GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA I NJEN UTJECAJ NA BIH

MAKROEKONOMIJA

Delić Damir

KISELJAK,2014

Sadržaj

1.0 UVOD_______________________________________________________________________22.0 GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA______________________________________________2

2.1 SVJETSKA FINANSIJSKA KRIZA__________________________________________22.2 IDENTIFIKACIJA UZROKA KRIZE_________________________________________3

3.0 POSLJEDICE KRIZE NA VELIKE SVJETSKE KOMPANIJE__________________________44.0 POSLJEDICE KRIZE 21-og VIJEKA______________________________________________55.0 OSNOVNA OBILJEŽJA EKONOMSKE KRIZE U BIH_______________________________66.0 UTJECAJ FINANSIJSKE KRIZE NA PRIVREDU BIH_______________________________7

6.1 ANALITIČARI__________________________________________________________ 87.0 OREGLED SADAŠNJE EKONOMSKE SITUACIJE U BIH___________________________ 9

7.1 ULOGA CENTRALNE BANKE BIH U PROCESU PRISTUPANJA EU____________10ZAKLJUČAK___________________________________________________________________11LITERATURA__________________________________________________________________12

1

1.0 UVOD 

Globalna ekonomska kriza donosi pad ekonomske aktivnosti, nelikvidnost realnog sektora, probleme finansiranja tekućeg prihoda, rasta i razvoja kompanija, depresiju potrošnje građana i agregatne potrošnje, te enormni rast nezaposlenosti.

Od tri glavne karakteristike krize - pad cijena imovine, pad zaposlenosti i proizvodnje, i pad realne vrijednosti javnog duga - za BIH, zbog dosadašnje depresijacije tržišta rada i političke osjetljivosti problema nezaposlenosti, najpogubnije može biti upravo gubljenje radnih mjesta, odnosno opstajanje problema masovne dugoročne nezaposlenosti.

Krizom uslovljeno gubljenje radnih mjesta i dotadašnje postojanje neravnoteže odnosno neusklađenosti ili nespojivosti između tražnje i ponude rada ukazuju, zapravo, na najtežu konsekvencu globalne krize u Bosni i Hercegovini – uporedno djelovanje dva krajnje negativna uzroka nezaposlenosti – strukturalnog i cikličnog.

Gotovo da nije potrebno obrazlagati da dugoročni karakter dosadašnje strukturalne nezaposlenosti u BIH i kratkoročne ciklične nezaposlenosti, podrazumjeva veliki trošak za nezaposlene i značajan gubitak potencijalnog outputa na nivou makroekonomije. Neravnoteža na tržištu rada koja proizilazi iz promjena u poslovnim ciklusima, kakva je na sceni u bih od zadnjeg kvartala 2008. godine, trebala bi biti privremenog (cikličnog) karaktera, no promjene u veličini nezaposlenih i slobodnih radnih mjesta koje potiču iz trenutnog stanja u okruženju mogu postati postojane. Takva situacija može biti vjerovatnija ukoliko proces prilagođavanja na tržištu rada postane duži.

U situaciji nefleksibilnog prilagođavanja, moguće je da se nezaposlenost ne vrati na svoj početni nivo u vrijeme ekspanzije, već da bude zadržana na nivou iz perioda recesije (fenomen histereze).

2.0 GLOBALNA EKONOMSKA KRIZA

Finansijske krize definiraju se kao poremećaji na finansijskom tržištu, koje karakterizira pad cijena imovine, te propast finansijskih i nefinansijskih institucija. Javljaju se kod rasta nepovoljnih odluka i moralnog hazarda na finansijskim tržištima, koja ne mogu usmjeravati kapital učinkovito od štediša prema investitorima, što uzrokuje smanjenje ekonomske aktivnosti.

Naravno, ovakvo ponašanje koje se temelji na očekivanjima, dovodi do ostvarivanja predviđenih događaja. Svi vjeruju da će biti kriza, pa dolazi do smanjenja potrošnje i pojave krize. U slučaju da je kriza već nastupila, ovakav oblik ponašanja samo pojačava negativne ekonomske učinke. Ekspanzivna finansijska politika može ublažiti slom, ali uz kreiranje inflacije.

2.1 Svjetska finansijska kriza

Kapitalistička kriza nije ni kriza oskudice, ni kriza preobilja proizvoda, nego kriza održivog odnosa potražnje i ponude, koji zadovoljava kriterij rentabilnosti, a ima višak ponude proizvoda i nezadovoljenu potražnju za proizvodima. Na strani potražnje pojavljuje se višak neiskorištene novčane štednje, a na strani ponude višak kapaciteta i zaposlenosti, te nedostatak motiva da se dalje investira.

Privredna aktivnost pada te dovodi do zastoja, koji se širi i pretvara u stagnaciju. Ponuda pada do minimuma potražnje, očekujući dalji razvoj poslovnih prilika. Stagnacija može trajati godinama, dok se ne stvore povoljniji uvjeti investiranja i rasta potražnje. Takav ekonomski sistem izaziva društvene štete i socijalnu napetost. Temelji finansijskog sistema postavljeni su sredinom prošlog stoljeća u Bretton Woodsu. Stup je američki dolar, na koji su fiksirane glavne valute, a on je vezan uz zlato, što je funkcioniralo do ukidanja konvertibilnosti dolara, početkom 70-tih godina.

2

Suspenzijom konvertibilnosti prekinuta je veza između realne i finansijske ekonomije. Slijedi fiat ekonomija, pa finansijski sektor počinje nekontrolirano bujati što se očituje u transformaciji tradicionalnog bankarstva, rađanju novih institucija, kreiranju novih financijskih proizvoda, tzv. Finansijskih inovacija.Finansijski sektor se razvija neovisno i puno brže od realne ekonomije. Poticaj bujanju finansija svakako je i tržišna doktrina da je finansijsko tržište samo regulirajući mehanizam i da ne može otići u ekstreme. Rast finansijskog sektora i njegova globalizacija omogućava deregulacija, tehnologija – informatike i telekomunikacija i brojnih finansijskih inovacija. Rastom finansijskog tržišta razvijaju se i sistemi nadzora i regulacije, ali su pretežno nacionalnog karaktera. Mnogi inovativni finansijski proizvodi, posebno u sektoru investicijskog bankarstva, funkcioniraju izvan sistema nadzora.

 

2.2. Identifikacija uzroka krize

Uzroci se mogu identificirati kroz funkciju finansijskog sistema sad-a, te uloge dolara u svjetskim finansijama. Sad su se tijekom 90-tih godina prošlog stoljeća, od zemlje vjerovnika transformirane u zemlju dužnika. To se dogodilo zbog privredne ekspanzije dalekoistočnih zemalja i kine. Te zemlje su zbog vanjsko-ekonomskih viškova kupovale dolare, trezorirale ih i tako uvećale devizne rezerve. Te ekonomije su osiguravale tržište, kontrolirale dolar (obveznice) i ostvarivale prihode od kapitala, a na to su bile strukturno prisiljene zbog inflacije. U SAD-u je mehanizam stalnog kumuliranja dugova metodom recikliranja dolara (emisija obveznica) pridonio enormnim viškovima kapitala, budući da je jedan dio kapitala bio lociran u dalekoistočnim zemljama (zbog pada profitne stope u razvijenim zemljama izazvane niskom cijenom rada u kini i tim zemljama), dok je preostali kapital investiran u potrošnju, poglavito nekretnine. Strah od viška kapitala u SAD-u koji je s jedne strane nastao kao posljedica visokih američkih profita u daleko istočnim zemljama i kini, a s druge strane bio uzrokovan brzim obrtom kapitala u zemlji, zbog pretežitih investicija u potrošnju, doveo je do politike niskih kamatnih stopa i eksplozije cijena nekretnina, odnosno gomilanja silnih  ekstraprofita na tržištu nekretnina. Sad su se zaduživale kako bi finansirale platno bilansni manjak. Kina je svoje viškove plasirala u dolare. Kamatna stopa odražava odnos ponude i potražnje novca, ali i mjeri razinu proizvodnje. Ta dva uvjeta nisu zadovoljena. Bez “finansijskih inovacija”, koje su omogućile bankama da prodaju hipoteke kao novi “finansijski proizvod” s visokom zaradom, kriza bi ostala na tržištu nekretnina u SAD i ne bi se globalno proširila. Kriza se neće riješiti samo novim “novcem”, kao što centralne banke pokušavaju, ili oštrijim nadzorom tekućeg finansijskog sistema. Finansijska kriza pretvara se u realnu recesiju ili i depresiju. Finansijski sektor je neopravdano i neutemeljeno nadjačao realni sektor. Postojeće razlika između monetarne (fiatne) i realne ekonomije je neodrživa. Finansijska je kriza zarazila Europu, kroz europske banke, uključujući i središnje, koje su kupile finansijske proizvode od banaka s aaa+ rejtingom. Finansijski je sektor u EU narastao iznad racionalnih granica, a i profiti od generiranja virtualnog bogatstva zbunjuju. Eu je obuzeta ekonomskim rastom, za koji se tvrdi da je bezgraničan zbog tehnološkog progresa i dominacije usluga nad proizvodnjom materijalnih dobara, na žalost stvarni znanstveni temelji ekonomskog rasta su proizvodna funkcija i proizvodnja. Recesija se prvo dogodila ekonomijama koje su uništile realni sektor ili u kojima je realni sektor bio uglavnom u stranom vlasništvu – Irskoj, Baltičkim državama i Mađarskoj. Zaštita konkurencije je zaboravljena davanjem velikih subvencija bankama i finansijskim institucijama, a nacionalizacija dijelova finansijskog sistema više nije problem. Europska središnja banka je prihvatila da deflacija može biti veća prijetnja nego inflacija. Multinacionalne kompanije u cilju postizanja profita su već otišle u Kinu, potrošači se tješe s jeftinim nisko kvalitetnim kineskim proizvodima, a gubitak radnih mjesta u industriji je velikim dijelom zamijenjen poslovima u sektoru usluga. Umjesto da EU zahtijeva od svojih multinacionalnih kompanija koje su transferirale proizvodnju da i kod kineza vode računa o temeljnim socijalnim standardima, ona im je dozvolila da unište temelje domaćih ekonomija, što znači proizvodnju nečeg realnog na račun financijskih proizvoda. Europa se ne može natjecati s nacijama koja ne osiguravaju slične razine socijalne zaštite. Bitka je unaprijed izgubljena slijedećom pogreškom, u nastojanju da se pokuša Kina pobijediti povećanjem efikasnosti. Preostao je postupni ekonomski protekcionizam, zbog propusta u reakciji na migracije u proizvodnji. Neoliberalizam pretpostavlja ne samo da bi se državama trebalo upravljati kao kompanijama, nego i da se države ne bi trebale miješati u ekonomiju, jer tržište regulira samo sebe. Ovaj problem distribucije je u temelju kapitalističkog sistema, koji je sistem stalnog natjecanja koje vodi želja za maksimalizacijom profita. U takvom svijetu nema mjesta za socijalnu svijest. Država je ta koja mora popuniti prazninu. Tržišna ekonomija je nenadmašna kao sistem za stvaranje bogatstva, ali samo socijalne kompenzacije osiguravaju pravednu podjelu bogatstva. Europske socijalno-tržišne ekonomije više nego anglo-saksonski neoliberalni model kao dužnost države gledaju da se smanje nejednakosti koje stvaraju tržišta, što znači da tržišna ekonomija funkcionira samo ako država intervenira. Američka financijska kriza

3

pokazuje što se događa kada se tržištima da puna sloboda, pa umjesto da se reguliraju, sudionici na tržištu unište sami sebe.Investicijske banke su pretvorile tržišta dionica u nerealni cirkus. Sada se dolazi i do temeljnoga problema kako riješiti sadašnju krizu. Novčani i financijski sektor se može stabilizirati preko državnih intervencija u kapital banaka i novčanih injekcija, ali opravak realnoga sektora će biti puno teži. Šta više u sadašnjim okvirima sa gore spomenutim ograničenjima oporavak realnoga sektora i stabilan rast se gotovo čini nemogućom misijom.

3.0 POSLJEDICE KRIZE NA VELIKE SVJETSKE KOMPANIJE

Kriza koja se desila uticala je na funkcionisanje mnogih velikih kompanija, na smanjenje njihovog profita i dovela do situacije u kojima su vlasnici bili prinuđeni na otpuštanje svojih radnika. Neke od velikih kompanija u kojima su se dešavale takve i slične promjene:

SITIGRUP

Sitigrup, kompanija sa najvećom svjetskom mrežom za pružanje finansijskih usluga, saopštila je da planira da u narednim mjesecima otpusti dodatnih 50.000 zaposlenih, u pokušaju da smanji troškove za personal za oko 20%. Broj zaposlenih u kompaniji je pao sa 352. 000 krajem septembra 2008. Godinena oko 300. 000.Sitigrup već je ukinula 23. 000 radnih mjesta od početka godine. U periodu jun-septembar uknjižila je neto gubitak od 2,8 milijardi dolara, zabilježivši negativan saldo četiri kvartala zaredom. Vrijednost akcija kompanije pala je za čak 70% od početka godine. Program smanjenja troškova uključuje i prodaju riskantnih akcija, uglavnom vezanih za krizu na hipotekarnom tržištu, i kresanje ukupnih troškova za petinu.

TOJOTA

Japanska Tojota (Toyota) je u tromjesečju zaključeno sa junom zabilježila gubitak od 77,8 milijardi jena (819 miliona dolara). U saopštenju se navodi prognoza da će u fiskalnoj godini zaključeno sa martom 2010. Gubitak iznositi 4,7 milijardi dolara, što je niže u odnosu na ranije procjenjeni gubitak od 5.8 milijarni dolara.Tokom tri mjeseca zaključeno sa junom, 2009. Godine taj japanski proizvođač automobila zabilježio i pad prihoda, koji su smanjeni za 38,3% na 40,4 milijarde dolara, što je posljedica smanjenja prodaje u gotovo svim regionima svijeta.Novi Tojotin hibridni automobil, koji vozi na benzin i električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu. Manji gubitak od očekivanog u prošlom kvartalu ukazuje na to da Tojotin agresivni program obuzdavanja troškova, koji uključuje smanjenje broja radnih mjesta i proizvodnje, manje plate za rukovodioce i smanjenje investicija, ipak daje neke rezultate.Tojota je povećala prognozu prodaje svojih vozila u svijetu tokom tekuće fiskalne 2009.godine na 6,6 sa 6,5 miliona automobila, što upućuje na rast prodaje na domaćem tržištu, zahvaljujući mjerama vlade u Tokiju za podsticanje prodaje energetski štedljivijih vozila.Novi „Tojotin“ hibridni automobil, koji vozi na benzin i električnu energiju, trenutno je najprodavaniji model u Japanu, što je prvi put da vodeće mjesto u plasmanu zauzme neko hibridno vozilo, vlada u Tokiju je nedavno ukinula porez na kupovinu takvih vozila i pokrenula program „keš za krntije“.

GENERAL MOTORS - GM

GM je jedan od vodećih proizvođača automobila u svijetu i ubjedljivo najveća autokompanija u SAD-u. Ima 235 hiljada zaposlenih, a lani je iz proizvodnog pogona GM izašlo 8,35 miliona putničkih i teretnih vozila. Vrijednost prometa posrnulog američkog automobilnskog džina pala je tokom prvog kvartala za 47% na 22,4 milijarde dolara.Kvartalni gubitak GM-a po akciji, od 9,66 dolara bio je međutim za 1,31 dolar niži nego što je predviđala grupa analitičara u anketi agencije Blumberg.Poslije informacije da je kvartalni gubitak GM bio niži od očekivanog, akcije kompanije su poskupele na američkom tržištu osam centi ili 4,8% na 1,74 dolara.

4

4.0 POSLJEDICE KRIZE 21-og VIJEKA

Bitno je naglasiti da je ekonomska kriza do sada proizvela niz teških ekonomskih i socijalnih posljedica koje će se vremenom samo povećavati. Među najtežim posljedicama su:- Smanjenje svjetskog bruto domaćeg proizvoda- Povećanje nezaposlenosti;- Smanjenje volumena, a pogotovo vrijednosti svjetske trgovine proizvoda i usluga;- Bitno smanjenje stranih direktnih investicija- Sve teže dobijanje kredita u inostranstvu i zapadanje u dužničku krizu čitavog niza zemalja;- Smanjenje priliva deviza po osnovu doznaka radnika zaposlenih u inostranstvu;- Protekcionizam koji praktikuje sve veći broj zemalja;- Sve veće gubljenje povjerenja, naročito poslije samita G-20 održanog početkom aprila tekuće godine;- Kriza Svjetske trgovinske organizacije, pogotovo nakon nagovještaja najvećeg pobornika slobodne svjetske trgovine SAD-a – da se mogu povući iz te organizacije.

S obzirom na temu kojom se bavimo, istaći ćemo da će, po procjeni Svjetske trgovinske organizacije, u 200. Godini fizički obim svjetske trgovine biti za preko 9% manji nego prethodne godine. Imajući to u vidu, kao i da će, po projekcijama Svjetske banke, cijene niza proizvoda – od nafte, obojenih metala, proizvoda crne metalurgije, pa sve do automobila i niza usluga u 2009. Godini biti znatno niže nego u 2008. Godini, jasno je da će vrijednost svjetske robne trgovine i trgovine uslugama biti znatno manja nego što je bila prethodne godine. To je već i sada teško pogodilo, a još teže pogoditi zemlje koje imaju vrlo visoke tzv. Izvozne koeficijente, kao što su Hong-Kong, Sigapur, Irska, Belgija, Holandija, Slovačka, Mađarska, Slovenija, Malezija i dr. To će teško pogoditi zemlje u čijoj strukturi izvoza vrlo visoko učešće imaju nafta, obojeni metali, proizvofi crne metalurgije, priprodnog kaučuka i sl, pogotovo ako su njihovi izvozni koeficijenti vrlo visoki. Naravno da će to teško pogoditi i zemlje u čijoj strukturi deviznog priliva vrlo visoko učešće imaju i prihodi od izvoza usluga, kao što je slučaj sa Egiptom, Grčkom, Panamom, Hrvatskom. Kiprom, Kubom i sl.

U ogromnim teškoćama će se naći desetak ekstremno visoko zaduženih zemalja, a biće i u još većoj nemogućnosti da obezbjede nove kredite da bi njima pokrili bar izdatke za servisiranje postojećih spoljnjih dugova. Još veći broj zemalja, zbog vrlo vjerovatnog smanjenja izvoznih prihoda i relativno visokog spoljnog duga i visokog iznosa dospjelih obaveza po osnovu servisiranja tih dugova – naći će se u statusu visoko zaduženih.Na kraju, sedestak zemalja od Indije, Vijetnama, Kine, pa do BiH biće pogođene vrlo vjerovatnim osjetnim smanjenjem doznaka njihovih građana koji rade u inostranstvu, jer će veliki broj ljudi ostati bez posla.MMF je iznio sumornu procjenu negativnih efekata globalne ekonomske krize u ovoj godini. Stručnjaci ove institucije procjenjuju da će se svjetski BDP smanjiti za 1,3%, što je najveći pad od završetka Drugog svjetskog rata. Oni procjenjuju da će BDP u Japanu biti smanjen za 6,2% u Njemačkoj za 5,6%, Italiji 4,4%, V. Britaniji 4,1%, u Francuskoj 3%, u evrozoni 4,2%, u SAD-u za 2,8%. Konstatuju da je globalna ekonomija u teškoj recesiji izazvanoj finansijskom krizom i akutnim gubitkom poslovnog povjerenja. Predviđaju da će posljedica teške ekonomske krize biti i masovno bježanje investitora iz zemalja u razvoju, da će doći do dramatičnog skoka nezaposlenosti i da će se svjetska trgovina smanjiti za 11%. Izvršni direktor te institucije konstatuje da će „2009. Godina biti užasna za tekući globalni finansijsko-ekonomski poredak, sa blago domaćeg proizvoda trebalo da iznosi 1,9%“. Ako se ima u vidu da je MMF samo prije nekoliko mjeseci (za svijet u cjelini) za 2009. Godinu prognozirao privredni rast od 3,9%, postavlja se pitanje da li se može vjerovati njegovoj procjeni da će u idućoj godini doći do blagog oporavka svjetske privrede.Zbog svega navedenog ogroman broj ozbiljnih zemalja preduzima dugoročne i kratkoročne mjere u cilju minimiziranja negativnih efekata svjetske ekonomske krize, smanjenja svjetske trgovine, smanjenja stranih direktnih investicija i vrlo vjerovatno smanjenja dotoka ostalih oblika stranog kapitala.Pored niza ranije iznjetih problema koji prate i koje će pratiti napore razvijenih zemalja da izađu iz ekonomske krize i u vezi sa tim ulaganja ogromnih finansijskih sredstava, pored ranije navedenih , postavlja se niz drugih vrlo važnih pitanja kao što su:1. Da li je realno očekivati da će se brzo povratiti teško poljuljano povjerenje kako privredde, tako i stanovništva;2. Da li ulaganje tih ogromnih sredstava de facto znači spasavanje i nastavak dosadašnjeg neoliberalnog koncepta kapitalizma;3. Koliko će vremena proći dok se dođe do prihvatljivog koncepta tržišnog kapitalizma uz optimalnu regulaciju, prije svega sektora bankarstva;4. Neće li ulaganje pgrpmnih sredstava u cilju spasavanja posrnulih banaka i kompanija stimulisati banke i kompanije, osiguravajuća društva u sl. Da olako ulaze u kazardne aktivnosti računajući da će ih, u slučaju neuspjeha, država spasavati (tzv.moral-hazard);5. Kako obezbjediti da se sredstva koja su do sada države uložile i koje će ubuduće ulagati u cilju izlaska iz ekonomske krize, zaista u predviđeno vrijeme i vrate.6. Da li je realno očekivati da će ulaganje finansijskih sredstava dati očekivane rezultate ako je u pitanju društvena kriza prije svega u SAD-u i ako se ništa ozbiljnijie ne preduzme da se ta kriza prevaziđe.

5

5.0 OSNOVNA OBILJEŽJA EKONOMSKE KRIZE U BiH

Širenje Svjetske ekonomske krize na Bosnu i Hercegovinu (BIH) nije praćeno reagovanjem vlasti, poslovne zajednice, sindikata i udruženja građana na način kako slične grupacije reaguju u drugim zemljama. Nažalost, različiti oblici krize i njenog različitog intenziteta ovdje su prisutni godinama. Stanovništvo je ovdje naviknuto na težak život, neizvjesnost, na nizak standard, na izolovanost, na političku nestabilnost, na loš kvalitet javnih usluga, na lošu infrastrukturu, na korupciju, neefikasnost pravne države, kršenje prava, ograničavanje sloboda, gubitak imovine, gubitak posla. Pod dugogodišnjim dejstvom tih faktora, motivacija običnih ljudi bitno je modifikovana u odnosu na motivaciju ljudi u razvijenim zapadnim zemljama koje je zahvatila recesija.

Zbog toga, ovdje su i reakcije na širenje krize slabijeg intenziteta. Slabiji intenzitet reagovanja na manifestacije krize pokazuju i građani i institucije. Kriza je u bih postala ambijent u kome se živi, ambijent koji kreira pogled na svijet, na reforme, na budućnost.

Nažalost, iznevjerena očekivanja, političke obmane, nesankcionisani kriminal, devastacija sistema vrijednosti, bijedan materijalni i duhovni život svakodnevno u ovoj zemlji ubijaju nadu u bolju budućnost. Iako je u poslijeratnom periodu bih ostvarila značajan napredak u svim oblastima, ona je ipak bliže ocjeni o stanju kontinuirane opšte krize i izložena je snažnom riziku pogoršanja stanja pod uticajem globalne finansijske, ekonomske i socijalne krize.

Opšta kriza u BIH ima više uzročnika. Navest ćemo samo neke:

1. Politička Nestabilnost.

U čitavom poslijeratnom periodu BIH je zadržala relativno visok stepen političke nestabilnosti. Proces demokratskog odlučivanja, usaglašavanja i koordinacije teško je funkcionisao. Efikasnost uspostavljenih institucija je niska. Temeljna pitanja ustrojstva bih često se dovode u pitanje, demokratske institucije su prilično krhke, nacionalna homogenizacija je daleko snažnija od građanske, ohr je najmoćnija politička, zakonodavna i procedure zaduživanja su takođe često komplikovanije.

2. Odsustvo Pravne Države.

Bez snažne pravne države nema uspostavljanja sistema vrijednosti, nema pravne sigurnosti poslovanja, nema moralnosti u međuljudskim odnosima, nema zaštite imovine, nema ostvarivanja sloboda... Tokom rata, a dijelom i poslije rata, pravna država je doživjela najveću devastaciju u BIH. Očito je da vlasti, prije svega zbog vlastitih interesa, nisu željele pravnu državu, jer ih u njenom uspostavljanju niko nije ograničavao. Čak ni entitetsko uređenje nije prepreka tome. Zbog neefikasnosti pravne države u široj javnosti prisutna je predstava o bih kao zemlji korupcije, kriminala, sive ekonomije, nezaštićenih ekonomskih sloboda, kršenja ljudskih prava, ograničavanja slobode medija.

3. Loše Stanje Ekonomije.

Ekonomija BIH je opterećena ozbiljnim strukturnim problemima u privredi, odsustvom strategije i politike korišćenja resursa, što se direktno manifestuje u stvaranju malog društvenog proizvoda, vrlo niskoj efikasnosti upotrebe resursa i neekonomskom valorizovanju doprinosa resursa stvaranju društvenog proizvoda. Neto cijena rada je niska, ali je relativno visokim stopama poreza i doprinosa na platu vještački dignuta na viši nivo u odnosu na ponudu i tražnju rada na tržištu. Nezaposlenost je velika.

4. Visok Stepen Siromaštva.

Iako je siromaštvo jedno od socijalno, ekonomski i politički najtežih obilježja BIH, ne vrše se sistematična istraživanja siromaštva. Gotovo trećina stanovništva bih je siromašna, ili je na ivici siromaštva.

6

6.0 UTICAJ FINANSIJSKE KRIZE NA PRIVREDU BIH

U bankarskom, odnosno finansijskom sektoru BIH i FBIH nije došlo do inicijalnih gubitaka na način kako je to prethodno opisano, a desili su se u finansijskom sektoru razvijenih zemalja. naime, ne samo da učesnici na finansijskom tržištu kod nas nisu učestvovali u poslovima sa finansijskim instrumentima sličnim onima koji su bili okidač krize u razvijenim zemljama, već je samo tržište kapitala nedovoljno razvijeno tako da ono nema odlučujući uticaj na kretanje u realnom sektoru.

U isto vrijeme, makroekonomsku poziciju BIH, prije izbijanja krize, u dužem periodu, karakteriše izraziti deficit u računu tekućih plaćanja koji osnovne korijene vuče iz deficita u vanjskoj trgovini. Ova okolnost ukazuje na tri osnovne činjenice:

Potrošnja u BIH i FBIH je značajno veća od proizvodnje pri čemu se višak potrošnje finansira iz inostranih izvora (strana ulaganja, krediti, doznake građana itd.),

Prevelika potrošnja je u sprezi sa pregrijanom tražnjom, odnosno u krajnoj instanci sa viškom likvidnosti na tržištu, i

Visoki rast bdp-a posljednih godina je u tijesnoj vezi sa visokom tražnjom koju stvaraju kako sredstva pristigla iz inostranstva, tako i sredstva iz lokalnih izvora.

Imajući navedeno u vidu, slijedi da se početak ekonomske krize odvija u različitim okolnostima kada se radi o razvijenim zemljama u odnosu na okolnosti u BIH i FBIH. Pri tome, u razvijenim zemljama početak krize ispoljavao se kroz smanjenu likvidnost tržišta, dok se u BIH pocetak krize odvijao u uslovima pregrijane tražnje.

Bez obzira što finansijsko tržište FBIH nije pretrpilo gubitke zbog neadekvatnih garancija plasmana, došlo je do preljevanja negativnih efekata finansijske i ekonomske krize na privredu FBIH. Najveći problem i makroekonomski rizik BIH i FBIH, je već pomenuti deficit računa tekućih plaćanja. To je i ujedno najosjetljivija karika preko koje se dešavaju prvi efekti preljevanja krize na naše tržište. Konkretno, može se govoriti o slijedećim posljedicama:

Kao posljedica nelikvidnosti razvijenih tržišta već je manji iznos sredstava na raspolaganju za priliv u BIH. Prvo je smanjen priliv kreditnih sredstava koja se usmjeravaju preko banaka koje imaju svoje osnivače u razvijenim zemljama. Jasno je već sada da su strane direktne investicije smanjene, usporene, uz veci oprez stranih investitora pri donošenju odluka o ulaganju sredstava.

Smanjeni priliv inostranih sredstava po osnovama navedenim u prethodnoj tački će otvoriti pitanje izvora finansiranja deficita računa tekućih plaćanja.

Kao posljedica, doći će do jačih pritisaka na devizne rezerve, a u krajnjoj liniji uticat će na smanjenje tekuće potrošnje. Smanjene potrošnje (tražnje) u kombinaciji sa generalnim smanjenjem tražnje u inostranstvu direktno utiče na proizvodnju, odnosno rast privrede FBIH. Istovremeno, pojačat će se pritisci stranih proizvođača koji ce željeti da svoje proizvode plasiraju na naše tržište, a što ce se dogadati u kombinaciji sa otežanim plasmanom naših proizvoda u inostranstvo (primjer izvoza mlijeka u hrvatsku). Na ovaj način će konkurentska sposobnost naše privrede u vecoj mjeri nego do sada biti stavljena na probu.

Posljedice svih prethodno navedenih kretanja dovešće do usporavanja, ili zaustavljanja rasta privrede sa odgovarajućim uticajem na zaposlenost, životni standard i generalno na cjelokupan život. Očekivani efekti ekonomske krize mogu biti umanjeni po različitim osnovama. Prije svega mjere za povećanje likvidnosti u razvijenim zemljama kao odgovor na krizu imat će povoljno dejstvo i na našu ekonomiju jer se time istovremeno kreiraju i sredstva koja će biti raspoloživa za plasman na naše tržište.

Takođe, pitanje povećanja konkurentnosti će biti postavljeno ne samo pred našu privredu već i privrede svih zemalja u okruženju. Nije teško pretpostaviti da na kratak rok, naša privreda ima mnogo veće mogućnosti da se pokaže konkurentnom u okruženju nego na širem ekonomskom tržištu. Ovim se otvara i pitanje sektora koji će biti pod najvećim udarom, kao i sektora koji će u manjoj mjeri biti pogodeni krizom. Prema našoj procjeni kriza će najveći uticaj imati u metalskoj industriji i građevinarstvu.U ovom momentu postoje veoma oskudni statistički i drugi podaci da bi se u kraćem periodu oslikale negativne posljedice svjetske ekonomske krize na ekonomiju FBIH.

U FBIH, u januaru 2009. godine, u odnosu na januar 2008. godine, fizički obim industrijske proizvodnje smanjen je za 11,1%, a u januaru 2009. godine u odnosu na prosjek 2008. Godine proizvodnja je smanjena za 19,2%.

7

U posljedne dvije godine u FBIH, prvi put se desio pad broja zaposlenih u jednom mjesecu u odnosu na prethodni, i to u decembru 2008. U odnosu na novembar 2008. Evidentirano je 2.874 zaposlena manje.Takođe, kad je u pitanju broj nezaposlenih u FBIH bilježimo povećanje u novembru 2008. godine (2.455), decembru 2008. (3.291) i januaru 2009. (3.531), u odnosu na prethodni mjesec. posljedice globalne krize najviše se osjećaju u našem najjačem izvoznom sektoru, a to je metalna industrija gdje je došlo do smanjenja proizvodnje uzrokovane globalnim padom potražnje i cijena ruda, metala i autodijelova. tako je u fbih u proizvodnji metala u januaru 2009., u odnosu na januar 2008. godine zabilježena smanjena proizvodnja za 21,1%, a u proizvodnji od metala, osim mašina i opreme smanjena je proizvodnja za 20,7%.

U januaru ove godine smanjena je i proizvodnja mašina i uređaja za 6,1%, proizvodnja kancelarijskih mašina i računara za 14,2% i proizvodnja električnih mašina i aparata za 7,0%. takođe, u januaru je smanjena i proizvodnja motornih vozila, prikolica i poluprikolica za 78,2% i proizvodnja ostalih saobraćajnih sredstava za 11,9%.

Tekstilna industrija FBIH, koja kontinuirano posluje na granici rentabilnosti, suočena je sa pojačanim problemom likvidnosti, jer čak i neznatno povećanje kamatnih stopa na kreditna zaduženja proizvodaca u ovom sektoru dramatično se odražava na njihovo poslovanje. Proizvodnja tekstila u FBIH u januaru 2009.godine u odnosu na isti mjesec prethodne, smanjena je za 40,1%.

I energetski sektor suočit će se sa značajnim padom potražnje uzrokovanim smanjenjem obima proizvodnje velikih industrijskih potrošača na domaćim i stranim tržištima, što će otežati realizaciju ambicioznih planova ulaganja u nove proizvodne kapacitete i restrukturiranje i integraciju rudnika uglja.

Veliki problemi i smanjenje proizvodnje očekuju se i u građevinarstvu i industriji građevinskih materijala jer kreditna kriza otežava finansiranje izgradnje i smanjuje potražnju i cijene nekretnina, što posljedično smanjuje i potražnju za građevinskim materijalima.

6.1 Analitičari: FBiH i RS pred finansijskim kolapsom, BiH prijete socijalni nemiri

Krajnje zabrinuti predsjednik RS-a Milorad Dodik izjavio je početkom mjeseca da je "ključno pitanje na kojem RS trenutno radi restrukturiranje duga".

"Naša obaveza u idućoj godini je 500 miliona KM. Mi pokušavamo da nađemo taj novac i da po kreditnim elementima, recimo na 10 godina, naše opterećenje bude 50 miliona KM, a ne kumulativno 500 miliona KM. Sada radimo na tome i obaveze ćemo izmiriti", poručio je Dodik.

Ekonomski analitičar Erol Mujanović kaže za agenciju Anadolija kako fiskalna situacija u Bosni i Hercegovini jeste loša, ali da "ne sumnja u kreativnost donosioca odluka kada je potrebno uči u nova zaduživanja i naći načina da se kratkoročno dođe do prijeko potrebnih sredstava kojima se kupuje socijalni mir".

"Generalno, kratkoročno razmišljanje i ponašanje primarno zasnovano na pohlepi, na korupciji i na krađi, što je dovelo do ekonomske krize. To se nije mnogo promijenilo, kako kod nas u BiH, tako je i širom svijeta. Tako da ne očekujem da isto ponašanje donese bilo šta drugo od novih problema i poteškoća. Tim prije što ćemo uči u izbornu godinu u kojima znamo da se još manje radi nego obično, a još više se priča i promovira", kaže Mujanović.

Organizirani haos

Bivši zamjenik ministra finansija i trezora BiH i dobar poznavatelj ekonomskih prilika u zemlji Fuad Kasumović ističe da je BiH, zajedno sa Srbijom, u ovom trenutku u najtežem ekonomskom položaju na Balkanu. Prema njemu, nema nikakve sumnje da je u BiH napravljen organizirani haos za koji se na zna kamo vodi. Dodaje kao je već započela predizborna kampanja i kako se građani pokušavaju uvjeriti "da im je dobro", iako samo građani najbolje znaju kako im je.

"Ministar finansija RS Zoran Tegeltija je izjavio da može doći do nelikvidnosti. Isto je u FBiH. Obje vlade ne znaju šta uraditi, a izborna je godina. Sve će da urade da građanima pokažu da im je dobro, a državu će zadužiti do besvijesti. Nema sumnje da oba entiteta ulaze u veliku neizvjesnost u tom smislu da li će odgovoriti svim svojim zadacima. Po svim analizama, dogodine bi mogli da imamo velike socijalne nemire. Jer, prioritet je da se vraća vanjski dug. Ostat će problem isplata raznih nadoknada koje građani ove države dobivaju, uključujući i socijalne i boračke kategorije", govori Kasumović.

Dodaje kako vlasti oba entiteta dolaze na granicu zakonom odobrenog zaduženja. Sve ovo, napomenuo je, samo može da vodi ka dužničkom vodstvu.

8

"FBiH i RS neće moći po zakonu da se zadužuju. Zato pribjegavaju kreditima preko komercijalnih banaka, preko trezorskih zapisa i slično. Ta kamata je skupa, neizdržljiva za građane BiH. Drugo, na taj način povećavaju cijene kapitala za privredu. Jer svaka banka će prije dati budžetima kredite nego privredi. Tako će povećati kamate za privredu. To je nezamislivo. Vlast u oba entiteta ne zna kako da izvede državu iz krize", smatra Kasumović.

BiH nedostaje 600 miliona KM za birokratski aparat

U budžetima su, upozorio je, planirani deficiti vrijedni milione maraka. Podsjeća da BiH ima 25 posto administracije viška, te da je to ogroman birokratski aparat.

"To BiH ne može finansirati i zato se zadužujemo kod Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) i u sličnim institucijama. BiH fali od 500 od 600 miliona da isfinansira ovaj glomazni aparat", rekao je Kasumović.

Analitičar Mujanović smatra da situacija, ipak, nije beznadežna.

"U godinu ili dvije situacija se može u velikoj mjeri poboljšati. Međutim, nedostaje kritična masa i dovoljan broj inteligentnih i hrabrih lidera koji bi sa svojim timovima pokazali pravi put u upravljanju javnim institucijama", naglasio je Mujanović.

Kako smo postali robovi

Ugledni ekonomista Aleksa Milojević naglasio je kako je BiH u "nepodnošljivoj krizi".

"Evo, da uzmemo za primjer dug prema inostranstvu. Prodavači novca, MMF i Svjetska banka, definisali su jedan potpuno neobjektivan kriterij i rekli može se država zaduživati do 40 posto BDP-a, to je niska zaduženost, od 40 do 80 je srednja i preko 80 posto BDP-a je visoka zaduženost. To je potpuno neosnovan kriterij, napravljen tako da se održavaju slabe vlade, jer su one veliki kupci novca i uništavaju svoje zemlje i privrede", kazao je Milojević, te dodao:

"Da ima istine u priči kako su oni došli da nas razviju, ne bi nikad uništili Energoinvest. Ali Siemens nije mogao dobiti posao od Energoinvesta, pa je morao biti uništen. Njihova namjera ovdje je, kao i svih kolonizatora, a nisu ništa drugo nego kolonizatori, da nas ekonomski unište kako bi došli do jeftinog robovskog rada, prirodnih bogatstava i vječnih dužnika, jer i naši praunuci će morati pola plate davati za otplate dugova. Oni će za svega nekoliko godina da za svoje unuke i praunuke obezbijede robove koji će za njih raditi. Prava ekonomska mjera duga u inostranstvu je strana valuta, pošto se dug mora vratiti u stranoj valuti, a valuta se stiče izvozom. Prava ekonomska mjera je veličina izvoza i koliko se od tog izvoza može odvojiti za otplatu duga".

7.0 PREGLED SADAŠNJE EKONOMSKE SITUACIJE U BiH-CENTRALNA BANKA

Globalna ekonomska situacija postepeno se poboljšavala kroz period od prvih devet mjeseci 2014. godine, nodinamika privrednog rasta eurozone je bila slaba, neujednačena i ispod prvobitnih očekivanja. Loši ekonomski podaci,visoka nezaposlenost i visok nivo duga pojačavali su zabrinutost i mogućnost negativnog uticaja na investicije iprivredni rast zemalja eurozone. Oporavak od recesije zemalja eurozone dodatno je usporen rastućim geopolitičkim tenzijama između Rusije i Zapada u vezi Ukrajine, konfliktima na Bliskom istoku i strahom od mogućnosti nastankanovog naleta finansijskih problema u Evropi.

Niska inflacija, rast geopolitičkih rizika i jačanje dezinflatornih pritisaka te nastavak prisutnosti špekulativnih informacija o budućim odlukama Evropske centralne banke snažno su pogađali finansijska tržišta eurozone. Kamatne stope na tržištu novca su se nakon odluke Evropske centralne banke u junu 2014. godine umjereno smanjivale. Tržišta kapitala su svo vrijeme bila izrazito volatilna, a prinosi na državne obveznice europodručja su konstantno opadali zbog pojačane geopolitičke neizvjesnosti i mjera monetarne politike. Navedene prilike su nastavile uticati na osciliranje valutnog para EUR/USD i cijene unce zlata.

U prvih devet mjeseci 2013. godine referentna kamatna stopa Evropske centralne banke je iznosila 0,75% za prvačetiri mjeseca, odnosno 0,50% za narednih pet mjeseci 2013. godine. Kamatna stopa na prekonoćne depozite jeiznosila 0% za navedeni period. Zbog kontinuiranih kritika i zahtjeva za ekspanzivnijim mjerama, čelni ljudi Evropske centralne banke su više puta isticali da će iskoristiti sve instrumente koji joj stoje na raspolaganju da bi se osigurala stabilnost cijena u srednjem roku. U prvih devet mjeseci 2014. godine Evropska centralna banka je, nakon

9

sagledavanja glavnih makroekonomskih pokazatelja, izvršila dva smanjenja referentne kamatne stope i kamatnestope na prekonoćne depozite. Tako je referentna kamatna stopa Evropske centralne banke iznosila 0,25% za prvihpet mjeseci, 0,15% za naredna tri mjeseca, odnosno 0,05% u devetom mjesecu. Kamatna stopa na prekonoćnedepozite je iznosila 0% za prvih pet mjeseci 2014. godine, -0,10% za naredna tri mjeseca, odnosno -0,20% u devetommjesecu. Pored toga, istaknuto je da monetarna politika ne može sama podstaći privredni rast, odnosno da vlade zemalja eurozone moraju sprovesti strukturne reforme radi jačanja privredne aktivnosti.

Centralna banka Bosne i Hercegovine je kontinuirano prilagođavala upravljanje deviznim rezervama čestim ineizvjesnim promjenama na međunarodnim finansijskim tržištima. Pad prinosa na državne obveznice eurozone narekordno niske nivoe vodio je restrukturiranju deviznih rezervi i sve većem preuzimanju kreditnog i kamatnog rizika uz strogo poštovanje principa likvidnosti, sigurnosti i profitabilnosti Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Prosječna stopa prihoda na depozite investirane kod inostranih banaka u periodu 01/01-30/09/2014. godine iznosila je 0,11% (u periodu 01/01-30/09/2013. godine iznosila je 0,03%).

Prosječna stopa prihoda na investirane vrijednosne papire raspoložive za prodaju u periodu 01/01-30/09/2014. godine iznosila je 1,37% (u periodu 01/01-30/09/2013. godine iznosila je 1,37%).

Prosječna stopa efektivnog prinosa na ulaganja koja se drže do dospijeća u periodu 01/01-30/09/2014. godineiznosila je 1,17% (u periodu 01/01-30/09/2013. godine iznosila je 1,12%).

Profit Centralne banke Bosne i Hercegovine za prvih devet mjeseci 2014. godine iznosi 35.095 hiljada KM, što jeznatno više od planiranog, a i dalje je dominantno ostvaren realizovanim dobicima po osnovu prodaje vrijednosnihpapira raspoloživih za prodaju i prihodima od kamata. S druge strane, politika racionalizacije troškova i stvaranjaušteda se nastavlja sprovoditi gdje god je to moguće.

Centralna banka Bosne i Hercegovine kao institucija čiji su osnovni ciljevi i zadaci, između ostalog, da postigne i održi stabilnost domaće valute po modelu valutnog odbora, stabilnost cijena i finansijsku stabilnost, nastavit će politiku investiranja u kojoj je sigurnost portfolija prioritet. U skladu sa uslovima na tržištu, provođenjem takve politike Centralna banka Bosne i Hercegovine je i do sada, iako nije profitna organizacija, uspjela investirati na profitabilan način i tako ostvariti zadovoljavajuće rezultate, uz očuvanje monetarne i finansijske stabilnosti.

7.1 Uloga Centralne banke Bosne i Hercegovine u procesu pristupanja Evropskoj Uniji

Pristupanje Evropskoj Uniji (EU) predstavlja strateški prioritet Bosne i Hercegovine (BiH). Centralna banka Bosne i Hercegovine (CBBiH), kroz jaku institucionalnu saradnju sa Direkcijom za evropske integracije Vijeća ministara BiH i resornim ministarstvima, kao i sa strukturama EU, učestvuje u procesu pristupanja države EU i radi na afirmaciji evropskih vrijednosti kontinuirano unapređujući svoje poslovanje u skladu sa evropskim standardima. U kontekstu globalnih finansijskih previranja, očuvanje stabilnosti monetarnog sistema je od ključnog značaja. Jaka, stabilna i nezavisna centralna banka doprinosi makroekonomskoj stabilnosti i cjelokupnoj boljoj pripremljenosti zemlje za proces evropskih integracija.

CBBiH doprinosi radu koordinacionih i ekspertnih struktura BiH koje su uspostavljene u cilju provođenja obaveza prema EU i učestvuje, u okviru svoje nadležnosti, u izradi priloga za sljedeće dokumente: Izvještaj o napretku BiH u procesu evropskih integracija, Akcioni plan provođenja odredbi Privremenog sporazuma i Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Akcioni plan provođenja prioriteta iz Evropskog partnertstva, Ekonomsko-fiskalni program i Program integrisanja BiH u EU. Predstavnici CBBiH redovno učestvuju u ekonomskom dijalogu BiH sa Evropskom komisijom, Pododboru za ekonomska i finansijska pitanja i statistiku i sektorskim sastancima monitoringa reformskog procesa (RPM). U procesu konvergencije ka standardima EU i pripremama za ulazak u Evropski sistem centralnih banaka (ESCB) a zatim i u punopravno članstvo u Ekonomsko-monetarnoj uniji (EMU), CBBiH nadzire monetarnu stabilnost uz dosljedno njegovanje principa nezavisnosti i politike transparentnosti.

Nezavisnost, efikasnost, poslovne prakse koje su u mnogim aspektima na nivou standarda EU ili blizu njih, povjerenje, dobra komunikacija s građanima i javnošću Bosne i Hercegovine, kombinovano doprinose i potvrđuju izuzetnu reputaciju CBBiH.

10

Zaključak

Velika depresija tridesetih odredila je sudbinu civilizacije u dvadesetom vijeku. Nesumnjivo je da će velika ekonomska kriza s početka 21-og vijeka odrediti našu sudbinu i vjerovatno suštinski promjeniti privredni sistem i geopolitičke odnose na planeti.

Kako se najznačajniji svjetski ekonomisti ne slažu o uzrocima i posljedicama kao i načinu izlaska iz krize tu ću biti slobodna da kao neko ko tek ulazi u oblasti ekonomskih problematika iznesem i svoj stav.Poredeći krizu s početka XXI vijeka i Veliku depresiju evidentno je:- Obe krize su nastale u SAD-u i odatle se prelile u ostatak svijeta;- Kriza s početka XXI vijeka se smatra dramatičnijom od krize 1930-tih godina;- Krizu Velike depresije karakterisao je brz slom (krah) berze, dok je pad berze koji se vezuje za krizu savremenog svijeta bio nešto sporiji.

Uzroci krize su:- Pad cijena tržišta nekretnina (hipotekarna kriza)- Nepravda u raspodjeli prihoda ostvarena dinamičnim privrednim aktivnostima;- Isključenje države iz sfere privrede;- Maksimalna liberalizacija spoljne trgovina;- Maksimalna liberalizacija stranih i direktnih investicija;- Primjena neoliberalne politike i dr.

Posljedice krize su:- Smanjenje svjetskog bruto domaćeg proizvoda;- Smanjenje obima prizvodnje što uzrokuje povećanje nezaposlenosti;- Pojava radničkih štrajkova u sve većem broju zemalja;- Duboko nepovjerenje građana i dr

Svi elementi ukazuju da bi posljedicce krize XXI vijeka mogle biti dramatičnije od posljedica Velike depresije, a putevi izlaska iz krize znatno komplikovaniji.

Što se tiče pravaca izlaska iz krize, moguće su slijedeće opcije:- Ukoliko je kriza cikličnog karaktera, onda je moguće uz različite finansijsko – ekonomske terapije (prje svega upumpavanja svježeg novca u privredne tokove) očekivati oporavak za nekoliko godina;- Ako je kriza suštinskog karaktera, onda će proces trajati dosta dugo, jer će se morati pronaći novi društveno-ekonomski sistem koji će se bazirati na jasnim moralnim principima u privredi, na pravičnoj preraspodjeli dobiti i na ujednačenoj preraspodjeli plata.

I na kraju postavlja se pitanje, zašto su obe krize generisane u SAD-u, ali je tp kod njih sistemska greška ili je ta „greška“ želja za bezgraničnim vladanjem svijetom?Na to pitanje je nemoguće odgovoriti.No, jedno je izvan sumnje: „Svako carstvo je za svog vjeka“.

11

LITERATURA

Http://hr.Wikipedia.Org/wiki/svjetska Financijska Kriza Od 2007. Godine

Http://www.Platinuminvest.Hr/analize/svjetska Financijska Kriza.Pdf

Http://www.Schiller-Institut.De/hrvatski/ova Kriza.Pdf

Tomaš R., (2009), Svjetska Ekonomska Kriza Kao Faktor Produbljavanja Opšte Krize U Bosni I

Hercegovini, Forum Bosna Br. 47/09

Tomaš R., Crisis and Gray Economy in Bosnia and Herzegovina, Friedrich-Ebert-Stiftung Bih, Sarajevo

2010.

Sonje V.,(2000), Finansijska Kriza: Beskonacna Prica?, Hrvatska Narodna Banka, Poslovna Knjiga D.O.O

Zagreb,

Www.Maturski.Org

12