ÈASOPIS HRVATSKOG

PLANINARSKOG SAVEZA

ISS

N 0

35

4-0

65

0

GODIŠTE

98

VELJAÈA

2006

2

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:38 Page 1

ÈASOPIS »HRVATSKI PLANINAR« izlazi u 11 brojeva godišnje(za srpanj i kolovoz kao dvobroj). Prvi broj izašao je 1. lipnja1898. Èasopis nije izlazio od 1919. do 1921. i od 1945. do1948., a od 1949. do 1991. izlazio je pod imenom »Naše planine«.

PRETPLATA za 2006. godinu iznosi 140 kuna (za inozemstvo 35eura). Pretplata se uplaæuje na žiro-raèun Hrvatskog planinar-skog saveza 2360000-1101495742, pri èemu na uplatnici, urubrici »Poziv na broj«, mora biti upisan Vaš pretplatnièki broj.Pretplata za inozemstvo uplaæuje se na raèun SWIFT-ZABA-HRXX 25731-3253236, takoðer uz poziv na pretplatnièki broj.

VAŠ PRETPLATNIÈKI BROJ (1)otisnut je uz Vašu adresu, kojaje nalijepljena na omotnici zaslanje èasopisa. Nakon uplate, uz adresu æete moæi vidjeti na-znaku o obavljenoj uplati. Tako možete provjeriti je li Vaša uplataza tekuæu godinu uredno primljena i evidentirana u Hrvatskomplaninarskom savezu (2).

NOVI PRETPLATNICI, odnosno zainteresirani za primanje èaso-pisa, trebaju se pismom, telefonom ili e-mailom javiti Hrvatskomplaninarskom savezu. Za nekoliko dana poštom æe primiti uplat-nicu i brojeve koji su izašli od poèetka godine, a zatim æe, nakonuplate, svaki mjesec na svoju adresu redovno primati svojprimjerak èasopisa.

CIJENA POJEDINAÈNOG PRIMJERKA je 15 kuna (+ poštarina).

SURADNJA: Prilozi se mogu slati posredstvom e-maila ili poštom.Krajnji rok za primitak priloga je deseti dan prethodnoga mjeseca(20 dana prije izlaska broja). Uredništvo zadržava pravo kraæe-nja i urednièke obrade tekstova, posebno dužih priloga. Svi seprimljeni materijali na zahtjev vraæaju autorima. Prednost imajuprilozi sa zanimljivim temama koji su popraæeni boljim izborom ilus-tracija. Slike se mogu slati poštom ili u digitalnom formatu (e-mailom, na CD-u ili disketi, ali ne unutar Wordovih dokumenata!).

STAVOVI i mišljenja izneseni u èasopisu nisu nužno stajalištaHrvatskog planinarskog saveza i Urednièkog odbora.

CJENIK OGLAŠAVANJA šaljemo zainteresiranim oglašivaèima nazahtjev.

»HRVATSKI PLANINAR« – ÈASOPIS HRVATSKOG PLANINARSKOG SAVEZA»CROATIAN MOUNTAINEER« – JOURNAL OF THE CROATIAN MOUNTAINEERING ASSOCIATION

NAKLADNIKHrvatski planinarski savezKozarèeva 22, 10000 Zagrebtel. 01/48-23-624tel./fax 01/48-24-142e-mail: hps@inet.hrhttp://hps.inet.hr

UREDNIŠTVOe-mail adrese za zaprimanje èlanaka:hrvatski.planinar@vip.hr

hrvatski.planinar@gmail.com

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIKAlan ÈaplarPalmotiæeva 27, 10000 Zagrebe-mail: caplar@vip.hrmob.: 091/51-41-740tel./fax: 01/48-17-314

UREDNIÈKI ODBORDamir BajsDarko BerljakVlado BožiæFaruk IslamoviæGoran GabriæŽeljka KasapoviæZdenko KristijanBranko MeštriæKrunoslav MilasŽeljko PoljakRobert Smolec

LEKTURA I KOREKTURAŽeljko PoljakRadovan Milèiæ

TISAKEkološki glasnik, Donja Lomnica

ISSN 0354-0650

PRETPLATNIKPretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESAXXXXX NASELJE

1 2

PRETPLATNIK

Pretplatnièki broj: XXXXXX UPLAÆENO

ADRESA

XXXXX NASELJE

1 2

1

PRETPLATNIK

ADRESA PRETPLATNIKA,XXXXX NASELJE

HRVATSKI PLANINARSKI SAVEZ

KOZARÈEVA 22, 10000 ZAGREB

=140,00

2360000-1101495742

XXXXX

IMPRESSUMIMPRESSUM

HP 02-2006.qxp 27.4.2006 19:16 Page 4

A

GodišteVolume

BrojNumber98

Veljaèa – February 2006

2

42

Velebitska tragedija14. sijeènja

50

Kremen – lijepa, a malopoznata planina

56

Penjanje u Yosemiteu

64

Uspon na Subru (Orjen)

41

Mjeseèina nad Svetim brdom......................................42Gordana Burica

Tragedija na Svetom brdu............................................44Vinko Prizmiæ i Hrvoje Dujmiæ

Kremen – lijepa, malo poznata planina......................50Jovica Èubrilo

Nekoliko iskustava iz planinas one strane Velike bare ..............................................53Željko Poljak

Penjanje u Yosemiteu ..................................................56George Meyers

Prièa o drvu ..................................................................60fotografije: Marijan Wilhelm

Mölltaler ledenjak ........................................................62Tomislav Sablek

Uspon na Subru ............................................................64Orsat Žitkoviæ

Zgode i nezgodes planinarskih putovanja..................66Vanja Radovanoviæ

»Nehrastovi« hrastovi ....................................................69Branko Meštriæ

Tko je što u hrvatskom planinarstvu: Miro Lay..........71

Planinarski tisak ..........................................................72

Planinarski putovi ........................................................74

Planinarske kuæe..........................................................77

Vijesti ............................................................................79

Kalendar akcija ............................................................80

TEMA BROJAVelebitska tragedija 14. sijeènja

SADRŽAJ

SLIKA NA NASLOVNICIZaleðeni slap Brisalo u dolini Slapnice u Žumberku

foto: Alan Èaplar

SADRŽAJSADRŽAJ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 41

STRADANJE SPLITSKIH PLANINARA POTRESLO HRVATSKUPlaninarski uspon na Sveto brdo 14. sijeènja bio je koban za trojicu splitskih planinara – Miru Duplanèiæa,

Ivu Miluna i Zorana Skraèiæa. To je po broju žrtava najtragiènija planinarska nesreæa u Hrvatskoj.Dana 14. sijeènja oko 11 sati HGSS je dobio dramatiènu poruku da se rodbini javio teško ozlijeðeni plani-

nar u blizini Svetog brda na Velebitu. Tek dolaskom na teren utvrðeno je da su nestala tri planinara. Jedan jeubrzo pronaðen, smrtno stradao u blizini skloništa na Vlaškom gradu, a potraga za drugom dvojicom nastavljenaje cijeli dan i dugo u noæ. Teren je pretraživan više sati uz pomoæ helioptera Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.Taj dan su na planini bili iznimno teški uvjeti, a zbog jakog vjetra uvjeti za let helikoptera bili su na granicimoguæeg. Nadajuæi se da su traženi planinari još živi, i posada helikoptera i spašavatelji davali su sve od sebe,no, nažalost, trojici splitskih planinara – èlanova PK »Split« više nije bilo spasa.

Vijest o planinarskoj tragediji na Svetom brdu bila je nekoliko dana prva vijest u hrvatskim medijima, aprenijeli su je i neki strani mediji. S obzirom na velièinu tragedije, i posebno kako se sliène nesreæe ne bi po-navljale, u ovom broju èasopisa donosimo i osvrt Hrvatske gorske službe spašavanja. Komemoracija za pogi-nule planinare održana je 19. sijeènja 2006. u prostorijama PK »Split«. Hrvatski planinarski savez, brojna pla-ninarska društva i planinari izrazili su suæut obiteljima stradalih i Planinarskom klubu »Split«. Tom prigodomGrad Split i gradonaèelnik Zvonimir Puljiæ obiteljima stradalih obeæali su trajnu pomoæ. Ur.

42

Da i planina uzima danak, da Sveto brdoi nije baš sveto, da petak 13. i nije beza-zlen datum, èesto smo promišljali po-

sljednjih dana.Velebitska tragedija, gubitak trojice èla-

nova Planinarskog kluba Split, ujedno je i naj-teža nesreæa u našim planinama u 130-go-dišnjoj povijesti hrvatskog planinarstva. Zoran,Miro i Ivo, zauvijek su otišli, krenuli su na Svetobrdo, a popeli su se u vjeènost.

Veèer prije, nakon klupskog sastanka, znalismo da sutra, u petak idu na dvodnevno plani-narenje na Velebit. Trebao je to bit zimski us-pon, na koji su odlazili najhrabriji, u malim gru-pama i vlastitoj organizaciji.

Automobil su ostavili u kanjonu Paklenicai poslijepodne stigli na Vlaški Grad, planinar-sko sklonište na oko 1400 m nadmorske visine,u kojem smo mnogo puta noæili. Snijega je biloi putem, a oko skloništa, bajka, kud god je do-sezao pogled, bjelina...

Iz toplog skloništa Zoranovoj supruzi stiglaje posljednja sretna poruka: »Ako pogledaš umjesec, vidjet æeš nas, ispod Svetog brda, u sklo-ništu, uz malu vatru i toplu peæ, mjeseèina, asvuda snijeg.«

U takvoj idili, nitko nije slutio da je to po-sljednja mjeseèina koja ih obasjava.

Ujutro je planiran uspon na Sveto Brdo. Rade je ostao u skloništu, a èetvorica su

krenula na uspon. Oko 10 sati Zoranovoj su-pruga primila je njegovu poruku da je pao i slo-mio noge.

Obavještena je Gorska služba spašavanja,koja je upravo imala vježbe na Biokovu s bri-tanskim spasiocima. Desetak pripadnika HGSS-ahelikopterom je prebaèeno na Velebit.

Iskoèivši na zaleðeni snijeg, odmah su za-poèeli potragu, iako o mjestu s kojeg se je javiounesreæeni Zoran, nisu bili toèno upuæeni.

Èetvrti planinar, koji je prvi krenuo na le-deni uspon, veæ se je vratio, a ni sam nije znao

VELEBITSKA TRAGEDIJAVELEBITSKA TRAGEDIJA

Mjeseèina nad Svetim brdomGordana Burica, Split

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 42

43

što i kad se dogodilo s preostalima. Puhala jesnažna bura, temperatura je bila više desetakastupnjeva ispod nule.

I sami spasioci bili su izloženi opasnosti.Dolaskom na teren, utvrdili su da se radi o trinestala planinara. Jedan je ubrzo pronaðen ublizini skloništa na Vlaškom Gradu. Nažalost –prekasno.

Potraga za drugom dvojicom nastavljena jecijeli dan, a ozlijeðeni Zoran se je prestao javljati.Obzirom na veliku težinu povreda, veæ prvi danmožda mu je pomoæ zauvijek bila bespotrebna.

Dok su umorni spasioci, još u noæi nastav-ljali potragu, a nakon toga u skloništu stotineputa analizirali gdje i kako tražiti, rodbina une-sreæenih je u besanoj noæi molila i nadala se dapriroda ne bude tako strašno okrutna. Iako jeteško bilo zamisliti da dvojica nepronaðenihmogu preživjeti ledenu noæ na ovorenom, nji-hova nerealna želja za spasom, živjela je još tu noæ.

Sutradan je potraga nastavljena, ali nedugo. U blizini mjesta na kojem je juèer prona-ðen unesreæeni planinar, pronaðeno je beži-votno tijelo preostale dvojice, na dnu otprilike300 metara strme padine.

Strašna vijest ubrzo je javljena obiteljima imedijima. Sva tuga svijeta ušla je u njihove do-move, a planinarska obitelj ostala je bez daha,u tužnoj nevjerici.

Pripadnici HGSS-a izjavili su za medije, daje do tragedije najvjerojatnije došlo zbog prokli-zavanja na ledu, neposjedovanja dereza i cepi-na, ili jakog vjetra. Mi koji smo ih poznavali, do-dajemo, možda su se shvativši da je upson ne-moguæ, odmah poèeli vraæati, ali bilo je kasno.Ili su možda dvojica krenula prema nastrada-lom, ali sa svojom opremom, nisu imali šansi.

Planinarenje je za Zorana, najmlaðeg odnjih i za njegovu obitelj bio naèin života. U PKSplit bio je èlan Upravnog odbora i proèelnikMarkacistièke sekcije. S divljenjem smo pratilikako sina i male planinare vodi na Paklenicu,Kozjak, Mosor... Prolazeæi stazama koje je ure-ðivao, šum vjetra u krošnjama, donosit æe namnjegovo ime, a strašna je istina da Sutvid, križna uzvisini, kontrolna toèka Solinskog planinar-skog puta koju je markirao, zauvijek stoji iznadnjegovog vjeènog poèivališta, na solinskom gro-blju, gdje je pokopan 17. sijeènja 2006.

Miro i Ivo sahranjeni su istog dana na split-skom groblju Lovrincu. Voljeli su planinu i pri-rodu beskrajno, a bili su tako razlièiti. Prvi jebio buèan, veseo, uvijek je žurio naprijed, drugitih, odmjeren, brz, ali staložen.

Komemoracija je održana u èetvrtak, 19.sijeènja 2006. u veèernjim satima, u prostoruPK Split, na splitskim Gripama. Uz rodbinu,stotine planinara i prijatelja, prisustvovalo jeizaslanstvo HPS-a, gradonaèelnik Splita, pred-stojnik Ureda za šport Grada i mnogi èlanoviHGSS-a. Mnogobrojna planinarska društvauputila su nam izraze suæuti. Kolegica plani-narka rekla je kako je neshvatljivo da je to po-sljedni pozdrav s njima, kako je još uvijek ne-shvatljivo da ovaj vikend i nikada više neæemou brdo zajedno, jer ih je uzela Majka Priroda,koju su toliko voljeli i planina koju su tolikoputa pohodili. Tih nekoliko metara leda ispri-jeèilo se je njihovim životima, a promijenionaše. Rekla je da osjeæamo da ih je prirodazvala, vukla i na kraju prigrlila svojim ledenimzagrljajem.

Tada smo se još jednom upitali je li li je baštako moralo biti? Obitelji i planinari preispitujusami sebe, jesmo li mogli sprijeèiti tragediju, štobi bilo kad bi bilo, koja je kocka krivo posložena?Ali sudbina je neumoljiva, ona se ne pita, onauzima.

Za nas planinare, èlanove PK »Split«, Vele-bit više nikada neæe biti isti. Nad njim æe vjeèitolebdjeti sjena trojice prijatelja, okrutno otrgnu-tih od nas, a njegova bjelina podsjeæat æe nas nadan kad su se s njega zauvijek popeli u vjeènost.A tamo, nadamo se da æe ih mjeseèeva svjetlostobasjavati kao posljednje noæi na VlaškomGradu u podnožju Svetog brda.

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 43

Dana 14. sijeènja 2006. u blizini Svetogbrda dogodila se velika tragedija u kojojje smrtno stradalo troje planinara. To

je, po posljedicama, najveæa planinarska ne-sreæa u Hrvatskoj. Tom prilikom èlanovi Hrvat-ske gorske službe spašavanja i Hrvatskog rat-nog zrakoplovstva izveli su vrlo tešku i sigurnojednu od opasnijih akcija spašavanja. U akcijispašavanja lakše je ozlijeðen jedan spašavatelj(puknuæe mišiæa potkoljenice pri iskakanju izhelikoptera) te je, uslijed jakih udara bure,ošteæen helikopter. Nažalost, sve to nije bilodovoljno da se sprijeèi tragedija ili umanje nje-zine posljedice.

Tijek akcije spašavanjaJedan od pripadnika HGSS-a dobio je 14.

sijeènja u 10:55 obavijest da je prilikom usponana Sveto brdo planinar slomio obje noge. Stra-dali planinar uspio je u 10:42 poslati porukuprijatelju, a u 10:47 nazvati i suprugu. Tada jošnitko nije slutio kakva se tragedija dogodila.Veæ u tom trenutku su dvojica planinara bilasmrtno stradala, a planinar koji je poslao pozivu pomoæ bio je s takvim ozljedama i u takvimvremenskim prilikama da je najvjerojatnije vrlobrzo nakon poziva i on preminuo.

Odmah po primitku poziva, HGSS je podu-zeo akciju spašavanja. S obzirom na okolnosti,procijenjeno je da je nužna vrlo žurna akcija, teje pokrenuta helikopterska akcija s letaèimaspašavateljima koji su se tog trenutka zatekli naBiokovu na zajednièkoj vježbi s britanskimspašavateljima. Utvrðeno je da je unesreæenidio skupine od pet splitskih planinara koji sudan prije došli do skloništa na Vlaškom Gradus namjerom da se 14. sijeènja popnu na Svetobrdo. Spašavatelji su oko 11:30 uspjeli stupiti ukontakt s dvojicom od pet planinara (R. K. i M.

K.). Obojica su u to vrijeme bili u skloništu, nisuznali gdje je preostala trojka, niti su imali sa-znanja o nesreæi. Unesreæeni se, odmah poslijepoziva, prestao javljati na mobitel, iako je jošneko vrijeme zvonio, da bi se u 13:30 ugasio.Zbog slabe pokrivenosti i snage mobilnog si-gnala, komunikacija mobitelom bila je otežana.

Helikopterom je iz Makarske prebaèenaskupina od devet spašavatelja koji su iznad Sve-tog brda bili u 13:00. Tada smo još uvijek vjero-vali da tražimo jednog unesreæenog planinarauz kojeg se nalazi jedan, a vjerojatno i dvojicakolega planinara. S obzirom na to da je terenuglavnom zasnježena golet, i s obzirom na rela-tivno malu udaljenost od poèetka uspona dovrha, vjerovalo se da bi takvu skupinu trebalolako locirati. Meðutim, zona potrage iz helikop-tera dodatno je proširena jer se u tom trenutkuna širem podruèju Svetog brda nalazilo višeskupina planinara. Svaku je trebalo locirati i izneposredne se blizine uvjeriti da to nije skupinastradalih planinara.

Kako intenzivna potraga iz zraka (u dva na-leta, uz popunu goriva u zrakoplovnoj bazi Ze-munik) nije davala rezultata, javila se sumnja utoènost ili potpunost prikupljenih podataka.Stoga se spašavatelji, iskaèuæi iz helikoptera,iskrcavaju u blizini skloništa kako bi na licumjesta obavili potragu. Zbog jakog vjetra i ve-like visine, piloti lete uz velike napore, a spaša-vatelji su prisiljeni iskakati s 4-5 metara visinena zaleðenu podlogu. U takvim uvjetima rad s

44

VELEBITSKA TRAGEDIJAVELEBITSKA TRAGEDIJA

Ne ponovilo se!Osvrt Hrvatske gorske službe spašavanja

Vinko Prizmiæ i Hrvoje Dujmiæ*, Split

* Vinko Prizmiæ – proèelnik HGSS i voða akcije spašavanjaHrvoje Dujmiæ – Proèelnik komisije za informiranje ianalitiku HGSSKarte pripremio: Frane Bebiæ, Proèelnik Komisije zapotrage i lavine HGSS

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 44

užetima ili spuštanje helikoptera na manjuvisinu nisu moguæi. Spašavatelji provode teme-ljitu istragu meðu èetvoricom prisutnih plani-nara (meðu kojima i dvojica iz skupine). Tadase nepobitno ustvrdilo da nitko na terenu nijesvjestan da se dogodila ikakva nesreæa u kojojje netko ozlijeðen, ali da neki èlanovi grupe ne-dostaju. Tragom informacija koje su prisutniplaninari do tada zanemarivali, spašavatelji u14:30 pronalaze smrtno stradalog M.D. naudaljenosti od oko 250 metara od skloništa.Najvjerojatnije se poskliznuo i na zaleðenojstrmini otklizao do poèetka šume gdje jesmrtno stradao uslijed udarca o stablo.

Na terenu je u to vrijeme bilo 8 spašavateljas bazom u skloništu na Vlaškom Gradu. Spaša-vatelji se rasporeðuju u èetiri dvojke te dozi-vajuæi pretražuju teren. Dvije dvojke pretražujurubni dio šume koja se iz zraka može pretražitis manjom vjerojatnosti, jednagreben prema vrhu Svetogbrda, a jedna kreæe tragomizjave oèevidca koji je zadnjividio Z. S. i I. M. o mjestu ismjeru njihovog kretanja.Naime, prema izjavi oèevidca,Z. S. i I. M. su se kretali ravnona istok prema vrhu Svetogbrda, a ne planinarskom sta-zom. Cilj je bio proæi što višeterena, dozivajuæi dvojicu pla-ninara, kako bi se prije mrakadala prilika unesreæenima,ako su još uvijek živi, da sejave. Voða gtupe na terenubio je Srðan Vrsaloviæ.

Poslije se, na temeljuostavljenih tragova, utvrdiloda su spašavatelji u dva na-vrata bili u blizini stradalihplaninara. Prvi put nešto po-slije 14:30 i to na udaljenostiod otprilik 40 metara. Spaša-vatelji ih zbog stabala nisumogli vidjeti, a sasvim je si-gurno da veæ tada unesreæeniplaninar nije odgovarao nadozivanje. Još jednom suspašavatelji bili u neposrednoj

blizini Z. S. (oko 20 metara), ali taj put po noæipa ga zbog mraka nisu mogli vidjeti, niti je biloodazivanja. Nakon poslane poruke i upuæenogpoziva, unesreæeni planinar nije se javljao naporuke i pozive koji su mu do gašenja mobitelabili upuæeni. Spašavatelji ni u jednom trenutkunisu uspjeli ostvariti vezu s njim.

Nakon iskakanja spašavatelja piloti donoseodluku da se odustaje od daljnje potrage iz zraka.Sve jaèi udari vjetra dodatno otežavaju i ovakoteške uvjete te potpuno onemoguæavaju let. Svedo sljedeæeg jutra, zbog vjetra i mraka, više nijebio moguæ pristup helikopterom niti eventualnoiskrcavanje još spašavatelja. Poslije æe se poka-zati da su donijeli dobru odluku, jer je veæ tadana helikopteru, uslijed jakih udara vjetra bioošteæen repni stabilizator. Stoga je za sljedeæidan Hrvatsko ratno zrakoplovstvo osiguralodrugu letjelicu.

45

Potraga iz helikoptera (crveno: prvi nalet; plavo: drugi nalet)

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 45

Veæ u kasnim popodnevnim satima postajejasno da se akcija spašavanja pretvorila u po-tražnu akciju. S obzirom na vrijeme polaskaplaninara (oko 8:00) i vrijeme slanja poziva upomoæ (10.42), nestali planinari su mogli bitibilo gdje u razmaku od neposredne blizine sk-loništu do udaljenosti od skoro 3 sata hoda. Teknakon obdukcije doznali smo da je unesreæeniplaninar neko vrijeme bio u nesvijesti i da senjegov pad najvjerojatnije dogodio nakon znatnomanje od tri sata hoda. Zato je, kao što je to iuobièajeno, u prvoj fazi primijenjena ciljanapotraga na širem prostoru (grubo pretraživanje)u oèekivanju odaziva i reakcije unesreæenih, po-sebno zato što je smjer kretanja nestalih, kadasu zadnji put viðeni, upuæivao da su išli u istoè-nom smjeru ravno prema vrhu, a ne planinar-skom stazom.

Zemaljska potraga, èetiri skupineUvjeti za potragu bili su iznimno nepovoljni

i ogranièavali su spašavatelje u brzini potragete ugrožavali i njihovu sigurnost. Zato je neko-liko sati nakon dolaska mraka smanjen intenzi-tet potrage, jer je pri takvim uvjetima sustavnapotraga zbog mraka, vrlo jakog vjetra, zaleðe-nih strmih padina i velike hladnoæe praktiènonemoguæa. Tijekom noæi spašavatelji su u više

navrata izlazili u raznim smjerovima oko sklo-ništa te osluškivali i tražili eventualne svjetlosnesignale unesreæenih.

U meðuvremenu su stavljene u pripravnostsve stanice HGSS-a, a mobilizirane su u punomsastavu stanice Makarska, Gospiæ, Split i Zadar.S vježbe na Biokovu je povuèen preostali diogorskih spašavatelja i potražni timovi sa psimaza potrage. Zbog noæi, transport spašavateljahelikopterom na Velebit nije bio moguæ, pa jeplanirano da se spašavatelji rano ujutro heli-kopterom prebace na teren. Jedan dio spašava-telja iz Splita (gdje su se okupili pripadnici višestanica HGSS-a) terenskim je vozilima, kaoprièuvna varijanta, upuæen prema Velebitu.Ukupno je mobilizirano i bilo spremno 60 gor-skih spašavatelja s pet potražnih pasa.

Dolaskom zore, 15. sijeènja, spašavateljikoji su veæ na terenu ponovno intenziviraju po-tragu, te proširuju zonu potrage na dublji pro-stor u šumi. Osim toga, pristupa se drugoj fazipotrage, pažljivom èešljanju manjih dijelovaterena. Pažljivim èešljanjem veæ u prvoj odveæeg broja predviðenih zona u 7:50 pronalazei preostalu dvojicu unesreæenih, Z. S. i I. M.Nalazili su se jedan oko 250 i drugi oko 300metara sjeverozapadno od prvog pronaðenogplaninara. Obojica su smrtno stradala.

46

Iskrcavanje spašavatelja na Velebitu drugoga dana akcije

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 46

Zbog pronalaska svih unesreæenih obu-stavlja se dolazak veæeg broja spašavatelja i nateren se upuæuje samo ekipa od 10 spašavateljakako bi pomogli u evakuaciji stradalih. Sva tro-jica smrtno stradalih izvuèena su iz šume naèistinu, te oko 11:15 sati evakuirana iz lebdeæeghelikoptera uz pomoæ vitla i prebaèena do Sta-rigrada Paklenice.

Potom je iz lebdeæeg helikoptera evakuirani ozlijeðeni spašavatelj, a preostali spašavateljise spuštaju prema Modrièu, do mje-sta gdje može sletjeti helikopter.Spašavatelji se ukrcavaju u helikop-ter te je oko 15:00, dolaskom spaša-vatelja u svoje baze, akcija završena.

U akciji, na terenu, prihvatuunesreæenih i drugim zadaæama su-djelovalo je 60 pripadnika stanicaDubrovnik, Gospiæ, Karlovac, Makar-ska, Rijeka, Split i Zadar dok su upripravnosti bile sve stanice HGSS-a.

Tijek dogaðaja koji suprethodili nesreæi

Javnost æe, a prvenstveno plani-nare, zanimati kako je uopæe mogu-æe da se dogodi ovako teška nesreæa.Iako najvjerojatnije nikada neæemobiti potpuno sigurni što se uistinudogodilo, s obzirom na izjave svje-doka i mjesto pronalaska unesreæe-

nih, tijek dogaðaja može se s priliè-nom toènošæu rekonstruirati.

Rekonstrukcija dogaðanja na-pravljena je na temelju izjava svje-doka M. K. i R. K. te M. M (65) i M.M. (14) danih neposredno na tere-nu, u popodnevnim satima 14. sijeè-nja.

Skupina od pet planinara (R. K.,M. K., M. D., Z. S. i I. M.) je 13.sijeènja preko Velike Paklenice do-šla do skloništa na Vlaškom Gradu snamjerom da tu prenoæe i da se slje-deæi dan popnu na vrh Svetog brda.Nešto malo poslije 8 sati, 14. sijeè-nja, èetvorica planinara (M. K., M.D., Z. S. i I. M.) napuštaju skloništei polaze na uspon prema Svetom

brdu. Peti planinar iz skupine, R. K., je zboglošeg vremena, bolova u mišiæima i neiskustva,odluèio odustati od uspona. Osim njega u sklo-ništu su još i M. M. (65) i M. M. (14). Veæ napoèetku uspona èetvorka se razbija na dvije sku-pine od po dva planinara. M. K. je najbrži, pratiga M. D., a Z. S. i I. M. ponešto zaostaju. U9:00 M. M. (14) izlazi iz skloništa i vidi jednogplaninara kako glavom prema dolje leti niz str-minu i to s planinarskog puta prema Svetom

47

Teren koji su pretražile èetiri skupine zemaljske potrage

Mjesta nalaska i pretpostavljena mjesta poskliznuæa stradalih planinara

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 47

brdu. Nakon nekog vremena pogledao je po-novno i vidio na približno istom mjestu kakonetko hoda. Pomislio je da se onaj koji je padaopodigao i nastavio hodati. U tom trenutku nitkou skloništu tome nije pridavao važnost.

U isto vrijeme M. K. napreduje prema vrhu,u jednom trenutku se okreæe, te konstatira danema M. D. koji je bio iza njega. To je moglobiti samo iza 9:00, ali najvjerojatnije ne i poslije9:30. Zabrinut za M. D., doziva Z. S. i I. M., kojisu veæ udaljeni od njega toliko da se glasovi najakom vjetru vrlo slabo èuju i razumiju. Iz gesti-kuliranja sa Z. S. i I. M. zakljuèuje da je sve uredu jer je M. D. krenuo drugim putem, a nestandardnom planinarskom stazom, te da gazbog toga ne može više vidjeti. Isto tako zaklju-èuje da niti njih dvojica neæe iæi standardnomplaninarskom stazom koja sa zapadne stranezaobilazi greben i nastavlja na istok, nego da æeskratiti put direktnim izlaskom na greben ho-dajuæi u smjeru istoka. Desetak minuta nakontoga, ponovo se okreæe i ponovno vidi Z. S. i I.M. i to opet kako idu u pravcu istoka.

Meðutim, po mjestu gdje su naðeni Z.S. iI. M., najvjerojatnije je da su ipak došli na stan-dardnu planinarsku stazu, odakle su se odskli-zali niz strminu.

Na temelju izjave M. M. (14). pronaðen jesmrtno stradali M. D. U trenutku kada je M. K.gestama razgovarao s Z. S. i I. M., M. D. jenajvjerojatnije veæ bio mrtav. M. K. dalje na-stavlja uspon, oko 10:00 je na vrhu, te se u 11:30spušta do skloništa. Cijelim putem više nikoganije vidio. Otprilike u isto vrijeme, doznaje odHGSS-a da je Z. S. poslao poruku da je ozlijeðen.

Što se sa Z. S. i I. M. dogaðalo nakon što ihje zadnji put vidio M. K. može se samo nagaðati.Nije jasno jesu li odustali od planiranog usponadirektno na istok ili to nisu ni namjeravali na-praviti, pa su naprosto praveæi zavoje istok–za-pad dobivali na visini pa su se u jednom trenut-ku kretali i prema istoku što je zavaralo oèe-vidca. Moguæe je i da su vidjeli M. D. kako padapa su mu pošli u pomoæ.

Vjerojatni uzroci nesreæeKretanje po planinama, posebno u zimskim

uvjetima i po lošem vremenu, je rizièna aktiv-nost. Nesreæa je uvijek moguæa, kao što je mo-guæa i kod bilo koje druge aktivnosti. Ovakoteške nesreæe vrlo su rijetke i gotovo uvijek surezultat niza pogrešnih odluka i otežavajuæihokolnosti. Stoga smo u Hrvatskoj gorskoj službispašavanja uvjereni da se pridržavanjem osnov-

48

Spuštanje spašavatelja prema Vlaškom Gradu nakon izvlaèenja stradalih planinara

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 48

nih planinarskih pravila, ovako teške nesreæe nebi morale dogaðati. Na temelju rekonstrukcijedogaðanja i viðenog na terenu možemo za-kljuèiti sljedeæe:

1. Trojica smrtno stradalih planinara nisu bilaadekvatno opremljena za uvjete kakvi suvladali na planini.

2. Planinari se nisu kretali u skupini.3. Planinari su precijenili vlastite moguænosti

i podcijenili objektivne opasnosti. 4. Podloga je bila zaleðena (stakleni led i

kožasti vjetrom nabijeni snijeg). 5. Puhala je jaka bura s vrlo jakim udarima.

Za kretanje po visokim zasnježnim plani-nama potrebna je odgovarajuæa oprema. Posje-dovanje cepina, dereza i kacige (a vrlo èesto iužeta s pripadajuæom opremom za navezivanjei osiguravanje) je neophodno. Meðutim, nijedovoljno samo imati opremu, jednako je važnoi znati je koristiti. Sva trojica planinara bila suneadekvatno opremljena za uvjete kakvi su tajdan vladali na planini (led i jaki vjetar). Umje-sto dereza imali su tzv. žabice, dio opreme kojinije namijenjen kretanju po strmim ledenimterenima. Imali su samo jedan cepin na trojestradalih, a èinjenica da cepin nije pronaðensugerira da nije korišten na ispravan naèin.Nisu imali zaštitne kacige. Odjeæa je bila odgo-varajuæa za takve uvjete. HGSS savjetuje svima,posebno manje iskusnim planinarima da, uko-liko koriste specijalistièku opremu kao što sudereze i cepini, na poèetku svake sezone obno-ve znanje na manje zahtjevnim usponima. Ne-ispravno korištenje opreme može biti jednakotako opasno kao i nekorištenje.

Veæ godinama HGSS upozorava, a to sepoduèava i u svim planinarskim školama, da seu planinama treba kretati u skupini. Kretanje uskupini neæe uvijek sprijeèiti nesreæu, ali æeminimalizirati moguænost štetnih posljedica.Praktièno sve planinarske nesreæe u hrvatskimplaninama sa smrtnim ishodom dogaðaju sekada se ljudi kreæu sami ili se iz nekog razlogaodvoje od skupine. Nažalost, i ovaj sluèaj pot-vrðuje to pravilo.

Kretanje po tako strmim padinama i lede-nom podlogom uz jaki vjetar znaèajno poveæava

moguænost padova te zahtijeva visokogorskaznanja i opremu. Takva znanja o naèinima kre-tanja i korištenja opreme stjeèu se sustavomobuke kakav postoji i u Hrvatskom planinar-skom savezu, od planinarske i alpinistièke školedo ledenjaèkog teèaja. Odgovarajuæe škole ipraksa na manje zahtjevnim usponima ili baremkretanje i uèenje s iskusnim alpinistima neop-hodni su za zimske uspone na veæinu velebit-skih ili npr. biokovskih vrhova. Nije nam poz-nato jesu li takvu obuku prošli i unesreæeni pla-ninari. Stradali, dugogodišnji planinari, precije-nili su vlastite moguænosti i podcijenili objek-tivne opasnosti u okolnostima koje su toga danavladale u planini.

Objektivne opasnosti bile su izuzetno ve-like. Na dan nesreæe na planini su vladali uvjetikakvi niti za Sveto brdo nisu èesti. Stanje snjež-ne podloge bio je vrlo specifièno (stakleni led ikožasti vjetrom nabijeni snijeg kakav se javljakada nakon nekoliko toplih dana naglo zahladi).Opasnost od poskliznuæa bila je izrazita. HGSSima saznanja da je samo na Velebitu tog danabilo šest padova zbog poskliznuæa koji su rezul-tirali ozljedama, i jedan na Biokovu (takoðerteške ozljede). Puhala je jaka bura s vrlo jakimudarima. Dolaskom na greben ili u blizinu gre-bena zraèna strujanja i nagli udarci bure su jošizraženiji, tako da je moguæe da je iznenadninalet vjetra srušio planinare prilikom uspona.

Nemoguæe je reæi što je bio presudan fak-tor koji je utjecao na nesreæu. Jedno je sigurno,pridržavanje (odnosno izostanak) bilo koje odpet navedenih toèaka bi u najmanju ruku zna-èajno smanjio posljedice nesreæe, ako ne ipotpuno sprijeèio. Nažalost, nekoliko nesretnihokolnosti rezultirali su velikom tragedijom.

49

VREMENSKE PRILIKENA SVETOM BRDU

14. sijeènja: jaka do vrlo jaka bura koji je uzoru 15. sijeènja, oko 4 sata, poèela slabiti;zaleðeni snijeg; vedro; temperatura pred zala-zak sunca –10°C, u noæi –18°C

15. sijeènja: slab do srednje jak vjetar; zaleðenisnijeg; vedro

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 49

50

Na kraju planinskog masiva Lièke Plješi-vice, na njezinu najjugoistoènijem dije-lu, ljepotom se istièe impresivna, visoka

i široka planina Kremen (1591 m). Proteže segotovo usporedno sa starom magistralnomcestom D1 Zagreb – Plitvice – Split, na dioniciizmeðu Udbine i Bruvna. Veæ iz daljine privlaèizadivljeni pogled putnika koji ovuda svako-dnevno prolaze. Najljepša vizura i panoramskipogled na Kremen jest od Bruvna. Mnogi seputnici ovdje rado zaustave kako bi se, makar

na trenutak i izdaleka, divili ljepoti planine okojoj, nažalost, i mnogi planinari vrlo maloznaju.

To je zaista vrlo lijepa i lako pristupaènaplanina, pa utoliko više èudi kako veæ prije nijebila istražena, markirana i približena planina-rima. Djevièanski èista i netaknuta, u svojojutrobi još skriva iskonski netaknutu prirodu.Iznikla je iz kraške lièke visoravni, okružena sjugozapada Bruvanjskim, a sa sjeveroistokaMazinskim poljem. Na sjeveru je od ostatkaLièke Plješivice odvaja popreèna cesta Udbina– Donji Lapac na prijevoju Kuku.

Po svojim geološko-morfološkim i dendro-loškim svojstvima, Kremen je slièan RudomLiscu, Ozeblinu, pa i Urljaju, najbližim veæimplaninskim visovima u masivu Lièke Plješivice.

Bogatstvo flore i faune, lijepih proplanaka,pitomih travnatih padina, izvora pitke vode, au podnožju planine obilje ljekovitog i jestivogbilja, šumarci lijeske i bogata staništa gljiva,èine Kremen neodoljivim. Ljepotu ove planinejednostavno æemo doèarati ako citiramo doj-move prof. dr. Željka Poljaka, koji u vodièu»Hrvatske planine« kaže: »Iako je Kremenplaninarima posve nepoznat, on ima sve èimeplanina može privuæi: lake prilaze, šumovitepadine, osamljen vrh slobodan od šume, lijepeproplanke i bogate izvore pitke vode. Nemamarkacija ni planinarskih objekata.«

I eto, za naše planinare – markaciste, èla-nove HPD Malaèka iz Kaštel Starog, to nije bilasamo vodièka informacija, nego izazov i motivpa i poziv da se nešto poduzme kako bi se ovanepravedno zapostavljena planina više otkrila ipribližila planinarima i ljubiteljima prirode.Dakako, naše planinare, sklone dalmatinskomDio puta kroz prekrasnu lièku šumu

JOS

IPA

HO

RV

AT

Kremen – lijepa, malopoznata planina

Jovica Èubrilo

PLANINE LIKEPLANINE LIKE

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 50

USPON NA KREMENPovodom dovršenja markiranja, 18. rujna 2005. uprilièena je skromna sveèanost u kojoj su uz domaæine

sudjelovali planinari iz nekoliko drugih društava, meðu kojima su najbrojniji bili èlanovi PD »Kamenar« izŠibenika. Iako u vrlo lošim vremenskim uvjetima (kiša, magla, slaba vidljivost), sveèanost otvorenja staze zapo-èela je masovnim usponom na vrh. Na vrhu je postavljena upisna knjiga i peèat Hrvatske planinarske obilaznice.Uz zajednièki planinarski ruèak i druženje, veæina sudionika je predložila da se zajednièki uspon na Kremenponovi za ljepšeg vremena, što je i prihvaæeno.

51

dišpetu, nije trebalo puno nagovarati: »Sinjatæemo (markirati) ovu lipu i šesnu planinu« – za-rekoše se vrijedni markacisti i zasukaše rukave.

Zadatak nije bio jednostavan. Trebalo jemarkirati planinu na kojoj nije bilo utabanih lo-vaèkih staza ni pastirskih puteljaka na koje bise moglo osloniti. Bezbroj je puta trebalo otiæiu planinu te kroz njenu šumovitu utrobu i oko-mitu kamenu barijeru prodrijeti do vrha. Tre-balo je osmisliti, pronaæi i definirati najpovolj-niji smjer prilaza, provesti pritom nekolikodana i noæi u planini. Unatoè svim okolnostima,uspjeli smo: Kremen je otkriven, približen imarkiran.

Na vrhu Kremena

JOV

ICA

ÈU

BR

ILO

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:35 Page 51

52

Bilo da se dolazi vozilom ili pješice, prilazKremenu najbolje je zapoèeti u Bruvnu, krozkoje prolazi stara državna cesta D1 Zagreb –Plitvice – Split, izmeðu Udbine i Graèaca.Markacije poèinju u središtu sela, kod duæana,na poèetku lokalne ceste Bruvno – GornjiLapac. Oni koji se vozilom žele više približitiKremenu, mogu se dovesti do Mazinskog prije-voja na reèenoj lokalnoj cesti, 6 km od Bruvna.Ovdje na prijevoju treba ostaviti vozilo i, lijevo,šumskom cestom nastaviti pješice prema vrhu.Za uspon od prijevoja do vrha potrebna su dvai pol sata, a treba savladati 770 m visinskerazlike.

Markacija iz Bruvna vodi kratko lokalnomcestom prema Gornjem Lapcu i veæ na treæemkilometru, kod veæe, ravne, travnate livade, slijeve strane ceste, pod pravim kutom skreæe sasfaltne ceste lijevo, na kratak poljski put.Njime se za 6–7 minuta stiže u zaselak Èubrile.Iz zaselka, ispred ruševne napuštene kuæe, mar-kacija skreæe desno, pored kamenog suhozida idrvenih elektriènih stupova te pored i izmeðunekoliko malih vrtaèa izlazi na veæ spomenutušumsku cestu iznad sela Kovaèeviæa. Staza se tuspaja s markacijom koja dolazi zdesna, šum-

skom cestom s Mazinskog prijevoja. Stazom izBruvna potrebno je svladati 800 m visinskerazlike, a za uspon trebaju tri i pol sata.

Više od dvije treæine staze vodi ujedna-èenim usponom, a najstrmiji dio je uspon krozšumu neposredno prije vrha. Sa staze se pješa-cima stalno pruža lijep i širok vidik na okolnevisove, kose i proplanke, široka polja i drugamjesta. Izuzetak je samo dio šume gdje su vi-dici ogranièeni i gdje vlada carstvo tišine.

U neposrednoj blizini, pa i uz samu stazu,nalaze se èetiri izvora pitke vode, od kojih jenajzanimljiviji izvor Klapavica, na prostranoj itravnatoj livadi zvanoj Poljana (1420 m). Tomizvoru narod ovoga kraja pridaje i ljekovitasvojstva. Poljana je zanimljiva i kao veoma bo-gato stanište šumskih jagoda, koje dozrijevajupolovicom srpnja. Poljana s izvorom dobro æeposlužiti planinarima kao odmorište za priku-pljanje snage za završni dio uspona kroz stjeno-vitu barijeru.

Vrh Kremena je prostrana travnata glavicakoja se izdiže iznad stjenovite barijere i šum-skog pojasa. S nje je lijep vidik na dio Plješivices Ozeblinom, na Velebit, bosanske planine iLapaèku dolinu.

Kremen

ZDE

NK

O K

RIS

TIJA

N

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 52

53

Nakon otkriæa Amerike europska je civi-lizacija u snažnom naletu asimiliralaNovi svijet, a sada poput bumeranga

»american way of life« osvaja Europu. Premdamnogi to porièu, Amerikancima valja priznatida su svjetski prvaci u zaštiti prirode i da suostalom svijetu dali dobru lekciju jer imaju naj-starije i najveæe nacionalne parkove. I to kakvenacionalne parkove! U njima se nalaze sve

najljepše planine, poèevši od Mount Rainierana sjeveru do Yosemitea na jugu, ukljuèivohavajske vulkane u Polineziji.

I još jedna lekcija: Ameri veæ odavna nedopuštaju da se u visinskim podruèjima gradeplaninarske kuæe (»ekološke bombe«) ni da sepriroda »nagrðuje markacijama«, a u posljednjevrijeme sve se manje grade i planinarske staze.Kakva razlika izmeðu naših i njihovih plani-nara! Naš se planinar divi gustoj mreži marka-cija u svojoj planini i želi na vrhu imati kuæu, aAmerikanca to užasava jer se time nagrðuje pri-roda. Pa kako se onda snalaze bez markacija nasvojim golemim planinskim prostranstvima, ada ne zalutaju? Evo nekoliko iskustava, u rijeèii slici, s puta po planinama nekadašnjeg DivljegZapada.

Treba li oznaèiti smjer puta kroz kakvobespuæe, to se radi samo priruènim sredstvima– saèuvaj Bože od markacija! Jedino je dopuš-teno na poèetku postaviti ploèu s upozorenjem:odavde dalje nema uhodanog puta, ravnaj se po

OZNAÈAVANJE PUTOVAOZNAÈAVANJE PUTOVA

Nekoliko iskustava iz planinas one strane Velike bareili Kako »Ameri« markiraju svoje planine

prof. dr. Željko Poljak, Zagreb

Pazi, dalje nema uhodanog puta. Slijedi kamene humke!(NP Archies)

Kameni humak je siguran znak da si na pravom putu (NP Canyonlands)

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 53

54

kamenim humcima (engl. cairns). Jednu takvuploèu pokazuje slika iz NP Archies, a umjetnonaèinjeni humak slikan je u NP Canyonlands.

Ako u blizini nema dovoljno kamena zahumke ili bi trebalo izraditi prevelik brojhumaka, bit æe poslagano pojedinaèno kamenjeu razmaku od metar–dva, kao što pokazujeprimjer iz Natural Bridges National Monu-menta. Nema li pak uopæe kamena, u smjeruputa posložit æe se posušena stabla i grane.

U nacionalnom spomeniku Canyon de Chellyneki je heretièki markacist htio markirati put zavjeèna vremena pa je u kamen uklesao ljudskustopu, doduše malo nezgrapno, ali sasvim jasnoi onome s najnižim kvocijentom inteligencije.Da su ga uhvatili, ne bi se dobro proveo.

Za uspon na vrh koji je èesto u gustoj magli, neæe biti dovoljni kameni humci ni namalim razmacima, pa se smjer oznaèava nepre-kidnim nizom kamenja, i to s obje strane puta,kao što pokazuje slika s havajskog vulkanaHaleakala. Svakome mora biti jasno koliko jeto mukotrpan posao i svaka èast tamošnjojmarkacijskoj sekciji ili rendžerima!

Evo jednoga domišljatog rješenja – tipièanprimjer amerièkog smisla za praktiènost. Da sene biste radi fotografiranja nekoga lijepog mo-tiva morali verati po opasnim stijenama i gubitiSmjer puta u NP Archies oznaèen osušenim stablima

Prije uspona na oblacima zastrt pacifièki vulkan Haleakalu(otok Maui) ne treba završiti teèaj iz orijentacije

Ovo nije Yetijeva stopa nego oznaka smjera puta uklesanau kamen (Canyon de Chelly National Monument)

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 54

55

vrijeme – jer vrijeme je novac! – postavljaju seputokazi s naslovom »Photo point« (slika iz NPZion). Naravno da æe zbog toga svi planinari,ukljuèivo i mene, imati na vlas jednake fotogra-fije, dakle nešto slièno kao obavezno slikanje nakontrolnim toèkama naših obilaznica.

I na kraju još jedan vrlo praktièan izum.Planinari su na vrhu Lasalu (National Forest

iznad Blandinga) najvažnije toèke u vidokruguoznaèili na taj naèin da su na metalnim stupo-vima zavarili šuplje cijevi i na svaku od njih na-pisali ime objekta koji se kroz tu cijev vidi.Jedini je prigovor da su metalne konstrukcijeveæ pomalo zarðale, no nemojmo biti prestrogi– kod nas bi veæ odavna nestale.

Putnièe, mi znamo bolje od tebe odakle se vrh može najl-jepše snimiti

Od kamena do kamena i ne brini! (Natural Bridges National Monument)

Što æe ti zemljovid kad gledanjem kroz cijev možešdoznati što je što? (Monti-Lasal National Forest, Utah)

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 55

56

IZ STRANE LITERATUREIZ STRANE LITERATURE

Yosemitska dolina je Meka za penjaèe.Vrijeme je u njoj uvijek dobro, a stijenaima u izobilju: tu su izmeðu ostaloga

deseci èistih stijena viših od 300 metara, a imaih i trostruko viših. Manjih je stijena na svakomkoraku.

Krajem èetrdesetih godina prošlog stoljeæapenjaè John Salathé razradio je posebne tehni-ke za svladavanje jedinstvenih problema ovihokomitih i glatkih litica. Tijekom sljedeæih deset godina skupina Kalifornijaca zadojenihpenjanjem prihvatila je njegove metode i poèelaih uvelike koristiti i usavršavati. Kad se poèet-kom 1960-ih Dolina proèula u penjaèkom svi-jetu, poèeli su pristizati penjaèi sa svih strana iprihvaæati izazove koje su im stijene postavljale.Te se godine èesto nazivaju »Zlatnim dobom«yosemitskog penjanja.

Otada do danas mnogo se toga promijenilo.Ponajprije, Dolina se pokazala bogatijom negose to u poèetku mislilo: od 1970. do danas1

ispenjano je dvostruko više novih smjerovanego ih je do tada uopæe postojalo, uglavnomzbog toga što je danas mnogo više penjaèa. Doksu se po yosemitskim stijenama nekoæ penjalemale skupine, danas tisuæe svjetskih putnikaposjeæuje Dolinu i ostaje u njoj tjednima, a nekii mjesecima. Uz posjetitelje, postoji mnoštvopenjaèa koji borave tijekom èitave godine. Mje-sni penjaèi naravno najviše penju, ali oni ne bo-rave u San Franciscu ili Los Angelesu – veækampiraju u Parku.2 Na parkiralištima koja suzakrèena kombijima dižu se gomile penjaèkeopreme, odvijaju improvizirane partije šaha ipo cijeli dan okupljaju penjaèi.

Društvo iz raznih kulturnih sredina, fana-tici iz Kampa 4, njeguju energiju i odluènost:ponekad je to više-nego-nježni pritisak dapenjete teži smjer no što mislite da možete. Zarazliku od ranih pionirskih pokušaja Salathéa,

Robbinsa, Hardinga i drugih, sada imate manjerazloga da odbijete. Moguænost uspješnogspašavanja s »velikog zida« prije nije postojala– prijetila je realna opasnost da budete ostavlje-ni visoko u stijeni. Danas najvažnija stranapenjanja leži u tehnièkoj teškoæi koja samo pita:koliko želite pasti? Posljednjih su godina sveèešæa vješta, »nemoguæa« vaðenja iz stijena ElCapitan, a povjerenje u opremu je oslabilostrah od »letenja«. Standardi teškoæe naglo suskoèili, i to u nekoliko pravaca.

Penjanje u YosemiteuGeorge Meyers

Nekoliko stotina visoke okomice izazov suza alpiniste iz cijeloga svijeta

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 56

57

Usher 1970-ih godina. Odbacivanje pitona3

zbog èokova, gojzerica zbog penjaèica, prihva-æanje magnezija i shvaæanje da su u slobodnompenjanju dopušteni padovi, sve kao da se dogo-dilo u istom trenutku. Više od same tehnološkepromjene, ovo je shvaæanje predstavljalo glavnupromjenu u stavu prema penjanju – sve je do-pušteno.

U meðuvremenu je osobito usavršena teh-nologija pridonosila slobodnom razmišljanju nazidovima. Siæušni rurp pitoni4 koje je Chou-inard prvi upotrijebio za Kat Pinnacle, doèekalisu da 12 godina poslije budu upotrijebljeni smanijakalnom krajnošæu: 35 u nizu na blagoprevjesnom smjeru Shield na El Capitanu. Sa-vitljive bakrene kuglice zvane bakrene glavice5

bile su prvi put upotrijebljene u Yosemitskoj

dolini 1971., a danas su glavna »hrana« zaplitke, slabo vidljive rupice trenutnih El Capi-tanovih grozota. Uz to su »nebeske kukice«6

dobile novi dizajn i poèele se koristiti za tankebridove. Meðutim, svi ovi izumi nisu znaèilimnogo više sigurnosti: nju su donijela samonova, jaèa užeta i strmiji smjerovi koji omogu-æuju èiste padove u zraku.

No, nijedno nabrajanje modernih tehno-loških èuda ne bi bilo potpuno bez Jardineovih»friendova«. Ove spravice s oprugom brzo isigurno prianjaju u pukotine koje se širezvonoliko ili su jednostavno strašno zgodne.Štogod ovim novim razvojnim linijama nedo-stajalo u jednostavnosti, one su moderniziraletehnike penjanja u velikim stijenama, odvodeæipenjanje na nova mjesta.

Život se na stijenama takoðer promijenio.Razvijeni koncept komfora je i najnježnije sta-novnike Doline pretvorio u penjaèe. Zbog laga-nih i udobnih portabl-kreveta, rijetko se danasmogu vidjeti ramena prignjeèena viseæim mor-narskim mrežama.

Penjanje prati glazba Hendrixa ili PinkFloyda, nabijena energijom, a pokatkad je tu i

1 Knjiga je izdana 1979. godine, ali ni do danas nijeizgubila na aktualnosti

2 Yosemite je nacionalni park3 francuska rijeè za klin (peg)4 vrsta malog klina 5 copperheads6 sky hooks

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 57

58

poneki umirujuæi Mozart – ne da iskljuèi uvijekprisutne zvukove prostora i lastavica, veæ da ihnadopuni. Za sve više i više ljudi – ležerno,udobno iskustvo bivanja na El Capitanu postajeisto tako samo sebi svrhom kao i penjanjeteškoæa ili brzina.

Kako se mijenjalo shvaæanje nemoguæega,tako je tijekom 1970-ih veæina klasiènih stijenabila ispenjana solo, slobodno prepenjana, soli-rana od žena, ispenjana za jedan dan, ili bezpitona. Naravno, podizanje standarda znaèi dapenjaèi ulaze u situacije straha na težim i kva-litetnijim smjerovima nego prije deset godina.

U ovom odmjeravanju snaga i pomicanjupostojeæih granica razvijaju se i penjaèi. Velikbroj penjaèa hrli u stijene da pokuša podiæisvoje vlastite fizièke i duhovne granice. Ali nièvrsta stijena ni usavršena oprema ne pomaženekolicini nebrižnih koji svake godine gubeživot u stijenama.

Za penjaèa iz 1960-ih stijene su danas pre-trpane. Zaista se rijetko dogaða da imate stije-nu za sebe. U stvari, samo ranim polaskommože se izbjeæi red pod nekim smjerom. Penjati

Jedno od brojnih jezera u Nacionalnom parku Yosemite

Yosemite obiluje penjaèkim smjerovima svih težina

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 58

59

nešto drugo? Za neke penjaèe,bilo koji smjer izmeðu više od1500 smjerova iz Yosemitskedoline, nije dovoljno dobar; iz-birljivi šesnaestogodišnjak možesvim srcem željeti da ispenjeneku usku pukotinu – sljedeæustepenicu na svojoj listi napre-dovanja – ali æe radije otiæi nakupanje nego penjati pukotinuvelièine šake.

Stvari se jesu promijenile.Dok današnji dvomjeseèni vete-ran s lakoæom svladava pionirskismjer iz 1960-ih, promatrajuæi snjega neispenjane kutke Doline,postaje mu ipak jasno da gasjajni pothvati još uvijek u njimaoèekuju.

Uvodni tekst iz knjige»Yosemite Climber« Georgea Meyera

prevela i pripremila Norma Lovriæ

Sve veæe stijene u NP Yosemite penjaèki su izazov. Na slici je stijena Half Dome, prva na glasu nakon El Capitana.

Dio Yosemitske doline s glasovitom stijenom El Capitana

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 59

60

FOTO-DUPLERICAFOTO-DUPLERICA

Prièa o drvufotografije: Marijan Wilhelm, Zagreb

1

4

2 3

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 60

61

NA FOTOGRAFIJAMA:1 Rukom za ruku

(Èemšenièka planina)2 Karabiner na

Mrkopaljskomplaninarskom putu

3 Srce s Bohora4 Èuvar pred svojom rupom5 Stara klekovina pod

Velikim Zavižanom6 Okno u stablu

(Èemšenièka planina) 7 Dugouhi panj na Pohorju8 Korijen s Medvednice9 Ženski torzo na putu

prema Goršèici

8 9

6 7

5

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 61

VISOKE TUREVISOKE TURE

Tri dana veæ pada kiša. Sijeèanj mjesec, ami smo na 1200 metara meðu vrhovimaVisokih Tura. Sjedimo u kuæi i ljuti smo

na vrijeme koje u to doba i na toj visini ne bismjelo biti takvo. Zimski dopust nam prolazi.Snijeg je loš i posvuda se stvorila ledena kora.

Odluèili smo: idemo na Mölltaler ledenjak,to je 3000 metara. Tamo mora biti prava zimai snijeg.

Rano ujutro, još po punoj magli, kreæemonašim kombijem iz Mallnitza do Obervellacha,pa dolinom Mölltal prema Flattachu, odaklepoèinje strma cesta do donje stanice Gletscher

expressa. Impresivan ulaz u podzemlje do vlaka,koji nas od donje stanice na 1200 m velikom br-zinom za nekoliko minuta digne na 2200 m. Toèudo od tehnike budi sjeæanje na dane kada

smo za takve uspone trebali sate s naprtnjaèomi skijama na leðima.

Doèekalo nas je sunce i plavo nebo, dok jedolina bila još u maglenom moru. Znaèi, per-spektivan dan koji treba iskoristiti. Odmahprelazimo u kabinu žièare koja nas podigne na2800 m. Stigli smo na Mölltaler Gletscher – rajza skijaše. Jasno, tu je i restoran s terasom i svešto pripada takvom objektu, ali sada za tonemamo vremena.

Oko nas su tritisuænjaci pod svježim debe-lim snježnim pokrivaèem. U plavetnilu nebaistièu se Hochfleiss (2902 m), Sonnblick (3100 m),Ankogel (3246 m) i nama najbliži i najzanimlji-viji Schareck (3122 m). Od vrha Scharecka pasve do gornje stanice Gletscher expressa prostirese širok i za skijanje idealan Mölltaler ledenjak.

62

Mölltaler ledenjakdr. Tomislav Sablek, Požega

Mölltaler ledenjak i Sonnblick

TOM

ISLA

V S

AB

LEK

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 62

Oko nas su žièare i vuènice na sve strane, advije voze do pod sam vrh Scharecka. Na samvrh može se doæi za pola sata na skijama. Èitavteren je poravnat ratracima tako da je spustsvagdje bez poteškoæa. Svatko može skijatikako zna i može, a svi putovi vode do restorana.

Divno vrijeme, ureðene staze pa i oštarvjetar nisu nikoga ostavili na miru, nego jesvatko nastojao iskoristiti priliku i uživati u svimpogodnostima što ih planina ne pruža uvijek.Zato smo dali sve od sebe da èim više iskori-stimo ljepotu planine, vremena i snijega, danadoknadimo tri promašena kišna dana.

Slijedi šetnja rubom ledenjaka izmeðu sti-jena ukrašenih ledom, kroz koji prodiru sunèa-

ne zrake u duginim bojama. Dolinu Mölltalzastiralo je magleno more, što nas je uvjerilo danam je taj uspon bio prava stvar.

Popodnevno sunce i duge sjene vrhovaposebno su dale poticaj ljubiteljima fotodoku-mentacije, ali i opomenu da se bliži vrijeme po-vratka. Na kraju smo se svi zdravi, veseli, opa-ljeni suncem i svježim visinskim zrakom našli urestoranu, uz vruæe napitke i našu slavonskukuhinju. Slijedio je spust žièarom, pa opet eks-

presom u dolinu i našim kombijem do našegodredišta.

Rezultat je, osim dobrih slika, dubok osje-æaj visokih i zasnježenih planina, punih sunca,s užicima koje pružaju duhu i tijelu.

63

Skijaši na Mölltaler ledenjaku

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 63

OR

SA

T ŽI

TKO

VIÆ

Burovito prosinaèko jutro i drugi danzime, dan nakon zimskog solsticija.Rano æe mrak stoga treba iskoristiti dan.

Sjedam u auto i upuæujem se prema Debelombrijegu, graniènom prijelazu izmeðu Hrvatske iCrne Gore. Veæ iznad vidikovca prema mojemuDubrovniku otvara se pogled na vijenac nazu-bljenih vrhova pokrivenih snijegom. To je masivOrjena, na kojemu je i Subra.

Iza mene, magistrala prema Splitu je zatvo-rena. Provodi se opsežno razminiranje južnihpadina Srða, mjesta odakle je prije petnaestgodina obranjen Grad. Pogled prema Orjenuizaziva mi razmišljanje koliko je sve ove godineta planina bila tako blizu – a ipak beskonaènodaleko.

Za pola sata stižem do graniènog prijelaza.Na drugoj me strani, po dogovoru, èeka Željko,

spiritus movens Planinarskog društva »Subra« izHerceg Novog. Prolazimo kroz Herceg Novi tese kod Melinja uspinjemo asfaltnom cestomprema motelu »Boriæi«. Cesta je uska i viju-gava, a na veæim visinama i zaleðena... sve upu-æuje da je pred nama zanimljiv izlet. Iznenadansusret sa šleperima iz suprotnog smjera èininam uspon dramatiènim.

Zaustavljamo se kod napuštenog motela iaustrougarskog vojnog objekta. Odatle se daljenastavlja makadamski put pod prijevoj Vratlo ivrh Odijevo (1571 m).

Željko mi skreæe pozornost da je Odijevo»orjenski Matterhorn«, jer iz odreðenog kutavrh doista nalikuje na švicarski Matterhorn. Utim je stijenama još poèetkom prošlog stoljeæaizveden prvi alpinistièki uspon u masivu Orjena.Na prijevoju se sudaraju mediteranska i planin-

CRNA GORA – ORJENCRNA GORA – ORJEN

Uspon na SubruOstvarena želja sa Sniježnice

Orsat Žitkoviæ, Dubrovnik

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 64

65

ska klima. Odatle se otvara pregledan vidik nart Prevlaku.

Gazimo po pršiæu nekoliko minuta do pla-ninarskog doma. To je oveæa kamena kuæadovršena šezdesetih godina prošlog stoljeæa.Dom za Vratlom nalazi se na 1160 m iznadmora, ima oko 50 ležaja, struju iz agregata ivodu iz cisterne. Otvoren je vikendom ili po do-govoru. Desetak minuta od doma je Miškoviæagreda, stijena u kojoj ima ureðenih penjaèkihsmjerova, ali ih rijetko tko penje. Lijepo se oda-tle vidi i Subra, surovi kamenjar prepun škrapa.

Prolazimo pokraj ljetnih pastirskih stanovai ulazimo u bukovu šumu. Uz markaciju naila-zimo i na prvu jamu. Dva su otvora: jedan jepoložit, a drugi okomit. Treba reæi da je Subraprepuna speleoloških objekata, pretežito jam-skog tipa, te da su speleolozi HPD-a »Mosor«ovdje u predratno vrijeme (1980-ih godina)organizirali dva speleo-kampa.

Po izlasku iz šume otvara se vidik koji moguopisati samo kao spektakularan doživljaj.Kakav li æe tek biti vidik s vrha!

Usporeni smo traženjem puta kroz pršiæ iškrape. Idemo kao puževi. Dolazimo do jošjedne špilje na èijem ulazu nalazimo zaleðenusigovinu. Tu Željko »obraðuje« burek iz na-prtnjaèe, a i trebat æe mu jer nam slijedi do-slovno ispipavanje terena štapovima i cepinom.Vrijeme više nije sunèano, veæ se poèinju okonas skupljati oblaci. Poprilièno riskantno prela-zimo nekoliko polica, a i cepin dolazi do

izražaja na zaleðenim padinama, obloženimmekim snijegom. Svugdje škrape, a stijene oš-tre kao noževi! Subra me podsjeæa na našeHajduèke i Rožanske kukove te na Bijele i Sa-marske stijene. Iz stijena raste i èetinjaèa muni-ka, endem Dinarida, tipièan za orjenski masiv.

Uspijevamo izaæi na vršni greben Subre. Pogrebenu se napokon može hodati bez veæih na-pora. Vidik je oèaravajuæi – vidi se na istoku svedo Albanije i Prokletija, a na zapadu Mljet,Lastovo, Sveti Jure na Biokovu. Sjevernije je iZubaèki Kabao (1894 m), vrh orjenskog masivai najviši vrh primorskih Dinarida. Preko putapromatram Sniježnicu, najviši vrh dubrovaèkogpodruèja. Koliko sam puta bio na njoj i kolikosam se puta zaželio popeti na one šiljke tamopreko. Sada sam, eto, na jednom od njih, igledam Sniježnicu. Želja je ostvarena!

Spuštamo se, ovaj put nešto jednostavnijimputom. Opet »sondiramo« teren štapovima icepinima, a ponekad »prosondiramo« i cijelimtijelom. Subra zaista nije jednostavna za kre-tanje po mekom snijegu. Markacija prolazi po-kraj jame koju su 1982. obradili Spliæani. To jeMosoraška jama, duboka oko 180 metara.

Pada mrak. Stavljamo Petzlove »èelenke«na glavu. Prolazimo kroz udolinu izmeðu domai vrha Subre. Nebo i okolne litice imaju jarkocrvenu boju kakva se može vidjeti jedino pri su-tonu visoko u planinama.

Spuštamo se do auta, Željko se žuri na sa-stanak planinara, a ja u svoj grad pod Srðem.

Na vrhu Subre

OR

SA

T ŽI

TKO

VIÆ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 65

66

Mi planinari dobro znamo da se mnogoizleta, posjeæenih vrhova, planinarskihdomova i staza ne pamti samo po pri-

rodnim ljepotama, vidicima i prirodi uopæe, veæi po zgodama i nezgodama s puta koje æe seposlije nebrojeno puta preprièavati uz pivo udomovima, logorsku vatru ispred šatora, zaodmora na livadi ili vožnje prema nekom odre-dištu ili pak, ako ne prije, onda unucima u na-ruèju. Znate veæ onaj poèetak: »Ej, sjeæate li sekad smo onda na onom brdu...« i kad se sviupuæeni veæ na sam spomen prièe poènu smijuc-kati, a neupuæeni naæule uši kako bi što boljeèuli legendu (i poslije je još puno puta prepri-èali, možda i u preraðenoj verziji kao svoju prièu).

Neke od prièa iznosim samo radi zabave,no iz nekih se može izvuæi i poneka pouka, a iradi jednog i radi drugog razloga šteta je takveprièe saèuvati samo za sebe.

I još samo jedna napomena za kraj (odno-sno prije poèetka): svi koji su ikad vodili nekiplaninarski izlet, ove æe prièe sigurno èitati s posebnim razumijevanjem, jer samo vodièiznaju što se sve krije iza neke, obiènom èlanudruštva možda i nebitne, pojedinosti s izleta!

Besplatno razgledavanje CeljaSvi uglavnom znamo za poznate stereotipe

o »hladnim« i »proraèunatim« Slovencima, nodobri poznavatelji slovenskih planina i Slove-nije opæenito znaju da je to (kao i veæina ste-reotipa) samo pola istine. Veæina je ljudi uSloveniji sasvim susretljiva, pogotovo premaputnicima namjernicima u njihovoj zemlji, kaoi bilo gdje drugdje na zemaljskoj kugli. Prièakoja slijedi samo potvrðuje tu èinjenicu!

Krajem 80-ih i poèetkom 90-ih bilo je zlatnodoba izleta vlakovima za organizirane skupine.Uz tzv. objavu za grupna putovanja vlakom, uzkoju se karta za vlak plaæala samo 30% cijene,izleti vlakom èak i u udaljene planine nisustajali ništa više od graha i piva u planinarskomdomu. Tadašnje dobre željeznièke veze iz Za-greba prema Sloveniji i spomenuta niska cijenaprijevoza bili su razlozi zašto je zagrebaèki ko-lodvor vikendom vrvio planinarima – bilo jesluèajeva da se napamet kupovala karta doZidanog Mosta i onda se u vlaku razmišljalokuda poæi, jer je ciljeva bilo napretek. Štoviše,u sluèaju ružnog vremena, slastièarnice u Celjui usputna traè-partija u vlaku i nazad, bili su do-voljno dobar razlog za putovanje.

U mom matiènom planinarskom okruže-nju, Studentskom esperantskom klubu (SEK),koji je u to doba organizirao i po 60-70 plani-narskih izleta godišnje (da, bilo je vikenda kadase moglo birati!), nije bilo ništa drugaèije i tihgodina sam se naorganizirao izleta po zasav-skim gorama. Jedan je od njih prešao u legendu.

Zamislio sam da taj vikend krenemo izCelja autobusom prema Zabukovici i dalje pje-šice prema Mrzlici. Veæ sam išao tim autobu-som jedne sunèane subote nekoliko mjeseciprije i to je trebao biti rutinski izlet za nas de-setak. Autobus je, prema mojim podacima, tre-bao kretati nedjeljom u 10:10 s autobusne sta-nice kod željeznièkog kolodvora. Dok smostajali na praznoj stanici, tamo negdje oko 10:15praznina mi postalde sumnjiva (znali smo, au-tobusi u Sloveniji nikad ne kasne...). Sluèajnoje kraj nas prošao jedan radnik javnog prije-voza, pa ga upitam znade li što je s autobusom.

DOŽIVLJAJI JEDNOG VOÐE PUTADOŽIVLJAJI JEDNOG VOÐE PUTA

Zgode i nezgodes planinarskih putovanjaPrvi dio

Vanja Radovanoviæ, Zagreb

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 66

67

»Pa taj autobus vam kreæe s autobusnog kolo-dvora« (inaèe udaljenog 10 minuta hoda), reèeon. Pa kako, rekoh ja, odavde sam krenuo prijenekoliko mjeseci. Da, odavde autobus vozi rad-nim danom i subotom, no nedjeljom vozi sautobusnog kolodvora, glasilo je objašnjenje.

I što sad? Po mojoj glavi su se veæ vrtjelialternativni izleti – Tolsti vrh, Grmada, slasti-èarnica... hm, hm, hm. A tad se javi ljubaznidjelatnik: »Mogao bih nazvati kolodvor voki-tokijem pa ih pitati mogu li malo prièekati!«.»Može!«, rekoh ja još skeptièan – baš æe on nassad èekati 10 minuta dok mi tamo doðemo. I tako mi prièekasmo – reda radi – dok on nijepoprièao kad, odjednom, evo, stiže neki auto-bus i èovjek nas zove da doðemo! Èovjek jeobavijestio prometnika da neka skupina èekaautobus za Zabukovicu i vozaè je lijepo samoradi nas napravio krug po gradu (redovna trasavodi sasvim drugim pravcem) da bi nas poku-pio. Ostali putnici su imali besplatno razgleda-vanje grada, a mi smo imali razlog za veselje imnogostruko hvala tom djelatniku, prometnikui samom vozaèu!

Odiseja do OrjenaU to zlatno studentsko doba išlo se na

izlete javnim prijevozom i na udaljenije planine.Praznik rada 1990. godine (koji je tad još obu-hvaæao dva neradna dana) namjeravao sam

provesti na Orjenu i èak ni nevjerojatna kombi-nacija putovanja vlakom na pravcu Zagreb –Sarajevo – Ploèe (tada Kardeljevo), pa Ploèe –Dubrovnik jednim autobusom, Dubrovnik –Herceg Novi drugim i naposljetku Herceg Novi– Kameno treæim autobusom, nije obeshrabrila15 planinara da se sa mnom otputi na izlet.

Cijelu satnicu putovanja i sam izlet osmisliosam do najsitnijih pojedinosti, ukljuèujuæi i pre-sjedanja s jednoga na drugo prometalo, noæenjau domovima (Vrbanje i Vratlo) i povratak. Sveje bilo posloženo kao domino... no, znamo kakoje to s dominom – kad padne jedna ploèica, svese uruši.

Poèetak je bio po planu. Nevjerojatnojgužvi u noænom vlaku za Sarajevo doskoèili smositnim trikom: preko veze na kolodvoru saznalismo gdje stoje vagoni prije nego što je vlak biopostavljen na peronu, tako da smo zaposjelisvoja rezervirana mjesta dva sata prije polaska,kako nam ih ne bi zauzeo netko drugi. Narav-no, vagoni su veæ i tada bili polupuni (nismo mibili jedini s vezom), no naša su mjesta još bilaslobodna. Vožnja u vlaku popunjenom do krajabila je vesela, uz pjesmu, šalu i prièe poput ove.Èinjenica da nismo cijele noæi gotovo uopæespavali nije pomutila naše raspoloženje pridolasku u Ploèe.

Tamo nas je èekao horor-prizor: od silnegomile ljudi koja je èekala autobuse nije se

U slovenskom Zasavlju (Mrzlica)

VA

NJA

RA

DO

VA

NO

VIÆ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 67

68

moglo pristupiti ni blagajni ni peronima – sveje bilo krcato! Naravno, morali smo propustitii planirani autobus, i sljedeæi, a situacija s ka-snijim autobusima je izgledala sve gora. Ljudioko nas nisu znali da nama urica kucka svojetika-taka i da se vrijeme polaska posljednjegautobusa iz Herceg Novoga za Kameno opasnopribližava.

Od mene kao voðe puta oèekivala se spaso-nosna odluka. Hajdemo autostopom! – rekoh ja.Hm, jest da nas je petnaestoro, ali valjda æemonekako sastaviti taj naš grupni puzzle u pravovrijeme u Herceg Novome.

Iskusniji u stopiranju odmah su se podije-lili u grupice po 2-3 èlana (Tea i Dijana su od-mah našle prijevoz, no o tome više u iduæimrecima), a glavnina društva (ja i još 6 èlanova)nekako smo tromo bauljali rubom magistralejoš preprièavajuæi viceve iz vlaka i bezuspješnopokazujuæi palac autima, èiji su nas vozaèi samosažaljivo gledali. Nakon pola sata takve šetnjepostupno me veæ napuštao optimizam kad, gleèuda, stane nam jedan kombi i to, gle još veæegèuda, s toèno sedam slobodnih mjesta, toènokoliko nama treba. Kombi je beogradske regi-stracije, vozaè ide na aerodrom pokupiti nekudjecu koja idu u odmaralište pa nas možepovesti. Sreæi nije bilo kraja i opæu je idilu samomalo remetio vozaè komentarima o nedavnimizborima (sjeæate li se tih godina – dolazak

demokracije, prvi tmurni oblaci rata valjaju sena horizontu). No svejedno, uredno nas je isto-vario na aerodromu pet minuta prije polaskaautobusa za Herceg Novi. Na naše iznenaðenjeostatak društva bio je veæ tamo – toènije, sviosim Tee i Dijane. Raèunao sam da æe valjda ione stiæi (to je bilo vrijeme bez mobitela takoda nismo mogli meðusobno pratiti napredo-vanje). U posljednji tren stigli smo u HercegNovi, u trku (doslovnom) uskoèili smo u auto-bus, poslije smo se s obje ruke grèevito držalinaših sjedala dok je vozaè vozio nad ponorimai sjekao zavoje i, da skratim, živi smo stigli uKameno. S prvim mrakom, nakon 24 sata puto-vanja, došli smo i do doma na Vrbanju gdje sunas ljubazno doèekali dubrovaèki planinari.

No, Tee i Dijane još nije bilo. Što sad? Raz-raðivali smo planove, razmišljali o pozivu poli-ciji. Najbliži telefon je bio na sat vremena hoda,u Kamenom, a veæ se bližila ponoæ. I tad, maloposlije 23 sata, stigle su i njih dvije i isprièalenam svoju prièu: prvi vozaè koji ih je povezaobio je pripit. Na svu sreæu, nije bio napastan, alije smrdio kao bure. Nakon desetak kilometaraskrivio je prometnu nesreæu, sreæom bez ozlije-ðenih. Cure su se pametno maknule u stranu istopirale drugi auto koji ih je odbacio do slje-deæeg sela. Pa zatim treæi, do Èilipa. Tamo sustopirale èetvrti do Herceg Novog i, za kraj, taksijem su stigle do Kamenog i dalje pomrklom mraku pješice do doma.

Ostatak izleta je bio prema ovom putovanjumed i mlijeko – na vrhu Orjena nas je èekalosunce i vidici u daljine, staza preko Subre je bilafantastièna, domar na Vratlu nas je doèekaovrteæi glavom: »Ja sam mislio da vi neæete nidoæi, inaèe bih vam i janjca ispekao«. A na putunazad, tabanajuæi cestom, presreo nas je s praz-nim autobusom (kojim se vozio izvan službe doHerceg Novog) onaj isti vozaè od prvog dana ipovezao nas do grada. Dalje više nije bilonikakve gužve i 24 sata poslije veæ smo bili opetu Zagrebu. I sad dok ovo pišem, jedva vjerujemda sam se usudio voditi 15 ljudi takvom kombi-nacijom prijevoza na sam praznik.

Fotograf i njegov pratilac

ZLA

TKO

SM

ER

KE

U iduæem broju: Maksimirski maraton, Nemilosrdne Julijske Alpe, Nemilosrdne Grobnièke Alpe

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 68

Hrast je, zapravo, silno markantna biljka.Gordo stablo, tipièan list i žir prepo-znatljiva su mu obilježja. Svi znademo

prepoznati žir – osobit i simpatièan plod snakrivljenom kapicom, kojeg se stariji sjeæaju izvremena »kad su stari svinje žirovali«. Te pre-dodžbe uglavnom vežemo uz ravnièarsko, da nekažemo moèvarno okružje savske nizine sve odDraganiækih lugova, preko silne prašume Praš-nika do globalno poznate Spaèvanske šume,koju je umjetna granica zaustavila posredSrijema. Na tom je prostoru rijeè o hrastu luž-njaku, koji svakako jest najvažniji, najvrjednijii uopæe »naj« hrast, ali je on ipak tek samojedna od desetak vrsta hrastova koje žive uHrvatskoj i svakako nije udarna tema jednogplaninarskog èasopisa.

Puno »planinarskiji« hrast je hrast kitnjakkoji za razliku od svog brata bježi iz moèvare istalan je pratitelj naših slavonskih, bilogorskih,ali i svih drugih »niskogorskih« planina. No, utim planinama susrest æete i hrast cer, pa me-dunac na toplijim prostorima s vapnenom pod-logom. I svi su pravi hrastovi, ali su toliko sliènida dolazim u napast napisati da ih èak i šumariteško razlikuju. Ipak, neæu. Razlikuju ih oni, ai brojni drugi posjetitelji prirode i po neznatnimvarijacijama oblika lista, po dlakavosti, duljinicvjetnih peteljki i sliènim stvarima. Jer svi oniimaju gotovo jednaku koru, žirove i tako tipiènohrastovo lišæe.

Zapravo sam ovaj èlanak krenuo pisati kaoèlanak o nehrastovim hrastovima (uh, kakva mije to konstrukcija!), tj. o hrastovima koji sunaravno pravi hrastovi, ali uopæe tako ne izgle-daju. Zašto o njima? Jer su sami po sebi zanim-ljivi, neki èak i zaštiæeni, a s druge strane, imaosam nekoliko planinarskih situacija u kojima suizazvali nedoumice. Kad ovdje kažem pla-ninarskih, nikako ne mislim na neke visoke pla-

nine veæ na naše priobalje, iz kojega se strmoustoboèuju naše najviše planine i odakle kreæe-mo na mnoge pohode. A kad krenete u planinusve tamo do visine 200–350 m, èesto æete se naæiu nedoumici kad pod stablom pa još i zimi ze-lenim, za koje ste upravo pomislili da je nekiroðak masline, naðete opæepoznati – žir. A gdjeje žir, tu je i hrast! (mala digresija: u biljnomsvijetu ima više vrsta koje su po izgledu sliène,a nemaju nikakve veze jedna s drugom, ili suopet silno razlièite, a zapravo su prvi roðaci; uveæini situacija glavni kriterij bliskosti je oblikgenerativnog aparata – cvijet, cvat, plod).

No, vratimo se žirovima. Daleko najèešæizimzeleni primorski hrast je hrast crnika ili èe-smina – Quercus ilex, rekli bi struènjaci. Onapridolazi duž dalmatinske obale na kopnu pa se

69

POZNAVANJE PRIRODEPOZNAVANJE PRIRODE

»Nehrastovi« hrastoviBranko Meštriæ, Zagreb

Hrast crnika

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 69

preko Paga, Raba i Cresa prebacuje na samušpicu Istre. Ponegdje, kao na primjer na Rabu– šuma Dundo – tvori i prekrasne velike šume,ali ponajèešæe je element tipiène neprohodnedegradirane guštare – makije. Listovi joj nisunimalo nalik hrastovima veæ naprotiv, posveneurezani, sa cjelovitim, ponekad reckavim ru-bom, a ponekad èak i bodljikavim, vrlo tvrdi, ot-porni i dugovjeèni, jer crnika je zimzelena.

Crnika je oduvijek bila znaèajna i cijenjenau dalmatinskim šumama i to ju je koštalo.Svojim kvalitetnim drvom nosila je teret i mle-taèke i dubrovaèke pomorske slave, toliki teretda je pod njim i poklekla. Zanimljivi su mle-taèki propisi po kojima je svako pojedinaènostablo još u mladosti ulazilo u arsenalski regi-star kao vojni materijal i vojska je pazila nanjega desetljeæima i stojeæima. Nerijetko bi gatjerali da raste ukrivo u obliku buduæeg brod-skog rebra. Da, stradale su naše crnikove hra-stove šume priobalja najprije kao brodo-graðevni materijal, potom kao izvrsno gorivo, au teška vremena opæe gladi na njezinu tvrdu

lišæu preživljavale su silne koze. Tek nestankomkoza ponovno se naš kamenjar zazelenio raznimbiljem, pa i crnikom.

Drugi roðak, koji svakako ne izgleda kao»klasièni hrast« nije tako èest i obièan. Dapaèe.Hrast oštrika ili prnar, Quercus coccifera rastesamo na ogranièenim podruèjima na otocimaLošinju, Korèuli, Mljetu, zatim u okolici Cavta-ta, a najljepše èiste šume oštrike naæi æete samou okolici Orebiæa, pa ih svakako posjetite kadpohodite Svetog Iliju na Pelješcu. Hrast oštri-ka je zbog svoje rijetkosti i osobitosti od 1969.zaštiæena biljna vrsta u Hrvatskoj.

Da ne bismo duljili, spomenut æemo samojoš jednog roðaka koji inaèe kod nas ne raste,ali naæi æete ga u priobalju po parkovima i grad-skim šumama – npr. u Šijani u Puli. Znaju ga,bolje reæi njegovu koru poznaju svi vinoljupci –pravo, prirodno pluto raste samo i upravo nahrastu! Hrast plutnjak je doma u Portugalu iŠpanjolskoj, tamo ga i uzgajaju na veliko, upra-vo radi pluta. Pravi je hrast, s pravim žirovima,lišæem vrlo sliènim crniki, ali kora mu se posverazlikuje o hrastove. Zapravo, ponajviše slièi na– plutene èepove!

70

BOŽIKOVINAPlaninarima dosta znana biljka – božikovina,

inaèe ugrožena biljna vrsta, još se dosta èesto moženaæi u našim planinama. Ona dolazi u gorskimbukovim šumama i nema nikakve veze sa hrasto-vima. Meðutim, kad veæ govorimo o sliènosti raz-lièitih vrsta, valja primijetiti da lišæe hrasta crnikena mladim izbojcima iz panja jako slièi lišæubožikovine. Nije zato ni sluèajno da se na latin-skom crnika zove Quercus ilex, a božikovina Ilex

aquifolium.

JELA NIJE SMREKA I OBRATNO!Isprièavamo se i molimo: odmah uzmite

prošli broj èasopisa, crveni flomaster i na foto-grafiji na 35. stranici napravite sljedeæe:

Božikovina

Dvije prijateljice – lijevo jela, desno smreka

BR

AN

KO

ME

ŠTR

IÆ

ssmmrreekkaa

jjeellaa

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 70

71

Nema sumnje da je najteža planinarska djelatnostizgradnja i održavanje planinarskih kuæa jer zahtijevapožrtvovnost, dugotrajne napore i velike organizator-ske sposobnosti. Malo imamo ljudi koji se tomeposveæuju i zato ih treba osobito cijeniti. Jedan je odnjih Miro Lay iz Ðakova, o kome nema ni rijeèi u Bio-grafskom leksikonu moje »Zlatne knjige hrvatskogplaninarstva« (Zagreb, 2004), pa neka ovih nekolikoredaka ispravi taj propust.

Miro Lay rodio se 6. lipnja 1953. u Ðakovu, gdjeje završio osnovnu školu i gimnaziju. U Zagrebu seškolovao za inženjera cestovnog prometa, nakon èegase vratio u rodni grad i tu osnovao obitelj (ima dvijekæeri). Planinariti je poèeo kao srednjoškolac gotovosluèajno – usponom na Biokovo 1969, a 1975. postajeèlanom PD »Jankovac« u Osijeku. Njegovi uèitelji bilisu planinarski velikani Kamilo Firinger i Miro Mato-ševiæ koji su ga odgojili u svestranog planinara. Osimtoga, toliko su ga oduševili Papukom da je dio svogaživota posvetio Jankovcu; bio je tri godine domar ujankovaèkom domu i unatoè osamljenosti u tom »pla-ninarskom raju Slavonije«, te su mu godine bile naj-ljepše u životu.

Lay je stekao neprocjenjive zasluge za procvatplaninarstva u svom rodnom gradu. Nakon prvogapokušaja 1932. godine, kada je Žiga Špicer pismenopredložio upravi HPD-a da se u Ðakovu osnuje po-družnica i nakon osnivanja društva 1955. koje nije biloduga daha, tek je Miri Layu uspjelo ukorijeniti plani-narstvo u tom ravnièarskomu slavonskom gradu.Godine 1979. osnovao je PD »Ðakovo« i bio dvadesetgodina njegova glavna pokretaèka snaga kao predsjed-nik, tajnik i voða društvenih izleta. Dvadesetak godinavodio je sve glavne društvene priredbe, velike ino-zemne pohode na Grossglockner, Kilimanjaro i Ande,planinarske izložbe i ekološke akcije oko Ðakova.Predavao je u planinarskim školama u Ðakovu iOsijeku, markirao staze oko Ðakova i po Velebitu(zimsko-noæne markacije od Krasna do Zavižana šta-povima), bavi se planinarskom fotografijom, pisanjemputopisa, povremeno i alpinistièkim usponima, sudje-lovao je u radu Slavonskog planinarskog saveza.Uspeo se na gotovo sve visoke planine u bivšoj državi,a od inozemnih spomenut æemo samo nekoliko: Ande,Kilimanjaro, Mount Meru, Ararat, Mont Blanc, Atlas,Pireneji, Sierra Nevada, Mt. McKinley, Dolomiti i bo-livijske i peruanske Ande, ukupno 20 vrhova preko4000 i jedan preko 6000 metara.

Dodajmo da se navršilo i èetvrt stoljeæa njegovesuradnje u našem èasopisu koja se odlikuje bogatst-vom tema: zapoèeo je putopisom »U Kanjonu Tare«1980. i obradovao nas gotovo svake godine nekimzanimljivim prilogom iz zemlje ili inozemstva, a ogodišnjicama njegova društva povijesnim osvrtima naprotekli rad (»Deset godina PD Ðakovo« 1989. i»Naših dvadeset planinarskih godina« 2002). Uz to jeimao i nekoliko drugih hobija: glazbu (svirao je ubendu), biciklizam, skijanje (zimsko krstarenje po vele-bitskim Jezerima), kinologiju i putovanja po svijetu.

Lay se posljednjih godina zbog nekih osobnih raz-loga pomalo odaleèio od PD »Ðakovo«, no tim višese posvetio ureðenju planinarskih kuæa. Tom svojomdjelatnošæu zapoèeo je još davno preureðenjem lugar-nice »Borovik« u planinarsku kuæu, koja je posljednjadva desetljeæa postala simbolom planinarstva u Ðako-vu, a zatim se okrenuo prema Velebitu i tu s malomskupinom istomišljenika uspio postiæi više negomnoga jaèa i bliža planinarska društva – èak tri plani-narske kuæe! Prva je od njih bila kuæa u VelikomLomu na sjevernom Velebitu, do koje se moraloopremu dovoziti automobilima iz Ðakova (peæi, stol iklupe, madraci, cijevi...), tako da se svim svojimsuradnicima »popeo navrh glave«. Druga je skloništena velebitskoj Ograðenici koje je osmislio i, nakon štoje dopremljeno helikopterom, uredio i opremio. Treæaje nastala potiho, bez znanja javnosti, s desetak naj-bližih suradnika. To je kuæa u Starèeviæ dolcu na sred-njem Velebitu, koja zasad nije poznata široj planinar-skoj javnosti. Tijekom 2002. i 2003. godine iznijeli suna svojim leðima cement, grede, daske, peæ i sve osta-lo i danas je kuæa pod krovom i upotrebljiva. HvalaSlavoncima što su nam pokazali kako se voli Velebit!

prof. dr. Željko Poljak

MIRO LAY I NJEGOVE PLANINARSKE KUÆE

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 71

72

STIPE BOŽIÆ: SVETE PLANINE SVIJETAIz tiska je krajem 2005. izašla monografija pod

naslovom »Svete planine svijeta«. Rijeè je o novojknjizi proslavljenog alpinista Stipe Božiæa, koja pred-stavlja svojevrstan knjižni nastavak istoimenog serijalašto ga je autor snimio i režirao za Hrvatsku televiziju.U ovoj je knjizi Stipe Božiæ zabilježio prièe i vjero-vanja ljudi što žive pod planinama, ukazujuæi još jed-nom na bogato duhovno i kulturno nasljeðe koje setemelji na suživotu èovjeka s prirodom.

Putujuæi i istražujuæi prostranstva svih sedamkontinenata Božiæ otkriva da su gotovo sve visoke pla-nine pod kojima su ljudi obitavali u prošlosti igralevažnu ulogu u èovjekovim vjerovanjima. Olimp, Kai-lash, Fujiyama samo su neki od mitskih visova nakojima su bila staništa vrhovnih bogova. Indra je sto-lovao na vrhovima Himalaja, odakle je odlazio na bez-brojne pohode protiv zlog Ravane, što je zapisano udrevnim Vedama. Starogrèki bog Zeus ustolièio se naOlimpu. U istoènim vjerovanjima slièna se svojstvapripisuju bogu Djausu, što mnoge povjesnièare navodina pomisao da današnje religije možda potjeèu iz istogizvora. U Južnoj Americi Inke su na primjer vjerovaleda su sami vrhovi bogovi, pa su im zato prinosili razne,

pa i ljudske žrtve. Najviši vrh Sjeverne Ameriketakoðer je bio svet za tamošnje Indijance. Zvali su gaDenali, što na atabaskanskom jeziku znaèi Velièan-stveni. Koliko je poznato, iz Afrike nisu proistekle ve-like religije koje bi se mogli usporediti s kršæanstvom,islamom, hinduizmom ili budizmom, ali svejedno sulokalni stanovnici na najviše planine smjestili svojebogove. U Europi, jednako kao i u našoj domovini,crkve su graðene na uzvisinama ili visokim besputnimplaninama. Prije dolaska kršæanstva za Ilire su mnogeplanine takoðer bile svete, o èemu govore i današnjitoponimi.

Australijski Aborigini mnoga su tamošnja uzvi-šenja smatrali svetim mjestima, od kojih je najpozna-tiji granitni monument Uluru, u samom srcu toga kon-tinenta. Oceanija je po raznolikosti i kolièini raznihvjerovanja najmanje istražena ali time i vrlo zanim-ljiva. Jedini kontinent za èije vrhove nisu vezanenikakva religijska vjerovanja jest Antarktika što jerazumljivo, jer na njemu nije moguæ život za èovjeka.

Knjiga je bogato ilustrirana s tristotinjak slika uboji, zbog èega veæ samo njezino prelistavanje pružapravi estetski doživljaj, a ni tekst nije ništa manjezanimljiv. Ukupno knjiga ima 308 stranica, format je23,5 × 31,5 cm, a nakladnik knjige je »Profil Interna-tional« iz Zagreba (cijena knjige je 250 kuna).

Alan Èaplar

PLANINARSKA KARTAMOSLAVAÈKE GORE

Prvo izdanje planinarske karte izdano je u travnju2005., a nakladnik je Hotel »Vila Gariæ« iz Podgariæa.Kartu su izradili Marko Špikiæ, Zoran Kovaèiæ iŽeljko Tomac.

Na zemljovidu dimenzija 33 × 47 cm ucrtane suceste i potoci na zelenoj podlozi, a istièu se crvenooznaèene markirane staze. Ovo je svakako najop-sežnija dosad izdana karta Moslavaèke gore. OsimGariæ grada, Humke i Visa tu su i brojni drugi lokali-teti. Na zapadu gore, karta obuhvaæa Popovaèu,planinarsku kuæu u Moslavaèkog Slatini, Jelengrad ijezero Pleterac. Na poleðini karte opisano je 10 pu-tova s polazištem i ciljem u hotelu »Vila Gariæ« u Pod-gariæu. Svaki kružni put ima svoj naziv i vrijeme hoda,npr. »Hotelska obilaznica« – 1 sat, »Hajduèka ruta« –3,5 sati, »Putovima pavlina« – 5 sati, »Erdödijevatransverzala« – 9 sati. Tu je i opis puta i prigodna foto-grafija, ocjena težine i opis usputnih znamenitosti.

Na karti je upisana cijena 10 kuna, a kartu mo-žete dobiti i besplatno kao gost hotela »Vila Gariæ«,tel. 043/540-900, e-mail: hotel@vila-garic.hr, www.vila-

garic.hr.Stipe Božiæ predstavio je svoju knjigu 27. prosinca u Zagrebu

ALA

N È

AP

LAR

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 72

73

Karta je odlièno pomagalo za obilazak Planinar-skog puta Po Moslavaèkoj gori. Vrh Vis (437 m) jekontrolna toèka Hrvatske planinarske obilaznice.Karta pruža više moguænosti prilaza tom vrhu, uz po-vratak nekim drugim putom. Zdenko Kristijan

GLASNIK »KAMENARA« BR. 12Šibenski HPD »Kamenar« može se pohvaliti da

je, uz »Hrvatski planinar« i »Lièki planinar«, najljepšiplaninarski èasopis u Hrvatskoj. Iako izlazi rijetko,otprilike kao godišnjak (12 brojeva u jedanaest

godina), posve ispunjava svoj zadatak, tj. dokumen-tira rad najstarijega šibenskog društva (osnovano je1926.), a dokumentira ga na najbolji naèin: reportaža-ma s kolor-fotografijama. U 12. broju istièe se »Foto-zapis s pohoda na Šar-planinu« Ante Jurasa objavljenna duplerici, s 10 slika u boji. Urednica ovog broja jeJosipa Petrina, a valja primijetiti da se u svakom brojujavlja lijep broj novih suradnika i da je sadržaj razno-lik, za svakoga ponešto. Naklada 300 primjeraka, dobivase besplatno, adresa izdavaèa: HPD »Kamenar«,Radiæeva 79a, 22000 Šibenik. prof. dr. Željko Poljak

LIÈKI PLANINAR 4/2005Novi broj »Lièkog planinara«, tiskan u prosincu

2005. donio je, po veè ustaljenom obièaju, brojne za-nimljive èlanke i obilje lijepih fotografija s Velebita.U ovom broju istièu se zanimljiva sjeæanja KrešimiraFrankiæa, èlanak Ane Lemiæ o selu Jadovnu i doživljajprolaska kroz Malu Paklenicu Branke i Slavka Stan-koviæa, a tu je i nekoliko manjih èlanaka o velebitskimputovima i flori.

Povodom 10. obljetnice izlaska prvog broja»Lièkog planinara« HPD »Visoèica« i HPD »Prpa«ukorièili su nekoliko zadnjih godišta (2002. – 2005.) uknjigu s više od 360 stranica, koja æe se moæi nabavitipo cijeni od 120 kuna. Na taj naèin naša najljepša pla-nina dobiva još jednu omašnu knjigu – potpuno za-služeno, jer je u proteklih deset godina »Lièki plani-nar«, najprije pod uredništvom Tomislava Èaniæa, apotom Ane Lemiæ i Vlade Prpiæa, izrastao u prepo-znatljivo i nezaobilazno glasilo o Velebitu i njegovimljudima. Alan Èaplar

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 73

PRIZNANJA U 2005. GODINI (1. 1. – 31. 12. 2005.)PLANINARSKO DRUŠTVO BZ SZ ZZ PP VP UK

1. Obruè, Jelenje -- 1 4 4 3 122. Željeznièar, Zagreb -- 2 3 3 2 103. Zagreb-Matica, Zagreb 4 4 1 -- 1 104. Kamenjak, Rijeka 5 1 1 1 -- 85. Japetiæ, Samobor 4 -- 1 3 -- 86. Glas Istre, Pula 4 1 2 -- 77. Bilo, Koprivnica 3 -- 3 1 -- 78. Dugi vrh, Varaždin 2 2 1 1 -- 69. Lisina, Matulji 3 -- -- 2 -- 5

10. Runolist, Oroslavje 3 2 -- 511. Jastrebarsko, Jastrebarsko 5 -- 512. Kamenar, Šibenik -- -- 2 1 1 4Ukupni broj priznanja u 2005. 49 26 23 19 11 128

Ostala društva s popisa imaju 3, 2 ili 1 priznanje. Na popisu jeukupno 41 planinarsko društvo, od toga je 7 novih.

Kratice:

BZ = bronèana znaèka, SZ = srebrna znaèka, ZZ = zlatna znaèka, PP = posebno

priznanje, VP = visoko priznanje, UK = ukupno

TABLICA PRIZNANJA (21. 5. 2000. – 31. 12. 2005.)PLANINARSKO DRUŠTVO BZ SZ ZZ PP VP UK

1. Željeznièar, Zagreb 43 28 18 16 10 1152. Japetiæ, Samobor 25 16 10 8 4 633. Zagreb-Matica, Zagreb 24 11 7 4 2 484. MIV, Varaždin 13 10 10 6 4 435. Dugi vrh, Varaždin 15 10 8 5 3 416. Obruè, Jelenje 7 6 5 5 4 277. Ericsson N. Tesla, Zagreb 10 7 4 4 1 268. Dubovac, Karlovac 11 7 3 – – 219. Stanko Kempny, Zagreb 7 6 3 3 2 21

10. Jastrebarsko, Jastrebarsko 8 3 3 3 3 2011. Kamenjak, Rijeka 9 3 1 1 – 1412. Bilo, Koprivnica 6 3 3 1 – 1313. Kamenar, Šibenik 3 3 3 2 1 1214. Lisina, Matulji 5 2 2 2 – 1115. Gradina, Konjšèina 5 3 2 1 – 11Sva priznanja 2000 – 2005. 305 176 110 82 42 715

S 10 priznanja su: »Glas Istre« Pula, »Dilj gora« Slavonski Brod,»Vinica« Duga Resa i »Susedgrad« Zagreb itd. Ukupno u tablici ima69 planinarskih društava, od toga 5 iz Slovenije.

74

BRONÈANA ZNAÈKABR. IME I PREZIME ÈLAN PLANINARSKOG DRUŠTVA

283. Ivan Dömötörffy Japetiæ, Samobor284. Ivan Uremoviæ Jastrebarsko, Jastrebarsko285. Željka Bariæ Kamenjak, Rijeka286. Aleksandar Cuculiæ Kamenjak, Rijeka287. Anðelko Sojè Runolist, Oroslavje288. Milena Bošnjak Bilo, Koprivnica289. Antun Mlinareviæ Ptuj, Ptuj, SLO290. Nikola Guid TAM, Maribor, SLO291. Branko Kokoliæ Runolist, Oroslavje292. Žarko Roèek Lipa, Lipik293. Verica Havoiæ Belecgrad, Belec294. Ružica Medvariæ-Braèko Bilo, Koprivnica295. Zvonimir Plantaš Jastrebarsko, Jastrebarsko296. Krzysztof Chmura nije èlan PD (iz Zagreba)297. Nevenko Kraševac Runolist, Oroslavje298. Damir Šantek Zagreb-Matica, Zagreb299. Nikola Šebrek MIV, Varaždin300. Mirko Kos Jastrebarsko, Jastrebarsko301. Ana Kos Jastrebarsko, Jastrebarsko302. Ruža Jakupek Dugi vrh, Varaždin303. Vladimir Jakupek Dugi vrh, Varaždin304. Milan Turkalj MIV, Varaždin305. Katija Vlahušiæ Dubrovnik, Dubrovnik

SREBRNA ZNAÈKA156. Mario Maršaniæ Obruè, Jelenje157. Silvija Vahtariæ Vinica, Duga Resa158. Sreèko Host Pliš, Klana159. Dragan Lisica Mosor, Split160. Vida Ofak Koèevje, Koèevje, SLO161. Uroš Marèiæ Kamenjak, Rijeka162. Zlatko Matkoviæ Željeznièar, Zagreb163. Ivanka Konèevski Željeznièar, Zagreb164. Saša Jagarèec Sisak, Sisak165. Mirjana Èavlina Zagreb-Matica, Zagreb166. Anðelko Sojè Runolist, Oroslavje167. Zoran Majnariæ Petehovac, Delnice168. Branko Kokoliæ Runolist, Oroslavje169. Manda Ašiæ Zagreb-Matica, Zagreb170. Josip Pejša Ante Bedalov, Kaštel Kambelovac171. Branko Bednjanec Zagreb-Matica, Zagreb172. Krzysztof Chmura nije èlan PD (iz Zagreba)173. Damir Plešnik Grafièar, Zagreb174. Ruža Jakupek Dugi vrh, Varaždin175. Vladimir Jakupek Dugi vrh, Varaždin176. Damir Bezuh Ericsson N. Tesla, Zagreb

HRVATSKA PLANINARSKA OBILAZNICA11. popis obilaznika (srpanj - prosinac 2005.)

pripremio: Zdenko Kristijan, Samobor

PREGLED DODIJELJENIH PRIZNANJA HPOPO PLANINARSKIM DRUŠTVIMA

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 74

75

ZLATNA ZNAÈKA (75 KT)94. Damir Pleško Psunj, Pakrac95. Romina Žikoviæ Obruè, Jelenje96. Savo Milanoviæ Obruè, Jelenje97. Mario Maršaniæ Obruè, Jelenje98. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka99. Marija Kranjec Gradina, Konjšèina

100. Tomo Delovski Dugi vrh, Varaždin101. Mira Smoljanoviæ Bilo, Koprivnica102. Mladen Panduriæ Bilo, Koprivnica103. Kristina Mihaliæ Japetiæ, Samobor104. Zlatko Matkoviæ Željeznièar, Zagreb105. Ivanka Konèevski Željeznièar, Zagreb106. Katica Jurièev Kamenar, Šibenik107. Dijana Tudoriæ Kamenar, Šibenik108. Josip Pejša Ante Bedalov, Kaštel Kambelovac109. Branko Bednjanec Zagreb-Matica, Zagreb110. Dominik Horvat Željeznièar, Zagreb

POSEBNO PRIZNANJE (100 KT)68. Romina Žikoviæ Obruè, Jelenje69. Savo Milanoviæ Obruè, Jelenje70. Mario Maršaniæ Obruè, Jelenje71. Sergej Stipanièev Kamenjak, Rijeka72. Alojz Kranjec Gradina, Konjšèina73. Tomo Delovski Dugi vrh, Varaždin74. Dr. Berislav Banek PK Hrv. lijeènièkog zbora, Zagreb75. Branka Pinjušiæ Japetiæ, Samobor76. Katica Jurièev Kamenar, Šibenik77. Stjepan Hanžek Belecgrad, Belec78. Kristina Jurèiæ Lisina, Matulji79. Dean Jurèiæ Lisina, Matulji80. Branko Razum Japetiæ, Samobor81. Dominik Horvat Željeznièar, Zagreb82. Ivanka Konèevski Željeznièar, Zagreb

VISOKO PRIZNANJE (125 KT)36. Jure Marukiæ Željeznièar, Zagreb37. Romina Žikoviæ Obruè, Jelenje38. Savo Milanoviæ Obruè, Jelenje39. Zdravko Antolkoviæ Kamenar, Šibenik40. Mijo Šoš Dilj gora, Slavonski Brod41. Marija Kljaiæ Zagreb-Matica, Zagreb42. Jadranko Popoviæ Obruè, Jelenje

Napomene uz popis priznanja HPO: 1. Damir Pleško iz HPD »Susedgrad« Zagreb upisao se u HPD

»Psunj« Pakrac (Vidi: Bronèana znaèka br. 207, Srebrna 123 iZlatna br. 94)

2. Silvija Goreta (Bronèana zn. br. 239) promijenila je prezime uVahtariæ (Srebrna zn. br. 157)

3. Dijana Tudoriæ iz PK »Split« (Bronèana znaèka br 110, Srebrna91) uèlanila se u HPD »Kamenar« Šibenik i želi da se svapriznanja HPO vode pod »Kamenar«.

POLJAK NA HRVATSKOJPLANINARSKOJ OBILAZNICI

Krzysztof Chumra (èitaj: Šištof Hmura) jepoljski državljanin koji veæ nekoliko godina živi iradi u Zagrebu kao konzultant na Projektureforme lokalne samouprave, sada zamjenik direk-tora Urban instituta u Zagrebu. Roðen je 1957. uPoljskoj, a do dolaska u Zagreb živio je u Varšavi.Osim po Poljskoj, planinario je po Andama, Škot-skoj i Austriji, a nedavno je bio na Triglavu. Nijeèlan nekog planinarskog društva u Poljskoj.

Obilazak Hrvatske planinarske obilaznicezapoèeo je 2003. godine. Obišao je 52 vrha u 15 po-druèja i koncem studenog 2005. primio je bronèanui srebrnu znaèku HPO. Osim više obilaznika iz su-sjedne Slovenije, on je prvi strani državljanin naHrvatskoj pl. obilaznici iz neke udaljenije zemlje.

U Poljskoj postoji slièna obilaznica, kod kojese zbrajaju prijeðeni kilometri. Hrvatska planinar-ska obilaznica mu se sviða jer je jednostavno konci-pirana, a izbor kontrolnih toèaka je pokazatelj štoje zanimljivo na hrvatskim planinama. Pred plani-narom Chmurom su još mnogi hrvatski vrhovi i akonastavi obilaziti dosadašnjim tempom zlatna znaèkaje blizu!

Dio okupljenih na sveèanosti dodjele posebnih i visokihpriznanja HPO 17. prosinca 2005.

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 75

POZIV NA TEÈAJ ZA MARKACISTEOvaj je èlanak zapravo poziv planinarima da se

ukljuèuju na teèajeve za markaciste koje organiziraKomisija za planinarske putove HPS-a, a nakonzavršenog teèaja da aktivno sudjeluju u održavanjaplaninarskih putova. Komisija za planinarske putoveorganizira tri do èetiri teèaja za markaciste godišnje usvim krajevima Hrvatske i time doprinosi širenju znanja o oznaèavanju putova za planinare. U proljeæe ovegodine održat æe teèajeve na Medvednici i u Gorskom kotaru, a u jesen u Slavoniji i Lici. Pozivamo sva planinar-ska društva koja održavaju putove, a nemaju markaciste ili ih imaju u premalom broju, da se odazovu i na teèajpošalju barem dva do tri svoja èlana.

Teèajeve za markaciste održat æe Komisija za planinarske putove HPS-a na Medvednici 22. – 23. travnja

2006. i u Gorskom kotaru 20. – 21. svibnja 2006. Na tim teèajevima mogu sudjelovati planinari iz èitave Hrvatske.

76

Što ste u mislima odgovorili na pitanje iz naslova?Pretpostavljam da je odgovor potvrdan, jer je jasno dabi veæini planinara mnoge prelijepe planine bezmarkacija ostale nedostupne. Uz naslovno pitanje idejoš jedno: kako želite da putovi budu markirani? Sviæete reæi: dobro, lijepo, ispravno, tako da ne zalutamo.Oèekivat æete da markacije budu propisane velièine iuredne i da se nalaze baš tamo gdje trebaju biti – daih nije ni premalo ni previše, a prije raskrižja svakakoda se naðe znak koji æe vas upozoriti na križanje. Jošoèekujete da na svakom križanju markiranih putovabude napisano kamo koji vodi, a na poèetku puta dabude putokaz s upisanim ciljevima i udaljenostima.

A sada najvažnije pitanje: tko to treba uèiniti?Jasno je samo po sebi da sve to trebaju uèiniti »nekiplaninari« i da sve to treba biti dobro napravljeno.Nije li tako, prigovaramo i ljutimo se – i to s pravom,jer je svatko od nas negdje zalutao zbog loše postavlje-nih ili slabo održavanih planinarskih oznaka.

Takoðer, èesto nailazimo na neuredne i neuspjelemarkacije raznih dimenzija. Za lijepe markacije toè-nih dimenzija potrebna je vještina baratanja s bojomi kistom, no to nije teško nauèiti. Gdje postaviti mar-kaciju, kako oznaèiti raskrižje markiranih putova,naglo skretanje, poèetak i cilj puta – to su veæ složenijapitanja o kojima treba razmisliti i postupiti u skladu spropisanim pravilima za oznaèavanje planinarskihputova koja je utvrdila Komisija za planinarske pu-tove HPS-a. Cilj primjene tih pravila je da obaviješte-nost planinara duž svakog markiranog puta budepodjednako dobra.

Vidim dva razloga zašto su mnogi naši putovirazmjerno slabo oznaèeni i održavani. Jedan je neza-interesiranost planinara za rad na markiranju. Veæinaplaninara rado se koristi markiranim putovima jer se

bez njih uglavnom ne može, ali sami nisu baš spremniodvojiti jedan vikend u godini za ureðenje nekog putai obnovu markacija. Takoðer, važan je razlog stanjuna terenu nedovoljno poznavanje pravila o oznaèava-nju planinarskih putova. Vrlo èesto putove za plani-nare trasiraju i markiraju planinarska društva koja ne-maju u svojim redovima nijednog èlana sa završenimteèajem za markaciste. Na tim teèajima planinari semogu upoznati s novijim i boljim naèinima oznaèa-vanja.

Moje pitanje iz naslova ustvari je upuæeno upravoonim »nekim planinarima«, jer želim pobuditi svijesto važnosti markiranja i održavanja putova. Ta bi svijesttrebala postojati unutar svakog planinarskog društvakoje želi imati vlastiti planinarski put ili sudjelovati uodržavanju nekog puta od zajednièkog interesa.

Jasna Kosoviæ,predsjednica Komisije za putove HPS-a

PLANINARI, TREBAJU LI VAM MARKIRANI PUTOVI?

Markacije su za planinare isto što i prometni znakoviza vozaèe

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 76

77

HPD »Zavižan« iz Senja dobilo je 2003. godinena korištenje od Hrvatskih šuma, Uprave šuma Senj,šumarsku baraku na Mrkvištu. Tijekom proteklihdviju godina senjski planinari kuæu su uredili za plani-narske potrebe.

Kako se dugo nije koristila, kuæa je bila u lošemstanju, pa je bilo potrebno uložiti mnogo rada da seuredi. Oèišæena je cisterna, ureðen krov i žlijeb, tedimnjaci. U baraci su ureðene èetiri prostorije za spa-vanje s ukupno 45 kreveta, dnevni boravak i kuhinjasa štednjakom i svim potrebnim inventarom.

Kuæa se nalazi na asfaltnoj cesti Krasno – Štiro-vaèa, kod odvojka za Alan. Do nje se može priæi cesta-ma Senj – Sv. Juraj – Krasno – Mrkvište (60 kmasfaltne ceste), s Jadranske magistrale od skretanja zaJablanac preko Alana do Mrkvišta 26 km (10 kmasfalta, ostalo makadam), cestom Otoèac – Krasno –Mrkvište (55 km asfaltne ceste) ili cestom Karlobag –Šušanj – Baèiæ kosa – Kugina kuæa – Štirovaèa –Mrkvište. Zahvaljujuæi svojem položaju, kuæa jerazmjerno lako dostupna. Nadmorska visina kuæe je1276 metara.

U tijeku ljeta 2005. godine (srpanj i kolovoz) biloje organizirano dežurstvo vikendom, a tako æe biti isljedeæih godina. Za ostale dane kljuè se može posu-diti kod predsjednika Društva Željka Matijeviæa, tel.053/881-069 (ured) i 053/ 882-946 (stan).

Mirko Belaviæ

IZLETI OD MRKVIŠTAMrkvište je zahvalno ishodište za izlete po

sjevernom i srednjem Velebitu. Od same kuæe naMrkvištu ureðene su i markirane dvije nove staze,na vrhove Javornik (1507 m) i Šegotski Tadijevac(1494 m)

Mrkvište – vidikovac – Javornik 1hOd kuæe na Mrkvištu na istok staza ulazi u

šumu i šumskom vlakom vodi 15 minuta, a nakontoga se uspinje 25 minuta do vidikovca s lijepimvidikom na Štirovaèu. Od vidikovca do vrha Ja-vornika (1507 m) ima još 15 minuta uspona.

Mrkvište – Šegotski Tadijevac 1hZanimljiv je i uspon od Mrkvišta na Šegot-

ski Tadijevac (1494 m). Od kuæe na Mrkvištupreko ceste treba krenuti za markacijom laganimusponom na zapad u šumu. Za 15 minuta prela-zimo šumsku cestu i nastavljamo uspon u smjeruzapada te za 40 minuta stižemo na vrh. S vrha sestaza spušta na zapad do dvije velike vrtaèe i ot-vora velike jame. Planira se produljenje marka-cije preko Balenskih doèiæa do Goljaka (1605 m)i Goliæa (kota 1570 m), sa silazom na cestu Alan– Mrkvište.

MRKVIŠTE – NOVA PLANINARSKA KUÆA NA VELEBITU

Nova planinarska kuæa senjskih planinara na Mrkvištu

AN

A L

AP

AC

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:36 Page 77

78

PLANINARSKA KUÆA »MIROSLAV HIRTZ« U JABLANCU

Planinarska kuæa »Miroslav Hirtz« nalazi se nadominantnom položaju trajektne luke i malenog turi-stièkog mjesta Jablanca na visini od 26 metara. To jekuæa koju je oko 1930. godine sagradio Miroslav Hirtz(1878 – 1944), struènjak za ornitologiju, pisac, pjesniki zaljubljenik u Velebit, sin još poznatijeg istraživaèahrvatske flore, geografa i speleologa te planinarskogpublicista Dragutina Hirca (1853 – 1921). Nakon smrtiMiroslava Hirtza vilu koja se tada zvala »Vila lacerta«(Vila gušterica), otkupio je 1955. PSH od njegovih na-sljednika, elektrificirao, uredio cisternu velikog kapa-citeta i prigradio depandansu. Upravljanje kuæompovjereno je prvo planinarskom društvu »Zavižan« izSenja, 1962. predana je na upravljanje »Japetiæu« izSamobora da bi 1980. godine upravljanje preuzeloHPD »MIV« (tada pod nazivom »LTA«) iz Varaž-dina.

Svojim položajem nadomak Nacionalnom parku»Sjeverni Velebit« i na ivici Parka prirode »Velebit«,u blizini uvale Zavratnice, kuæa je idealno ishodište zauspone i cilj za silazak s Velebita te za ugodne šetnjepješaèkim stazama u okolici. Zahvaljujuæi izgradnjiautoceste Zagreb – Split, sada je još lakši i brži pri-stup kuæi iz smjera Zagreba (od èvora Žuta Lokvapreko Senja do Karlobagu ima oko 60 km).

PD »MIV« održava planinarsku stazu od Jablan-ca do Alana (oko 4 sata) te niz staza u okolici kuæe.U blizini kuæe ureðeni su prilazi do vidikovca, Klaèa-nice, Zavratnice i Stinice. PD »MIV« takoðer se brineo planinarskom putu od grada Raba do vrha otokaRaba Kamenjak (408 m). Gornju polovicu te staze

èini Premužiæeva staza, slièna onoj koju je izgradio nasjevernom i srednjem Velebitu.

Planinarska kuæa u Jablancu otvorena je od 1.svibnja do 1. listopada, a izvan sezone otvara se zaveæe grupe uz najavu. Zimska soba kraj kuæe može sekoristiti tijekom cijele godine, a kljuè se uz predoèenjeplaninarske iskaznice može dobiti u kuæi br. 48 obi-telji Dragièeviæ (pokraj trgovine). U vrijeme sezoneplaninarska kuæa ima mobitel 091/55-05-593, a uostalo vrijeme obvavijesti se mogu dobiti od ZlatkaPeršiæa na tel. 042/232-377 i mob. 091/55-47-667.

Da bi udovoljilo propisima iZakonu o ugostiteljstvu (registri-rana ugostiteljska i trgovaèka dje-latnost) HPD »MIV« osnovala jetvrtku »Planinar« d.o.o. za uprav-ljanje planinarskim domovima, štodežurne èlanove društva dodatnooptereæuje voðenjem poslovnihknjiga i drugih poslova prema pro-pisima o ugostiteljstvu. Treba zah-valiti mnogobrojnim aktivistimadruštva koji su uz materijalnu po-moæ Metalske industrije Varaždin(MIV) omoguæili da planinarskakuæa u Jablancu ponosno možepružiti udoban smještaj svimplaninarima i drugim ljubiteljimaprirode.

Milan Turkalj

Èlanovi HPD »MIV« ispred planinarske kuæe »Miroslav Hirtz«

Vila Miroslava Hirtza, 26 metara iznad mora, nakon iz-gradnje 1930. godine

MIL

AN

TU

RK

ALJ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:37 Page 78

79

SVEÈANO OBILJEŽENA80. OBLJETNICA HPD »MOSOR« SPLIT

HPD »Mosor« iz Splita nizom akcija u prošlojgodini obilježilo je 80. obljetnicu osnutka HPD-ovepodružnice »Mosor«.

U obilježavanje jubileja ukljuèile su se sve sekcijei odsjeci. U lipnju je uspješno organizirana troèlanaalpinistièka ekspedicija na 6194 m visoki MountMcKinley na Aljasci. Speleolozi su organizirali speleo-lošku školu, a tijekom ljeta u višednevnim akcijamaistraživanja jame Nevidna voda na Dinari dosegnulidubinu –450 m. Športski penjaèi su organizirali šport-sko-penjaèku školu i boulder natjecanje za prvenstvoHrvatske. Gospodarska komisija i markacisti su dugo-trajnom pripremom i upornošæu na najvišem mosor-skom vrhu Velikom Kablu podigli i blagoslovili šestmetara visok drveni križ. Planinarsko-izletnièka sek-cija organizirala je brojne izlete po planinama širomHrvatske i opæu planinarsku školu.

U prigodi obilježavanja 80. obljetnice »Mosora«dodijeljeno je 19 društvenih priznanja èlanovima kaoznak pažnje za višegodišnju aktivnost i postignuterezultate u planinarskom djelovanju, za doprinos uradu i razvitku HPD »Mosor«, te kao poticaj zadaljnju aktivnost u planinarskoj udruzi. U galerijiFoto-kluba Split otvorena je izložba planinarskih fo-tografija s fotografijama planinara iz cijele Hrvatske,koju je posjetio velik broj planinara i graðana Splita.

Krajem godine odr-žano je nekoliko poseb-nih sveèanosti. Najprijeje u dvorani Hrvatskognarodnog kazališta uSplitu održana sveèanasjednica pod pokrovi-teljstvom gradonaèel-nika Splita, u kojoj susudjelovali predstavniciGrada, HV-a, HPS-a,HGSS-a, drugih plani-narskih udruga, te broj-ni èlanovi i gosti. Tom prilikom prikazano je 80 godiš-nje djelovanje Društva i uruèena priznanja HPS-azaslužnim èlanovima (11 bronèanih znakova, jedansrebrni, tri zlatna znaka i dvije Plakete HPS), a Mosorje dobio i posebno priznanje HPS. Tom prilikom pro-moviran je novi, upravo tiskani planinarski zemljovidMosora. Na kraju sveèanosti bio je prireðen prigodnidomjenak.

U prostorijama Mosora je otvorena izložba foto-grafija s prikazom postignutih rezultata iz povijestiDruštva, a kao završna sveèanost, na dan osnivanja 4.prosinca, na Mosoru je u planinarskom domu »Um-berto Girometta« bila završna fešta i druženje gene-racija mosoraša. Goran Gabriæ

Sveèana sjednica »Mosora« u Hrvatskom narodnom kazalištu

VLA

DIM

IR IL

IÆ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:37 Page 79

80

55 GODINA HPD »ZAVIŽAN« U SENJUU planinarskoj kuæi »Sijaset« održana je 11.

prosinca 2005. godišnja skupština HPD »Zavižan«. Pohladnom i vjetrovitom vremenu u kuæi se okupilo 25èlanova, od kojih su neki došli pješice od Senja prekoRonèeviæ doca. Skupštinom su ujedno obilježeniSvjetski dan planina i 55. obljetnica rada Društva.Crtice iz povijesti planinarstva na podruèju GradaSenja i rada Društva pripremio je Mirko Belaviæ, a na-zoènima se sjeæanjima o osnivanju Društva 4. svibnja1950. obratio Juraj Tomljanoviæ, popularni ÐukaDada, jedini živuæi èlan prvog Upravnog odbora. Nakonskupštine druženje je nastavljeno uz zajednièki ruèak.

U protekloj je godini HPD »Zavižan« organizi-ralo izlete na Krk, Rab, Zavižan, Bitoraj, Korenskivrh, Stap, Oštri Medvjeðak, Biokovo i Mosor, Èvrs-nicu, Papuk i Kopaèki rit, nacionalne parkove Kornatii Krka, a organizirano je i tradicionalno logorovanjena Mrkvištu. Na Mrkvištu je ureðena nova planinar-ska kuæa s 45 ležajeva i markirane su staze na Javor-nik i Šegotski Tadijevac. Za pomoæ u ostvarivanju pla-niranih ciljeva dodijeljene su zahvalnice, a nekolicininajaktivnijih èlanova društvena priznanja.

U program rada za 2006. uvršteni su brojni pla-ninarski pohodi, daljnje ureðenje kuæe na Mrkvištu,sanacija krova kuæe u Sijasetu, ureðenje i markiranjestaza Šegotski Tadijevac – Goljak – cesta Alan –Mrkvište i Jadièeva plan na Senjskom bilu – SvetišteMajke Božje Krasnarske. U dogovoru s HPS-om,Društvo je prihvatilo domaæinstvo Dana hrvatskih pla-ninara 17. i 18. lipnja na Mrkvištu. Mirko Belaviæ

30. OBLJETNICA HPD »DUGI VRH«VARAŽDIN I 9. PLANINARSKI TJEDAN

Završavajuæi obilježavanje 30. obljetnice rada,HPD »Dugi vrh« iz Varaždina od 5. do 12. prosincaorganiziralo je svoj 9. Planinarski tjedan. Planinarskimtjednom, kojim se inaèe obilježava završetak jednogo-dišnje djelatnosti, bili su obuhvaæeni predstavljanjespomenice, planinarska predavanja, sveèana sjednicaSkupštine i izložba planinarske fotografije. O spome-nica HPD »Dugi vrh«, koja je proglašena najboljimplaninarskim publicistièkim djelom u 2005. godini, pi-sano je i u »Hrvatskom planinaru« br. 11/2005.

Vrlo zanimljiva predavanja uz slikovne i filmskeprikaze održali su Zlatko Smerke, Marijan Fabeta iAnica Vrbanec u suradnji s Velimirom Maèkoviæem.Sveèana sjednica Skupštine, uz božiæno-novogodišnjedruženje, održana je u vatrogasnom domu. O uspješ-nom djelovanju društva u proteklih 30 godina govo-rio je predsjednik Zvonimir Krajcer, a nakon pozdra-va i èestitki Janka Pavetiæa, predstavnika poglavarstvaGrada Varaždina, Milivoja Rihtariæa u ime HPS-a teZvonimira Kuštera, direktora sponzorske tvrtke TIVA,

dodijeljene su prigodne spomenice mnogobrojnimaktivistima društva i sponzorima koji su uglavnom naj-više doprinijeli izgradnji planinarske kuæe u bliziniizletišta »Vagon« na Grabrovcu, èije otvorenje seoèekuje tijekom 2006. godine. Priznanja HPS-a uruèioje proèelnik Komisije za priznanja HPS-a MilivojRihtariæ: zlatni znak Ani Ðorðeviæ, srebrni znakMoniki Vorih, Milanu Poljaku, Tomi Dolovskom,Milivoju Turku, Predragu Labašu i Sreæku Aleško-viæu, a bronèani znak Vladi Antonoviæu, Pauli Lo-vrenèiæ, Josipu Rohteku, Ivanu Rogini i VladimiruJakupeku. Skupština je završila domjenkom i druže-njem, uz muzièku pratnju Budimira Mucka, koji jeizveo niz prigodnih pjesama.

Planinarski tjedan završio je u ponedjeljak 12.prosinca otvorenjem izložbe planinarske fotografije ugaleriji Foruma mladih Varaždina, koju su realiziralii postavili Mario Sokoliæ i Zlatko Pap. Izložbu, nakojoj se predstavilo 11 autora s 34 fotografije, otvorioje predsjednik društva Zvonimir Krajcer. Sve nave-deno govori da je HPD »Dugi vrh« sa sve veæimbrojem aktivista i oko tristotinjak èlanova, od kojih jepolovica mladih osnovnoškolaca, na dobrom putudaljnjeg napretka, pa im i ovom prilikom èestitamo nadosadašnjim rezultatima i želimo daljnju uspješnudjelatnost. Milan Turkalj

PET GODINA PD »DUGA«U proteklih pet godina PD »Duga« iz Rijeke u

svoje je redove uèlanila 386 planinara i organizirala257 izleta s 6360 sudionika. Osim hrvatskih planina,èlanovi su planinarili u Italiji, Austriji, Slovaèkoj,Bugarskoj, Grèkoj, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji,Bosni i Hercegovini te u Sloveniji, osvojivši pritom 29dvotisuænjaka. Organizirane su tri planinarske škole,a nekoliko èlanova prošlo je teèaj za vodièe i marka-ciste. Društvo je takoðer sudjelovalo nekoliko puta upošumljavanju u okolici Rijeke, a kao doprinos pro-jektu »Rijeka – Zdravi grad« svake godine organiziradva izleta. Ljiljana Stojnoviæ

Otvorenje izložbe fotografija èlanova HPD »Dugi vrh«

MIL

AN

TU

RK

ALJ

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:37 Page 80

PREMINUO HEINRICH HARRERDana 7. sijeènja 2006. u svojoj 93. godini u Frei-

sachu (Austrija) preminuo je alpinist Heinrich Harrer. Svjetsku slavu postigao je još 1938. kada je biosudionik prvog uspona kroz »Stijenu ubojicu«, sjever-nu stijenu Eigera u Bernskim Alpama – jednog od tzv.tri posljednja alpska problema. No, planinarska, ali isvjetska javnost više ga pamti kao pisca knjige »Sedamgodina u Tibetu« kojom je skrenuo pozornost na izu-zetne prirodne ljepote Tibeta, najveæe visoravni nasvijetu, a posebno na tragiènu sudbinu duhovnog voðetibetskog budizma 14. Dalaj Lame.

Harrer je 1939. bio èlan njemaèke himalajske eks-pedicije na Nanga Parbat. Kada je kasnije te godineEngleska objavila rat Njemaèkoj, Harrer je kao sudio-nik te ekspedicije interniran u Indiji, ali je 1944. zajed-no s još jednim èlanom Peterom Aufschneiteromuspio pobjeæi u Tibet. Uz velike napore i pustolovine1946. dolaze u Lhasu gdje se Harrer kao prvi zapad-njak uspio približiti do tada nedostupnom najvišembudistièkom sveæeniku i bio njegov uèitelj sve do DalajLaminog prvog egzila 1951. godine u Indiju. Pedesetgodina kasnije o tim dogaðajima je snimljen film »Sedam godina u Tibetu«, a Harrera je igrao amerièkiglumac Brad Pitt. Austrijski konzulat i Planinarski sa-vez Hrvatske ugostili su 1974. Heinricha Harrera uZagrebu kojom prigodom je održao nezaboravno pre-davanje o svom usponu u Eigeru i boravku u Tibetu.

Darko Berljak

HP 02-2006.qxp 26.1.2006 19:37 Page 81

HP 02-2006.qxp 17.4.2006 8:23 Page 8