Godina 10. Broj 2. (19.) Božić 2010

ISSN 1334-9589

Godina 10. Broj 2. (19.) Božić 2010.

SIVERIĆ

Betlehemska zvijezda

Betlehemska zvijezdo sjajna,

zvijezdo koja vječno blista’!

Sjajnija od svakoga sjaja

- zv’jezdo raja, djetešca Krista!

O, Betleheme, grade slavni,

sad pusti suze radosnice!

Ispod svoda nebeskoga

ti prvi vidje Sveto lice.

Neka svijetom kliču puci

žarom srca – za voljenoga!

Pozdravljajuć, pozdravljajuć

- mladog Kralja tek rođenoga.

Betlehemska zvijezdo sjajna,

zvijezdo koja vječno blista’!

Sad zakrili i svud obasjaj

cijelom svijetu – lice Krista!

(Mile Prpa)

(Zagreb 1. prosinca 2010.)

1

uvodnik

S vake godine, gotovo na isti način, doživljavamo Božić

u svojim domovima i obiteljima, crkvama, gradskim trgovima, hotelima, izletištima, među svo-jim prijateljima i sl. ali i u svojim dušama. Ma koliko god da je kroz povijest, ali i danas, poku-šaja da se taj događaj (spomen Kristova utjelovljenja u lik čo-vjeka, kojim je postao jedan od nas, spustio se na našu razinu) - mariginalizira, umanji, pripiše neukima, malte ne i praznovjernima, takva nasto-janja uvijek padaju u vodu pred snagom Kristove poruke i pred snagom Kristova misterija kojim se nadahnjuju brojni naro-di svijeta već puna dva tisućljeća. Ne kao pomodarstvo, ne kao trenutni blijesak, već kao duboki trajni misterij koji nadživljava sve poretke, sve režime, sve vlasti, ali i sve generacije ljudi.

Kroz posljednje dvije tisuće godina svjetske povijesti ta sna-ga je bila jača i moćnija od svih i demokratskih i diktatorskih re-žima zajedno, moćnija i od svih ideologija koje su okrutno i bez-božno poharale čovječanstvo u dvadesetom stoljeću, a posebno i naš hrvatski narod. Ta snaga je preživjela sve dosadašnje udare.

Biblijski Stari zavjet je pisan u vremenskom rasponu od oko

tisuću i petsto godina prije Krista. U njemu je u tom vremenu zapisano 330 proročan-stava o pojavi Krista, od toga 60 opširnijih i 270 kraćih koja su se odreda sva precizno ostvarila. Tko su bili, ti Bogom nadahnuti proroci, koji su u svojim vizijama vidjeli i tisuću godina unaprijed. Vidjeli su tu vre-menski daleku buduću Kristovu snagu, a nisu vidjeli jednog bezbožnog Nerona, Dikolecijana, Napoleona, Staljina, Hitlera, Mao Zedonga, Broza, Pol Pota i da ih sve ne nabrajam, koji su bili „bogovi“ u svo-me vremenu, u svojim sredinama i svojim narodima, i odlučivali su o životu i smrti svojih podanika po svojoj vlastitoj i hirovitoj ljudskoj volji.

Zato se svake godine trebamo prisjetiti s radošću u našim srcima Krista kao sim-bola života, kao dragovoljne žrtve za Život za spasenje ljudi bez obzira kojem narodu pripadaju i bez obzira u kojem vremenu žive. Stog evo jednog podsjećanja:

Godine 1954. u SAD-u bio je raspisan nagradni natječaj za najkraći životopis isusa krista. Nagradu je dobio tekst ne-poznatog autora ( nije naveo svoje ime).

2

UVoDNiK »SiVERiĆ« BR. 19

Nagrađeni rad je objavio jedan američki časopis koji je izlazio na 12 jezika u 17 mi-lijuna primjeraka.

Donosimo citat iz tog kratkog nagra-đenog teksta nepoznatog autora:

„.. od tada je prošlo više od devet-naest stoljeća, a i danas je on glavna su-perzvijezda koja ne pozna zalaza. On je na čelu svakog napretka ljudskog roda.

Bez pretjerivanja, mirne duše tvrdim:• da sve vojske koje su ikada pro-

marširale svijetom• da sve flote koje su ikada bile

naoružane,• da svi parlamenti koji su se ikada

sastali,• da svi vladari koji su ikada vladali

na zemlji• da svi oni zajedno nisu imali toliki

utjecaj na zemaljski život čovjeka koliko ovaj – JEDINI SAMOTNIČKI ŽIVOT“ (Završen citat.)

Što na to reći? Mi kršćani znamo i pitanje i odgovor – jer ga nosimo u svojim srcima kao ljubav, kao čovjekoljublje, kao bogoljublje, ali i kao domoljublje. Naša filozofija života je da čovjek čovjeku treba biti čovjek, da na svakom koraku čovjek prema čovjeku treba iskazivati pažnju, lju-bav i razumijevanje, a ne da čovjek čovjeku bude vuk, kao što smo to dobrano iskusili od bezbožničkih poimanja života i vladanja nad ljudima tijekom dvadesetog vijeka. Živi i svojim življenjem i druge snaži!

Svim čitateljima našeg lista SiVERiĆ u domovini i u inozemstvu i svim ljudima dobre volje želimo Sretan i blagodaran Bo-žić, te sve najljepše u Novoj 2011 godini.

Posebno želimo, za Božićne blagdane sve najbolje našim braniteljima zatočenim u haškim i „hrvatskim“ kazamatima, s poru-kom da ne gube nadu, jer njihova žrtva nije uzaludna. Nosimo vas u svojim mislima.

...............................................(Mile Prpa)

eCCe homo

Gle čovjeka! - duha zvjezdana žara. Ecce homo! - evo, narodima svima! Ljubav u njem gori, nikad ne zgara, za sve naraštaje ljudi uvijek je ima.

Nebeska slava eonima ga puni. Ko duh u tijelu kročeći nam tlima, gle, trnova kruna glavu mu kruni!

Biva Kralj vjekova - dobrima i zlima!

Prema njemu misli naroda svijeta, naraštaja sviju stalno se smjere! iz života naših - ovih gnanih ljeta,

gle, on zablude s nas kao teret bere.

(Psalam br. 1. iz knjige M.Prpa. ECCE HOMO

........................................ s 514 psalama)

3

CrtiCe iz povijesti

(jedne klase), ili neplodno, koje u fizičkom pogledu predstavlja kompaktnu cjelinu i pripada jed-nom posjedniku. Temeljna terito-rijalna cjelina izmjere, odnosno područje za koje se sastavljaju katastarske knjige (registar poljo-privrednih i registar građevinskih zemljišnih čestica, procjembeni operati itd.) i katastarski planovi

jest katastarska općina, koja po pravilu obuhvaća područje jednog naseljenog mjesta.

Današnji katastar zemljišta u Hrvatskoj osnovan je po posjedovnom stanju i uglav-nom se temelji na katastarskim izmjerama provedenim u 19. stoljeću.

Područje katastarske općine Siverić obuhvaća samo naselje Siverić, dio Petrova polja i Promine, a graniči s katastarskim općinama Badanj, Biočić, Drniš, Gradac, Kadina Glavica, Kljake, Kričke, Miočić, Mir-lović Polje, Moseć, otavice, Parčić, Ružić, Tepljuh, Trbounje i Velušić.

Toponomastika je grana lingvistike koja se bavi toponimima (grč. τőπος: mje-sto, őνομα: ime), tj. jezikoslovna disciplina koja proučava mjesna imena (toponime) sa stajališta njihova podrijetla, sastava i tvorbe, geografske raširenosti, semantičke motiviranosti (značenje prvotnih sastav-nica) i sl. Toponomastikom (ili toponimi-jom) naziva se i ukupnost toponima ne-kog područja ili nekih različitih kategorije. Proučavajući podrijetlo mjesnih imena,

T oponimi su najstariji, najvje-rodostojniji, autohtoni jezični

svjedoci ne samo duhovne, već i materijalne kulture jednoga kra-ja, otuda i njihova važnost i po-treba da se sustavno registriraju i proučavaju. U vremenu opće globalizacije oni mogu odigrati značajnu ulogu u čuvanju identi-teta i posebnosti jednog područja i jednog naroda. Hrvatski je narod od svog doseljenja na ove prostore, sa sobom donio bogat jezik koji je prenosio i čuvao u usme-noj predaji. Stoga, ovaj rad treba smatrati skromnim doprinosom da se barem neki nazivi zabilježe i tako spase od zaborava.

Pojam katastra potječe od starolatin-skog izraza capitastrum koji označava popis poreznih obveznika i njihove imovi-ne. Danas katastar definiramo kao skup podataka o zemljištu, koji služe za tehničke, gospodarske i statističke svrhe za izradu zemljišnih knjiga (gruntovnica) te kao pod-loga za oporezivanje prihoda od zemljišta. Njegova izrada započinje s geodetskom premjerom zemljišta (utvrđivanje veličine, oblika, položaja i vlasnika svake zemljišne čestice), razvrstavanjem prema poljopri-vrednim kulturama koje se na zemljišnoj čestici uzgajaju i klasiranjem zemljišnih čestica prema kakvoći zemljišta, tj. prema ostvarenome prinosu. Zemljišna čestica (parcela) je osnovna (najniža) jedinica katastarske izmjere, a odnosi se na dio ze-mljišta: pod istom kulturom, iste kvalitete

4

CRTiCE iZ PoVijESTi »SiVERiĆ« BR. 19

toponomastika proučava njihove odnose s riječima (apelativima i imenicama) do-maćeg jezika, jezika drugih zemalja ili pak nestalih jezika. Među toponime se ubrajaju vlastita imena ljudskih naselja (zaselaka, sela, trgovišta i gradova) i različitih forma-cija kopnenih i vodenih površina (brda, humaka, dolina, polja, zemljišnih čestica, visoravni, klanaca, rijeka, šuma, jezera, mora, zaljeva, otoka, poluotoka, kana-la itd.). Mikrotoponomastika proučava imena zemljišnih čestica i sl.

Onomastika je znanost ili znanstvena disciplina koja se bavi imenima (grč. óno-ma: ime). imenovani objekti (ili referenti), razumljivo, mogu biti beskrajno različiti po veličini, naravi, značenju za ljude. iako u podrobnostima klasifikacija imena s obzi-rom na imenovane objekte nije jedinstvena, korisno je upoznati osnovne ili pretežne kategorije.

Horonimi su imena područja, predjela (grč. khora: zemlja, područje). Hidronimi su imena voda (grč. hydor: voda); kod proučavanja zemljopisnih imena u živućoj toponimiji, ovaj zbirni naziv je dvojbene valjanosti, jer silom prilika okuplja nazive svih tekućica, ali i stajaćih voda, od lokava do oceana. Oronimi su imena uzvišica, od humova do planina (grč. horos: gora, planina).

Antroponimija (grč. ánthrōpos: čo-vjek) proučava geografska imena dobi-vena po ljudima. Antroponim je antropo-nomastički znak (osobno ime, nadimak, prezime), antroponimija je skup antropo-nima, a antroponimski sustav svi antro-ponimi i odnosi među njima. Patronim (patronimik) je obiteljsko ime, prezime, izvedeno prema imenu oca ili imena nekog pretka.

Ojkonimi su pak imena naseljenih mjesta (grč. oikos: dom, kuća + onoma: ime). U vezi s njima spomenut ćemo još

dva izraza: etnik i ktetik. Etnik (grč. éth-nos: narod) je naziv stanovnika naseljenog mjesta, kraja, regije, zemlje ili kontinenta, a ktetik (grč. ktētikós: posvojni) je pridjev od imena naseljenog mjesta koji označava pripadnost. U našem kontekstu zanimaju nas etnik i ktetik koji označavaju pripa-danje naseljenom mjestu Siverić: etnik Siverćanac,-ka, Siverkuša, ktetik sive-rićki (umjesto Siverićanin, siverski).

Kažimo naposljetku ovog preliminar-nog pojašnjavanja da upravo zbog toga što se u toponimiji svakoga područja kroz duga razdoblja talože pojave koje nastaju u spe-cifičnim uvjetima pojedinih epoha, skup zemljopisnih imena je ujedno i osebujni rudnik obavijesti o tim epohama.

semantička klasifikacija toponima

Vrlo je važna semantička analiza topo-nima, budući da su oni dijelovi jezika, neki od njih su stari jezični spomenici koji vezom uz zemljopisni objekt konzerviraju značenje koje je u apelativima izloženo promjenama.

Pri semantičkom razvrstavanju naziva treba paziti da se toponim odredi prema značenju koje je riječ imala u ono doba, kada je postala toponimom. Toponimi ne slijede razvitak kao apelativi, već se ono u njima zadržava onakvo kako je bilo pri prijelazu apelativa u vlastito ime.

Toponim obično nije motiviran glav-nim obilježjem geografskog objekta, stoga što je tih elemenata malo te se ističu svojom izoliranošću. Toponimi stranog podrijetla ulaze, također, u ovu klasifikaciju, budući su integrirani u štokavsko-ikavski imenski sustav. Klasifikacija po značenju važna je zbog preglednosti pojedinih toponimijskih skupina. Broj skupina uvjetovan je gra-đom, a ona opet svojstvima geografske

5

»SiVERiĆ« BR. 19 CRTiCE iZ PoVijESTi

sredine i čimbenicima koji su važni u ra-zvitku društva.

U semantičkoj klasifikaciji imamo dvi-je velike skupine:a) Toponimi koji su nastali prema pri-

rodnim svojstvima regije,b) Toponimi koji odražavaju čovjekovu

djelatnost.Nužno je terensko istraživanje topo-

nima, ne zato da se iznađe areal motivira-nosti svakoga toponima, nego da se čak prepozna i razluči osnovna riječ od koje je postao toponim.

Gledajući osnovne riječi od koje je po-stao toponim, siverićku toponimiju dijelimo u ove skupine:A) Zemljopisna imena uvjetovana fizio-

geografskim svojstvima tla,B) Zemljopisni imena izvedena od drugih

geografskih imena,C) Kulturno-povijesni i gospodarstveni

toponimi,D) Posvojni toponimi.

1. zemljopisni imena uvjetovana fiziogeografskim svojstvima tla

Budući je relativno razvijen morfološki krajolik siverićkog tla, ovi su nazivi brojni i izražavaju neka od svojstava tla: tlo, bilje, položaj objekta, i sl. Zbog svojih jezičnih crta koje nose u sebi oni su važni za prouča-vanje jezika, a i povijesti toga kraja uopće.

ove toponime možemo podijeliti na podskupine vodeći računa o prvotnom značenju apelativa i o drugim svojstvima po kojima su postali nazivom:

1.1. Zemljopisni termini u toponimiji,

1.2. Toponimi s obzirom na oblik, položaj i površinska svojstva tla,

1.3. Toponimi koji označavaju sastav i ka-rakter tla,

1.4. Toponimi motivirani fitonimima (bi-ljem) i nazivima za šume,

1.5. Toponimi motivirani životinjama (zoonimi),

1.6. Toponimi motivirani vodama (hidronimi),

1.7. Toponimi određeni odnosom pre-ma drugim toponimima (relacijski toponimi).

1.1.Zemljopisniterminiutoponimiji

Toponime od zemljopisnih termina možemo podijeliti na sljedeći način:

1.1.1. Planine, vrhovi, humci, brda: Brig, Čavnovka (visina 1148 m), Čerinka (visina 751 m), Čirinac (od čir, čira-vast; nalik na čir), Čukarušica (od čuka; brdo ili brdašce s jedne strane izrazito strmo, s druge blaže nagnuto; vrh brda; alb. çukë), Glavica, Glavi-čica, Glavičina, Mala glavica, Pro-mina, Ulija (Ulva; Ulvija tur. Ulviye; visoka, uzvišena).

1.1.2. Dolovi: Dočić, Dočina, Dolac, Dola, Draga (udol koji presijeca uzvisinu), Dražetina, Dražica, Poplašena dra-ga, Prkljen, Puvarine.

1.1.3. Kamenje: Crvene grede, Grede, Kuk Marka Kraljevića, Miletine grede, Nedoklanove grede, Pločaš, Privija, Sridnje grede, Veliki i Mali križ.

1.1.4. jame: Bezdanka, Zelena jama, Obra-dova jama, Barića jama, Jama na Bukovcu.

1.1.5. oblik tla: Dili, Gunja (od gunj; ogr-tač domaće izrade dužine tričetvrt; alb. gunē), Kosa, Kose, Klin, Klinčić,

6


Kanap, Konap, Mali dili, Nizbrdita podvornica, Oblak, Oblog, Okraj, Pod (zaravan na boku brda, blizu pod-nožja), Pokrajac, Poprikača, Strana, Veliki buik.

1.1.6. Sastav tla: Kamensko, Kamenjak, Kamenjar, Ledina, Ledinica, Napla-vak, Pisak.

1.1.7. Položaj i površinska svojstva tla: Krtelj, Krtelji, Luka, Sklad, Skladi, Skladić,

Nazivi su po svojoj strukturi geograf-ski od koji je dio u obliku deminutiva ili augmentativa.

1.2.Toponimi motivirani fitonimima inazivimazašume

Pod nazivom bilja podrazumijevamo šume, grmove, pojedinačno drveće, vrste trava, a ne uključujemo kulturne biljke. Niz biljaka ili dijelova biljaka bilo je razlogom za imenovanje lokaliteta: Bori, Bristić, Bri-stik, Bristovac, Bristovača, Drinji, Du-brava, Gaj, Jablančić, Jabuka, Latice, Luguša, Luščić, Trnčić.

1.3.Toponimi izvedeni od nazivaživotinja(zoonimi)

ova skupina toponima nije velika a sačinjavaju je toponimi od naziva ptica i sisavaca: Ćućuzovac (od ćućurin; ptica pjevica; zimovka – Pyrhula europaea), Janj, Jarčište, Konjske njive, Kozarine, Kravarica, Kravaruše, Kukavica, Lasta-vica, Lastve, Magaretaš, Orlovica, Vola.

Vjerojatno je toponim Ćućuzovac antroponimijskog postanja tj. on je kao nadimak prenesen u toponimiju.

imenovanje po biljkama i životinja-ma ne znači da je biljka i životinja čiji su nazivi poslužili motivom toponima bilo u izobilju na dotičnom području. Čovjek ne

daje imena po onome čega je mnogo, već po onome što je za dotični lokalitet karak-teristično, tipično, razlikovno od drugih lokaliteta u okolišu. Razlikovni element u imenima jest bitno obilježje u sadržaju ime-na i glavni razlog nadijevanju imena.

1.4.Toponimi motivirani vodama(hidronimi)

Često hidronim označava ne samo vodu, nego i mjesto i prostor gdje se ona nalazi ili prolazi, ili je to tako bilo u prošlosti. imena motivirana vodama možemo podi-jeliti na sljedeći način:

a) Hidronimi koji označavaju izvorišta (te-kućice): Bristovac, Čikola, Gnjilavci, Mali točak, Mialovac, Veliki točak (izvire na visini od 750 m);

b) Hidronimi koji označavaju protočne vode: Jaruga, Manitaš (Mahnitaš), Potok, Potočić;

c) Hidronimi koji označavaju prirodna zbirališta vode: Bara, Bare, Barica, Barnjak, Jezera, Lokve, Okapina, Valvode, Vodotočina;

d) Hidronimi nastali ljudskom djelatno-šću: Bukovac, Cisterna, Čatrnja, Đidarovac, Kanal, Vićuša (od vićija; fučija; oveća drvena posuda u kojoj se drži voda, kiseli kupus i sl.; tur. fici).

1.5.Toponimi određeni odnosom pre-madrugimtoponimima(relacijskitoponimi)

Toponimi ove skupine određeni su odnosom prema okolišnim objektima. odnos je izražen na različite načine obič-no oprečnim pridjevima (donji – gornji) i s prijedlozima: Do kuće, Do Mirkine kuće, Ispod Dujine glavice, Greda u

7


potoku, Ispod Ivaza, Ispod klačine, Is-pod kukavica, Ispod štrike, Ispod vrila, Ispod vrličke ceste, Iza jara, Iza jare, Iza kuće, Iza pojate, Iza sada, Iza ulice, Kod bunara, Kod bunarića, Kod crkve,Kod gusterne, Kod hrasta, Kod jare, Kod Jukice, Kod kapele, Kod kruške, Kod kuće, Kod Lončara, Kod Mačka, Kod potočine, Kod potoka, Kod pruge, Kod stanice, Kod Tauzove kuće, Kraj gaja, Kraj jablana, Kraj luke, Kraj pojate, Kraj torine, Kraj vakterice (vakter – čuvar pruge; skretničar), Nad kućom, Oko ku-će, Osik gornji, Osik donji, Pod Barića kućom, Pod borim, Pod glavicom, Pod Ivazom, Pod Luketinom kućom, Pod međom, Pod Midenjakovom glavicom, Pod mlinom, Pod pojatom, Pod prugom, Pod sadom, Pod stranom, Pod vilom, Pod vrtlim, Priko potoka, U potoku, U Promini, Uz kuću, Uz prugu, Uz ulicu, Više Ćakića, Više jaruge, Više kuće, Više potoka, Više stanice, Više štrike, Vrt kraj puta, Vrt pod glavicom, Vrt više kuće, Vrta kod kuće, Vrta kod pojate, Vrta za kućom.

ova je skupina toponima vrlo brojna, jer je morfološki krajolik vrlo razvijen, a u njemu treba označiti svaki objekt. Mikro-toponimi koji su nastali u recentno doba, vrlo su precizno označeni, jer su određeni okolišnim nazivljem. Malo slovo apelativa nas upućuje na novije toponime, koji nisu u neposrednom prostornom odnosu prema drugim okolišnim toponimima. S obzirom na strukturu svi su toponimi višečlani. Naj-brojniji je tip prijedlog i imenica.

Čovjek – život i rad

Skupina ovih toponima odnosi se na sociološke i gospodarske prilike u prošlim stoljećima u siverićkoj katastarskoj općini.

2. kulture, tlo i njegovo iskorištavanje

2.1. Poljoprivredni termini u toponimiji: Guvno (vršilište), Guvnina, Njive-tina, Njivice, Ograda, Ogradica, Ogradina, Ogradine, Podvornica, Sad (površina zasađena biljkama, dr-većem, povrćem ili cvijećem), Sadić, Sadina, Sadine, Starina, Uzbrditi vrt, Vrt, Vrta, Vrtli, Vrtlina.

2.2. Toponimi koji se odnose na vinogra-darstvo: Stari vinograd, Vinogradina.

2.3. Borova šuma (zasađena): Bori kod Kukavice, Ramski bori, Lončarovi bori, Miletini bori.

2.4. Toponimi u vezi s rudarstvom: Ašpel, Brižina, Okumpava, Plac, Ribaso (tal. ribasso: sniženje), Rudnik, Sta-ra jama, Šaht, Šeparacija, Štulina (Franz josef Stollen), Ventilator.

2.4.1. Nazivi rudarskih revira: Amadeo I, Amadeo II, Antonija, Badanj polje, Donji Jakša, Donji sloj, Dnevni kop Topići, Istočno polje, Julija, Lončar polje, Midenjak, Obnova, Perković, Potkop Petrovac, Petrovac, Potkop Vjekoslav Širinić, Pretpolje, Proleter, Salvator, Sjeverno polje, Sjeverno novo polje, Sjeverno staro polje, Torino.

2.5. Toponimi u vezi sa stočarstvom i obita-valištima za stoku: Jara (ograđen su-hozidom i pokriven prostor za stoku), Kravlji tor, Osik (obor, ograda), Osik gornji, Osik donji, Pojata (staja), To-rina (tor).

2.6. Međaši i dijelovi posjeda: Međa, Križinovka.

2.7. Sakralni elementi u toponimiji: Cecela, Kapela, Kulina kapela (kapelica Sv. Nediljice), Šamatorje.

8


2.8. Toponimi koji nose u sebi ideju pripadnosti:

2.8.1. Naselju ili zaseoku: Kanjanske njive, Ramske livade.

2.9. Toponimi koji označuju putove: Put, Počivalište, Prolaz, Prolazak, Ra-mljakov put, Voznik.

3. toponimi antroponimnog postanja

ova je skupina prilično brojna i zna-čajna jer upućuje na posjedovni odnos u prošlosti. osobna imena, prezimena i nadimci prilično su ustaljeni s obzirom na vremensku os njihova javljanja. Značajna skupina siverićkih ojkonima motivirana je po stanovnicima koji žive na dotičnom lokalitetu bez implicitnog ili eksplicitnog izražavanja pripadničkog odnosa.

3.1. patronimički ojkonimi: Bukarice, Du-čići, Ivazi, Ivići, Lilići, Lončari, Mide-njaci, Milete, Odaci, Šiklići, Topići, Tomići, Mrđeni, Nakići, Novakovići, Prpići, Radeljci, Ramljaci.

3.2. Posebno vrlo brojna skupina siverićkih toponima motivirana je po stanovnici-ma koji su vlasnici dotične parcele. S obzirom na postanak obično najprije nastaju dvočlani toponimi od antropo-nima i zemljopisnog termina ili kojeg drugog apelativa vezanog za svojstva i iskorištavanje tla, a tek onda i uspore-do s tim poimeničavanje antroponima različitim toponomastičkim sufiksima.

Razvrstali smo ih u skupine:

3.2.1. dvočlana imena

a) toponimi od antroponima i geograf-skog termina

dolac: Odakov dolac, Topića dolac,

glavica: Midenjakova glavica, Odakova glavica, Pujina glavica, Topića glavica, Tomića glavica,

ledina: Dučića ledina,

livade: Bibića livade, Ramljakove livade,

sklad: Miletin sklad.

b) toponimi od antroponima i gospodar-skih termina

jara: Barića jara, Gicelove jare, Šamede-love jare, Topića jara,

ograde: Barića ograde, Bukarčine ogra-de, Lilića ograda, Lukesinova ograda, Mrđenove ograde, Mršine ograde, Puklji-na ograda, Terinova ograda,

ogradina: Piškulina ogradina,

osik: Barića osik, Dučića osik, Nedokla-nov osik,

put: Ramljakov put,

vrt: Cigankin vrt, Markutinov vrta, Tr-tičin vrt.

3.2.2. jednočlana imena

a) toponimi antroponimnog postanja s toponomastičkim sufiksima:

sufiks -ov/-ev: Arumovka, Barinovac, Gajilovka, Ilkovac, Janjićevka, Milićov-ka, Pajkovka, Poletkovac,

sufiks-ica: Barićevica, Ilinica, Jolinica, Kirinica, Mićinica, Pišinica, Popinica, Rakinica, Rašinica, Rokinica, Vlainica.

Nazivi sa sufiksima -ov/-ev i -ica pre-težno su ženskog roda.

b) toponimi od posvojnih pridjeva:

sufiks-in: Brkonjina, Butkovina, Jovina, Pajkovina.

c) toponimi patronimnog postanja tvo-reni dodavanjem sufiksa –uša/-uše na pokraćenu ili nepokraćenu osnovu prezimena ili nadimka:

9


Abramuša, Aldukuša, Alviruša, Arlinuša, Bandaluše, Bitunjkuša, Iva-zuša, Knezuša, Liluša, Marinuša, Mrđe-nuša, Nakuša, Nedoklanuša, Novakuša, Odakuša, Ožeguša, Perkuša, Plećkuša, Praruša, Prpuša, Skelečuša, Štrkaljuša, Todoruša, Topuša, Trlabetuša, Trtkuša, Vićuša.

d) Toponimi stranog postanja: Begluk (begova zemlja, imanje; begovina; beg: plemićki naslov u osmanskom Carstvu, tur. bey), Čitluk (od čiftluk; seoski posjed, poljsko dobro kao vla-sništvo spahije, selište na spahijskom imanju za vrijeme osmanskog Car-stva, tur. çiflik, çiftlik), Serdarovina (serdar: velik vezir, vrhovni zapovjed-nik vojske u ratu u osmanskom car-stvu; u mletačkoj Dalmaciji niži ča-snički čin, često dobiven zbog zasluga u borbi protiv osmanlija; tur. sedar; perz. serdār).

4. toponimi nesigurnog postojanja ili nejasne motiviranosti

imamo skupinu toponima za koje ne znamo točno značenje: Kratelj, Nji-lovac, Storje, Venčevina (Fenčevina), Vignjina.

* * *

Kao što nam fizička geografija otkriva povijest stvaranja i oblikovanja tla, tako nam zemljopisna imena otkrivaju povijest njegova naseljavanja, upućuju na odnos ljudi prema zemlji na kojoj i od koje žive. izbor određenih imena u jednoj regiji, od bezbroj mogućih, daje važne podatke je-zične i izvanjezične, u prvom redu one koje odražavaju svijet i svijest ljudi u trenutku imenovanja. To su važni pokazatelji socijal-

nog i gospodarskog života toga područja u dugom vremenskom slijedu.

Sadašnja toponimija katastarske op-ćine Siverić u odnosu na prošlost sadržava puno veći broj naziva zahvaljujući obra-di širih površina i usitnjavanju zemljišnih posjeda. ima puno mikrotoponima, koji su na granici apelativa i toponima, ali na terenskom se proučavanju jasno vidi radi li se o geografskom objektu ili određenoj konfiguraciji tla.

iz gore navedene semantičke klasifi-kacije može se uočiti velik broj naziva istog oblika i naziva homonimnih s apelativima, a i dostatan broj osnova i formanata. Stanov-nici nisu mogli svakom geografskom objek-tu dati poseban naziv, jer bi bili mnogobrojni i teško bi ih bilo pamtili i primjenjivati. Stoga je bilo potrebno dodati razlikovne elemente nazivima koji se ponavljaju. Na taj način ograničenim brojem leksema i tvorbenih elemenata moguće je tvoriti neograničen broj toponima. Taj postupak nazivamo tvor-bom. U tvorbi razlikujemo toponime koji su nastali slaganjem leksičkih osnova, nazive koji su nastali pridruživanjem atributivnih dodataka osnovnom toponomastičkom apelativu.

Današnju toponimijsku građu kata-starske općine Siverić skupljao sam niz godina. Preko interneta izvršio sam uvid u posjedovne listove domaćinstava Područ-nog ureda za katastar Šibenik ispostava Drniš iz kojih sam ispisao toponime. Tu sam građu provjeravao s ispitanicima unoseći usput sve potrebne topografske podatke, obilazio značajnije geografske objekte i bilježio podatke s obzirom na izgled, po-ložaj i sastav tla i odnos toponima prema oklišnim objektima. Srdačno zahvaljujem svim ispitanicima što su mi omogućili da sačinim ovaj rad.

..............................................Josip Šiklić

10

poznati i manje poznati siverćani

N aš dragi i voljeni Ante rodio se u Du-brovniku 17. veljače 1987. godine.

Njegov otac ivica i majka Stana, rođ. Brač iz Ravnoga (Hercegovina) dođu u Siverić ne-koliko puta godišnje, što je za svaku pohvalu.

i Ante je nedavno bio u Siveriću u spro-vodu svojoj baki Milki. on ju je pratio noseći križ našega Gospodina otkupitelja čovjeka.

Već u ranom djetinjstvu, od drugog razreda osnovne škole počeo se zauzeto baviti košarkom u Školskom klubu “ŠU-MiCA” osnovne škole ivana Gundulića u Gružu do kraja osmog razreda.

Kada je pošao u Srednju elektroteh-ničku školu, nastavlja punom snagom sa žešćim treninzima. Nakon dvije godine od-lazi u KK “ZAGREB”, gdje usavršava znanje i sposobnost koju je primio od Boga kao dragocjeni dar. Snažnom željom u punom zamahu završava Srednju elektroničku školu.

Nakon juniorskog razdoblja, otvorila su se vrata za zauzimanje mjesta u prvoj momčadi. Tu isto tako nastavlja blistavim i sjajnim igrama i ima velike zasluge za osva-janje kupa “KREŠiMiR ĆoSiĆ”, što je prvi pehar – pokal KK “ZAGREB” od njegova osnutka. Po ocjeni stručnog i ocjenjivačkog kruga znalaca, Ante Tomić je proglašen naj-boljim igračem pod obručima u Hrvatskoj.

Svojim izuzetno dobrim igrama i uzor-nim vladanjem Ante je na se privukao po-zornost europskih i svjetskih klubova iz velikih glavnih prijestolnica.

Na sami spomendan Sv. Ante opata (pustinjaka), naš Ante odlazi u Kraljevski klub “REAL” MADRiD, gdje i danas igra i pruža sve od sebe, a stručnjaci drže da je on (Ante) jedan od najboljih centara u europskoj košarci. Dakle, naš Ante Tomić u vodama košarke u “REAL” MADRiDU nalazi se od 17. siječnja 2010. godine.

U svojim molitvama sjetimo se i Ante koji svojim igrama pronosi slavu naše do-movine Hrvatske. Želja nam je da i dalje bude dobar i istinski sretan čovjek na svojoj životnoj stazi.

.....................................fra Stjepan Matić

11

pisani prilozi župnom listu

Mnogobrojni Hrvati iz mlade države, Lijepe naše i oni iz dalekih zemalja i svojih odredišta našli smo se u najvećoj bazilici na svijetu da se zahvalimo dragom Bogu, Sv. Petru apostolu i papi ivanu Pavlu Drugom, dokazanom (bezbroj puta) prijatelju hrvat-skog naroda. Gore navedenih dana u Rimu susreli smo puno Papinih sunarodnjaka Po-ljaka… i pripadnika drugih naroda, naravno.

Nisam mogao a da se ne sjetim čime su se bavili i kako su provodili vrijeme žitelji carskoga Rima…

Danas često čujemo: imate li slobod-nog vremena? Ako imate, čime se najviše bavite u slobodno vrijeme?...

O pće je poznato da je Rim srce i središte naše Crkve koja seže do krajeva svije-

ta. Možda nema (usuđujem se kazati) grada na zemaljskoj kugli da ga (Rim) ogromno mnoštvo ljudi svih rasa i boje kože smatraju vlastitom svojinom. Milijuni ljudi iskoriste godišnji odmor i svoje vrijeme posvete u ra-zgledavanju znamenitosti glavnoga grada Staroga Svijeta i tolikih ljepota suvremene talijanske Prijestolnice. Rim – glavna meta hodočasnika i turista sa svih strana… mno-gima je neodoljiva želja putovati u Rim, grad na Tiberu koji može bar donekle ispričati svoj raznovrsni život u mirnim i nemirnim vremenima svoje gotovo tritisućegodišnje povijesti.

CIRCUS MAXIMUS... Na tom je mjestu već u 4. st. pr. Krista bilo konjsko trkalište

12

PiSANi PRiLoZi ŽUPNoM LiSTU »SiVERiĆ« BR. 19

dokolica u starome rimu

isto tako kao i danas poteškoća ka-ko provesti slobodno vrijeme javljala se u starom Rimu. Za puno besposličara, ne-zaposlenih, useljenika lutalica i pustolova mogućnosti izbora bile su neograničene: mogli su lutati po trgovima (forumima), bazilikama i stadionima (sportskim borili-štima), piti i kockati se u krčmama. Budući da je običnim, malim građanima radni dan završavao prilično rano, a noću se nisu usu-dili izlaziti zbog opasnosti koje su vrebale na svakom koraku, morali su pronaći nešto što bi im ispunilo vrijeme do večere.

Dobar izbor za sve bio je odlazak u javna kupališta, što je bilo svakodnevna navika bogatih i siromašnih starih i mladih muškaraca i žena. U doba Carstva kupališta su bila besplatna, a u drugim vremenima ulaz je bio najviše jedan quadrant, znatno manje nego što je stajala litra vina ili kruh.

Različite prostorije bile su razmještene prema redoslijedu upotrebe. Prva je bila svlačionica (apodyterium), do nje topla ku-pelj (caldarium), zatim umjereno zagrijana posredna prostorija (tepidarium) i konačno

hladna kupelj (frigidarium) , upotpunje-na bazenom za plivanje (natatio), koji je obično bio na otvorenom. Uokolo su se nalazile prostorije za znojenje, za masira-nje… postojale su i vježbaonice, knjižnice, čitaonice, sobe za okupljanje i prostorije gdje se moglo prigristi. Kupališta nisu slu-žila samo za stjecanje tjelesne kondicije, nego se u njima odvijao i društveni život. Ljudi su se u njima sastajali, razgovarali o politici, sportu i poslovima.

igre s loptom bile su najomiljenija sportska djelatnost u kupalištima, a ovi-sno o vremenu igrale su se na otvorenom ili u posebnim zatvorenim prostorijama zvanim sphacristeria. Lopta se punila per-jem, pijeskom ili zrakom. Najčešće se igrao trigon, a sudjelovala su tri igrača. igrao se i harpastum, sličan modernom ragbiju. igrač se morao dokopati lopte i zadržati je, odolijevajući silovitoj navali protivnika.

Športska borilišta na otvorenom

osim terma vrlo su popularni bili cir-kus i amfiteatar. javne su se priredbe odu-vijek koristile kao sredstvo za političku i izbornu propagandu u Rimu, a u carsko doba bile su i te kako bitne za carevu nedo-dirljivu vlast. Redovitom opskrbom žitom i priredbama pučanstvo se držalo pod nad-zorom! Zadobivši tu zavodničku ulogu, broj priredbi zvanih ludi (igre) tijekom godina je neprestano rastao, kao i broj praznika s kojima su prvotno bile povezane, dok se u doba Carstva njihov broj nije popeo na rekordnih 182 godišnje.

igre su se obično održavale danju, ali katkada i noću uz svjetlost baklji. Mogle su se odvijati satima pa čak uz kratke odmore i prekide i cijeli dan. Bile su opće društveni događaj! Ljudi su na njih odlazili u pratnji slugu “da vide i budu viđeni”, noseći pre-krasnu odjeću, frizure i nakit. Najstarije su bile cirkuske igre (ludi circenses), a mjesto

Christianos ad leones: KRŠĆANE PRED LAVAOVE prvi je uputio car Neron...

13

»SiVERiĆ« BR. 19 PiSANi PRiLoZi ŽUPNoM LiSTU

njihova održavanja bilo je Circus Maximus. U tu je ogromnu građevinu moglo stati više od 250 000 (250 tisuća) gledatelja jer je njezino gledalište bilo građeno na poseban način. Utrke konjskih zaprega odvijale su se oko SPiNE, niskog ravnog zida po sredini cirkusa dugog 340 metara, bogato ukraše-nog arhitektonskim i plastičnim ukrasima kakav je npr. bio gigantski obelisk Ramzesa ii, dopremljen u Rim za osvajanja Egipta.

Na utrkama vozila su se laka i brza kola, koja su vukla dva, tri ili četiri konja. Vozači su morali sedam puta prijeći puni krug u smjeru suprotnom od kazaljke na satu, što brže i što bliže uz SPiNU, a kola su okretali oko metae (po tri čunjasta stupa na oba kraja SPiNE). Tijekom utrke vozači su se smjeli služiti raznim opasnim i prljavim tri-kovima uz burno odobravanje razdraganih gledatelja. Tako bi se vozačima na desnoj strani tijesno približavali oni na lijevoj strani želeći ih natjerati da se razbiju o SPiNU.

Konji i vozači bili su podijeljeni u stran-ke, a svaka je imala svoju boju. Prvotno su bile dvije, no s vremenom njihov se broj popeo na četiri: russata (crvena), albata (bijela), veneta (plava) i prasina (zelena). obično su se crveni utrkivali s plavima, a bijeli sa zelenima. Vozači su tijekom utrke imali odjeću u boji svoje stranke. Nosili su tuniku preko koje su na prsima bile čvrsto isprepletene kožnate trake kako bi se spriječio lom rebara, nazuvke koji su

štitili bedra i koljenice te kacigu za zaštitu glave. Vozači su bili vrlo popularni i često su stjecali golema bogatstva. i konji su imali svoje poklonike koji su im davali uzvišena imena, kao Victor (pobjednik) ili Adorandus (poklonik) ili šaljiva kao Piripinus (vatreni).

Predstave u amfiteatrima bile su tako-đer vrlo dopadljive. Amfiteatar flavijevaca, poznatiji kao Kolosej, građevina istinski vrijedna grada Rima, u sebi ujedinjuje veli-činu i sklad. Dovršen je 80. godine poslije Kristova rođenja, visok 50 metara, opseg 537 metara. ispod arene, čiji je pod bio napravljen od drvenih dasaka i prekriven pijeskom, nalazile su se podzemne prostori-je u kojima su se držale krvoločne životinje.

Podsjetimo: Amfiteatar flavijevaca gradio se samo osam godina od 72. do 80. godine. otvoren je igrama i borbama divljih zvijeri (munera i venationes) koje su trajale oko 100 dana. Smatra se da je tada usmrćeno 9 000 krvoločnih životinja.

Kolosej je mogao primiti preko 50 tisu-ća gledatelja. Najveličanstveniji je spome-nik staroga Rima i stoljećima se smatrao simbolom rimske vječnosti i gradili su ga ca-revi: otac i sin – Vespazijan i Tit (72. – 80.).

Njegovo sadašnje stanje očuvano je zahvaljujući papi Benediktu XiV, koji je sre-dinom XViii. stoljeća zapovijedio da prestane pljačka Koloseja koji je bio sramna i bestidna pozornica smrtonosne zabave i ljudske trage-dije, a sada stoji kao simbol Staroga svijeta.

(Nastavit će se).....................................fra Stjepan Matić

Č E T V E R O P R E Z I . . .

14


B anjalučki Biskup u pratnji visokoga dužnosnika Republike Hrvatske u Bo-

sni i Hercegovini, gosp. Frane Piplovića, u večernjim satima stigao je u Siverić 28. lipnja 2010. godine. Dočekao ga je i pozdravio župnik domaćin sa svojim suradnicima. A onda smo se laganim korakom uputili u našu crkvu, gdje smo svi molili za dobrobit hrvat-skoga naroda i naše Crkve po svem svijetu.

Bilo je vrijeme večere, gdje smo u ugodnom razgovoru produžili do ponoći.

Novi dan – svetkovina apostolskih Pr-vaka, svetih Petra i Pavla – osvanuo je u sunčanom ozračju i vedrom raspoloženju.

Već prije devet sati nekoliko novina-ra i snimatelja čekali su biskupa Franju

Komaricu da s njim obave razgovor za no-vine, radio i televiziju…

Točno u deset sati procesija se uputi-la putem oko groblja. Pjevali smo Litanije svih Svetih uz pjevanje prikladnih pjesama. Predvoditelju slavlja, banjalučkom Biskupu, osobito je upala u oči: “Majko Kristova moli svoga sina da nam isus dade dobrih sveće-nika, svećenika Majko svojoj Crkvi daj…”

Visokoga gosta ukratko je pozdravio župnik – domaćin. A potom ga je opširno pozdravio vrijedni radnik u vinogradu naše župne zajednice… pod ravnanjem i struč-nim vodstvom Milke i Seke Tomić našu dragu svetkovinu uveličali su naši tambu-raši iz Drniša i Siverića. Svoj nemali udio u odvijanju proslave današnje svetkovine pružili su i trojica Bogoslova koji su došli iz Grada podno Marjana.

Biskup Franjo govorio je o Crkvi koja s Božjom pomoći prelijeće sva stoljeća jer je utemeljena na čvrstoj stijeni – Petru Apostolu, a jamac je Krist Gospodin: “Ni vrata paklena neće je nadvladati…”

okružen s desetoricom svećenika, biskup je govorio zanosno i ponosno jer je bio svjestan potpore koju uživa u očima svećenika i Božjega puka…

Nakon popričesne molitve riječi zahvale na adresu voditelja Božanske službe uputila je učenica Anka Bukarica. i naš župnik je izrekao svoj hvalospjev mnogima i svima!

iz Zagreba je (gdje je morao službeno) gospodin Ante Dželalija poslao brzojav pot-pore i pozdrave svima.

15


Slijedio je svečani blagoslov koji se dodjeljuje u ovako svečanim prigodama.

Dugo je vremena biskupu Franji treba-lo od sakristije do velikoga šatora Hrvatske vojske. Svakoga je želio pozdraviti s mno-gima malo stati…

Glavni kuhar, gosp. Marijan Karega i njegovih desetak pomagača u stanju su pripravnosti… Biskup je blagoslovio jelo što se spremalo u novoj putujućoj kuhinji našega Marijana kraj župnoga stana.

Tu su i guslari (Dane i Vito) došli do izražaja…

Kroz osobite izljeve prave radosti do 16.00 sati kada je manja skupina s Biskupom na čelu krenula u pohod Gospinu Visovcu. Na obali su čekali duhovni čuvari Visovca i njegova svetišta fra Mate Gverić i fra Stojan Damjanović.

Puni ushićenja zbog dubine i širine Visovca, fra Mate nas vodi u blagovalište,

a kišica rominja… Svježina odiše uzvodno Krkom, a naš dragi gost baca poglede, čas na jednu čas, na drugu stranu.

Fra Mate skreće pozornost na dvor Kamičak (od kojega se i danas vide ruše-vine) na rijeci Krki, nedaleko od Visovca. Tu je rođen kardinal juraj Utišinović oko 1482. godine.

Već kao dječak došao je na dvor herce-ga i bana ivana Korvina. Poslije toga prešao je na dvor ivana Zapolje, a zatim stupio u red Pavlina. Vršio je službu predstojnika u nekoliko samostana pa i u poljskom samo-stanu Csenstochova (Čenstokova). Godine 1534. postao je biskup i kraljev rizničar. Bio je vrstan državnik te je mnogo utjecao na političke prilike svoga vremena. Sa sabljom u ruci borio se protiv Turaka kod Lipe. imao je postati ostrogonski (u Mađarskoj) nadbiskup, ali je to osjetio kraljevski voj-skovođa Castaldo. Razbojnički je ubijen u

16


gradu Alvinezu godine 1534. Na taj je način završio veliki Hrvat koji je prvi od naših ljudi nosio kardinalski šešir i kroz decenije vodio Zapoljevu državu.

naš hrvatski narod kroz svoju dugo-trpnu i mučnu prošlost nije imao puno kardinala (stožernika, stožera). Upravo za-to osjećamo potrebu da podsjetimo naše čitatelje na ove rijetke velikane koji su se dovinuli vrhunskog dostojanstva i časti u Katoličkoj Crkvi.

Evo imena naših kardinala, a donosi-mo ih kronološkim redom:

1. juraj Utišinović

2. Đuro Drašković

3. juraj Haulik

4. josip Mihalović

5. Alojzije Stepinac

6. Franjo Šeper

7. Franjo Kuharić

8. josip Bozanić

9. Vinko Puljić

Sa svom se pažnjom pazilo da ne bismo kojega od stožernika Crkve u hrvatskom narodu (nehotice) zaboravili spomenuti.

na roškom slapu

i tako na krilima vremeplova u blizini smo huke slapova i voda koje se ruše i stvaraju pjenušavo grotlo, da bi se smirili u dubinama Krke krasotice… gledam obnov-ljene mlinice i stupu, a snaga vode uspješno vrši svoju ulogu.

17


Most na Roškom slapu putnike namirni-ke upućuje u razne hrvatske gradove: Skra-din, Šibenik, Vodice, Benkovac, Zadar, Knin…

A mi idemo pješice desnom stranom uzvodno Krkom i divimo se ljepotama i darovima Boga Stvoritelja. o biljkama i travama rado je govorio fra Stojan Damja-nović… o pticama i ribama koje tu obitavaju isto tako, dakako…

ovim dolinama i vrletima prolazile su prije dvije tisuće godina i rimske legijeu potrazi za vodom.

i tako prolazeći u zastajkivanjima došli smo do mosta za pješake i drugom stranom nizvodno natrag (nakon kišice, evo i magli-ce) natrag do našeg čamca koji nas vodi do mjesta našeg iskrcaja ili ukrcaja na obali.

U Siveriću smo! – S biskupom Franjom, Milom Prpom, josipom Nakićem obišli smo sakralni prostor Mile Todorovića…

i tako smo oko 22 sata večerali u župno-me stanu prepričavajući događaje dana.

Danas na spomen Sv. Prvomučenika Rimske Crkve, koji su hrabro svjedočili za Krista u vrijeme Neronove strahovlade (54. – 68.), župnik domaćin je – kako se i pristoji ispratio biskupa dr. Franju Komari-cu jednim dijelom ceste prema Kninu koji je poslovno produžio u Livno na susret sa svojim svećenicima.


18


rasadnik žive Kristove vjere, odakle su naši franjevci stoljećima pastorizirali, širili vjeru u Krista, ne samo po Dalmaciji, nego širom Like i dijelom Bosne. obići ćete rijeku Krku i njene divne slapove. ovi naši krajevi nisu, kako se obično misli, krš i kamen, oni odišu čistom ljepotom, našim “dragim kame-njem”, na kojemu su naši očevi i djedovi s vjerom u Boga stvarali i širili život po Bož-jemu naumu, čega nam danas nedostaje. ovo je kraj i poznatih ljudi, pregalaca i stvaralaca: ivana Meštrovića, Krste odaka, rođenog u Siveriću, iz ovog su kraja korijeni jakova Gotovca, josipa i fra Karla Kosora i

p oštovani, oče Biskupe, dragi naš brate u Kristu Spasitelju Gospodinu naše-

mu, Sinu oca Vječnoga, stvoritelja Neba i Zemlje, svega živoga i neživoga! Pozdrav-ljam Vas u ime vjernika naše župe sv. Petra apostola u Siveriću, u ime Ekonomskog i Pastoralnog vijeća naše župe, kao i u ime našeg dragog i vrijednog župnika fra Stje-pana Matića, koji nas je svojim nastojanjem sakupio danas na ovo naše zajedničko i sveto slavlje!

Vi ste, oče Biskupe, jučer obišli i šire dijelove ovog našeg lijepog i pitomog kraja. Nadamo se posjetit ćete samostan Visovac,

19


drugih. Naše mjesto Siverić u nepuna dva stoljeća bilo je mjesto vrijednih rudara, sve tamo od početka 19. do pred kraj 20. stoljeća, na čemu se temeljio život naših djedova i očeva i brojnih članova njihovih obitelji. Pod našom planinom Prominom još i danas miruju kilometri dugih hodnika rudnika, a ima ih i oko ove naše crkve, u kojima su naši preci u znoju zarađivali svoj teški rudarski kruh. ovo su samo kratke usputne napomene s kojima Vas želimo upoznati o stranicama knjige života naše-ga mjesta, da bi zatim okrenuli one druge stranice života naše vjere, koje smatramo daleko važnijima za život čovjeka na planeti Zemlji.

Vjerski i crkveni život u našem mjesti ima svoje duboke korijene, seže u daleku prošlost. još davne 1574. godine spomi-nje se kapela sv. Petra u Siveriću, dakle u tursko doba, da bi se 1757. godine nazvala crkvom, a godine 1852. “bi nadomaknuta” ili proširena, kako zabilježiše naši preci.

Koliko su temelji vjerskoga života u našim obiteljima u Siveriću bili čvrsti svje-doče podaci da je iz župe Siverić poteklo 23 svećenika i 5 časnih sestara.

U Domovinskom ratu naše mjesto i naša crkva teško su stradali. U jednoj noći, točnije 16. rujna 1991. godine, pred naletom napadača, mjesto je napušteno. Prognani mještani Siverića živjeli su gotovo pet go-dina u progonstvu, istina u svojoj domovini i uglavnom materijalno zbrinuti. Ali patnja nije bila mala. Molilo se milost Božju i milo-srđe Božje za pomoć, za povratak na svoja ognjišta. Nada se nije gubila i naše molitve su uslišane. Povratkom u svoje mjesto obnovlje-ne su kuće, naša crkva, zvonik, župna kuća i započet je novi život vjernika žitelja Siverića.

Danas tugujemo zbog drugih razloga, zbog drugih pojavnosti u našem životu. ono što nas muči jest nestajanje života, naša demografska slika. Mnogo je starih, a malo mladih života. Malo je brakova i malo je djece.

20


rob – slobodnjak, nego sve i u svemu Krist, kao što je i Krist rekao svojim apostolima: Neka svi budu jedno!

Današnji svjetski moćnici, možemo reći suvremeni Augusti i Cezari, u interesu moći, kapitala novca, imaju svoje posve drugačije planove i čine drugačije.

Znamo da je Vaša mučenička bisku-pija kroz mnoga desetljeća proživljavala “zlu kob” utjecajem raznih vladara i moć-nika. Ali ona je kroz sve to vrijeme i sve teškoće bila svjetlo vjere u Krista, urodila je svjetlom zvijezde samostana “Marijom Zvijezdom”, općim prosvjetnim, kulturnim i gospodarskim napretkom banjalučkog kraja i s ponosnom u tim okolnostima urodi-la plodom uzornog blaženika ivana Merza, koji je postao uzor mladima današnjice. U tome svemu je i Vaša i naša nada!

Stoga želim zaključiti ovo svoje izla-ganje riječima velikog pape ivana Pavla ii, koje je uputio vrhbosanskom nadbiskupu

Civilizacija smrti, usmjerena i pota-knuta od “novih mudraca i novih tumača života” širi se nesmiljeno i nezaustavljivo po svim krajevima i u našoj domovini, gu-rajući i potiskivajući pred sobom civilizaciju života – istiskujući Krista iz života svijesti ljudi. Naša je nada Krist – pobjednik smrti i jedini on može donijeti ljudima pobjedu života, istisnuti civilizaciju smrti.

poštovani, oče Biskupe! Znamo za sve patnje i stradanja vjernika Hrvata katolika Banjalučke biskupije u ovom strašnom za-dnjem ratu, koji je plamsao po svim krajevi-ma Bosne i Hercegovine. one su, svakako, bile veće i teže nego naše. Znamo da Vas u srcu bole i da ih nosite u Vašoj duši.

Ali Vi, i pored tih teškoća, težite miru i jedinstvu svih ljudi i naroda u Vašoj zajed-ničkoj i jedinoj domovini, bez ikakvih razlika među ljudima, na što nas sljedbenike Krista Spasitelja upućuje sv. Pavao u svojoj posla-nici Kološanima: Nema više Grk – Židov,

Šibenski biskup u Kosovu kraj Knina na sv. Anu 26. 7. 2010.

21


i metropolitu Vinku Puljiću 29. rujna 1993. (citat je uzet iz Vaše monografije o Ba-njalučkoj biskupiji): “Povijest nam govori da istinske ljudske vrijednosti, ako budu privremeno i pogažene i savladane, na kra-ju ipak prevladavaju. U konačnici dobro pobjeđuje zlo, ljubav mržnju, razbor ludilo sukobljavanja”.

Neka Vas, oče Biskupe, Krist prati na Vašem putu pomirenja ljudi i donošenja mira i Kristove ljubavi svim ljudima Vaše Banjalučke biskupije i susjedne nam Bosne i Hercegovine!

Živjeli! Bog Vas čuvao i na dobro nam došli!

Na Pertovo u Siveriću

29. lipnja 2010.

................................................ Ivan Topić

22


21. Dine, Kata i Milenko Tomić…

22. josip, Zdravko Tomić

23. Mladen, Milena, ivan i Hrvoje Knez

24. Marijo, Željko i Zdravka Lilić

25. Andrijana i joško Nedoklan

26. Mile Todorović, Mile Prpa, josip Nakić, Vito Mrđen, Mladen i jere Šiklić

27. Nediljka, Mladen, ivan, Anka, Mladen i Marko Bukarica

28. Viktor i Marija Mrđen

29. ive i Nena Šiklić

30. Slavica Bukarica, ž. jose

31. Radosava (Rada) Mrđen

32. Tomislav, Greta, Marija i Frane Prpa

33. Mate i Marija Dučić

34. Grad Drniš s Gradonačelnikom

1. ivan, Lenka, ivana i Marin Puncet

2. josip, Sanja, josipa i ivan Puncet

3. Anđelka, Ferdo i joško Topić

4. Boris, Anita, Ante i Luka Topić

5. ivan, Anka i Silvijo Topić

6. Tvrtko, ivuša, Barbara, ivan i Patricija Topić

7. Mile, Slavica, Roko i Barbara odak

8. Željko, Dario, Tomislav, Bruno, ivona i Dora odak

9. Ante, Anđa, Mario odak

10. Veljko i Milenka odak

11. Karma Ramljak, Marija Lilić, Ana Živković

12. ivica, joso, Marica i Anka Ramljak

13. ivan (Lula) i Anka Ramljak

14. Marko Ramljak, pok. ivana ravnao je mikrofonima i zvučnicima (ozvučenje)

15. Milan, Marica, Anđela pa i mali Karlo Ramljak

16. Slavica Sunara, rođ. Tomić

17. ive Prpa, pok. Frane

18. Tomislav (Tome) Tomić, Remetin, na-pisao prigodne plakate

19. Seka i Milka Tomić, ravnale zborovima…

20. josip (Ele), Marica i Frane Tomić…

23


27.07.2010.

I ove smo godine pošli u župu Sv. josipa u Drvaru, gdje je misno slavlje predsla-

vio banjalučki biskup dr. Franjo Komarica u zajedništvu sa šesnaestoricom svećenika. Molili smo za sve Hrvate koji su na razne na-čine bili mučeni i ubijeni za vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća i Domovinskog rata.

S velikim pouzdanjem i uzdanjem u Gospodina Boga molili smo za hrvatski narod u Bosni i Hercegovini da milo pogleda na “ovce paše svoje”.

iz naše župe Sv. Petra u Siveriću pošli smo u znakovitom broju – 12. Bili smo puni neopisive radosti što smo Hrvatima u Drvaru mogli uljepšati dan, što su oni i te kako dobro uočili.

Recimo i to da je prijepodne bilo tmur-no i kišovito. Nakon božanske proslave i usrdnih molitava za sve mučenike hrvatsko-ga naroda u mučeničkoj biskupiji, granulo je žarko sunce, srpanjskog dana po kojem nas je pohodilo “Mlado Sunce s visine” da

24


obasja one što hode u tami i sjeni smrtnoj. Svom smo dušom molili isusa da upravi noge naše na put mira i da nas po ljubavi prepoznaju da smo njegovi učenici…

Nekoliko kulturno – umjetničkih dru-štava za razonodu i razbibrigu pokazali su svoje umijeće…

Druženje za ručkom u pjesmi i prigod-nim govorima. Sve se odvijalo u prostorima župnog stana. Glavni teret pripreme na svojim leđima za ovaj dan ponijeli su bivši i sadašnji župnici don Žarko – Vladislav ošap i vlč. ivo Martinović te brojni neznani, samozatajni dragovoljci.

i kako to u životu biva: svemu dođe kraj, a nama je nazaj! A mala zajednica iz Siverića izgarala je poput svića!

Nismo mi u Drvar došli praznih ruku. obdarili smo biskupa Komaricu i zahvalili za njegov boravak u Siveriću i vođenje slav-lja na blagdan apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla u Siveriću, 29.06.2010.

.....................................fra Stjepan MatićDrvar, 27.07.2010. Župa sv. Josipa kod spomenika hrvatskim braniteljima

Drvar, 27.07.2010. Župa sv. Josipa, Siverćani s biskupom dr. Franjom Komaricom

25


ponovi…! Pamet u glavu! oprez nije nao-dmet, zar ne?!

Prigodni govor tim povodom, nakon evanđelja, izrekao je ivan Topić. Njegovo izlaganje donosimo u cijelosti.

Poštovani gosti uzvanici, draga braćo i sestre, dragi Siverćani!

Danas u našoj župi sv. Petra apostola u Siveriću na blagdan Sv. Mihovila, zaštit-nika naše hrvatske policije, koja je dala svoj veliki doprinos i žrtve u oslobađanju domovine nam Hrvatske, posvećujemo ovaj dan znaku križa, križa koji je znak patnje, žrtve i pobjede našeg Spasitelja i otkupitelja isusa Krista, koji je podnio žrtvu za spasenje svih ljudi.

D ana 29. rujna 2010. godine na svet-kovinu svetog Mihovila Arhanđela

prvog zaštitnika naše biskupije šibenske (i grada Šibenika) od njezine ustanove 1298. godine, službena je Sveta Misa u Siveriću u 17.00 sati za sve one koji su pali i svoj život dali za hrvatsku slobodu.

Uvodna i glavna misao vodilja slavlja bila je zahvala Bogu i našim, na različite načine zaslužnim, samozatajnim junacima od stoljeća sedmog do naših dana. Svi oni moraju ostati u našem sjećanju, na visokoj cijeni u našim očima.

Tko olako zaboravlja svoju mukotrpnu povijest, moglo bi mu se dogoditi da je

26


Uz svjetlo Kristove žrtve danas se sje-ćamo žrtava čovjeka, žrtava ljudi, koje su nastale zlom i nasiljem drugog čovjeka, drugih ljudi prema bratu čovjeku.

“U ovom ćeš znaku pobijediti!” Bog je poslao poruku u znaku križa rimskom caru Konstantinu, osloboditelju kršćanstva, koji je sa svojom majkom jelenom dao slobodu i zamah širenju Kristove vjere na početku naše kršćanske ere godine 313., čuvenim Milanskim ediktom.

Križ znak Kristove pobjede nad zlom i ljubavi prema čovjeku, znak patnje mnogih ljudi, pratio je i hrvatskog čovjeka, hrvatske ljude, kroz dugu i tešku povijest hrvatskog naroda. Duge bi bile riječi nabrajanja svih stradanja hrvatskog naroda, kada bi pobro-jali sve događaje i sva stradanja Hrvata od stoljeća sedmog do danas.

Mi danas ovdje okupljeni u našoj crkvi, na ovoj svetoj Euharistiji, posvećenoj svim žrtvama iz naše župe, iz našeg mjesta Sive-rića, odajemo zahvalnost, počast i štovanje onima koji su poklonili svoje živote na oltar svoje domovine Hrvatske i svima drugima,

Župnik domaćin skreće pozornost i na molitvu u himni LIJEPE NAŠE: … Da bi vazda sretna bila! A to znači puna radosti i dobrih ljudi… i to – zauvijek!

Molitelji netremice prate i sudjeluju

27


koji su svojim patnjama i stradanjima na drugi način doprinijeli slobodi našeg mjesta i naše domovine Hrvatske.

Pod znakom križa, s krunicom oko vrata, naši su hrvatski branitelji krenuli u boj na prve crte bojišnice i svojim su žrtvama oslobodili Hrvatsku.

“Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje” – poru-čio je nam je Krist u Evanđelju. To su učinili mnogi hrvatski branitelji, a mi se uz njih sje-ćamo naših poginulih branitelja iz Siverića, koji su svoje mlade živote u Domovinskom ratu položili za slobodu Hrvatske, njihove i naše domovine. Sjećamo se mladih života Petra Radeljaka i Milana Novakovića. oda-jemo im našu trajnu zahvalnost, klanjamo se njihovoj žrtvi, želeći mir dušama njihovim u Kraljevstvu Krista Kralja i oca Nebeskog. S njihovim najbližima i njihovom rodbinom dijelimo zajedničku bol. Žrtve njih dvojice, kao i žrtve svih ostalih hrvatskih branitelja,

nisu bile uzaludne, donijele su slobodu hr-vatskom narodu i hrvatskoj Domovini.

Ne možemo mimoići boli i patnje nji-hovih roditelja, koje su podnijeli gubitkom svojih sinova, a nakon dânâ tuge, otišli za njima u vječnost, u vječni mir Krista Spa-sitelja. Vjerujemo da im je Krist bio utjeha, da su lakše podnosili svoj križ i svoju bol, kao što sv. Pavao reče za sebe, za svoj križ: “S Kristom sam raspet na križ”. i Kristova majka je patila pod križem, na kojem je raspet njezin Sin, a on ju je tješio riječima: “Majko, evo ti sina!” pokazujući na sv. ivana apostola, govoreći time da se život nastav-lja, da ne prestaje, da se nada ne gasi, da treba ići dalje, živjeti na zemlji težeći za vječnim životom.

Dragi Siverćani, u ovoj prigodi pri-sjećamo se svih ostalih žrtava i trpljenja podnešenih za slobodu i domovinu: naših

Anka Bukarica kao iskusna voditeljica n a j av l j u j e h i m n u R E P U B L I K E HRVATSKE…

Nazočne je zdušno pozdravio gosp. Josip Begonja

28


branitelja ranjenih u Domovinskom ratu, naših zatvorenika u srpskim zatvorima, posebice zatvora u Kninu, gdje su zatva-rani i mučeni mnogi naši mještani, naših Siverćana umrlih za vrijeme velikosrpske okupacije, naših prognanika, zapravo, svih nas, koji smo podnijeli svoju patnju i žrtvu za domovinu, jer i to je bila žrtva, koja je doprinijela slobodi. Na poseban način se sjećamo naših prognanika, koji su umrli u progonstvu, daleko od svojih kuća, svoje župe i crkve, daleko od svojih grobova, zasigurno u velikoj tuzi, ne dočekavši slo-bodu i povratak. Svi spomenuti i nabrojeni, žrtve su nasilja i nepravednog rata od stra-ne agresora, žrtve iskonstruirane laži, zla i nasilja istog agresora. U ukupnosti raznih stradanja doprinijeli su hrvatskoj slobodi.

Da se zna i da se ne zaboravi, spo-menut ćemo i neke brojčane pokazatelje i stradanja mještana Siverića za vrijeme

Za ovaj dragi događaj nije krio svoje radosti ni gosp. Ante Dželalija, gradonačelnik Drniša

krajinske okupacije našega mjesta. Kao što je općepoznato žitelji mjesta Siverića, zajedno s ostalim narodom drniškog kraja, pod oružanim napadom jNA i lokalnih Srba, dana 16. rujna 1991. godine morali su napustiti svoja ognjišta, svoje domove i živjeti u progonstvu sve do oslobođenja – akcije oluja 1995. godine. Pod okupacijom je ostalo živjeti 113 mještana, trpeći teror, pljačku, zastrašivanja i mučenja. Kroz to vrijeme straha i terora umrlo je u Siveriću 15 naših mještana, bez dostojnog ispra-ćaja na vječni počinak i dostojne sahrane pokojnika, uz porušenu crkvu, često i pod pucnjavom i metcima osvajača. Mnogi od onih koji su ostali živjeti na svojim ognjišti-ma bili su zatvarani i mučeni u zloglasnom zatvoru u Kninu, o čemu postoje njihova svjedočenja. Koliko nam je poznato 20 Siverćana prošlo je kroz taj zatvor, koji je

Šibensko – kninski župan, gosp. Goran Pauk biranim i poučnim riječima obasipa cijenjeni Skup

29


bio njihovo mučilište. Kroz svo to vrijeme okupacije i trajanja Domovinskog rata 150 Siverćana bili su sudionici Domovinskog ra-ta, od toga 130 u 142. i 113. brigadi, a ostalih 20 u drugim postrojbama Hrvatske vojske. U tom oslobodilačkom, obrambenom ratu ranjeno je 8 Siverćana, naših mještana. Možemo s ponosom reći, od malog mjesta zaista dostojan doprinos.

Kada se rat završi, zanos i ushićenja obično splasnu. Dolaze one ljudske slabo-sti, da se gotovo sve brzo zaboravlja, što ni-kako ne bi smjelo biti, jer tko svoju prošlost zaboravlja, mogla bi mu se ponoviti. Brige svakodnevice, životne brige, posebice ma-terijalne, ne bi smjele biti zastor, zavjesa, koja to sve pred našim očima i našim sje-ćanjima zaklanja, zatvara. S ponosom se sjećamo tih teških i slavnih dana. Sloboda je velika stvar, nekupiva i nepotkupljiva. Zato ćemo ovo naše izlaganje i naše sjeća-nje završiti riječima našeg velikana ivana Gundulića, koji o slobodi pjeva:

o lijepa, o draga o slatka slobodo! Dar u kom sva blaga Višnji nam Bog je do. Sva srebra, sva zlata Svi ljudski životi Ne mogu biti plata Tvojoj čistoj ljepoti.

Nakon svečane proslave misne žrtve za sve koji su (od Boga darovni) život da-li za dobrobit naše izmučene i napaćene Domovine u tišini, ozbiljnosti i sabranosti, primicali smo se spomen – obilježju gdje se odvijao drugi dio ove zgode u kasno poslijepodne.

................................................ Ivan Topić

Ivica Šindilj: potiho je prišapnuo korisnu besidu gosp. Marku Perkoviću…

Pukovnik Hrvatske vojske, gosp. Željko Nakić: pozdrav Isusovu križu čije slavno Uskrsnuće prelijeće sva stoljeća, uz zahvalu palim braniteljima za hrvatsku slobodu. Tik do njega je načelnik općine Ružić, gosp. Josip Sučić.

30


P oštovane dame i gospodo, cijenjeni go-sti, poštovani roditelji, djeco i supruge

poginulih i umrlih hrvatskih branitelja, dragi prijatelji, dragi suborci!

iznimna mi je čast i ponos što danas i na ovome mjestu blagoslivljamo ovaj mali spomen na vašu žrtvu. Neka nas ovo spo-men obilježje vječno podsjeća na najteže i najljepše trenutke nastajanja naše volje-ne Domovine, a isto tako neka nam bude vječni podsjetnik na one koji su za nju dali sve, svoj život!

Neka njihova žrtva zauvijek ostane u našim srcima i mislima, neka njena vrijed-nost bude protkana i kroz živote budućih naraštaja. Na nama je danas da za žrtve molimo i da na njih mislimo da bi mogli počivati u miru.

Sada mi dragi prijatelji dopustite da zahvalim onima koji su svojim radom i sredstvima omogućili izgradnju ovog spo-men – križa. To su:

• gosp. zdravko nedoklan

• gosp. mladen knez (Čare)

• gosp. ivica Šindilj

• gosp. ivan došen

• gosp. tvrtko topić

te tvrtke:

• BiBilo Gradnja, kop – kop, gosp. marka križanovića

• žitopromet, gosp. ivice anđelića

Josip Tomić izriče svoj pozdravni i zahvalni govor…

Ivan Šiklić - zvonar crkve Sv. Petra, Ferdo Topić – član oba Vijeća u župi, fra Stjepan Matić i Anka Bukarica koja je svojim vođenjem za odvijanja protokola zadivila sve nazočne…

31


Pukovnik Hrvatske vojske, gosp. Marijo Lilić – pozdrav i čast križu i palim vojnicima…

Dužnosnik Hrvatske policije, gosp. Dinko Strunje

Predstavnici Općina i Županije položili vijenac

32


Hrvatski pukovnik Željko Nakić i opet bi (zlu ne trebalo) odvažno stao na obranu križa i hrvatske slobode

Marija Ramljak, Marko Perković Thompson i Milka Barić u veselom ozračju…

• mikrosiverit – za dom, gosp.marka skeje

• vG pravaC, gosp. jose Gorete

• Beton luČko

• diČak Gradnja

• GrCić Gradnja

Dopustite mi da pozdravim i prisutne iz crkvenog, političkog i javnog života.

Pozdravljam:

• fra stjepana matića, siverskog župnika

• župana Šibensko – kninske županije, gosp. Gorana pauka

• predstavnika Hrvatske vojske, gosp.pukovnika željka nakića

• predstavnika Policije, gosp. dinka strunju

• predstavnika Hrvatskog društva lo-goraša, gosp. ivana Škorića

• predsjednika HViDRE Drniš, gosp. nediljka eleza

33


Marko Perković Thompson i Krešimir Topić neustrašivo su stali na branik domovine Hrvatske u obrambenom ratu 1991. – 1995.• predstavnike općine Ružić na če-

lu s načelnikom, gosp. josipom sučićem

• predstavnike općine Unešić na če-lu s načelnikom, gosp. Brankom dželalijom

• predstavnike općine Promina na čelu s gosp. rajkom žuljom

• gradonačelnika Drniša, gosp. antu dželaliju

• predsjednika Gradskog vijeća, gosp. josipa Begonju

Marko Šego: besprijekorno je odradio povjereni mu posao oko razglasa. Sve su mogli “čuti” obronci i visovi Promine…

Na kraju poseban pozdrav dragom prijatelju, čovjeku, dobročinitelju, suborcu marku perkoviću thompsonu. Prijatelju, hvala ti što si i danas sa mnom rame uz rame.

još jedanput sve vas lijepo pozdrav-ljam i zahvaljujem što ste svojim prisustvom uveličali ovaj trenutak! Hvala!

Sada će vam se redom obratiti:

• gosp. josip Begonja, predsjednik Gradskog vijeća Drniša

• gosp. ante dželalija, gradonačelnik Drniša

• gosp. Goran pauk, župan Šibensko – kninske županije

............................................. Josip Tomić

Dostojno je i pravedno spo-menuti da su izgradnju spomen obilježja potpomogli Grad Drniš s njegovim gradonačelnikom Antom Dželalijom 4.000 kn i Šibensko-knin-ska županija s našim županom Go-ranom Paukom 5.000 kn

34


B ožjom milošću i zalaganjem dobrih ljudi nebeski glas stopio se sa zemaljskom

molitvom naroda okupljenog oko biskupa šibenskog msgr. Ante ivasa koji je u lijepo, sveto, svečano subotnje jutro 09.10.2010. stigao u ponosnu župu sv. ilije u Čavoglave blagosloviti zvona za novu područnu crkvu Hrvatskih Mučenika. Uz prisutnost i mnogih svećenika: drniškog dekana fra Bože Morića, župnika Miljevaca fra ivana Maletića, župni-ka Siverića fra Stjepana Matića, župnika Gradca fra joze Matića, kninskog kapelana fra ivana Lukača te župnika kupreške župe i mnogih splitskih župa domaći je župnik fra ilija Mikulić pozdravio oca biskupa i okuplje-no mnoštvo svijeta koje je došlo iz raznih krajeva prisustvovati svečanom blagoslovu zvona. U nadahnutoj riječi prije samog bla-goslova biskup je naglasio važnost i veličinu trenutka, kao i što zvona znače za vjeru i identitet hrvatskog čovjeka i našu dugosto-ljetnu pripadnost, vjernost Svetoj Stolici i sveopćoj Crkvi bez obzira na sve povijesne nevolje, nedaće koje su pratile naš narod.

Tri zvona naše Crkve Hrvatskih Mu-čenika lijevana su u majstorskoj radionici Grassmayr u innsbrucku – Austrija iza koje stoji višestoljetno iskustvo i kvaliteta što je utjecalo na odbor da izradu zvona prepusti toj uglednoj radionici. Najveće zvono teži 450 kg. Posvećeno je svecu našeg naro-da Alojziju Stepincu i svojim zvukom želi poslati poruku kako je svako zlo prolazno i propadljivo, a svjedočanstvo ljubavi pre-ma Bogu i čovjeku neprolazno i vječno. Sotonistički komunistički režim skovan u samom središtu paklenog ognja, đavolski u ideji i izvedbi pobijeđen je ljubavlju, žrtvom, odricanjem blagopokojnog uzoritog kardi-nala Stepinca i mnoštvom drugih poznatih i nepoznatih ljudi koji su slijedili njegov

primjer u borbi protiv paklenog zmaja najja-čim oružjem – molitvom. Svim svjedocima mučenicima posvećene su riječi iz pjesme našeg Marka Perkovića Thompsona ureza-ne na zvono: “…za njih se pomoli nek’ ti bra-ća znaju heroji se nikad ne zaboravljaju…” Srednje zvono teško je 250 kg i posvećeno je velikom proroku i svecu Starog Zavjeta i zaštitniku naše župe sv. iliji. Svojim zvukom želi poslati poruku i samog značenja imena sv. ilije – moj Bog jest jahve – to je i naša poruka, naše opredjeljenje kroz povijest, sadašnjost i budućnost. Najmanje zvono, teško 130 kg, posvećeno je sv. Mihovilu i sv. Benediktu. Sv. Mihovilu kao zaštitniku naše biskupije i sv. Benediktu i njegovu geslu koje glasi: “MoLi i RADi”.

Nakon blagoslova zvona, župnik je pozvao sve okupljene na zakusku koju su vrijedne žene poslužile, a hranu i piće za tu prigodu donosili su župljani sv. ilije tako radosna srca. Svega je bilo u izobilju, najviše radosti, zajedništva i blagoslova Božjeg.

Slast tereta organizacije ovog velikog događaja podnio je odbor za izgradnju crkve. Na poseban način velika zahvalnost pripada našem Marku Perkoviću Thompsonu za sve učinjeno od ideje do realizacije u svim fazama izgradnje crkve kao i iskrenog svjedočanstva života i ljubavi prema Bogu, vjeri, čovjeku i domovini. Vrijedni meštri i znalci svoga posla iz firme Elektro – Bosilj su kroz vrijeme od dva sata na zvoniku montirali zvona i postavili ih u funkciju te smo se ponovno okupili oko crkve i kad su zvona po prvi put zazvonila o. biskup je predmolio anđeoski pozdrav. Moleći puni ponosa srce i dušu ispunjao je predivan zvuk zvona čiju ćemo milozvučnost vjerujem uvijek znati nositi u sebi i darivati je drugim ljudima otvorenog srca......................................... fra Ilija Mikulić

35


(Udbina, 11. rujna 2010. g – povijesni dan znamenja za sve hrvatske mučenike od stoljeća sedmog...)

T oga dana, na euharistiji i svečanosti blagoslova Crkve hrvatskih mučenika

na Udbini, stojeći među mnoštvom vjernič-kog puka više puta sam čuo riječi da je ovo povijesni događaj za cjelokupni hrvatski na-rod, po značenju najveći koji se je dogodio poslije slavne oluje! Događaj je prije svega duhovni, usmjeren na duhovnu obnovu i duhovno učvršćenje hrvatskog naroda na njegovim povijesnim prostorima, ali i njegovo što čvršće priraštanje kršćanskim korijenima, ali istovremeno i nasad što du-bljih korijena za njegovu budućnost.

„Hvala Bogu i darovateljima, crkvu hrvatskih mučenika blagoslovit ćemo 11. rujna. Kamen temeljac položen je 9. rujna 2005. Crkva je građena po uzoru na prvu hrvatsku katedralu – crkvu sv. križa u Ninu i obogaćena je tradicionalnim oblicima hrvatskog graditeljstva. Posebno smo htje-li istaknuti ideju mučeništva, braniteljsku sudbinu našeg naroda kao (predziđa kr-šćanstva), osebujnost glagoljske kulture i vjernost krsnim obećanjima“ – istaknuo je msgr. Mile Bogović, gospićko-senjski biskup na konferenciji za novinare povo-dom graditeljskog dovršetka nove udbinske crkve.

(Što se ono na udbini bijeli....?)

Doista, već prvi pogled na velebno cr-kveno zdanje, odavao je dojam da iz objekta zrači neka toplina, osjaćaj ugode protkan

ljepotom objekta. A taj osjećaj se još jače dopunio kad smo obišli njenu unutrašnjost – sve je napravljeno prema mjeri čovjeka, prema mjeri ljubavi, vjere i čovječnosti. Doista kolosalno – dar svim hrvatskim mučenicima. Naprosto zadivljujuće.

i tada, na dan 11. rujna 2010.g. na Ud-binu se slilo mnoštvo vjernika i domoljuba iz svih krajeva Hrvatske, iz BiH, ali i iz našeg brojnog iseljeništva. Trebalo je doživjeti taj događaj. Pogled s visine na dugačko i široko, te posebno ravno Krbavsko polje. A čitavo vrijeme mise i vjerničkog slavlja nad Udbinom nadvili su se tamni oblaci kao da su simbolizirali tešku stradalničku, mučeničku povijest hrvatskog naroda – ali nebo nije pustilo niti jednu kap kiše. Možda samo poneku suzu radosnicu...!

- Na Udbini je u subotu 11. rujna u nazočnosti oko 15 tisuća hodočasnika pro-slavljen Dan hrvatskih mučenika koji je ove

36


godine bio u znaku blagoslova Crkve hr-vatskih mučenika. Misno slavlje predslavio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, a u koncelebraciji je bilo deset bisku-pa te dvije stotine svećenika. Uz domaćeg ordinarija Milu Bogovića suslavili su riječki nadbiskup ivan Devčić, porečko-pulski bi-skup ivan Milovan, zadarski nadbiskup Že-limir Puljić, splitsko-dalmatinski nadbiskup Marin Barišić, šibenski biskup Ante ivas, vojni ordinarij juraj jezerinac, varaždinski biskup josip Mrzljak, požeški biskup Antun Škvorčević i biskup u mirovini Ante jurić.

Biskup Mile Bogović na početku je izrazio zadovoljstvo završetkom radova na Crkvi hrvatskih mučenika, memorijal-nom obilježju nacionalnog karaktera što je i razlog da se nije išlo u moderne proboje sakralnog graditeljstva. Cilj je da projekt bude izraz vjere i kulture i da nas povezuje s našim korijenima. Crkva uključuje muzej i knjižnicu u kojoj je već donacija biblioteke Kaje Pereković. Tvrđavski izgled crkve u pravcu Krbavskog polja ukazuje na brani-teljski karakter naše povijesti, a graditeljska predloška po crkvi sv. Križa u Ninu ukazuje da baštinimo i dio bizantske umjetnosti prema čemu se približava vjerskoj praksi i drugih crkava. Uslijedio je simbolički čin uručenja ključa biskupu Bogoviću od stra-ne predstavnika graditelja Konstruktora Željka Žderića nakon čega je biskup Bogo-vić blagoslovio unutrašnjost crkve.

Kardinal Vinko Puljić je nakon pozdra-va i čestitki biskupu Bogoviću ovu spomen crkvu istaknuo kao najbolji način čuvanja sjećanja i pamćenja na sve naše pretke jer, kako je rekao, postoji opasnost da polako zaboravljamo svoje korijene. U tome nam pomaže i suvremena tehnika, pratimo sa-mo crne kronike i svi su okrenuti sutrašnjici.

ova crkva želi probuditi svijet i stvoriti odgovornost za one koji su dali život za „krst časni i slobodu slavnu”, među kojima

prednjače naši mučenici Nikola Tavelić, Marko Križevčanin i Alojzije Stepinac. Ni-smo baš narod koji zna vrednovati svoje velikane, primijetio je kardinal Puljić. Crkva hrvatskih mučenika će nas vratiti na naše velikane da ih znamo vrednovati, u njih se ugledati te ne zaboraviti svoje korijene. Ta će crkva pripomoći da pamtimo i one koji nisu proglašeni mučenicima, a dali su svoje živote za svoju domovinu i narod. Njih je čitava plejada od turskih vremena preko „oslobađanja” nakon Drugog svjetskog rata pa do Domovinskog rata.

ovo neka bude svetište zahvalnosti i učionica povijesti, kao što je prošle godine na ovom mjestu izrekao biskup Želimir Puljić i bio bih sretan da se to ostvari, re-kao je kardinal Puljić te se zapitao: Zašto imamo u sebi tako malo kršćanske radosti, sumorno i tmurno lice? Ne budimo ljudi mr-žnje već ljudi ljubavi. Ponekad se moramo zacrvenjeti kada vidimo koliko je mržnje u nas katolika. Pođimo u školu križa i učimo ljubiti. Tko to ne radi promašio je život. Ponašajmo se tako da se naši sveci ne sti-de svojih potomaka, rekao je vrhbosanski nadbiskup u homiliji.

Crkva hrvatskih mučenika i mučenička povijest

(U ratnom stradanju malog naroda bol je obično uduplana, sama bol zbog patnje i bol zbog spoznaje da moćni to stradanje mogu odmah prekinuti – ali ne žele)

ove godine, (11. rujna 2010) slavio se na Udbini Dan hrvatskih mučenika i tom prilikom blagoslovljena je novoizgrađena Crkva hrvatskih mučenika. Crkveno zda-nje, (uvećana modificirana kopija satrohr-vatske crkve sv. Križa u Ninu iz 11. stoljeća), mnogo je prikladnija za ovu namjenu nego prva prihvaćena varijanta nacrta te crkve,

37


od koje se odustalo, koja je bila slobodnih linija, na neki način futuristička, moderni-stička i ne bi bila prikladna ni vremenu, ni mjestu, a ni svrsi koja se od nje traži!

Hrvatska kao zemlja, a i hrvatska na-cija u cjelini, bez iti najmanje dvojbe – je zemlja mučenička i nacija mučenika i to teškog stradalništva kroz vjekove, a sve do danas gdje se nadamo da je to prekinuto osnivanjem nezavisne i slobodne države Republike Hrvatske, tj. njenom pobjedom u Domovinskom ratu..

Gledajući povijesno, samo mjesto gdje je ta nova crkva postavljena na Udbini, predstavlja najbolji mogući odabir. Pogled od crkve puca na široko Krbavsko polje gdje se još daleke 1493.g održala glasovita, ali za Hrvatsku vrlo tragična Krbavska bitka.

Prema različitim povijesnim izvorima - hrvatska feudalna vojska u toj bitki sukobila se s Turcima koje je predvodio bosanski sandžak-beg Hadum jakub-paša. Hrvatska vojska je imala oko tri tisuće konjanika, dvije tisuće pješaka i nepoznati broj slabo naoružanih i vojno neobučenih seljaka bez ikakvog ratnog iskustva, a sve skupa neg-dje između deset i trinajest tisuća. Turska vojska je imala oko osam tisuća profesi-onalnih ratnika, koja se vraćala iz pljač-kaškog pohoda po Sloveniji i Hrvatskom Zagorju s plijenom i robljem.

Čim je saznao za promjenu pravca kretanja turskih snaga, ban Derenčin je pregrupirao snage i na Krbavskom polju okupio, do tada međusobno zavađene, hrvatske knezove; ivana Frankopana Ce-tinskog, Bernardina Frankopana Modruš-kog, Nikolu Frankopana Tržačkog, Karla Gušića, Petra ii. Zrinskog (djeda Nikole Zrinskog, sigetskog junaka), njegova sina Pavla iii. Zrinskog, jajačkog bana juraja Vlatkovića, sina hercega Vlatka Kosače i druge.

iako su neki od knezova predlagali na-pad na turske snage na planinskom zemlji-štu, što je bilo neuobičajena taktika vojski feudalnog razdoblja, ali i mogući pravi izbor, odlučeno je da se Turci napadnu frontalno u tri konjičke skupine po običaju tog vreme-na. Prvu skupinu su sačinjavale slavonske banderije pod zapovjedništvom Ferdinanda Berislavića, drugu - hrvatske snage pod ivanom Frankopanom Cetinskim i jajač-kim banom (?) Mihajlom Petkayom i treću – ostatak pod Nikolom Frankopanom Tr-žačkim i Bernardinom Frankopanom Mo-druškim. između ovih konjičkih skupina bili su raspoređeni seljaci i pješaštvo.

Hrvatska feudalna vojska bila je pred-vođena hrvatskim banom Emerikom De-renčinom. Prema turskim kroničarima djelovali su vrlo neorganizirano i neopre-mljeno, i turska prethodnica već u prvomu sukobu počela se povlačiti hineći bijeg, i brzo je, svu hrvatsku vojsku koja je jurnula za njom misleći da pobjeđuje, uvukla u unaprijed postavljenu klopku (na lijevom i desnom boku u šumi bilo je skriveno po tri tisuće turskih konjanika), koji su ih na dati znak opkolili sa svih satrana i cjelokupni „posao“ je bio završen za par sati.

38


Na Krbavskom polju u stisnutom polo-žaju ležalo je desetak tisuća mrtvih Hrvata. Kroničari kažu da se moglo po mrtvima ho-dati koliko ih je bilo na prostoru od nekoliko stotina metara dužine i par stotina širine. Tamo gdje su poginuli, tamo su i ostavljeni da ih jedu ptice, i trgaju divlje zvijeri. Prije to-ga svima je turska vojska porezala noseve, jer je Sultan za svaku ubijenu glavu davao zlatni dukat. ono nešto što nije poginulo zajedno s Derenčinom banom odvedeno je u tursko ropstvo.

Počesto se čuje da je u Krbavskoj bitki izginuo cvijet hrvatskog plemstva. Doista! Navodno, spasilo se samo oko dvjesto ljudi, a Bernardin Frankopan se spasio bijegom.

Nakon Krbavske bitke Hrvatska je do-bila naslov – Antemurale christianitatis (Predziđe kršćanstva) u pismu pape Lava X. 1519.g. upućenom hrvatskom banu Pe-tru Berislaviću - za utjehu!

Krbavska bitka otvorila je Stogodišnji rat između Turaka i Ugarsko-Hrvatskog kraljevstva. A na nivou simbola značila je perjanicu kasnijih masovnih stradanja hrvatskog naroda poglavito u dvadesetom stoljeću.

U Prvome svjetskome ratu, a koji se nije vodio na južnoslavenskim prostorima koji su tada bili u sastavu Austro-Ugarske, ali kroničari tvrde da je s tih prostora pogi-nulo oko 180 tisuća vojnika, a mahom su bili Hrvati, poginulo ih je više od dvostruko od omjera stanovništva tih prostora u uku-pnom stanovništu Austro-Ugarske. ovo ratno stradanje u Prvom svjetskom ratu kao da nikoga ne zanima, o tome se uopće ne piše, ali čini mi se da se malo i istražuje.

Prvi masovni pokolj Hrvata u dvadese-tom stoljeću dogodio se u odesi 1916. gdje su se brojni hrvatski zarobljenici uključili u tzv. jugoslavensku vojsku, ali kako nisu htjeli prihvatiti srpska obilježja (šajkače i sl.) – svi su od strane Srba – odreda poklani.

Procjenjuje se da ih je bilo između nekoliko stotina, a po nekima i par tisuća. Dugo se vremena u Hrvatskoj tome nije vjerovalo, (a kamoli da se iz toga izvukla pouka) ali se o tome sve do dan danas i dalje šuti.

Svakako, neusporedivo najveća trage-dija u povijesti dogodila se Hrvatima prili-kom stvaranja druge jugoslavije u sukobu s Titinim komunistima i partizanima, a po-sebno u Poraću. Za vrijeme mira (nenao-ružane) nastradale su mučeničkom smrću, uglavnom na marševima smrti po cijeloj jugoslaviji - nebrojene mase hrvatskih voj-nika i civila. Danas je to sve neistraženo, a hrvatska politika nije ni zainteresirana za istraživanje, kao da se dogodilo nešto spo-radično, a ne najveća tragedija u povijesti jednog naroda, pogrom biblijskih razmjera.

Masovna grobišta, svakodnevno se otkrivaju, i više se ne broje u desecima ili stotinama, već u tisućama, a ima ih i takvih u kojima se pojedinačno nalazi i po neko-liko tisuća žrtava, a razasuta su ponajviše po Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, ali i po svim krajevima bivše jugoslavije, zbog čega se za mnoga stratišta nikada neće ni sazna-ti. To je bio zločin u miru nezapamćenih razmjera i okrutnosti, i od njega ne može oprati ruke, a ni savijest, nikakva politika bilo ona hrvatska, (tzv. antifašistička) bilo srpska, jugoslavenska, komunistička ili ona engleska. Tako reći na svakom koraku gdje god se zakopa progovaraju mrtve kosti, kao nijemi svjedoci tog strašnog vremena bezbožništva, ali progovaraju i kao činjeni-ce koje, na nečiju žalost, još nisu istrunule i koje će pisati novu povijest ovih prostora upravo onakvu kako se stvarno dogodila. Može se netko tome ne znam koliko supro-stavljati, ali to će tako biti jer istina je najveći heroj u povijesti svijeta i ona je naprosto neuništiva.

Ta stratišta pedeset godina skrivana su od očiju javnosti. Bez obzira čime god

39


da se taj postupak pravdao, on se ničim ne da opravdati. Pri tome, za pravdanje toga izgrađen je 95 postotno lažni jasenovački mit (od enormnih 700.000 jasenovačkih žrtava) da bi se tim mitom stalno maha-lo pred domaćom i svjetskom javnošću i optuživao hrvatski narod za zločin, pa i za genocid –. A taj mit je itekako pridonio da su se u Domovinskom ratu lakše pokrenule srpske mase na Hrvatsku. A o najvećem genocidu, onome nad Hrvatima, pedesetak godina nije se smjelo niti pisnuti.

Hrvatska povijest je puna i drugih stradanja, kako onih kolektivnih, tako i pojedinačnih. Stradanja znamenitih poli-tičkih ličnosti od ruke protunarodne po-litike stranih režima, stradanja istaknutih intelektualaca, stradanja brojnih svećenika u pogromu crkve od strane komunista, stradanja političkih Hrvata u emigraciji i sl. Posebno i stradanja u Domovinskom ratu Vukovar, Škabrnja, Voćin i sl. Progon hrvatskih generala i branitelja poslije rata. Svi su oni mučenici za slobodu, za narod, za domovinu, za vjeru i krst časni, i dostojni su da imaju sebi posvećen - Hram hrvatskih mučenika, gdje će im sadašnji i budući na-raštaji odavati zasluženu počast. Hrvatska martirologija je znanost kojoj će trebati još destke godina da istraži svu tragediju hrvat-skog naroda iz tog vremena, ukoliko joj to dopuste politički uvjeti, koji joj ni dan danas u samoj vlastitoj državi nisu niti najmanje skloni, a kamoli drugdje.

Znamo da se povijest ne može pro-mijeniti, barem ne ona činjenična, ali zato imamo pravo znati pravu dokumentiranu istinu o tim događajima. To se ne može i ne smije prešutiti radi naše budućnosti, radi naših novih naraštaja – koje moramo odgajati u istini, a istina je podloga svake pravednosti. A tamo gdje ne caruju pravda i istina – narodu ne cvatu ni ruže.

................................................. Mile Prpa

oda

hrvatskim muČeniCima

Lijepa naša - tužna lica.

Tužna lica i suzna oka!

Zemlja nam je kosturnica

Kuda duga i široka!

Ustajte, kosti starih dana!

Ustajte, kosti Derenčina-bana!

Ustajte, kosti Zrinskih-Frankopana!

i vi, kosti mrtvih domobrana!

Domovina plače, sinci mrli.

Svud se krvca mučenika lila.

Živi bili pa ih strli –

Smrt svoja raširila krila.

Vjekovi tekli, majke cvile,

Nigdje zore da zarudi.

Suze boli svud se lile

Al’ još im nada usred grudi

............................................................

(Mile Prpa)

Zagreb, 01. rujna 2010

(Prilog Blagoslovu Crkve hrvatskih

mučenika na Udbini 11. rujna 2010)

40


(Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrću, ali, gle – još uvijek živi!)

vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

N e brinemo za tebe, jer ti si zvijezda koja se ne može ugasiti, jer tebe ima

i kad te nema. Brinemo se za sebe, za svoja posramljena lica pred tvojom veličinom i – kristalnom bistrinom tvoje žrtve. Poslije tebe, niti jedan grad u svijetu ne može umri-jeti slavnijom smrću, jer to jednostavno više nije moguće. Ti si pobrao sva svjetla nebeskih zvijezda i svijetliš narodima svijeta

poput Kristove žrtve na Golgoti za otkuplje-nje grijeha.

Pred tvojim časnim licem srame se svjetski moćnici i narodi svijeta i ne mo-gu ti pogledati u oči, jer ti si Kralj svakog morala, ti si Sunce svjetlosti i hrabrosti, i svaka pjesma koja se o tebi spjeva postaje novovijeka - Pjesma nad pjesmama. Ti si sveta zemlja, najsvetije hrvatsko tlo oblive-no krvlju tvojih mučenika.

vukovaru – naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu!

Ti si novovijeki inat cijelome svijetu i njegovim mudracima, farizejima, bezbožni-cima. U tvome prkosu sabraše se svemirske sile. Ti si i Hirošima i Nagasaki poludjele svjetske savjesti. Ti si istovremeno; i Troja, i Kartaga, i Masada, i Gvozdansko, i Siget i Staljingrad. Ne postoji grad na svijetu koji je umro slavnijom smrću, ali, gle, i dalje živi. Tvoj pepeo raznesoše vjetrovi istoka i

41


Zapada, Sjevera i juga i uznemiriše savjest svjetskih moćnika, nad kojima se nadvila tvoja sjena.

i oprosti onima koji ne znadoše što čine razarajući i ubijajući tvoje tijelo, ali ne oprosti onima, ponajprije svjetskim moćni-cima - koji htjedoše razoriti tvoju dušu. Ali ti bješe div, koji moralno izraste u još većeg gorostasa, ne samo da nisi dao da unište tvoju plemenitu dušu, već si njenom sna-gom - otvorio put u pakao dušama svojih razaratelja.


Više se ne trebaš bojati, jer uloge se promijeniše – sad se drugi boje tebe! optuži ih pred Bogom, pred Stvoriteljem svega vidljivoga i nevidljivoga, optuži ih pred cije-lim svemirom jer rane koje su ti nanijeli su prebolne, bol koju ti nanesoše je neizdrživa, a mržnja kojom te obasuše iziđe iz samog

pakla. Sjene tvojih mrtvih nek im zakrile i pomrače sunce, a kad god ugaze u vodu neka u njoj vide i osjete krv i rane tvojih mučenika.

42



Ne uzbuđuj se! Ti, što ti dolaze u posje-tu preko Dunava, nisu ti više ni prijatelji ni neprijatelji. oni se samo vraćaju na mjesto zločina, poput svakog ubojice – jer im tvoja žrtva ne da mira, ne da sanka ni počinka. i ne traži da ti se ispričaju, jer se tebi ispričati nije moguće, pa ma kako to netko želio, ali oni to i ne žele. Zato, ne gledaj u njima ni drage ni mrske goste, jer dragi nisu, niti to mogu biti, a ti nikoga ne mrziš pa ti ne mogu biti ni mrski.

Više se ne trebaš bojati, ali čuvaj se hrvatskih juda i njihovih škuda koji su te spremni pospremiti u zaborav. i u ime slo-bode i demokracije, a posebno u ime dobro-susjedskih odnosa i poradi bolje, zajedničke budućnosti - iz sjećanja u stanju su izbrisati

sve tvoje patnje, sve tvoje boli, razaranja i paleži, svu tvoju tugu, tvoje mrtve, ranjene i nestale, tvoje vukovarske majke i sestre.

Spremni su zaboraviti na tvoju krv i pepeo, na tvoj ponos, dostojanstvo i prkos svjetskim moćnicima, odbaciti tvoje jastre-bove i Glavaševića, brojne znane i neznane junake, patnike i stradalnike..., kao da sve-ga toga nikada nije ni bilo, i kao da se ništa nije ni dogodilo - koji su spremni ponovno od tebe načiniti samo jednu podunavsku mirnu nepoznatu varošicu!

vukovaru - naša tugo, naš ponosu, naša suzo na Božjem licu – ne daj

se nikome!

U Zagrebu, 04. studenog 2010

................................................. Mile Prpa

43


G ospodarska aktivnost našega kraja djelomično je već predstavljena u ra-

nijim brojevima lista:

• „Proizvodni program tvrtke MiKRo-SiVERiT – ZA DoM d. o. o. Siverić“ (br.7, 2004.),

• pod motom „DRNiŠKA KAP“ (br.8, 2005.) predstavljen je tadašnji pro-izvodni program „Tvornice opleme-njenih folija – ToF Drniš“,

• o drniškom pršutu i njegovoj proi-zvodnji u cijelom kraju pisano je u br.9 (2005.).

– Drnišplast

Podsjećamo da je ovdje „KAP“ kratica za kamen, ambalažu i pršut:

k – kamen, kao osnovni materijal naše-ga kraja, materijal na kojem i s kojim ovdje živimo

a – ambalaža, kao materijal čija je pro-izvodnja sinonim za industrijski razvoj

p – pršut, kao proizvod koji kod nas sim-bolizira hranu za život na zemlji i sa zemljom.

Život je na ovome području postojao još u prapovijesti. Ljudi su i tada živjeli

Stara zgrada Drnišplasta

44


od prirode i s prirodom, koristeći ono što su imali. Tako je i rudarenje (mrki ugljen, boksit i kamen) u nedavnoj prošlosti bilo važno gospodarenje.

Početak razvoja prerade plastičnih masa i proizvodnja ambalažnih materijala izravno je vezan uz početak gašenja rudar-ske djelatnosti u drniškom kraju. Kao nado-mjestak za izgubljena radna mjesta, radnici su pronalazili novo zaposlenje u pogonima tvornice „DALMACijA PLASTiKA – Tvorni-ca za preradu plastičnih masa“ koja je osno-vana 1959. godine u u Drnišu. osnovna djelatnost je bila ekstruzijska proizvodnja polietilenske (PE) folije, tisak postupkom fleksotiska (visoki tisak), konfekcija i ši-vana galanterija te brizganje (tlačni lijev). Nakon udruživanja sa „oKi“- jem Zagreb 1972. g. počela je proizvodnja plastičnih cijevi (PE, PP). od tada se u ovome pogonu, među prvim u ovome dijelu Europe, proi-zvode polietilenske cijevi. Najprije su to bile cijevi iz PE – LD (PE – niske gustoće), a od 1973. g. počela je proizvodnja i iz PE – HD (PE – visoke gustoće). od 1974. g. u nazivu pogona je ime „Drnišplast“.

Za vrijeme Domovinskog rata pogon je bio devastiran i oštećen, a nekoliko proizvod-nih strojeva (ekstrudera) je bilo ukradeno.

Nakon rekonstrukcije postrojenja i obnove proizvodnje, poslije rata je počela proizvodnja polietilenskih cijevi od najnovi-jih tipova polietilena (PE 80 i PE 100). Sada je kapacitet proizvodnje 6000 t godišnje, cijevi profila od 16 do 450 mm.

PE cijevi se primjenjuju u izgradnji cje-vovoda za transport vode, plina i drugih medija, kao i za telekomunikacije i kanali-zacijske ispuste.

Glavne prednosti u primjeni su:

• Velika čvrstoća i žilavost, čak i na vrlo niskim temperaturama

• Mala specifična težina što olakša-va transport i rukovanje prilikom montaže

• Velika fleksibilnost i elastičnost

• Lagano spajanje tehnologijom zavarivanja

• Glatka unutarnja stijenka, što sprije-čava taloženje i omogućuje odlične hidrauličke karakteristike

• Apsolutna vodonepropusnost

• Velika otpornost prema kemika-lijama, kiselinama, abrazivnim medijima kao i prema koroziji i atmosferilijama

• Velika otpornost prema mikrobima, te fiziološka neškodljivost

Proizvodnja se odvija na ekstruder-skim linijama čije su glavne operacije:

• ekstrudiranje

• kalibriranje

• hlađenje

• izvlačenje

• namatanje (za profile do 110 mm)

• pilanje (rezanje na zadanu dužinu)

kratki opis radnih operacija:

a) ekstrudiranje – kod ovoga postupka PE granulat se dobavlja pneumatski u

Ekstruderske linije

45


koš ekstrudera te se u ekstruderu ra-staljuje, homogenizira i pod pritiskom potiskuje kroz posebni alat („glavu“) sa odgovarajućim sapnicama.

b) kalibriranje – rastaljeni plastični mate-rijal (PE) se u odgovarajućem kalibra-toru (tlačni ili vakuum postupak) naglo hladi da bi zadržao potrebnu dimenziju i stabilan oblik cijevi.

c) hlađenje – topla cijev se provodi kroz posebnu kâdu gdje se vodom hladi i toplinski stabilizira.

d) izvlačenje (vučenje) se obavlja po-sebnom kontinuiranom izvlačilicom (izvlakačem). Postupak je usklađen sa brzinom rada ekstrudera i dobavom rastaljene mase prema zadanim uvje-tima za odgovarajuću cijev.

e) namatanje na kolutove određene du-ljine se obavlja na posebnim namata-licama, samo profili do 110 mm

f) pilanje se obavlja posebno sinkronizi-ranim rotacijskim pilama što je naroči-to važno kod cijevi većih profila.

Promjenom debljine stijenke cijevi i tipa materijala proizvode se cijevi različitih dimenzija (promjera 16 – 450 mm) za ra-zličite tlakove i uvjete primjene.

PE cijevi se isporučuju u komadima (palicama) od 6 ili 12 te u kolutovima od 100 ili 200 metara.

Boja cijevi za vodu je crna, crna sa plavim crtama ili plava, a cijevi za plin je crna sa žutim ili narančastim crtama, žuta ili narančasta.

Spajanje cijevi se obavlja direktnim sučeonim zavarivanjem ili PE spojnim ele-mentima sa ugrađenom elektrootpornom žicom. Manji profili cijevi se uglavnom spajaju rastavljivim spojnim elementima (spojnicama). Spojnice i različite spojne elemente proizvodi više svjetski poznatih proizvođača.

kvaliteta pe cijevi proizvedenih u drnišu je visoka, a to je rezultat:

• četiri desetljeća iskustva u proizvod-nji polietilenskih cijevi

Izvlačenje i signiranje (označavanje Certifikat ISO 9001 : 2008

46


• kvalitetnih visokoautomatiziranih, kompjutorski upravljanih, ekstruder-skih linija

• korištenja kvalitetnih sirovina prizna-tih svjetskih proizvođača

• stalne provjere kvalitete ulazne siro-vine i proizvedenih cijevi na moderno opremljenoj ispitnoj stanici, a sve se obavlja prema važećim iSo i EN nor-mama te DVGW propisima, potvrđe-ne certifikatom ovlaštene ustanove

Poradi različitih uvjeta kod korištenja vodi se računa o izboru materijala, njegovoj trajnoj čvrstoći, dimenziji, radnom pritisku, vrsti medija i dr. Kod svega se uzima u obzir koeficijent sigurnosti koji je za vodu 1,25 (više od 25%), a za plin 2,5 (više od 150%).

Na navedenim fotografijama se vidi samo dio postrojenja za proizvodnju te dio spojenoga cjevovoda u iskopanom kanalu i dio plivajućega cjevovoda prije polaganja

na dno mora. Najpogodniji i najtrajniji ma-terijal za podmorske cjevovode, ispuste ili tlačne vodove je baš polietilen, a to znači cijevi iz „Drnišplasta“.

Koliko se vodi računa o kvaliteti i stal-nom ispitivanju materijala i PE cijevi može potvrditi i podatak da je u studenome 2009. g. prošlo točno 50 godina ispitivanja uzoraka cijevi u Njemačkoj u firmi „Hoechst“, kao jednom od prvih proizvođača PE – granulata za cijevi. Rezultati su sasvim zadovoljavajući, a uzorci ostaju i dalje pod opterećenjem te se ispitivanje i praćenje nastavlja.

Na kraju, evo podatka da je do sada u drniškom pogonu proizvedeno oko 44 milijuna metara cijevi, a to znači da bi se cijevima mogla opasati zemaljska kugla po ekvatoru i još bi ostalo 10 % za drugi pojas, ali ništa zato, zemlja se nastavlja vrtiti, a cijevi u Drnišu i dalje proizvoditi.

PE – cijevima je olakšana izgradnja cjevovoda do udaljenijih naselja i po nepo-godnom terenu, ali to još uvijek nije pomo-glo da sva mjesta u našem kraju (županiji) imaju sigurnu i kvalitetnu opskrbu vodom. Treba se nadati i biti optimist te očekivati da će se i to uskoro riješiti. Neka se napravi sve da ne bude žednih, neka svima bude kako piše u Bibliji: „ožednjeh i napojiste me“ (Mt 25, 35).

.......................................Ante Tonći Prpa

Certifikat DVGW plin 2006 - 44

PE cijev u kanalu i na moru

47


CrtiCe s putovanja

Dragi dide ive,

U ove zimske dane najtoplije te pozdrav-ljam. Kad je toplo vrime odem ti ja

tamo amo, ki do sada, do kojega daljega ili bližega mista.

Najprije ću te podsitit sa ovi nekoliko slika sa drniškom kapom šta sam prije priskočijo, a i ti si mi reka da ima toga još čudo više.

ja sam u školi bijo pita drugu dicu da mi pokažu, ako imaju, koju sliku svoga dida ili koga starijega. ode ću ti pokazat ono šta imam ili sam u ovo vrime dobijo. Vala onima koji su izvršili obećanje. Evo jedne stare slike na kojoj se vidi did jakov Dučić (jatonja) (1879. – 1979.) sa jednim od svoji unuka. on, ka i mnogi drugi, ni isprid kuće nije iša bez svoje crvene kape.

Kako sam ti zadnji put spomenijo naše-ga kipara ivana Meštrovića, evo i sada slike, jopet dva kršna Petropoljca koji su slikani u vrime gradnje njegova mauzoleja u Ružiću.

U zadnjem pismu sam ti spominja da bi domaćin stavijo crvenu kapu na stolac za gosta kad bi mu kogod, ne daj Bože, umro u daleku. Evo, ode na slici se vidi kako to izgleda i kakav je to stolac bijo.

Na ovoj velikoj slici, koja je slikana 1964.g. isprid crkve sv. Petra u Siveriću za vrime misija za mlade (misijske obnove), se

Jakov Dučić (Jatonja)

48


lipo vidi grupa mladi i dice, a ima i nekoliko stariji pa bome nije moglo bit bez jednoga sa crvenom kapom. Na slici je to did joko Ramljak (igličin). Bilo bi mi drago da kome

sa ove stare slike bude drago da vidi sebe ili koga svoga jer su mnogima naše stare slike i uspomene za vrime rata uništene.

Na kraju ovog dila pisma, dragi dide, sićam se da si uvik govorijo „da Bog da, da uvik crvena kapa stoji na glavi“. Da Bog da!

* * *

Dragi dide ive,

dođe ja ovog lita i u Kosovo do crkve sv. Ane. Lipa nova crkva izgrađena je na

2 Petropoljca

Misije 1964.

Stolac za gosta

49


Novi zvonik 2010.

Tekst na razglednici

Zvonik sv. Ane

je najžalosnije šta je ovaj novi zvonik na tom istom mistu već treći posli onoga na pokazanoj razglednici.

Siguro je to zato šta naš narod (i po-litičari) vrlo slabo uče iz povisti. Dobro je tada reka šibenski biskup Ante ivas da je: „Povijest učiteljica života“ – „Historia est magistra vitae“, a kod nas se priskače i zaboravlja čudo toga važnoga. Zašto?

Narod bi prije reka da je pametnome i zrno soli dosta, a mnogima ni more soli nije dovoljno.

* * *

Dragi dide ive, neću ti sada više duljit, ali ne smim priskočit da sam bijo i u Splitu. iša sam sa tetom Albinom kad je nji neko-liko išlo do tete Anđe koja je tamo u domu. Ako se nisi sitijo koja je to, evo moreš je vidit

temeljima stare koja je srušena u zadnjem ratu. Pokraj crkve se ponosito diže novi zvonik koji vidiš na slici. Ti se siguro sićaš kako je to tu izgledalo prije drugog svitskog rata. Ako si slučajno to zaboravijo, evo na ovoj slici (razglednici), koju je babin ujac fra Bernardin Topić posla, tada malom, Anti (Mladenu) odaku u Siverić. od svega

50


na slici sa nekim našim iz Siverića. Kažeš, kako se ne bi sitijo, pa to je najmlađa Tomi-na ćer. još me podsićaš da su joj njezina dva brata, Mate i jakov (jale) ka mladići poginuli za vrime drugoga rata. Di, kako i od koga su nastradali?

odgovor je vas stariji, i za druge sluča-jeve, često bijo da se zna da je bolja poruka: oprosti im, Bože, jer su znali šta čine!

Teta Anđa kaže da je dobro. (Kako će i bit kad je u krevetu?) Kaže da pročita naš

list „Siverić“ i da se uvik siti ciloga kraja i svi u Siveriću, a posebno oni u donjem dilu, oko pruge. Drago joj je kad je ko positi, a ona i dalje za sve moli i zahvaljuje Bogu.

* * *

Dragi dide ive,

ka šta vidiš ovoga ti puta pišem samo kratke priče koje sve ti siguro znaš bolje od mene, a kako i ne bi kad smo mi dica čudo toga od vas stariji i čuli.

Siguro se sićaš da je u našem listu više puta pisano o rudniku i rudarima. Bilo je i neki stari slika, ali ja se ne sićam ovi koje sada ode vidiš. ove slike mi je da jedan ća-ćin i strica Stipe prijatelj Goran iz Zagreba.

Na prvoj slici se lipo vidi „ketnja“, tračnice sa tetkama (vagonetima), koje su spojene sa velikim i debelim lancem (njem. Ketten – lanac) i sa njima se ruda privozi iz betoniranog velikog spremnika (koša) do šeparacije di se prosijava do određene veličine (krupnoće) komada ili granulaci-je. U koš se je ruda dovozila kamionom iz

Pozdrav s tetom Anđom

Brizina i ketnja

51


drugi udaljeniji jama. Vidi se da je ketnja bila dvotračna. istovremeno jedan pravac sa tetkama je pune vozijo nizbrdo do šepa-racije, a drugi prazne uzbrdo na punjenje. Neupotrebljivi materijal i jalovina iz rudnika bi se sa (na slici desnim) parom tračnica ašpelom (vitlo sa čeličnim užetom) vuka u tetkama do položaja odakle se vozi na odlaganje, na brižinu. Naziv ašpel je moga nastat iz njemački riči: auf spindeln (na-motati na vreteno) ili sich auf spindeln (spiralno uzdizati). Naši ljudi su to promi-nili i prilagodili svom govoru. Ašpelom se također privozijo i drugi potribni materijal za rudnik. Na prvoj slici se, gori na desnoj strani, vidi di su se iskrićale (privrćale) tetke sa jalovinom i otpadnim materijalom i tako bi nastajala i resla brižina pa bi se kolosjek povrimeno mora produljivat. Privrćanje tetaka i istovarivanje materijala se obavljalo sa posebnim uređajem – vimperom koji je na drugoj slici di se lipo vidi kako se time radi. Vidi se velika metalna poluga (ručica) kojom radnik priko par zupčanika privrće tetku sa dilom pruge (tračnica), naravno

sve se okriće po posebno užlibljenim ko-lima. ime vimper je virovatno napravljeno iz riči: per (lat. – po, kroz) i Wagen (njem. – kola) ili wippen (njem. – njihati, ljuljati). To bi moglo i bit jer se i vidi da se kroz (po) druga kola tetka (vagonet) privrće i iskriće (istresa).

U ovako prosutom materijalu i jalovini bilo bi sitniji i poneki krupniji komad prave rude. Žene bi to pribirale i kupile za sebe ili bi u malim vrićicama na magarcu gonile u Drniš i prodale te kupile najpotribnije za sebe i svoju dicu. Nisam reka da se je tako skupljeni materijal zva kiš. o tome ima pisama i pismica, ali neću više nastavljat jer je u nekim našim prijašnjim listovim bilo više govora o svemu.

Dragi dide ive, evo o svemu smo se, rekli bi Zagorci, pospominjali, a ja sada prikidam pisanje i samo te žustro, drago, lipo i toplo, u ove zimske dane pozdravljam, tvoj mali unuk Branimir.

.....................

Vimper – uređaj za privrćanje tetke

52


sreća

Tražila sam uho zorno, tražila sam riječi blage, tražila sam sućut srca, tražila sam izvor snage.

Tražila sam, našla nisam, samo prezir, pogled ledan! Preveć dugo čekala sam, a život je samo jedan.

još od danas daj mi, Bože, da sam sućut, izvor snage, da sam uho koje sluša, topla riječ za ljude drage,

blagi odsjaj tvoga bljeska u svitanju vječnog dana, u tišini i predanju sreća tvoja darovana!

.................................. Albina Tomić

proloG

Nad otvorenim grobom

uz uzdah, jecaj, cvijeće,

uvijek se neka besjeda topla reče!

Pa makar dotična povijest

i nije baš tako bistra,

pod pepelom se iščeprka iskra!

Pa kad se tako lijepo

besjedi, dok se žali,

zašto na kredit riječ toplu ne bi dali?

(29. 10. 1994.g)

....................................Albina Tomić

Cvijeće na kamenu

53


P romatrajući svijet u kojem živimo, mnoge pojave i ponašanja ljudi u da-

našnjem svijetu začuđuju nas i zbunjuju. jer se pitamo: Zar mora uvijek kroz ljudsku povijest biti baš tako da jedni žive u izobilju i razbacuju se, dok drugi gladuju, a mnogi i umiru zbog nedostatka hrane i ostalih potrepština potrebnih za život.

Na ovo vječno pitanje nije lako dati jasan i jednoznačan odgovor, iako nam je poznato da glavni uzrok omu “živi” (postoji) u nutrini čovjeka, pojedinaca. Kada bi ovo pitanje postavili onima koji danas imaju pre-velika novčana i zemaljska dobra, mala je si-gurnost da bi dobili zadovoljavajući odgovor. Što preostaje nego ovo isto pitanje ostaviti takovim kakvo ono jest, neka i dalje stoji ne-riješeno za ljude budućeg vremena? Možda se ono jednom u budućnosti promijeni?!

Upitajmo se što je nama vjernicima činiti da se stanje bar malo izmijeni, bar malo poboljša za sve one koji pate u ljud-skoj bijedi, u neimaštini i potrebama raznih vrsta. To moramo činiti, ako se tvarno i isti-nito osjećamo sljedbenicima Krista, našeg jedinog i pravog Učitelja, koji nam poručuje: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednom od ove moje najmanje braće.” (Matej, 25,40) Kristova braća su svi ljudi svijeta, a posebno oni koji žive u velikim potrebama i poteškoćama.

U našoj relativno maloj župi sv. apo-stola Petra i Pavla u Siveriću živi pretežno staračko i umirovljeničko stanovništvo. ipak karitativni rad i djelovanje je aktivno i trajno, pa s te strane kao vjernici kršćani možemo biti zadovoljni, mada se treba i može uvijek činiti više.

Znamo da mnogi naši župljani daju svoje doprinose potrebitima, u svako vrije-me i u raznim prigodama, bilo novčano, bilo materijalno, što je znak njihove duboke vjere i osjećaja kršćanske solidarnosti, nadasve je znak kršćanske ljubavi prema bratu čovjeku.

Sama naša župa, kao vjerska zajedni-ca, djeluje višestruko tom pravcu, pa ćemo ipak navesti neke od značajnih karitativnih poduzetnosti u našoj župi:

• Solidarno smo sakupili našu novča-nu pomoć za izgradnju crkve Gospe Fatimske u Vukovaru

• isto smo učinili za potrebe brojne obitelji josipa Berišića u Vukovaru (sakupljeni iznos preko 3 000 kn)

• Koliko smo mogli dali smo novčanu pomoć za siromašnu djecu Ugande, Konga, Ruande i Benina u Africi

• Svojim prilozma nismo zaboravili ni naše misionare, za potrebe misija u Africi

• jednom godišnje sakupljali smo mi-lodare za crkvu u Udbini

• Svake mlade nedjelje u mjesecu šaljemo naše milodare za naša sjemeništa

• Također šaljemo našu novčanu po-moć za školovanje siromašnih bogo-slova u Africi

• U više prigoda materijalno pomaže-mo rad Caritasove kuhinje u Kninu

• Važno je spomenuti da se u ovom sudjelovanju ističu i djeca naše osnovne škole u Siveriću po nakani našega župnika fra Stjepana, ujedno njihovog vjeroučitelja

54


Svakako, ako daješ, nemoj se hvaliti i neka nitko ne vidi kad daješ. Neka Bog vidi. A tko daje, taj će i imati. Sv. Luka nam u svom evanđelju poručuje: “Dajite, i dat će vam se!” (Luka, 6,38) A sv. Augustin nas uči: “Bogu nemamo što dati. imamo što možemo dati bližnjemu. Dajući potrebnome, zaslužit ćemo kod onoga koji obiluje.” i još

nas poučava: “Što ima bogataš, ako nema Boga? Što nema siromah, ako ima Boga?”

ove riječi velikog sveca i naučitelja Kristove vjere koji je živio prije 1600 godi-na (354. – 430.) neka nam budu putokaz u našem kršćanskom ponašanju prema bratu čovjeku, koji je u nevolji.

................................................ Ivan Topić

55


put u puninu

Godine idu a ja stojim Godina se ja ne bojim Visoke mi godine jesu Mlade godine znadem gdje su

U prošlosti su ostale ove stare su postale Plašiti se starih neću one nose meni sreću

Što donosi ovo vrijeme? Prolazno mi nosi breme Proć’ zemaljsko to se mora i pretrpjet nešto bola

Zemlje čovjek sretan nije Uvijek nešto njega bije Težnje česte neke ima Fali nešto uvijek svima

ispuniti sebe želim Često za to sebi velim Da punina neće doći Neg’ u vječnost treba poći

Zato starost svoju volim i Vječnom se za nju molim Zar pobjeći od nje mogu? Kad postojim ja u Bogu

od uvijek me on predvidi Kad ću Njemu i to vidi Da planiram moje nije Bog zna zašto taj dan krije

očekujem u Njem sreću Misli za to Njemu kreću Sve se moje u Njem krije To bogatstvo malo nije

ispunjen ću bit’ kod Njega obuhvatit će me svega Tu punina sama vlada U Vječnom je moja nada

..........................Stojan Damjanović

odluka za povratak

oj Hrvatska zemljo mila U tebi sam sretna bila Dok te nisam ostavila Vesela sam uvijek bila

Prežaliti nikad neću iz očiju suze kreću Što ostavi mjesto svoje To najdraže rodno moje

Sada trpim ja zbog toga Zbog voljenog mjesta moga Gdje radosti uvijek biše Te radosti nemam više

iskustvo je moje snažno Za mene je ono važno Sad razliku jasno vidim To priznati se ne stidim

Za tobom sam luda bila osjećaje ja sam krila Sebi priznat nisam smjela Da se vratit ja sam htjela

ja donosim sad odluku Više neću imat muku ja se vraćam sada tebi ostavit te više ne bi

Ni za kakvo svijeta blago Mjesto moje men’ je drago ja u rodnom živjet želim i sretna se tom veselim

..........................Stojan Damjanović

56


(I kad bih obišao sve planete Svemira - ne znam da li bih igdje naišao na život ljepši nego što je na našoj planeti Zemlja)

J oš nikada u pisanju svojih kolumni ni-sam se dvoumio kakav im dati naslov,

kao u slučaju ove kolumne. između više va-rijanti, poput kakvog bibličara, ipak sam se opredjelio za biblijski naslov oTKRiVENjE! jer, riječ ekologija, ili ekološka katastrofa, i sl. ima znatno uži smisao od onog katastro-fičnog što se već duže vremena događa u svijetu, i to ne samo na području ekologije.

Zagađenost je svuda oko nas, ne samo zagađenost prirode čedne, već prvenstveno i zagađenost ljudskog morala, ljudskog duha, ljudskih vrijednosti - iz čega, poput prljave rijeke izviru sve naše sadašnje neda-će, i to u globalu, na nivou svijeta, na nivou hoda civilizacije, na nivou šekspirovskog – biti ili ne biti – pitanje je sad?!. Doista, to pitanje postaje majka svih pitanja koje kao pojedinci, kao obitelji, kao komunalne i društvene zajednice, kao države – ali i kao čovječanstvo u globalu svi pomalo postavljamo, pa makar počesto samo na nivou simbola!

Meksički zaljev! Nafta poput „krvi“ mrtvaca, zar vas ne podsjeća na biblijsko oTKRiVENjE, na pozornicu Smrtne borbe svjetova! (otkr. 16,3) „A drugi (anđeo) izli svoju čašu na more, „Tada ono postade“ kao „krv“ mrtvaca, te uginu svako živo biće u moru! Naravno, to je napisano još prije dvije tisuće godina, i svaka sličnost sa sadašnjom situacijom je posve slučajna!

A nafta kao „krv“ mrtvaca, širila se obalama, plažama i mangrovama Floride,

Louisiane, Missipia i Alabame i pomalo kretala morskim strujama i prema Euro-pi, i drugim volumenima voda: deltama rijeka, mora i oceana...! A na njenom putu nestajala su morska bića, trao ih pomor...!

Naravno, ne mislimo da je nastupila apokalipsa, da je ovo zadnje, ali je svaka-ko ovo opomena ili znak što nam se može dogoditi, znak iz kojeg bismo trebali barem izvući pouku.

Planet Zemlja nam je najveće blago kojeg imamo. Samo da nam se ne dogodi po onome principu – čovjek spozna koliko je bio sretan tek onda kad se nađe na ruševi-nama svoje vlastite sreće. i nekoliko mirnih sela u Mađarskoj nisu ni sanjala koliko su bila sretna, dok se jednog dana, iznenada po njima nije izlila rijeka crvene glinice, pune otrovnih teških metala koji se lako ne razgrađuju i unštila je budućnost tih mjesta za naredne desetke godina, ako ne i više.

Kuda kreće ovaj ljudski brod? očito iz katastrofe u katastrofu; Černobil. Meksički zaljev. Mađarska, i sl. a da ratove i druge nevolje i ne spominjem.

A kako i ne bi, kad na svakom koraku caruje sebičnost čovjeka, sebičnost druš-tva, sebičnost države i nacije. A posebno sebičnost vladajućih oligarhija, medjuna-rodnog kapitala, krupnih korporacija, inte-resnih skupina na granici samog kriminala, a sve zaodjenuto u ogrtač – liberalizma, demokracije, globalizma, napretka, ubr-zanog razvoja i sl.

57


Zbilja, naftna mrlja, ili kako reče prorok Tarabić (Kremansko proročanstvo);

„Bušiće ljudi bunare u zemlji i iz njija vaditi (crno) zlato koje će sve okretati te im davati svjetlost, hitrinu i snagu, a ze-mlja će tugom proplakati jer će na njojzi samoj biti mlogo više zlata i svjetlosti, no u utrobi njenoj. Boljeće je rane od tijeh rupetina. Umjestio da kose i plaste ljudi će kopati svudje, gdje treba i gdje ne tre-ba, a te će sile biti svudje oko njih, samo što neće umijeti da zbori i da im kazuje: “Daj, uzmite me, zar ne vidite da sam tuj, svudje oko vas.“ Tek poslje mlogo ljeta, ljudi će se sjetiti ove sile prave, pa će vidjeti kakvu su ludost činjeli sa tijem svojim rupetinama“.

ovo je dio teksta kojeg je još prije 150 godina izrekao srbijanski nepismeni seljak, vizionar Mitar Tarabić (a zapisao pop Za-harije), u vrijeme kad još nitko nije ni čuo ni znao za postojanje nafte. Zbilja Zemlja će tugom proplakati zbog tijeh rupetina. Upravo smo svjedoci njenog plača, umira-nja njenih bića oblijepljenih naftnim blatom poput „krvi“ mrtvaca. Ne da Zemlja tugom plače, već će i nebo tugom proplakati. A oči ljudske vape prema nebu da prosvijetli neki ljudski um i da se čim prije ostvari njegovo sljedeće vizionarstvo:

„Biće te sile i u samijem ljudima, ali će proći podosta vremena da je oni doznaju i upotrebe. Tako će čovjek živjeti dugo, mlogo dugo, a da neće umijeti da sam sebe pozna. Biće mlogo raznijeh mudraca koji će preko svojijeh knjiga mišljeti da sve znaju i da sve umiju. Oni će biti velikačka prepreka da se do ovijeh doznanja dodje, a kade se sve to dozna i spozna, ondakar će ljudi uvidjeti u ka-kvoj su zabludi bili, slušajući ove njiove mudrace. Kad se to budne zgodilo, ljudi će se kajati što to prije nijesu doznali, jerbo je to doznanje sasvijem prosto.“

Veliki vizionar, kako se čini, najavljuje nam veliko, krajnje elementarno otkriće, kojeg koči službena znanost, a koje bi tre-balo zamijeniti naftu.

Zemlja nije samo naša, ona pripada svima naraštajima! A što će o nama reći ti naši budući naraštaji? „Ni čiste nam ni-su ostavili vode, ni morskog sjaja plava, ni sjaja sunca što zrači...!“ Doista, kamo plovi ovaj naš brod? Naftna mrlja na oce-anu koja se nesagledivo širila jeste poput mrlje na našim savijestima. i dokle god ne uklonimo mrlje sa naših savijesti, dotle će se pojavljivati i naftne mrlje na morima i oceanima. Da bi svijet opstao ljudi se moraju temeljito promijeniti ponajprije u odnosu prema Bogom datim ljepotama našeg planeta, čarobnošću i bogtstvom života na njemu. Pretvorimo dosadašnju ne-brigu o zajedničkom nam i jedinom domu Zemlji, u pojedinačnu i sveopću brigu na svim razinama društvenog i gospodarskog ponašanja, i ispred svih prioriteta uzmimo u zaštitu naš planet i život na njemu.

još u djetinjstvu u školama smo učili da se čovjek od pamtivijeka bori protiv prirode, i da čovjek treba prirodu pobijediti. Posve je to bio, ali i još uvijek ostao – po-grešan nauk.

Evo, ove rupetine zbog kojih je Zemlja proplakala tugom pokazuju nam što znači „borba protiv prirode“ i pobjeda čovjeka nad prirodom.

U svakoj bitci između čovjeka i prirode – čovjek je uvijek gubitnik. Svi oni koji tako ne misle samo ubrzavaju konačni poraz čo-vjeka kao vrste, ali i svega života na zemlji!

Napredak ljudske civilizacije nikako ne bi smjeo biti suoprotstavljen prirodi i njenim zakonima, već što više treba biti usaglašen s prirodom i treba u što manjoj mjeri razarati njene iskonske vrijednosti. Zapravo trebao bi ih obogaćivati i na svakom koraku čuvati!

58


i kad bih obišao sve planete svemira - ne znam da li bih igdje naišao na život ljepši nego što je na našoj planeti Zemlja!

Mi, na planetu Zemlja, nismo ni svjesni u kolikoj smo privilegiji u odnosu na bez-brojne druge planete - što bi se usporedno moglo kazati; kao da smo u najljepšem vrtu u odnosu na - vreli pijesak Sahare. Samo

hrvatska moja zBoG koje strepim

Srećemo se u svakom udahu: kroz uhvaćena jutra, ushit modrine; iz Tebe mirisne, nalik cvjetnom dahu, prosuh ruke u trsje plavine.

Gorjela si strasno u mojoj osami, uzgibala strune napuštenih voda. opkoljena vjetrom, utkala kosa mi začudnu pjesmu u Tvoja jata roda.

Rumenim si uštapom – tim gorućim lukom – odapela poljubac u prognane laste gledajući kako pod bajamom žukom kao plima u njima saće zvijezda raste.

i možda bih usnula sama pokraj puta, prekrivena mrakom, tjeskobom i muljem, da Ti ne uroni u vir mojih skuta i pomaže tijelo maslinovim uljem.

jesi li krijesnica srcem upirena, presađena u romor promuklih kiša ili oluja sred cvijeta smirena što čeka leptira da vrisak utiša?

Ti si jedina i sveta budi! Nek’ gore za Tebe sve vode mirne jer bit će smrvljen sva’k’ tko ti sudi ljepotom tvojom i kâdom smirne!

.............................................................................................Rosa Petković – Vulić

se bojim da ćemo i mi jednoga dana (a tada će sve biti kasno) spoznati koliko smo bili sretni dok smo imali planetu Zemlju onakvu kakvu nam je Bog dao u naslijeđe ne samo nama, već jednako i svim našim budućim naraštajima.

................................................. Mile Prpa

59


(U svakom čovjeku spava mudrost – samo je treba znati probuditi.)

1. Suza na oku može biti i žalosnica i radosnica.

2. Tamo gdje se križaju putovi ne znači da se križaju i ljudske sudbine.

3. Recimo sami sebi – dosta, prije nego osjetimo da druge zamaramo svojim riječima.

4. Riječi nisu poput sjemena, da donose urod samo ako padnu na plodno tlo, jer postoje i dobre i opake riječi.

5. Tamo gdje umire riječ ne rađa se misao.

6. Kad bi se sa stajališta ljudskosti preis-pitala cjelokupna povijest civilizacije – imali bismo njenu potpuno drugačiju sliku.

7. Ništa nije toliko iskrivljeno – kao pi-sana povijest. Pisala se uvijek prema stanju duha pobjednika.

8. Kad bi se povijest pisala gledano iz ugla poraženih bila bi mnogo bliža stvarnosti i istini.

9. Najtragičnije je za pisanu povijest – kad je piše euforija.

10. Konačno odlučih – više nikome ništa ne vjerovati.

11. Ne vjerovati suncu, ne vjerovati mje-secu – useli i u mene nevjerni Toma.

12. Ništa u životu nije tako relativno kao nečija sreća.

13. Nema te sreće koja ne bi bila nadohvat ruke, ali rijetko kada u ruci.

14. Dozivajući sreću često dozovemo nesreću.

15. Količina sreće u svijetu je ograničena, zato je nema za sve.

16. i mala sreća ponekad se zna pretvoriti i u veliku nesreću.

17. Ne postoje znanstvenici, filozofi, teo-lozi ili sociolozi koji bi mogli definirati pojam sreće, a posebno ne za sve ljude.

18. Kad ulaze u rudarsko okno, rudari za najveću sreću drže – sretan izlazak iz okna.

19. Žalost čovjeka može usmrtiti, a sreća ponekad i upropastiti.

20. Najpodnošljiviji je život u kojem nema mnogo ni sreće ni nesreće.

21. Najvredniji dio čovjeka nikada ne vidi-mo, a to je – njegov duh.

22. Nasmijan čovjek i turoban čovjek – kao svježi i uvenuo cvijet.

23. Uvijek nastojte biti veseli jer svojim veseljem liječite i sebe i one oko sebe.

24. i Bog se raduje veselom čovjeku. A veseo čovjek duže i živi.

25. Veseo čovjek je poput rascvale trešnje. Natmuren čovjek je poput maglovite i vlažne jeseni,

26. Trebate se smijati i kada nemate razlog za neko veselje.

27. Dobar je nasmijani prijatelj, ali ne i nasmijani gazda.

60


28. Tko se smije u tuđoj žalosti, žalovat će i u svome veselju.

29. Tko može izbrojiti zvijezde, taj se pod zvijezdama još nije ni rodio.

30. Čovjeku je nepoznato koliko ima svojih predaka.

31. Što je to beskraj svemira? Nalazi se i tamo gdje staje svaka pamet.

32. Naše znanje o svemiru je kao bleja-nje ovce u odnosu na enciklopedijski rječnik.

33. i zmija čegrtuša manje je otrovna od čangrizave žene.

34. Kad žena postane čangrizava – to je kao rondanje u motoru automobila, daleko se ne može stići.

35. Što smokva misli o ljudima!? To ne pitajte trešnju!

36. Što god da vam je krivo na nekoga, ako mu to kažete biti će vam još krivlje.

37. Nemojte me više ništa pitati – doš-li ste do granice mogućnosti mojih odgovora.

38. Tko umre izgarajući u ljubavi – zvijez-de će postati postolje pod njegovim nogama.

39. Ne krivi krivnju i ne pravdaj pravdu.

40. Nikada ne misli da si pravedan, ali to uznastoj biti!

(iz neobjavljene knjige M.P Glorifika-cija života s 1700 misaonih izreka – gnoma)

................................................. Mile Prpa

Kako je lijepo i kako je ugodno kada se brat i sestra lijepo slažu i neizostavno surađuju u našem zajedničkom listu Siverić. Hvala im od srca!

Marija Grcić rođena Topić Ivan Topić

61

mladež i mladi

Josip Berišić i Ivan Puncet Ivana Puncet i Ana Marija Berišić

Jedan dio članova obitelji Berišić. Ostali su trenutno na poslu

62

MLADEŽ i MLADi »SiVERiĆ« BR. 19

Rozika Berišić i Lenka Puncet

Ivan i Lenka Puncet, teJosip i Rozika Berišić

63

»SiVERiĆ« BR. 19 MLADEŽ i MLADi

Siverić, 31. 10. 2010.

Roditelji Marijana i Nikola, Marko drži Ivana do fra Stjepana i Ante, brat krštenika

Marko Šego kum, Marijana majka, Nikola otac

64


65


Ćlanovi uže i šire obitelji Petra (Pešuna) i Tonke Tomić na korisnom i vrlo potrebnom okupljanju

66


2. lipnja 2010.

N akon što su na Kupreškoj visoravni (u novoj i velikoj crkvi) završile svečanosti

silnog broja biskupa, nadbiskupa i svećenika u ovoj svećeničkoj godini, vaš ljetopisac i nje-govi suradnici preko Šuica spustili se prema

Tomislavgradu odakle se za nekoliko minuta stiže u selo Kolo s namjerom da vidimo kako su Ćero (ivan Madunić) i Lolo (ivan Perić), veliki prijatelji vašega ljetopisca (iz vojničkih vremena na jugu Makedonije).

Urednik “Siverića”, Krešimi Madunić, Ivan (unuk), Josipa u naručju s Josipom, Ćero i supruga Mara i naš Ive

67


Mara drži Josipa, sunce bake svoje. Snimio: Milan Ramljak

68


69


70


71


72


Snimila učiteljica Daniela

73


Vaš urednik pod slavonskim šeširom, vlč. Ivana Bešlića, svećenika Đakovačko– osječke nadbiskupije kojemu smo od srca čestitali 25. godišnjicu njegova svećeništva - Snimio fra Jure Papić

Urednik i fra Božo Ćurčija

74


75

ostavština rimskih careva Dioklecijana i Vespazijana, palače u Splitu i čuvenog Burnuma uz našu rijeku Krku. Gdje je još nespomenuti i nepobrojani niz kame-nih građevina i spomenika dalekog i taj-novitog istoka. Nema kraja nizu govora kamena na našoj planeti Zemlji! onog

K ad se u hodanju nogom spotaknete o kamen, dodirnuli ste dio svemira ii

kad u ruku uzmete manji ili veći kamen, tad u ruci držite dio svemira.

Taj maleni dio svemira, bilo da je ljeti na suncu vruć ili pak zimi na mrazevima i hladnom vjetru hladan, jednako je posto-jan, trajan i čvrst: stalni je svjedok vremena i svjedok života u ljudskim građevinama ili još više osvjedočen i izražen djelima ljudskog uma, isklesan ljudskim rukama upornim radom dlijeta i čekića, voljom i željom čovjeka, čovjeka nadahnutog du-hovnom snagom i darom, izraženim u zadivljujućim ostvarenjima čovjekovog napora.

Kamen kao vjekovni svjedok govori nam potiho, šapuće o čovjeku, govori o ljudima koji živješe i boraviše na prostoru kojemu je on danas postojani svjedok. Mi se možemo srcem i umom približiti kamenu, slušati njegov govor, bilo da je on osamljeni svjedok u prostoru ili da nam je pred našim očima složen, uzidan u prastaroj građevini, utvrdi ili spomeniku, djelu davnih ruku čovjeka, prolaznika u neprestanoj rijeci vremena.

Redajući dugi niz ljudskih djela u ka-menu, lako ćemo ih pobrojati, počevši od drevnih piramida davnih Maja, inka i Azteka, do čudesnih piramida veličaj-nog Egipta, do još čudnijih i zadivljujućih građevina isklesanih u kamenim brdima jordana (čuvena Petra), pa zatim do spo-menika, arena, koloseuma i palača velikog Rimskog Carstva, na našim prostorima

Svjedok jednog vremena, stradanja i patnji ljudi drniškog kraja

iz naŠe Škrinje

76

iZ NAŠE ŠKRiNjE »SiVERiĆ« BR. 19

Po našim kamenjarima, po planinama i planinskim vrhovima, u kanjonima naših rijeka Zrmanje, Krke, Čikole i Cetine, u zidovima starih utvrda, kula i dvoraca, u zidovima nebu stršećih zvonika i naših kamenih crkava, na pragovima i ovratcima naših starih kamenih kuća, danas pustih i osamljenih i na prostorima vječnih po-čivališta, govori nam naše domovinsko, zavičajno kamenje, priraslo našem srcu. U brzom i bezobzirnom zamahu današnje demografske kuge, koja je zahvatila i ove naše krajeve, donoseći pustoš, tužno dje-luju naše stare kamene kuće, čija nas sa-moća u srca pogađa. Kamenje naših starih kamenih kuća poručuje nam, govori: Vaše stare kuće plaču za svojim ukućanima!

Ako pokrenete svoja uspavana osje-tila, pokorite se tišini i miru, napregnete svoj um i vibracije sluha, čut ćete glas, govor kamenja, kamenja koje nam govori o prohujaloj prošlosti, o teškim bremeni-ma naših predaka. Čut ćete davne korake, topot konja, razgovore i krikove, usklike bitaka i pobjeda, pjesme radovanja i ža-lovanja – sve izišlo iz ćutljivog kamenja, sanjivog svjedoka dalekih vremena. To kamenje probuđeno našim mislima, u kojeg su utkani naši osjećaji, počinje s nama živjeti, svjedočiti o svom vremenu i rukama koje su ga pomicale, nosile, slaga-le ili pak obrađivale za trajne spomene, za stoljetna svjedočenja. Napokon uviđamo da svaki kamen ima svoj dah, svoju dušu i da nije mrtva stvar, kakvog ga zamišljamo. Združen s čovjekom, postaje svjedokom. Kamen govori, kamenje nam govori, po-gledajmo ga, poslušajmo ga…

................................................ Ivan Topić

Ovaj kameni spomenik govori o vremenu turskih osvajanja južnih krajeva Hrvatske

Trajanje života u zajednici s kamenom (snimio Ivan Topić, zv. “Šerif”)

“tihog” u brdima i planinama i onog koji nam otvoreno govori, oplemenjen radom i djelom čovjeka, zagonetnog stanovnika naše zagonetne planete.

77

u Sinju, gdje je njezin vozač sudjelovao u sprovodnim i ukopnim svečanostima za mlađega Petra Šušnjaru… bilo je izljeva kiše.

Malo prije 22.00 sata župnik je u deseto-minutnom razgovoru s biskupom Franjom Komaricom…

06.07. Navodim kao raritet (rijetkost): jutros smo u našoj mjesnoj pošti nabavili novi poštanski sandučić za prihvat vaših pisama koja odišu vašom neskrivenom iskrenošću i dobrotom.

09.07. U Stanici za tehnički pregled vozila – Knin, “gromovita oluja” prva je bila

srpanj, 2010.

01.07. Na zajedničkom danu naše Pro-vincije na Visovcu bio je i siverski župnik.

03.07. SV. ToMA, apostol. Župnik pratio cjelokupni TV- prijenos posvete no-voga biskupa Mije Gorskoga iz zagrebačke Prvostolnice.

04.07. Sveta misa na Promini kod ka-pelice Sv. Nedjeljice u 09.00 sati. Tako uvijek prema starom, ustaljenom običaju nakon blagdana Sv. Petra i Pavla.

05.07. Ponedjeljak… “Gromovita olu-ja” bila je na svom godišnjem srevisiranju u Splitu, a u kasno poslijepodne našla se

Branko Ivić na svom poslu, lipanj 2010.

iz župskoG ljetopisa

Dimnjačar Siniša Sviben po rubu opasnosti, proljeće 2010.

78

iZ ŽUPSKoG LjEToPiSA »SiVERiĆ« BR. 19

po redu da tehnički bude pregledana na početku radnoga dana u 07.30 sati… njezin vozač svratio u samostan Sv. Ante Pado-vanskog, gdje se pozdravio s fra Petrom Klarićem i fra Matom Markotom.

10.07. Već do sada puno primjeraka novoga broja “SiVERiĆ” došao je u prave ruke… i dalje, pišu se adrese brojnih čitatelja i šalje im se novi broj koji se pojavio nekoliko dana prije svetkovine Sv. Petra i Pavla.

16.07. Djevica Marija od Brda Karme-la… Kako bi bar donekle izbjegao pravu žegu, župnik poranio u župu Kijevo, gdje je pomogao da se priličan broj ljudi ispovi-jedio, potom je bio u procesiji i misnome slavlju koje je – uz više svećenika – vodio fra Zoran jonjić, župni vikar iz Knina.

Novi kijevski župnik fra Danko Glibotić zahvalio je svima te je svećenike pozvao u župni stan na prigodni objed.

Na rastanku je fra Danko Vašem ljeto-piscu izrazio želju da pozdravim Siverćane, njegove bivše župljane.

17.07. Danas smo na Visovcu nazočili redovničkom oblačenju šestorice Novaka. obred oblačenja i svečano misno slavlje, uz brojne svećenike, predvodio je naš pro-vincijal fra Željko Tolić.

18.07. ŠESNAESTA NEDjELjA KRoZ GoDiNU.

19.07. Sprovodnim svečanostima i ukopnim obredima ispratili smo prof. ivana (ivu) Ramljaka u 17.30 sati.

24.07. Uoči svete nedjelje malo se naoblačilo, priroda se uznemirila. To se posebno odnosi na stabla. Promatrao sam navečer grane kako se njišu pri naletu po-vjetarca, kao da igraju kolo. A time uvelike vesele i čovjeka.

Ferdo Topić u Banja Luci, katedrala, 18. 09. 2010.

Milan Ramljak - motorna u ruci: kad je čuju pobjeći će vuci

79

»SiVERiĆ« BR. 19 iZ ŽUPSKoG LjEToPiSA

25.07. SEDAMNAESTA NEDjELjA KRoZ GoDiNU. ozračje je vremenski svje-žije, pa tako i ljudi raspoloženiji. Služba Bož-ja – kao i svake nedjelje u pjesmi i radosti.

Koliko smo znali i mogli razglobili smo isusov i naš oČENAŠ…

Nakon službe Božje župnik pošao u Mirlović, gdje se slavi SV. jAKoV APo-SToL, rođeni brat ivana Apostola. Bio sudi-onikom u procesiji i misnome slavlju kojem je predsjedao fra jure Šimunović, meštar Novaka na Visovcu.

26.07. SVETi joAKiM i ANA, roditelji Blažene Djevice Marije. Poranilo se u Koso-vo. “Gromovita oluju” smjestio u prikrajak da nije nikom’ na putu.

Pomogao ispovijedati i uključio se u misno slavlje, koje je u zajedništvu brojnih svećenika uz puno naroda Božjega, vodio šibenski biskup Ante ivas, koji je održao vrlo zapaženu propovijed.

Poslijepodne u 19.00 sati u Sedrami-ću Gornjem u procesiji i misnome slavlju. Mnogi misari večerali su kod kuće gosp. Marka Čavke… sa župnikom su bili ivan i Anka Topić…

27.07. iz Siverića krenuli smo u 07.00 sati, nas dvanaestorica, u Drvar (župa Sv. josipa) na godišnje okupljalište brojnih molitelja za sve Hrvate nastradale u ratnim strahotama u Banjalučkoj Biskupiji.

30.07. Velika grmljavina i tutnjava počela je “gruvati” na nebeskom svodu. A onda se otvorio prostor za izljeve kiše, sve do u gluho doba noći.

31.07. SVETi iGNACijE LoYoLSKi, redovnik (1491. – 1556.). ignacije1 Loyolski bio je najmlađe dijete plemićke baskijske obitelji koja je živjela blizu Barcelone… Pro-micao je misionarski rad u službi za sve 1 ime je grčkoga ili latinskoga porijekla: u prvome

slučaju znači sin, a u drugome vatren, ognjen. Zaštitnik je vojnika.

ugrožene slojeve ljudskog društva te život u siromaštvu i čistoći. Bila je to prva jezgra “Družbe isusove”. Tako dobro organizirana Družba isusova je svoje “bojovnike”, koji su se munjevito umnožili, poslala na tisuće bo-jišnica gdje se valjalo boriti “na veću slavu Božju – od maiorem Dei gloriam”.

Utemeljitelja Družbe isusove (isusova-ca), koji će postati jednim od podupirača Katoličke Crkve, svetim je proglasio papa Grgur XV, 1622. godine.

kolovoz, 2010.

01.08. oSAMNAESTA NEDjELjA KRoZ GoDiNU… Toplo se govorilo o toploti življenja i smislu pripadnosti Katoličkoj Cr-kvi po svem svijetu…

Vladalo je prilično toplo vrijeme… župnik na uočnicu blagdana GoSPE oD

Ilija Štrbac, stradao u borbama u blizini Viteza, ali dušu mu niko uništiti neće...

80


ANĐELA pošao na Visovac u 18.00 i bio sudionikom u moljenju večernje molitve.

02.08. GoSPA oD ANĐELA. Bio na Visovcu i pomogao koliko sam mogao… u župi bio u 20.00 sati.

04.08. Na oproštajnom odlasku fra Da-mira Ćire Čikare iz Drniša, a na dolasku fra Marija Radmana za župnog vikara u Drnišu.

05.08. U Kninu na misi zahvalnici u privremenoj Gospinoj crkvi:

dani ponosa i slave (5.8.1995. - 5.8.2010.)

07.08. jučer i danas pohodila nas vrlo korisna kiša.

08.08. DVADESETA NEDjELjA KRoZ GoDiNU… prekrasno vrijeme… Pra-tilo se (posredstvom televizije) odigravanje

295. SiNjSKE ALKE u 16.30 sati. ovogodiš-nji pobjednik u viteškom nadmetanju bio je Mario Šušnjara iz Trilja.

09.08. – 13.08. Župnik bio na ispo-moći u svetištu Čudotvorne Gospe Sinjske.

13.08. Sprovod josipa Radeljaka kre-nuo je od Stare škole u 17.30 sati. Bilo je puno svijeta…

14.08. Uoči svetkovine Velike Gospe Vaš urednik predvodio je misno slavlje u prigodi trodnevnice za blagdan Sv. Roka u Drnišu… Nakon toga pravac Visovac.

Danas su ispred crkve sv. Petra odvezli klupe u kapelu Sv. Nedjeljice: Vjeko odak, Seka Tomić i Ferdo Topić te počistili spo-menutu kapelu…

15.08. VELiKA GoSPA – UZNESE-NjE BDM U NEBo. Siverski župnik pomo-

Mladen Šiklić uređuje grobljanska vrata. Ljeto, 2010.

81


gao hodočasnicima u podjeli sakramenta sv. ispovijedi.

16.08. SVETi RoKo… Siverski župnik misio u crkvi sv. Roka u Drnišu u 07.00 sati. Pomogao ispovijedati i bio u procesiji i sve-toj božanskoj misnoj gozbi u crkvi Gospe od Ružarja. A onda nastavak procesije nizbrdo pa usponom do crkve sv. Roka. Uz pomoć Božju izdržali smo “žegu i tegobu dana”. Bogu hvala!

21.08. Subota. Sa župnikom u Šibenik pošli su Ferdo Topić i Milan Ramljak, gdje je fra Stjepan u šibenskoj katedrali Sv. jakova vjenčao svoga krštenika Krešimira Džepinu i njegovu suprugu Anu Klarić.

22.08. DVADESET i PRVA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU.

23.08. U sprovodnoj misi za pok. An-đelka Šindilja (rođ. 1967.) u crkvi mučeniš-tva Sv. ivana Krstitelja u Parčiću.

24.08. Župnika je pohodio njegov ne-ćak fra ivan Čugura iz Misije FREiSSiNG oko 11.00 sati.

Sprovod Milke (Milice) Tomić, ud. pok. ivana u 17.00 sati.

29.08. DVADESET DRUGA NEDjE-LjE KRoZ GoDiNU… nakon svete mise na ispomoć u Parčić, gdje se slavi Mučeništvo ivana Krstitelja… Misno slavlje predvodio fra Karlo Bašić iz Sinja.

30.08. Pretposljednji dan mjeseca ko-lovoza donio je vrlo korisnu kišu i znatno osvježenje… Kako je samo bilo promatrati stabla maruna i čempresa, njihove grane na buri koje su se večeras uvelike razmahale…

31.08. Završnica kolovoza bila je sun-čana i lijepa. Danas se iz Vukovara, nakon gotovo dva mjeseca izbivanja iz Siverića, kući vratila obitelj ivana Punceta.

rujan, 2010.

01.09. Ne možemo, a da se i danas ne prisjetimo da su na današnji dan 01. rujna 1939. njemačke dobro naoružane postrojbe s jedne strane i Sovjeti s druge

Vidi se pričest svećenika... Udbina, 11. rujna 2010. Snimio: Tonči Dučić

82


strane napali Poljsku i time je započeo Drugi svjetski rat – prava apokalipsa!...

Po prekrasnom vremenu župnik pošao na Dekanatski sastanak zakazan u Drnišu za 10.00 sati.

U međuvremenu djelatnici iz Tvrtke GRiVi izvršili su godišnji servis na našim zvonima. A uslužni Milan Ramljak svojom je kosilicom uljepšao zelene površine. Hvala mu, uime sviju nas u župi, i šire!

04.09. Danas, jučer i prekjučer sun-čano i vrlo toplo vrijeme biše.

05.09. DVADESET i TREĆA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU. još danas smo imali misno slavlje u našoj župi u 09.00 sati. Govo-rilo se o umnažanju naše vjere u sadašnjem trenutku… Poticalo se narod na hodočašće u Udbinu 11. rujna 2010. Blagoslov nove CHM na Udbini – povijesni datum i događaj za sav narod.

Nakon misnog slavlja u našoj župi kre-nulo se u Gradac, gdje je blagoslovu novoga zvonika i novih zvona nazočio i siverski župnik. Blagoslov obavio i misno slavlje predvodio vlč. Dominik Škevin, biskupijski vikar Šibenske biskupije… oko 17.00 sati u župni ured stigao fra Božo Duvnjak, župnik u Dubravicama.

06.09. Prvoga dana u tjednu slavljem svete mise započeli smo novu školsku go-dinu… Sve je manje djece, a time i roditelja na božanskoj proslavi uvodnoga dana u novu školsku godinu… Svirala Seka Tomić.

Kod Svete Marije u Gradcu pri ispomo-ći u prigodi trodnevnice…

07.09. i danas je siverski župnik po-magao u Gospinoj župi Gradac…

08.09. RoĐENjE BLAŽENE DjEVi-CE MARijE… Točno u 10.00 sati župnik je stigao u Gradac i bio pri ruci za ispovijeda-nje te se uključio u procesiju i misno slavlje koje je predvodio visovački gvardijan fra Mate Gverić.

11.09. Župnik nazočio blagoslovu no-ve CHM na Udbini. Blagoslov nove crkve obavio i misno slavlje predvodio je vrhbo-sanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Nazočilo je puno svećenika, biskupa i nad-biskupa uz razdragano mnoštvo Božjega naroda sa svih strana…

12.09. DVADESET i ČETVRTA NE-DjELjA KRoZ GoDiNU… Sveta misa kod kapelice Sv. Nedjeljice na Promini u 09.00 sati. Prekrasno vrijeme na Prominu je izma-milo 82 misara.

Na poziv žunika fra ivana Maletića predstojnik župe Siverić pošao na Miljev-ce, gdje se slavi blagdan Gospe od Milosti.

16.09. znanstveni skup Fra ivan marković njeGovo i naŠe doBa 1910. = 2010.

U prigodi stote obljetnice njegove smrti na Skupu u Sinju bio je i vaš ljetopisac.

18.09. S dvojicom vozača, Ferdom Topićem i Milanom Ramljakom, župnik je pošao na BiSKUPSKo REĐENjE mons. dr. MARKA SEMRENA, oFM u Banja Luku.

19.09. DVADESET i PETA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU. Kišovito, vjetrovito, ružno vrijeme!

Župnik pošao u Biskupiju kraj Knina u 08.30 sati. Misno slavlje u tamošnjoj Gospi-noj crkvi predvodio je šibenski biskup Ante ivas u zajedništvu malog broja svećenika, a i puka Božjega.

U misnom slavlju u Siveriću u 18.00 sati uzelo je udjela 28 osoba.

21.09. SVETi MATEj, APoSToL i EVANĐELiST. Rođen je u Kafarnaumu. Kad ga je isus pozvao, vršio je (obnašao je) službu ubirača poreza na zapadnoj rimskoj cesti koja je nosila zvučno ime ViA MARiS – PUT PREMA MoRU. Napisao je Evanđelje na hebrejskom i radosno ga propovijedao na dalekom Bliskom istoku…

83


Brojni Franjevci u povodu ovoga blag-dana na Visovcu su čestitali imendan fra Ma-ti Gveriću i fra Mati Topiću… dan je bio sun-čan i vrlo topao – za grožđe kao naručen…

22.09. Ljeto je završilo svoj ovogodiš-nji tijek kako mu i priliči – toplinom.

23.09. Počela je jesen, “bablje” ljeto i topla mladenačka jesen. još nema pojave oblaka, barem ne na ovdašnjem podneblju. Grožđe uživa, a i vinogradari nisu loše vo-lje. Može se slobodno reći da “gradacija” postupno raste.

24.09. iako se već pomalo nazire li-stopad, vrijeme je bilo izuzetno toplo jer je sunce davalo svoju izdašnu toplinu i snagu.

oko 09.00 sati župnik je pošao u Ki-stanje, gdje je obišao župnika don Nikolu i don josipa Dukčića i časne sestre. S vele-časnim Nikolom župnik se jedno vrijeme zadržao u ugodnom razgovoru.

Na putu prema Siveriću, svratio se u stan fra Krešimira Mikelića u Promini.

25.09. U više navrata “oglasila se” kiša i dobiva se dojam kao da želi reći – Zbogom, ljeto!

26.09. DVADESET i ŠESTA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU… Evanđelje današ-nje nedjelje zorno nas potiče da budemo djelotvorni u vršenju (u činjenju) dobrih djela. Ni jedan dan ne bi nam smio proći bez dobrih djela…

Najavili smo blagdan: SV. MiHAEL, GABRiEL i RAFAEL te spomendan sv. je-ronima i početak listopadske pobožnosti.

28.09. Danas smo uljepšavali crkvu i njezin okoliš, kao i prostore oko župnog stana za svetkovinu Sv. Mihovila. iskazali su se dobrano: Zdravko Tomić, Seka Tomić, Ana odak, Ferdo Topić, Marko Bukarica, Luka Skorić i Krešimir Bukarica.

29.09. SVETKoViNA SVEToGA Mi-HoViLA ARHANĐELA, prvog zaštitnika naše biskupije šibenske i grada Šibenika.

U svečanosti koja je počela u 10.00 sati, procesijom od Katedrale, gradskim ulicama i rivom do trga pred Katedralom (po deveti put na današnju svetkovinu) koračao je i Vaš ljetopisac.

Procesiju i svetu misu u zajedništvu s biskupima i svećenstvom ove godine predslavio je biskup najmlađe biskupije u Hrvatskoj mons. Vjekoslav Huzjak, biskup bjelovarsko – križevački… naše crkvene barjake nosili su: ivan Ramljak i Ferdo Topić.

30.09. Treba reći da je u rujnu na udaru od poplava najviše stradala sjeverna hrvat-ska i naš najveći poluotok istra.

Današnji Sv. jeronim nam od Boga isprosi sunce.

listopad, 2010.

01.10. SVETA TEREZijA oD DjETE-TA iSUSA, djevica. Bila je okružena božan-skom ljubavlju i njegovim poučavanjem. Poput orla raskrilio je krila i ponio ju je na svojim perima.

Govori Gospodin veliku istinu za spas čovjeka: “Ako se ne obratite i ne posta-nete kao djeca, nećete ući u Kraljevstvo nebesko.”

Početak listopadske pobožnosti u 16.30 sati.

02.10. SVETi ANĐELi ČUVARi. Gos-podin nas hrani svojim divnim tajnama. Neka nas on vodi po svetim anđelima na put spasenja i mira:

Anđele, čuvaru žića mog, Tebi me dragi predao Bog. Noćas me čuvaj, nada mnom bdij, Brani me vazda od zala svih.

03.10. DVADESET i SEDMA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU. U vanjskoj proslavi svetkovine Svetog Franje Asiškoga u svom

84


rodnome kraju, u crkvi asiškog Sirotana bio je i fra Stjepan Matić s trojicom mini-stranata: josip Nedoklan, Marin Puncet i Ante Topić.

Vrijeme prekrasno, a isto tako i proce-sija koju je skladno poredao oko crkve za Čitluk i jasensko na Đeledinu fra Eugen Poljak.

Tamošnja nova crkva bila je puna naroda. Procesiju i svečano misno slavlje predslavio je fra Mijo Šabić, svećenik na službi u Sinju.

Nakon slavlja u crkvi ministranti su pošli na Cetinu i uživali u njezinim širinama. Ručali smo kod fra Stjepanova brata Ante te smo kasnije obišli i njihove sestre Anđu i Pavu s njihovima, naravno.

04.10. SVETi FRANjo ASiŠKi, đakon. on je jedna od velikih svetačkih zvijezda na obzorju naše Crkve po svem svijetu, i šire…

Nakon dva sata provedena s djecom u mjesnoj školi, župnik se uputio na Visovac, gdje je bio sudionikom u svečanoj misnoj proslavi kojom je ravnao visovački gvardi-jan fra Mate Gverić.

06.10. Po prestanku njezina ovoze-maljskog teškog putovanja molitvom smo ispratili Mariju odak, ud. pok. Marka (ro-đena 1918. godine)…, a onda listopadska pobožnost.

08.10. SVETi ŠiMUN, novozavjetni prorok koji je u djetetu isusu prepoznao Me-siju (otkupitelja Spasitelja) i u jeruzalem-skom hramu ga držao na svojim rukama četrdeseti dan od njegova rođenja. Tada je starac sveti Šimun rekao Mariji:

“ovaj je, evo, postavljen na propast i uzdignuće mnogima u izraelu i za znak osporavan; a i tebi će samoj mač probosti dušu” LK 2,34 – 35

još se jednom prisjećamo zna-čajnih datuma naše davne i nedavne prošlosti:

Na današnji dan je u Solinu pokopa-na “glasovita jelena, žena kralja Mihajla Krešimira i majka Stjepana Držislava – majka kraljevstva postala je majkom sirota i zaštitnicom udovica”.

Nadnevak: 08. listopada 976.godine.

Nezaboravna velika zvijezda hrvat-skoga neba Zvonimir, iako je boravio na dvoru u Kninu, krunio se u Solinu, u crkvi Svetog Petra i Mojsija, “šupljoj crkvi” kako je narod naziva.


i treći nama Hrvatima i svima koji neodoljivo vole Hrvatsku, dragi događaj koji se zbio u naše važno i prijelomno vri-jeme: Hrvatski Sabor je donio neopozivu i konačnu odluku o raskidu svih držav-nopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama bivše države.


Povodom hrvatske neovisnosti župnik na prigodnom koncertu (sportska dvora-na) u Kninu u 20.00 sati.

09.10. Predstojnik župne zajednice u Siveriću krenuo put Čavoglava, gdje je bio sudionikom u blagoslovu tri velika zvona za tamošnju novu crkvu.

13.10. U zajedničkim činima i na sve-ćeničkim dužnostima na Gospinu Visov-cu… a onda listopadska pobožnost u župi.

17.10. DVADESET i DEVETA NEDjE-LjA KRoZ GoDiNU. Govorilo se o tome kako svi moramo do iznemoglosti činiti dobro svima, a posebno siromasima, napu-štenima, odbačenima, prezrenima…

85


Sažeto se reklo i o potrebama misija kako u našem okruženju tako i o onima koji su udaljeni tisućama kilometara.

SVETi iGNACijE ANTioHijSKi, bi-skup i mučenik. ignacije je upravljao an-tiohijskom Crkvom (Sirija). osuđen je da bude predan krvoločnim životinjama da ga samelju njihovi zubi. Prebačen je u Rim i ondje za cara Trajana godine 107. slavno podnio mučeništvo.

18.10. SVETi LUKA, EVANĐELiST. Rođen je u poganskoj obitelji. Kada se obra-tio, postaje pratilac apostola Pavla. Prema njegovu propovijedanju napisao je Evanđe-lje. Početke mlade Crkve, njezin život i rast u probijanju kroz bure i olujne vihore predao nam je u drugoj knjizi s naslovom DjELA APoSToLSKA (DjELA APoSToLA).

Pri završetku redovite nastave u školi, župnik pošao u otok kraj Sinja gdje je bio sudionikom u velikoj (suncem obasjanoj) procesiji i svečanoj misi koju je predslavio prof. fra Anđelko Domazet u zajedništvu s brojnim svećenicima uz učešće mnoštva naroda Božjega.

Vaš se ljetopisac u svoju župu vratio u zalaz sunca. Sretan i radostan što je danas doživio u župi gdje je bio kapelan (1970. – 1976.).

22.10. Za listopadske pobožnosti sa župnikom koncelebrirao vlč. Slaviša Stav-njak, svećenik vrhbosanske nadbiskupije…

23.10. Nakon mise za pok. Mariju To-pić i njezina divera Matu, u našoj crkvi sv. Petra vjenčanje pod misom Mile Midenjaka i Marine Radelić obavio je milin rođak vlč. Slaviša Stavnjak. Četiri sestre došle su u kuću pete sestre, Miline matere.

24.10. TRiDESETA NEDjELjA KRoZ GoDiNU. Naše su se misli usredotočile na Misije i misionare, kako one u dalekim zemljama, tako i na one u našoj sredini...

Nakon pouke zaručnicima Dariju oda-ku i josipi Knez u 16.00 sati, uz želju poštova-ne gospode ilije i Roberta iz Knina, župnik pratio vrlo poučnu priredbu u Vrpolju kod Knina u 18.00 sati.

28.10. SVETi ŠiMUN i jUDA TADEj, apostoli (i. stoljeće). ovog Šimuna Evanđe-lja nazivaju “Kananejac”, kako bi označila odakle potječe, a također i “Revnitelj”, jer je moguće da je pripadao “zelotima” – nekoj vrsti “krajnje desnice” tadašnjeg židovskog vjerskog poretka. Sveti Šimun bio je srcem i dušom za to da se mrski okupatori Rimlja-ni što prije istjeraju iz Palestine. i on je od većine živućih apostola doživio strahovito razaranje jeruzalema 70. godine pod za-povijedanjem cara Flavija Vespazijana i njegova sina generala Tita (Titus – Tit).

Kod Mateja čitamo: “Kad isus iziđe iz hrama i pođe dalje, pristupiše mu učenici njegovi da mu pokažu hramske zgrade. on im reče: Vidite li ovo sve? Zaista, kažem vam: ovdje sigurno neće ostati ni kamen na kamenu. Svaki će se srušiti.” (Mt 24, 1 – 2)

isus je jasno prorekao razorenje jeruza-lemskog hrama: “Neće se ovdje ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen” (MK 13,2) i propast Svetoga Grada: “Doći će dani na tebe kad će te neprijatelji tvoji opkoliti op-kopom, okružit će te i pritijesniti odasvud. Smrskat će o zemlju tebe i djecu tvoju u tebi. i neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, zato što nisi upoznao časa svoga pohođe-nja.” (LK 19, 43 – 44)

Kod evanđelista sv. Luke čitamo i ovo: “Kćeri jeruzalemske ne plačite nada mnom nego nad sobom plačite i nad djecom svo-jom!” (LK 23, 28)

Gore spomenute godine hram je ko-načno zauzet i sravnjen sa zemljom, a isto tako i cijeli grad. Čuveni povjesničar josip Flavije bio je očevidac razaranja jeruzale-ma nad kojim je isus (kao pravi rodoljub, do-moljub) plakao i prorekao njegovu propast.

86


Povjesničar Euzebije stavlja svetoga Ši-muna2 kao nasljednika svetoga jakova na mjesto biskupa jeruzalema, odmah nakon tragičnog razaranja tog grada. ovaj je apo-stol podnio mučeništvo za vladavine cara Trajana, 107. godine, u izuzetnoj dobi kada je na leđima imao više od stotinu godina.

Svetoga judu Tadeja3, pak nikako ne smijemo zamijeniti s judom iškariotskim, izdajnikom, nevjernim apostolom, koji je za trideset srebrnjaka prodao svojega Učitelja i prijatelja. A možda se Bog i njemu smilo-vao. Preveliko je milosrđe Njegovo!

ovaj drugi juda koji je uzdignut na čast oltara, jedan drugi apostol, zvani još i Tadej, što znači “koji hvali Boga”. U jednoj zgodi iz Evanđelja spominje se kao “brat Gospodinov”, a to znači isusov bliski rođak.

ovaj je apostol, koji je imao nesreću dijeliti ime s izdajicom, navodno podnio mučeništvo u nekom perzijskome gradu (ne zna se točno kojemu), jer je upravo u toj zemlji bio vršio svoju misionarsku dje-latnost navjestitelja Radosne vijesti.

A mi smo danas gorljivim sprovodnim molitvama i svetom misom (najljepšom molitvom) ispratili našega Matu Trbljena, 2 ime Šimun je hebrejskog porijekla i znači: Bog

je uslišao, zaštitnik je ribara3 ime juda je aramejskog porijekla i znači: gorljiv

za Boga. Uz njegovo ime dodaje se i tadej, što znači: koji hvali Boga.

na čiju su vijest o njegovoj tjelesnoj smrti neki ljudi iz daleka telefonski nazivali naš župni ured i davali vrlo dobre iskaze o nje-govoj dobroti i vladanju na dugogodišnjem radu na željeznici…

Završnica ovogodišnjeg listopada u sunčanoj vedrini i toplini.

30.10. Na svetoj misi u koncelebrira-noj misi (devetorica svećenika) u Kljaci-ma za pok. tamošnjeg župnika fra jozu Borkovića.

31.10. TRiDESET i PRVA NEDjELjA KRoZ GoDiNU. Udobno i ugodno vrijeme privuklo je puno svijeta na proslavu Gozbe božanske ljubavi. U našoj crkvi krstio se ivan odak, Nikolin. Ukratko smo govorili o obraćenju srca koje odluta s pravoga Puta.

Govorilo se i o velikoj potrebi školo-vanja bogoslova u siromašnim zemljama, posebno onim afričkim…

Treba svakako naglasiti da smo i mi u listopadu imali nemali broj sunčanih dana. Bogu hvala!

Na pomolu je još jedna vrlo hladna noć, snimio - urednik, Siverić - 23.11.2001. godine

Snimljeno 15.12.2001. godine u 11.00 sati

87

ostati i dalje u Egiptu značilo je potpi-sati sebi gotovo smrtnu presudu.

Bjegunac – vođa

Spretno i okretno Mojsije pobjegne, prijeđe preko Sinajske pustinje i uputi se u MiDjANSKU ZEMLjU, područje sjevero-zapadne Arabije, kraj današnjeg Akapskog zaljeva, gdje se danas prostire pustinja. Ne-koć bio je naseljen kraj. Pronađeni su ostaci vodovoda i brana. Za vrijeme Salomona tu se iskrcavalo zlato iz Efira. Pučanstvo je bilo semitsko, potomci Abrahama, praoca naše vjere.

vjerski podlistak

D ragi i vrlo cijenjeni čitatelji našega “Siverića”, dobro se prisjetiti da vi

čitate retke koji vaše misli i vašu pozornost odvode prema događajima iz vladavine faraona Ramzesa ii, koji je na prijestolju u Egiptu otprilike od 1290. do 1224. prije silaska Sina Božjega među sinove ljudske. Nije naodmet spomenuti da se za njegove strahovlade u Egiptu rodio Mojsije = izvađen iz vode… on će izvesti izraelce iz njihova ropstva u Egiptu.

Već smo se u prošlom broju susreli s teškim položajem i životom Hebreja u zemlji blagostanja što se barem žita i žitnice tiče.

Svi, ama baš svi egipatski faraoni bud-nim okom pazili su i motrili strane narode da se povežu sa stranim manjinama prisut-nima u Egiptu, kao što su bili izraelci.

isto tako i faraon Ramzes ii bio je vrlo osjetljiv na tu činjenicu: treba biti budan, neprijatelj ne spava, političko stanje vrlo je složeno… i zato je u svojoj dugogodiš-njoj vladavini dao sagraditi brojne gradove sa skladištima i zalihama hrane i vojnom posadom koja je imala braniti granice kra-ljevstva… izraelce koji su do tada bili obični stočari, koji su voljeli vlastitu slobodu, priti-šću prema teškim radovima: izrada opeke od gline i slame, teški poljski poslovi i bili su pod prismotrom egipatskih nadgledni-ka. Bilo je to buđenje s okusom gorčine i u Egipat su došli kao dobrodošli gosti, a sada stenju pod životnim udarcima. Mojsije je dobro vidio nepravdu koja se nanosi nje-govu narodu… ubio je nadglednika javnih poslova i morao je napustiti Egipat kako bi izvukao živu glavu, a faraon mu je opasno zaprijetio gubitkom glave.

Faraon Ramzes II.

88

VjERSKi PoDLiSTAK »SiVERiĆ« BR. 19

Bjegunac je dobro došao svećeniku koji se zvao jetro (jitro). Prije svega odmah mu je ponudio jednu od svojih sedam kćeri za ženu i povjerio mu da pase mnogobrojna stada.

U pustinji, u velikoj samoći u kojoj ništa ne raste osim velikih misli i planova, ovaj civilizirani čovjek široke kulture, čovjek dvo-ra preko noći se srozao na pastira i slugu, ulazio je sve dublje u se i otkrivao kako mu žilama snažno teče krv njegova naroda, po-nos naroda kojega je Bog izabrao za svoju “predragu svojinu”, obećanja dana Abra-hamu, izaku i jakovu. Razmišljao je kako

njegova braća, nastanjena u Egiptu, trpe progonstva velikih razmjera. “i spomenu se Bog zavjeta svojega s Abrahamom, izakom i jakovom. Bog blagonaklono pogleda na sinove izraelove i zauze se za njih.”

vatra na gori

Dok je jednoga dana pasao stada po prostranim pustinjama i obroncima na Sinajskom poluotoku gdje je ispaša bila obilnija i sočnija, posebno na brdu Sinaju koje se zvalo i brdo Horeb, spazi neobičnu pojavu. Gorio je grm koji nije dogorijevao. To je u njemu pobudilo znatiželju. Krenuo je da vidi što je to.

Kad se približio, začuo je glas: “…Ne primiči se… ja sam Bog oca tvojega… Do-bro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu. Znam kako puno trpi. Zato siđoh da ga izba-vim iz ruku Egipćana… Sad idi! Šaljem te k faraonu. izvedi narod moj, sinove izraelove!”

Nema smisla tvrditi da se ne događaju susreti između čovjeka i Boga! Sasvim je sporedno na koji se način oni ostvaruju. Nije važno da li je od Gospodnjega glasa podrhtavala pustinja ili ga je Mojsije čuo snažno u nutrini svoje duše. Bio je to poziv nad koji se izbjeglica čudom čudio i naravno da mu se gotovo sledila krv u žilama. Nije bila utvara ni priviđenje. Bio je dijalog dvo-jice, potresan, snažan, iznenadan i nadasve uzbudljiv.

Kako je Mojsije reagirao? Čuđenjem i otimanjem. “ja” – uzvratio je sav prenera-žen – “ja da izvedem izraelce iz Egipta? Da se vratim faraonu koji upravo čeka da mi skine glavu? Ali, kako?”

Svakako, susreti s Bogom moraju lo-miti tvrdoglavost ljudi, onih najvećih.

Ali Gospodin odgovara: “ja ću biti s to-bom…” ipak Mojsije se otimlje, traži izgovor. on ne vjeruje da će mu izraelci povjerovati. Gorke li istine! ovdje se Mojsije pokazao

89

»SiVERiĆ« BR. 19 VjERSKi PoDLiSTAK

kao vrstan poznavatelj psihologije masâ. očito se više boji nerazumijevanja vlastitog naroda nego otpora protivnika. jer masa (na žalost) uvijek radije očekuje spas od tuđinca nego od svojega čovjeka. Sumnja u svoje jer sumnja u sebe. Ne vjeruje u iskreno poslanje vlastitih sinova.

Gospodin tada odgovara: Kaži im da te šalje “onaj koji jest, jahve… onaj prema ko-jemu podižu ruke i mole milost izbavljenja.

onaj koji jest – kako veličanstvena definicija Boga! Samo on ju je mogao tako izreći. Bog je onaj koji nikada nije počeo bivovati, koji nikada neće prestati, onaj koji nema prošlosti, nema budućnosti. on je samo trajna sadašnjost, koji uvijek jed-nostavno – jest!

Ali, Mojsije se ne predaje. i dalje se protivi uzvišenoj ulozi. Kako će ih uvjeriti da je poslanik Svevišnjega? Da dolazi u Njegovo ime, da mu moraju povjerovati? Narodu nikad dosta dokaza. Ne zato što bi bio glup, nego zato što je uvijek sumnjičav.

Tada ga Gospodin snabdije čudesnim moćima. Mora da te moći nisu odviše zadi-vile Mojsija koji je od egipatskih čarobnjaka naučio mnoge tajne. i zato odlučno odgova-ra: “ipak ne, Gospode! ja nisam čovjek koji zna govoriti…” jasno, nije mudro reagirao. Pa brbljavci i ne mogu nikada postati veliki vođe! Vođe djeluju, a ne govore. Misao utjelovljena u riječi povjerava se vjetru da je prenese. i Mojsijeve će misli prenositi brat Aron. Ali vođa će biti nijemi pustinjski gorostas koji zna što hoće, koji provodi što želi, koji riče kao pustinjski lav i od čijeg glasa podrhtava Sinaj. on će se javljati rijetko kao grmljavina, bljeskati kratko, ali uvijek kao munja. Takvih se ljudi boje, ali samo takvi su vođe.

Gospodin ga je mirno uvjeravao: “… učit ću te što ćeš govoriti. idi, dakle!”

i tada nije popustio. “Ne Gospode! Pošalji koga hoćeš!”

očito, Mojsije je sve više zbunjen. Pa, da! Gospod upravo šalje onoga koga hoće – njega! Priključuje mu brata Arona, neka on govori narodu, “ali ti ćeš mu biti mjesto Boga.”

Razgovor je završen. Mojsije se malo utješio kad je čuo da su mrtvi oni koji traže njegovu glavu. Krenuo je u Egipat. Bilo mu je tada osamdeset godina.

To je jedan od najsvečanijih izvještaja cijeloga Staroga zavjeta. ono što je Bog učinio Mojsiju velik je čin povjerenja i se-bedarja. Za ljude toga vremena očitovati nekomu svoje ime značilo je povjeriti sebe sama drugoj osobi, dopustiti joj da uđe u Tvoj život… upravo su zato izraelci kroza svu povijest, iz bojazni i poštovanja prema vlastitom Božjem imenu, nazivali ga općim imenima kao što su ELoHiM ili ADoNAj, što znači Gospodin Bog. otkrivajući svoje ime, Bog čovjeku otkriva i samoga sebe. jAHVE zapravo znači “ja sam koji jesam”, “onaj koji jest”. To je, dakle, svečana po-tvrda Božje opstojnosti.

(Nastavit će se)


90


split i šira okolica u vrimena davna

N a nepreglednim prostranstvima naše-ga podneblja nekoć se prostirala ve-

lika pokrajina ilirik koju su nastavala razna ilirska plemena s kojima su stari Rimljani imali velike i vrlo teške okršaje. Treba reći i to da su se Delmati najžilavije borili protiv Rima i pružili mu vrlo snažan otpor. Rimljani su pod vodstvom moćne vladavine cara Augusta od 6. – 9. godine skršili napasne nasrtaje Delmata, ilira i bacili ih doslovce na koljena. Car August javlja SENATU u Rim: “ovo više nije ilirik, nego Dalmatia”. Dakle, čitatelji vrli pojam DALMATiA potječe goto-vo s početka prvog stoljeća nakon isusova dolaska na ovu zemlju i spuštanja njegove božanske osobe do naše ljudske bijede.

Već u prvim stoljećima iza Krista na prostoru bivšeg ilirika mlada i ponosna Crkva se širi i napreduje u svom nezadr-živome žaru nošena na krilima Kristove ljubavi i slobode. Nadbiskup je stolovao u Solinu, velikom i lijepom gradu, na do-maku današnjeg Splita. U to vrijeme stara rimska Salona brojila je 60 tisuća stanov-nika sakupljenih sa svih strana Carstva. U to vrijeme Biskupska sjedišta bijahu u Cavtatu, Duvnu, Makarskoj, Zadru, Zenici i Mostaru, na gornjem Vrbasu. Progoni koje je organizirao Dioklecijan i provala divljih Avara donijeli su strašne dane i velika isku-šenja za kršćane na istočnoj obali jadrana. Gradovi i naselja su pretvoreni u “grozu, pustoš”, žitelji ili poubijani ili rastjerani, crkve i grobovi opustošeni i obeščašćeni. Neustrašivi biskupi Venancije, Anastazije i

Dujam položiše svoju vjernost isusu Kristu mučeničkom smrću. Na poziv bizantinskog cara Heraklija stižu i bojovni Hrvati brži od orlova i nanose gubitke i težak poraz Ava-rima i na području rimskog ilirika udaraju čvrste temelje svojoj hrvatskoj državi.

Našavši se na ostacima kršćanstva i razvalinama visoke civilizacije, Hrvati su ubrzo ušli u krug kršćanskih naroda. Na stolicu svetog Petra u Rimu dolazi godine 641. papa ivan iV Dalmatinac, koji ubrzo šalje na ovdašnje prostore opata Martina da oslobađa zarobljenike, ohrabri ustra-šene i pokupi relikvije (posmrtne ostatke) svetih mučenika. Hrvatski knezovi štite život opatu Martinu i pružaju sve potrebne životne uvjete da besprijekorno obavi svoju misiju (uzvišeno poslanje). Tako na područ-ju Splitske biskupije Hrvati prvi put dolaze u dodir sa Svetom Stolicom, s Petrovim nasljednikom.

Dolaskom u Split ivana Ravenjanina, počelo se kršćanstvo širiti i među Hrva-tima. Knezovi odličnici i sav narod iz dna duše prigrliše Evanđelje najprije u splitskoj okolici, a odatle se vjera postupno širila duboko u unutrašnjost. Brzo se oblikovaše i urediše župe i biskupije, posagradiše crkve i kapele. Prema tome nije čudno da je baš u ovom kraju sačuvan najstariji spomen hrvatskom imenu koje je zapisano u povelji kneza Trpimira, osnivača kraljevske kuće koja vlada Hrvatskom skoro tri stoljeća. Povelja je datirana 04. ožujka 852. godine.

Knez Trpimir brzo je shvatio ulogu i zasluge benediktinaca za kršćansku kultu-ru Europe. Za to se obratio matičnoj kući

91


ovoga reda u Monte Cassinu da mu pošalje redovnike koji će narod poučavati u vjeri, pismenosti i gospodarstvu. Benediktinci su došli i osnovali svoje samostane na područ-ju od istre do Bojane, izgradili mnoge crkve i samostane te su uz priznanje i za svaku pohvalu izvršili svoje ljudsko i kršćansko poslanje. Spomenuti dokumenat iz 852. godine je darovnica kojom Trpimir, sa pri-stankom svojih župana dariva crkvi i sa-mostanu posjed u Rižinicama na obronku Kozjaka. U ovoj crkvi svetog Petra, za koju povjesničari drže (misle, smatraju) da je bila grobnica hrvatskih vladara, pronađen je odlomak s natpisom: Za kneza Trpimira… Kristu upravljajte molitve!

Kad je govor ovdje o benediktincima onda – bez pretjerivanja treba reći da nepro-cjenjive zasluge za naše škole i kulturu uop-će najprije imaju redovnici benediktinci.

Na našem su području imali više stotina samostana, a po čitavom svijetu imali su na tisuće samostana, isto tako pisaca i književnika…

jedan uvaženi pisac nazvao je njihove samostane “slobodnim lukama znanosti, arhivima književnosti, školama za mladež, sveučilištima za učenjake, uzornim zavo-dima za poljodjelstvo i obrt, umjetničkim školama za pjevanje, glazbu i graditeljstvo.” Bez njih bi naša prosvjeta i kultura bila tek u povojima. Zahvaljujući upravo njima mi se ubrajamo među najstarije kulturne narode Europe…

na vjerskom jednako kao i na narod-nom području vrijedi dobro znano načelo: iz kamena povijest – iz povijesti svijest…

(Nastavit će se)


92


Glasnici evanđelja po prvi puta stižu u europu

Z a svoga drugog misijskog putovanja u grad Filipi u Makedoniji, Pavao je bio

uhićen i bačen u tamnicu. Razoran potres srušio je tamnička vrata. No utamničenici se nisu ni pomakli sa svojih mjesta. Pun udivljenja, tamničar se sa svom svojom obitelji obratio na Kristovu vjeru. Pavao je tada obilazio udaljene kršćanske općine kako bi im pružio novu snagu za pouku u Kristovu nauku i da još dalje i šire pucaju vidici mlade i poletne Crkve.

Sebi za pratioca izabrao je učenika Si-lu. Krenuo je kopnenim putem preko Sirije i Cilicije. Tako je stigao Derbu i˝ Listru. ov-dje je bio nezaboravan susret s Timotejem koji je postao njegov najvjerniji učenik i pratilac. Zatim je prošao pokrajine Frigiju, Galaciju i Miziju te stigao u grad Troadu, grad što leži na morskoj obali, a okrenut je (gleda) prema Europi. jedne je noći u Troadi Pavao imao viđenje. Prikazao mu se jedan Makedonac i ovako ga molio: “Prijeđi u Makedoniju i pomozi nam!” To je za Pavla bio pouzdan pokazatelj Božje volje za Pavlo-vu novu dionicu spasonosnog putovanja.

Tako su kršćanski propovjednici puni žara Duha Svetoga po prvi puta službeno stigli u Europu. Pavao se ukrcao na lađu u Samotraki, odakle je stigao u grad Filipe, rimsku koloniju i grad prve makedonske oblasti. Židovi u tom gradu nisu imali sina-goge. Glavno okupljalište na molitvu bilo je kod rijeke. Pavao se najprije obratio nekim

ženama što su se ondje okupile. Prva se od njih obratila neka Lidija, prodavačica grimi-za iz grada Tijatire. ona je primila krštenje, a tim je uz upornu zamolbu nagovorila vjerovjesnike da odsjednu u njezinoj kući: dakle Lidija iz Tijatire bila je prva kršćanka u Europi. Zbog Lidijina krštenja nadošle su

93


nevolje: Pavao i njegov pratitelj bili su že-stoko optuženi od poganskih prvaka: “ovi ljudi uznemiruju naš grad. Židovi su te šire običaje kojih mi Rimljani ne smijemo pri-hvatiti ni držati.” Zbog toga su vjerovjesnici bili išibani i bačeni u tamnicu. oko ponoći su Pavao su Pavao i Sila pjesmom slavili Boga, a ostali ih zatvorenici rado slušali. odjednom u tren oka nastao je tako sna-žan potres da su se tresli temelji tamnice, rastvorila su se vrata, popadali okovi i lanci kojima su zatvorenici bili okovani.

Tamničar se prenuo oda sna pa kad je ugledao otvorena tamnička vrata i pomislio da su se uznuci pretvorili u bjegunce, trgnuo je mač i umalo da počini samoubojstvo. Nato je veliki Pavao povikao: “Ne čini sebi nikakva zla! Svi smo ovdje!”

Tamničar se dršćući (očito je doživio stres) bacio do Pavlovih nogu. Shvatio je da se dogodilo nešto čudno i da je te ljude

zaštitio sam Bog. A drukčiji su od ostalih jer nisu ljubili svoga života. Zato je žarko želio doznati što mu je činiti da se spasi.

Misionari su mu ukratko odgovorili: “Vjeruj u Gospodina isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!”

Tamničar je zatim oprao rane na tijelu Kristovih učenika, lijepo ih je obukao, pro-stro stol u svojem domu, a onda je cijele noći sa svojom obitelji primao od Pavla spasonosnu pouku koja vodi u život koji ne pozna zalaza.

Napokon je pun radosti primio kršte-nje. Kad je svanulo stigla je naredba da ih puste iz tamnice. Pavao, međutim, nije htio izaći, nego im je odvratio: “javno su nas, ne-osuđene, išibali, nas rimske građane i bacili u tamnicu. A sada da nas potajno izbace? Nipošto, neka oni sami dođu i izvedu nas!”

Tako je morao doći sam pretor1 ispri-čao im se i oslobodio ih. Kršćanska vjera, naime, ide ukorak s ljudskim dostojan-stvom i njegovim pravima na život dosto-jan čovjeka u svakom dobrom pogledu za neprolaznu i vječnu radost u “veselju Gospodara svoga”.

U slijedećem broju:

Pavao pred vratima gradova: Soluna i Atene


1 Pretor lat. (praetor – starješina, načelnik, po-glavar, vojvoda) u starom Rimu prvotno visoki činovnik koji je upravljao poslovima unutarnjeg poretka i prava; kasnije – prvenstveno predstav-nik najviše sudbene vlasti… pretorijanci su bili tjelesni stražari pretora i starorimskih careva; Pretorijancu su igrali veliku ulogu u dvorskim prevratima, postavljajući i obarajući careve. Car August je utemeljio pretorijansku gardu, kao svoju tjelesnu stražu. Pretorijanska vojska bila je smještena u taborima, na vanjskim kružnim dijelovima grada. Pretorijanci su nosili posebnu odoru i primali veću plaću od pripadnika legija. Pretorijanske jedinice sudjelovale su u izboru i svrgavanju nekoliko careva.

94


P oniznost se rađa sa čovjekom. ostaje duboko u duši, upravlja cijelim ljud-

skim bićem. Tiha i neprimjetna uz molitvu za Božjom naklonošću. Ne ističe se i ne dokazuje jer nadu i ljubav upravlja i stavlja u Gospodinove ruke. Ne traži puno od ljudi. Znano nam je da poniznost slabo prolazi kod ljudi. Mali i ponizni upravljaju svoje poglede i molitve nebeskom ocu.

on nam poklanja sve blagodati koje su nam potrebne za opstanak. Uz poslanje koje nam je obznanjeno lakše upravljamo naše korake prema svjetlu Kristovu. Bez svjetla i ljubavi Kristove život je nezamisliv.

Budimo za primjer mladima. Malene ne ispuštajmo iz ruku. Blagoslivljajmo ih. Tražimo od Boga milost. Potrudimo se da je zaslužimo. Razmišljajmo o tome i ne gu-bimo dragocjeno vrijeme. Neka nam Bog u sve dane bude prvi i posljednji. Zahvaljujmo mu za njegovu neizmjernu ljubav.

................................Marija Grcić – Topić

jedna majka Ana je molila. Sjeti se svećenika Helija te ga upita: “Sićaš li se, oče Heli, kad sam se ja molila, Bog mi dade moga sina Samuela, ta on je izmoljen od Boga.”

(I naše tijelo je oltar života, samo je li i naš duh svetac na tome oltaru?!)

S vi sveti ( također Sisveti ili Sisvete; lat. Sollemnitus omnium Sancto-

rum), prema Wikipediji (internetskoj

enciklopediji), svetkovina je u Rimoka-toličkoj crkvi, a njome se slave svi sveci, kako oni koji su već kanonizirani, tako i

95


oni koji to još nisu. Slavi se 1. studenog. U pravoslavnim crkvama ovaj se blagdan slavi prve nedjelje po Duhovima, te ozna-čuje završetak uskršnjeg dijela liturgijske godine.

Spomen mučenika, zajednički različi-tim crkvama, počeo se slaviti od 4. stoljeća. Prvi tragovi općeg slavlja Svih svetih zabilje-ženi su najprije u Antiohiji, i to upravo u ne-djelju nakon Duhova. ovaj običaj naveden je i u 74. homiliji svetog ivana Zlatoustog (407.) te se do danas zadržao u istočnim pravoslavnim crkvama.

Papa Grgur iii. (731.-741.) premjestio je ovaj blagdan na 1. studenog kako bi se poklopio s drevnim keltskim blagdanom „Samahain“ koji je označavao Novu godi-nu. Na taj je način odgovorio na zahtjeve irskih monaha.

Papa je stoga izabrao 1. studenoga kao datum godišnjice posvete jedne kapele u bazilici sv. Petra relikvijama „svetih aposto-la i svih svetih, mučenika i ispovijednika, i svih savršenih pravednika koji počivaju u miru po čitavome svijetu.“ U vrijeme Karla Velikog blagdan je već bio izuzetno proširen, a kralj Luj Pobožni proglasio ga je 835. zapovijednim blagdanom. Proglas o tome izdan je „na zahtjev pape Grgura iV. uz pristajanje svih biskupa.“

U kalendaru Katoličke crkve Svi sveti označeni su kao svetkovina , a ujedno su i neradni dan u RH. Među narodom obično se ovaj blagdan povezuje s obilaskom groblja i uređivanjem grobova, pa tako i spomenom na mrtve. ipak, u Crkvi se Spomen svih vjernih mrtvih ili Dušni dan obilježava dan kasnije 2. studenog.

osim u Katoličkoj crkvi, ovaj blagdan se obilježava i u Engleskoj crkvi, kao i u mnogim evangeličkim crkvama, premda

je ondje primio različite oblike, ovisno o dotičnoj Crkvi.

Tko su svi sveti? Nipošto samo oni koji su od strane ove ili one Crkve – kano-nizirani. Za pretpostaviti je da ni svi koji su kanonizirani – nisu sveci. Kriterij konačne svetosti nije ljudski, već Božji. Po tim Bož-jim kriterijima, možemo pretpostaviti, da postoji ogromni broj onih koji zadovoljavaju sve uvjete svetosti, a koji nisu poznati ljudi-ma, o njima nisu sačuvani nikakvi pisani tragovi i sl. ali njihov život i njihova djela po najstrožim kriterijima „cause“ pa makar ne pripadali nikakvoj vjeri, ispunjavaju sve uvjete da se proglase svetima. Stoga je još u 4. stoljeću uvedena svetkovina Svih svetih. Danas bismo kazali – Svih svetih poznatih ili nepoznatih, kanoniziranih ili nekanoniziranih.

U našem vremenu možemo to vrlo lije-po ilustrirati na primjeru Nobelove nagrade koja se dodjeljuje za najviše znanstvene uspjehe na nekoliko područja znanosti. Danas je općepoznata činjenica da je naš veliki Nikola Tesla višestruko puta zaslužio Nobelovu nagradu za fiziku, ali da ju nije dobio nijednom. Zar to umanjuje njegovu veličinu, jednog od najvećih genija u povi-jesti civilizacije, kao najvećeg inženjera u povijesti. To samo ukazuje na sramotu onih koji tu nagradu dodijeljuju. A nerijetko ju dodijeljuju pod utjecajem i politike ili drugih silnica koje ne djeluju javno i javnosti nisu poznate. Zar je time besmrtni Nikola Tesla manji od Einsteina ili nekog drugog fizičara koji je dobio Nobelovu nagradu.

Slična je situacija i s kanonizacijom. U povijesti civilizacije neusporedivo je veći broj svetaca, koji su to svojim životom za-služili da budu proglašeni za sveca, nego broj svetaca koji su to formalno potvrđeni kanonizacijom. Ponajprije iz razloga što

96


su mnogi od njih živjeli u vremenima kad se nije vršila nikakva kanonizacija, ili su živjeli u vrijeme kanonizacije, ali za njihovu svetost je znao samo mali krug ljudi. Ali ima mnogo i takvih koji su svoju svetost stekli unutar politčkih režima boreći se za pravednost pod cijenu vlastitog života, ali još se nisu stekli uvjeti da se njihova žrtva vrednuje, a najčešće se to i ne dogodi. Zato je Crkva vrlo mudro postupila kad je taj dan nazvala Svi sveti, a ne Dan svetaca (samo kanoniziranih).

U filozofskom smislu riječi slogan – „svi sveti“ ima vrlo veliku dubinu i širinu. i rijetko se u nekoj drugoj sintagmi od dvije riječi nalazi toliko sadržaja kao u tom slo-ganu. Riječ „svi“ obuhvaća pojedince, nei-menujući ih, kroz sva vremena u povijesti i iz svih naroda svijeta bez obzira kada i gdje živjeli, i bez obzira da li i danas ti narodi po-stoje ili su davno izumrli, ili se možda za njih i ne zna. A riječ „sveti“ obuvaća moralnu kakvoću življenja. Dakle taj slogan od dvije kratke riječi vadi iz cjelokupne ljudske povi-jesti pojedince koji su imali takvu moralnu kakvoću življenja – da zbog nje mogu izići pred Božje lice. oni čine Božje odabranike, ne zato da bi bili unaprijed odabrani od Bo-ga, već zato što su svojim životom i načinom življenja prihvatili ponašanje koje je Bogu drago, pa i pod cijenu teškog mučeništva ili smrti. Njihov izbor je bio pravi, ali i bez najmanje sumnje najčešće je značio hod po trnju i draču, a nerijetko i odricanja od sjaja ovozemaljskog života i njegovih počesto lažnih vrijednosti. oni su moralno stupovlje ovoga svijeta i ovozemaljskoga života gdje se „kuje željezo“ tj. gdje se oblikuje ljudski duh koji je izložen svakakvim iskušenjima - u ovom prolaznom životu i ovoj dolini suza. Prolazili su životom čineći i zagovarajući samo dobro i zla se nisu bojali. A pri tome najčešće trpeći patnju i progon, a nerijetko

su završavali svoj život i mučeničkom smr-ću. Za svetost nije nužno i mučeništvo, ali je potvrda njihove karakternosti, koje se nisu htjeli odreći ni pod cijenu mučeništva ili smrti.

iza blagdana Svih svetih slijedi – Dan mrtvih ili Dušni dan. Ne znam da li je to učinjeno namjerno ili slučajno. još nitko nije kanoniziran za vrijeme života ( a prema crkvenim kanonima to nije ni moguće) iako smo i sami svjedoci ljudi koje su nji-hovi suvremenici već za njihovog života smatrali svetima, poput majke Tereze ili pape Wojtile, gdje se odmah nakon vijesti o njegovoj smrti na Trgu sv. Petra okupila velika skupina ljudi koji su uzvikivali riječi – Santo subito! (Svetac odmah!)

Zanimljivi su životi svetaca, čitajući njihove biografije nailazimo na nevjero-jatno karakterne ličnosti, ali i počesto na nerazumijevanje njihovih suvremenika ili puka među kojim su se kretali.

Kad je tako jedan Amerikanac bio u Kalkuti i susreo majku Terezu i gledao kako ona njeguje bolesnike i gubavce i sva se u to uživila, tada joj je rekao – da on to ne bi radio niti za milijun dolara mjesečno. Majka Tereza mu je odgovorila da ni ona to ne bi radila za milijun dolara mjesečno. A na njegovo čuđenje upitao ju je – Pa zašto onda to radite? odgovorila mu je da ona to radi za Kristovu ljubav, koja nema cijene.

Evo, toliko o nekima svetima, a o svima svetima u povijesti svijeta nikada neće biti napisana knjiga, jer to jednostavno nije ni moguće! A to su oni nebrojeni koji su na ovaj ili onaj način prinosili žrtve na oltar života. i naše tijelo je oltar života, samo je li i naš duh svetac na tome oltaru?!

................................................. Mile Prpa

97

Vidio sam preko HRT-a u emisiji “Mir i dobro” da ste za navedenu svetkovinu imali visokoga gosta iz napaćene biskupije, dra-gog nam banjalučkog biskupa mons. Fra-nju Komaricu. Čuo sam od mojih Slivanja-ca, koji su bili kod Vas, da je bio oduševljen.

ovaj primjerak zadnjeg lista “Siverić” još nisam vidio, ali mi je rekao Gojko da ima kod sebe te će mi ga proslijediti.

Svetkovina Sv. Petra i Pavla ovdje u Splitu bila je u svim župnim zajednicama, a najsvečanije je bilo u katedrali Sv. Petra, gdje je svečano misno slavlje predvodio biskup kotorski, gdje je zaljev hrvatskih svetaca, mons. ilija janjić.

Biskup se na početku spomenuo svo-jih svećeničkih dana provedenih u Splitu te početka izgradnje konkatedrale, koju je započeo sada blagopokojni nadbiskup Frane Franić, koji je u komunističkom vre-menu imao dosta zapreka na tom putu, ali Božjom pomoću uspjelo mu je.

Biskup se u homiliji osvrnuo na dva glavna stupa Crkve, to su sv. Petar i sv. Pa-vao. Držite se onih Deset Božjih zapovijedi da ne bi u “onaj” dan čuli od Gospodina ne poznam te čovječe, kao što je sv. Petar rekao običnoj sluškinji da ne pozna tog čovjeka na upit je li i on bio s isusom Nazarećaninom.

Na koncu ove svete mise formirala se i krenula velika procesija sa svijećama Ulicom Blaženog Alojzija Stepinca, našega kardinala. Sve je završilo svečanim blago-slovom i “Tebe Boga hvalimo”. Proslava je trajala puna dva sata (od 19.00 do 21.00 sati).

Moram Vam još skrenuti pozornost na minula događanja u južnoj Africi, na

pisma prijatelja lista

osijek, 13. srpnja 2010.

poštovani i dragi naš fra stjepane!

Danas sam primio najnoviji broj lista “Siverić”. iskreno hvala! Na brzake sam pre-gledao i ostavio Braći da barem “prelistaju”.

ove sam godine proslavio dijamantnu obljetnicu 60-svećeništva (1950. – 2010.). Uz Božju providnost i susretljivost Braće i prijatelja zaista sam sve lijepo proslavio. Sa-da u nedjelju, 18. srpnja održat ću “koncert zahvale” na orguljama pa onda uz Božju pomoć i providnost: Naprijed!

iskren pozdrav u Gospodinu uz MiR i DoBRo!

fra Zvonko Pšag

Split, srpanj, 2010.

poštovani fra stjepane!

Srdačno Vas pozdravljam i žalim što nisam mogao doći u Siverić za blagdan Sv. Petra Apostola, zaštitnika Vaše župe, ove godine. Zato sam bio prisutan duhom i pod dojmom prošlogodišnje proslave.

98

PiSMA PRijATELjA LiSTA »SiVERiĆ« BR. 19

Svjetsko nogometno prvenstvo. Najprije ispadanje glavnih favorita: Brazila, Argen-tine, italije, Francuske pa sve do “Decove garde” Portugala, koju su izbacili pobjednici Španjolci (prije finala) jedinim pogotkom, kako kaže oko sokolovo neregularnog iz zaleđa, a sve je ovo i Vama zasigurno bilo drago pratiti.

Eto, poštovani fra Stjepane, neka dragi Bog blagoslovi Vaš trud! Želim Vam daljnji uspjeh u radu u Vašoj župnoj zajednici! Puno pozdrava Vama, vašim Siverćanima i svim prijateljima lista “Siverić”! Srdačan pozdrav!

Jozo Parlov (Deco)

Vukovar, kolovoz 2010.


Sa zahvalnošću potvrđujemo primitak “Siverića”. Željeli bismo zahvaliti Vama i župljanima župe Siverić na pomoći koju ste nam pružili.

Također smo se htjeli zahvaliti obitelji ivana Punceta na posjetu našoj obitelji pri-godom dolaska u naš grad Vukovar.

još jednom, hvala od srca!

Srdačan pozdrav!

obitelj Berišić

Pula, 15. kolovoza 2010.


Potvrđujem primitak “Siverića” na če-mu Vam mnogo zahvaljujem!

S velikim zadovoljstvom pročitao sam rječnik mjesta Siverić. Mnoge riječi se ko-riste u Slivnu ili su se koristile ranije, a ja ih odavno nisam čuo jer sam otišao iz Slivna prije 60 godina. Te su me riječi vratile u djetinjstvo i zato Vam hvala!

Suglasan sam s autorom da naše go-vorno blago treba čuvati da se ne zaboravi. Neka naše buduće generacije imaju “go-vorne tragove” svojih predaka. Hrvati su mali narod i ne smiju dopustiti svjetskoj globalizaciji da ih proguta, kako ekonom-ski, tako i kulturno. jezik je važan faktor u odupiranju takvoj tendenciji.

S osobitim štovanjem

Milan Jakovina

Požega, 23. rujna 2010.

poštovani i dragi brate stjepane!

Vi daleko bolji nego ja – kao i uvijek. Čestitam i radujem se! Na dobrima svijet ostaje, a mi imamo šansu od dobrih nešto naučiti, ponešto dobra i primiti. Na dobrima i svijet ostaje!

99

»SiVERiĆ« BR. 19 PiSMA PRijATELjA LiSTA

100


iako Vam nisam ništa odgovarao i pi-sao, Vi ostadoste jednak sebi – svoj “Sive-rić” šaljete i onda kad primatelji zaboravljaju reći hvala. Svojim vijestima naprosto želite pohoditi i na neki način razveseliti čitatelje po Hrvatskoj i po svijetu. Radujem se i čestitam!

Mjesto svih hvala i pohvala, mala opa-ska i svojevrsna želja, koja je jednostavna i manje-više jedinstvena. Ne znam je li to ikome palo napamet, ali meni jest. Dok sam čitao u ovom najnovijem broju četiri članka, a pod svakim je potpisano isto ime i prezime, što znači da ih je pisala ista

osoba, uz ime nije dodano ništa: ni dob, ni zanimanje, ni mjesto boravka. Sve to i nije važno. Ali je – barem za mene, a nadam se i za mnoge druge – ipak vrlo važno, da je taj gospodin dotakao temu ili teme, koje su: i vruće, i vrlo potrebne, a i korisne Hrvatima po Hrvatskoj i po svijetu.

ime tog potpisnika glasi, jednako je pod sva četiri članka, mile prpa. Uz ime nema ništa. Ali njegovi članci kazuju da je to pametan i spreman gospodin. Zna misliti i zna svoju misao formulirati. Dotakao je temu koju bi trebalo proglasiti i proglaša-vati po svoj Hrvatskoj. Budući da glasnik dobivaju samo određeni ljudi, možda mno-gi neće članke ni uočiti, ni pročitati. Ti su članci takvi da bi trebali biti ponavljani i u slijedećim brojevima. Možda ih samo malo stilizirati, tu i tamo uljepšati i dotjerati, te ponovno ih u narednom broju ,, čak i u narednim brojevima, doslovno ponavljati. Kad se nešto lijepo i dobro napiše, a više se ne ponavlja, onda se brzo zaboravi. A ovi su članci takvi, da su gotovo sudbonosni za naše malo Hrvatsko podneblje.

o Hrvatima i o Hrvatskoj svatko je mi-slio da može govoriti i pisati što hoće. Često se tako najneodgovornije, a ponekad krivo i neistinito o nama i pisalo.

Nije moje da određujem što će biti tiskano u Vašem Vjesniku, ali svatko ima pravo barem nešto spomenuti i predložiti. Vi razgovarajte s dotičnim i što se dogovo-rite neka bude. Ali bila bi prava šteta da to mnogi, pa i više puta, ne pročitaju. o Hrva-tima i o Hrvatskoj se pisalo i piše svašta, a često i najgore. Treba početi pisati i o nama sadržajno, lijepo i dobro. Gospodin Mile je to učinio baš onako kako treba.

istom potpisniku pod sva četiri članka (stranice 31., 36., 38. i 45.) – ČESTiTAM! Pozdravljam ga od srca i želim da njegova misao dotakne što više ušiju. A od ušiju neka se spusti u što više hrvatskih srdacâ.

Rozario Papak i njegova Ivana Tajčić iz Kijeva

101

»SiVERiĆ« BR. 19 PiSMA PRijATELjA LiSTA

Možda će se netko i probuditi i početi hrvat-ski misliti i u Hrvatskoj.

Šaljem Vam svoju knjigu, kojoj je bi-lo posvećeno puno srca i duše – dugo je skladana, dok nije postala ovakva. Bude li i čitana s puno srca i duše, Hrvatska će biti ljepša!

Vama svim Vašim suradnicima i po-moćnicima od srca sretan put u najljepše razdoblje godine, ono predbožićno i božić-no. Hrvati su uvijek Božić doživljavali i slavili s puno srca i duše. Neka se takav način bo-žićevanja u Hrvatskoj nikad ne ugasi. i neka se kršćani za najveći blagdan – svehrvatski dan i blagdan – dugo spremaju, a onda od njega i iz njega što dulje žive.

Vama i svim Vašim suradnicima sretan i blagoslovljen Božić!

fra Zlatko Papac

Varaždin, 01. listopada 2010.

Štovani župniče!

S radošću čitamo od prve do zadnje stranice svaki list “Siverić”.

Sa štovanjem

obitelj Ane Nakić

Slivno, 11. listopad 2010.

poštovani i dragi fra stjepane!

Uvijek sam kao zakašnjelo pismo, zar ne?

Evo šaljem Vam nekoliko fotografija sa vrlo dragog susreta kod Vas prigodom blagdana Sv. apostola Petra i Pavla.

Guslar Dane kod biskupa Franje, Ljubica, evo Ivana uz Stjepana i Zorana. Gojko i Vito isturena krila: vesela je to družina bila

102


Uvijek su nezaboravni susreti s Vama, a kako i ne kad nas uvijek primate srdačno i s bratskom ljubavlju.

ove godine je bilo posebno veličan-stveno biti u društvu predvoditelja svetog misnog slavlja, poštovanog i dragog oca biskupa Komarice.

imala sam čast s njim podijeliti neka sjećanja na drage nam osobe iz osijeka, koje nisu više među nama.

Za sve to ste Vi zaslužni. Zato Vam od srca zahvaljujem! Svakako i u ime ostalog društva iz Vaše bivše župe Slivno!

Hvala za sve!

Srdačno Vas pozdravljamo, odani Vam u isusu i Mariji

Cvita, Tomislav i Ljubica Mikrut Jukić

Mikruti - Slivno “Olimpijsko selo” ljeti oživi. Kolovoz 2010.

Fra Marinko Vukman i fra Stjepan Matić s jednim dijelom Slivanjaca... Stuttgart, 08.10.1995

103

dodatak listu

„Smrt nikada ne iznenađuje mudraca. On je uvijek spreman na odlazak“

(La Fontaine)

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima

i znancima da je dana 26. 10. 2010. god.

preminuo u 90. god. života naš dragi otac,

djed i pradjed

mate trbljen 1921.-2010.

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana

28. 10. 2010. god. na groblju Sv. Petra u Siveriću.

ožalošćeni: kćeri MiRA i MARijA, zet PERo,

nevjesta SANi, unučad DAMiR, DoMAGoj i

PETRA, praunuka LUCijA te ostala tugujuća

rodbina i prijatelji.

Počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima tužnu vijest daje dana 12. 08. 2010. god. u 83. god. života preminuo naš dragi otac, brat, djed i pradjed

josip radeljak (adam) 1928. - 2010.Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 13. 08. 2010. god. na groblju Sv. Petra u Siveriću.ožalošćeni: sinovi joSiP i EDo, nevjeste KATiCA i iVANKA, unuk PETAR, unuke MARiNA, iVANA, EDiTA i PETRA, praunuka ANA, sestre ANĐELKA, MiLKA i MARijA s obiteljima i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Tužna srca javljamo svim rođacima, prijateljima

i znancima žalosnu vijest da nam je naš dragi i

nezaboravni

stjepan doležal

iznenada preminuo u 77. godini života.

Pogreb dragog nam pokojnika obavljen je

15.10.2010. godine.

ožalošćeni: supruga, sinovi s obiteljima, brat,

sestra i ostala rodbina.

PoČiVAo U MiRU BoŽjEM!

104

DoDATAK LiSTU »SiVERiĆ« BR. 19

Tužnim srcem javljamo našoj rodbini, prijateljima i znancima da je dana 04.10.2010 godine iznenada u 92. godini života preminula naša draga, mila i plemenita mama, baka, prabaka, teta i rodica

marija odak pok. marka rođ. ercegovac

1918. -2010.Pokop drage nam pokojnice obavljen je dana 06.10.2010 godine na groblju sv. Petra u Siveriću.oŽALoŠĆENi: kćeri Marica, Zdenka i Seka (Tonka), sin Drago, zetovi josip i Zlatko, unučad Mario, Anita, Kristijan, jasna, igor i Karlo, praunučad josip i Petra, nećaci i djeca pok. sestre Kate u Sloveniji (Vera i Meta s djecom), nećaci i djeca pok. sestre Anke (Ljiljana, Nando i njihova djeca) te ostala mnogobrojna rodbina i prijatelji.

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 16.07.2010 godine iznenada preminuo u 61. godini života naš dragi sin,brat,stric i djever.

ivica ramljak pok.mile

1950. – 2010.Pokop dragog nam pokojnika obavljen je dana 19.07.2010 godine na groblju sv.Petra u Siveriću.oŽALoŠĆENi: majka MARijA, brat MiLAN, nevjesta GoRDANA, nećaci MARKo i LANA, obitelj pok. stričeva ivana i Mirka, ujac PAVAo S oBiTELji, tete MARijA i ANKA s oBiTELjiMA, obitelj pok. tete ANKE te ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima tužnu vijest da je dana 05. 11. 2010. god. u 80. god. života preminula naša draga majka, sestra, baka i prabaka

ana tomić ud. petra

1930. - 2010.Posljednji ispraćaj drage nam pokojnice obavljen je dana 09. 11. 2010. god. na groblju Sv. Petar u Siveriću.ožalošćeni: sinovi MiLAN i KRSTE, kćeri ANĐELKA i MiLENA, braća iVE, VLATKo i don KRSTo i ostala tugujuća rodbina i prijateljiPočivala u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima tužnu vijest da je dana 05. 11. 2010. god. u 77. god. života preminuo naš dragi suprug, otac, svekar, djever i djed

Frane puncet pok. adolfa

1934. - 2010.Posljednji ispraćaj dragog nam pokojnika obavljen je dana 06. 11. 2010. god. na groblju Sv. Petar u Siveriću.ožalošćeni: supruga DUŠANKA, sin DAMiR, kćer DAVoRKA, nevjeste MiLENA i ŽELjKA, zet RoBERT, unučad iVo, ToMiSLAV, MARiN, LUKA i KLARA, obitelji pok. braće i ostala tugujuća rodbina i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

105

»SiVERiĆ« BR. 19 DoDATAK LiSTU

„Od jučer smo i ništa ne znamo, poput sjene su na Zemlji dani naši.“

(Job 8,9)

in memoriam jere radeljak (1984. – 2010.)

Plamen ljubavi stvori život tako iskren i mlad Prožet perlama dobrote i ljubavi napravi lanac tvoga bića i udahne mu dušu…

i taj život dobije anđeosko lice i kovrčavu plavu kosu i pogled nevina diteta…

To dite dobije ime jere i učini naš život bogatijim To dite oplemeni naše duše To dite nauči nas ljubavi…

i sve nekako bijaše savršeno i nestvarno dobro, Ali sudbina umiša svoje prste i otme nam tog anđela bez pitanja i tako naglo i ostavi nas u suzama…

Prijatelju… znam da nas sad gledaš s neba i vjerojatno Bog i Ti igrate neku Tvoju omiljenu kompjutorsku igru i piješ kavu i zapalio si duvan… i znamo da si spokojan i to nas tješi… Al’ znaj da nam već fališ i da te beskrajno volimo…

Prijatelju… čuvamo Te u srcu i mislima i… ovo nije zbogom nego do nekog drugog susreta na nebu… Mirno spavaj anđele…

Tvoji prijatelji

S tugom u srcu javljamo rodbini, prijateljima i znancima daje dana 05. 06. 2010. god. u 26. god. života nakon kratke i teške bolesti preminuo naš voljeni sin, brat, unuk, nećak

jere radeljak 1984. - 2010.

ispraćaj dragog nam pokojnika bio je 09. 06. 2010. god. u Siveriću na groblju Sv. Petra.ožalošćeni: majka LjiLjANA, otac ToNĆi, sestra joSiPA, brat RoKo, baba MARijA, did jERE, ujak MiŠo ČEViD s obitelji, stric DiNKo s obitelji, obitelj ZDENKE ČEViD, obitelj MARijE RADELjAK i ostala mnogobrojna obitelj i prijatelji.Počivao u miru Božjem!

Tužnim srcem javljamo rodbini, prijateljima i znancima da je dana 21.10.2010.g. preminuo naš dragi i voljeni

antun (tonika) runje pok. stipe r. 15.01.1928. - † 21.10.2010.

Pokop dragog nam pokojnika obavljen je na groblju u Đakovu 22.10.2010.g.oŽALoŠĆENi: supruga, sinovi, sestra i brat te ostala tugujuća rodbina iz bliza i iz dalekaPočivao u miru Božjem!

106


in memoriam Frane prpa (1907. – 1985.)

U mjesecu studenom (na Sv. Katu) ove godine navršilo se 25 godina kako se

preselio u vječnost naš dragi Frane Prpa.

Frane potječe iz katoličke obitelji koja je svoju vjeru živjela po Deset zapovijedi Božjih. Život ga nije niti malo mazio, napro-tiv imao je velikih kušnji u životu. opisat ću samo neke.

Kao mali dječak sa bratom ivom ostao je bez majke. Mučio se, radio na polju ne želeći niti najmanje nikom nauditi.

Ženi se sa dobrom djevojkom Mari-jom Mirković (sestrom fra ivana i fra Frane Mirkovića) koja je također imala velikih boli u životu. otac joj je ubijen od četnika u Kosovu, a majka malo poslije umire od tuge ostavivši petero djece iza sebe.

Upravo kad su počeli živjeti Frane kao “neprijatelj” nove države biva zatvoren. “Drug”, rodom iz Siverića dolazi po Franu u vinograd gdje je rezao lozu. Na Franinu molbu da ga pusti ostaviti škare u kuću, “drug” mu odgovara: “Neće ti više triba-ti”. To je stric fra Gabrijel opisao u svojim memoarima.

Bio je u zatvoru u Šibeniku. Doživljavao je teška poniženja, željeli su u njemu ubiti ljudsko dostojanstvo.

Kao dijete sjećam se priče moje mame koju je pričala gotovo pred svoju smrt. Ma-ma je bila u dobrim odnosima sa jednom ženom iz Siverića. Ta žena je imala saznanja kako su Franu u Šibeniku u zatvoru između ostalih maltretiranja prisiljavali lizati zahod. To je radio udbaš iz Siverića.

Po izlasku iz zatvora zaposlio se kod Rudnika u Siveriću. Za vrijeme radnog vi-jeka bio je omalovažavan.

Frane je ispratio generacije i generacije djece i mladih u župskoj crkvi u Siveriću koja su se okupljala oko oltara. Svi ga se sjećamo kako svake nedjelje prije svete mise pali svijeće na oltaru. Svake nedjelje kupio je milostinju, a svi ga se sjećamo kako nosi barjak u procesiji bilo Sv. Petra, Sv. Fra-ne ili Sv. Barbare. Svi ga se sjećamo kako sa svojim dobrim bratom ivom prigodom božićnih blagdana drži upaljeni torac dok je svećenik čitao evanđelje. Mi bi na koru znali prokomentirati kako nas podsjećaju na Sveta tri kralja. Prvi dojam kao veliki čovjek Frane je na mene ostavio u ranim pedesetim godinama prošlog stoljeća dok sam još bila malo dijete.

Procesija prigodom blagoslova polja tada je išla iz jabuke preko “Vile” do crkve. Kasnije su to “drugovi” zabranili. jednom prilikom kad smo u procesiji došli do “ven-tilatora”, vidjeli smo kako rudnički kamion natovaren ugljenom ulazi u procesiju. Svi smo stali. Župnik je tada bio moj stric. Skočili smo sa strane ceste kako nas ne bi kamion pregazio. Ali kad je došao do Frane koji je nosio barjak, Frane je stao ispred ka-miona i uzeo kamen u ruku. Kamion je stao. Moj otac je bio u procesiji. Vidjevši Franinu reakciju viknuo je: “Frane baci kamen iz ru-ke!” Frane ga je poslušao. inače su bili jako bliski jer je Franina majka mome ocu teta.

Frane mi je bio uzor u životu. Dragi Bog ga je obdario i stasom i glasom, jednom

107


riječju svim vrlinama. Bio je visok i velik. imao je istančan smisao za šalu. Djeca su ga silno voljela, a stariji uvažavali i cijenili.

imao je brojnu obitelj. Bio je zbog čvr-stog karaktera žrtva svoje drage obitelji jer su bila vremena kakva su bila (ne ponovila se). Ali su mu njegova dobra djeca i dobra supruga Marija uzvraćala ljubavlju za nje-govu požrtvovnost. Vrlo mi je žao što nije dočekao samostalnost Hrvatske za koju je neizmjerno trpio i patio.

Rado sam dolazila k njemu posebno zadnjih mjeseci njegova života kad je ostao iznenada bez svoje Marije.

Sjećam se jednom prilikom sjedili smo ispred kuće ispod murve. Najednom je po-čeo pričati o zatvoru, ali je brzo stao. Bilo mi je žao što nije nastavio pričati. U smrtnoj agoniji odlazeći sa ovoga svijeta ponavljao je: “odvežite mi ruke!” Bože, kakve li su sve metode mučenja imali komunistički zlotvo-ri kad je to ponavljao u besvjesnom stanju. Njegovo mjesto u našoj crkvi nažalost nitko ne može zamijeniti jer je Frane bio jedan i neponovljiv. Bio je Božji blagoslov našega mjesta i naše župne zajednice.

Frane dragi, hvala ti za svaku riječ koju si nam uputio, a bile su pune topline! Hvala ti za svaki savjet! Hvala za svaku šalu! Hvala ti, dragi Frane, što si nam pokazao svojim življenjem kako se voli svoja katolička cr-kva, svoja domovina i svoja obitelj! Bio si stijena poput sv. Petra, a Boga si ljubio i nemoćne poput sv. Frane. Hvala ti za taj veliki primjer!

Moli za nas kao što si molio dok si bio s nama na zemlji!

Uživaj u Kraljevstvu nebeskom kojeg si zaslužio!

............................... Marija – Seka Tomić

108


26. Kata Tomić, ud. ivana 50 kn

27. Gordana i josip Tomić (Zadar) 200 kn

28. Mile odak (Balin) 100 kn

29. ivan odak, pok. Mate 50 kn

30. ivan i Boja odak 200 kn

31. Ante Tomić, pok. Mile (Australija) 250 kn

32. Suzana i Zlatko Đurović , rođ. Radeljak (Rogoznica) 100 kn

33. Marija Lovrić 100 kn

34. Marko Matetić 100 kn

35. Vlatko Ramljak 50 kn

36. Mara Ramljak, ud. Tonća 50 kn

37. Anđelka Pervan, rođ. Ramljak (Split) 50 kn

38. Ana Bilosnić, rođ. Ramljak (Zadar) 50 kn

39. Tomislav Bilosnić (Zadar) 100 kn

40. Tonka Tomić, ž. Petra 100 kn

41. Mladena Mijanović, rođ. Radeljak 50 kn

42. Mirjana Grcić, ž. Kekeca, rođ. ivić 100 kn

43. ivan Topić (Šerif) (Bilice) 100 kn

44. dr. Boris Topić (Zagreb) 100 kn

45. Željko Tomić 50 kn

46. Ana Nakić (Varaždin) 100 kn

47. Petar Antić (Split) 400 kn

48. Petra Pavković, učenica (Split) 100 kn

49. ivan Šiklić (zvonar) 100 kn

50. Zdenka odak, ud. Nikice 100 kn

1. Ante odak (Biskup) 200 kn

2. Ante Tomić (Žuko) 100 kn

3. ive Prpa, pok. Frane 200 kn

4. Karma Ramljak 300 kn

5. ivica Knez 200 kn

6. Kata Tomić, ž. Dinka 100 kn

7. Elvira Đidara (Zagreb) 500 kn

8. Tomislav Prpa, pok. Frane 200 kn

9. Mile Prpa, pok. Frane 100 kn

10. Ana Mrđen, pok. Mate 100 kn

11. Vjera Mihoč (Split) 40 kn

12. jere Šiklić (Drniš) 100 kn

13. ivica Lovrić 100 kn

14. Mile odak (Balin) (Zagreb) 200 kn

15. Miljenko Mrđen (Split) 50 kn

16. Anđelka Barišić, rođ. Mrđen (Solin) 50 kn

17. ivan Talaja (Slivno imotsko) 200 kn

18. Gojko Lozina (Slivno imotsko) 200 kn

19. Ana odak pok. ivana 50 kn

20. Boris Nakić (Šibenik) 100 kn

21. Zdena Černivec i unuka ivanka Guja 100 kn

22. Dinko Tomić (Varaždin) 100 kn

23. Ana Mrđen, ž. Slavka 100 kn

24. ivan (Mlađo) Tomić s obitelji 100 kn

25. fra jakov Viro, župnik u Potravlju 200 kn

109


51. joso Ramljak, pok. Luke 100 kn

52. Katica Ramljak, ud. Slavka 50 kn

53. Marija Lilić (Zagreb) 100 kn

54. Anka Živković (Badanj) 100 kn

55. Kata Topić (Đela), pok. Frane (Za-greb) 200 kn

56. Milan Ramljak (Ljubljana) 100 kn

57. Mira i Marko Pocrnja (München), pri-jatelji Ante Dučića 200 kn

58. Tonći i Mira Dučić (Rijeka) 200 kn

59. Marija Grcić 100 kn

60. jelka Špec (Pleternica) 200 kn

61. Tonći Prpa 100 kn

62. Marija Plećković 40 kn

63. obitelj Mladena Topića (Sesvete) 50 kn

64. Mile Todorović 100 kn

65. obitelj Anđelke Topić 100 kn

66. Seka Tomić 200 kn

67. Milka Tomić 200 kn

68. ivica i Anđa Tomić 200 kn

69. jere Šiklić 100 kn

70. ivica Radeljak (Zagreb) 100 kn

71. Petar (Pešo) Šiklić, pok. jere 200 kn

72. Marija Mikelić, rođ. Prpa (Zaprešić) 100 kn

73. Stipe i Zdravka Prpa 100 kn

74. Mile Prpa (Zagreb) 100 kn

75. Neva Lilić, ud. Rudoga 100 kn

76. josip Tomić, pok. Bogoslava (Supe-tar) 200 kn

77. Ante odak 210 kn

78. Marko Ramljak, pok. ivana 200 kn

79. ivana Zrilić (Zadar) 50 kn

80. Marija Topić (Novi Marof) 200 kn

81. Snježana Černivec 100 kn

82. obitelj Agnezije Sučić, rođ. Černivec 100 kn

83. Marko Matetić s obitelji 100 kn

84. josip i Gordana Tomić 200 kn

85. Nikola i jaka Papak 200 kn

1. Tomislav Prpa, pok. Frane 100 kn

2. Mile Prpa, pok. Frane 100 kn

3. Branko odak (Đurđenovac) 100 kn

1. Milena Knez (Čarina) 300 kn

2. Marica Mrđen 50 kn

3. Mara Ramljak, ud. Tonća 50 kn

Potrošeno je 470 kn, 390 kn za uređe-nje crkve i 80 kn za Visovac.

110


U redništvo našega zajedničkog lista “Siverić” rado je pristalo da objavi

obavijest o tome kako su ljudi, naši žu-pljani koji predstavljaju inicijativni odbor nakanili sagraditi mrtvačnicu za potrebe župe Siverić.

Stoga molimo sve župljane i ljude do-bre volje da nam u tome pomognu svojim novčanim prilozima.

A priloge možete slati na žiro račun koji je otvoren za izgradnju mrtvačnice u Split-skoj banci, br.: 2330003 – 1500210558.

inicijativni odbor:

1. Mario Lilić - predsjednik

2. Marko Nakić – tajnik

3. Edo Radeljak – blagajnik

4. Milan Radeljak – član

5. ivica Puncet – član

6. ivica Lovrić – član

7. Ferdo Topić – član

8. Tvrtko Topić – član

9. Petar Bukarica – član

10. Željko odak – član

11. Željko Ramljak – član

12. jere Šiklić – član

13. ivica Škorić – član

14. ivica Tomić – član

15. josip Tomić (Ele) – član

16. Tomislav Ramljak – član

17. Tomislav Prpa – član

18. Milenko Mrđen – član

19. Dragan ivić – član

Hvala za svaki Vaš dar!

Ostajemo u zahvali!

Došla si nam, majko draga, majko mira i ljubavi. Rajski sjaj ti lica blaga od grijeha da nas izbavi.

Sjajem sunca odjevena, i nad glavom zvjezdan’ kruna. Došla si nam kao žena, k’o majka milosti puna.

ostan’ s nama mnogo ljeta, vjernost tvoja dar nam bila. Da ukloniš grješnost sv’jeta, i njeg’ plaštem zakrilila.

ostan’ s nama, Kraljice mila, čuvaj vječno naš dragi dom. Srca nam žare, premila, u toplu krilu, kad smo tvom!

.............................................(Mile Prpa)

* U Zagrebu, na Malu Gospu, 8. rujna 2010. (Spjevano na zamolbu Prof. Dr. fra Andrije Nikića)

111


sadržaj

uvodnik

Božić u našim domovima ..........................................................................................................1

CrtiCe iz povijesti

Današnja toponimija katastarske općine Siverić ....................................................................3

poznati i manje poznati siverćani

Ante Tomić, košarkaš ..............................................................................................................10

pisani prilozi župnom listu

Hrvatski “pohod” na Rim (Zahvalno hrvatsko hodočašće) 05. - 09. studenoga 2003. .....11

Doček biskupa dr. Franje Komarice .......................................................................................14

Pozdravni govor dobrodošlice biskupu Komarici ..................................................................18

imena ljudi koji su na bilo kakav način pridonijeli proslavi svetih apostola Petra i Pavla i za dolazak biskupa Franje Komarice u našu župu ................................................................ 22

Na molitvi u Drvaru ................................................................................................................ 23

U znaku križa i Hrvatske slobode .......................................................................................... 25

Govor josipa Tomića ............................................................................................................. 30

Nova zvona usred Čavoglava ................................................................................................. 34

Blagoslov crkve hrvatskih mučenika .................................................................................... 35

Vukovaru - naša tugo .............................................................................................................. 40

Drniška KAP (3) ...................................................................................................................... 43

Crtice s putovanja ....................................................................................................................47

Naša župa po riječima Krista učitelja .................................................................................... 53

otkrivenje ................................................................................................................................ 56

Gnome – misaone izreke........................................................................................................ 59

mladež i mladi

Vukovar 2010............................................................................................................................61

Krštenje ivana odaka ............................................................................................................. 63

obitelj Petra (Pešuna) i Tonke Tomić .................................................................................... 64

Selo Kolo ................................................................................................................................. 66

Dani kruha ............................................................................................................................... 68

Blagdan sv. Frane Na Visovcu ............................................................................................... 73

iz naŠe Škrinje

Kamenje govori… .................................................................................................................... 75

112


iz župskoG ljetopisa

iz župskog ljetopisa ..................................................................................................................77

vjerski podlistak

Tragom dalekih milenija ..........................................................................................................87

Hrvatski prostori tragom dalekih milenija ............................................................................ 90

Sveti Pavao: Zvijezda koja ne zalazi ....................................................................................... 92

Molitva u poniznosti ................................................................................................................ 94

Blagdan Svih Svetih ................................................................................................................ 94

pisma prijatelja lista

Pisma prijatelja lista .................................................................................................................97

dodatak listu

Naši pokojnici.........................................................................................................................103

in memoriam jere Radeljak (1984. – 2010.) .......................................................................105

in memoriam Frane Prpa (1907. – 1985.) ...........................................................................106

Prijatelji lista Siverić ...............................................................................................................108

Za potrebe župe .....................................................................................................................109

Dobrotvori za cvijeće ............................................................................................................109

Zamoljeni smo da oglasimo..................................................................................................110

Kraljice mira* .........................................................................................................................110

siverić – list župe sv. petra apostola siverić

izdavač: Župa Svetog Petra Apostola – Siverić, 22321 Siverić, tel. 022 / 885 – 416

Glavni i odgovorni urednik: fra Stjepan Matić, župnik

uredničko vijeće: fra Stjepan Matić, Marija Seka Tomić, prof. Karma Ramljak, ivan Topić, Petar S. Tomić, Ferdo Topić, Željko Lilić, Andrijana Nedoklan, joško Nedoklan, Kristijan odak, Marija

Čondić, Ante (Tonći) Prpa, prof. josip Šiklić, Mladen Bukarica, Berislav Lilić

lektor: Mile Prpa

Fotografije: fra Stjepan Matić, Berislav Lilić, Milan Ramljak i ivo Kronja

list izlazi povremeno, dopuštenjem crkvenih i redovničkih poglavara

narudžbe, suradnju i doprinose slati na adresu: LiST ŽUPE SiVERiĆ, 22321 Siverić

tisak: jAFRA – PRiNT d.o.o.

naklada: 1650 primjeraka

splitska Banka d.d. podružniCa drniŠ devizna knjižica 2297 – 00410 – 9

list se održava draGovoljnim prilozima vjernika; te je osloBoĐen plaćanja poreza

Zadnja strana korice: CRKVU HRVATSKIH MUČENIKA NA UDBINI, u zajedništvu brojnoga puka, svećenika, biskupa i nadbiskupa, svećano je blagoslovio u subotu 11. rujna 2010., Vrhbosanski nadbiskup uzoriti kardinal Vinko Puljić

Crkva Hrvatskih Mučenika na Udbini doima se poput ogromnoga broda koji s lakoćom reže plave i razlivene vode svjetskih mora i oceana...

Isto tako živa Crkva Kristova, sazidana od živoga kamenja, bezopasno plovi nemirnim i uzburkanim valovljem i u ovo naše i Božje vrijeme, koju mlate i šibaju sa svih strana...protivni vjetrovi koji odapinju otrovne strelice mržnje, laži i klevete: moraju dobro znati da Crkva Kristova iz surovih progona i nevolje uvijek izlazi snažnija puna neopisivih radosti, sretna što je mogla pretrpjeti muku i nevolju za njegovo Ime.

Ova naša Crkva po svem svijetu neustrašivo i bez bojazni plovi morem čovječanstva jer ima snažno i neoborivo jamstvo da je ni ,, vrata paklena neće razoriti “.

Documents

Godina 10. Broj 2. (19.) Božić 2010