijentuslapova, mlinova, kućne radinosti. Nakon raz-gledanja i uživanja u ljepotama tog najljepšegnacionalnog parka Hrvatske, uz šum vode sla-pova, maestro Mojmir Čačija, umjetnički vo-ditelj Susreta, održao je radionicu za sve su-dionike, podučavajući ih umijeću klapskogpjevanja.

Na svim koncertima klape su pjevale odabra-ni broj svojih pjesama, da bi na kraju zajednootpjevali pjesme :Pismo moja hrli tamo” i“Croatio iz duše te ljubim”.

Klapa “Bokeljski Mornari” predstavila sepjesmama “ Da mi se stvoriti ticom lastavi-com” i sa dvije dalmatinske pjesme “Dobravečer uzorita” i “Samo moru virujem”. Poredtoga u svakom gradu nastupila je po jednaklapa domaćina: u Zagrebu klapa “Sagena”,u Rijeci, “Fortunal”, u Biogradu N/M, “Bio-grad”, u Šibeniku “Maslina”, u Supetru “Pu-pe”, u Omišu klapa “Puntari” i u Tomislav-gradu “Delminum”, ispričao je za naš listSlavko Dabinović.

U ime pokrovitelja Susreta, Vlade RH, pred-sjednik Sanader je, između ostalog, poručio:„Zahvaljujem Vam što ste prepoznali vrijed-nost lijepe klapske pisme, što je izvan domovi-ne Hrvatske s radošću i ljubavlju čuvate usvojim srcima i prenosite na mlađe naraštaje.Osobito cijenim što ste uložili snažnu želju iupornost da sačuvate svoje korijene i da ovuprekrasnu glazbu, nastalu na tlu Hrvatske,utkate u multikulturalni život vaše nove do-movine”.

Jubilej Istorijskog instituta CG01. 07. 2008. svečano je obilježen jubilej 60

godina Istorijskog instituta Crne Gore. Na pro-slavu su pozvani i predstavnici Hrvatskog gra-đanskog društva Crne Gore.

Održana IX. sjednica UO03. 07. 2008. održana je IX. sjednica Uprav-

nog odbora Hrvatskog građanskog društva Cr-ne Gore. Razmatrana su sljedeća pitanja: Fi-nancijski izvještaj za V. i VI. mjesec i sa izlož-be u Tivtu; organiziranje predstave Dundo

40

KRONIKA DRUŠTVA

Maroje; scenarij dodjele odličja RH dr. MilošuMiloševiću; organiziranje I. regionalnog susre-ta urednika glasila manjinskih zajednica.

Petar Brkan iz Tivta pobjednik„Malog Splita“

07. 07. 2008. prve nedjelje u srpnju održanje tradicionalni dječji festival „Mali Split“, 18.po redu, na kojemu je uz male Splićane nastu-pilo i četvero Hrvata izvan domovine. To suKatarina Šimić iz BiH, Nikolina Galić iz BiH,Marijana Penović iz Novog Sada i Petar Br-kan iz Crne Gore, iz Tivta.

Jedini muškarac, među mladim damama,Petar Brkan odnio je laskavu nagradu festival-skog žirija, a osvojio je i srca velikog dijela pu-blike.

- Kako se radi o manifestaciji koja je dostiglavisoku razinu, veliki ponos je već i sudjelova-ti. Organizatori su se pobrinuli da svako dije-te ode kući s poklonom i nagradom, jer glavnasvrha ovog festivala je druženje, prijateljstvo iunapređenje kulturno-umjetničkog stvarala-štva djece i mladih. Čast je nastupiti, ali častje i predstaviti svoju pjesmu na „Malom Spli-tu“, pa su se tu našla djela eminentnih auto-ra poput Škare, Kazinotija, Lesića, Hrepića, či-je pjesme rado pjevaju i odrasli.

Takav status festivala se gradio godinama,od prvih dana kada je grupica entuzijasta po-kušala, da se poslužimo županovim riječima,

„vrijeme nevremena“ barem djeci učiniti ljep-šim, a jedan od glavnih „krivaca“ je i JovicaŠkaro, voditelj poznatog dječjeg zbora „Srdeli-ce“, koji okuplja male pjevače od 3 do 14 godi-na.

Sudionici festivala „Mali Split“, bili su prim-ljeni kod Ante Sanadera, župana splitsko-dal-matinskog i Ivana Kureta, gradonačelnikaSplita. Priređen im je izlet u Trogir i posjet Bi-blijskom vrtu na Kozjaku. Iduće godine se na-damo još većem odazivu malih pjevača iz ise-ljeništva, kazala je za naš list voditeljica po-družnice HMI Split Branka Bezić Filipović.

Dodjela odličja dr. Miloševiću08. 07. 2008. Predsjednik Republike Hrvat-

ske Stjepan Mesić dodijelio je ispred katedra-le Sv. Tripuna u Kotoru dr. Milošu Miloševi-ću Hrvatsku državnu nagradu Red DaniceHrvatske s lentom i likom Katarine Zrinske.Dodjela je potpisana prigodom Dana državno-sti RH, 25.lipnja 2008.

„Dundo Maroje“ u Kotoru16.07. 2008. na trgu Svetog Tripuna u Ko-

toru odigrana je predstava „Dundo Maroje“ re-datelja Ozrena Prohića, u produkciji Hrvat-skog narodnog kazališta Zagreb, a u povodu500-e obljetnice rođenja svjetski priznatog re-nesansnog komediografa Marina Držića. Or-ganizatori ovog događaja bili su Hrvatsko gra-đansko društvo Crne Gore i Općina Kotor, apokrovitelji Ministarstvo kulture, sporta i me-dija Crne Gore i Ministarstvo kulture Republi-ke Hrvatske.

Prvi regionalni susret urednika17. 07. 2008. održan je Prvi regionalni su-

sret urednika glasila manjinskih zajednica injihovih medijskih partnera, u organizacijiHrvatskog građanskog društva Crne Gore.Suorganizator je Skala radio, a potporu su da-li: Ministarstvo za ljudska i manjinska pravaVlade Crne Gore, Ministarstvo za kulturu, me-dije i sport Vlade Crne Gore, Hrvatska maticaiseljenika, Općina Kotor, Veleposlanstvo i

41

42

Kotor, tradicionalno i kulturno vodeći grad Crne Gore, pružaslabijem polu ravnopravne mogućnosti s jačim. Žena nije samomajka, domaćica i supruga, već i uspješna poslovna žena. Osamljeni primjer našeg „malog mista“, od predsjednice općine

do prvih dama na čelu više sekretarijata, načelnica i direktoricakulturnih i javnih ustanova i poduzeća, predstavlja unikatanprimjer za crnogorsko podneblje. Da li to govori i još jednompokazuje koliko je žena sposobna i svestrana? Ili, pak, dokazujeda se Kotor i Boka ipak izdvajaju od brdovitih krajeva našezemlje koje povijest, more i maestral stoljećima nisu milovali,pa ni muškarci ne dopuštaju svojim ženama da sebe i gradpropagiraju pored njih - muških, živih i zdravih? Zato, ne trebazaboraviti pohvaliti bokeljske muškarce, koji su u ovom suludomvremenu asimilacije i transkulturacije najčešće dobrog zamjenjivanoglošijim, utrli put i pružili šansu ljepšem polu da dā odraz svoje

Piše:Tina BRAIĆ

Uradio-novinarstvu je vi-še od 20 godina, glavnaje urednica radija i pri-

je svega po vokaciji, ljubavi,po genezi – poetesa, pjesniki-nja Dubravka Jovanović.Svima je znana kao žena kojas jedne strane prikazuje svojusnažnu stranu, novinarsku,brzu, točnu, objektivnu, punuenergije i entuzijazma da sena 1000 strana može odje-danput stići i sve obuhvatiti; as druge, svoju ranjivost, sub-

jektivnost, poetsku dušu,ženstvenost, emotivnu šaroli-kost, koja nas baca u jednoposebno, omamljujuće stanjeduha slušajući ili čitajući nje-ne pjesme. Ali, kako je pisaoDesnica, što je čovjek nego„skup intimnih kontradikcijazašivenih u jednu ljudsku ko-žu“! Kontradikcije daju čovje-ku oblik, osobenost i karak-ter. Tu potpunost nemaju sviljudi. Bez nje je možda lakšeživjeti. Ali, koliko bi bez tihbura i oluja u duši čovjekovoj,život bio lišen ljepote! Ili, akoponekad ne izađemo iz okvira

konvencionalnog, kako ćemoznati razlučiti što je dobro, ašto ne? Jer, u putanji životapostoje momenti kada se čo-vjekov um pomrači zbog raz-noraznih osjećaja koji se ref-lektiraju iz srca i ne daju muda misli. Tada niti jedanzdravorazumski savjet do nje-ga ne može doprijeti! On morasam udariti glavom o zid i akoje ne slomi nego se samo ranii rastrijezni, shvatiti i naučitinositi se sa svojim fatumom.

Što znači biti novinar a što

Ništa bez ljubavi

KKOOTTOORR ŽŽEENNAAMMAA –– ŽŽEENNEE KKOOTTOORRUU::

DDUUBBRRAAVVKKAA JJOOVVAANNOOVVIIĆĆ

43

pjesnik? Gdje i u čemu nala-zite inspiraciju i energiju?

- Novinar znači biti „kadarstići i uteći i na strašnom mje-stu postojati“. Imati riječ iobraz, govoriti istinu i tragatiza njom, imati tri noge za višemjesta u istom trenutku, uhoi nos pojačanih čula, isključi-ti subjektivnost, ponekademociju (pa sad znajte kako jeistovremeno pjesniku u me-ni).

Možda sam se prerano rodi-la za ravnodušnost ovoga svi-jeta.

Kako pjesma i pjesnik vrlobrzo zamijene svoje uloge topjesnik umjesto da kaže, bivakazan stihom kad mu se naj-manje nadate da će poteći saizvora duše.

Poetska ideja živi u pjesnikuintenzivno i polako se razvija,sazrijeva u jednoj prilagođe-noj klimi određenog lirskogsenzibiliteta.

Takav je i ovaj razgovor saVama gdje vam treba dobra,čista misao koju književnostdaje. Poeta znači biti u bura-ma i neverama, bonacama inirvanama, ali kad stanem

pred mikrofon pjesnik i te ka-ko pomaže za, recimo, najavuemisije, opis trenutka, atmos-fere, jer sam ja radio novinara radio škatula vam je pose-bna čarolija.

No, i tu treba znati kada semorate prešaltovati. U brzommediju kakav je radio želimda moji slušaoci što je mogu-će više vide, a ne samo čuju, iu tome mi poezija, književnostuopće i pjesnik u meni poma-žu. S druge strane, ne možetegovoriti o ptičjem orkestru ililjubičastim osvitima ponadBoke u etar u istom trenutkukada u Kotoru npr. nema vo-de ili je poskupio kruh, ili jesaobraćajni kolaps.

Radio novinarstvo tu morabiti kratko, čisto, jasno, brzo,a kada na red dođe emisija izkulture, tu se raspjevam, usvoj svojoj pjesničkoj širini im a š t o v i t o s t i . Uostalom, radio je moja drugaljubav, poslije poezije i kadase te dvije ljubavi spletu do-bar je vez. Vjerujem i etru ipapiru.

Jeste li se ikad pokajalizbog nečega što ste ili nisteuradili.

- Ne kajem se. Naravno, bu-de mi žao za mnoge propušte-ne trenutke. Zbog toga što ni-sam reagirala kada me bolje-lo, a nisam zgriješila. U poslujednom, suprotstavljajući sekukavičluku, trivijalnosti ipolitici retrogradnoj koja jekažnjavala sve koji misle dru-gačije možda nisam bila do-voljno glasna. Možda je treba-lo još jače, smjelije pokazatitrenutnim moćnicima svu nji-hovu slabost pa ostati, boritise protiv njihovog jednoumlja.Možda? Tko sad sa ove dis-tance na to može odgovoriti?

Nisam ostvarila snove daproširim vidike i makar na je-dno vrijeme napustim graniceove zemlje. Istina, sputalo memore i krš moje domovine ko-

ju obožavam.Dakle, nisam se nagledala

svijeta, otkrivajući neke drugeprostore, drugačije kulture,ljude, običaje. Jer, putovanjamaštom prosto prate moje bi-će, moj svijet i moju građu, inije trebalo samo knjigom, većkartom u jednom pravcu naduže vrijeme.

Tko su za Vas prijatelji?Imate li pravog prijatelja?

- To je pravo pitanje. Bože,koliko bih fojeva ispisala natu temu. Što bi Šekspir kazao:„Kad prijatelja imaš provjere-na, čeličnom alkom za srce gaveži“.

Kada sam bila mlađa mislilasam da mi je svako tko mi selijepo nasmije, javi, pohvaliprijatelj, da su svi ljudi dobri,da pravo misle. Ja hoću i da-nas tako da razmišljam ali, nažalost, život, svakodnevica,često suprotno pokazuju, do-kazuju.

Danas nemam armiju prija-telja, ali jednog kojeg imam zavojsku vrijedi. Imam jednogpravog, provjerenog, poseb-nog, jedinstvenog prijatelja.To je strašno bogatstvo većeod onog iz bajki sa škrinjomprepunom dragog kamenja.Jedan jedini brilijant znatekako blista kada mu dušumožete otvoriti. Kad me odvlastitih grešaka, nespretno-sti, nepromišljenosti negdjeunutra sramota i kada hoćuda mi bude lakše, kao rukavi-cu prijatelju svom izvrnem isve kažem, bez stida. A to i ta-kva stanja samo se jednomprijatelju mogu reći, ne čak nimajci, roditeljima, sestri, kojisu mi podrška.To je, kažem, neopisiva srećakada imate jednog, jedinogprijatelja kome se u svakomtrenutku možete nasloniti nakičmu i zaplakati, povjeriti sei biti spokojan nakon njegovihriječi, pogleda. U prvoj knjizipjesama sam napisala najkra-

ću pjesmu prosto haiku-„sveoči prijatelja, putokaz suncudo novog istoka“.

Ljubav spada u apstraktneimenice. Da li je onda onakao ideal i iluzija o uzviše-nosti najvišeg nivoa mogućau ovoj neidealnoj stvarno-sti?

- Uh, isključite diktafon(smije se Dube)...

Ništa nije moguće bez ljuba-vi, bez strasti. Bez ljubavi ne-ma prošlosti, ni sadašnjosti, ani budućnosti. Na ovu temu ina samo ovu riječ koja je SVE,trebalo bi mi toliko priče dane bi stalo ni u šest Glasnika.Ja ljubav nosim svim svojimbićem i želim da je primam idajem, kao što se udiše i izdi-še zrak, kao što se živi i umi-re. Ako ljubav umijete dati,ona vam se zasigurno onda ivraća. Ma, ljubav je što kažeNiče „stanje u kojem čovjekvidi stvari onakvima kakve ni-su“.Nasmijala sam se jednomkada sam pročitala sljedećumisao Džonatana Svifta: “Vo-limo se, jer su nam slabostiiste“.

Gube li ili dobivaju ženesnaženjem feminističkogpokreta?

- Iskreno rečeno, ja neštooko feminizma, ženskih po-kreta i svih tih –izama kadasu u pitanju ženska udruže-nja, ne stojim baš dobro. Ili jeriječ o mom nedovoljnom inte-resovanju ili nepoznavanjutog svijeta, žena je centar okokojeg se svijet vrti. Pa tko nambrani. Čemu pokreti, snaže-nja ili slabljenja ženskih orga-nizacija.

Ali, ovo potenciranje i pose-bno naglašavanje žene u dru-štvu je upravo njeno sputava-nje. Ravnopravnost –zašto.Žena može i jeste i jača je čaki biološki od muškarca, znajuto muški, samo zato što su„Jači“ nikada ne priznaju - išto će onda ženama borba zaženska prava. Žena je žen-stvena, „naprijed žene, prona-đite mi dijete u muškarcu“,kaže opet Niče. Što ćete više ilimanje o ženama, pa što ćenam feministički pokreti. Jabih okrete oko zemljine kugleusporila za romantičniji svijeti više poezije u njemu. To ni-

44

SSOOLL DDOONN BBRRAANNKKAA SSBBUUTTEEGGEE

Svijetmostova i svijet

klanacaPriredio:Nikola Malović

24. Žao mi je i onih lovćen-skih kostiju, Bog da prosti, jerih se prevrće, obrće, mulja iinstrumentalizira, kao da suksilofonske daske po kojimasvako dijete može lupetati svo-ju improvizatorsku svirku. ONjegoše, o mores.

25. Svijet, njegova prošlost,sadašnjost i budućnost, kaoda su prisutniji u vijestima osmrti nego u vijestima o živo-tu.

26. Ne postoje crnogorski in-telektualci, to su virtualnaproglašavanja i virtualnestvarnosti.

27. U ovim prostorima povi-jesno ojađenim, ni svijest niobrazovanje nisu vrednovanikao vitalne kategorije. Principsnalaženja ovdje je predugoispred principa pameti.

28. Tu sintagmu «naša Bo-ka» godinama sam slušao

upućenu iz Beograda, glasnoi bez dileme; u Zagrebu jeona bila rijetko i šapatom iz-govarana, kao pluskvamper-fektna činjenica, nešto poputgrčkih kolonija na Siciliji zaAtenu.

29. Boka je sve više postaja-la bedekerska priča, prevede-na na loš njemački i engleski.Enklave Bokelja svodile su sena nekoliko realnih sredina.

30. Boka se gasila jer je bilaodvojena politički, dakle i kul-turno, od svog izvornog povije-snog konteksta. Sama u sebi ipo sebi nije mogla preživjeti.

31. Civilizacijski kontinuitetu Boki je potrošen i prekinut.U konceptu Jugoslavije otvori-la su se nesmetano povijesnavrata koja su brdsko i dalje za-leđe propustila na uski pojasobale. Čežnjivi beskućnik, apotom i turist, otkrivao je teh-nološke prednosti kamenihpalača i klimatske prednostimediteranske blage klime.

33. Svijet mostova ne razu-

mije svijet klanaca.34. Komunikacija različitih

povijesti moguća je samo tamogdje je moguća i komunikacijarazličitih poetika.

35. Odveć maleni broj onihkoji su zadržali sjećanje ostav-lja bokeljsko pitanje otvore-nim.

36. Peraška torta izlazi jedvana dvije trpeze; (...) lokalni go-vorni kolorit unificirala je br-đanska otežala fraza.

37. Otkriva li tumaranje krozprašnjave arhivske zbirke isti-nu, i jesu li dokumenti pisanida svjedoče ili da obmanjuju?

38. Princ nije princ ako ga nevoliš.

39. Ovdje se od čovjeka tražinešto izuzetno, i zato se Bog iprirodom trudi to postići.

40. Mi smo braća riječi.

(Knjigu „Kurosavin nemirsvijeta“ don Branka Sbutegeobjavila je izdavačka kućaPlavi jahač group, urednikNataša Marković)

3333

45

46

Piše:Tina BRAIĆ

Peraštani smatraju da su lju-bimci Gospe koja im je umnogim neprijatnim i nerje-

šivim situacijama pomogla da izađukao pobjednici u boju i vlastitoj du-hovnosti. Po legendi koja koristi kaometatekst Biblijsku priču o postankusvijeta, vjeruje se da je Bog stvaraosvijet šest dana, a sedmog,za vrijemeodmora, oblikovao Bokokotorski za-ljev, kojem je kao vrhunac svojeumjetnosti dodao dva otoka koja pli-jene i odišu apoteozom ljepote.

Uzdizanje duhovnog domapresvete Bogorodice na školjuzapočeto je 1452, kada su pe-raški ribari, braća Mortešićinašli poslije strahovitog nevre-mena na morskoj hridi, tj. naškrpjelu, Gospinu sliku stoti-

njak metara zapadno od otoči-ća sv. Jurja. Pobožan narod, iz-nenađen ovim događajem iuvjeren da je baš on kao svetiznak zaslužan za nenadano oz-dravljenje teško bolesnog Mor-tešića, odluči podići crkvu učast Gospe u kojoj će biti čuva-na pronađena slika. PotvrdaBožije naklonosti darovana je iuzvraćena poklonom. Drugalegenda kazuje da je peraški je-drenjak plovio Egejskim mo-rem 22. srpnja 1452, kada je

primijećeno sa njega da nakonvelikih turskih razaranja su-sjednih mjesta na obali, u mo-ru pluta neki čudni predmet ibaca svoje svjetlosne zrake kabrodu. To je bila slika MajkeBožje koju su uzeli i donijeli umatičnu luku.

Polovinom XV. stoljeća poče-la je izgradnja otoka nasipa-njem kamenja i potapanjemstarih isluženih jedrenjaka(nava, brigova, brigantine, ga-lija, karavela, fusta…). Iz smrtise rađao novi život, jer Pera-štani odlučiše sagraditi “vrlootmjenu crkvu Blažene Djevi-ce, nazvane od Škrpjela, naobližnjem otočiću”. Zato se tra-dicija nasipanja kamenja i da-nas održava na simboličan aliiskren način, svake godineistog datuma 22.VII. “Fašina-da” bi u prevodu sa talijanskogznačila “dovlačenje”, a “fascia”“traka”, “povez”, zato se barkevezuju špagom jedna za drugui napunjene kamenjem i ukra-šene jablanovim granama (obi-čaj od dolaska Poležana 1921.

PPEERRAAŠŠKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII:: ŠŠEESSTT SSTTOOLLJJEEĆĆAA FFAAŠŠIINNAADDEE

Slava usidrenomGospinom brodu

Svake godine 22.VII, na dan sv.Marije Magdalene, održava se peraškaFašinada, običaj “bacanja kamenja”na školj Gospe od Škrpjela, radijačanja podloge otočića

47

u Boku) plove veslima u sutonuz obalu od Luke ka Penčićimasve do najbliže točke školja dabi zatim pravolinijski stigle donjega. To je put kojim se neka-da plovilo do otoka kako bi seizbjegao eventualni napad tur-skih lađica iz susjedstva. Uovoj činjenici krije se i razlogneučestvovanja žena u samojprocesiji. Nekada su u Fašina-di sudjelovali samo odraslimuškarci kao simbol snažnihočeva i muževa koji brane svo-je nejake. U prvoj barci kojapredvodi procesiju sjede sveće-nici i najstariji Peraštani sa ve-slačima i pjevačima (danas suto prve dvoje barke). Oni pjeva-ju bugarštice i osmeračke pje-sme koje iskazuju tradiciju mi-nulih vremena. Od Pošova dopjace sv. Nikole pjeva se pje-sma “Oj vesela veselica”, a odpjace sv. Nikole do Školja“Dvoje mi drago zaspalo”. Objepjesme napisane su u osmercupa predstavljaju najstarije pje-sme s ovih prostora (pjesme u8-mercu su i inače najstarijelirske pjesme, starije od bugar-štica i od 10-eračkih epskihpjesama). To su pjesme o lju-bavi, mladosti i slatkom grije-hu koji prestaje biti grijeh usli-jed iskrenog moralnog osjeća-nja privrženosti jedno drugom,pa se provlači motiv bijelog ja-njeta kao simbol nevinosti i či-stote. Ove se godine, nažalost,te pjesme skoro nisu ni čule jersu mladi iz okolnih barki pje-

vali – Đurđevdan!Osim Peraštana, u procesiji

bi učestvovali stanovnici okol-nih mjesta (Strpa, Kostanjice,Đurića, Stoliva…). Slijedila biskromna večerica u tišini i mo-litvi kao sakralni čin sloge kadaje u pitanju opće dobro grada.Zastave se ne vijore na Fašina-di, a razlog je što se one nikadane viju poslije zalaza sunca,nego skidaju. Najmanji brojbarki zabilježen je 1909. - dvi-je, a najveći 1973. – 50. Ove go-dine učestvovalo je samo 19barki, tješimo se – zbog lošegvremena.

Danas je površina školja3030 m², dok je dubina okonjega 30m. Iako se prvobitanškrpjel ne vidi, on se može na-pipati u crkvi iza oltara, sastrane od zida gdje postojiudubljenje u kojem, kad seprovuče ruka, prstima se možedotaknuti njegov vrh koji je navisini oko jedan metar u odno-su na razinu mora. Na oltarukoji počiva na morskom spru-du uzdiže se pronađena Gospi-na slika slikara Lovra Dobriče-vića. Izgradnja današnje crkvetrajala je dugo, bila mukotrpanposao i stajala dosta blaga.

Tako otok, rađan i stvaran nagroblju starih brodova, živi idanas kroz sjećanje i gotovosvakodnevne posjete, ne samomještana, već i turista. Nasu-prot njemu, tamo gdje su ljudeodvozili na vječni počinak,“otok mrtvih”, sv. Juraj, svojim

dostojanstvom zagrobnog živo-ta budno motri i čuva žive.

Gospa od Škrpjela, kao nasu-kan brod na hridi, škripu, brodsa svjetionikom i kampaniomkao dimnjakom, sa grbom pe-raške općine, s križem koji pri-državaju dvije ruke - simbol kr-šćanstva, bratstva i solidarno-sti u odbrani vjere, srebrne za-vjetne pločice i Kokoljine slikeanđela koji se neprestano smi-ješe i šire svoje prekrasne bije-le ručice, otok, školj, kojem će-mo se vječno klanjati i prinosi-ti svoje darove, jer Gospa nanas zaštitnički gleda svojimblagim i samilosnim pogledomopraštajući nam naše slabosti idarivajući nam novu snagu zaživot.

Neraskidiv spoj mora i kame-na, maestrala i šuma valova,prijatna mistična i melankoli-čna šutnja koja dolazi iz neba iiz gotovo praznih palača, pod-sjeća da je današnji Perast “za-boravljen od svih osim od povi-jesti”, ali i tjera nas, malobroj-ne potomke, na razmišljanje daodržavanjem običaja i odgojemvlastite djece, ovaj grad “nika-da ne bude poražen u sukobusa smrću”. Kako je jednom To-mo Grgurević zabilježio “nemate kataklizme koja će ga uništi-ti”! Prošlost je povezana sa sa-dašnjošću dok Gospa stoljeći-ma, kao majka, motri na Pe-rast i Boku.

48

Piše:Tina BRAIĆ

Moć Perasta u XVII. stolje-ću na kopnu i moru, vje-ština na maču i u trgo-

vini, kandijski rat (1645-1669),gubitak Risna zaslugom Pera-štana 1649, učešće Peraštana ubici na Popovu u Hercegovini, bi-li su povodi Turcima da udare naPerast. Na Peraštane je naročitokivan bio Mehmed Rizvanagić,risanski dizdar tj. zapovjednik inadzornik kojeg Peraštani satje-

raše iz Risna u Zagorje. Dan pred boj, 14.svibnja, Pe-

raštani su doznali od PetraStjepovića iz Risna, koji je obi-

tavao u Perastu, da će Turcinapasti Perast. Krsto Visković,mještanin, odmah je izvijestioo stanju poglavare peraškihkazada u crkvi Sv. Nikole. Za-tim je potražio pomoć od ko-torskog providura Loredana,ali ovaj ga odbi, što je još jedanod dokaza netrpeljivosti, na-dmetanja i međusobne zavistiovih dviju općina. Jedan odrazloga odbijanja pomoći je išto je brat Mehmedagin, Jusu-faga Rizvanagić, krivo izvješći-vao Vicka Bolicu, kotorskogplemića, da se Turci spremajuna Split. Međutim, više sluhaimali su gradski rektor F. Bat-taggia i vojni nadglednik Canalkoji su obećali četu pješadije(oko 30 pješaka), nešto praha ipuščanih zrna.

Rano ujutro, oko dva sata,Peraštani su prevezli pokuć-stvo na oba školja jer su vjero-vali da će neprijatelj napasti

PPEERRAAŠŠKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII:: PPEERRAAŠŠKKAA IILLII MMAALLAA GGOOSSPPAA

Zdravo, kraljice bokeškog mora

U čast i spomen Gospi naveličanstvenu pobjedu protiv Turaka1654. u Perastu se svakog 15. svibnjaodržava svečanost koja se u crkvenomkalendaru označava kao Peraška Gospaili Mala Gospa, a u n arodu je uobičajennaziv Gađanje kokota

49

samo s kraja. Mještani, mu-škarci, spremni i sposobni zaboj razdijelili su se u 9 kula, tj.čardaka (Matoševića, Zvečan,Viskovića, Tripa Krilova Maza-rovića, Martinovića, Krstičevi-ća ili Markovića, Zmajevića,Burovića i Mara Krilova, neka-dašnje vlasništvo obitelji Čor-ko). Kriško Šilopi, zapovjednikmjesnih četa, razvio je na svo-joj kući stijeg sv. Marka s op-ćinskim grbom koji je vezivaovojvodu da u svakoj potrebipriskoči sa 30 naoružanih lju-di. Otada je potekao običaj daperaška mornarica na dan15.V. prihvaća izjutra općinskibarjak iz kapetanove kuće. Bi-tno je napomenuti da se u tovrijeme 30 peraških brodovanašlo između Korčule i Molun-ta i nisu mogli zbog jakih vje-

trova stići na vrijeme u pomoć!Dakle, boj se bio izmeđuogromne turske vojske (nekiizvori kažu oko 5000 vojnika) imalobrojne peraške (svega ne-koliko stotina).

Rano ujutro, već oko 3 sata,Turci udariše na Perast s kra-jeva, s kopna. S jedne straneod Glogovca, gdje je brdo divljei strmo (strana put Luke), a sdruge strane od Spile (stranaod Penčića) uputili su se kaforteci Sv. Križa gdje je bilautvrda peraških vojnika i Mle-čana. U krvavoj bici je MarkoTomašević uzeo od ubijenogturskog barjaktara glavni bar-jak, a Mehmedaga pogibe. Nje-ga je Peraštanin Tripo Burovićpogodio iz puške pod naran-čom iznad Ferarine kuce. Za-tim mu Krsto Kolović odrubi

glavu, a Burović mu uze mač.Sin Nikola Burović darovao jemač općini u znak odanosti.Ovog mača više nema, a puškase Mehmedagina čuvala u ku-ći konta Viskovića.

Tako je bilo s kopna, a samora se udaru nitko nije na-dao. Turci pod vodstvom ul-cinjskog Mustaj Reisa napa-dnu prvo Lepetane u Verigamai zapale utvrđenje kod Gospeod Anđela. Velika vatra je izbi-la iz brodova, a kad se približi-še Perastu udario je top iz čar-daka Viskovića, jedini što ga jebilo, i otjera turske lađe. Za-tim, je neprijatelj krenuo naškolje Sv. Jurja i Gospe odŠkrpjela gdje nastradaju zavje-tni darovi i mirisno ruho, aliGospinu sliku ne nađoše jer jeu pravo vrijeme bila sklonjenau crkvici Sv. Križa u forteci(kaštelu). Po običaju, na prije-nos Gospine slike, oružane la-đe bi zaokružile Gospinu lađuod strane Veriga, kada se slikaprenosi u Perast (posljednjanedjelja u travnju) i iz Perastanatrag na školj (29. lipnja naPetrovdan). U pomoć Perastusu se tada digli i Prčanjani iDobroćani, dobili su i neštomletačke pomoći, ali već je bi-lo kasno jer su Turci bili pora-ženi i naročito sneveseljeni po-gibijom svoga vođe. Branioci-ma su pomogli i hajduci.

Po povratku na kopno, Pera-štani su sa sobom nosili triturske glave i tri barjaka. Je-dan barjak su poklonili kotor-skom providuru Loredanu, ko-ji je uspio doći i do drugog, atreći Peraštani zadržaše za se-be.

Peraštani su svoj ogromanuspjeh pripisali zaštiti BlaženeDjevice pa se općina zavjetova-la da će svake godine iz zahval-nosti prema njoj, slaviti spo-men na trijumf Njen i svoj,15.V. svečanom ceremonijom.Kako Pavao Butorac svjedoči iz

50

spisa: `U ophodu će se nositiGospina slika preko svega gra-da, praćena od Peraštana idrugih pripadnika peraškogapodručja pod oružje. I sami sudječaci nosili oružje, premasvojoj dobi, i palili određenepozdrave u ophodu.“

U čast pobjede malobrojnihPeraštana u boju protiv Tura-ka 15. svibnja 1654. godine,na zapadnom zidu crkve Sv.Nikole u Perastu stoji spomenploča sa tekstom isklesanimna narodnom jeziku kojeg jedao isklesati nadbiskup An-drija Zmajević. A hrvatskiban, grof Petar Zrinjski, samo20-ak dana poslije boja, česti-tao je Peraštanima pobjedunad Turcima obrativši se rije-

čima: Dođoh samo za to, davidim slavni, sretni i plemeni-ti Perast!, i poklonio im mačVuka Brankovića, u pjesma-ma ispjevanog kao ZmajOgnjeni Vuk! Na pročelju ma-ča urezan je staroslavenskinatpis velikim ćiriličkim pi-smom (bosančicom) i glasi:„Sudi, Gospode, one, koji meobilaze, i pobij one, koji se bo-re sa mnom. Primi oružje i štiti ustani bijući“. Na začelju jelatinski natpis: „memento meidomine“ (sjeti me se Gospo-de), a u trećem natpisu jeobraćanje sv. Nikoli da budeuvijek na pomoć.

Ovaj događaj je imao odjeka ina našu (umjetničku) narodnuknjiževnost, pa Ivan Trnski

pjeva za Peraštane: „...i ranjeniljuto se bore, / Krvcom juna-čkom strapaju more“, a IvanKrušala, opat peraški, izmeđuostalog pjeva o otmici Burovi-ćeve tri kćeri koje su kasnijePeraštani povratili, kao i o to-me da se Gospa u boju prika-zala u bijelom ruhu sijajući ina taj način dala mještanimapodstrek, a Turcima utjeralastrah u kosti. Gospin kult kodPeraštana, u Boki i prije togajako snažan, dostiže vrhunacu apoteozi njenoj svetosti i či-stoj ljepoti.

Ove godine, 14. V, kao i sva-ke prethodne, Peraštanke sunapravile prekrasan buket odnajfinijih karanfila, bijelih pri-je svega, i ukrasile ga sa po ko-

PPEERRAAŠŠKKEE SSVVEEČČAANNOOSSTTII:: PPEERRAAŠŠKKAA IILLII MMAALLAA GGOOSSPPAA

51

SKALARADIOKotor

Nezavisni radio, Stari grad,Trg od oružja, 85330 Kotor

jim ružinim pupoljkom. Buketse radi u jednoj od odabranihobitelji gdje se skupe žene ovogmjesta i svaka doprinese iskre-no, sa ljubavlju, izradi. Buketje namijenjen Gospi, njenojduhovnoj čistoti i želji da se nanas, obične smrtnike, smiluje,da nam pomogne u življenju,postavi nas na pravi put ioprosti nam pogreške koje pra-vimo. Zatim jedna od djevojči-ca obučenih u bijelo ponesebuket u crkvu i položi ispodslike Peraške Gospe, koja jepostavljena pod bogatim srebr-nim zastorom velike umjetni-čke i materijalne cijene nasredcrkve. Uvečer je misa.

Na dan 15.V održavaju se trimise. Prije treće mise, Pera-

stom prođe Gradska glazbakoja predvodi Bokeljsku mor-naricu. Bokeljska mornaricanosi tri zastave: državnu, sv.Tripuna i općine peraške. Za-tim se na pjaci Sv. Nikole uzsvečani raport odigra Bokeškokolo.

U 17 sati održava se treća,velika, svečana misa. Uz pje-smu posvećenu Gospi „Zdravokraljice“ vrši se procesija slikeulicama Perasta. Pred krajprocesije, četvorica muškaracadrže sliku kod ulaznih vratacrkve i narod prolazi ispod nje,dodirujući je i moleći za milost.(Ove godine vanjska procesijaje izostala zbog radova na pu-tu). Jedan od muškaraca, Pe-raštanin, dijeli cvijet iz Gospi-

nog buketa narodu za sreću.Ovaj cvijet se čuva tijekom či-tavog života.

U spomen na pobjedu uovom se kraju održava običajgađanja kokota. Kokot simbo-lizira neprijatelja. Uz sudjelo-vanje Bokeljske mornaricenatjecatelji gađaju kokotapričvršćenog na dasci koja sepostavlja na površinu mora.Pobjednik natjecanja dobivašugaman tj. ručnik s ispisa-nom godinom pobjede nadTurcima (1654) i godinomodržavanja natjecanja. Ranijeje morao platiti 65 litara vina,kojim je častio mornare i sve-čanu povorku što ga je prati-la ulicama grada, a danas vi-no časti Mjesna zajednica Pe-rast.

Boka, puno hvaljena, malopažena, naročito danas, živi odprošlosti, tradicije i naslijeđe-nog duha. Žitelji sve manjeimaju sluha za svoju povijest inasljeđe. Računajući da će isljedeće godine biti ista prosla-va, mnogi su ostali kod kućeumjesto da isprate ovu zavje-tom nam ostavljenu svečanost.Nekada iluminacije i veselje uzigru, danas jedva da se i sjeti-mo tko smo.

Ove godine, poslije kola Bo-keljske mornarice pala je kiša -kao da je Gospa zaplakala zaprošlošću vidjevši samo nasnekoliko potomaka koji jeiskreno slavimo...

52

Piše:Željko BRGULJAN

Sigmund Freud, austrijskineurolog i utemeljitelj psi-hoanalize rođen je 6.

svibnja 1856. u Freiburgu uMoraviji (danas Pribor u Če-škoj) kao Sigismund SchomoFreud. Kao četverogodišnjakseli se s roditeljima u Beč. Vrlorano je privukao pažnju na se-

PPUUTTOOVVAANNJJEE UUTTEEMMEELLJJIITTEELLJJAAPPSSIIHHOOAANNAALLIIZZEE DDAALLMMAACCIIJJOOMM II BBOOKKOOMM

Kotorski san Sigmunda Freuda

U snu bradatičovjek opozivakupovinu koju jeobavila Freudovasupruga Martha uDalmaciji, zavrijeme posjetaSplitu. San jeFreuda podsjetiona osobnineuspjeh uzaključivanjuposla u Kotoru,kada nije uspiokupiti predmetkoji je želio

53

be kao izrazito bistro dijete, paje u mogućnostima školovanjabio privilegiran u odnosu nabraću i sestre. Naučio je govo-riti francuski, engleski, talijan-ski i španjolski, te se posvetioproučavanju djela poznatih pi-saca i filozofa, posebice djelaNietzschea, Hegela i Kanta. Odnajranijeg djetinjstva maštao jeda postane general ili ministar,no kao Židov u Beču mogao jebirati samo između medicine iprava. Odlučio se za medicinu izapočeo studij 1873. u Beču.Na sveučilištu upoznaje Mart-hu Bernays s kojom kasnije(1886) zasniva brak. Godine1877. mijenja svoje ime u Sig-mund Freud. O njegovoj mla-dosti malo se zna, jer je u dvanavrata uništavao spise. Na-kon završetka školovanja zapo-šljava se u Institutu za cele-bralnu anatomiju gdje se baviistraživanjem mozga. Radi stu-diju o kokainu, 1884. otkrivanjegovo analgetsko svojstvo i

iskušava ga na sebi (tada jošnije bila poznata ovisnosti odrogama). Sljedeće godine bo-ravi u Parizu gdje radi sa zna-menitim neurologom JeanomCharcotom na istraživanjuuzroka i terapiji histerije putemhipnoze. Vraća se u Beč 1886.gdje otvara privatnu praksu, tese posvećuje oboljelima od hi-sterije koje liječi elektroterapi-jom. Odustavši od primjenehipnoze uvodi metode slobod-nih asocijacija i analize snova.Njegove teorije i tretmani paci-jenata bili su kontroverzni dote mjere da su ga mnogi sma-trali luđakom. Bez obzira nasva osporavanja, koja traju i dodanas, i na činjenicu da su nje-gove teorije često “posrtale“ upraksi, sljedbenici ga smatrajuvelikim znanstvenikom na po-lju medicine koji je otkrio važneistine o ljudskoj psihologiji. Napodručju psihijatrije Freud jefilozofski vizionar koji je preo-blikovao sliku ljudske prirode i

pomogao nam suprotstaviti setabuima. Neposredno prije nje-gova putovanja u Dalmaciju iBoku, a koje je predmet našegposebnog zanimanja, Freud jeu listopadu 1897. proučavajućiuzroke histerije ustanovio Edi-pov kompleks. U godinama ko-je slijede objavio je značajnetekstove i knjige. Od 1912. ba-vi se pitanjem oca i pojmovimanagona života (eros) i nagonasmrti (thanatos). Potom predla-že novi model društvenog sklo-pa u kojemu se pojavljuje ego,id i superego. Njegovim najve-ćim otkrićem smatra se činje-nica da se kokain može koristi-ti u liječenju mnogih bolesti.Pred početak drugog svjetskograta nacisti u Berlinu javnospaljuju Freudove knjige, a na-kon okupacije Austrije 1938.Freud napušta zemlju i seli uEnglesku gdje se do smrti, 23.rujna 1938, i sam teško bole-stan, posvećuje liječenju svojihpacijenata.

54

U knjizi Christfried TögelBerggase – Pompeji und zu-rück. Sigmund Freuds Reisenin die Vergangenheit (Tübin-gen, 1989) nalazimo da je Sig-mund Freud u rujnu 1898.krenuo na putovanje po Dal-maciji. Navodi se da je za vrije-me ljetnog odmora krenuo iz li-jepog Dubrovnika kolima u su-sjedni grad u Hercegovini (zasi-gurno se misli na Kotor). Tije-kom puta razgovarao je s pra-tiocem o karakteru tamošnjihstanovnika. No, prethodno seFreud o osobinama lokalnogstanovništva bio informiraokod jednog kolege koji je duljevremena kao liječnik boraviona ovim područjima. O ovom,nama interesantnom, Freudo-vom putovanju saznajemo višeiz knjige Laurence SimmonsFreud’s Italian Jurney (Amster-dam, 2006). U knjizi se navodida Freud nakon posjeta Mira-mareu, Veneciji, Goriciji, Akvi-leji i nekim drugim talijanskimgradovima, u kolovozu 1898.nastavlja putovanje za Split,Dubrovnik i Boku kotorsku.Zatim, u rujnu, putuje natragu Italiju obilazeći gradove poLombardiji: Milano, Bresciu,Bergamo, Monzu i Paviju. Ma-da u knjizi ima nekih nelogič-nosti oko itinerera i vremen-skih termina, možemo sa si-gurnošću prihvatiti da 31. ko-lovoza Freud sa suprugom

Marthom odlazi na Jadranskuobalu, u Dalmaciju. Kako jeMartha dobila želučane proble-me u Dubrovniku, Freud putu-je u Kotor sam. Ovaj izlet bio jepredmetom Freudove analize,zbog njegova zaboravljanjaimena slikara Signorellija, s či-jim se freskama upoznao kadaje prethodne godine posjetioOrvieto. Kako se navodi u citi-ranoj knjizi, putujući prekoHercegovine za Kotor razgova-rao je sa svojim suputnikom oputovanju po Italiji. Zapitao jesugovornika je li ikada bio uOrvietu i vidio freske koje je na-slikao...? Nije se mogao sjetitiimena autora freski. Nakon po-vratka u Beč Freud je odmahnapisao i krajem rujna objavioznanstveni referat The Psychi-cal Mechanism of Forgetfulne-ss u kojemu analizira epizodu sputovanja prema Kotoru krozrazloge nemogućnosti prisjeća-nja Signorellijeva imena.

Drugi spomen Kotora u Freu-dovim djelima, koji nam potvr-đuje njegov boravak u Kotoru,je zanimljiv san koji je usnuo unašem gradu, koji spominje usvom djelu Tumačenje snova(Die Traumbedeutung, The in-terpretation of dreams) objav-ljenom 1900, a koje se temeljina analizi njegovih vlastitihsnova. O kakvom se snu radisaznajemo podrobnije iz knjigeLesley Chamberlain The secret

artist, a close reading of Sig-mund Freud (New York, 2001).U snu bradati čovjek opozivakupovinu koju je obavila Freu-dova supruga Martha u Dal-maciji, tj. za vrijeme prethod-nog posjeta Splitu. San jeFreuda podsjetio na osobni ne-uspjeh u zaključivanju posla uKotoru, kada nije uspio kupitipredmet koji je želio.

Gdje je Sigmund Freud noćioza vrijeme boravka u Kotorunije nam poznato, ali je ne-osporno da je poput Ericha Re-marka, Thomasa Manna, Er-nesta Hamingwaya i drugihsvjetski znamenitih pisaca po-sjećujući Kotor boravio u grad-skoj kavani Dojmi, koja je bilaugodno stjecište putnika. Pi-tam se ako je Njemačka moglapodići iz pepela palače, kate-drale i čitave kvartove svojihgradova porušenih savezni-čkim bombardiranjem koncemII svjetskog rata zašto jedanKotor ne bi mogao ponovno po-dići i na osnovu starih fotogra-fija rekonstruirati kavanu Doj-mi? Ispijati piće i razgledavatinatpise s imenima i fotografijenekadašnjih slavnih posjetite-lja stare kavane bila bi prvoraz-redna turistička atrakcija. Ta-da bi svakom novom putnikukroz Boku bilo poznato da jeslavni psihoanalitičar SigmundFreud usnio barem jedan san iu našem Kotoru.

IIZZ KKOOTTOORRSSKKOOGG AARRHHIIVVAA::OODDLLIIČČJJAA II PPOOHHVVAALLEE DDOOBBRROOTTSSKKIIMM PPOOMMOORRCCIIMMAA

55

Pišu:Joško KATELANBorivoj JOVANOVIĆ

Zahvaljujući sačuvanimterminacijama (odlu-kama) mletačkih provi-

dura - venecijanski periodod kraja XVII. st. i Godiš-njaka Pomorske vlade uTrstu (Annuario Marittimo)koji je izlazio od 1851. god.do Prvoga svjetskoga rataza austrijski period, imamosačuvanu dokumentaciju oobjavljenim odličjima ipohvalama dobrotskih po-moraca i o njihovim istak-

nutim djelima za koje su idobili odličja ili pohvale.

Najvećim dijelom su ovaodličja ili pohvale dobili zapostignute uspjehe u borbi spiratima, zatim za učešće umorejskom ratu prilikomoslobođenja Herceg Novoga1687. od Turaka i u pokuša-ju oslobađanja Bara i Ulcinjaod Turaka 1717. i 1718. god.kada su Dobroćani učestvo-vali sa većim brojem brodovai pomoraca u sastavu mleta-čke mornarice. I na kraju, zauobičajeno spašavanje uto-pljenika, brodova i tereta namoru gdje se ukazala potre-

Od Legije častiLuja XVIII.

do odličjapape Pavla VI.Najvećim dijelom su odličja ilipohvale dobili za postignute uspjeheu borbi s piratima, zatim za učešće umorejskom ratu prilikom oslobođenjaHerceg Novoga 1687. od Turaka i upokušaju oslobađanja Bara i Ulcinjaod Turaka 1717. i 1718. godine

Medalja Tomić

56

ba, pa kronološki objavljuje-mo redom:

Dobroćani su uzeli učešćau morejskom ratu (1684—1699) prilikom oslobođenjaHerceg Novoga 1687. god. odT u r a k a .Tako je gen. prov. JerolimKorner 20. X. 1688. god. iz-dao potvrdu Matu NikovomRadimiru o hrabrom držanjuprilikom opsade Herceg No-voga sa svojih 30 levenata.Isto tako van. prov. NikoloErico pohvaljuje imenovano-ga Radimira 22. XI. 1692.god. što je o svom troškuopremio 20 levenata i hrabrose borio prilikom osvajanjaGackog, Trebinja i Klobuka uHercegovini i na kraju gen.prov. Daniel Dolfin pohvalju-je Radimira 28. X. 1696. god.za uspješno osvajanje Klobu-ka i za neustrašivo suprot-stavljanje turskim pašamakoji su napali tvrđavu Čitluk.

Kap. Mato Petrov Ivanovićza svoje junačke podvige pro-tiv pirata dobio je kavalirstvosv. Marka i zlatnu kolajnukoja je težila 300 cekina po-četkom XVIII st.

Gen. prov. za Dalmaciju iAlbaniju terminacijom od 20.I. 1716. god. pohvaljuje Do-brotsku općinu prilikom zau-zimanja Carina i Popova i udrugim prilikama u točnomizvršavanju zadataka.

Terminacijom van. prov. Se-bastiana Vendramina od 5.III. 1717. god. pohvaljuje seDobrotska općina za učešćeu osvajanju Carina i Popovakao i za pruženu pomoć odstrane njenih brodova “di cuisono abbondantemente pro-visti”(sa kojima su obilnosnabdjeveni).

Terminacijom gen. prov.Alojzija Moćeniga III. od 2.XI. 1717. god. ističe se maso-vno učešće Dobroćana sasvojim brodovima u pokušajuoslobađanja Bara 1717. god.i hrabrog držanje čete Dobro-ćana pod zapovjedništvom

zastavnika Mata VickovaKamenarovića u borbi sa al-banskim pašom pri čemu supoginuli Božo Tripov Kame-narović i Marko Nikov Ma-tović, a bilo je mnogo “teškihranjenika.”

Terminacijom istog provi-dura od 22. VIII. 1718. poh-valjuje se četa Dobroćana od66 ljudi za uspješno učestvo-vanje u pokušaju oslobođe-nja Ulcinja u srpnju 1718.god. pod zapovjedništvomkap. Toma Radimira i zasta-vnika Mata Vickova Kame-narovića.

Posebnu pohvalnicu odistog providura dobio je 26.VIII. 1718. patrun StjepanĐurov pok. Rafaela (Radimirili Ivanović) u istoj akciji okooslobađanja Ulcinja.

Posebnu pohvalnicu dobilisu 20. XII. 1719. god. braćaMato i Luka Petrović i Iva-nović što su se, boreći se podBarom, 1717. sa svojom tar-tanom “Santissimo Crocefis-so e Madonna del Rosario”iskrcali i priključili četi Do-broćana i pokazali izuzetnuhrabrost.

Van. prov. Marin da Molinizdao je pohvalnicu Dobrot-skoj općini 20. VI. 1719. ukojoj ističe hrabrost Dobro-ćana prilikom pokušaja osva-janja Bara i Ulcinja. Naglaša-va da su Dobroćani formiraličetu od 85 ljudi pod svojimbarjakom i da su se prvi iskr-cali u sukobu oko Bara, a dasu se posljednji povukli nabrodove kod Ulcinja.

Van. prov. Marko Flanđini9. IX. 1721. ističe spremnostDobrotske općine pod upra-vom kap. Đura Kamenarovi-ća, da je sa svojim brodovimau proteklo vrijeme prebaciva-la municiju, vojnu opremu idrugi materijal do Venecije.

Van. prov. Daniel Renier10. X. 1723. god. ističespremnost Dobrotske općineo stavljanju na raspolaganjeljudstva koje je pratilo više

puta nadintendanta JerolimaBuću do Skadra i Podgoriceradi pregovora sa albanskimpašom.

Van. prov. Vinćenco Lore-dan 26. X. 1725. god. nagla-šava da je Dobrotska općinapredvođena kap. MarkomKosovićem “per tutto il cor-so della nostra Reggenza”(kroz čitavo vrijeme našegupravljanja) na moru i kopnusa ljudstvom i brodovima iz-vršavala sa točnošću i poslu-šnošću brojna naređenja.

Van. prov. Gabriel Boldù12. X. 1727. god. pohvaljujeDobrotsku općinu pod upra-vom kap. Đura Vickova Ilićašto je u svim prilikama za vri-jeme uprave spomenutogprovidura stavljala na raspo-laganje ljudstvo i brodovljeizvršavajući točno postavlje-ne zadatke.

Van. prov. Vinćenco Lore-dan 26. VII. 1730. god. ističeDobrotsku općinu pod upra-vom kap. Toma Radimirakoji je sa svojim ljudstvom ibrodovima prebacivao milici-

Mala spomen medalja braće Ivanovic 1756.

57

ju, vojsku i vojnu opremu doVenecije u prošlim vremeni-ma.

Van. prov. Pietro AnđeloManjo 22. V. 1733. god. poh-valjuje Dobrotsku općinu podupravom kap. Đura Kame-narovića što je kroz čitavovrijeme providurove upravesa primjernom točnošću saljudstvom i brodovima preba-civala miliciju u Split, a be-škot u Budvu i Herceg Novi.

Van. prov. Vinćenco Dona26. VII. 1736. god. ističe poh-valno držanje Dobrotske op-ćine pod upravom kap. ĐuraIvanovića u pružanju pomoćisa svojim brodovima i ljud-stvom u prenašanju beškotaza vrijeme oskudice.

Van. prov. Marko AntonioTrevizan 17. VII. 1739. god.ističe pohvalno držanje Do-brotske općine oko smiriva-nja zavađenih stanovnikaDobrote (reon Ilijaševići) saCrnogorcima i što je otklonilažalosne posljedice koje sumogle proizaći.

Van. kotorski prov. Marko

Kverini izdao je terminacijupatrunu Niku Tripovom Da-binoviću l.V 1742. god. ko-jom pohvaljuje hrabrost ime-novanog patruna prilikomnapada ulcinjskih pirata nanjegov brod 11. XII. 1741.god. kod Bara dok je prevozioduhan iz Albanije za Venecijukojom prilikom je usmrtio 11napadača, ostale ranio odukupno 30 pirata, dok sudvojica njegovih mornara bilaranjena.

Pohvalnica van. prov. Vin-ćenca Griti-a braći Radimir(Grguru, Krstu, Petru i Pav-lu) pok. Mata, izdata 20. V.1747. god. što su na svoj tro-šak prenosili svojim brodovi-ma municiju i ostalo i što jekap. Grgur Radimir posredo-vao oko smirivanja razdorameđu stanovnicima.

Kap. Marko Lukin Ivano-vić odlikovan je od dužda Pe-tra Grimanija viteštvom sv.Marka za pobjedu nad pirati-ma kod Patrasa 1751. god.

Pohvalnica kap. Zaliva Mar-ka Flanđini-a izdata 1752.

god. za besplatnu pratnjubrodova u Boki.

Kap. Luka Petrov Ivanovićza zasluge u borbi protiv pi-rata odlikovan je 1753. god.naslovom “konte” sa svoja trisina Markom, Jozom i Ja-kobom od dužda FranćeskaLoredana. Luka je dobio veli-ku zlatnu medalju od 80 ce-kina težine na zlatnom lancu.Njegova dva brata Mato i Ra-fael zlatnu medalju od 40 ce-kina svaki.

Andrea Marini, prov. Zante-a pohvaljuje 20. VI. 1754.god. kap. Petra Matova Ra-dimira što je oslobodio malutartanu iz ruku pirata u blizi-ni Zante-a.

Zan Antonio Moro, van.prov. Kotora pohvaljuje 20.VI. 1755. god. istu obitelj Ra-dimir, ističući kap. Grgurakao mirotvorca između sta-novnika Dobrote i Crne Gore.

Kap. Jozo Lukin Ivanovićdobio je kavalijerat sv. Markaod dužda Franćeska Loreda-na za pobjedu nad Hadži-Ibrahimom 1756. god. u pi-rejskoj luci. Svi članovi posa-de na tartani Ivanovića, uče-snici bitke, dobili su po jednuzlatnu medalju od 6 cekina.

Đustan Boldù, van. prov.Kotora, pohvaljuje 27. I.1757. god. obitelj Grgura Ra-dimira što je besplatno stavi-la na raspoloženje svoje bro-dove ističući kap. Grgura usmirivanju između stanovni-ka Dobrote i Crnogoraca gdjeje bilo ubojstava i represalijaprema našim građanima.

Kap. Božo Antonov Radi-mir dobio je od mletačkogdužda kavalijerat sv. Markaza svojevrsni podvig nad pi-ratima kada je kod Krfa odbionapad dva piratska broda1758. god.

Franćesko Diedo gen. prov.Dalmacije i Albanije 22. VII.1759. god. i Daniel Renijer,van. prov. Kotora, 3. XI.1759. god. pohvaljuju obiteljRadimir ističući kap. Grgura

Mala spomen medalja braće Ivanovic 1756.

58

u smirivanju stanovništva.Petar Anđelo Manjo, van.

prov. Kotora, pohvaljuje 12.III. 1762. god. pomenutu obi-telj Radimir ističući kap. Gr-gura u smirivanju izmeđuDobroćana i Crnogoraca.

Franćesko Grimani, gen.prov. pohvaljuje 20.VII.1762.god. spomenutu obiteljRadimir, koja je sa svojimbrodovima učestvovala sanašim galijama u ratnim ope-racijama.

Pietro Emo, van. prov. 22.VII. 1766. god. ističe sprem-nost Dobrotske općine podupravom kap. Pava ĐurovaKamenarovića i zamjenikanjegovog nećaka kap. JozaNikova Kamenarovića štosu stavili na raspolaganjebrodove i osoblje za prevaža-nje milicije u Boki i Albaniji iza smirivanje na ovoj graniciizmeđu Crnogoraca i Dobro-ćana.

Kap. Vicko Tripov Tripko-vić, načelnik Dobrotske op-ćine, pohvaljen je njegov radterminacijom gen. prov. od21. XI. 1769. god. i drugomterminacijom van. prov. uKotoru Paska Cigonje l. X.1769. god.

Za vrijeme francuske oku-pacije (1807-1814) snabdije-vanje stanovništva sa solju uBoki bilo je skopčano sa veli-kim teškoćama. Francuskauprava je tražila zajam kodPeraške, Dobrotske i Prčanj-ske općine, a ove su se obra-tile pom. kapetanima nasvom terenu. Kap. Anton Bo-žov Radimir, jedan od naj-jačih pom. privrednika u do-ba Napoleona, pozajmio je200 zlatnih cekina. Pored to-ga dobrovoljno je ponudiogeneralu Marmontu da će da-ti zajam franc. upravi kolikoje potrebno za nabavku soli,pa je u tom smislu sklopiougovor sa vladinim delega-tom Paulući u Kotoru 15. VI.1808. god. obavezujući se daće za tri godine pozajmljivati

novac. Pored ovoga dao jefranc. upravi soli u vrijedno-sti od 25.585 franaka, što jevrhovnog zapovjednika Du-brovnika i Boke generala A.Marmonta navelo da objavisvim stanovnicima Boke iDubrovačke pokrajine da jekap. Anton Božov Radimiriz Dobrote “benemerito dellaPatria ed uno dei sudditi piuinteressati del Nostro GrandeMonarca (mnogozaslužan zaDomovinu i jedan od najin-teresantnijih podanika Naše-ga Velikoga Vladara).

Kap. Krsto Radov Radimirbio je napadnut u Korčulan-skom kanalu 22. V. 1812.god. od engleskih brodovabraneći konvoj francuskihbrodova. Od 11 ljudi na svombrodu izgubio je desetoricu,što mrtvih što ranjenih, a isam je bio ranjen, ali je uspioobraniti francuski konvoj.Zato je dobio od francuskogkralja Luja XVIII. 1817. god.najveće francusko odličje -Legiju časti.

Kap. Ilija Krstov Marović,zapovijedajući austrijskimbrigantinom “Mercurio” spa-sio je u grčkom arhipelaguposadu od 13 ljudi nastrada-log engleskog jedrenjaka1835. god. i zato je bio odliko-van od austrijskog cara Fer-dinanda I sa zlatnom meda-ljom, dok su članovi posadedobili po 25 forinti nagrade.

Kap. Tomo Krstov Dabče-vić je 1848. god. sam sa dvi-je žene odbio napad noću nanjegovu kuću u Dobroti odstrane veće grupe naoružanihCrnogoraca i natjerao ih u bi-jeg, pa je bio odlikovan au-strijskom zlatnom medaljomsa vrpcom.

Kap. Filip Tripov Radimirje za vrijeme krimskoga rata1854. god. ukrcao i spasiooko 200 osoba na Crnom mo-ru i prevezao ih do Kerča naKrimu. Za ovaj podvig bio jeodlikovan od strane ruske ko-mande sa zlatnom medaljon

sa natpisom “za usrdnost” naVladimirskoj lenti s tim da senosi o vratu. Uz medalju do-bio je i diplomu (gramotu).

Kap. Marko Andrijin An-drić dobio je pismo puno zah-valnosti od osiguravajućihdruštava iz Napulja što jeuspio prebaciti veći teret žita-rica po strašnom nevremenuiz rumunjske luke Galac doNapulja, 1859. god.

Kap. Andrija Markov Radi-mir, zapovijedajući barkom“Fiume” kasnije “Dar” spasioje četiri mornara od sigurnesmrti 1865. god, blizu turskeobale i kao priznanje dobio jepočasnu srebrnu medalju savrpcom.

Filip Matov Dabinović,kormilar istakao se u pomor-skoj bitki kod otoka Visa1866. god. na austrijskojstrani i dobio od Austrije sre-brni krst za zasluge.

Medalja Ilije Marovića 1836.

59

Kap. Tomo Vidov Marović,načelnik Dobrotske općine od1878-1882. god. za požrtvo-vani rad odlikovan je zlatnimkrstom za zasluge.

Kap. Luka Ivanov Dabčevićje u ratu 1877-78. god. prevo-zio hranu i municiju za ruskui crnogorsku vojsku, pa jedobio rusku zlatnu medalju iorden sv. Stanislava i bio jeimenovan 1887. god. poča-snim građaninom grada Pe-trograda. Ova počast je bilaproširena na sve članove nje-gove obitelji. Od Crne Gore zazasluge u spomenutom ratubio je odlikovan ordenom Da-nila I.

Kap. Filip Vidov Radoni-čić, zapovijedajući austrij-skim parobrodom “Vorwärts“zapao je u veliku oluju u vo-dama Kine 1887. god. tako daje pukla osovina propelera,pa je brod bio otegljen do Sin-

gapura. On je bio pohvaljenpismom od Pom. vlade u Trs-tu što je mnogo uradio naspašavanju broda, posade iputnika.

Kap. Anton Krstov Radi-mir nagrađen je zlatnim sa-tom od cara Njemačke i Pru-sije za spašavanje posade nje-mačkog barka na putu izBuenos Airesa za Dankerk 2.I. 1888. god. dok su članoviposade dobili po 200 marakanagrade.

Kap. Marko Tripov Dabče-vić - komodor je kao zapo-vjednik austrijskog parobro-da 1901. god. uspio spasitiod doživotne robije mladotur-skog pukovnika Haki Beja,zatvorenog na Rodosu. Pu-tem jednog sanduka tajnonoću prebacio ga je na broduz pomoć jednog mladića ko-ji je organizirao bijeg iz tam-nice. Poslije pobjede mlado-

turske revolucije kap. Dabče-vić je bio odlikovan ordenomOsmanlije III. stupnja, a odmoćnog mladoturskog drža-vnika Haki Beja dobio je napoklon alegorijsku sliku izra-đenu na svili na kojoj je izve-zen lik Haki Beja i kovčeg ukojemu je bio sakriven. Ovase slika čuva u Pomorskommuzeju-Kotor.

Kap. Gracija Markov Koso-vić je kao časnik na austrij-skom parobrodu “Trieste”1910. god. doživio na putu izAdena za Bombaj pucanjeosovine propelera i u isto vri-jeme brod je bila zahvatilavelika monsunska oluja. Po-slije 16 dana borbe sa olu-jom, posadu i putnike, ukup-no 181 osobu, spasio je en-gleski brod, a kap. Gracija jeza izuzetno zalaganje u spa-šavanju broda i putnika bioodlikovan austrijskim zlat-nim križem sa krunom 1911.god.

Kap. Ivan Tripov Tomić,zapovijedajući parobrodombivše Zetske plovidbe-Kotor1939. god. spašavajući jednunakrcanu maonu po olujnomvremenu na južnom Jadra-nu, bio je odlikovan Jugosla-venskom krunom IV. reda sadiplomom.

Kap. Diego Eduardov Dabi-nović (Kokot) rođ. 1913.god. kao II. oficir u talijan-skoj ratnoj mornarici, za vri-jeme II. svjetskog rata dobioje dvije brončane medalje i tojednu za vojničku hrabrost uratnim operacijama libijskihvoda, a drugu za spašavanjebroda u oluji u ratnim okol-nostima. Pored ovog dobio jetri ratna Križa za vojničkuhrabrost, služeći na torpiljar-kama “Cosenz” i “Pegaso”.

Kap. Đuro (Đurko) VijekovRadimir dobio je od papePavla VI. odličje Viteškog Re-da Svetoga Grgura Velikoga17. travnja 1969. god. za sve-strano angažiranje i doprinosu crkvenom životu Kotorske

Medalja Ilije Marovića 1836.

Piše:Vlasta MANDIĆ

AGNEZA: Drage, odmah mi po-zovi sve iz kužine neka dođu umali saloto na i pian.

Drage: Odmah će Vam bitiudovoljeno.

AGNEZA: Moramo stisnutikaiš. E đe smo ono stale... KakoVam kažem previše je toga. Sva-ko malo se slave krsna imena,vjeridbe pa svadbe. Svi se utrku-ju ko će bolje i bogatije da se oki-ti zlatom, i ko može i ko ne može.Ma sve mi nešto govori da će do-ći grdna vremena. Što ti mislišLucija?

Lucija: Mislim da se plašiš bezrazloga. Naša Dobrota je veća imoćnija, više nego ikada. Sinoćje navratio kod nas, na bičerin,kapetan Radimir i čula sam ugo-dne razgovore. Dobrota cvate usvakom pogledu, za nama su si-romaška vremena. U svoje knjigeje zapisao da naša Dobrota ima240 obitelji, 205 kuća i preko1600 stanovnika. I to nije sve,ima 45 jedrenjaka, 42 kapetana imarinskih oficira.

Jane: Moj Luka je na njegovubrigantinu ukrcao kaštradine,njeguškoga sira, lojanica, ulja,duhana, suhih smokava i samane znam što još i sve je partilo zaVeneciju. Kada se vrati bit će svi-le, zlatnog i srebrnog brokata…

AGNEZA: Ja se isto bojim.Onomad na svadbi kod kapetanaKamenarovića, jeste li samo vi-djele: stari svat, barjaktar, vojvo-da, ona stimadurica, primali suod svih javne počasti, najčasnijamjesta za stolom, prije od najve-će gospode. Kako su se samo še-

purili bogatim odijelom i naki-tom. Ispada da su svi Dobroćanijednaki i svi da su gospoda.

Lucija: Jes, jes, doveli su i zla-tara sa pomoćnikom da im radedoma, sve po njihovom štampuiz Venecije, kao što je učinjelakapetanica Marćela. Čula sam,sve za 30 fiorina.

Jane: Oladit će nam se čaj,ostavimo se priče.

AGNEZA: Oćete li po jedansplitski maraskino, marsalu ilipersiko.

Lucija: Ja bih rađe popila je-dan rožulin sa galetinom, takavje običaj u svaki štimani dobrot-ski saloto. Draga Agneza, što ti jelijepa ova gvantijera, sigurno ti jekapetan Ivo donio sa Malte. I jaimam sličnu.

AGNEZA: Jes moja Lucija jes, aja sam rekamala ovu dobrotskučipku. Kod čipkarice Mile samnaručila novi milje za kantunal iza komo. Naručila sam joj da miizveze ukrasne maramice, noćnukošulju i maramu za glavu i tosve u stilu „čipka na batiće“.

Lucija: Do nje ti je teško doći.Sve što uradi otkupljuju i nosepreko mora. Poznate su njenečipke i u Veneciju.

Jane: Drage moje, ja sam na-ručila novu nošnju. Sve novo,komplet i to petarulić, župet, ka-mižolu, traversu, pojas, bječve,rukavice, lumbrelu i tobolac samojim inicijalima. Moj Luka ćeučinjet dobro putovanje i nećemi ga biti teško privoljeti da otvo-ri česu. Za pravo reć mi, kapeta-nice i meritamo.

AGNEZA: Podignimo bičerine.U zdravlje i milost božju za svenaše na moru, živjeli. Još mi ne-

ma kuvarica, a sutra se spremasvečana večera. Dolazi nam u go-ste admiral Bokeljske mornariceIvan Zifra sa pratnjom. Moj Ivo jepošao do Bara da donese ulja ido Bijele po vino.

Mare: Sve mučim i pensam oćuli Vam pripovjedat što sam vidje-la juče na večernju misu u sv.Matije.

AGNEZA: Što to mila moja Ma-re, kaži nam. Danas je dan kadase nalazimo u saloto za ćut novi-tade. Znaš da ja od Iva ne moguizlaziti, njemu to nije milo, pasam po cijeli dan u palac. Što ćukad je đeloz!

Mare: Sve što ste rekli malopri-je u pravu ste. I meni se čini daće nas stići božja pokora. Sinoć jeu crkvu došao Marko, sin Antu-na Klačevića. Vratio se sa jedre-njaka, skinuo je nošnju i prezen-tao se u odijelu po talijanskojmodi.

Jane: Nije ti to nikakva novi-tad. Ja sam čula da naši mladićikada su preko mora, u stranijer-ske zemlje skidaju dobrotsku no-šnju i oblače se po talijanskojmodi. Kada se vrate doma, u Do-brotu oblače nošnju jer uz njumoraju nositi oružje, kako jedužnost i običaj.

Lucija: Jes, jes, onomad samsrela na Oparen brijeg Tonka An-drića, obučen u građansko odije-lo, a za pas mu stoji kubura. Izaškura su mu se svi smijali. Nećeto na dobro izać.

Jane: A što neće na dobro izać?Otac mu, kapetan Špiro, navegana bogata tržišta turske teritori-je, glava mu je stalno u vreći aliprihodi su veliki, broje se na de-setine hiljada dukata, pa mu mo-

KKOOTTOORRSSKKEE BBOOTTUUNNAADDEE

Kapetanice

60

Dobrota, hiljadu sedamsto i ... neka godina

že cijela familija živjeti na visokojnozi. Perfin, grade novi kamenipalac u Ljutu sa dva velika bal-kona, a unutra na prvi spratimat će „quatro stanze ed un sa-lon“ kako i priliči dobrotskoj go-spodi. Čula sam da su potrošili3000 fiorina za ograditi taj palac.

AGNEZA: Kada se samo sjetimmojega Iva. Prvi put kada smo sevidjeli i obećali jedno drugome,došao je obučen u našu nošnju.Košulja bijela kao njegovi bisernizubi, sa čipkom i merlima. Prekonje crvena ječerma ukrašenazlatnim gajtanima i kitama. Ko-ret sa dugim rukavima optočensrebrnim pucima, prebacio jepreko svojih širokih ramena. Make statura, ah, ah! Crne širokegaće od porheta sa ljubičastimdokoljenicama, ječerma, ćesa, to-bolac, a preko gondoleta su muse sijale nakićene velurne gete.Brkovi i perčin kako dolikujemuškome, ma ke prezenca odčovjeka!

Mare: Kakva se buka to čuje,ko to viče.

Drage: Sinjora, molim Vas iza-đite u portik, imam Vam neštoreći… ps…ps... Desila se nevoljau kužinu. Krstinja je slomila de-mižanu punu maslinovog ulja.

AGNEZA: Za ime dragoga Bo-ga, sve, samo ulje ne. Za sedamgodina će nas pratiti nesreća. Te-ško nama. A, kako ću to reći Ivukada se vrati.

Drage: Ako ćete mene posluša-ti ne morate mu ništa ni reći. Uljese prosulo preko kamenih ploča,sve smo pokupile i kroz pašabrodprocijedile. Dosta smo ulja aku-žale, neće ni primijetiti. Nemojteni gospođama u saloto ništa reći.

AGNEZA: Što bi ja bez tebe mo-ja Drage. Dobro, dobro nekaostane među nama. Nego jesu lipospremile kužinu. Bajule odbrašna je trebalo prebrat, da ne-ma mušice, kace, vedra, čabrovesve dobro izfregat i napuniti vo-dom, bronzine i pentolone oprat,garbun i kamasatre jesu li posta-vile na komin, pošada od srebra,kandalijer sve treba da se sija,stolnjaci, tavajuli...

Drage: Sinjora, nemojte o tomeVi lomit glavu, sve će biti kakomerita u palac slavnoga i štima-

noga kapetana Iva.Agneza: Prava si družbenica

Katice moja. Ruke ti se pozlatile.Jane: Što se to desilo?Agneza: Ma baš ništa vrijedno

za abadat. One dvije male služav-ke, koje sam primila ima mjesecdana, iz Crne Gore, su se neštoposvađale.

Lucija: Nikad ne znaš koga pri-maš u kuću i što te sve možestrefiti.

Jane: Lijepo bi bilo da se miostavimo prijašnjih, muških raz-govora, naše glave ne mogu tosve ni razumijet. Agneza, što ćetepripremiti za večeru za admiralaZifru i njegovu pratnju?

AGNEZA: Dobila sam nove ri-ćete od kontešine Ivanović. Vrati-la se iz Venecije i kao uvijek pu-na je novitadi svake vrste. Poklo-nila mi je kolajnu i braćolet pozadnjoj modi, od srebra pozlaćensa safirima. Što mi je još važnijedonijela je rićetu za Pastičo. Toli-ko sam se naslušala o toj ričeti.Kažu da su je Židovi, španski Sa-fardi donijeli u Veneciju i da je tocarsko jelo. Mletački dužd se zaBožić gosti sa tim jelom.

Mare: Baš sam kuriozna, ajdekaži nam nešto o tome. Od čegase pravi?

AGNEZA: Pravi se od makarulai od ragua spremljenog od raznihkomadića mesa kokoške, teleti-ne, junetine, džigerice, gljiva pa idivljači. Sve kada se pripremiomota se u pastu frolu i peće.Kada ga izneseš na trpezu mirišecijela kuća, a ima ga i što vidjet,pravi gospodstveni zalogaj.

Karmen: Dobro su govorili na-ši stari da kada staviš prst u mo-re imaš vezu sa cijelim svijetom.Što bi mi bez mora? Meni je Tri-po donio iz Venecije veliko naki-ćeno ogledalo sve štukatura doštukature, možete zamisliti po-zlaćeno, zove se Venecijanskoogledalo ah, ah! Promijenit ću icijelu mobilju u saloto u stilu ba-roka, kako je sada moderno. Na-ručila sam i koltrine od brokata,a bonagracije ista štukatura kaokod ogledala.

Tonka: Može ti i bit kada tionaj šempijo od muža plovi cijelivijek. Iskrca se svake pete godi-ne.

Mare: Muči Tonka, govori sotovoce, jer ako te čuje neće te opra-ti svo Jadransko more.

Karmen: Što to rominjaš Tone,nisam te dobro čula. Evo, cijelopopodne sjediš, rekamaješ, nedižeš oči, niti puštaš glasa. Lijeposam promislila da si mutava.

Tonka: Nekad i mutavi, kad nemogu izdržat, a pripadne im mu-ka, progovore.

Lucija: Ne znam o čemu ovedvije pričaju. Agneza moja, kaži timeni što ćeš još parićat za takovisokoga gosta?

AGNEZA: Zna se, kako je obi-čaj: zupa di karne sa zanzarela-ma, škartoceti od krtole, polpeto-ne po dobrotsku, žgvacet, baka-lar in bianko i pastičio. Na krajupandišpanj, puding od krokanta,želatina od rozolija, marcipan,mandulata i dobrotska torta. Ubajul imam još kafe što mi je Ivodonio iz kafe Floriana iz Veneci-je. Poslije jela poslužiti ću u salo-to kafu i sa time ćemo završiti ve-čeru.

Karmen: Bogato nema što, nebi se zastidjeli da Vam dođe u go-ste i providur od Kotora. Ma čuj,Peraštani našu tortu zovu Pera-ška torta. Ma kako to može bit,tu se nešto mora poduzet.

Tonka: Najbolje da im objavi-mo rat od torte. Nije važno kakoje ko zove. Svi isto znaju da je do-brotska pa neka guštaju.

Drage: Sinjora, u mandrać jearivao ribar Loro sa puno razneribe. Otvorite finjestrin.

Loro: Navalite dobrotske go-spođe, evo freške ribe iz Mula,Rosa, Kostanjice. Ima orade, pa-lamide, gavica, barbuna, sopa,što god Vam srce poželi.

AGNEZA: Loro, nije sad ura odpazara, pazi da te ne ufati carina.

Loro: Znam da nije ura od pa-zara, sinjora Agneza, ali desio semirakuo, vazda hvala sv. Graciji,imam punu barku ribe i to mo-ram prodat. A čuo sam da imategala večeru, da ćete ugostiti ni-koga drugoga već providura odKotora grada.

Agneza: Dobro Loro, sići ćeDrage i otvorit konobu, pa svu ri-bu stavite u panjegu da ostanefreška do sutra. Ma kako se svebrzo pročuje, baš je svijet mali,

61

62

Piše:Dr. sci. Lovorka ČORALIĆ

Frano Bolica iz roda Grbičićzapažen je odvjetak te ugle-dne kotorske plemićke obiteljiu XVII. stoljeću. I sljedeći ob-našatelj najvišeg mletačkogviteškog reda odvjetak jeogranka Bolica Grbičić. Riječje o Vicku (umro oko 1664.godine), Franovu bratu, o ko-jemu iz dosadašnjih spoznajahistoriografije bilježimo neštomanje podataka.

Posrednik,opunomoćenik,

prenositelj državnepošte

Djelujući u iznimno složenodoba (Kandijski rat), Vicko jenakon bratove smrti obnašaodužnost papinskog opunomo-ćenika za katoličke misije u Al-baniji, djelovao je u posredova-nju između Mlečana i glavaracrnogorskih i hercegovačkih

plemena i Osmanlija (opsežnaprijepiska pohranjena je u Dr-žavnom arhivu u Mlecima) te –kao i brojni drugi Bolice prijenjega – osiguravao prijenos dr-žavne pošte iz Mletaka u Cari-grad. I Vicko je, kao i njegovbrat, rano stekao čast mleta-čkog viteškog odličnika(1621.). Povelja je također ob-javljena u duždevoj kancelariji(tada se dužd bio Antonio Priu-li), a započinje potvrdnicomkoju u ime dužda piše mletačkivitez Zuanne Carnovalli. Sadr-žaj je povelje kratak i tipiziranpo uzoru na druge onovreme-ne povelje o imenovanju vitezo-vima te i sadrži – kako je uobi-čajeno – i pohvalu kotorskoga

plemićkog roda Bolica i njiho-vih zasluga za Mletačku Repu-bliku. U dokumentu se izrije-kom ne spominju Vickovi pret-ci (osim Vickova oca Ivana Bo-lice), a njihove su zasluge na-vedene općenitom frazom. Uzavršnom dijelu povelje, sličnokao i u drugim istovrsnim do-kumentima, naglašavaju seprava i povlastice koje VickoBolica stječe uvrštavanjem umletački viteški red.

Guvernadur zapograničje

Ogranku Bolica Grbičić pri-padao je i treći mletački vitez

Vicko je, kao i njegov brat Frano,rano stekao čast mletačkog viteškogodličnika (1621). Ogranku BolicaGrbičić pripadao je i treći mletačkivitez iz te obitelji - Nikola Antunov(umro prije 1670.)

Vicko i Nikola Bolica Grbičić

63

iz te obitelji - Nikola Antunov(umro prije 1670.). Iako o nje-govu životopisu nema previšepodataka, znano je da je i Ni-kola, kao i drugi članovi nje-gove obitelji, djelovao na osi-guravanju prijenosa pošte izMletaka u Carigrad, a tijekomdruge polovice XVII. stoljećaobnašao je i službu guverna-dura/nadintendanta za po-granična područja s CrnomGorom (sopraintendante aiconfini del Montenegro). Mle-tačkim vitezom Nikola BolicaGrbičić imenovan je pove-ljom dužda GiovannijaPesara dana 12. veljače1658. Tekst potvrdnice upovelji sastavio je i obja-vio istoga dana mletačkiodličnik Luca Cornier. Utekstu povelje sadržano jei nešto više podataka ozaslugama mletačkog ča-snika i upravitelja vojno-pograničnih područja Ni-kole Bolice, kao i njegovaoca (također guvernadu-ra) Antuna.

O životopisu potonjegBolice nema podrobnijihpodataka, pa su ovdje sa-držane informacije jedanod rijetkih i stoga istraži-vački osobito vrijednihtragova. U trenutku po-djeljivanja povelje Nikolinjegov otac Antun više ni-je živ. Njegove su se za-sluge za Republiku iskazivaleu više navrata tijekom pro-teklih desetljeća, a posebice1612. i 1613. godine, kad jedjelovao kao mletački posla-nik (ali i doušnik) u Dubro-vniku i Drinopolju (Jedrene,Edirne, Hadrianopolis), a uDrinopolju istraživao i mleta-čkoj središnjici slao korisneinformacije o kretanjuosmanlijske vojske. Brojna sutakođer i svjedočanstva, ka-

zuje sadržaj ove povelje, o An-tunovim prinosima Republiciiskazanim tijekom tekućeg(Kandijskog) rata protivOsmanlija. Zahvaljujući či-njenici da je obitelj Bolica ti-jekom proteklih desetljećaiskazala brojne primjere oda-nosti i zasluga za svoju drža-vu, potvrđene i imenovanjemu vitezove drugih članova oveobitelji, mletački je Senat 30.studenoga 1657. donio odlu-ku kojom se Nikola Bolicaimenuje vitezom Svetoga

Marka te mu se – upravo uskladu s imenovanjima kojapodjeljuje Senat – dariva izlatna kolajna. Ta se odlukasvečano proglašava na danobjavljivanja ove povelje,odlukom dužda GiovannijaPesara te se Nikola Bolica, uprisutnosti mletačkih vijećni-ka i drugih odličnika, uvršta-va u viteški red. Kao i u dru-gim imenovanjima, i u poveljipodijeljenoj Nikoli Bolici izri-

jekom se navode sva prava ipovlastice koje stječe kaomletački odličnik (povlasticanošenja vojničke odore i oruž-ja).

Brojne podudarnostiUsporedna raščlamba sva

tri imenovanja članova obite-lji Bolica vitezovima SvetogaMarka pokazuje brojne podu-darnosti. Svi su odvjetci istogogranka roda Bolica (BolicaGrbičić), koji su u društve-

nom, političkom i vojnomživotu grada Kotora, Bokekotorske te na širim po-dručjima mletačkih steče-vina na ovome dijeluistočnojadranske obale,posebice bili djelatni uXVII. stoljeću. Razlozi nji-hova imenovanja zrcaletemeljne probleme iusmjerenost mletačkevlasti u ovom dijelu Ja-drana (ratovi s Osmanli-jama, odnosi s hercegova-čkim i crnogorskim ple-menima te s osmanlij-skim vlastima, djelovanjekatoličkih misija naosmanlijskom području,djelovanje na crkvenojuniji, osiguranje poštan-ske službe iz Mletaka uCarigrad, organizacija iustroj vojno-pograničnihzona i dr.). U svim su se

tim sastavnicama mletačkepolitike spomenuti odvjetciobitelji Bolica osobito istak-nuli. Kako povelje naglašava-ju, njihova su vjernost i pre-gnuća za dobrobit Serenissi-me iskazivani (bez obzira naosobne neprilike, opasnosti istradanja) kroz više pokolje-nja te se stoga ta obitelj možeubrojiti među benemerite i fe-delissime bokeljske plemićkerodove.

33KKOOTTOORRSSKKII PPLLEEMMIIĆĆII –– VVIITTEEZZOOVVII SSVVEETTOOGGAA MMAARRKKAA

Grb Bolica

64

Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Vla-de Republike Hrvatske, na preporuku Veleposlanstva RH u Podgorici, realizira projektBaze podataka za zapošljavanje svih građana Crne Gore hrvatske nacionalnosti. Partneru projektu je Hrvatska gospodarska komora – Kotor.

Prijavite se! Jedinstvena baza podataka je skup informacija o prijavama nezaposlenih osoba, prijavljenim

potrebama za radnicima, zasnivanju radnog odnosa... Cilj je posredovanje u zapošljavanju.Dovoljno je da se registrirate i unesete vaše podatke, koji će biti dostupni samo zainteresiranim

poslodavcima.

Posjetite nas na www.hgdcg-kotor.org

ZA NEZAPOSLENEDa biste se prijavili u našu bazu podataka potrebno je da ispunite kratki formular koji se otva-

ra klikom na link Prijavite se. U samom formularu, u zavisnosti od vašeg interesiranja, odabratćete opciju da li želite da se prijavite kao kandidat ili kao poslodavac.

Kad ispunite formular kliknite na link Registriraj se. Pošto se registrirate, na vaš mail će stićilink za aktivaciju naloga sa prijavljenim podacima. Kada je nalog aktiviran možete da se prijavi-te. U lijevoj koloni na samom dnu nalazi se odjeljak za prijavu korisnika.

Ukoliko ste prilikom registriranja odabrali opciju Kandidat nakon prijave u lijevoj koloni će seotvoriti meni Zapošljavanje gdje možete da pratite sve ponude slobodnih radnih mjesta (klikomna Sve ponude) kao i ponude koje odgovaraju vašim ličnim karakteristikama i interesiranjima(klikom na Pretraga ponuda). Klikom na Prijava kandidata otvara se formular nakon čijeg ispu-njavanja se kompletira vaš nalog. Sva polja označena zvjezdicom moraju biti popunjena.

ZA POSLODAVCE

Ukoliko ste prilikom registriranja odabrali opciju Poslodavac nakon prijave u lijevoj koloni ćese otvoriti meni Zapošljavanje gdje možete pratiti Sve kandidate i Dodate ponudu.

Vaše prijave ili ponude možete donijeti i osobno u ured HGDCG na Zatvorenombazenu u Škaljarima, Kotor, radnim danima od 08. 00 do 14. 00 h, ili slati na e-

mail hgd-kotor@cg.yu

65

Časopis bez granica Časopis Hrvatski glasnik, izdavača Hrvatskog građanskog dru-

štva, jedino je glasilo Hrvata Crne Gore. Bavi se temama važnimza život hrvatske zajednice u Crnoj Gori: političkim, gospodar-skim, društvenim, kulturnim, povijesnim... ali je i u stalnoj misi-ji povezivanja dvaju država, Hrvatske i Crne Gore.

Distribuira se na kioscima u Crnoj Gori, a putem pretplate sti-že u Hrvatsku, Europu, Australiju, SAD...

Otvoreni smo za suradnju, sugestije i dobronamjerne primjedbe. Nastojimo da svaki sljedeći broj uradimo bolje i kvalitetnije, sa

raznolikim i zanimljivim sadržajem. Budite i dalje s nama, šaljite Vaše priloge, budite i Vi jedan od

kreatora našeg i Vašeg lista!Pretplatite se!

GLASILO HRVATA CRNE GORE

NARUDŽBENICAOvim neopozivo naručujem primjeraka "Hrvatskog glasnika"

Ime i prezime/naziv tvrtke

Ulica i broj

Grad Poštanski broj Država

Tel/fax

Datum

E-mail

Potpis/pečat

56

PRODAJNA MJESTAHrvatski glasnik možete kupiti ispred katedrale sv. Tripuna, naKamenom kiosku i sljedećim prodajnim mjestima Bega pressa:

Podgorica:Ivana Vujoševića, kućicaMomišićiPC Kruševac- SvijetCentar - maloprodajaNjegoševa ulica - Globus

Bar: Trafika SDKKostrača

Ulcinj: Bulevar- maloprodaja

Budva: Prolaz - maloprodajaSpas - maloprodaja

Tivat: AnjaPantomarketSturiDraganaMaprenat

Cetinje: Pazar, maloprodaja

Kotor: PantomarketRiva kod kamenog kioska

Herceg Novi: Tažeks - BijelaMješovito 33Grbo MNMKnežević CompanyPantomarket CentarKnjižara So

Risan: Centar

Financijska sredstva za pripremu i tiskanje osiguravamo zahvaljujući donatori-ma i sponzorima, među kojima su INA Crna Gora, Ledo Montenegro, Turističkazajednica Grada Zagreba, AdriaMar, Split Ship Management, Podravka, Radio

Kotor, Radio Skala…

Ukoliko ste zainteresirani za suradnju,kontaktirajte nas na tel: +382 304 232, +382 69 700 720,

ili e-mail hgd-kotor@cg.yu

PRETPLATITE SE!Za Crnu Goru:

18 eura18 eura

Za Hrvatsku:

180 kuna

Za inozemstvo:

24 eura

na žiro račun 510-10418-20

Crnogorska komercijalnabanka

na kunski račun23600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica Dubrovnik

Vukovarska 7,20 000 Dubrovnik

na devizni račun HR7723600001101667657,Zagrebačka banka d.d.,Poslovnica DubrovnikVukovarska 7, 20 000

Dubrovnik

Ovu narudžbenicu i kopiju uplatnice pošaljite na adresu izdavača:Hrvatsko građansko društvo Crne Gore, Zatvoreni bazen Škaljari, 85330 Kotor, Crna Gora

Pretplatiti se možete i u Uredu HGDCG u Kotoru

67

Držić međunašijencima

„„DDUUNNDDOO MMAARROOJJEE““ UU IIZZVVEEDDBBII HHNNKK ZZAAGGRREEBBOODDUUŠŠEEVVIIOO KKOOTTOORRSSKKUU PPUUBBLLIIKKUU

809. 2009.1200 GODINA DOLASKAmoćiju Sv. Tripuna u Kotor809. 2009.