Goran Milas Psihologija marketinga - bib.irb.hr · psihologija marketinga † 5 Psihološki pristup u izuèavanju marketinških aktivnosti i ponašanja potrošaèa nipošto nije nov,

Goran MilasPsihologija marketinga

nakladnik

Target d.o.o.

Kneza Mislava 5/III, Zagreb

za nakladnika

prof. dr. sc. Nenad Karajiæ

recenzija

prof. dr. sc. Ljiljana Kaliterna-Lipovèan

prof. dr. sc. Ognjen Èaldaroviæ

lektura

Lidija Menges, prof.

dizajn i prijelom

Lidija Novosel, dipl. diz.

tisak

MB Tisak

naklada

1000 primjeraka

ISBN 978-953-95319-0-2

copyright © za hrvatsko izdanje: Target d.o.o., 2007.Sva prava pridr�ana. Niti jedan dio knjige nije dopušteno kopirati, koristiti ili reproducirati u bilo kojem obliku ili na bilo koji naèin bez prethodnoga pisanog dopuštenja izdavaèa, osim u sluèajevima kratkih navoda u struènim èlancima i prikazima u medijima javnog priopæavanja.

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu

Nacionalne i sveuèilišne knji�nice u Zagrebu

pod brojem 638378.

Goran Milas

TargetZagreb, 2007.

Psihologijamarketinga

4 • psihologija marketinga

Predgovor izdavaèa

U agenciji Target d.o.o. ponosni smo što mo�emo predstaviti prvu knjigu u vlastitom izdanju jer time otvaramo novu stranicu u našem poslovanju. Naša je djelatnost od osnutka 1993. bila usredotoèena iskljuèivo na istra�ivanje tr�išta i u tom smo vremenu izrasli u jednu od prepoznatljivih agencija na hrvatskom tr�ištu. U buduænosti namjeravamo proširiti vlastitu djelatnost i na edukacijsko, konzul-tacijske i izdavaèke usluge, a knjiga pred vama prvi je korak u ostvarenju takve strategije. Knjiga Gorana Milasa Psihologija marketinga plod je dugogodišnjeg pre-davaèkog i istra�ivaèkog rada ovog autora iza kojeg su još dva zapa�ena naslova, Liènost i društveni stavovi i Istra�ivaèke metode u psihologiji i drugim društvenim

znanostima. Knjiga koju vam predstavljamo je takoðer svojevrsni dokument koji svjedoèi

o naporima koje smo kao znanstvenici i kolege, poduzetnici u agenciji ulagali u proteklih petnaestak godina kako bismo raskrèili put znanju kao temeljnom pokre-taèu u podruèju tr�išnog komuniciranja, posebice na polju psihologije, sociologije i marketinga. Sada, kad pred vas stavljamo prvu domaæu knjigu ove tematike, jedinstveni priruènik zavidne predanosti i osobnog anga�mana Gorana Milasa, radosni smo jer smo uspjeli u poèetnoj nakani, odr�ati se kao skupina istra�ivaèa i znanstvenika koja radi na širenju i nadila�enju granica vlastita znanja i iskustva. U toj sitnici, knjizi koja pomièe naše granice, �elimo vjerovati kako æete i vi, kao èitatelji, dobiti i prihvatiti ponešto iz znanstvenog i istra�ivaèkog svijeta koji vezuje dvije spomenute discipline.

Naposljetku, u ime izdavaèa zahvaljujem kako autoru, tako i svim suradnicama i suradnicima koji su pripomogli da knjiga Psihologija marketinga doðe do vas upravo kakvom je vidite.

U ime izdavaèa,Nenad Karajiæ

Predgovor autora

Vrijednost i va�nost neke znanstvene discipline ogleda se, s jedne strane, u njezi-noj spoznajnoj snazi – stupnju u kojem je kadra odgovoriti na temeljna pitanja iz domene kojom se bavi, a s druge, u praktiènoj primjeni vlastitih spoznaja – stupnju u kojem unapreðuje �ivot pojedinca i društva. Psihologija marketinga odgovara na izazove druge zadaæe nastojeæi na znanstveni naèin opisati i objasniti pojave potrošaèkog ponašanja, tr�išne razmjene i cjelokupnog marketinga, slu�eæi se pritom temeljnim spoznajama prikupljenima u sklopu “akademske” psihologije.

Predgovori

psihologija marketinga • 5

Psihološki pristup u izuèavanju marketinških aktivnosti i ponašanja potrošaèa nipošto nije nov, o èemu svjedoèi obilje dostupne, mahom ipak strane literature. Zasigurno se pitate, èemu onda još jedna takva knjiga? Pripremajuæi predavanja iz istoimenog kolegija na Hrvatskim studijima Sveuèilišta u Zagrebu, suoèio sam se s prilièno ozbiljnim problemom. Knjige koje sam probrao kao ponajbolje iz podruèja ponašanja potrošaèa nisu bile lišene nedostataka. Mnoge od njih bile su pisane iskljuèivo za nepsihologe, pri èemu su psihologijske teorije pojednostavljivane ili iznošene u nedovoljno preciznom obliku. U veæini njih se, bez obzira na godinu izdanja, najveæa ili iskljuèiva pa�nja poklanjala starijim teorijama koje u psihologiji više nisu aktualne ili su gotovo u potpunosti napuštene, što je stvaralo pogrešnu sliku o ovoj disciplini i njezinu razvoju. Modeli kojima je tumaèeno potrošaèko ponašanje u pravilu su predstavljani kao vrlo egzaktni i precizni iako je zapravo rijeè o vrlo grubim i krajnje hipotetièkim, u najboljem sluèaju samo djelomièno potvrðenim teorijama.

Pokušao sam stoga osmisliti i napisati knjigu koja bi izbjegla spomenute nedo-statke i bila korisna, u podjednakoj mjeri, psiholozima i nepsiholozima. Prve sam nastojao poštedjeti velikog zala�enja u psihologijske teorije koje ionako dobro poznaju, a druge sam pokušao, barem okvirno, upoznati i s novijim teorijama koje u suvremenoj psihologiji imaju mnogo veæu te�inu od klasiènih pristupa na kojima se preèesto zaustavljaju brojni priruènici iste tematike. Takoðer sam na-stojao relativizirati vrijednost korištenih modela potrošaèkog ponašanja duboko svjestan da predstavljaju samo grubi okvir i nepotvrðeno nagaðanje, a nikako konaène dosege znanosti.

Knjiga Psihologija marketinga napisana je s namjerom da se u njoj na pristu-paèan, ali i znanstveno utemeljen naèin okupe sva va�na pitanja koja vezuju ove dvije discipline. Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja u kojima se razotkriva onaj dio marketinške problematike koji poèiva na psihologiji i psihologijskim zako-nitostima (psihologija marketinga, potrošaèko ponašanje, unutarnje odrednice potrošaèkog ponašanja, okolinske odrednice potrošaèkog ponašanja, segmenti-ranje tr�išta i pozicioniranje proizvoda, komunikacijski procesi i istra�ivanja u marketingu).

Ova knjiga namijenjena je svima koji �ele nešto više saznati o tome kako psiho-logijske odrednice utjeèu na potrošaèko ponašanje, ali i onima koji marketinške odluke nastoje prilagoditi psihologiji potrošaèa. Iako sam pišuæi je, ciljao na stu-dente psihologije i drugih neekonomskih disciplina, vjerujem da æe u podjednakoj mjeri koristiti i ekonomistima marketinškog usmjerenja, struènjacima iz podruèja marketinga, ali i svima drugima koje ova tema mo�e zanimati.

Ove knjige vjerojatno ne bi ni bilo da nisam imao svesrdnu pomoæ i podršku kolega iz Targeta, prof. dr. Nenada Karajiæa i prof. dr. Ivana Rimca, zbog èega im najsrdaènije zahvaljujem. Du�an sam zahvalu i recenzentima koji su proèitali tekst i ponudili mi niz korisnih sugestija. Takoðer zahvaljujem na razumijevanju i podršci svojoj obitelji kojoj sam zbog pisanja uskratio neopravdano mnogo pa�nje i vremena.

Goran MilasZagreb, 23. o�ujka 2007.


psihologija marketinga • 7

Sadr�aj

1 Psihologija i marketing 91.1. Osnove marketinga 9

1.2. Uloga psihologije u marketingu 21

2 Potrošaèko ponašanje 272.1. Model potrošaèkog ponašanja 27

2.2. Proces donošenja odluka 32

3 Unutarnje odrednice potrošaèkog ponašanja 573.1. Afekti i kognicija 57

3.2. Kognitivni procesi vezani za obradu informacija 65

3.3. Motivacija 97

3.4. Liènost 114

3.5. Stavovi 120

3.6. �ivotni stilovi 128

4 Okolinske odrednice potrošaèkog ponašanja 1414.1. Kulturalne odrednice 142

4.2. Grupni utjecaji 151

4.3. Situacijski utjecaji 161

5 Segmentiranje tr�išta i pozicioniranje proizvoda 1675.1. Segmentiranje tr�išta 167

5.2. Pozicioniranje proizvoda 174

6 Komunikacijski procesi 1816.1. Usmena komunikacija 181

6.2. Širenje inovacija 189

6.3. Marketinška komunikacija 198

7 Istra�ivanja u marketingu 2137.1. Istra�ivaèke metode u marketingu 213

7.2. Tradicionalni pristup 217

7.3. Moderni pristupi istra�ivanja u marketingu 226

Literatura 233

Indeks pojmova 241

Sa�etak knjige 245

Book summary 249

8 • dio 1 : psihologija i marketing

osnove marketinga • 9

1Osnove marketinga

U èesto navoðenom Rjeèniku marketinških izraza (Bennett, 1988., str. 117) pojam marketinga definira se kao proces koji obuhvaæa podjednako planiranje i provedbu èetiriju aktivnosti – 1) stvaranja, 2) odreðivanja cijene, 3) promocije i 4) distribucije zamisli, dobara ili usluga – kako bi se ostvarila razmjena u kojoj æe biti zadovoljeni ciljevi pojedinaca i organizacija. Ova široka i naoko nejasna definicija zapravo je onoliko precizna koliko to mo�e biti uzimajuæi u obzir svu slo�enost i sveobuhvatnost pojma marketinga. Njome su obuhvaæeni svi sudionici ukljuèeni u marketinški lanac, organizacije koje proizvode dobra ili usluge, one koje ih prodaju i konaèno potrošaèi ili klijenti.

Glavni cilj marketinga je razmjena, shvaæena kao proces u kojem dvije ili više strana nude onoj drugoj ili drugima nešto od vrijednosti. Cijela se aktivnost odvija na tr�ištu koje se sastoji od pojedinaca i organizacija �eljnih i kadrih kupovati odreðena dobra ili usluge. Va�an dio tr�išta predstavljaju potrošaèi, pojedinci koji kupuju dobra ili usluge za sebe ili svoje kuæanstvo radi osobne uporabe.

Da bismo uopæe mogli govoriti o marketingu, potrebno je da se ispune èetiri temeljna preduvjeta (Kerin i sur., 2003.): 1) dvije ili više strana (pojedinaca ili organizacija) s nezadovoljenim potrebama, 2) �elja i sposobnost da se potrebe zadovolje, 3) komunikacijski kanal i 4) postojanje neèega za razmjenu.

1.1.

Psihologija imarketing

1


Zamislite sebe usred kolovoske vruæine kako tra�ite nešto èime biste uta�ili �eð. Vaša

potreba za piæem u tom je trenutku nezadovoljena, no za razmjenu su potrebne barem

dvije strane. Pretpostavimo stoga da se u blizini nalazi duæan koji nudi napitke rashlaðene

u hladnjaku. Iako je teško govoriti o duæanu kao subjektu s potrebom, ne mo�e se poreæi

da ga pokreæe upravo nastojanje da se roba, pa tako i izlo�eni napici, ponude kupcima i na

posljetku prodaju. Mo�e se stoga reæi da u ovom sluèaju postoje dvije strane s nezadovolje-

nim potrebama, vi s potrebom za piæem i duæan s potrebom da naðe kupce za svoju robu.

Obje strane imaju �elju zadovoljiti vlastite potrebe. Usto, meðutim, treba pretpostaviti da

su obje strane kadre vlastite �elje ostvariti, kupcu je potrebna odreðena kolièina novca, a

duæanu odgovarajuæa roba. Ako je vaš novèanik prazan, a kreditna kartica prezadu�ena ili u

duæanu nema piæa koje biste rado popili, do razmjene neæe doæi. Treæi preduvjet marketinga

jest moguænost ostvarenja komunikacije izmeðu kupca i prodavaèa. Kad ne biste mislili da

u duæanu nude piæe koje biste u tom trenutku rado popili, vjerojatno u njega ne biste ni

navraæali. Jednako tako, ni u duæanu ne bi naruèivali proizvode (piæa) za koje smatraju da ih

nitko neæe kupiti. Komunikacija izmeðu dviju strana mo�e biti vrlo slo�ena putem najrazlièi-

tijih vidova oglašavanja, ali i vrlo jednostavna. U našem primjeru je dovoljno da na izlogu

ugledate reklamni plakat Coca-Cole, èime ste obaviješteni da se proizvodi te tvrtke nude u

duæanu. Stigli smo tako i do posljednjeg preduvjeta. Marketing se javlja tijekom razmjene, u

našem sluèaju, novca za bezalkoholni napitak. Obje su se strane neèega odrekle, ali i dobile

nešto zauzvrat, èime su zadovoljile vlastite potrebe – vi ste uta�ili �eð, a duæan je zaradio

novac koji mu omoguæuje da se odr�i u poslu.

Temeljni smisao marketinga je u nastojanju da se prepoznaju potrebe i �elje potrošaèa i ponude proizvodi koji æe ih zadovoljiti. Gornje odreðenje ponešto je nejasno, ponajprije zbog uporabe “maglovito” definiranih pojmova potreba i �elja. U znanstvenoj se psihologiji oni koriste èas s jednim, èas s drugim znaèenjem, pri èemu su èesto meðusobno nerazluèivi, ali i teško odvojivi od drugih srodnih pojmova, poput poriva, nagona ili motiva. Odreda je rijeè o sastavnicama motiva-cije, u najširem smislu shvaæene kao usmjerenost prema nekom odreðenom cilju. Terminološku zbrku najbolje ilustriraju rjeènièko-enciklopedijska psihologijska izdanja (vidi primjerice Eysenck i sur., 1975. ili Petz, 1992.) te stoga valja oprav-dati korištenje upravo ovih izraza. Njihova je uporaba razmjerno udomaæena u marketinškoj literaturi, pri èemu se potrebama smatraju motivacijska stanja usmjerena na ono što je nu�no za opstanak pojedinca ili organizacije, dok su �elje upravljene prema objektima koji bi �ivot uèinili ugodnijim ili bi olakšali izvoðenje odreðenih aktivnosti. Mo�e se takoðer reæi da potrebe nastaju kad je osoba fiziološki uskraæena, odnosno lišena temeljnih i za �ivot nu�nih potrepština, poput hrane, vode, skloništa ili odjeæe, a �elje su potrebe oblikovane pojedinèevim znanjem, kulturom, liènošæu i afinitetima. Sad æemo nastojati pokazati zašto nam je va�no luèiti ta dva motivacijska vida potrošaèkog ponašanja.

Iako naoko jednostavna, zadaæa marketinga zapravo je vrlo slo�ena. Uzmimo samo vrlo jednostavan primjer. Svim su potrošaèima zajednièke razlièite fiziološke potrebe, poput onih za hranom, piæem, smještajem, odjeæom, no to nipošto ne znaèi da æe bilo kakvo ispunjenje tih potreba zadovoljiti potrošaèe. Naprotiv, u tr�išnom natjecanju najbolje æe proæi oni koji æe ponuditi zadovoljenje potreba onako kako to tra�e potrošaèi. Upravo u tome najveæi udjel imaju �elje. Kako æemo

primjer


vidjeti kasnije, razlièiti potrošaèi �ele vlastite potrebe zadovoljiti na razlièite naèine, ovisno o mnoštvu èimbenika vezanih uz osobne ili okolinske èinitelje. Pri zadovoljavanju potrebe za odijevanjem neki od nas æe se rukovoditi zvuènim imenom robne marke, drugi æe naglasak staviti na praktiènost i ugodnost, a treæi æe mo�da obraæati pozornost na prirodnost materijala i ekološku prihvatljivost.

otkrivanje i zadovol javanje potreba

potrošaèa

Upravo smo vidjeli da se velik dio marketinške aktivnosti sastoji u nastojanju da se zadovolje potrebe potrošaèa, no to ni izbliza ne govori mnogo o stvarnoj prirodi marketinga. Od presudne su va�nosti podjednako prepoznavanje (otkrivanje) i zadovoljavanje prepoznatih potreba potrošaèa. Èini se da je prepoznavanje po-treba razmjerno lagana zadaæa, no dojam vara, pogotovo kad se prepoznavanje potreba pokuša pretoèiti u specifiène proizvode koji se nude tr�ištu. Mnogo takvih proizvoda propadne jer nisu utemeljeni na stvarnim potrebama nego na onome što marketinški struènjaci pogrešno prepoznaju kao potrebe. Radi ilustracije spo-menimo mo�da najveæi promašaj u povijesti marketinga.

S mnogo pompe Coca-Cola je osamdesetih godina prošlog stoljeæa zamijenila svoju,

gotovo sto godina staru, formulu cola napitka s onom nešto slaðeg okusa za koju je dr�ala

da bolje pogaða potrebe novih naraštaja potrošaèa. Pritom je zanemarila emotivnu veza-

nost vlastitih potrošaèa za staru recepturu i tradiciju koju je simbolizirala. Nakon potpunog

fi jaska, tvrtka je, nakon samo 79 dana, ponovno uvela staru formulu.

Da bi se izbjegli slièni promašaji i utvrdile stvarne potrebe potrošaèa, nu�no je prethodno ispitati njihovo mišljenje. Zbog toga su u procesu prepoznavanja potreba moguæih kupaca neizbje�na istra�ivanja tr�išta bez kojih je danas teško za-misliva iole uspješnija marketinška kampanja. No, ni ona nisu uvijek nepogrešiva, osobito ako je rijeè o novim i revolucionarnim proizvodima. U tom sluèaju ni potrošaèi sami ne znaju toèno treba li im odreðeni proizvod. O jednom od takvih promašaja u procjeni tr�išta uvjerljivo svjedoèi sljedeæi primjer što ga navode Berkowitz i suradnici (1999.).

Nakon Drugoga svjetskog rata tvrtka IBM anga�irala je jednu od najpoznatijih

savjetodavnih agencija u Sjedinjenim Dr�avama da procijeni buduæe tr�ište elektronièkih

raèunala za sve poslovne, znanstvene, tehnièke i vladine korisnike. Dobivena procjena je

glasila: “manje od 10 raèunala”. Na sreæu s takvom se procjenom nisu suglasili vodeæi ljudi

IBM-a.

Izneseni primjer pokazuje moguæe slabosti èak i korektno provedenih istra�ivanja u sluèajevima u kojima potencijalni korisnici nisu dokraja upoznati s proizvodom o kojem su upitani. U mnogim poduzeæima koja su u istra�ivanju otklonila moguænost kupnje raèunala ona su nabavljana samo nekoliko godina kasnije kad su spoznala prednosti br�eg procesiranja informacija.

1 .1 .1 .

primjer

primjer


Dakako, marketinška aktivnost ne prestaje ustanovljavanjem potreba potrošaèa, nego je usredotoèena na njihovo zadovoljavanje. S obzirom na to da nijedna or-ganizacija ne mo�e ponijeti teret zadovoljavanja potreba baš svih potrošaèa, mora se usredotoèiti samo na odreðene skupine potencijalnih potrošaèa. Dio tr�išta koji neka organizacija nastoji uslu�iti i èije potrebe nastoji prepoznati i zadovoljiti naziva se ciljno tr�ište. Jednom kad je izabrana ciljna skupina potrošaèa, tvrtka poduzima korake kako bi zadovoljila njihove potrebe. U tu se svrhu izraðuje osobit i cjelovit marketinški program koji obuhvaæa èetiri temeljna elementa:

• proizvod – roba, usluga ili zamisao koja zadovoljava potrebe potrošaèa• cijena – vrijednost što se daje u zamjenu za proizvod• promocija – sredstva komunikacije izmeðu kupca i prodavaèa• distribucija – naèini dopreme proizvoda do potrošaèa.

Èetiri upravo pobrojana elementa koja æemo podrobnije razmotriti u na-stavku predstavljaju sastavnice onoga što zovemo “marketinškim miksom” (marketinškim spletom). Oni predstavljaju varijable nad kojima marketinški menad�er ima kontrolu, odnosno one koje je moguæe nadzirati i njima upravljati. Nasuprot njima stoji cijelo mnoštvo okolinskih èimbenika kojima nije moguæe upravljati niti ih kontrolirati. Meðu njih spadaju društveni, tehnološki, ekonomski, konkurentski i regulativni utjecaji koji utjeèu na vjerojatnost kupovanja neke robe, usluge ili ideje.

upravl j iv i e lementi u market ingu

Kako smo ranije naveli, elementi poput proizvoda, cijene, promocije i distribu-cije pod kontrolom su tvrtke koja njima upravlja kako bi postigla odgovarajuæe uèinke prodaje na ciljnom tr�ištu. O svakom elementu marketing miksa reæi æemo nešto opæenito kako bismo se na njih vratili poslije, sagledavajuæi ih u kontekstu psihološkog znaèaja što ga posjeduju.

U marketinškoj terminologiji pojam proizvoda ima dva znaèenja, jedno se odnosi na robu ili uslugu što se nudi ciljnom tr�ištu, a drugo na razlièite naèine na koji takvi proizvodi mogu biti oblikovani ili unaprijeðeni kako bi bolje i potpunije zadovoljili potrebe ciljnih potrošaèa. Uzmimo jednostavan primjer. Jogurt je prehrambena namirnica koja se nudi na tr�ištu i kao takav predstavlja proizvod, no u marketingu smo ponajprije zainteresirani za to kako æemo taj uobièajeni proizvod osmisliti i ponuditi tr�ištu. O tome uvelike ovisi tko æe i u kojoj mjeri kupovati naš proizvod. Primjerice, istra�ivanje potrošaèa moglo bi pokazati da tekuæi jogurt više kupuju mlaði koji ga do�ivljavaju kao napitak, a manje stariji koji preferiraju kruti jogurt što se jede �licom. Voæni jogurt vjerojatno se više sviða djeci zbog slatkoæe, dijetni jogurt onima koji se bave sportom, paze na zdravlje ili nastoje smanjiti prekomjernu te�inu, jogurt s posebnim bakterijskim kulturama onima koji imaju probleme s probavom itd. Valja uvidjeti da nijedan proizvod nije svediv na vlastito temeljno odreðenje, nego je u njega utkan i niz dodatnih

1 .1 .2 .

Proizvod


svojstava koja ga èine posebnim i izdvojenim u odnosu na postojeæu ponudu iz iste kategorije. Ponekad ti elementi nisu od suštinske va�nosti – mo�e biti rijeè o razlièitom pakiranju – boji, velièini i obliku, ali su kljuèni u razlikovanju od ostalih konkurentskih proizvoda jer ga upravo ta razlièitost i izdvojenost èine privlaènijim odreðenoj ciljnoj skupini.

Jedan od kljuènih elemenata poslovanja svake tvrtke je uvoðenje novog proizvoda. Bez njih bi došlo do stagnacije i opadanja jer se tr�ište nakon nekog vremena prirodno zasiti postojeæih proizvoda. Uvoðenje noviteta stoga ima razvojnu ulogu koja tvrtki omoguæuje stabilno poslovanje i širenje proizvodnog asortimana. Valja se, meðutim, zapitati što je to uopæe novi proizvod. Novinu je teško jednoznaèno definirati. Ponekad se svojstvo noviteta prirodno nameæe jer se proizvod radikalno razlikuje od svega postojeæeg, primjerice DVD ureðaj u odnosu na videorekorder, no u veæini sluèajeva prosudba je mnogo slo�enija. Hoæe li jogurt upakiran u drukèiju ambala�u biti novi proizvod? Ili hoæe li atribut novoga dobiti pasta za zube kojoj je dominantno bijela boja zamijenjena prozirnom?

Više je naèina da se pristupi problemu procjene novine. Jedan od najkorisnijih je svakako usporedba s postojeæim proizvodima. Ako je proizvod što ga uvodimo funkcionalno razlièit od svega postojeæeg, poput DVD ureðaja, mo�emo ga pro-glasiti novim. Drugo naèelo slijedi logiku i oèište tvrtke. U pravilu, na taj je naèin moguæe razlikovati tri razine novosti. Prva, koja ukljuèuje najmanji rizik, odnosi se na proširenje linije proizvoda. Primjerice, �vakaæa guma okusa višnje predstavlja proširenje linije proizvoda postojeæih �vakaæih guma nekog proizvoðaèa. Drugu razinu novine predstavlja zamjetni pomak u tehnologiji ili svojstvima proizvoda. Primjerice, nova britvica za brijanje koja u odnosu na klasiène nudi odreðena poboljšanja, poput više oštrica, drukèijeg kuta pod kojim su postavljene, specijalne drške ili sliènog. Treæu razinu èine istinske i neprijeporne novine, poput prvog Appleova osobnog raèunala iz 1976. ili prvog mobilnog telefona. U prosudbi što je novo, a što nije mo�emo se takoðer osloniti na oèište potrošaèa. Jedna od razdioba kao naèelo razvrstavanja noviteta uvodi stupanj u kojem se od potrošaèa zahtijeva uèenje pri rukovanju novim proizvodom. Na najni�em stupnju novo uèenje uopæe nije potrebno, primjerice uvoðenje �vakaæe gume bez šeæera nije zahtijevalo usvajanje novih znanja jer se konzumirala jednako kao i klasiène �vakaæe gume. Jedino što je iziskivala bilo je stvaranje svjesnosti u potrošaèa o njezinim moguæim koristima za higijenu usne šupljine. Druga razina novine zahtijeva male promjene u ponašanju, primjerice novi, ergonomski raspored upravljaèke ploèe u automobilu, dok u treæem sluèaju novi proizvod iziskuje razmjerno veliku kolièinu novog uèenja i usvajanja novih znanja, primjerice pri uvoðenju mikrovalne peænice koja je, u odnosu na klasiènu, ponudila posve nov pristup pripravljanju obroka.

Cijena nekog dobra ili usluge predstavlja njegovu razmjensku vrijednost, odnosno u veæini sluèajeva kolièinu novca koju je potrebno izdvojiti za kupnju proizvoda. No, cijena je mnogo širi pojam koji obuhvaæa sve vrste naknada te se stoga èesto zaogræe razlièitim nazivima. Primjerice, plaæamo najam stana, premiju osiguranja, kamate na bankovni kredit, slu�benici za vlastiti rad dobivaju plaæu. Sve su to

uvoðenje

novog

proizvoda

Cijena


razlièiti vidovi cijena dobara ili usluga. Takoðer valja napomenuti da cijena nije uvijek kolièina novca. Mo�e biti rijeè o razmjeni dobara i usluga, primjerice neka tvrtka vlastite proizvode mo�e razmjenjivati za druge proizvode ili usluge. Politika cijena slijedi unaprijed dogovorenu marketinšku strategiju, a temeljni èimbenik koji je definira jest tr�išno natjecanje. “Ratovi cijena” uobièajeni su u svim granama djelatnosti tr�išno razvijenih zemalja.

Odreðivanje cijene od iznimne je va�nosti za svaku tvrtku jer se izravno odra�ava na dobit. To pokazuje jednostavna jednad�ba:

Dobit = Ukupni prihod – Ukupni rashod ili

Dobit = (Jedinièna cijena x Prodana kolièina) – Ukupni rashod

Ono što jednad�bu èini još va�nijom jest utjecaj cijene na prodanu kolièinu. Cijena ne smije biti preniska, ali ni previsoka. U prvom sluèaju èak i uz veliku kolièinu prodane robe ukupni prihod neæe biti velik. U drugom sluèaju kolièina prodane robe æe vjerojatno biti manja zbog prevelike cijene. No, ostavimo ovu raspravu za nešto kasnije.

Odreðivanje cijene nekog proizvoda nipošto nije jednostavno. Rijeè je o slo�enom procesu koji se da razlo�iti na šest osnovnih koraka:

Za odreðivanje cijene podjednako je va�no upoznati ciljeve i ogranièenja koji su�avaju okvire unutar kojih se mo�e kretati.

Èimbenici koji ogranièavaju porast cijena su, ponajprije, potra�nja za proizvodom te cijena i kvaliteta konkurentskih proizvoda. Potra�nja za proizvodom nije ništa drugo nego broj potencijalnih kupaca kojima se on mo�e ponuditi. O njoj æemo, meðutim, mnogo više reæi nešto kasnije. Cijena konkurentskih proizvoda najva�niji je referentni okvir za odreðivanje cijene nekog proizvoda. Posve je ra-zum ljivo da cijenu proizvoda koji nudimo moramo prilagoditi cijenama usporedi-vih proizvoda konkurencije jer æemo u protivnom ostati bez kupaca.

Uz potra�nju i konkurenciju, i niz drugih èimbenika mo�e utjecati na cijenu. Spomenut æemo samo najva�nije. Posve je prirodno da cijena pokrije sve troškove proizvodnje i marketinga jer æe tvrtka, u suprotnome, pasti u steèaj. Èak i uz velik broj kupaca, proizvod koji je cijenom podcijenjen, donosit æe samo gubitke. Stoga

slika 1.1.

Koraci u

odreðivanju

cijene

odreðivanje

c i jene

ogranièenja

i c i l jev i

upoznavanje ogranièenja

i ciljeva

procjena zahtjeva tr�išta

i prihoda

procjena troškova, opsega

prodaje i dobiti

odabir pribli�ne razine cijene

postavljanje cijene

podešavanje


je minimalna cijena nekog proizvoda, na dugi rok, viša od zbroja svih troškova. Za odreðivanje cijene va�no je i je li proizvod nov, odnosno u ranoj fazi svog

�ivotnog ciklusa ili je veæ odavno na tr�ištu. U prvom sluèaju cijena mo�e biti nešto viša. To osobito vrijedi za proizvod koji donosi novinu na cijelom tr�ištu, odnosno kad nema istinskog konkurenta. Primjerice, pojava dijetnog sladoleda bez šeæera i smanjene kolièine masnoæe svakako bi bila popraæena višom cijenom, ne samo zbog povišenog troška proizvodnje, no posve je jasno da bi cijena pala kada bi se ciljnom tr�ištu ponudilo još nekoliko vrsti sliènih sladoleda.

Prepoznavanje ciljeva cijene druga je va�na sastavnica prvog koraka u odreði-vanju visine cijene nekog proizvoda. Ona se sastoji u naglašavanju uloge cijene u marketinškom i strateškom planu organizacije. Kad govorimo o ciljevima što se posti�u cijenom, u pravilu mislimo na jedan od šest razlièitih vidova poslovanja:

• dobit• prodaja• tr�išni udio• broj prodanih ili proizvedenih jedinica• opstanak• društvena odgovornost.

Odreðujemo li cijenu u odnosu na oèekivanu dobit, mo�emo se ponašati na razlièite naèine. Veæina tvrtki rukovodi se neposrednom dobiti, odnosno nastoji u najkraæem vremenu zaraditi najviše u odnosu na ulo�enu investiciju. Neke tvrtke polaze od dugoroène dobiti kao temeljnog cilja, odrièuæi se pritom one kratkoroè-ne. Takva je strategija osobito pogodna za ulazak na tr�ište jer se ni�om cijenom i razmjerno višom kvalitetom zadobiva povjerenje potrošaèa i stvaraju temelji buduæe dobiti. Treæa skupina pak unaprijed odreðuje oèekivanu dobit (primjerice 10, 15, 20 ili 30% u odnosu na ulaganja) podešavajuæi cijene tako postavljenim ciljevima.

Ako je dobit neke tvrtke dovoljna za njezin opstanak na tr�ištu, ona se mo�e okrenuti nastojanju da poveæa prodaju. Takva strategija ide za tim da se zajedno s prodajom poveæa tr�išni udio i dobit. No, smanjenje cijene proizvoda kojim se poveæava prodaja mo�e, doduše, dovesti do poveæanja dobiti, ali u obzir valja uzeti i moguænost da æe se drugi, srodni proizvodi iste tvrtke zbog toga manje kupovati.

Tr�išni udio neke tvrtke je omjer prihoda od prodaje ili broja prodanih proizvoda i ukupnih prihoda od prodaje ili ukupnog broja prodanih proizvoda za cijelu proizvo-dnu granu (sve tvrtke unutar iste djelatnosti). Primjerice, ako neki proizvoðaè mine-ralne vode proda na tr�ištu 10.000 litara mjeseèno u odnosu na ukupnu potrošnju od 50.000 litara, njegov udio je 20%. Iako je postizanje veæeg tr�išnog udjela znaèajan cilj sam za sebe, za veæinu je on ipak samo posredan put veæoj prodaji i dobiti.

Broj prodanih ili proizvedenih jedinica mo�e takoðer biti postavljen kao cilj utvrðivanja cijene, ali ni ovaj podatak nije jednoznaèan te mo�e zavesti u odnosu na podatak o dobiti. Takav je cilj posebno nezgrapan kod tvrtki koje proizvode vrlo razlièite proizvode s širokim rasponom cijena, primjerice automobilskoj industriji.

Ponekad je, naprotiv, za tvrtku jedino va�an puki opstanak na tr�ištu, dok je sve ostalo – dobit i prodaja – sekundarno, barem na neko vrijeme.

U nekim sluèajevima tvrtka se mo�e odreæi dobiti radi ispunjenja ciljeva koji odra�avaju odgovornost prema potrošaèu ili društvu u cjelini. Takva je politika ponekad prisutna u odreðivanju cijene pojedinih lijekova ili medicinskih pomagala.


Pri odreðivanju cijene nu�no je poznavati potra�nju za odreðenim proizvodom kako bi se na temelju cijene i potra�nje procijenila dobit. Potra�nja je pritom uvelike ovisna o cijeni. Mo�emo oèekivati veæu potra�nju za jeftinim nego za skupim proizvodom. Uostalom prosudite sami biste li dnevne novine radije kupili za jednu ili za deset kuna? Kako procijeniti potra�nju u odnosu na cijenu ili, drugim rijeèima, kako odrediti optimalnu cijenu nekog proizvoda? Pogledajmo na jednostavnom primjeru kako bismo mogli doæi do takve procjene.

Uzmimo da smo na velikom uzorku opæe populacije ispitali graðane bi li bili spremni kupovati takav dnevnik uz odreðenu cijenu. Pritom smo nasumièno podijelili uzorak na deset skupina i svakoj od njih spomenuli cijenu u rasponu od jedne do deset kuna. Tako su se jedni izjasnili o namjeri kupovanja pod uvjetom cijene od jedne kune, drugi pod uvjetom cijene od dvije kune itd. Drugi, ponešto te�e izvediv naèin jest da u Hrvatskoj nasumièno podijelimo podruèja u kojima æe se dnevni list na kioscima uistinu prodavati po razlièitim cijenama. Takav zahtjevan eksperiment bio bi povezan s iznimnim poteškoæama (primjerice, bilo bi nemoguæe kontrolirati odlaze li ljudi na udaljeniji kiosk da bi kupili novine po ni�oj cijeni), ali i prednostima zbog provjere ponašanja, a ne samo namjere ponašanja. U ko-naènici bismo, kojom se god metodom poslu�ili, na temelju dobivenih rezultata mogli napraviti razumno preciznu procjenu velièine tr�išta za cijeli raspon cijena. U tablici su prikazani moguæi rezultati takve procjene.

Na slici je iscrtana krivulja potra�nje kojom je procijenjen maksimalni broj proizvoda koje bi potrošaèi kupili po odreðenoj cijeni. Iako slika jasno pokazuje opadanje kupovanja usporedo s poveæanjem cijena, valja znati da ne utjeèe iskljuèivo cijena na potra�nju. Nju takoðer definiraju osobna obilje�ja kupaca te cijena, dostupnost i kvaliteta konkurentskih proizvoda. Meðu osobnim obilje�jima vjerojatno najviše utjeèu prihodi potrošaèa jer oni odreðuju što neka osoba uopæe mo�e kupiti.

Drugi naèin analiziranja cijene je povezivanje s prihodima kojima vodi veæa ili manja cijena. Takav naèin praæenja utjecaja cijena prikazan je u slici 1.3.

tablica 1.1.

Odnos cijene

i predviðene

prodane

naklade

dnevnog lista:

izmišljeni

primjer

slika 1.2.

Odnos cijene i

procijenjenog

broja prodanih

primjeraka

dnevnog lista:

izmišljeni

primjer

potra�nja

i pr ihodi

1 30.000 30.000

2 20.000 40.000

3 15.000 45.000

4 12.000 48.000

5 7000 35.000

6 5000 30.000

7 2000 14.000

8 1000 8000

9 200 1800

10 100 1000

Ukupni prihod (CxK)

Cijena (C)

Prodana kolièina (K)

CIJENA U KN

PR

OD

AN

A K

OL

IÈ

IN

A

10.000

20.000

30.000

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10


Primjer uvjerljivo pokazuje kako najviša cijena ne znaèi nu�no i najveæu dobit. Doduše, primjer je namjerno pojednostavljen jer ne uzima u obzir troškove tiskanja, ali se u praksi i po odbitku troškova redovito dolazi do sliènih rezultata. Krivulja takoðer pokazuje osjetljivost javnosti na cijenu s èijim porastom opada potra�nja za novinama. U takvom sluèaju govorimo o cjenovno elastiènoj potra�nji. Postoje i proizvodi èije promjene cijena nisu praæene velikim promjenama u potra�nji. Takvi su proizvodi oni koji nemaju zamjene i nu�ni su za normalno odvijanje �ivota, poput, primjerice, benzina ili lijekova. Cjenovna elastiènost (prilagodlji-vost) potra�nje kvantitativno se opisuje kao:

E = postotak promjene u potra�nji/postotak promjene u cijeni

Indeksi veæi od 1 ukazuju na proizvode prilagodljive potra�nje, a oni manji od 1 na neprilagodljive.

Dosad u primjerima nismo u obzir uzimali troškove. Oni se odnose na novac koji odlazi zaposlenicima i dobavljaèima. U konaènoj marketinškoj analizi troškovi se moraju uzeti u obzir i dovesti u vezu podjednako s procjenom dobiti i opse-gom prodaje. Za odreðivanje cijene va�na su èetiri tipa troškova: ukupni trošak, nepromjenjivi trošak, varijabilni trošak i marginalni trošak. Mnogo tvrtki odlazi u steèaj zbog troškova koji izmièu nadzoru i nadmašuju ukupni prihod tijekom duljeg razdoblja. Središnje mjesto u odreðivanju cijene i poveæanju dobiti ima tzv. marginalna analiza. Ona, krajnje pojednostavljeno, ka�e da æe toliko dugo dok prihod od novog proizvoda nadmašuje cijenu njegove proizvodnje i prodaje tvrtka nastaviti širiti njegovu proizvodnju. Marginalni trošak je visok kod malih serija proizvoda, a smanjuje se masovnom proizvodnjom i marketingom, ali kasnije ponovno raste zbog preoptereæenosti opreme.

Slika pokazuje marginalnu analizu. Tijekom odreðivanja cijena i opsega proizvodnje valja voditi raèuna da se kreæu do granice u kojoj se prihod i rashod izjednaèuju ili još bolje u podruèju najveæe dobiti.

slika 1.3.

Odnos cijene

i ukupnog

prihoda

od prodaje

dnevnog lista:

izmišljeni

primjer

procjena

povezanost i

troškova ,

opsega

prodaje i

dobit i

10.000

20.000

30.000

40.000

50.000

0

1 2 3 4 5 6 7 8 9 10

CIJENA U KN

UK

UP

NI P

RIH

OD


Prije nego što se pristupi odreðivanju konaène cijene valja odrediti njezinu pribli�nu razinu. Rijeè je o slo�enom procesu te neæemo ulaziti u potankosti. Spomenut æemo samo èetiri temeljna pristupa koja nam poma�u u odreðivanju pribli�ne cijene: 1) usmjeren na potra�nju, 2) usmjeren na troškove, 3) usmje-ren na dobit i 4) usmjeren na konkurenciju.

Pristup usmjeren prema potra�nji u veæoj mjeri uva�ava potrošaèki ukus i sklonosti nego troškove, dobit i konkurenciju. Tipiène strategije koje spadaju u ovu kategoriju su, primjerice, pobiranje s vrha ili prodiruæa strategija. Prva se zasniva na visokoj cijeni koja se obraæa potrošaèima uistinu �eljnima proizvoda. Pritom se raèuna na njihovu neosjetljivost na cijenu. Takva je strategija korištena poèetkom devedesetih pri uvoðenju Nintendo igraæih konzola. Prodiruæa strategija poèiva na posve opreènom konceptu, ulasku na tr�ište s niskom cijenom kako bi se privukao najveæi dio tr�išta.

Pristup usmjeren na troškove, kako mu govori i samo ime, zaokupljen je time da cijenom pokrije troškove proizvodnje i marketinga, bez obzira na tr�išnu potra�nju. S obzirom na brojnost raznorodnih proizvoda koji se nude u maloprodaji, teško je za svakog od njih odrediti potra�nju. Lakše je odrediti cijenu tako da se na troškove zaraèuna neki unaprijed dogovoreni postotak radi ostvarivanja dobiti.

Pristup usmjeren na dobit sastoji se u istodobnoj analizi troškova i prihoda na temelju koje se odreðuje buduæi profit. Taj se iznos mo�e odrediti bilo kao nepromjenjiva vrijednost, bilo kao postotak prodaje ili ukupnog ulaganja.

Na posljetku, u odluèivanju o cijeni mo�emo se rukovoditi konkurencijom, nastojeæi da se cijena našeg proizvoda uklopi u postojeæi tr�išni okvir. Svako veæe odstupanje od cijene konkurentskih proizvoda mo�e smanjiti prodaju i dobit.

Prva èetiri upravo spomenuta koraka omoguæuju dola�enje do pribli�ne cijene koja se èini razumnom. Meðutim, za postavljanje konaène cijene valja u obzir uzeti i dodatne èimbenike. Pitanja koja se nameæu razmjerno su slo�ena te se njima neæe-mo pretjerano baviti. Ipak, navedimo primjere koji ilustriraju probleme s kojima se tvrtke suoèavaju pri postavljanju cijene. Ako tvrtka na tr�ište izbaci ne jedan,

odreðivanje

pribl i�ne

c i jene

slika 1.4.

Marginalna

analiza

troškova i

dobiti

postavl janje

c i jene

KOLIÈINA

IZ

NO

S T

RO

ŠK

A I P

RIH

OD

A

DOBIT

GUBITAK

GUBITAK

ukupni prihod

uk

upn

i

tro

šak


veæ cijelu liniju proizvoda, u pravilu ne vodi raèuna o tome da svaki od njih donosi dobit, nego svi uzeti zajedno. Neki od njih su pritom podcijenjeni, ali su zato drugi precijenjeni kako bi u konaènici nadmašili proizvodne i marketinške izdatke. Primjerice, neki laserski pisaè mo�e na tr�ištu imati iznimno nisku cijenu koja ne pokriva stvarne troškove proizvodnje, ali proizvoðaè raèuna da æe to nadoknaditi nerazmjerno skupim tonerom kojim nadoknaðuje troškove i priskrbljuje dobit. U drugoj situaciji, maloprodajni duæani koji meðu ostalim prodaju vlastitu robu, nastoje cijene prilagoditi oèekivanjima kupaca. Ako su postavljene cijene preniske, kupci smatraju da je rijeè o nekvalitetnim proizvodima. Opæe je pravilo da cijene, kad bi i mogle, ne bi smjele biti za više od 20% ispod konkurentskih.

U pravilu, posebna podešavanja podrazumijevaju odreðenu vrstu popusta u odnosu na postavljenu cijenu. Popusti su uglavnom vezani uz kolièinu, sezonu ili oblik plaæanja, no postoje i posebni popusti koji donekle odudaraju od uobièajenih sni�enja cijena. Jedan od takvih je, primjerice, odobravanje ni�e cijene novog automobila pod uvjetom dovo�enja vlastitog starog.

Promocija u marketinškom smislu obuhvaæa razlièite naèine komunikacije izmeðu prodavaèa i potrošaèa. Komunikacija je pritom shvaæena kao proces prenošenja poruka koja sadr�i šest temeljnih elemenata: izvor, poruku, komunikacijski kanal, primatelja poruke i postupke prerade poruke, kodiranje i dekodiranje. Proces prijenosa poruke se shematski mo�e prikazati kao:

Izvor mo�e biti tvrtka ili osoba koja raspola�e informacijom i �eli je prenijeti. Odaslana informacija, primjerice opis novog fotoaparata, èini poruku. Ona se prenosi putem komunikacijskog kanala, primjerice nekim od medija masovne komunikacije ili prodavaèkim osobljem. Potrošaèi kojima je poruka upuæena i koji æe je vidjeti, proèitati ili èuti predstavljaju primatelje. Procesi kodiranja i dekodi-ranja kljuèni su za komunikaciju. Kodiranje se sastoji u preobrazbi apstraktne za-misli u simbolièki oblik, a dekodiranje je obrnut proces u kojem primatelj prevodi simbole nazad u ideje. Dekodiranje se obavlja sukladno primateljevim osobinama, njegovim stavovima, vrijednostima i uvjerenjima. Zbog toga mo�e pokatkad doæi i do ozbiljne diskrepancije izmeðu pošiljateljeve namjere i konaèno dekodirane poruke. Jedna od hrvatskih pivovara u posljednje je vrijeme uèestalo reklamirala

Promocija

posebna

podešavanja

c i jene

slika 1.5.

Shematski

prikaz procesa

prijenosa poruke

ŠUM

izvor kodiranje

komuni-

kacijski

kanal

dekodiranje primatelj

POVRATNA INFORMACIJA


vlastiti proizvod nastojeæi ga pozicionirati tako da se obraæa mlaðoj muškoj publici prikazujuæi je prigodom sportskih, pustolovnih ili rekreativnih aktivnosti. Poruka koju �eli odaslati jest da pivo potièe dobru zabavu i zajedništvo. Meðutim, razgo-vori voðeni u fokus grupama dali su do znanja da svi nisu jednako išèitali poruku. Nemalom broju sudionika grupnih razgovora uèinilo se da se reklama zapravo obraæa homoseksualcima.

Nesporazumi i pogreške pri dekodiranju poruke imaju više moguæih uzroka. Izvor mo�e prenijeti zamisao u simbolièki oblik na neprimjeren naèin, no podjed-nako se èesto dogaða da ispravno kodirana poruka nikad ne dospije do primatelja zbog loše izabranog komunikacijskog kanala. U nekim sluèajevima za nesklad izmeðu �eljene i odaslane poruke krivi su sami primatelji koji je nisu kadri valjano dekodirati. Kako bi utvrdio je li poruka ispravno dekodirana, pošiljatelj se slu�i po-vratnom informacijom, dobivenom uglavnom putem testiranja reklamnog kon-cepta. Šum obuhvaæa sve vanjske èimbenike koji ometaju uèinkovitu komunikaciju iskrivljujuæi poruku ili dobivenu povratnu informaciju. Izvori šuma mogu biti posve trivijalni, primjerice pogrešno otisnuta rijeè novinskog oglasa ili mnogo slo�eniji u sluèaju da su rijeèi ili simboli korišteni pri oglašavanju nedovoljno jasni i razumljivi.

Distribuciju smo definirali kao naèin dopreme robe do potrošaèa. Dola�enje do potrošaèa svakako je nu�na pretpostavka uspješnog marketinga, a nju èine mo-guæom razlièiti distribucijski kanali. Put koji neka roba prijeðe od proizvoðaèa do kupca ponekad je uistinu slo�en zbog brojnih posrednika. Neki posrednici kupuju robu od prodavaèa da bi je potom sami prodali kupcima, a drugi niti kupuju niti prodaju, nego samo dovode kupca i prodavaèa u vezu. Iako mnogi mogu misliti drugaèije, posrednici su itekako korisni jer svojom ulogom èine protok roba mnogo uèinkovitijim smanjujuæi broj potrebnih kontakata prodavaèa i kupca. Zamislimo samo u kakvoj bismo se nevolji našli da namirnice kupujemo izravno od proizvoðaèa i da smo zbog toga prisiljeni obilaziti sve one èije proizvode kupujemo. Umjesto toga, dovoljno je da se zaputimo u najbli�i duæan ili vele-trgovinu, nalazeæi sve ono što nam je potrebno na jednome mjestu. Tako ustrojen sustav odgovara i proizvoðaèima jer ih lišava zamašnog posla vezanog za prodaju konaènim potrošaèima. Brojni posrednici stoga olakšavaju protok roba i usluga, a pritom se izla�u i odreðenom riziku kupujuæi i skladišteæi robu u oèekivanju prodaje. Njihova uloga, meðutim, nije svediva iskljuèivo na kupnju i prodaju robe. Jedna od va�nih funkcija što je obavljaju je i unapreðivanje prodaje. Zbog toga posrednici u distribucijskom lancu nastoje robu uèiniti privlaènijom kupcima.

Od proizvoðaèa do potrošaèa proizvod mo�e putovati na razlièite naèine, a zadaæa je marketinga da izmeðu mnogih moguænosti izabere one najuèinkovitije. Ponekad je veza izmeðu proizvoðaèa i potrošaèa izravna, poput one izmeðu osi-guravajuæeg društva i njezina klijenta. Meðutim, to je više iznimka nego pravilo, iako neke tvrtke sve više pribjegavaju upravo takvom naèinu plasmana vlastitih proizvoda. U izravnom marketingu potrošaè kupuje proizvode putem razlièitih medija bez izravnog kontakta s prodavaèem. Izravni marketing ukljuèuje poštanske narud�be, kataloške prodaje i telemarketing. Prema jednoj procjeni, na svakih 15 dolara od prodaje jedan otpada na ovakav oblik kupnje (Berkowitz i sur., 1995.).

Distribucija

uloga psihologije u marketingu • 21

Uloga psihologije u marketingu

Èak i samo površno upoznavanje s temeljnim zadaæama marketinga upuæuje na èvrste spone izmeðu ove ekonomske grane i psihologije. Napomenuli smo ranije da se temeljni cilj marketinga sastoji u prepoznavanju potreba potrošaèa i nastojanju da se one zadovolje. Ta jednostavna logika tjera marketinške struènjake da u svim va�nijim odlukama pozivaju u pomoæ psihologe koji ih savjetuju u pitanjima poput:

Zašto potrošaèi biraju jedan proizvod, a ne drugi?Što potrošaèi misle o proizvodu i pod kojim bi ga uvjetima kupovali?Kojim potrošaèima valja ponuditi koji proizvod?Kako se odvija proces donošenja odluke pri kupnji?Kako treba formulirati propagandne poruke da bi bile uèinkovite?

Pobrojali smo, dakako, samo neka od moguæih pitanja na koja psiholozi mogu pru�iti struène odgovore. Psihologija kao znanost koja se bavi psihièkim proce-sima i ponašanjem prirodno je usmjerena na pokušaj opisivanja, predviðanja, objašnjavanja i kontroliranja potrošaèkog ponašanja. U marketingu se takva saznanja mogu i moraju primijeniti. �eli li neka tvrtka ostvariti dobit, morat æe zadovoljiti potrebe i �elje potrošaèa. To je moguæe jedino ako postoji razumijevanje potrošaèevih potreba i ako su proizvodi što ih tvrtka nudi tr�ištu sukladni tim i takvim potrebama. U svakom sluèaju, struènjaci moraju odgovoriti na temeljna pitanja vezana uz vlastiti proizvod i tr�ište kojem se nudi. U elementarnom obliku to su pitanja:

• Tko kupuje? (društveni i psihološki profil potrošaèa)• Što kupuje? (koje proizvode iz cjelokupne ponude odabire)• Kako kupuje i troši? (stavovi i navike u odluèivanju, kupovini i potrošnji)• Zašto kupuje i troši (razlozi i motivacija potrošnje, otkrivanje potreba što ih

proizvodi zadovoljavaju).Naravno, svrha odgovora nije teorijska, nego krajnje pragmatièna i sastoji

se u pokušaju boljeg ovladavanja tr�ištem, odnosno utjecajem i kontrolom nad potrošaèkim ponašanjem.

Sljedeæi æe primjer ilustrirati naèin razmišljanja što ga utjelovljuje marketinška

strategija koja poèiva na poznavanju potrošaèa. Tvrtka koja proizvodi bezalkoholne napitke

ustanovila je da prodaja njezinih proizvoda iz godine u godinu opada. Struènjaci iz tvrtke

znali su na temelju nekih ranijih istra�ivanja tr�išta da njihov proizvod konzumiraju mahom

mlade osobe te su ga reklamama pozicionirali upravo u taj segment, prikazujuæi mladiæe

kako igraju nogomet i nakon toga piju njihov napitak. Novo istra�ivanje, koje je uprava

pokrenula zbog slabih poslovnih rezultata, pokazalo je da napitak gubi svoje tr�ište iz dva

razloga – stari i marki privr�eni kupci odrastaju i zamjenjuju ga drugim piæima (recimo

pivom), a mlaði, novi naraštaji se s njim ne mogu poistovjetiti niti ga razlikovati od mnoštva

drugih napitaka reklamiranih putem nogometa (Coca-Cola, razlièite marke piva). Kao

rješenje, tvrtka vlastiti proizvod nastoji repozicionirati na još mlaðu populaciju i uèiniti ga

prihvatljivijim vezivanjem uz manje raširene individualne sportove, ali takoðer vrlo privlaène

1.2.

primjer


mladima, poput koturaljki, skateboarda, slobodnog penjanja i sliènog. Nastojeæi konzuma-

ciju napitka vezati uz istaknutu potrebu tog dobnog uzrasta, onu za samopotvrðivanjem,

tvrtka bira slogan: “Doka�i se!” ili pak ciljajuæi na potrebu za natjecanjem: “Nadmaši sebe

i druge!”.

Shvaæanje da marketinška strategija mora poèivati na dobrom poznavanju ku-paca i nastojanju da se zadovolje njihove potrebe postalo je sna�nim pokretaèem istra�ivanja ponašanja potrošaèa u tr�išnom okru�ju. Iako je logika takvog pristupa prirodna i neupitna, ona je prihvaæena razmjerno kasno, tek pedesetih godina prošlog stoljeæa u najrazvijenijoj svjetskoj ekonomiji, amerièkoj (Assael, 1995.). Razlozi takvog kašnjenja bili su dvojaki. Prvo, istra�ivanje ponašanja potrošaèa bilo je u to vrijeme tek u zaèetku, zapravo još je toènije reæi da jedva da je bilo i potrebno. U to su vrijeme podjednako mediji i proizvodnja bili prilagoðeni masov-nom marketingu koji nije obraæao pozornost na manje i specifiène marketinške segmente. S obzirom na nediferenciranost i nezahtjevnost tr�išta, èinilo se da istra�ivanje potrošaèa nije obeæavajuæe za buduænost tvrtki. Drugi razlog le�ao je u slaboj ekonomskoj snazi potrošaèa naslijeðenoj iz ekonomske krize tridesetih godina i Drugoga svjetskog rata. Meðu puèanstvom je prevladavala neimaština zbog koje nije bilo pritiska da se otkriju potrebe i motivi potrošaèa te da im se prilagodi proizvodnja. Naprotiv, u to je vrijeme bilo moguæe prodati sve što se proizvede.

Tek se naknadno poèelo razmišljati o tome da se proizvod mora pozicionirati tako da zadovolji potrebe upravo odreðenog segmenta potrošaèa. Tome je prila-goðeno i reklamiranje kojim se nastojalo prikazati kako i na koji naèin proizvod zadovoljava potrebe te stvoriti pozitivan stav prema robnoj marki. Pomak od masovne proizvodnje i uopæenog marketinga znaèio je odmicanje od orijentacije prema prodaji i pribli�avanje potrošaèu.

Usmjerenost prema potrošaèu i njegovim potrebama pridonijela je bitnim promjenama u prirodi marketinške aktivnosti. Takav se zaokret oèitovao u slje-deæim kretanjima:

• Naglašavanju va�nosti i poticanju razvoja istra�ivanja ponašanja potrošaèa kao nezaobilaznog prvog koraka u spoznavanju njihovih potreba. U ranije iznesenom primjeru, ali i svim kasnijima vidjet æemo da je kamen temeljac svake uspješne marketinške strategije poèetno istra�ivanje potrošaèa i kontinuira-no praæenje njihovih potreba, stavova i zadovoljstva. Usto se provode i istra�ivanja o tome koji èimbenici potièu potrošaèe na kupnju, kako se donosi odluka o kupnji i kako se na tu odluku mo�e utjecati.

• Zamjeni masovnog pristupa tr�ištu onim usmjerenim na konkretne potrošaèe. Razvijanjem proizvodnje i širenjem spektra ponude sazrela je svijest kako se odreðeni proizvod mo�e ponuditi samo nekima, a ne svima. Zbog toga se u marketinškom planiranju unaprijed utvrðuje ciljno tr�ište nekog novog proizvoda i tomu se prilagoðava i oglašavanje. To je ujedno i suština segmentacije tr�išta o kojoj æemo više govoriti kasnije.

• Pozicioniranju proizvoda kao sredstvu zadovoljavanja potreba. Proizvodi se pritom razvijaju i reklamiraju putem kvaliteta koje ih izdvajaju od sliènih konku-

uloga psihologije u marketingu • 23

rentskih proizvoda, a te se kvalitete prikazuju kao one koje zadovoljavaju potrebe odreðenog segmenta tr�išta. U ranijem primjeru napitak ne zadovoljava samo �eð, jer to èine i svi drugi konkurentski proizvodi, nego se �eli pokazati da ima i psihološke uèinke na samopouzdanje, samopotvrðivanje i samodokazivanje. Kako se došlo do takve strategije? U pravilu se cjelokupna strategija zasniva na pro-voðenju istra�ivanja koje uka�e na va�ne potrebe segmenta kojem se proizvod nudi.

• Stvaranju ciljanih naèina oglašavanja proizvoda, obraæanjem pozornosti i biranjem odgovarajuæih medija, kao i distribucijskih kanala. Oglašavanje èak i jednog jedinstvenog proizvoda, a pogotovo cijele linije proizvoda nije više maso-vno, nego ciljano na razlièite segmente. Ako, primjerice, marketinški struènjaci tvrtke iz ranijeg primjera procijene da bi ciljno tr�ište mogli biti ne samo mladi, nego i veæ sazrele osobe koje su nekad pile taj napitak, valja razviti posebne naèine obraæanja i oglašavanja koji bi komunicirali s tim segmentom. To se, na primjer, mo�e postiæi prikazivanjem osoba u tridesetim godinama uz slogan: “Još uvijek ste dovoljno mladi”. Na slièan se naèin svojedobno reklamirala Cocta kao “Piæe naše mladosti” raèunajuæi na nostalgiju nekadašnjih potrošaèa. Još je èešæa pojava da ista tvrtka proizvodi liniju proizvoda od kojih su neki namijenjeni jednom segmen-tu, a drugi nekom drugom. Izbor prikladnog medija itekako je va�an u oglašavanju. Nije svejedno hoæe li se glavnina oglašavanja obaviti preko televizijskog medija koji, poznato je, ima najveæi doseg, ali i vrlo visoku cijenu, ili æe se za to koristiti i tiskovine, radio ili plakati. Za specifiène segmente mo�da su pogodniji manje skupi mediji poput specijaliziranih èasopisa. Èak i kad se odluèimo za medij, moramo donijeti niz daljnjih odluka, primjerice u kojim terminima æe iæi reklama ili na kojoj æe stranici biti stavljen oglas. Takve odluke nisu samo odraz raspolo�ivih sredstava, nego ponajprije dobrog poznavanja ciljne populacije i njihovih navika u praæenju medija. U svakom od tih sluèaja oglašavanje, ali i izbor medija mora biti prilagoðen ciljnoj skupini kojoj se obraæa.

Sve pobrojane promjene jasno su naznaèile da se pitanjima vezanima za ponašanje potrošaèa, odnosno njegovu izuèavanju, valja mnogo potpunije posvetiti kako bi marketinška strategija bila prilagoðena stvarnim, a ne imaginarnim potrebama. Takvo je usmjerenje iniciralo stvaranje cijele nove grane marketinga nazvane “Ponašanje potrošaèa” koja nije ništa drugo nego sretan spoj psihologije i marketinga.

Amerièko marketinško udru�enje (Benett, 1988.) definira ponašanje potrošaèa kao dinamièku interakciju afekta, kognicije, ponašanja i okolinskih dogaðaja unutar koje se odvija razmjena meðu ljudima. Obratimo pozornost na tri va�na vida definicije: a) dinamiènost, b) meðudjelovanje emocija, kognicije i okolinskih dogaðaja i c) razmjenu.

Prvim dijelom definicije naglašena je dinamièna priroda ponašanja potrošaèa. Time se nastoji naglasiti kako potrošaèi, uzeti kao pojedinci, skupine ili društva u cjelini, prolaze stalne promjene. Zbog toga su uopæavanja o potrošaèima, njihovu do�ivljavanju, rezoniranju i ponašanju ogranièena na odreðena razdoblja, proizvo-de, društva ili skupine. Sa stajališta zdrave poslovne strategije ne mo�emo oèekiva-ti da æe isti marketinški pristup biti podjednako uèinkovit u razlièitim vremenima ili s razlièitim proizvodima. Zbog toga je potrebno neprekidno prilagoðavanje koje razvijanje marketinške strategije èini podjednako zahtjevnom, ali i kreati-vnom zadaæom. Uzmimo samo primjer sve veæeg okretanja zdravoj prehrani.


Prije ne tako mnogo vremena malo je tko obraæao pozornost na sadr�aj masnoæa, kolesterola, šeæera ili umjetnih sastojaka u prehrambenim namirnicama. Rastom svijesti potrošaèa svaki se proizvoðaè trudi podesiti vlastite proizvode postojeæem trendu, ali i dodatno na pakiranju naznaèiti da je rijeè o proizvodu bez koleste-rola, smanjenog udjela masnoæa, prirodnom procesu prerade ili slièno. Proizvodi koji su se dotad izvrsno prodavali u današnjem bi vremenu, bez prilagoðavanja, vjerojatno, neslavno propali.

Drugi va�an vid definicije predstavlja meðudjelovanje razlièitih èimbenika, podjednako onih na osobnoj (emocije, kognicija) i vanjskoj razini (okolinski utje-caji) koji u konaènici utjeèu na ponašanje. U psihologiji je, dakako, dobro poznato da su utjecaji svih pobrojanih faktora meðusobno usko isprepleteni i da jedni istodobno bivaju i uzroènicima i posljedicama drugih. Zbog toga samo njihovo zajednièko izuèavanje mo�e ponuditi spoznaje dovoljno uvjerljive da se na njima izgradi marketinška strategija.

Treæi vid definicije naglašava razmjenu, što je u skladu s opæim odreðenjem marketinga koje takoðer poèiva na njoj. Prisjetimo se, zadaæa marketinga je razmjena s potrošaèima osmišljena marketinškom strategijom.

Ranije smo uèestalo spominjali pojam marketinške strategije. Rijeè je, kako znamo, o planu saèinjenom radi poticanja razmjene kako bi se postigli ciljevi kojima te�i organizacija. U pravilu marketinška je strategija usmjerena poveæanju vjerojatnosti ili uèestalosti kupovanja pojedinih proizvoda. To se posti�e prila-goðavanjem elemenata marketing miksa izabranom ciljnom tr�ištu. U tipiènom sluèaju temeljna pitanja na koja odgovara marketinška strategija potpomognuta psihologijskim spoznajama o ponašanju potrošaèa sukladna su onima u tablici.

Sve pobrojano upuæuje na zakljuèak kako je poznavanje ponašanja potrošaèa temeljni preduvjet uspješne marketinške strategije.

Elementi strategije

Pitanja koja se postavljaju

Segmentacija Prema kojim æemo obilje�jima potrošaèa provesti segmentaciju?Kojoj grupi se proizvod u prvome redu obraæa?Postoje li segmenti nepokriveni postojeæom paletom proizvoda (slobodne tr�išne niše)?

Proizvod Kakve proizvode potrošaèi sada koriste?Što potrošaèi tra�e od takvih ili sliènih proizvoda?Koje potrebe zadovoljava proizvod?Po èemu se naš proizvod razlikuje od konkurentskih proizvoda?

Promocija Koji tip promocije bi privukao potrošaèe na kupnju?Kako oglašavanjem privuæi ciljnu populaciju i uvjeriti je u potrebi-tost proizvoda?Je li sadašnje oglašavanje odgovarajuæe i primjereno?

Cijena Koliko je pojedinim tr�išnim segmentima va�na cijena?Kakvog bi utjecaja imala promjena cijene na kupovanje?

Distribucija Na kojim mjestima potrošaèi kupuju proizvod?Bi li promjena u distribucijskom sustavu utjecala na kupovanje?

tablica 1.2.

Pitanja

vezana za

osmišljavanje

marketinške

strategije

sa�etak • 25

Marketing je proces koji ukljuèuje niz aktivnosti vezanih za proizvod s ciljem os-tvarenja razmjene dobara i usluga kojom æe u konaènici biti zadovoljni ponuðaè i potrošaè. Temeljni smisao marketinga je u nastojanju da se prepoznaju potrebe i �elje potrošaèa i ponude proizvodi koji æe ih zadovoljiti. S tim ciljem osmišljava se marketinški program koji obuhvaæa èetiri temeljna upravljiva elementa: sam proizvod, cijenu, promociju i distribuciju. Usmjerenost na potrebe potrošaèa prirodno vezuje marketing za psihologiju, znanost koja se bavi psihièkim procesima i ponašanjem. Upoznavanje potrošaèkih potreba, otkrivanje odrednica potrošaèkog odluèivanja i ponašanja te otkrivanje razlika meðu potrošaèima neke su od glavnih zadaæa psiholo-gije marketinga, discipline koja se ubrzano razvila otkako je masovni neizdiferencirani marketing zamijenjen strategijom usmjerenom na potrošaèa.

Sazetak

model potrošaèkog ponašanja • 27

U prethodnom smo poglavlju nastojali pokazati svu va�nost poznavanja ponašanja potrošaèa za stvaranje uspješne marketinške strategije. Sada æemo krenuti i korak dalje, pokušavajuæi potrošaèko ponašanje smjestiti unutar modela, analizirajuæi sve njegove bitne sastavnice.

Model potrošaèkog ponašanja

U nastojanju da protumaèe ponašanje potrošaèa, znanstvenici i ljudi iz prakse pribjegavaju jednoj od tri razlièite strategije, što im stoje na raspolaganju. Prva se svodi na nabrajanje elemenata za koja se zna ili barem postoje jasni nagovještaji da imaju utjecaja na potrošaèko ponašanje. Veze meðu elementima se ili uopæe ne ekspliciraju ili se iznose ne odveæ precizne, a èesto i krajnje paušalne procjene njihova meðuodnosa. Takav pristup uvelike je ateoretièan jer se model zapravo niti ne specificira. U drugom se pristupu osmišljavaju modeli u pravom smislu rijeèi koji ukazuju na naglašenost i smjer povezanosti meðu elementima, doduše ne na kvantitativan naèin, ali ipak s jasnim verbalnim naznakama. Treæi pristup odra�ava nastojanje da se problem zakonitosti ponašanja riješi na znanstveno eg-zaktan naèin, a u tu se svrhu koristi strukturalno modeliranje ili druga sofisticirana

22.1.

Potrošaèkoponašanje

2

28 • dio 2: potrošaèko ponašanje

statistièko-matematièka pomagala. Valja odmah reæi da nijedan pristup nije bez nedostataka.

Podjednako kao i svaki drugi poseban oblik ponašanja koji se prouèava u sklo-pu drugih psihologijskih disciplina, potrošaèko se ponašanje uvelike opire bilo kakvoj pojednostavljenoj slici. Usto, pristupajuæi predmetu izuèavanja s razlièitih teorijskih pozicija, istra�ivaèi dolaze do meðusobno vrlo udaljenih rješenja koja ponekad jedva konvergiraju. U nekim se sluèajevima kao rješenje nameæu par-cijalni modeli koji problemu pristupaju s manjim brojem varijabli (primjerice, izuèavaju se samo stavovi ili samo okolinski èinitelji). Iako znanstveno opravdani i kvantitativno egzaktni, ti modeli pru�aju samo djelomièan uvid u ponašanje potrošaèa, bez moguænosti da se ono sagleda kao višestruko uvjetovano, niti da se meðu razlièitim uzroènicima utvrdi postojeæa interakcija. Vidimo zapravo da pri pokušaju pojmovnog osmišljavanja ponašanja potrošaèa nailazimo na probleme s kojima se psihologija veæ odavna suoèava nastojeæi uklopiti gdjekad kaotièno ponašanje u vlastite teorijske tvorevine. To je istodobno odraz mladosti discipline, ali i iznimne slo�enosti i višestruke uvjetovanosti predmeta izuèavanja. Rezultat toga je nepostojanje opæeprihvaæenog modela ponašanja, nego samo onih više ili manje uvjerljivih (vidi Kesiæ, 1999.), te onih s veæim ili manjim brojem parcijalnih potvrda.

Izuèavanje ponašanja potrošaèa, meðutim, ima i svojih neporecivih prednosti. Rijeè je o domeni koja je od posebnog interesa, ne samo psiholozima, nego i ekonomistima. Podaci o ponašanju postoje u obliku sekundarne graðe i uglavnom su dostupni za korištenje. Za razliku od mnogih ponašanja kojima je psihologija zaokupljena, potrošaèko je u veæoj mjeri dostupno opa�anju i ne poèiva na subjek-tivnim prosudbama procjenjivaèa. Istra�ivaèki rad mo�e se temeljiti na vrlo širokoj lepezi metoda, eksperimentu, anketnom istra�ivanju, analizi sekundarnih poda-taka i kvalitativnim metodama. Usto su u njezinu okrilju razvijene vrlo razraðene specifiène tehnike radi ispitivanja osobitih problema. Napomenut æemo takoðer da su eksperimenti u prirodnim uvjetima i kvazieksperimenti u istra�ivanju ponašanja potrošaèa lako izvedivi i zbog toga razmjerno uèestali, što istra�ivaèke studije koje pripadaju ovoj znanstvenoj grani èesto svrstava u red ozbiljnih znanstvenih dostignuæa.

Ne �eleæi pretjerano ulaziti u raspravu o tome kojim bi modelima ponašanja potrošaèa valjalo dati prednost jer bi takva prosudba nu�no bila subjektivna, okre-nut æemo se eklektièkom pristupu u kojem æemo samo naznaèiti neke moguæe odnose meðu varijablama va�nim za ponašanje potrošaèa. Pritom se odrièemo imperativa egzaktnosti koji ionako ne posjeduje nijedan od cjelovitih modela.

I u svojem krajnje pojednostavljenom obliku predlo�eni model èini se razmjerno slo�enim okvirom razmatranja ponašanja potrošaèa. Sreæom, samo je naizgled tako. Odmaknemo li se na ponešto opæenitiju razinu, dolazimo do vrlo jednostav-ne i svima dobro poznate formule da se potrošaèko ponašanje odvija u funkciji osobina pojedinca, okoline i ranijeg ponašanja. Utjecaji okoline i nekih stabilnih osobina uopæe nisu sporni. Njihova je uloga podjednako va�na u ponašanjima svake vrste. No, kamo smjestiti poslijekupovno vrednovanje i marketinšku komu-nikaciju kao izdvojene èimbenike koji takoðer utjeèu na ponašanje? Poslijekupovno vrednovanje predstavlja oblik uèenja i stvaranja navike kojim se korigiraju ranija nefunkcionalna ponašanja i potkrepljuju ona koja dovode do zadovoljenja potreba.


Ako smo zadovoljni kupovinom, poveæavamo vjerojatnost ponovne kupovine istog proizvoda, a u protivnome se izgledi za to smanjuju. Marketinška komunikacija kao izravni izdanak marketinške strategije predstavlja jedan od okolinskih utjecaja, izdvojen samo zbog svoje goleme va�nosti, podjednako na stvaranje (osvješæivanje) potrebe i donošenje odluke. Marketinška strategija predstavlja slo�en sustav utje-caja na potrošaèa koji biva izlo�en podjednako fizièkim i društvenim podra�ajima. Takvi su podra�aji, primjerice, sami proizvodi izlo�eni na policama, cijene istak-nute na njima, promocijski materijali (reklame) i maloprodajni duæani. Svi se ovi podra�aji nalaze u potrošaèevoj okolini, utjeèuæi na njegove emocije, kogniciju i, u konaènici, ponašanje.

U svojem krajnjem pojednostavljenju model se mo�e svesti na meðudjelovanje triju sastavnica: osobina pojedinca (prije svih emocija i kognicije), njegova ponašanja i okoline. Pri tome su posve pogrešni, iako razmjerno uèestali, pristupi što osobinama pojedinca i okolini daju status uzroènih faktora, dok je za ponašanje osigurana lijeva strana jednad�be, odnosno status posljedice. Rijeè je, kako to neki dobro uoèavaju (Peter i Olson, 1996.), o uzajamnoj uzroènosti u kojoj svi èimbenici imaju podjednako status uzroka koliko i posljedice. Prosuðivanje o

slika 2.1.

Pojednostavljeni

model ponašanja

potrošaèa

OKOLINSKI

UTJECAJI

PROCESIRANJE

INFORMACIJA,

VREDNOVANJE I

ODLUÈIVANJE

POSLIJEKUPOVNO

VREDNOVANJE

(zadovoljstvo ili

nezadovoljstvo

kupovinom)

JAVLJANJE

POTREBE

POTROŠAÈKO

PONAŠANJE

(kupovina)

OSOBNA

OBILJE�JA

POJEDINCA

�ivotni stil

percepcija

uèenje i pamæenje

stavovi

motivacija

liènost

kultura:

norme i

vrijednosti

situacijski

utjecaji

grupni

utjecaji

POVRATNA

INFORMACIJA

MARKETINŠKA

STRATEGIJA

MARKETINŠKA

KOMUNIKACIJA,

OGLAŠAVANJE


uzroènosti na temelju korelacijskih veza nipošto nije rijetkost u istra�ivanjima ponašanja potrošaèa. O takvom naèinu prosuðivanja postoji opse�na literatura (Blalock, 1964.; Kenny, 1975.) i neæemo biti posebno originalni ako zakljuèimo da je svako takvo pridavanje svojstva uzroènosti na prilièno nesigurnim nogama. Ipak, literatura koja govori o uzajamnoj uzroènosti osobnih i okolinskih faktora s ponašanjem sada je veæ vrlo opse�na (Bandura, 1977.; 1989.; Philips i Orton, 1983.), a njezine postavke uglavnom neosporene.

Ilustrirajmo takvo stajalište primjerom. Osoba X na televiziji pogleda reklamu za sla-

doled marke Y. Privlaènost reklame i njezina duhovitost dovode do pozitivnog emotivnog

naboja te osoba odluèuje otiæi u duæan i kupiti sladoled. U prvom duæanu ga ne nalazi, ali u

sljedeæem, nešto udaljenijem ga kupuje. Sladoled je izvrstan, bogatog i punog okusa te oso-

ba X odluèuje da æe ga i ubuduæe kupovati te da æe opæenito èešæe zalaziti u bolje opskrbljen

duæan. Rašèlanimo taj jednostavan obrazac potrošaèkog ponašanja što ga svakodnevno

susreæemo u �ivotu: 1) Okolinski utjecaji djeluju na osobne èimbenike (reklama izaziva

pozitivne emocije); 2) Osobni èimbenici (emocije) djeluju na ponašanje (odlazak u duæan,

kupovanje i jedenje sladoleda); 3) Ponašanje utjeèe na okolinu (a) kupovanje u duæanu

potièe prodavaèe da naruèuju sladoled od dobavljaèa; b) poveæana prodaja potièe tvrtku

da ustraje na istoj marketinškoj strategiji); 4) Ponašanje utjeèe na osobne èimbenike (a)

(ne)nala�enje sladoleda utjeèe na (ne)povoljno mišljenje o duæanu; 5) Osobni èimbenici

djeluju na ponašanje (mišljenje o duæanu utjeèe na vjerojatnost njegova ponovna posjeæi-

vanja).

Primjer pokazuje ne samo bogatstvo interakcija što se javljaju unutar razmjerno jednostavne sekvence potrošaèkog ponašanja, nego i svu slo�enost koju takva aktivnost posjeduje.

Sto�erni element cijelog procesa je donošenje odluka o kupnji. Nije stoga èudno što su upravo ovu sastavnicu modela u tolikoj mjeri izuèavali, podjednako psiholo-zi, marketinški struènjaci i ekonomisti. I mi æemo mu posvetiti posebnu pozornost. U nastavku æemo zasebno razmatrati pojedine elemente modela, imajuæi, meðu-tim, stalno u vidu cjelinu i pretpostavljene meðuodnose pojedinih sastavnica.

primjer

slika 2.2.

Shematski prikaz

Bandurine zamisli

o uzajamnom

determinizmu

(prilagoðeno

prema Bandura,

1989.)

OKOLINSKI

UTJECAJI

OSOBNI

ÈIMBENICI

PONAŠANJE


slika 2.3.

Shematski prikaz

meðudjelovanja

okoline, osobnih

èimbenika i

ponašanja u

primjeru kupovanja

sladoleda

pozitivna

èuvstva vezana za

sladoled

mišljenje o

duæanu

pozitivno

mišljenje o

sladoledu

odlazak u

duæan i kupovanje

sladoleda

konzumacija

sladoleda

marketinška

strategija

reklama za

sladoledopskrbljenost

duæana

OSOBNI ÈIMBENICI

PONAŠANJE

OKOLINSKI

UTJECAJI


Proces donošenja odluka

Za razumijevanje ponašanja potrošaèa svakako je od kljuène va�nosti upoznati pro-ces donošenja odluka o kupovini. Odluka podrazumijeva da potrošaèu na raspo-laganju stoje najmanje dvije razlièite moguænosti, primjerice on se mo�e kolebati izmeðu dva deterd�enta (Ave i Ariela) ili dvije èokolade (Kraševe ili Milke), iako je u današnje doba vjerojatnije da æe se izbor obavljati izmeðu brojnih alternativa. Proces donošenja odluka od velike je va�nosti za marketinške struènjake jer upravo o njemu ovisi hoæe li potrošaè izabrati njihov ili proizvod konkurencije. Upoznajuæi naèin donošenja odluka, bli�e smo spoznaji o tome kako uspješnije zadovoljiti potrebe potrošaèa i oblikovati proizvod koji æe imati veæe izglede biti izabran.

Naèin na koji donosimo odluke o kupnji, nije, meðutim, uvijek jednak. Na razlièit naèin donosimo odluke o kupnji automobila u odnosu na odluku o kupnji dnevnih novina. Uobièajeno je dijeliti obrasce donošenja odluka s obzirom na stu-panj ukljuèenosti potrošaèa (Hawkins i sur., 1989.), a neki autori tome pridodaju i drugu, prilièno srodnu varijablu – kolièinu procesiranih informacija (Assael, 1995.; Engel, Blackwell i Miniard, 1995.). Prva dimenzija opisuje slijed od kupovi-na visoke do kupovina niske ukljuèenosti, pri èemu su one prve od velike va�nosti za potrošaèa i usko vezane za njegovo samopoimanje. Usto je njihova kupovina povezana s odreðenim rizikom za potrošaèa, materijalnim zbog obièno visoke cijene takvih proizvoda, društvene zbog va�nosti što ga takav proizvod mo�e imati u pripadnoj ili referentnoj grupi te psihološke zbog moguæe zabrinutosti ili tjeskobe što je nosi pogrešan izbor. Naprotiv, kupovina niske ukljuèenosti nije odveæ va�na potrošaèu niti je on zbog nje izlo�en bilo kakvom riziku. Druga dimenzija koja je vjerojatno korelirana s prvom odnosi se na kolièinu kognitivne prorade, odnosno stupanj rješavanja problema što ih zahtijeva kupovina. Nju opisuje slijed od na-vike (kupovine potpuno lišene prerade informacija) do istinskog odluèivanja koje poèiva na misaonom procesu tra�enja i vrednovanja informacija. Pojednostavimo li upravo iznesenu kategorizaciju tako da binariziramo dimenzije i zanemarimo njihovu vjerojatnu povezanost, dolazimo do razdiobe što ju je predlo�io Assael (1995.):

2.2.

O svakom od èetiri pobrojana naèina donošenja odluke nešto æemo više reæi u nastavku.

tablica 2.1.

Kategorizacija

obrazaca

donošenja odluke

o kupnji (prema

Assael, 1995.)

istinsko

donošenje

odluke

OGRANIÈENO

DONOŠENJE ODLUKE (pasta za zube, djeèja hrana)

INERCIJA

(toaletni papir, krema za cipele)

SLO�ENO DONOŠENJE

ODLUKA (automobili, stanovi, raèunala)

ODANOST MARKI (sportska oprema, odjeæa)

niska ukljuèenost

u donošenje odluke

visoka ukljuèenost

u donošenje odluke

navika

proces donošenja odluka • 33

model i donošenja odluka

Ono što smo rekli o opæenitim modelima ponašanja potrošaèa vrijedi u istoj mjeri i za u�e modele ogranièene na proces donošenja odluka. Oni opisuju slijed faktora koji vode kupovini, iznose pretpostavke o meðusobnoj povezanosti tih faktora i njihovoj povezanosti s kupovnim ponašanjem. Poput svih modela imaju svojih prednosti, ali i ogranièenja kojih moramo biti svjesni.

Ogranièenja što ih valja imati u vidu pri razmatranju modela razmjerno su naglašena, a najva�nije meðu njima svakako je njihova tek djelomièna potvrðenost. Èesto su laici, pa i struènjaci zavedeni jednostavnošæu i odreðenošæu što je nudi model, no to je u pravilu privid. Rijeè je redovito o provizornom objašnjenju koje se neprekidno mijenja, doraðuje, uslo�njava, zamjenjujuæi jedne elemente drugima. Valja napomenuti da je poèetni optimizam šezdesetih (Engel i sur., 1968.; Nicosia, 1966.), na kojem je utemeljena potraga za opæom teorijom koja æe u cijelosti obja-sniti ponašanje potrošaèa, kasnije splasnuo jer su istra�ivaèi postali svjesni da se slo�eno ponašanje ne mo�e svesti i ukalupiti u jedinstven i razmjerno jednostavan model (Simonson i sur., 2001.). Zbog toga svaki takav model donošenja odluke valja uzimati samo kao okvirno objašnjenje èije su postavke toène samo u ogra-nièenim razmjerima. Èak i pod pretpostavkom toènosti modela u cjelini, postoje dodatne nedoumice koje ogranièavaju njegovu uporabnu vrijednost. Jedna od njih vezana je svakako uz nemoguænost uopæavanja na sve proizvode, situacije ili potrošaèe. Prirodno je oèekivati da neke sastavnice modela, što æemo ih kasnije upoznati, budu va�nije za odreðene kategorije proizvoda, u odreðenim situacijama ili kod odreðenih potrošaèa u odnosu na neke druge. Valja stoga biti svjestan da je svaki model naèelan i opæenit te stoga netoèan i nedovoljno precizan kad je rijeè o posve specifiènom proizvodu.

Prednosti modela ipak sreæom prete�u nad nedostacima. Prva od njih je ta što nastoje pru�iti cjelovit i potpun uvid u ponašanje potrošaèa, ukljuèujuæi pritom niz varijabli i slu�eæi se multivarijantnim pristupom u otkrivanju njihove povezanosti. Mnogi od njih se ne zadr�avaju samo na otkrivanju povezanosti, nego kreæu i korak dalje kvantificirajuæi odnose na statistièki prihvatljiv naèin, slu�eæi se u pravilu strukturalnim modeliranjem. Iz oèišta praktièara modeli nude još privlaènije koristi jer predstavljaju temelj za razvijanje marketinške strategije. Otkrijemo li elemente na kojima, u najveæoj mjeri, poèiva odluka o kupnji, naša se marketinška strategija mo�e usredotoèiti upravo na njih da bi pridobila kupce. Ako putem njih razvijamo marketinšku strategiju, onda ih, dakako, mo�emo koristiti i za provjeru njezine uèinkovitosti. Nadalje, utvrðivanje faktora va�nih u donošenju odluke pridonosi takoðer segmentiranju tr�išta jer æemo za ovaj postupak, što æemo ga opisati kasnije, koristiti upravo varijable koje utjeèu na izbor robne marke.

2.2.1 .


slo�eno donošenje odluka

Da bismo bolje razumjeli proces slo�enog donošenja odluka, valja najprije raz-motriti pod kojim uvjetima do njega uopæe dolazi. Bez visoke razine ukljuèenosti potrošaè vjerojatno neæe trošiti dragocjeno vrijeme i energiju na slo�eno donošenje odluka. Kupuje li, primjerice, vreæicu smrznutog povræa, odluèit æe se sukladno navici ili u taj èas stvorenome sudu, ne odvagujuæi previše argumente za i protiv. Ukljuèenost predstavlja opa�aj va�nosti ili znaèaja za osobu što ga posjeduje neki objekt, dogaðaj ili aktivnost (Peter i Olson, 1996.). Potrošaèi koji opa�aju da neki proizvod ima za njih znaèajne posljedice mogu biti svrstani u kategoriju visoke razine ukljuèenosti. Ukljuèenost je istodobno i motivacijsko stanje koje potièe i upravlja potrošaèevim kognitivnim procesima i ponašanjima tijekom donošenja odluke. Visoka ukljuèenost potrošaèa, kao glavni preduvjet slo�enog donošenja odluke, podrazumijeva veæinu sljedeæeg:

• Proizvod je va�an potrošaèu jer je povezan s njegovom slikom o sebi. Sliku o sebi stvaramo takoðer na temelju onog što posjedujemo, primjerice automobila, skupocjenog nakita, ruènog sata ili parfema.

• Potrošaè pokazuje neprekinuto zanimanje za proizvod. Tako æe primje-rice osobe koje vode raèuna o vlastitom izgledu mnogo polagati na odijevanje, kozmetiku i parfeme pokazujuæi za njih stalno zanimanje.

• Kupnja proizvoda ukljuèuje velik rizik koji mo�e biti financijski (kupnja stana ili automobila), tehnološki (kupnja televizora, osobnog raèunala) i društveni (promjena parfema ili stila odijevanja).

• Proizvod za kupca posjeduje emocionalnu privlaènost pa tako ljubitelj videa kupuje novi televizijski sustav, a ljubitelj pecanja istom strašæu kupuje nove ribièke štapove.

• Proizvod utjelovljuje grupne norme zbog èega ima vrijednost “iden ti-fi kacijske oznake”. Pripadnost nekoj grupi mogu simbolizirati vrlo raznorodni proizvodi poput Nike tenisice (urbani muški tinejd�eri), Armanijeva ili Versaceova odijela (društvena elita), Sony televizori (videofili) i slièno.

Ako proizvod zadovoljava veæinu izlo�enih uvjeta, rijeè je o visokoj ukljuèenosti potrošaèa i vjerojatno je da æe njegova kupovina ovisiti o slo�enom donošenju odluke.

Visoka ukljuèenost mo�e biti dvojaka, situacijska ili intrinzièna (Celsi i Olson, 1988.). Situacijska se javlja samo u osobitim okolnostima i privremena je, a intrin-zièna je odraz osobnih obilje�ja potrošaèa te stoga trajna i vremenski postojana. Situacijska ukljuèenost javlja se u pravilu onda kada je kupovina zahtijevana, a ne odraz unutarnje motivacije. Takav tip ukljuèenosti svojstven je, primjerice, osobama koje inaèe ne mare mnogo za modu i odijevanje, ali ih situacija tjera da se ozbiljno pozabave vlastitom garderobom, primjerice za maturalnu veèer, dodjelu diplome ili razgovor za buduæi posao. U tom sluèaju njihov se naèin donošenja odluke o tome koje æe odjevne predmete kupiti ne razlikuje od osoba kojima je biranje i razgledavanje odjeæe po duæanima trajna strast. Ipak osnovna razlika izmeðu dva spomenuta tipa ukljuèenosti le�i u izvoru poticaja. Kod potrošaèa èija je ukljuèenost intrinzièna, znanje o zadovoljenju potrebe je pohranjeno u ranijem iskustvu vezanom uz proizvod. Primjerice, ranije kupovine odjeæe mogu osobu pouèiti da roba odreðene marke posjeduje razlièite kvalitete (ostavlja

Razina

ukljuèenosti

2.2.2.

vidi sliku 2.4.

str. 35

slika 2.4. Visoka ukljuèenost i slo�eno odluèivanje karakteriziraju proizvode povezane s visokim rizikom


dojam na prijatelje, ugodna je, lako se odr�ava), što je sve potencijalni intrinzièni izvor ukljuèenosti pri donošenju odluke. Naprotiv, situacijska ukljuèenost odraz je razlièitih èimbenika društvene ili fizièke okoline. Na primjer, veliko sni�enje sportske opreme mo�e osobu navesti na kupovinu novih tenisica.

Pri slo�enom donošenju odluka potrošaèi iscrpno i opse�no vrednuju ponuðene robne marke. Pritom tra�e više informacija i, tijekom razmatranja kupovine, uzi-maju u obzir širi krug marki nego u drugim tipovima donošenja odluka. Slo�eno donošenje odluka najèešæe je vezano za kupnju a) skupih ili slo�enih proizvoda (kuæe, automobili, tehnièka roba), b) proizvoda povezanih s rizikom uslijed nekvalitete (medicinska oprema ili pomagala) ili c) proizvoda koji uèvršæuju samopoštovanje (kozmetika, odjeæa).

Neki su informatièari predlo�ili da se donošenje odluka sagleda unutar tri temeljne faze (Reitman, 1964.), prve koja predstavlja poèetno stanje, odnosno polaznu toèku, završne koja predstavlja konaèno i po�eljno stanje, a meðu njih se umeæe proces transformacije. Postojanje procjepa izmeðu poèetnog po�eljnog stanja nu�no je da bi se cijeli proces mogao pokrenuti. Iako se modeli što ih nudi psihologija marketinga uklapaju u ovaj okvir, on je ipak ponešto neprecizan i premalo informativan u odnosu na slijed koraka koji bismo �eljeli opisati. Proces slo�enog donošenja odluka pri kupnji se ugrubo mo�e podijeliti u pet temeljnih faza (Assael, 1995.), naznaèenih u shematskom prikazu. To su a) javljanje potrebe, b) obrada informacija, c) vrednovanje marki, d) kupovina i e) poslijekupovno vrednovanje.

Potreba se u psihologiji usko definira kao fiziološko stanje organizma izazvano izvjesnom neravnote�om (Petz, 1992.), a u nešto širim definicijama ona poprima znaèenje unutarnje ili izvanjski pobuðene sile praæene emocijama i nagnuæem k ponašanju koje bi okonèalo stanje pobuðenosti izazivajuæi ugodu ili dokidajuæi neugodu (Eysenck i Mell, 1974.). U potonjoj definiciji potreba se prema vlastitom odreðenju pribli�ava porivu. Meðu psiholozima ne postoji potpuna suglasnost oko prirode pojmova poput potrebe, motiva ili poriva, a ni mi se neæemo baviti takvim, uglavnom jeziènim, raspravama niti to od nas zahtijeva sljedeæe razmatranje. Naprotiv, potrebu æemo, sukladno uèestaloj praksi meðu praktièarima, definirati pragmatièno i eklektièki, objedinjujuæi prethodno spomenute definicije, kao stanje nezadovoljenosti koje pokreæe na akciju. U našem sluèaju ta je akcija razmatranje

Koraci u

slo�enom

donošenju

odluka

j avl janje

potrebe

slika 2.5.

Osnovni koraci u

donošenju odluka

(prema Assaelu,

1995.)

KUPOVINA

OBRADA

INFORMACIJA

POSLIJEKUPOVNO

VREDNOVANJE

VREDNOVANJE

MARKI

JAVLJANJE

POTREBE


kupovine i kupovina proizvoda koji otklanja stanje nezadovoljenosti. Time æemo ujedno povezati gledište o rješavanju problema izneseno ranije i motivacijsku podlogu ljudskog ponašanja. Javljanje potrebe je, shvaæeno na taj naèin, posljedica nesklada izmeðu po�eljnog i aktualnog stanja dovoljno velikog da izazove i aktivira proces donošenja odluka.

Kako dolazi do javljanja potrebe u specifiènom obliku kakav poznaje psihologija potrošaèa? Zasigurno bi bilo pogrešno poistovjetiti ovu vrstu potreba s fiziološkim stanjima organizma poput gladi, �eði ili neispavanosti. Iako se one ugraðuju u potrebu za kupovinom, nisu jedina, glavna ni njihova neizostavna sastavnica. Potrebe u ovom smislu su mnogo slo�enije naravi. U slici je shematski prikazano kako bi mogao izgledati proces nastanka kupovne potrebe.

Va�no je uoèiti da se potreba raða kao odraz ne samo motivacijskih, nego i cijelog mnoštva drugih èimbenika. Najznaèajniji od njih su unutarnji (liènost, stavovi, �ivotni stil, ranije iskustvo) i vanjski (kulturalni i grupni utjecaji, situacija, marketinški podra�aji poput samog proizvoda, oglašavanja i cijene), a preostalu, treæu skupinu faktora uvelike definiraju upravo spomenuta dva. Da ne bi sve ostalo odviše apstraktno, okrenimo se primjeru.

Nedavno diplomirana djevojka u kasnim dvadesetima nalazi posao u velikoj tvrtki.

Zbog razmjerno velike udaljenosti i slabe povezanosti javnim prijevozom, djevojka uviða da

joj za dolaske na posao treba automobil. Dosad se povremeno slu�ila starim roditeljskim

autom koji se, meðutim, èesto kvari, a i roditelji ga još uvijek koriste. Visoka ukljuèenost

rezultat je, kako vidimo situacijskih, više nego intrinziènih faktora. Zbog zapošljavanja stari

automobil više ne mo�e zadovoljiti sve potrebe. U artikuliranju vlastite potrebe sudjeluju svi

èimbenici prikazani u modelu.

primjer

slika 2.6.

Javljanje

potrebe za

kupnjom

JAVLJANJE

POTREBE

VANJSKI UTJECAJI

I MARKETINŠKI

PODRA�AJI

DEFINIRANJE

PO�ELJNIH

SVOJSTAVA

LIÈNOST,

STAVOVI I RANIJE

ISKUSTVO

MOTIVACIJA


Motivacijski faktori ukljuèuju potrebu za uštedom truda i vremena, ali i statusom,

zadobivanjem tuðeg i vlastita poštovanja. U potrebu su ugraðeni i stavovi, iskustva, liènost

i �ivotni stil. S obzirom na loše iskustvo sa starim automobilom, djevojka odluèuje da neæe

kupovati tu marku. Takoðer zbog stavova i tuðih iskustava s rabljenim automobilima od-

bacuje i tu moguænost. Djevojka je po prirodi otvorena, energièna i dru�eljubiva. Odluèuje

kupiti auto koji æe joj dobro slu�iti i u drugim situacijama, izletima i sastancima. Odluèuje

se za �ustar i mladenaèki model. Vanjski faktori takoðer usmjeruju njezine potrebe. Zbog

negativnih konotacija odbacuje pomisao na kupnju automobila iz “istoène Europe”, a zbog

fi nancijske situacije razmatra samo jeftinije i manje modele. U oglasima posebno prati

popuste i uvjete za kreditiranje. Cijena i povoljnost otplate faktori su koji bi mogli imati

velikog utjecaja na konaènu odluku. Vanjski i unutarnji faktori zajedno odreðuju što osoba

zapravo tra�i od proizvoda. To su, u našem primjeru, ekonomièan i mali višenamjenski

gradski model povoljne cijene i ne odviše niskog statusa.

Potreba se, kako vidimo, oblikuje zajednièkim djelovanjem osobnih karakteristika pojedinca i okolinskih faktora, meðu kojima oni marketinški zauzimaju posebno mjesto. Motivacija je pritom nu�na da netko uopæe poène razmišljati o kupovini, ali se na temelju neèije motivacije ipak teško mo�e zakljuèiti kako æe se na kraju ponašati, odnosno koji æe proizvod kupiti. Postoji, naime, obilje razlièitih proizvoda koji svi zadovoljavaju iste motive.

Obrada informacija obuhvaæa nekoliko povezanih, ali odijeljenih koraka. Ona ukljuèuje izlo�enost informacijama, njihovu organizaciju i dodatno tra�enje. Da bi utjecao na psihološku udešenost potrošaèa, podra�aj mora zadobiti njegovu pa�nju, biti ispravno shvaæen i zadr�an u pamæenju barem na neko vrijeme. Kasnije æemo vidjeti da se obrada informacija mo�e odvijati i sasvim drukèije kad potrošaè nije osobito ukljuèen. U takvim situacijama podra�aj mo�e utjecati na ponašanje èak i kad uopæe nije kognitivno obraðen.

primjer

obrada

informaci ja

slika 2.7.

Shematski

prikaz procesa

obrade

informacija

(prema Assael,

1995.)

IZLO�ENOST

PODRA�AJU

PREPOZNAVANJE

POTREBE

PERCEPCIJA

PODRA�AJA

TRA�ENJE

DODATNIH

INFORMACIJA

JAVLJANJE

POTREBE

PAMÆENJE


Percepcija je psihièki proces kojim potrošaèi izdvajaju, strukturiraju i tumaèe podra�aje iz zbilje ulijevajuæi im dodatni smisao u svjetlu ranijih iskustava. Iako o interpretativnoj ulozi percepcije koju zagovara konstruktivistièko stajalište postoji odreðeno sporenje, nju ipak zagovara veæina današnjih psihologa. S obzirom na to da æemo se percepcijom kao va�nim elementom ponašanja potrošaèa i jednom od kljuènih toèaka marketinške strategije nešto opširnije pozabaviti kasnije, ostavit æemo sadašnju raspravu samo na ovako šturoj definiciji.

Iako samo po sebi nije sastavnica percepcije, pamæenje ima iznimno va�nu ulogu u percepciji. Reklamni oglas mo�e biti zapa�en, protumaèen i potom odmah zabo-ravljen. Potrošaèi æe lakše zapamtiti poruke koje se odnose na njihove trenutaène potrebe. U pamæenju se pohranjuju prošla iskustva i prikupljene informacije. Nove informacije o proizvodu ili robnoj marki mogu potaknuti prisjeæanje starih informacija.

Tijekom procesa odluèivanja potrošaèi èesto nemaju dovoljno informacija za donošenje utemeljene odluke. U tom sluèaju vjerojatno æe potra�iti dodatne informacije. Takva je potraga osobito vjerojatna u situacijama u kojima manjkaju informacije o markama koje se razmatraju ili su informacije iz razlièitih izvora nepodudarne. Ponekad potra�imo dodatne informacije kad samo �elimo potvr-diti veæ gotovo donesenu odluku. Valja ipak naglasiti da potrošaèi nevoljko tra�e dodatne informacije, nastojeæi se usredotoèiti na one koje su im dostupne bez posebnog napora. Tra�e ih samo kada procijene da æe korist od dodatnih podataka kompenzirati time prouzroèeni utrošak vremena i truda. Zapravo, istra�ivanja pokazuju da potrošaèi za donošenje konaène odluke biraju samo malenu frakciju od mnoštva dostupnih podataka (Jacoby, 1975.).

Vratimo se naèas na primjer djevojke koja namjerava kupiti automobil i pokušajmo

vidjeti kako bi kod nje mogao izgledati proces obrade informacija. Nakon osvješæivanja po-

trebe i namjere da kupi automobil, ona postaje osjetljiva na razlièite oglase o automobilima

što se nude na kredit. Pritom obraæa pozornost na njihovu ekonomiènost, povoljnu cijenu

i zemlju podrijetla. Kako bi o tome stekla i dodatni uvid, kupuje razlièite automagazine i

prouèava podatke o potrošnji goriva, velièini prtlja�nika, trajnosti, cijenama novih i rabljenih

automobila te ocjenama na testovima vo�nje. Osim toga, obilazi salone i uzima prospekte.

Podatke koje smatra va�nima pamti. Sve to je tek priprema za sljedeæu fazu u kojoj æe na

temelju prikupljenih podataka vrednovati razlièite marke automobila.

Postupak vrednovanja robnih marki izravno se nastavlja na fazu obrade informa-cija. Pri procjeni se potrošaèi slu�e upravo prikupljenim informacijama i prošlim iskustvom da bi razlièite ponuðene marke proizvoda povezali s moguæim pred-nostima i nedostacima. U konaènici æe se prikloniti onoj èije su prednosti više u skladu s onime što od proizvoda tra�e.

Vrednovanje se temelji na odreðivanju va�nosti razlièitih po�eljnih karakte-ristika proizvoda i njihovim vezivanjem uz pojedine marke. Nakon odreðivanja po�eljnih karakteristika pristupa se usporedbi razlièitih marki. Ona robna marka koja se poka�e najboljom u nizu postavljenih kriterija vjerojatno æe biti odabrana

primjer

percepci ja

podra�a ja

pamæenje

potraga za

dodatnim

informaci jama

vrednovanje

robnih

marki


za kupnju. Postupak vrednovanja meðutim, ne završava samom kupnjom, nego namjerom kupnje. Ako je jedna robna marka superiorna u veæini ili svim postavlje-nim zahtjevima drugim markama, tada odluka neæe biti teška. Meðutim, u praksi se dogaða da jedna marka bude najbolja u jednom segmentu, druga u drugom, treæa u treæem itd. U takvim sluèajevima, koji se jedino i susreæu u stvarnome �ivotu, potrošaè se mo�e postaviti na dva naèina. Koristeæi se prvim, sve æe marke procijeniti na osnovi svih kriterija tra�eæi onu koja opæenito ima najbolji prosjeèni rezultat. Pritom slabija kvaliteta jednog segmenta mo�e biti kompenzirana boljom kvalitetom drugoga. Takva se metoda izbora naziva kompenzacijskom. Drugi je naèin da se kreæe postupno, od najva�nijeg prema manje va�nim kriterijima, odbacujuæi pritom marke koje se poka�u nedovoljno dobrima. Prva je metoda vjerojatnija pri slo�enom donošenju odluka jer si potrošaè u nekoj va�noj odluci (primjerice o kupnji stana, automobila ili tehnièkog aparata) ne mo�e dopustiti da ga jedan nedostatak odgovori od inaèe “dobre” kupovine.

Kako proces vrednovanja mo�e izgledati u sluèaju djevojke koja kupuje automobil?

Na temelju obrade informacija iskristalizirali su se kriteriji koje bi automobil trebao

zadovoljiti. To su niska cijena, zemlja podrijetla te marka koja ulijeva povjerenje, trajnost

i ekonomiènost. U obzir dolaze manji automobili iz Europe, Sjedinjenih Dr�ava ili Japana,

poput Fiat Una, Toyote Yaris, Forda K, Volkswagen Lupa, Renault Twinga. Na temelju

ranije pobrojanih kriterija djevojka je mogla zakljuèiti kako je upravo Twingo najsukladniji

njezinim potrebama.

Nakon vrednovanja robnih marki potrošaè je stekao kupovnu namjeru. U konaènici slo�enog donošenja odluke preostalo je samo da kupi proizvod i da ga potom ponovno vrednuje nakon kupnje. Informacije dobivene u takvom, poslijekupov-nom vrednovanju, pohranjuju se za buduæu uporabu i koristit æe se kod sljedeæeg kupovanja istog proizvoda.

Tijekom kupovanja potrošaè još mora donijeti neke va�ne odluke. Pri kupovini automobila mora razmisliti o dobavljaèu i dodatnoj opremi te o naèinu plaæanja. Moguæe je takoðer da se potrošaè u zadnji trenutak predomisli i odustane o ku-povine. U našem bi primjeru djevojka ipak mogla zakljuèiti da joj je kupnja novog automobila zasad nedostupna i prikloniti se provizornom rješenju korištenja javnog prijevoza i starog obiteljskog auta.

Izmeðu namjere kupovanja i samog kupovanja ne postoji, kako vidimo, potpuna povezanost, ali je ona ipak razumno visoka. No, valja naglasiti da nije isto kupuje li osoba odijelo ili automobil. U potonjem æe sluèaju namjeru stvoriti prije kupnje, a u prvom sluèaju oba procesa odvijaju se gotovo istodobno. Potrošaè vjerojatno neæe unaprijed znati koje æe odijelo kupiti, ali je sa stajališta marketinškog struènjaka va�no znati kako donosi odluku gdje æe ga kupiti jer je u tom sluèaju to krucijalni dio odluke.

Jednom kad kupi proizvod, potrošaè æe tijekom konzumacije pristupiti njegovu vrednovanju. Ako se, na primjer, poka�e da je rublje oprano deterd�entom što smo ga netom kupili, nedovoljno èisto, to æe biti razlog nezadovoljstvu pri poslijekupo-vnom vrednovanju. Naprotiv, ako su cipele što smo ih kupili privukle pa�nju naših prijatelja i za njih smo dobili komplimente, a usto su nam udobne i praktiène,

kupovina i

poslijekupovno

vrednovanje

primjer


Simbolièko

kupovanje

to æe pridonijeti našem zadovoljstvu pri vrednovanju. Va�no je razlikovati samu kupnju od konzumacije. Osoba koja kupuje proizvod, naime, ne kupuje ga nu�no za sebe. Upravo je konzument osoba koja odreðuje zadovoljstvo proizvodom. Nadalje, kupnja predstavlja odraz potrošaèevih oèekivanja o stupnju u kojem je neka marka pogodna za zadovoljenje potreba, a na temelju konzumacije ista se ta oèekivanja potvrðuju ili odbacuju.

Ako su potrošaèeva oèekivanja ispunjena ili premašena, odluka o kupnji je potkrijepljena. Stavovi o marki postaju još povoljniji, èime se poveæava vjerojat-nost buduæe kupnje proizvoda iste marke. Ako oèekivanja nisu ispunjena, javlja se nezadovoljstvo koje rezultira negativnim stavovima i umanjuje vjerojatnost buduæe kupovine.

Slo�eno donošenje odluka ne odnosi se samo i nu�no na proizvode koji nose neku posve praktiènu korist. Èesto su naše odluke o kupnji emotivno utemeljene. U takvim sluèajevima ne rukovodimo se objektivnim kriterijima poput ekonomiè-nosti i cijene automobila, nego smo voðeni odreðenim simbolièkim znaèenjem što ga predmet posjeduje. Primjerice, kupovanje majice nekog svjetski priznatog kreatora, poput Versacea ili Donne Karan, po nekoliko puta veæoj cijeni od majice nekog manje poznatog proizvoðaèa, vjerojatno ne poèiva na racionalnim razlozima kvalitete, izdr�ljivosti i ugodnosti ili barem ne iskljuèivo na njima. Tom kupovinom potrošaè izgraðuje sliku o sebi, plaæajuæi cijenu simbolièke vrijednosti. Pri simbo-lièkoj kupnji potrošaèi pribjegavaju emotivnim prije nego utilitarnim kriterijima u prosudbi razlièitih marki. No, to takve kupovine ne èini manje va�nima. Naprotiv, rijeè je o kupovinama visoke ukljuèenosti jer odra�avaju potrošaèevo samopo-imanje. Razlièitost u odnosu na uobièajeno donošenje odluke ogleda se u naèinu obrade informacija i vrednovanju marki. I jedno i drugo odvija se uglavnom na simbolièkoj razini. Potrošaè nastoji procijeniti simbolièko znaèenje predmeta i uèi-nak kakav bi mogli proizvesti na to kakvim vidi sebe ili kakvim ga opa�aju drugi. Pritom vrednovanje poèiva na oèekivanju emocija i iskustava što bi ih korištenje proizvoda moglo potaknuti, a racionalni kriteriji poput praktiènosti i korisnosti ostavljeni su po strani. Konaène prosudbe uglavnom su rezultat potrošaèeva dojma prije nego stvarnih i zamjetljivih osobina proizvoda.

U modernom marketingu simbolièko kupovanje poprima sve veæu va�nost, ali zahtijeva pomicanje te�išta s onog što proizvod jest prema onom što on predstavlja za potrošaèa. Velik broj oglašivaèa cilja upravo na taj, emotivni, vid kupovanja nastojeæi povezati proizvod s nekim po�eljnim simbolom otvarajuæi vrata mašti i pozitivnim emocijama. Takav je pristup sve prisutniji u reklamiranju automobila, kozmetike ili odijevanja.

vidi sliku 2.8.

str. 42

slika 2.8. Simboliènom kupovinom potrošaè izgraðuje sliku o sebi


kupovanje po nav ic i i odanost marki

Navika je oblik ponavljajuæeg ponašanja koje odlikuje ogranièeno ili posve odsutno tra�enje informacija i vrednovanje drugih moguænosti. Navike se stvaraju uèenjem. Ako kupovina dovodi do zadovoljstva, navika æe se odr�ati, a u protivnom æe se takvo ponašanje ugasiti.

Kupovanje po navici razmjerno je uèestao oblik ponašanja potrošaèa koji u njemu nalaze dvostruku dobit – izla�u se manjem riziku i olakšavaju si donošenje odluke. Kada je rijeè o proizvodu koji izaziva visoku ukljuèenost potrošaèa, dobit od smanjenja rizika je mnogo va�nija. Kupovanje proizvoda uvijek iste marke, primjerice uvijek Nike tenisica ili Levi’s traperica, smanjuje rizik od slabe kvali-tete proizvoda i novèane štete uslijed loše kupovine. Isto tako, kad su podaci što potrošaèu stoje na raspolaganju oskudni, on se, u pravilu, priklanja poznatoj marki smanjujuæi rizik.

Druga prednost kupovanja po navici jest manji utrošak vremena i truda. Kada potrošaèima proizvod nije od velike va�nosti (niska ukljuèenost) nastoje si poje-dnostaviti odluèivanje i prištedjeti vrijeme potrebno za tra�enje i vrednovanje. Svakodnevne kupovine obuhvaæaju u prosjeku desetak proizvoda od kojih je veæina razmjerno neva�na. Kada bismo na svaki proizvod trošili vrijeme u odvagivanju njegovih prednosti i nedostataka te donosili odluku prema ranije opisanom mode-lu, za va�nije stvari u �ivotu teško da bi nam preostalo išta vremena.

Kako se odvija tipièno kupovanje po navici? Jednom kad smo uspostavili naviku kupovanja odreðenog proizvoda, primjerice nekog voænog soka, javljanje potrebe za tim sokom odvija se gotovo automatski. Osjeæaj �eði ili reklama na televiziji samo su okidaèi unaprijed programirane odluke. Nema obrade informacija u kojoj bi se usporeðivali i vrednovali razlièiti sokovi. Iako je proces od javljanja potrebe do kupovine uglavnom automatski, to ipak ne znaèi da æemo taj sok kupovati do kraja �ivota. I kupovanje po navici ukljuèuje poslijekupovno vrednovanje. Ako smo

2.2.3 .

Kupovanje

po navici

slika 2.9.

Model

kupovanja

po navici

GAŠENJE

POSLIJEKUPOVNO

VREDNOVANJE

SLO�ENO

DONOŠENJE

ODLUKA

KUPOVINA

USPOSTAVLJENA

NAVIKA

POTKREPLJENJE

JAVLJANJE

POTREBE

motivacija

vanjski podra�aji


sokom zadovoljni, navika se uèvršæuje, ako nismo nastupa gašenje. Od omiljenog soka, meðutim, mo�emo odustati i iz drugih razloga, zbog pojave novog proizvoda koji nas potièe da se priklonimo slo�enom modelu donošenja odluka (razmatrajuæi prednosti i nedostatke jednog u odnosu na drugi), zbog novih informacija (pri-mjerice o umjetnim dodacima ili smanjenom udjelu vitamina), zbog zasiæenosti ili jednostavno zato što je u duæanu ponestalo soka.

Kupovanje po navici je, kako smo rekli, ono u kojem je obrada informacija posve izostavljena ili svedena na najmanju mjeru. Ako je obrada informacija prisutna i naglašena, rijeè je o istinskom donošenju odluka. Postoji, meðutim i niz situacija u kojima ne mo�emo govoriti ni o navici ni o donošenju odluka u strogom smislu. Takve se kupovine svrstavaju u one koje se pribli�avaju navici. Ranije smo rekli da se slo�eno donošenje odluka primjenjuje pri kupnji skupih i riziènih proizvoda, no ni to nije posve toèno. Istra�ivanje Newmena i Werbela (1973.) pokazalo je da je gotovo èetvrtina kupovina kuæanskih aparata, razmjerno skupih proizvoda, svedena na naviku ili njoj slièno kupovanje.

Kako se marketing prilagoðava kupovinama po navici? Svakako da pristup distribuciji oglašavanju proizvoda koji se kupuju po navici nije sukladan onom što se koristi u promociji proizvoda za koje se potrošaèi odluèuju tek nakon podrob-nog razmatranja i vrednovanja razlièitih opcija. Za proizvode koji se kupuju zbog navike va�no je da budu svagdje dostupni jer sama njihova prisutnost podsjeæa i potièe naviklog potrošaèa na kupnju. I oglašavanje mora biti uèestalo jer i ono slu�i kao podsjetnik. Sredstvo promocije u tom sluèaju postaju i same prodajne police koje utjeèu na istaknutost proizvoda. Politika cijena, primjerice njihovo sni�avanje ili dijeljenje besplatnih uzoraka, sredstva su u razbijanju navike jer je to jedan od naèina na koji se konkurencija mo�e suprotstaviti èvrsto usaðenom potrošaèkom ponašanju. Drugi se sastoji u pokušaju da se kupovanje po navici “pretvori” u ono koje poèiva na donošenju odluke. Razlièite marketinške strategije prilagoðene su upravo toj svrsi. Jedna od najjednostavnijih jest podizanje svijesti o postojanju konkurentskih marki. Druge se odnose na uvoðenje novih osobina proizvoda koje potrošaèi dotad nisu imali prilike vrednovati. Treæe se sastoje u stvaranju hibridnih proizvoda koji se naslanjaju na veæ dobro uhodano tr�ište, primjerice gelovi za tuširanje koji se mogu koristiti kao univerzalno sredstvo za pranje kose, lica i tijela.

Odanost (ili privr�enost, vjernost kako se još naziva) marki teško je odvojiti od kupovanja po navici. Rijeè je o pojavi dosljednog (odanog) kupovanja iste marke kao posljedici pozitivnih stavova o njoj. Odanost marki je, kao i naviku, razmjerno lako dovesti u vezu s uèenjem. Instrumentalno uvjetovanje sastoji se u povezivanju odreðenog proizvoda s potkrepljenjem (u ovom sluèaju to je zadovoljstvo proizvo-dom). Ponovno kupovanje odraz je uèvršæivanja veze izmeðu kupovine i zadovolj-stva proizvodom, a vjerojatnost kupovine je, sukladno teoriji uèenja, to veæa što je više puta nastupilo potkrepljenje. Drugo tumaèenje kojim je moguæe objasniti odanost marki poèiva na kognitivnim teorijama. Pristaše tog pristupa smatraju da samo ponašanje ne mora odra�avati odanost marki. Primjerice, netko mo�e redovito kupovati odreðeni sladoled zato što je najjeftiniji ili zato što ga uvijek ima u obli�njem duæanu, no u sluèaju podizanja cijene ili pojave drugog sladoleda ta

vidi sliku 2.10.

str. 45

Odanost

marki

slika 2.10. Kupovanje po navici mo�e se prekinuti uvoðenjem novih kvaliteta proizvoda koji potièu na

slo�eno donošenje odluke

slika 2.11. Posebno bitan element kupovine s niskom ukljuèenošæu je stvaranje svijesti o marki


bi se osoba mogla okrenuti drugom proizvodu. U tom sluèaju stalno kupovanje ne odra�ava odanost marki niti se njime uèvršæuje veza izmeðu proizvoda i potkre-pljenja. Kognitivisti dr�e da se o odanosti marki mo�e govoriti iskljuèivo ako uz ponašanje postoje i stavovi koji ga podupiru. Razlika izmeðu biheviorista i kogni-tivista sastoji se, kako vidimo, u naglašavanju iskljuèive va�nosti ponašanja kao odrednice odanosti marki kod prvih, odnosno priznavanjem va�nosti i stavovima koji ga prate (podjednako njihovih kognitivnih i afektivnih sastavnica) kod drugih.

Zbog pragmatiènih razloga marketinški se struènjaci danas više pouzdaju u ponašajne mjere odanosti marki nego u mjerenje njihovih stavova. O tome što treba smatrati marki odanim ponašanjem postoje razlièita gledišta, ali se sva mogu svesti na dva osnovna kriterija. Jedan od njih odnosi se na višekratno kupovanje iste marke zaredom. Pritom se raspon minimalnog broja uzastopnih kupovina, ovisno o autoru, kreæe od tri do pet. Drugi kriterij odnosi se na visoku proporciju uèestalosti kupnje neke marke. Ako se odreðena marka sladoleda kupuje u 80% sluèajeva, takav se potrošaè mo�e smatrati odanim marki. Oslanjanje iskljuèivo na ponašanje ima, meðutim, i svojih ogranièenja. Što reæi za osobu koja za sebe kupuje iskljuèivo sladoled marke A, ali za djecu redovito kupuje njihove omiljene marke, B i C. Logièki gledano, rijeè je o kupcu odanom marki A, iako to iz njegova ponašanja, barem bez dodatne analize, nije razvidno.

Ogranièenja vezana uz model ponašanja nastoje se nadomjestiti ukljuèivanjem potrošaèevih stavova. Da bismo za nekoga zakljuèili kako je uistinu odan marki, ne mo�emo se pouzdati iskljuèivo u njegovo ponašanje, nego od takve osobe oèekujemo i da posjeduje povoljne stavove prema marki koju kupuje. Iako su stavovi i ponašanje najèešæe blisko povezani, ipak postoje brojne situacije koje model što ukljuèuje stavove èine umnogome preciznijim. Potrošaèi, naime, mogu dosljedno kupovati isti proizvod zbog èestih popusta, nedostupnosti ostalih marki ili si jednostavno �ele uštedjeti trud donošenja odluke. U tim posebnim situacijama odanost marki je privid te su takvu pojavu neki istra�ivaèi skloni nazivati la�nom odanošæu (Day, 1969.).

Istra�ivanja su pokazala da potrošaèi odani marki èešæe posjeduju neke od sljedeæih obilje�ja:

• više se pouzdaju u vlastiti izbor (Day, 1969.)• èešæe kupovinu opa�aju kao riziènu te se zbog toga okreæu istoj marki

(Roselius, 1971.)• èešæe kupuju u istom duæanu (odanost duæanu) (Carman, 1970.).Opæenito se za odanost marki mo�e reæi da predstavlja funkciju podjednako

ukljuèenosti u kupovinu nekog proizvoda i opa�aj kako se pritom izla�emo velikom riziku. U takvoj situaciji marka postaje izvor samoprepoznavanja. Odanost valja razlikovati od inercije koju karakterizira niska ukljuèenost u kupovinu.

Veæ smo spominjali odanost prodajnom mjestu. Ova je pojava potaknuta sliènim razlozima kao i odanost marki. Iako se to mo�e èiniti èudnim, ponekad je va�nije znati gdje netko kupuje nego što kupuje. U nekim sluèajevima, naime, odanost prodajnome mjestu još je sna�nija od odanosti marki. U takvim situacijama èak ni promjena asortimana, odnosno robnih marki što ih prodajno mjesto nudi, neæe navesti potrošaèa da proizvode koje je inaèe kupovao potra�i u drugom duæanu.

Odanost

prodajnome

mjestu


S obzirom na to da imaju sliènu motivacijsku podlogu, nastojanje da se smanji utrošak vremena i truda pri kupovini, ne èudi da su pojave odanosti marki i odano-sti prodajnome mjestu meðusobno povezane. Ipak moguæa su i druga objašnjenja njihove povezanosti. Kupac koji stalno odlazi u isti duæan postupno se vezuje za marke što se nude u tom duæanu ili, u obrnutom sluèaju, potrošaè navikao na odreðene robne marke tra�i i nalazi duæan u kojem su sve one zastupljene te postaje odan upravo tom duæanu. Odanost duæanu i marki vjerojatno se raða na razlièite naèine tako da oba upravo navedena primjera imaju svoje uporište u stvarnom �ivotu, kao i pretpostavljena psihološka podloga (te�nja racionalnom iskorištenju vlastita vremena) potrošaèke odanosti. Ipak, neka su istra�ivanja dodatno produbila spoznaje o kategoriji potrošaèa odanoj prodajnome mjestu. Goldman (1977./78.) je utvrdio kako je rijeè o kupcima koji troše manje vremena u tra�enju prije same kupovine, poznaju manje prodajnih mjesta i rjeðe kupuju èak i na mjestima koja su im poznata. Takvo ponašanje autor je pripisao kupov-nom stilu niske razine tra�enja, znanja i iskorištavanja, povezujuæi ga s kupcima ni�e prihodovne razine. Istra�ivanje je takoðer pokazalo kako opisana kategorija potrošaèa do�ivljava kupovinu više riziènom.

Odanost marki javlja se više kao odraz imena i slike o proizvodu (imid�a) nego njegovih stvarnih funkcionalnih kvaliteta. Slijepi testovi1 razlièitih proizvodnih marki iste kategorije proizvoda (primjerice voænih sokova, cola napitaka, piva ili sliènog) pokazuje da ih velik dio potrošaèa ne razlikuje. Ipak, kad im se ponudi izbor izmeðu razlièitih marki, pokazuju prilièno jasne preferencije. Takvi nalazi ja-sno upuæuju da je uèinkovito oglašavanje ponekad va�nije od dodatnog ulaganja u kvalitetu proizvoda. Èini se da su pritom najviše zakinuti oni koji pokazuju najveæu odanost jer zbog nefleksibilnosti vlastita ponašanja èesto plaæaju veæu cijenu za proizvode koji objektivno nisu bolji od konkurentskih. Donedavno je u Hrvatskoj bilo teško provoditi istra�ivanja o odanosti marki zbog razmjerne nerazvijenosti tr�išta i male ponude. U novije vrijeme, meðutim, broj robnih marki, ali i broj prodajnih mjesta uvelike je porastao, èime je prethodno iskazivana (prividna) odanost dovedena u pitanje. Sve više potrošaèa, kako pokazuju istra�ivanja, eksperimentira podjednako s markama i prodajnim mjestima, ne robujuæi navici kupovanja dobro poznatih marki.

donošenje odluka pr i n iskoj ukl juèenost i

Ranije su razmatrani naèini donošenja odluka u situacijama visoke ukljuèenosti potrošaèa, no takve su kupovine mnogo rjeðe od onih u kojima nabavljamo proizvode za svakodnevnu uporabu, poput toaletnog papira, paste za zube, sapuna ili praška za puding. Za veæinu proizvoda potrošaèi jednostavno ne mare previše, ma kako to porazno zvuèalo marketinškim struènjacima i ostalima koji su izravno

Posljedice

odanosti marki

i prodajnome

mjestu

2.2.4.

1 Rijeè je o eksperimentu u kojem se potrošaèima daje na kušanje više razlièitih proizvoda èiju kvalitetu i odlike prosuðuju. Tijekom kušanja i procjenjivanja ne znaju o kojoj je marki rijeè. U konaènici se dobivaju procjene proizvoda neoptereæene njihovim imenom i imid�em.


ukljuèeni u proizvodnju i prodaju. I doista, za osobe koje �ive od prodaje ne zvuèi ohrabrujuæe vijest da potrošaèi veæinu proizvoda kupuju ne razmišljajuæi. Kako uop-æe izgleda proces donošenja odluka bez razmišljanja, primjerice kad se potrošaè odluèuje za marku brašna ili šeæera koju æe kupiti?2 Marketinški su struènjaci sve više zaokupljeni tim pitanjem, iako se ne mo�e poreæi da je zanimanje za slo�eno donošenje odluka još mnogo naglašenije. Razlozi tomu vrlo su prozaièni. Kako primjeæuje Assael (1995.), s obzirom na to da su sami vrlo zaokupljeni vlastitim proizvodima, marketinški struènjaci lako upadaju u zabludu da su i potrošaèi za njih pokazuju jednako zanimanje. Istina je posve drukèija, kupovina veæine proizvoda odvija se bez razmišljanja. Drugi je razlog opravdaniji. S obzirom na to da je slo�eno donošenje odluka proces o kojem se više zna i lakše ga je kontroli-rati, zbog predvidljivih i racionalno zasiæenih sekvenci, on se, u propagandi nekih proizvoda, nastoji nametnuti potrošaèima pretvarajuæi ih u visokoukljuèene i marki odane kupce. Primjerice, umjesto da se sol reklamira samo kao zaèin, proizvoðaèi, primjerice Paške solane, nastoje ga prikazati kao proizvod koji èuva zdravlje jer morska sol sadr�i sastojke koji nedostaju onoj iz rudnika. Time potièu potrošaèe na razmišljanje, veæu ukljuèenost i, u najboljem sluèaju za sebe, stvaraju od njih marki odane potrošaèe.

Pogledajmo sada ipak kako proces odluèivanja teèe kod prosjeèno nezainteresi-ranih potrošaèa. Oni se, kako smo rekli, ne trude razmišljati o kupovini, ne tra�e informacije niti meðusobno usporeðuju razlièite marke. Malo je vjerojatno da æe kupac na vreæici šeæera gledati specifikaciju proizvoda usporeðujuæi ga s onim iz druge šeæerane. Pri gledanju reklame za takav ili slièan proizvod primat æe informacije bez dodatnog kognitivnog napora, ne trudeæi se provjeriti ih, potra�iti neke dodatne ili ih usporediti s konkurentskima. No, s vremenom, uz uporno rek-lamiranje, potrošaè æe, kako nam je poznato na temelju elementarnih zakonitosti uèenja, opisanih u sljedeæem poglavlju, poèeti uparivati atribute spomenute u reklami s robnom markom. Primjerice, ako se neko brašno oglašava kao poseb-no pogodno za kolaèe, uz uvjet da takvu poruku ne koriste i drugi proizvoðaèi, potrošaèi æe ga s vremenom poèeti poistovjeæivati s tom namjenom.

Ukratko reèeno, potrošaèi postaju svjesni robne marke i oblikuju mišljenje o njoj pasivno, bez ulaganja kognitivnog napora. Odluku o kupnji donose s malo informa-cija, ali nakon kupnje ipak pristupaju vrednovanju marke. Pri tome se mogu razviti slabi stavovi o marki. Primjerice, ako kolaè od kupljenog brašna uspije, potrošaè æe vjerojatno razviti blago pozitivan stav, a u suprotnome æe stav imati negativan predznak. Posebno bitan element kupovine s niskom ukljuèenošæu je stvaranje svijesti o marki. Potrošaèi zapravo uopæe niti ne mogu kupiti marku bez svijesti o njezinu postojanju, stoga je stvaranje takve svijesti osnovni cilj promotivne strategije. Stvaranjem svijesti o marki, naime, marketinški se struènjaci nadaju da, kadgod se pojavi potreba, upamæena æe marka biti razmatrana kao moguæi izbor sa svim drugim markama kojih smo svjesni. U sluèaju niske ukljuèenosti, svijest o marki je mo�da i jedina informacija što je potrošaèi o nekom proizvodu posjeduju. Èesto se dogaða da potrošaèi naiðu na proizvod koji pove�u s ranije viðenom reklamom i kupe ga iskljuèivo zbog poznatosti. Istra�ivanja su pokazala

2 Iako je za veæinu potrošaèa ova kupovina niske ukljuèenosti, postoje i takvi kojima je iz nekog razloga takav proizvod va�an te se oni o kupovini mogu odluèivati na temelju slo�enog modela opisanog ranije.


da potrošaèi svjesni samo jedne marke u nekoj kategoriji nastavljaju kupovati tu marku èak i kad su ostali proizvodi kvalitetniji (Hoyer i Brown, 1990.). Drugi naèin jednostavnog odluèivanja nadovezuje se na posljednju kupovinu ako je kupac njome bio zadovoljan. Ako smo zadovoljni markom brašna koje smo kupili pri posljednjoj kupovini, vjerojatno æemo ga ponovno kupiti u sljedeæoj.

Dvije teorije nude podjednako razumna objašnjenja ponašanja u situacijama niske ukljuèenosti potrošaèa. Krugmanova teorija pasivnog uèenja (1965.) naslanja se na njegove poglede o televiziji kao mediju koji pogoduje pasivnosti i ne “ukljuèuje” gledatelja. Poznato je da televizijsko oglašavanje vodi visokom do-sjeæanju robnih marki, ali bez veæih promjena u stavovima. Krugman to objašnjava nezainteresiranošæu gledatelja koji ne obraæaju pozornost na promid�bene poruke. Osim toga, oni ne vezuju poruke za svoje potrebe, stavove prema marki ni prošla iskustva, kako se to dogaða kod visokoukljuèenih potrošaèa. Prema teoriji se pretpostavlja da æe televizija biti uèinkovitija za prenošenje poruka nezainteresi-ranim potrošaèima, a tisak æe biti primjereniji za zainteresirane. U prvom sluèaju, naime, gledatelj nema nikakvu kontrolu nad medijem, nego je posve pasivan, dok je u drugom sluèaju aktivan pri biranju sadr�aja koje æe pogledati i proèitati. Osnovne postavke Krugmanova gledišta mogu se sa�eti u tri osnovna nalaza:

• Potrošaèi usvajaju informacije na posve sluèajan naèin, slièno kao što se uèe besmislene rijeèi. Toènost takve pretpostavke implicira podjednako dobro pamæenje smislenih i posve besmislenih reklama, što potvrðuju neka istra�ivanja u kojima je zvuk jedne reklame montiran sa slikom druge (Hollander i Jacoby, 1973.).

• Potrošaèi su pasivni primatelji propagandnih poruka, a ne aktivni tra-gaèi za informacijama. Pretpostavke koje su djelomièno potvrðene smanjenom potrebom za informacijama nezainteresiranih potrošaèa impliciraju va�nost televi-zijske promid�be upravo za kategoriju niskoukljuèenih kupaca. U tom sluèaju samo prikazivanje reklame mo�e biti dovoljno uvjerljivo kao poticaj na kupnju. Ranije se pretpostavljalo da gledatelji posjeduju èvrste stavove o robnim markama koji im poma�u da se “odupru” reklamama protivnima njihovim uvjerenjima. Takav pogled vjerojatno uistinu vrijedi za visokoukljuèene i zainteresirane potrošaèe. Naprotiv, uz pretpostavku nezainteresiranosti potrošaèa, koji ne posjeduje (izra�ene) stavove o robnim markama, svaka reklama mo�e biti dovoljno sna�an poticaj na nekritiènu kupnju.

• Potrošaèi vrednuju marke nakon kupovine, tra�eæi pritom prihvatljivu, a ne optimalnu razinu zadovoljstva. Oboje slu�i smanjenju utroška vremena, truda i energije. Mala va�nost proizvoda ne opravdava rasipanje truda i vremena na prethodno planiranje niti traganje za najboljim proizvodom.

Prema modelu vjerojatnosti prorade, što su ga postavili Petty i suradnici (1983.), procesi obrade informacija razlikuju se ovisno o ukljuèenosti potrošaèa. Razina procesiranja varira od središnje do periferne, ovisno o va�nosti poruke za potrošaèe. Što je poruka va�nija u zadovoljenju potreba, to æe potrošaèi vjerojatnije razviti potvrðujuæe ili opovrgavajuæe mišljenje o njezinu sadr�aju. Primjerice, nova reklama za tabletu protiv bolova vjerojatno æe na razradu potaknuti samo osobe

Teorijsko

objašnjenje

niske

ukljuèenosti


sklone uèestalim glavoboljama ili one s kroniènim bolestima koji æe pritom razviti pozitivne ili negativne stavove o poruci i reklamiranom proizvodu. No, model ima i svoje daljnje implikacije, primjerice tu da æe na zainteresirane potrošaèe u veæoj mjeri utjecati kvaliteta i snaga poruke, a na nezainteresirane veæi utjecaj imat æe periferni elementi poput boje ili detalja na oglasu.

Prisjetimo se naèas razdiobe obrazaca donošenja odluke pri kupnji. Osobe s viso-kom ukljuèenošæu odluèuju se na dva glavna naèina – slo�enim odluèivanjem ili putem stvaranja navike, odnosno odanosti marki. Pri niskoj ukljuèenosti potrošaèi se prepuštaju inerciji (niska ukljuèenost i navika), odnosno ogranièenom donošenju odluke (niska ukljuèenost i donošenje odluke).

Veæina odluka o kupovini proizvoda koji potrošaèima nisu osobito va�ni donosi se po inerciji. To je ujedno i tipièan sluèaj kupovanja pri niskoj ukljuèenosti koji smo ranije opisivali. Potrošaè stvara mišljenje o proizvodu pasivno ili, još preciznije, nje-govo se mišljenje obièno svodi na puku svijest o proizvodu, donosi odluku o kupnji gotovo bez obrade informacija, a proizvod vrednuje tek nakon kupnje, i to sasvim površno. Obièno nastavlja kupovati istu marku èistom inercijom ako vrednovanje poka�e da proizvod zadovoljava minimalne kriterije. Zbog repetitivnog kupovanja ovaj se tip ponašanja ponekad naziva la�nom odanošæu. Inercija uvelike poèiva na uèenju klasiènim uvjetovanjem, odnosno uèestalim asociranjem proizvoda i atributa, što se nastoji nametnuti reklamiranjem. Na primjer, reklamiranje papir-natih maramica X sloganom “Mekane i nje�ne, ali ipak èvrste!” mo�e pri uèestalom prikazivanju dovesti do asocijacije marke X s ugodnim osjeæajem pri korištenju, ali i nepoderivošæu. Potrošaè stvara asocijaciju bez razmišljanja. Kad pri ulasku u duæan ugleda maramice na polici, asocijacija se javlja kao uvjetovani podra�aj. Brojne su studije pokazale uèinkovitost èestog ponavljanja reklama upravo za kategoriju proizvoda koji se kupuju po inerciji. Pokazalo se da takvo reklamiranje vodi povoljnijim stavovima o reklamiranom proizvodu (Batra i Ray, 1986.), a takvi uèinci za proizvode pri visokoj ukljuèenosti povoljni su samo na poèetku, a kasnije su kontraproduktivni. Kako je veæ ranije naglašeno, kljuèni element promotivne strategije pri niskoj ukljuèenosti je stvaranje svijesti o marki, što se posti�e uèe-stalim oglašavanjem.

Niska ukljuèenost ponekad, umjesto inercijom, rezultira ogranièenim donošenjem odluke. To se najèešæe dogaða nakon uvoðenja novog proizvoda ili zbog potrebe za promjenom. Primjerice, kad bi se pojavila reklama za nove maramice marke Y s okusom mentola, to bi moglo ponukati potrošaèa koji inaèe po inerciji kupuje marku X da poka�e znati�elju unatoè posvemašnjoj nezainteresiranosti za proizvod. Ogranièeno donošenje odluka ukljuèuje kognitivne procese u veæoj mjeri od inercije, ali su tra�enje informacija i vrednovanje takoðer vrlo slabo za-stupljeni. Uèenje, odnosno stvaranje asocijativnih veza odvija se pasivnim putem. Mehanizam koji èesto stoji u osnovi posezanja za drugom markom je potreba za promjenom prisutna u veæine potrošaèa. Ipak neki od njih skloniji su promjenama upravo zbog vlastitih osobina liènosti, ponajprije tra�enje osjetilnih uzbuðenja (Zuckerman, 1979.).

Tipovi

odluèivanja

pri niskoj

ukljuèenosti

donošenje

odluka po

inerci j i

ogranièeno

donošenje

odluka


Niska ukljuèenost redovito rezultira neplaniranim kupovanjem, odnosno onim koje potrošaè ne planira prije odlaska na prodajno mjesto. To ne znaèi da osobe idu u kupovinu ne znajuæi pritom ništa o tome što bi iz duæana trebali donijeti. Obièno, barem u nekoj mjeri, znamo što namjeravamo kupiti, primjerice to mogu biti kruh, mlijeko, jogurt, brašno, tjestenina, sladoled i vreæica pr�enih krumpiriæa. No, za proizvode niske ukljuèenosti vjerojatno neæemo unaprijed znati robnu marku koju namjeravamo kupiti i to je jedan oblik neplanirane kupovine. Zbog osobite va�nosti u marketingu se nastoje precizno odijeliti razlièite kategorije neplaniranog kupovanja. Tako Assael (1995.) navodi pet tipova:

Impulzivno kupovanje – zbog promjene ili novine potrošaè odustaje od uo-bièajenog izbora.

Uèinak sugestije – odnosi se na kupnju novog proizvoda potaknutu podra�ajem na prodajnome mjestu, primjerice kupnja proizvoda nakon degustacije (soka, sa-lame, èokolade ili sliènog).

Impulzivno biranje u planiranoj kupovini – odnosi se na planirani odlazak u duæan, primjerice, zbog sni�enja, pri èemu se na licu mjesta (impulzivno) odluèuje što æe se kupiti.

Uèinak podsjeæanja – nastupa kad potrošaè treba proizvod, ali ga nije ukljuèio na kupovni popis. Proizvod na polici podsjeæa i potièe na kupnju.

Planirana samokategorija proizvoda – potrošaè zna koje proizvode treba kupiti, ali se o robnim markama odluèuje na mjestu kupovine.

Zašto dolazi do neplaniranih kupovina? Razlozi umnogome slièe ranije spo-menutima za inerciju i ogranièeno donošenje odluka. Proces planiranja unaprijed svojstven slo�enom donošenju odluka predstavlja besmislen utrošak truda i vre-mena za kategorije proizvoda do kojih potrošaèu nije osobito stalo. Nastojeæi se ne zamarati mnogo, potrošaè kupuje uglavnom na temelju podsjeæanja, slu�eæi se podra�ajima u samom duæanu kao poticajima. Zbog toga su u takvoj kupovini od iznimne va�nosti promocijski podra�aji na prodajnom mjestu, plakati, police, pakiranje, ali vrlo veliku ulogu ima i cijena. Mnoge neplanirane kupovine odnose se na izbor marke s najni�om cijenom.

Spoznaja da neki proizvod pripada kategoriji onih èijoj kupnji potrošaèi ne pri-daju odveæ veliku va�nost implicira poduzimanje odgovarajuæih koraka u smjeru primjerene i uèinkovite marketinške strategije.

Iako pritom valja voditi raèuna o svim elementima marketinškog spleta, ipak su posljedice najveæe za promocijsku aktivnost. Reklamiranje bi svakako moralo biti vrlo uèestalo i s porukama kratkog trajanja. Uèestalo ponavljanje i kratke poruke potièu pasivno uèenje i razvijaju svijest o markama. Nadalje, oglašavanje bi se trebalo usredotoèiti na manji broj kljuènih toèaka umjesto nastojanja da se osmisli široko utemeljena kampanja zasiæena informacijama. Takva usmjerenost uzima u obzir nezainteresiranost potrošaèa i njegovu nevoljkost za tra�enjem i obradom informacija. Ranije spomenute teorije upuæuju da bi u propagandnim porukama trebalo naglasiti vizualni vid proizvoda (pakiranje) i te�ište baciti na televizijski medij. Ne treba, meðutim, zaboraviti ni promociju na samim prodajnim mjestima gdje proizvod treba uèiniti vidljivim kako bi potrošaèima, koji sigurno neæe pitati za njega, slu�io kao svojevrsni podsjetnik.

neplanirano

kupovanje

Marketinške

implikacije

niske razine

ukljuèenosti


Vrlo va�an vid proizvoda niske ukljuèenosti predstavlja cijena. Zbog malih, èesto neznatnih razlika u odlikama proizvoda što ih nude razlièite marke potrošaèi se èesto u njihovu odabiru rukovode cijenom. I istra�ivanja su pokazala da su ni�a cijena ili popusti itekako va�ni upravo pri kupovini takve kategorije proizvoda. Podjednako je va�na dobra distribucija proizvoda jer se potrošaèi zasigurno neæe truditi tra�iti odreðenu marku u drugom duæanu ne naðu li je u prvom.

Vidjeli smo da razlièite kategorije proizvoda, ovisno o zainteresiranosti (ukljuèe-nosti) potrošaèa zahtijevaju razlièit tretman u marketinškom smislu, no bilo bi pogrešno reæi da se odreðeni proizvod nalazi uvijek i iskljuèivo u jednoj kategoriji. To je posebno va�no za proizvode niske ukljuèenosti koji se, razlièitim sredstvima, mogu pomaknuti u kategorije koje zahtijevaju obradu informacija i odluèivanje. Takav je pristup razlo�an jer je u marketingu lakše osmisliti strategiju proizvoda visoke ukljuèenosti. Zainteresirane æe osobe lakše postati potrošaèi odani marki, što je cilj svake uspješne strategije.

Na koje je sve naèine moguæe nisku ukljuèenost pretvoriti u visoku? Iako o tome postoje brojni primjeri, svi se uglavnom mogu svrstati u tri kategorije: a) povezi-vanja inaèe neva�nog proizvoda s problemom koji okupira potrošaèe, b) drukèijeg pozicioniranja proizvoda i c) stvarne promjene proizvoda.

Prvi se naèin sastoji u prikazivanju nekog svakodnevnog proizvoda kao rješenja za aktualni problem. Primjer se mo�e naæi u naèinu reklamiranja jestivog ulja i njegova vezivanja uz zdravstvene probleme. Bolesti krvo�ilnog sustava sve su èešæe u suvremenom svijetu, a njima izazvana smrtnost je u neprekidnom porastu. Meðu ostalim riziènim faktorima èesto se spominje i hrana bogata kolesterolom koji, prema opæem stavu pridonosi zakreèenju krvnih �ila. Naglašavajuæi kako je ulje proizvod bez kolesterola, prikazujemo ga kao zdravu hranu koja spreèava srèano-�ilna oboljenja. I ranije se, meðutim, znalo da biljna ulja, suncokretovo i kukuruzno, ne sadr�e kolesterol iako to nije naglašavano. Meðutim, suvremena opsjednutost zdravom prehranom i upiranje prstom u kolesterol kao jednog od glavnih krivaca srèano-�ilnih oboljenja usmjerilo je propagandu u novom pravcu, iako se proizvod nije mijenjao.

Drugi naèin da se kupovina proizvoda uèini va�nijom potrošaèima, odnosno da se oni u veæoj mjeri ukljuèe, sastoji se u razlièitom pozicioniranju. Taj se cilj posti�e reklamiranjem, ali se pritom mogu razlikovati nijanse u kojoj se pozicioniranje temelji na proizvodu ili je posve neovisno o njemu. Primjerice, reklamiranje sapuna kao antibakterijskog sredstva prikazuje ovaj proizvod za svakodnevnu higijenu kao medicinsko sredstvo prevencije bakterijskih bolesti. Iako je rijeè o proizvodu koji se u pravilu kupuje pri niskoj ukljuèenosti, upozoravanje na njegovo preven-tivno djelovanje mo�e uozbiljiti potrošaèe i uèiniti ih ukljuèenijima. Uostalom, o uspješnosti te formule svjedoèi prava proliferacija sliènih, antibakterijskih sapuna. Drugi primjer, kad se pozicioniranje odvija gotovo neovisno o proizvodu, odnosno kad se oglašavanjem nastoji naglasiti status, a ne va�nost proizvoda, mo�emo naæi pri reklamiranju cigareta s mu�evnim muškarcima ili alkohola koji piju glamurozne osobe iz visokog društva. U oba sluèaja mo�emo govoriti o simbolièkim, ali visoko ukljuèujuæim vrijednostima što se vezuju uz proizvod. Pritom se, dakako, �eli

strategi je za

pridobivanje

potrošaèa

poveæavanje

razine

ukl juèenost i


privuæi nesigurne osobe ili one koje se, makar fiktivno, nastoje izdiæi na društvenoj ljestvici.

Treæi naèin veæeg ukljuèivanja potrošaèa ogleda se u stvarnim promjenama proizvoda. Pritom se on nastoji uèiniti zanimljivijim unošenjem sitne promjene koja podrazumijeva rješavanje nekog problema poveæavajuæi time ukljuèenost. Voænim sokovima se, primjerice, mogu dodavati vitamini, jednako kao mlijeku i brojnim drugim proizvodima, apelirajuæi pritom na svijest o va�nosti ishrane u zdravlju, margarin se od krutog mo�e pretvoriti u mazivi, jogurtu se mogu dodati najrazlièitije bakterijske kulture itd.

Treba li potrošaèe poticati na mijenjanje robnih marki radi promjene ili ih navoditi da ostanu dosljedni marki koju poznaju? Na pitanje nema jednoznaènog odgovora. Ako savjete dajemo vodeæoj tvrtki koju svi poznaju, zalo�it æemo se za poticanje inercije. Za manje poznate marke svakako je bolje potaknuti potrošaèe na tra�enje promjena. Prisjetimo se, naime, kako je u sluèaju niske ukljuèenosti vodeæa marka u prednosti jer je potrošaèi masovno kupuju zbog poznatosti (primjerice Franck kava). U tom sluèaju dobitna je strategija koristiti oglašavanje kao sredstvo pod-sjeæanja, a u duæanima osigurati pristupaèan i vidljiv prostor koji æe, takoðer zbog podsjeæanja, biti dovoljno vizualno uoèljiv. Strategija manje poznatih robnih marki sastoji se u ohrabrivanju èestog mijenjanja i eksperimentiranja s drugim markama, kako bi se steklo šire iskustvo i otvorilo oèi potrošaèima da najpoznatija marka nije jedini, a vjerojatno ni najbolji izbor. Takvi se ciljevi posti�u sni�avanjem cijena, akcijama ili dijeljenjem besplatnih uzoraka za probu.

upravl janje

inerci jom

sa�etak • 55

Potrošaèko ponašanje je, poput svakog drugog ljudskog ponašanja, iznimno slo�eno i teško ga je uklopiti u sveobuhvatan i jednostavan model. Ipak takvi pojednostavljeni modeli, iako ne posve precizni, uvelike nam poma�u u prouèavanju i tumaèenju potrošaèkog ponašanja. Na potrošaèko ponašanje utjeèu osobna obilje�ja svakog pojedinca i okolina koja ga okru�uje, no nije rijeè o jednostranoj uzroènosti, nego o uzajamnom determinizmu u kojem su ponašanje, osobna obilje�ja i okolina istodobno uzroci i posljedice jedni drugima. U središtu izuèavanja potrošaèkog ponašanja nalazi se te�nja za razumijevanjem naèina na koji se donose kupovne odluke. Prema jednom empirijski dobro podr�anom modelu, donošenje odluka se da kategorizirati s obzirom na dvije odrednice – razinu ukljuèenosti i kolièinu procesiranih informacija. Slo�eno donošenje odluka podrazumijeva visoku ukljuèenost i opse�no procesiranje informa-cija. Velik utrošak vremena i energije opravdan je smanjivanjem visokog rizika koji ukljuèuju takve kupovine. Kupovanje po navici karakteristièno je za kupovine visoke razine ukljuèenosti, ali skromnog procesiranja informacija. Ranija pozitivna iskustva ili povoljni stavovi o proizvodu omoguæuju nam da ga kupujemo ponovno, bez pre-velikog utroška truda i vremena, ali i bez bojazni od promašaja. Brojne proizvode potrošaèi kupuju pri niskoj ukljuèenosti i bez prevelikog ulaganja mentalne energije, a kljuè tr�išnog uspjeha takvih proizvoda le�i u stvaranju i odr�avanju svijesti o marki ili poveæavanju razine ukljuèenosti.

Sazetak

afekti i kognicija • 57

Unutarnje odrednice potrošaèkog ponašanja

33Da bismo spoznali va�nost individualnih osobina i psihièkih procesa koji se odvijaju u potrošaèu, potrebno je naèas prisjetiti se temeljnog modela ponašanja što smo ga ponudili u zaèetku. U najgrubljem obliku njime je opisano gotovo opæeprihvaæeno stajalište kako se ponašanje oblikuje u meðudjelovanju osobnih i okolinskih faktora koji, zajedno s ponašanjem, ulaze u krug uzajamnog determi-nizma. Iako bi se veæina psihologa današnjice slo�ila s takvom tvrdnjom, ipak ju je potrebno donekle relativizirati jer meðu struènjacima postoje naglašene razlike o tome koliko je koji èimbenik va�an u oblikovanju ponašanja. Za jedne, kljuène determinante kriju se u trajnim dispozicijama, dok su drugi takav utjecaj skloni pripisati okolinskim èimbenicima (vidi Milas, 2002.).

Afekti i kognicija

U svakoj od �ivotnih situacija, ljudi mogu reagirati na dva osnovna naèina – afektiv-no i kognitivno. Afekti predstavljaju emocionalne (osjeæajne) reakcije, a kognicija se sastoji od mentalnih (misaonih) odgovora. Pojednostavljeno reèeno, afekti opi-suju ljudske osjeæaje (npr. tugu, bijes, radost ili druge), a kognicije njihove misli i uvjerenja (npr. o tome kako je Volvo najsigurniji automobil, a �itne pahuljice zdra-

3.1.

58 • dio 3 : unutarnje odrednice potrošaèkog ponašanja

va hrana). Iako su sustavi što proizvode i unutar kojih se javljaju afekti i kognicije razlièiti, oni su uvelike povezani i uzajamno usklaðeni (Izard, 1984.).

afekt ivni sustav

Afektivni sustav utjeèe na cjelokupno ljudsko ponašanje (Carlson i Harfield, 1992.). Afektivne odgovore moguæe je, s obzirom na intenzitet osjeæaja i razinu fiziološke pobuðenosti, svrstati u jednu od èetiri temeljne kategorije: emocije, specifiène osjeæaje, raspolo�enja i vrednovanja. Svaka afektivna kategorija mo�e, kako pokazuje tablica, poprimiti pozitivan ili negativan oblik.

Kategorije afektivnih odgovora

Snaga osjeæaja i razina fi ziološke pobuðenosti

Primjeri pozitivnih i negativnih afekata

Emocije Visoka radost, ljubavsrd�ba, strah, tuga

Specifi èni osjeæaj Umjerena zadovoljstvo, simpatijatjeskobnost, gaðenje

Raspolo�enja Osrednja opuštenost, mirnoæadosada, mrzovoljnost

Vrednovanja Niska povoljna – sviðanjenepovoljna – nesviðanje

Intenzivniji afektivni odgovori, poput emocija srd�be ili straha, proizvode visoku razinu fiziološke pobuðenosti poveæavajuæi srèani puls, krvni pritisak, ubrzavajuæi disanje i sušeæi usne. Specifièni osjeæaji i raspolo�enja dovode do manje naglašenih reakcija, a pri vrednovanju se ponekad, zbog slabog afektivnog naboja, ne osjeæaju gotovo nikakve zamjetljive promjene.

Emocije predstavljaju najsna�nije afektivne odgovore i najviše utjeèu na ljudsko ponašanje. Istra�ivaèi su se èesto pitali mogu li se razlièite slo�ene emocije izra-ziti kao posebna kombinacija tzv. primarnih emocija. Prema nekim teoretièarima, primarne su emocije one za koje su se tijekom ljudske evolucije razvili posebni i prepoznatljivi izra�aji lica (Izard, 1977; Ekman, Friesen i Ellsworth, 1982.). Mišljenja struènjaka o broju primarnih emocija uglavnom se kreæu izmeðu šest i deset, pri èemu su, za veliku veæinu, neupitne emocije radosti, ljubavi, tuge, srd�be i straha.

3.1 .1 .

tablica 3.1.

Kategorije

i narav

afektivnih

odgovora

slika 3.1.

Hijerarhijska

organizacija

emocija: od

najopæenitijih

prema

specifiènima

EMOCIJE

POZITIVNE NEGATIVNE

LJUBAV RADOST SRD�BA TUGA STRAH

sviðanje

slijepa

zaljubljenost

veselje

zadovoljstvo

ponos

ljutnja

neprijateljstvo

prezir

krivnja

samoæa

strava

strepnja

�al

patnja

ljubomora


Emocije i drugi afektivni odgovori proizvod su posebnog sustava koji, kako smatraju struènjaci (Zajonc i Markus, 1982.; Zajonc, 1984.), utjelovljuje pet temeljnih obilje�ja:

• reaktivnost• slabu moguænost izravne kontrole• popraæenost fizièkim osjetima• pojavljivanje uz sve tipove podra�aja• mali broj uroðenih i velik broj steèenih afektivnih odgovora.

Afektivni sustav je, prije svega, reaktivan. Unutar njega se ne odvija planiranje, obrada informacija i donošenje odluka kako bi se dostigao odgovarajuæi cilj, nego se aktivira automatski kao odgovor na neki vid okoline. Primjerice, ugodan miris nekog parfema izazvat æe automatsku pozitivnu reakciju, a smrad što dopire s odlagališta otpada dovest æe do jednako neodlo�ne negativne reakcije. S obzirom na to da je rijeè o reaktivnom i automatskom procesu, nad njime nemamo gotovo nikakvu kontrolu. On se odvija uvelike neovisno o našim voljnim mehanizmima. Izlo�eni odreðenom podra�aju, u nama æe se trenutaèno probuditi afektivni odgo-vor – primjerice, uoèimo li na televiziji apel za pomoæ djeci oboljeloj od karcinoma popraæen slikama malih pacijenata, obuzet æe nas tuga. Takve afektivne odgovore mo�emo staviti pod nadzor samo posredno, poduzimanjem akcije koja æe ukloniti podra�aje ili proizvesti suprotne emocije. U konkretnom primjeru jedan od naèina smanjivanja tuge i nemoæi svakako je uplaæivanje odgovarajuæeg iznosa na raèun fonda, što æe nam popraviti raspolo�enje ili prebacivanje na drugi program što æe dokinuti podra�aj koji izaziva neugodu. Treæe va�no obilje�je afektivnog sustava je njegova popraæenost fizièkim osjetima. Pri kupovini nekog va�nog proizvoda, primjerice automobila, zaigrat æe nam srce i osjetit æemo ugodnu anticipaciju buduæeg korištenja. Na slièan naèin naše æe tijelo burno reagirati kod svih va�nijih afektivno nabijenih stanja. Èetvrto obilje�je afektivnog sustava je njegova svepri-sutnost, odnosno pojavljivanje uz svakovrsne podra�aje. �ivot je, mogli bismo reæi, pro�et afektivnim stanjima, bilo da negativno procjenjujemo prodavaèa u duæanu (nije mi se svidio jer je bio zapušten i neljubazan), divimo se kupljenom komadu odjeæe (volim svoju novu bluzu) ili unosimo emocije u neku svakodnevnu aktivnost (u�ivam u vo�nji svojim autom). Istra�ivanja upuæuju da je samo manji broj afektivnih odgovora uroðen. To, primjerice, vrijedi za sklonost slatkom okusu ili neugodi od iznenadnog buènog podra�aja. Sve ostale afektivne odgovore ljudi steknu uèenjem tijekom socijalizacijskog procesa.

kognit ivni sustav

Ljudi su tijekom evolucije razvili vrlo slo�en kognitivni sustav koji izvodi razlièite više misaone operacije poput razumijevanja, vrednovanja, planiranja, odluèivanja i mišljenja (Anderson, 1985.).

• Razumijevanje se sastoji u tumaèenju i utvrðivanju znaèenja odreðenih vidova okoline.

• Vrednovanje ukljuèuje procjenjivanje je li neki vid okoline dobar ili loš, pozitivan ili negativan, povoljan ili nepovoljan.

vidi sliku 3.3.

str. 61

3.1 .2 .


• Planiranje predstavlja utvrðivanje naèina rješavanja problema i dostizanja cilja.• Odluèivanje je slo�en misaoni proces u kojem kljuènu sastavnicu predstavlja

usporedba alternativnih rješenja problema s obzirom na znaèajna obilje�ja i izbor najboljih meðu njima.

• Mišljenje je kognitivna aktivnost koja se odvija tijekom svih upravo opisanih procesa.

Temeljna uloga ljudskog kognitivnog sustava je tumaèenje i razumijevanje znaèaj-nih vidova osobnog iskustva. Poput svakog drugog ponašanja i potrošaèko se odvija dobrim dijelom na kognitivnoj razini. Èitamo li reklamne oglase u èasopisu, ako nas proizvod zanima, nastojat æemo razumjeti što nam oglašavaè poruèuje. Pri odluèi-vanju o kupnji nekog proizvoda mo�emo usporeðivati razlièite marke s obzirom na zastupljenost vitamina ili postojanje umjetnih ili potencijalno štetnih sastojaka. Ako kupujemo automobil, mo�emo se zapitati je li nam ni�a cijena valjana kompenzacija za nedostatak klima-ureðaja. Sve su to primjeri ukljuèivanja kognitivnih procesa u podruèju potrošnje. Pogrešno je, meðutim, pretpostaviti da su potrošaèi stalno ili u veæoj mjeri ukljuèeni u intenzivnu kognitivnu aktivnost. Zapravo, veæina kupovnih odluka zahtijeva minimum misaonog napora. Znaèajniji napor iziskuju tek odluke koje se odnose na kupovinu onog što pojedinac smatra va�nim. Kad je rijeè o takvim odlukama, kognitivni proces u osnovi odluèivanja teèe otprilike kao na slici.

slika 3.2.

Kognitivni

procesi koji

prethode

donošenju

odluke o

kupnji

Koraci u donošenju odluke, osobito ako je rijeè o proizvodima koji su potrošaèu va�ni, u velikoj mjeri ukljuèuju raznorodne kognitivne aktivnosti. U našem, nu�no skraæenom prikazu ukljuèit æemo u pobli�e razmatranje samo one s najveæim znaèajem, podjednako sa stajališta razumijevanja procesa što se odvijaju u poje-dincu i upoznavanja marketinškog pristupa problemima koji iz toga proistjeèu.

IZLO�ENOST

PODRA�AJU

PA�NJA

(ODABIR

INFORMACIJA)

UOÈAVANJE I

ORGANIZACIJA

PODRA�AJA

TUMAÈENJE I

RAZUMIJEVANJE

DONOŠENJE

ODLUKE O

KUPNJI

PAMÆENJE

ZNANJE

PE

RC

EP

CI

JA

slika 3.3. Obraæanje emocijama


slika 3.4.

Boja ima vrlo va�nu

ulogu u do�ivljaju

oglašavanja i

proizvoda


Tijekom procesa odluèivanja potrošaè vrednuje razlièita rješenja i moguæe alterna-tive. U pravilu je rijeè o vrednovanju razlièitih robnih marki. Ipak prva odluka koju treba donijeti jest ona o korištenju strategija vrednovanja ili nevrednovanja. Prve zahtijevaju organizaciju podataka o konkurentskim markama, a druge se temelje na jednostavnom odluèivanju, upravo s ciljem izbjegavanja vrednovanja. Pritom se potrošaèi mogu rukovoditi vrlo jednostavnim naèelom, poput cijene (kupuju samo najjeftinije), poznatosti (kupuju samo najpoznatije) ili statusa (ugledam se u osobe do kojih dr�im). Nevrednujuæe strategije su tipiène za nisku razinu ukljuèenosti u kojoj se nastoji izbjeæi nepotrebna obrada podataka. Vrednujuæe se strategije nadalje mogu podijeliti na one usmjerene prema vrednovanju proizvo-da u cjelini, u odnosu na one kod kojih se ono obavlja prema pojedinaènim svojstvima. Primjerice, odluèujemo li se za pivo što æemo ga popiti u restoranu, vjerojatno æemo, nakon što saznamo koja se sve nude, brzim procesom meðusobne usporedbe doæi do onog s kojim smo u prošlosti imali najbolja iskustva (dakako, ako uopæe donosimo odluku, odnosno nemamo neku omiljenu marku kojoj smo odani i koju naruèujemo bez dodatnog razmišljanja). Kao primjer vrednovanja pojedinaènih svojstava mo�emo uzeti meðusobnu usporedbu automobila. Jedan je u prednosti zbog udobnosti, drugi zbog ekonomiènosti, treæi zbog postojano-sti, èetvrti zbog dizajna itd. Koriste li se potrošaèi pri odluèivanju usporedbom marki u cjelini, onda se oglašavanjem treba naglašavati ime marke i simboli koji su s njime povezani. Ako se vrednovanje odvija putem pojedinaènih svojstava, marketingom treba naglašavati specifiène podatke o karakteristikama proizvoda. Strategija vrednovanja pojedinaènih svojstava mo�e se podijeliti i dalje, i to na, ranije opisano, kompenzacijsko i nekompenzacijsko usporeðivanje. Prvo poèiva na vrednovanju jedne po jedne marke preko svih svojstava, a drugo svih marki prema atributima jednom po jednom. Primjerice, odluèujuæi se za novi televizor, mo�emo jednu marku vrednovati na temelju brojnih kriterija, slike, zvuka, lakoæe rukovanja i drugih te tako doæi do konaène zbirne ocjene. Ukupno vrednovanje na taj je naèin zbroj pojedinaènih atributa, a nedovoljno jasan zvuk mo�e biti kompen-ziran savršeno oštrom slikom. Drugi naèin vrednovanja sastoji se u procjenjivanju svih maraka istodobno na pojedinaènom svojstvu, primjerice zvuku. Ustanovi li potrošaè da neki televizor izrazito zaostaje za ostalima prema kvaliteti zvuka, mo�e ga izuzeti od daljnjeg vrednovanja. Zbog nemoguænosti nadoknaðivanja manjka u pojedinaènom svojstvu ta se strategija naziva nekompenzacijskom.

odnos izmeðu afekata i kognic i j e

O tome kakav je uistinu odnos izmeðu afekata i kognicije autori zastupaju razlièita mišljenja. Neki od njih dr�e da su ova dva sustava uvelike neovisna (Tomkins, 1983.), drugi smatraju da je afekt u najveæoj mjeri uvjetovan kognitivnim sustavom (Lazarus, 1984.), dok treæi zastupaju gledište o primarnosti afekta nad kognicijom (Zajonc, 1984.). Ipak mo�e se reæi da prevladava stajalište kako afekti i kognicija potjeèu iz dva razmjerno neovisna, ali uvelike povezana sustava. Mnogi autori (Oatley i Johnson-Laird, 1985.; 1987.; Gainotti, 1999.) smatraju da su i jedan i drugi napredni adaptivni sustavi utemeljeni na zdru�enom djelovanju brojnih

Procjenjivanje

i vrednovanje

marki

3.1 .3 .


sastavnica. Oba se bave informacijama iz okoline odakle odabiru najva�nije podra�aje i odgovaraju na njih na najprimjereniji naèin. U tome, meðutim, djeluju na bitno razlièit naèin. Prema modelu što su ga predlo�ili Oatley i Johnson-Laird (1985.; 1987.), afektivni je sustav pripravan za iznenadne situacije te stoga ka-dar prekinuti “normalnu aktivnost” i zamijeniti je novom operativnom shemom. Kognitivni sustav je, kako smatraju autori, u veæoj mjeri prilagodljiv i razvijen te se temelji na obradi podataka iz okoline nudeæi veæu plastiènost ponašanja, ali zato iziskuje i mnogo više vremena. Oba su sustava krajnje slo�ena i ukljuèuju aktivnost vrlo razlièitih mozgovnih podruèja, ali gledano neuropsihologijski i neuroanatomski, kljuènu ulogu u regulaciji afekata i kognicije imaju razlièite strukture (Pinel, 2000.; Denes i Pizzamiglio, 1999.).

Za razumijevanje ponašanja potrošaèa podjednako je va�no poznavati zakoni-tosti afektivnog i kognitivnog sustava jer je na temelju dostupne graðe razumno pretpostaviti kako su oba u stanju djelovati samostalno, ali i utjecati na aktivnost onog drugog. Shematski, taj se odnos mo�e prikazati na sljedeæi naèin.

afekt i i kognic i ja u market ingu

Kako smo vidjeli, afekti i kognicija podjednako su va�ni za razumijevanje ljudskog ponašanja, pa tako i ponašanja što ga susreæemo u svakodnevnim potrošaèkim ak-tivnostima. Uzmimo samo primjer slike o marki koja uvelike poèiva na afektivnim, ali i na kognitivnim elementima.

Hrvoje (26) kupuje traperice. Va�no mu je da budu od kvalitetnog materijala, dobrog

kroja i izdr�ljive. Takoðer vodi raèuna o tome kakav je ugled marke u društvu u kojem se

kreæe. Èini se da prosudba o buduæoj kupnji u najveæoj mjeri poèiva na pobrojanim, kogni-

tivnim elementima. Ipak pa�ljivo saèinjen reklamni oglas mo�e sve to staviti u drugi plan.

Senzualna fotografi ja, prikaz emocionalno zasiæene i privlaène situacije (muškarac i �ena u

zagrljaju) mogu biti konaèna prevaga na afektivnu stranu.

slika 3.5.

Povezanost

kognitivnog

i afektivnog

sustava

3.1 .4.

primjer

KOGNITIVNI SUSTAV

razumijevanje

vrednovanje

planiranje

odluèivanje

mišljenje

AFEKTIVNI SUSTAV

emocije

osjeæaji

raspolo�enja

vrednovanja

OK

OL

IN

SK

I

PO

DR

A�

AJ

I

kognitivni procesi vezani za obradu informacija • 65

Kognitivni procesi vezani za obradu informacija

i zlo�enost podra�a ju

Iako u strogom smislu ne predstavlja dio kognitivnog procesa koji prethodi donošenju odluke, izlo�enost podra�aju u toj je mjeri va�na za marketing da bi njezino izostavljanje bilo posve neopravdano. Potrošaèi su u svakom trenutku izlo�eni mnoštvu marketinških podra�aja, oglasima, reklamama, proizvodima i prodajnim mjestima. Izlo�enost mo�e biti dvojaka – namjerna i sluèajna. Kod va�nih kupovnih odluka potrošaèi sami tra�e informacije, kupuju èasopise, gledaju oglase i raspituju se kod prodavaèa ili prijatelja. Mnogo èešæe su podra�ajima izlo�eni sluèajno, dok gledaju televiziju, èitaju èasopis ili se voze cestom du� koje su postavljeni plakati. Zbog preobilja nepotrebnih informacija kojima su na taj naèin obasipani, potrošaèi se nerijetko aktivno brane od njih prebacujuæi s progra-ma na program za vrijeme reklama, preskaèuæi oglase u èasopisima ili ubrzavanjem trake na videorekorderu pri gledanju snimljenog programa. Da bi tome doskoèili marketinški struènjaci pribjegavaju razlièitim strategijama – potièu namjernu izlo�enost, poveæavaju sluèajnu izlo�enost i nastoje je odr�ati privlaènim ili intrigantnim oglašavanjem. Prva se strategija sastoji u omoguæavanju kupcima da u svakom trenutku doðu do informacija. U novije vrijeme, osim uvje�banog i dobro upuæenog osoblja, tome sve više pridonosi internet i obilje informacija koje nudi na stranicama pojedinih ponuðaèa. Druga strategija temelji se na po-veæavanju sluèajne izlo�enosti. Medijski planeri brinu se o tome da oglašavanje dopre do najveæeg broja pripadnika ciljne potrošaèke populacije. Za veæinu poten-cijalnih potrošaèa dovoljno je da se reklama naðe na najjaèem mediju, televiziji, u najgledanijem terminu. No, to nije posve ekonomièna strategija jer se zbog izrazite skupoæe novac rasipa i na one koji ne pripadaju ciljnoj populaciji, dok oni potrošaèi koji zaziru od ovog medija ili prate satelitske programe ostaju izvan dosega tako osmišljene promocije. Stoga se u planiranju reklamne kampanje mora obuhvatiti što više medija, tiskovnih, radijskih, ali i onih manje konvencionalnih – plakata na ulicama ili prodajnim mjestima. Na taj se naèin vjerojatnost sluèajne izlo�enosti uzdi�e do najviše moguæe razine. To uglavnom vrijedi za mnoštvo proizvoda najšire potrošnje. Za one ekskluzivne valja pomno odabrati nekoliko medijskih kanala koji æe biti djelotvorniji u ciljanju uskog sloja potrošaèa visokog statusa. Primjerice, odjevni predmeti visoke mode oglašavaju se u specijaliziranim èasopisima ili na samim prodajnim mjestima, a ostali kanali koriste se tek iznimno rijetko. Treæa strategija sastoji se u nastojanju da se izlo�enost produlji te tako poveæa vjerojatnost kupovine. To se posti�e atraktivnim reklamama koje gledatelje dr�e “prikovane” uz televizijski ekran ili radijski prijemnik, ali podjednako èesto i neobiènim, nekonvencionalnim pristupom. I prodajna se mjesta nastoje oblikovati tako da se u njima potrošaèi ugodno osjeæaju i rado borave, èime se posti�e veæa izlo�enost proizvodima koji u tom sluèaju funkcioniraju kao samooglašavanje.

3.2.

3.2.1 .


percepc i ja

Vidimo da va�nu ulogu u procesu koji prethodi odluèivanju ima niz aktivnosti veza-nih uz percepciju. Kako je upravo percepcija jedan od kljuènih elemenata uspješne i uèinkovite marketinške strategije, posvetit æemo joj posebnu pozornost.

Percepcija se obièno definira kao proces kojim osoba odabire, organizira i tu-maèi ulazne podatke iz naših osjetila u smislenu sliku svijeta što ga okru�uje. Zvukove, svjetlo i oblike ne do�ivljavamo kao odvojene i izolirane pojave, nego ih strukturiramo u prepoznatljive cjeline – predmete, osobe i dogaðaje. Upravo je percepcija vrlo èesto zaslu�na za uspjeh ili neuspjeh nekog proizvoda na tr�ištu jer je jedna od temeljnih zadaæa marketinške kampanje navesti potrošaèe da per-cipiraju proizvode kao one koji mogu zadovoljiti njihove potrebe.

Da bismo razumjeli va�nost percepcije u marketingu, moramo se upoznati s osnovnim pojmovima i njihovim specifiènim znaèenjem u ovom podruèju. Ljudi primaju podra�aje iz okoline putem osjetila (vida, sluha, njuha, okusa i opipa). Osjet je neposredan odgovor osjetila na podra�aje. Podra�aje æemo definirati kao promjene u okolini koje izazivaju osjetilni ili perceptivni do�ivljaj. Osjetljivost na podra�aje ovisna je o kvaliteti osjetilnih receptora i intenzitetu podra�aja. Kod osobe koja slabije èuje ni intenzivan zvuk ne mora izazvati osjet, a za osobu izoštrena sluha i nejak æe šum dovesti do reakcije osjetila.

Govorimo li o percepciji vezanoj za marketing, poznajemo dvije kategorije podra�aja – marketinške i okolinske (društvene i kulturalne), ali æemo o potonji-ma govoriti nešto kasnije, u kontekstu utjecaja izvanjskih faktora na ponašanje. Marketinški podra�aji su podra�aji osmišljeni radi utjecaja na potrošaèe. Sam proizvod (fizièka obilje�ja, sadr�aj, pakiranje) predstavlja primarni ili unutarnji podra�aj, dok je komunikacija osmišljena radi utjecaja na potrošaèko ponašanje sekundaran ili vanjski podra�aj (Assael, 1995.). Iako su sekundarni podra�aji utjelovljeni u stalnom izlaganju potrošaèa oglašavanju neminovni dio marketinške strategije, ipak bi sve bilo uzaludno kad bi sam proizvod bio toliko nekvalitetan ili nedopadljiv da ga potrošaèi ne bi opetovano kupovali. Temeljni element sekun-darnih podra�aja koji se nastoji prenijeti potrošaèu jest tzv. koncept proizvoda, odnosno sveukupnost koristi što ih nudi radi zadovoljavanja potreba definiranih grupa potrošaèa. Koncept proizvoda predstavlja slo�enu organizaciju sekundarnih podra�aja u usklaðenu sliku koja se mo�e prenijeti potrošaèima. Kako æe stvarno potrošaèi percipirati odreðene podra�aje ovisi podjednako o svojstvima podra�aja koliko i o osobinama potrošaèa.

Svojstva podra�aja, poput boje, zvuka, okusa, mirisa i opipa, te njihove meðusobne organizacije svakako uvelike utjeèu na to kako æe neka osoba perci-pirati proizvod ili oglašavanje proizvoda. Boja ima vrlo va�nu ulogu u do�ivljaju proizvoda, i to ne samo vizualnom. Ona ima snagu automatskog izazivanja afekta, odnosno pozitivnih èuvstava, ali se uz odreðene boje vezuju i razmjerno postojane asocijacije (Kanner, 1989.). Crvena, �uta i naranèasta su boje koje lako i brzo uoèavamo. Crvena je uzbudljiva i strastvena, uèestalo se koristi u restoranima brze prehrane. Na polici æe proizvod upakiran u crveni omot prvi privuæi našu pozornost. To mo�e znaèiti odluèujuæu prednost za proizvod koji se kupuje s niskim stupnjem ukljuèenosti. Zelena sugerira opuštenost te je pogodna za radni prostor

3.2.2 .


ili uèionicu. U slijepom testu istog proizvoda upakiranog u raznobojnu ambala�u potrošaèi su skloni “zamijetiti” esencijalne razlike u kvaliteti, primjerice veæu moæ otklanjanja prljavštine u sredstvu za èišæenje ili bolji okus bezalkoholnog napitka. Zbog toga se boji i njezinoj simbolièkoj vrijednosti pridaje osobita pozornost pri dizajniranju pakiranja i oglašavanja. Oblik je gotovo jednako va�an kao i boja. Neobièan oblik mo�e lako privuæi našu pa�nju, ali ako odudara od standarda te vrste proizvoda mo�emo ga odbaciti kao neprimjerenog. Zvuk je osobito sna�no sredstvo privlaèenja pa�nje i oblikovanja percepcije. Dobro poznata melodija prenijet æe pozitivne emocije na proizvod s kojim se povezuje pa se marketinški struènjaci posebno trude odabrati glazbenu kulisu za vlastite reklame kako bi ojaèali dojmove (sjetimo se samo brojnih reklama za Coca-Colu ili Levi’s). Ni ostale osjetilne kanale ne treba podcjenjivati – okus je, naravno, va�an u prehrambenoj industriji, miris u kozmetici, a dodir ponajviše u tekstilnoj grani.

Osobine potrošaèa podjednako su va�ne u percipiranju podra�aja, i to na dvije razine. S jedne strane mo�emo govoriti o interindividualnim razlikama u percepciji koje su, kako æemo ubrzo vidjeti, posebno naglašene pri tumaèenju zamijeæenoga, a s druge o nekim opæim zakonitostima percepcije svojstvenima, bez razlike, svim ljudima. Za poèetak æemo reæi nešto o potonjima. Jedna od va�nih odrednica naše percepcije je sposobnost razlikovanja podra�aja ili struèno reèeno, razlikovni prag (diferencijalni limen). Njega mo�emo definirati kao najmanju razliku meðu podra�ajima koju je moguæe registrirati. Jesu li potrošaèi doista kadri razlikovati dvije vrste piva prema okusu ili izgledu? Ili dvije marke sira trapista? Ili dva jogur-ta? Ili dva deterd�enta prema èistoæi i mirisu što ih nakon njihove uporabe poprima rublje? Èesto je razlika meðu njima, ako uopæe postoji, manja od jedva zamjetljive razlike te stoga nevidljiva potrošaèu. Ili prevedeno na jezik psihofizike, discipline koja se bavi odnosom izmeðu objektivnih obilje�ja podra�aja i njima izazvanih osjeta, razlikovni prag je veæi od stvarne razlike meðu podra�ajima. Zbog toga se marketinški struènjaci slu�e oglašavanjem kako bi prenijeli potrošaèima razlike meðu markama (ponekad samo simbolièke) koje njihova fizièka svojstva ne mogu. Drugi naèin na koji se koriste psihofizièke zakonitosti vezane uz jedva zamjetljivu razliku su, primjerice, odreðivanje cijene. Koliko jeftiniji mora biti proizvod neke tvrtke da bi ga se uistinu opazilo kao jeftinijeg u odnosu na konkurentski proizvod? Ako 5 kg jednog deterd�enta stoji 54,20 kuna, a drugog 54,90 razlika za veæinu mo�da neæe biti zamjetljiva. Mo�e se pokazati da je tek razlika od kune zamjetljiva. Ili drugi primjer. Izdavaè novina se mo�e zapitati koliko mo�e poveæati oglasni prostor, a da to èitatelji ne primijete (stupac, èetvrt stranice ili više).

U pravilu, potrošaèi ne mogu zamijetiti male promjene u cijeni, pakiranju ili fizièkim svojstvima, ali je sa stajališta marketinga, što pokazuju prethodni primjeri, va�no poznavati najmanju zamjetljivu razliku. Naširoko poznati Weberov zakon ka�e da je razlikovni prag manji na ni�oj, a veæi na višoj intenzitetnoj razini podra�aja ili, laièki reèeno, što je inicijalni podra�aj intenzivniji, to æe razlika izmeðu njega i sljedeæeg podra�aja morati biti veæa da postane uoèljiva. To na primjer znaèi da, ako smo utvrdili da jedva zamjetljiva razlika izmeðu cijena dvaju deterd�enata iznosi 1 kunu, takvu razliku ne mo�emo uopæiti na druge, skuplje ili jeftinije proizvode. Za videorekorder jedva zamjetljiva razlika je mo�da 20 kuna, za automobil 1000 kuna, a za sladoled 50 lipa. Iako je va�enje Weberova

vidi sliku 3.4.

str. 62


zakona u psihofizici problematizirano, i on se pokazao nepreciznim u odreðivanju razlikovnog praga pri krajnjim vrijednostima, u praksi, pa i u marketinškoj se koristi kao uglavnom zadovoljavajuæa pribli�na procjena. U veæini sluèajeva koji se javljaju u svakodnevnim aktivnostima i nije moguæe posve jasno kvantificirati neki podra�aj (npr. što predstavlja jedva zamjetljivu razliku izmeðu dva slièna pakiranja jogurta), no to najèešæe i nije potrebno. Sve što nas obièno zanima jest saznati uoèavaju li potrošaèi razliku izmeðu dva proizvoda ili ne. Jedva zamjetljiva razlika u marketingu mo�e imati dvije temeljne primjene – da negativne promjene u proizvodu ne budu vidljive ili da pozitivni pomaci budu jasno uoèljivi. Uzmimo da kao izdavaèi èasopisa �elimo u njemu nešto veæi prostor posvetiti reklamnim oglasima, ali tako da se to ne primijeti. U tom sluèaju, razlika u zastupljenosti reklama mora biti manja od jedva zamjetljive razlike. U drugom sluèaju mo�emo po�eljeti na tr�ište plasirati osvje�ivaè zraka koji æe dulje od ostalih širiti ugodan miris prostorijom. Ako standardni osvje�ivaè djeluje sedam dana, a jedva zamjetlji-va razlika iznosi jedan dan, naš proizvod bi u optimalnom sluèaju, s obzirom na troškove, trebao biti aktivan osam dana, odnosno superiorniji upravo za najmanju uoèljivu razliku.

Osim razlikovnog praga, za psihologiju marketinga je od iznimne va�nosti i drugi temeljni psihofizièki parametar, apsolutni prag koji kazuje koliki je naj-manji intenzitet podra�aja potreban da izazove osjet. Kao pragmatièna granica koja odjeljuje “nezamjetljive” od “zamjetljivih” podra�aja, obièno se uzima onaj intenzitet koji pojedinac detektira u 50% sluèajeva.

Va�nost apsolutnog praga u marketingu iznimno je velika. Primjerice, ako propagandisti �ele uštedjeti novac ubacujuæi reklame vrlo kratke ekspozicije sa slikom i logom proizvoda, onda je svakako korisno znati koje je minimalno vrijeme potrebno da takva poruka doðe do svijesti potrošaèa. Veliko je proturjeèje

slika 3.6.

Odreðivanje

apsolutnog

praga na

temelju

vjerojatnosti

detekcije

VJE

RO

JA

TN

OS

T D

ET

EK

CIJE

(%

)

50%APSOLUTNI

PRAG

INTENZITET

PODRA�AJASUBLIMINALNI SUPRALIMINALNI


svojedobno izazvala polemika o tome mo�e li subliminalna ekspozicija podra�aja (dakle ona ispod apsolutnog praga osjetljivosti) utjecati na osobe koje su joj izlo�ene. Eksperimenti provedeni pedesetih godina prošlog stoljeæa ukazali su na to da, unatoè nemoguænosti percepcije i shvaæanja podra�aja, osobe mo�da mogu registrirati poruke kojih, u tom sluèaju nisu ni potpuno svjesne.

Prema pisanju nekih novina i magazina u Sjedinjenim Dr�avama sredinom dvadesetog

stoljeæa, reklamni struènjak James Vicary je potajno, tijekom projekcije fi lma u kinu, ubacio

poruke “Jedi kokice” i “Pij Coca-Colu” u trajanju od treæine tisuæinke svakih pet sekundi.

Oèito subliminalne, poruke su navodno ipak poluèile uèinak. Vicary je ustvrdio da je

prodaja Coca-Cole pritom porasla za 18%, a kokica za gotovo 60%. Èitanje napisa veæinu je

u�asnulo jer su novu propagandnu tehniku do�ivjeli kao nešto što zaobilazi ljudsku svijest i

intelekt obraæajuæi se izravno podsvijesti putem subliminalnih zapovijedi.

Iako je uzburkala mnoge duhove, uèinkovitost subliminalne propagande nikad nije potvrðena. Veæina kasnijih pokušaja da se provjere njezini uèinci ostala je bez opipljivijih dokaza bilo kakvog djelovanja (Pratkanis i Aronson, 1991.). Èak i ako prihvatimo gledište nekih autora kako mnogostruko ponavljanje subliminal-nih podra�aja dovodi do kumulativnog uèinka pri kojem se javlja osjet, teško je prihvatiti uvjerenje kako bi takva propaganda bila uèinkovitija od one oèigledne. U svakom sluèaju nijedno istra�ivanje nije potvrdilo pretpostavku kako subliminalno podra�avanje mo�e utjecati na ponašanje potrošaèa. To ipak nije omelo veæinu ljudi koji su o tome bili dovoljno obaviješteni da vjeruju kako se takva vrsta rekla-miranja uèestalo i uèinkovito koristi. I danas su mnogi skloni lakovjerno prihvatiti “blagodati” što ih nudi subliminalno podra�avanje, pokušavajuæi uz pomoæ au-diokaseta koje uz opuštajuæu glazbu sadr�e i takve vrste podra�aja, nauèiti strani jezik, steæi samopouzdanje ili skinuti kilograme.

Pojam na koji takoðer treba skrenuti pozornost jest razina adaptacije. Rijeè je o vrsti prilagoðavanja pri kojem se gubi osjetljivost osjetnog organa zbog produ�enog podra�avanja. Ako se dulje zadr�imo u prostoru u kojem vlada buka, vjerojatno je nakon nekog vremena neæemo niti zamjeæivati, iako bismo u drugim okolnostima uz takav podra�aj iskoèili iz stolice. Jednako tako, uðemo li ljeti u pretrpan tramvaj, zapljusnut æe nas neugodan miris, no nakon nekog ga vremena više neæemo zamjeæivati. U oba sluèaja za smanjenu podra�ljivost naših osjetila zaslu�na je adaptacija. Ona nas štiti od neinformativnih podra�aja kojima smo dulje izlo�eni te omoguæuje posveæivanje nenadanim promjenama koje mo�da nose va�ne informacije. Odmaknemo li se od uskog odreðenja i pridru�imo li pojmu marketinško znaèenje, radi se o nemoguænosti da se zamijeti uèestalo ponavljani reklamni podra�aj. Pojam istrošenosti reklame odnosi se na prilagoða-vanje na oglašivaèku kampanju tijekom vremena uslijed poznatosti i monotonije. U konaènici, nakon brojnih prikazivanja, potrošaèi više ne obraæaju pozornost na reklamu i jednostavno je ne zamjeæuju. Djelotvoran lijek, izuzev èestog mijenjanja reklama, za to ne postoji, iako se marketinški struènjaci na razlièite naèine dovijaju kako produljiti �ivotni vijek vlastitih reklamnih uradaka, primjerice njihovom dinamiènošæu ili duhovitim elementima.

primjer


Valja spomenuti i pojam uopæavanja podra�aja, koji se odnosi na pojavu poi-stovjeæivanja dvaju ili više podra�aja tako da uèinci jednog mogu biti zamijenjeni uèincima drugog. U suštini, rijeè je o pojavi upravo suprotnoj od diskriminacije. Uoèavajuæi razlike meðu markama, potrošaèi su u prilici meðusobno usporeðivati marke i vrednovati ih jedne u odnosu na druge. Uopæavanje, naprotiv, omoguæuje pojednostavljenje postupka vrednovanja jer nije nu�no raditi pojedinaène uspore-dbe. Najèešæa marketinška primjena takvog uopæavanja sastoji se u isticanju iste robne marke na nizu vrlo razlièitih proizvoda kako bi se povoljna svojstva jednog od njih uopæila na sve.

Jedna od bitnih odlika percepcije je selektivnost. Iz okoline smo spremni izdvojiti samo neke podra�aje kojima nas obasipaju reklamni oglasi, a pritom valja napraviti razliku izmeðu svih postojeæih podra�aja i onih kojima smo izlo�eni. Mo�emo reæi da smo podra�aju izlo�eni ako se on nalazi unutar raspona naših osjetnih receptora. Mnoštvo podra�aja nikad ne dopre do naših osjetila. Primjerice, obièno u nekom trenutku gledamo samo jedan televizijski program te sve što se u isto vrijeme odvija na drugim programima ostaje izvan dosega naših osjetila. Dakako, ni svi podra�aji kojima smo fizièki izlo�eni neæe utjecati na nas. Selektivnost osigu-rava da do nas dopru samo podra�aji koji su nam najva�niji štiteæi nas istodobno od svih suvišnih podra�aja. Selektivna percepcija ima jasnu prilagodbenu ulogu i evolucijsku va�nost jer je opstanak vrste vrlo èesto ovisio o uoèavanju korisnih ili prijeteæih podra�aja iz okoline. Na slièan naèin odabir informacija iz okoline ko-risti nam i dan-danas. Potrošaè koji u robnoj kuæi tra�i upravo odreðeni proizvod, primjerice glaèalo, neæe bespotrebno trošiti vrijeme i energiju iduæi od police do police, nego æe se bez oklijevanja uputiti prema odjelu elektronskih kuæanskih po-magala i usredotoèiti se na glaèala. Ponekad selektivnost nije samo odraz te�nje za uštedom vremena i truda, nego i obrane od prijeteæih podra�aja iz okoline. U osno-vi selektivnosti, naime, katkad le�e obrambeni mehanizmi. Tako æe mladiæ kojeg su u društvu ismijali zbog tenisica koje je nosio, pri kupovini mo�da podsvjesno pre-vidjeti policu s tom markom, nastojeæi na taj naèin potisnuti neugodne uspomene.

Selektivnost

slika 3.7.

Selektivnost

obrade

podataka

PODRA�AJI

izlo�enost

pozornost

tumaèenje

pamæenje


Jednom kad smo izlo�eni nekom vanjskom podra�aju, percepcija se odvija u tri faze: 1) pozornosti, 2) tumaèenja i shvaæanja te 3) pamæenja ili zadr�avanja.

Pozornost ili pa�nja predstavlja trenutaèno usredotoèenje na odreðeni podra�aj, a sastoji se u zamjeæivanju podra�aja ili nekog njegova dijela. O njoj mo�emo govoriti kada podra�aj aktivira jedan ili više osjetilnih receptora i ta se aktivacija proširi do mozga. Temeljna obilje�ja pozornosti su selektivnost i svjesnost. Time što smo nekom proizvodu obratili pa�nju, izdvojili smo ga iz mnoštva drugih i posvetili mu barem trenutak svjesne pobuðenosti. U svakom smo trenutku izlo�eni mnoštvu podra�aja koje zbog njihove brojnosti nismo kadri obraditi. Razmislimo samo koliko se podra�aja krije u robnoj kuæi ili veletrgovini poput Bille ili Ipercoopa. Svaki od tisuæa proizvoda što se nude na policama sadr�i više podra�aja, pakiranje, cijenu, informaciju o proizvodu i druge. Nije stoga èudno da smo pri odlasku u kupovinu, ali i u drugim aktivnostima vezanima za potrošnju (praæenje novinskog ili televizijskog oglašavanja), selektivni. Procjenjuje se da potrošaèi svjesno obraæaju pozornost na samo izmeðu 5 i 25 posto reklamnih oglasa kojima su izlo�eni (Bauer i Greyser, 1968.).

Pozornost nije uvijek jednako naglašena. Ponekad smo jedva svjesni onoga što se oko nas dogaða, a katkad smo doista usmjereni na nama va�ne pojedinosti. Neki autori stoga razlikuju predsvjesnu pa�nju kojoj su svojstveni automatizam i neosviještenost od fokalne pa�nje karakterizirane uvelike kontroliranim i svjesnim procesima (McGuire, 1976.). Prijelaz iz jedne u drugu razinu mo�e znaèiti da se potrošaè zainteresirao za neki proizvod i pohranio barem dio njegovih karakteri-stika u pamæenje. Predsvjesna pa�nja obièno ne omoguæava dosjeæanje oglašavanja ili proizvoda i u manjoj mjeri utjeèe na kupnju.

Na to što æe biti zamijeæeno, odnosno na što æe biti obraæena pozornost i koliko æe ona biti svjesna, utjeèu dva podjednako va�na èimbenika – kvaliteta podra�aja i osobni èimbenici.

• Kvalitete podra�aja obuhvaæaju sva njihova fizièka svojstva. Neka od njih imaju moæ natjerati nas da obratimo pozornost na njih, htjeli mi to ili ne. Ma koliko bili zadubljeni u èitanje ovog teksta, glasan vrisak ili ruka na vašem ramenu smje-sta æe privuæi vašu pozornost. Pogledajmo sada neke od karakteristika podra�aja koji poveæavaju vjerojatnost njihove zamjedbe.

• Kontrast – veæu pozornost izazivaju podra�aji koji se nalaze u kontrastu pre-ma vlastitoj pozadini u odnosu na one koji se s njome stapaju. Tako æe, na primjer, veæu pa�nju izazvati reklama koja se jasno razlikuje od prethodnih, a one sliène imat æe manju vjerojatnost privlaèenja pozornosti. S vremenom se, meðutim, prila-

slika 3.8.

Razlièite razine

pa�nje

FOKALNA PA�NJA

Viša razina svjesnosti

Kontrolirani proces

Viša razina kognitivnog

procesiranja

Èešæa kod novih i nepoznatih

proizvoda

Èešæa kod kupovina više razine

ukljuèenosti

PREDSVJESNA PA�NJA

Ni�a razina svjesnosti

Automatski proces

Ni�a razina kognitivnog

procesiranja

Èešæa kod dobro poznatih

proizvoda

Èešæa kod kupovina ni�e razine

ukljuèenosti


goðavamo na podra�aje kojima smo izlo�eni. Takva adaptacija smanjuje pozornost, a ono što je poèetno bilo do�ivljeno kao velik kontrast, s vremenom to prestaje biti. To je ujedno jedan od razloga opadanja utjecaja televizijskog oglašavanja.

• Velièina i intenzitet – velièina podra�aja utjeèe na vjerojatnost da æe mu se posvetiti pozornost. Što je podra�aj veæi, to je veæa i vjerojatnost da mu obratimo pa�nju, primjerice oglas na cijeloj stranici zamijetit æe više ljudi od onog na polovici ili èetvrtini stranice. Intenzitet (poput jaèine zvuka, svjetline) ima slièan uèinak.

• Boja i pokret – zamijeæenost proizvoda, oglasa ili televizijskih reklama veæa je ako sadr�e jarke i �ive boje. S obzirom na to da svijet gledamo u bojama, logièno je da æe nam oglas u boji prije “zapeti” za oko nego crno-bijeli. To su uostalom potvrdila i istra�ivanja (Hawkins i sur., 1989.). Slièno vrijedi za dinamizam koji kao nu�ni sastojak televizijskog oglašavanja znaèajno pridonosi vjerojatnosti zamjeæivanja.

• Izolacija – odvajanje podra�ajnog objekta od ostalih objekata pridonosi njegovoj uoèljivosti. Izdvojimo li u oglasu proizvod od ostatka teksta ili slike, poslu�ili smo se ovom perceptivnom zakonitošæu kako bismo privukli pozornost potrošaèa.

• Doziranje informacija – pokazalo se vrlo va�nim da se potrošaèi ne preza-site kolièinom prezentiranih informacija. Ako se to dogodi, oni ne mogu obratiti pozornost na njih sve, što mo�e voditi frustraciji, donošenju odluke na temelju djelomiènih informacija ili èak priklanjanju sluèajnom izboru.

Osobni èimbenici takoðer utjeèu na to èemu æe biti obraæena pozornost, a èemu neæe. Najva�niji meðu njima svakako je zanimanje, odnosno interes prema odreðenom proizvodu, a na selektivnost percepcije takoðer utjeèu liènost, stavovi i potrebe. Pozornost u najveæoj mjeri izazivaju proizvodi ili oglasi koji se bave onim što je u tom trenutku va�no potrošaèu. Tako æe osoba koja namjerava kupiti automobil lakše zamjeæivati upravo takve oglase, dok æe druge mo�da previðati. Osim toga, pokazalo se da lakše bivaju zamijeæene one poruke koje su u skladu s potrošaèevim ranijim iskustvima ili uvjerenjima vezanima uz reklamiranu marku. Selektivna percepcija ima dvojnu ulogu, prikupljanja samo znaèajnih informacija i obrane od ugro�avajuæih podra�aja. Ona jamèi da æe potrošaè primati informa-cije koje su mu od najveæe koristi, primjerice pokazalo se da kupci br�e uoèavaju proizvode omiljene marke. Pri kupovini visoke ukljuèenosti ta vrsta perceptivne budnosti slu�i prikupljanju nu�nih informacija, a kod niske ukljuèenosti ona se koristi kao brana od poplave nepotrebnih obavijesti. Druga va�na uloga selektiv-nosti je obrana od prijeteæih ili proturjeènih podra�aja, na primjer pušaèi mogu previdjeti oglas koji upozorava na štetnost i velik zdravstveni rizik njihove navike. Marketinške poruke mogu biti jasne ili dvosmislene. Ako potrošaèi pribjegavaju perceptivnoj obrani, onda je dvosmislena poruka bolji izbor jer se mo�e tumaèiti na brojne naèine, od kojih su barem neki suglasni zastupanim uvjerenjima o marki. U pravilu, dvosmislene se poruke koriste kad je rijeè o proizvodu va�nom potrošaèima, ali s prednostima koje nisu dokraja jasne. Ako je, naprotiv, kod potrošaèa primjetna perceptivna budnost, tada je bolje koristiti jednoznaènu propagandu. Ona pokazuje najbolje rezultate kad reklamirani proizvod ima jasne prednosti i kad je ciljna populacija dobro definirana. Mo�e se ipak reæi da je odreðena, umjerena kolièina dvosmislenosti optimalna jer ako je poruka previše


eksplicitna, tada potrošaèima ostavlja malo prostora za projekciju, što za posljedicu mo�e imati nepotrebno su�avanje potencijalnog tr�išta.

Perceptivna organizacija va�an je proces koji poma�e potrošaèima da bolje struk-turiraju opa�ene podra�aje i uklope ih u smislenu cjelinu. Takva vrsta organizacije pojednostavljuje obradu podataka i pru�a moguænost strukturiranja podra�aja, što u nastavku zahtijeva manje kognitivne prorade i rastereæuje pamæenje. Kuæu æemo vidjeti kao kuæu, a ne kao niz opeka, stakla i crepova, dok æemo u stabljici s koje mame latice, a prijete nanizani trnovi lako prepoznati ru�u. Temeljna naèela perceptivne organizacije, odnosno uklapanja podra�aja u smislenu cjelinu postavili su još pripadnici Gestalt psihologije. Poèetkom prošlog stoljeæa osnivaèi ovog pravca u psihologiji, Max Wertheimer, Wolfgang Köhler i Kurt Koffka, suprotstavili su se dotadašnjem shvaæanju što su ga zastupali strukturalisti i bihevioristi, zagova-rajuæi stav kako je cjelina va�nija od dijelova te da se opa�aj cjeline ne mo�e svesti na elemente koji ga saèinjavaju, kao ni to da se ponašanje da razlo�iti na skup reakcija usvojenih uvjetovanjem. Gestaltistièka je škola smatrala da se psihièke pojave, meðu kojima je istaknuto mjesto igrala percepcija, mo�e razumjeti samo ako ih se promatra kao organizirane i strukturirane cjeline. Otuda i njihov naziv – Gestalt, njemaèka rijeè koja oznaèava oblik, organiziranu cjelinu ili konfiguraciju. Dvije glavne karakteristike percepcije što su ih gestaltisti ustanovili su odnos lika i pozadine te zakonitosti perceptivne organizacije.

Temeljni naèin na koji ljudi organiziraju vlastitu percepciju je putem lika i pozadine. Lik je u odnosu na pozadinu jasan, dobro definiran i u prvome planu. Pozadina se obièno do�ivljava kao slabije definirana i nejasna. U nekim sluèajevi-ma teško je razabrati što je figura, a što pozadina. Pri oglašavanju mora se voditi raèuna o tome da podra�aj koji se �eli naglasiti, u pravilu oglašavani proizvod, bude percipiran kao figura jer to olakšava percepciju i upamæivanje.

Perceptivna organizacija poèiva na nekoliko temeljnih naèela. To su dobro poznate zakonitosti blizine (sliène likove koji su meðusobno prostorno blizu opa�amo kao cjelinu), zatvore-nosti (dopunjavanje likova koji se do�ivljavaju kao nepotpuni), dobrog oblika (do�ivljavanje slike tako da zadovoljava kri-terije zaokru�enosti i poznatih oblika) i sliènosti (grupiranje meðusobno sliènih likova u odvojene cjeline). Slika ilustrira temeljne principe perceptivne organizacije. Zbog principa bli-zine, šest uspravnih crta na slici lijevo gore do�ivljavamo kao tri para, a princip sliènosti navodi nas da dvadeset znakova sa slike desno gore do�ivljavamo kao stupce istovjetnih likova (troku-

Organizacija

slika 3.9.

Reverzibilna slika:

nedefiniran odnos

figure i pozadine


ta, odnosno elipsa). Te�nja za dobrim oblikom navodi nas da u slici lijevo dolje vidimo ravnu crtu ispresijecanu valovitom, a ne kao povezane polovice krugova. Dobro poznate likove “zatvorit” æemo u prepoznatljiv oblik pa æemo umjesto niza crtica na slici desno dolje opaziti kvadrat.

Tumaèenje i shvaæanje predstavlja proces u kojem potrošaè zamijeæenoj pojavi pridaje odgovarajuæe znaèenje. Nakon što iz okoline izdvoji podra�aje koje smatra va�nima i organizira ih sukladno opæim perceptivnim principima, pojedinac æe ih protumaèiti na sebi svojstven naèin. Isti dogaðaj dvije æe osobe mo�da tumaèiti na razlièit naèin jer je ovaj proces uvelike ovisan o osobnim iskustvima, motivima i oèekivanjima. Podra�aji iz okoline èesto su nejasni ili višeznaèni, a na moguænost razlièite interpretacije utjeèe i njihov nedostatan intenzitet, kratko trajanje ili nepovoljni okolinski èimbenici, poput buke ili slabog osvjetljenja.

slika 3.10.

Naèela perceptivne

organizacije

Tumaèenje

slika 3.11.

Djevojka ili

starica? Zec ili

patka? Podra�aji

iz okoline su èesto

višeznaèni


Potrošaèi æe vjerojatno razlièito protumaèiti isti oglas zbog razlika u prošlim iskustvima, stavovima i uvjerenjima vezanima za reklamirani proizvod. Perceptivno se tumaèenje odvija putem dvaju temeljnih naèela – kategoriziranja i zakljuèi-vanja (Assael, 1995.). Kategoriziranje se sastoji u razvrstavanju proizvoda koje omoguæuje lakšu i br�u obradu podataka. Ovisno o znanju potrošaèa i njihovu zanimanju za sliène proizvode, kategorizacija mo�e biti posve gruba ili vrlo pre-cizna. Primjerice, nova marka sapuna mo�e jednostavno biti svrstana meðu druge sapune, što je svojstveno potrošaèima koji nemaju osobito razvijen kategorijalni sustav za tu vrstu proizvoda. Za nešto bolje upoznatog potrošaèa to mo�e biti an-tibakterijski, kremasti, tekuæi sapun ili neki od sapuna obogaæenih sastojcima kojivla�e ili hrane ko�u. Naèin na koji potrošaèi razvrstavaju proizvode naziva se i per-ceptivno mapiranje. Marketinški struènjaci potièu proces kategorizacije nastojeæi da potrošaèi prepoznaju marku kao dio šire kategorije, ali naglašavajuæi istodobno njegovu jedinstvenost. Taj se postupak naziva pozicioniranjem i upoznat æemo ga u jednom od kasnijih poglavlja, kao i naèine na koji se izuèava perceptivno mapiranje odreðenih proizvoda. Perceptivno zakljuèivanje odnosi se na sudove o markama, cijeni, duæanima ili tvrtkama što ih potrošaèi razvijaju putem usmene komunikacije ili pod utjecajem oglašavanja. Na taj se naèin stvara slika (imid�) proizvoda kao cjelovita percepcija oblikovana na temelju podataka iz razlièitih izvora. Jedna od va�nih zadaæa marketinga je utjecanje na opa�aj marke, prodajnog mjesta ili tvrtke ili, prevedeno na jezik koji sada veæ i laici razumiju, izgraðivanje i popravljanje njihova imid�a. Imid� proizvoda predstavlja cjelovito viðenje marke koje poèiva na njegovu pozicioniranju. Naèin pozicioniranja naslanja se pak na ranije spomenuti koncept proizvoda. Primjerice, novi sapun mo�e biti pozicioniran kao higijenski, kozmetièki ili medicinski proizvod. U prvom sluèaju, rijeè je o proizvodu koji se obraæa najširoj populaciji, ali je ujedno i njegova konkurencija najbrojnija. U drugo-me sluèaju rijeè je o ekskluzivnom proizvodu za višu klasu, a u treæem za odreðene, još u�e populacije potrošaèa. Pozicioniranje se sastoji u izboru primjerenih medija (na primjer, za higijenski proizvod televizija, za kozmetièki modni èasopisi, a za medicinski èasopisi namijenjeni zdravlju) i naglašavanju upravo odreðenih atribu-ta (o tome hoæe li biti naglašene kvalitete èišæenja, njegovanja ko�e ili uklanjanja dermatoloških smetnji ovisi kako æe proizvod biti pozicioniran i kako æe ga perci-pirati potrošaèi). Imid� prodajnog mjesta temelji se na oglašavanju, robi koja se prodaje, iskustvima potrošaèa i usmenoj predaji o njemu. Svakako da se i u nas prodajna mjesta do�ivljavaju razlièito. Konzum, Metro, Mercatone, Getro razlikuju se meðusobno po asortimanu, cijenama, lokacijama, ali i naèinu na koji ih opa�aju potrošaèi. Na posljetku, imid� tvrtke takoðer je cjelovita percepcija koja poèiva na mnoštvu podataka i iskustava koje je netko s njima imao.

Pri perceptivnom tumaèenju mo�e doæi i do iskrivljavanja informacija zbog mnoštva unutarnjih èimbenika. Neke od njih æemo ukratko opisati. Vjerojatno najva�niji unutarnji èimbenici koji utjeèu ne samo na odabir informacija iz vanjskog svijeta, nego i na njihovo pogrešno tumaèenje jesu motivacija i oèeki-vanja. Gladna æe osoba u nekom nedovoljno jasnom podra�aju prepoznati hranu, kao što æe i nepopravljivi �enskar u svakom djevojaèkom osmijehu prepoznati oèijukanje. Na slièan naèin našom percepcijom upravljaju i oèekivanja. Ono što oèekujemo obièno æemo i vidjeti. Ako nas netko upozori da proizvod neke marke ima “èudan” okus, vjerojatno æemo ga zbog posebne usmjerenosti pri kušanju i


sami “osjetiti”. Na jednak naèin, ako smo u prošlosti imali loša iskustva s nekim šamponom, vjerojatno neæemo imati povoljna oèekivanja od novog proizvoda istog proizvoðaèa. Naša negativna oèekivanja zasigurno æe pridonijeti slabijoj procjeni njegove djelotvornosti ako se uopæe odluèimo kupiti ga. Oèekivanja stvaraju usmjerenost kojoj se teško othrvati.

Pri percepciji proizvoda mo�e nam se dogoditi da ga pogrešno procijenimo zbog stereotipa ili halo-efekta. Stereotipi su odraz nastojanja da se nekom proizvodu pripišu odgovarajuæa obilje�ja samo zato što pripada nekoj široj kategoriji. Na primjer, mo�emo imati stereotip da su televizori proizvedeni u Kini slabije kvali-tete ili da su sintetièki odjevni predmeti nezdravi za nošenje, što æe se odraziti na procjenu nekog od takvih proizvoda bez obzira na njegove stvarne karakteristike. Halo-efekt opisuje pojavu pri kojoj se neki proizvod u cjelini procjenjuje samo na temelju jedne karakteristike. Primjerice, neugledno upakiran proizvod ili onaj skromnije reklamiran mo�emo opaziti kao manje kvalitetan.

Percepcija cijene èesto najsna�nije utjeèe na odluku o kupnji. Pri razmatranju

cijene nekog proizvoda potrošaèi se rukovode razlièitim oèekivanjima o tome kakva bi cijena tog proizvoda mogla ili trebala biti. Primjerice, kupujuæi nove ci-pele, potrošaè mo�e imati oèekivanje da one stoje 400-500 kuna. To je referentna ili standardna cijena, odnosno ona koju potrošaè oèekuje i u odnosu na koju usporeðuje sve cijene na koje naiðe, no to ipak nije jedina orijentacijska toèka pri kupovini. Potrošaèi su redovito spremni prihvatiti cijene u cijelom rasponu za neki proizvod, ako naðu ono što tra�e. Za cipele to mo�e biti raspon od 200 do 700 kuna, pri èemu cijene ni�e od 200 mogu izazvati dvojbe u odgovarajuæu kvalitetu. Cijena od 700 kuna predstavlja gornju granicu kupnje, a sve više od toga bit æe smatrano preskupim. Na percepciju cijene utjeèe i objava sni�enja. Neke cijene èine nam se prihvatljivima zbog uštede koju pripisujemo sni�enju. Za cipele koje su ranije stajale 1200 kuna pa su potom sni�ene na 800 mo�emo zakljuèiti da imaju povoljnu cijenu unatoè premašivanju prihvatljiva raspona. U tom sluèaju percipi-ramo povoljnost transakcije, odnosno financijski dobitak povezan s kupnjom. Za prodavaèe je korisno znati kako treba objaviti vlastito sni�enje da bi ono poluèilo najveæi uèinak. Istra�ivanja pokazuju da prodaji najbolje pridonosi objavljivanje najviše razine sni�enja (sni�eno do 50%), dok su preostali naèini (sni�eno od 20% naviše ili sni�eno izmeðu 20 i 50%) manje uèinkoviti. Za koje æe se cipele potrošaè u konaènici odluèiti ovisi i o odnosu cijene i kvalitete. Ako kvaliteta nije poznata, proizvodi æe se usporeðivati jedino s obzirom na cijenu, a na temelju nje æe se izvoditi i zakljuèci o kvaliteti (cijena æe se izjednaèavati s kvalitetom). Kod bolje obaviještenih potrošaèa do takvog poistovjeæivanja cijene i kvalitete neæe doæi, nego æe oni suditi o kvaliteti na temelju drugih, va�nijih pokazatelja, ugleda proizvoðaèa i marke, prodajnog mjesta ili ranijeg iskustva.

slika 3.12.

Utjecaj mentalne

usmjerenosti na

percepciju: ovisno o

tome krenemo li s

lijeve ili desne strane

percipirat æemo

djevojku ili lice u

krupnom planu.


pamæenje

Ako se proces odluèivanja ukljuèen u potrošaèko ponašanje razlo�i na sastavni-ce, pamæenje zauzima iznimno va�no mjesto, znaèajno koliko i sama percepcija. Pod pamæenjem podrazumijevamo sposobnost kodiranja, pohranjivanja i ponovna prizivanja informacija u svijest. Iako se mo�e èiniti da je rijeè o jedinstvenom mehanizmu, pamæenje zapravo ukljuèuje rad mnogih sustava (Baddeley, 1997.). Proces zapamæivanja odvija se, sukladno modelu što su ga prvi predlo�ili Atkinson i Shiffrin (1968.), na tri razine pa razlikujemo:

• senzorno pamæenje• kratkoroèno pamæenje • dugoroèno pamæenje

Pamæenje poèinje onog trenutka kad je podra�aj iz okoline zabilje�en našim osjetilima. Pitanje je kako zvuk ili slika što smo ih upravo zapazili postaju dio našeg trajnog znanja. Prvu razinu pamæenja predstavlja senzorno pamæenje. Ulazni podaci pojavljuju se na nekoj vrsti mentalnog zaslona koji se naziva senzornim registrom i prikazuje jednostavne djeliæe informacija poput boja, oblika ili tonova. Dok je god podatak u senzornom registru, mo�emo mu pristupiti kao da nam je još pred oèima ili ga još èujemo. Taj je oblik senzorne perzistencije još 1740. izuèavao švedski znanstvenik Segner (kako navodi Baddeley, 1997.) nastojeæi utvr-diti koliko dugo nakon prestanka podra�avanja svjetlosni podra�aj traje u našoj svijesti. U duhovitom pokusu u kojem je pomoæu kola u mraku okretao komadiæ u�arenog uglja ustanovio je da najmanja brzina vrtnje još vidljiva kao puni krug iznosi pribli�no 100 milisekundi. Svaki podatak pohranjen u senzornom registru ubrzo blijedi ako mu ne posvetimo pa�nju te ga time ne prebacimo u kratkoroèno pamæenje. Mo�emo razlikovati dvije razine senzornog pamæenja. Prvu èine tzv. ikonièko i ehoièko pamæenje (Neisser, 1967.) koje informacije skladišti na rok ne dulji od stotinjak milisekundi. Ikonièko pamæenje predstavlja senzorni registar u kojem se pohranjuju djeliæi vizualnih informacija, a ehoièko pamæenje na isti naèin èuva djeliæe slušnih informacija. Drugu razinu senzornog pamæenja èini kratkoroèno vizualno i auditivno pamæenje koje informacije poslane na daljnju obradu èuva još nekoliko sekundi.

3.2.3 .

slika 3.13.

Trorazinski model

pamæenja

SENZORNO

PAMÆENJE

Pamæenje traje

najviše èetiri

sekunde ako se

ne pohrani u

kratkoroènom

pamæenju

KRATKOROÈNO

PAMÆENJE

Pamæenje traje

deset do dvadeset

sekundi ako nije

pripremljeno

za pohranu u

dugoroènom

pamæenju

DUGOROÈNO

PAMÆENJE

Pamæenje traje

satima, danima,

godinama ili

tijekom cijeloga

�ivota

ula

zn

i

po

da

ci

pa

�n

ja

ko

dir

an

je

i

po

hr

an

jiv

an

je

pr

iz

iv

an

je

(p

ro

na

la

�e

nje

)


Kratkoroèno pamæenje predstavlja skladište za informacije kojima u tom tre-nutku posveæujemo pozornost. Iako traje mnogo dulje od senzornog pamæenja, mo�e obuhvatiti samo mali broj informacija, prema mišljenju nekih, najviše sedam pojedinosti u istom trenutku (Miller, 1956.), dok drugi navode raspon od 5 do 9 èestica ili, još preciznije, broj èestica koje se mogu ponoviti u pribli�no dvije sekunde (Zarevski, 2002.). To je razlog zašto veæina ljudi ne zapamti više od sedam nepovezanih brojeva proèitanih u nizu. Više od toga mo�e se pohraniti u kratkoroènom pamæenju samo grupiranjem u veæe cjeline (MacGregor, 1987.). U pravilu, informacije pohranjene u kratkoroènom pamæenju lako su dostupne u prvih nekoliko sekundi, meðutim kasnije dosjeæanje slabi da bi potpuno izblijedjelo nakon dvadesetak sekundi (Peterson i Peterson, 1959.). Da bismo informacije dulje saèuvali, moramo ih u sebi ponavljati – primjerice broj telefona 4786539 koji smo nedavno saznali iz imenika zadr�at æemo u kratkoroènom pamæenju dok ga ne nazovemo. Meðutim, bude li broj zauzet, a mi prisiljeni da ga ponovno zovemo (bez moguænosti da ga zapišemo ili pomoæi automatskog ponovnog poziva), neæe-mo ga zapamtiti bez višekratnog ponavljanja – 4786539... 4786539... 4786539. Ponavljanje je, mogli bismo reæi, nu�an preduvjet zadr�avanja informacije u krat-koroènom spremištu, no i mnogo više od toga jer, kako æemo ubrzo vidjeti, ono uvelike uveæava izglede da se informacija trajno saèuva u pamæenju pohranom u dugoroènom skladištu.

Kratkoroèna pohrana informacija u novije se vrijeme poistovjeæuje s radnim pamæenjem – sustavom za privremeno zadr�avanje i manipuliranje informacija-ma kao dijelom šire kognitivne aktivnosti poput uèenja, shvaæanja i rezoniranja (Atkinson i Shiffrin, 1968.). Primjerice u sljedeæem matematièkom zadatku:[(3+1)·3÷(2+(36÷9))]

moramo prvo zasebno izraèunati svaku od vrijednosti u zagradama, zadr�ati ih u kratkoroènom pamæenju i objediniti ih kako bismo došli do konaènog rješenja. U tom smislu radno pamæenje je sustav za objedinjavanje djelomiènih informa-cija unutar šire kognitivne aktivnosti usporediv s papirom na kojem “èrèkamo” neformalne bilješke, parcijalne raèunske operacije ili nabacujemo ideje o rješenju nekog problema. U pravilu takve informacije èuvamo u pamæenju dok ih treba-mo, a potom ih odbacujemo. Prema mišljenju jednog od najutjecajnijih teore-tièara današnjice, Baddeleyju (1997.), radno se pamæenje sastoji od središnjeg izvršitelja – sustava zadu�enog za nadzor i upravljanje pa�nje te njemu podreðe-nih sustava meðu kojima najva�nije mjesto zauzimaju vizualno-spacijalni blok za skice, zadu�en za manipulaciju slikovnim informacijama, i fonološka petlja koja se bavi govornim informacijama.

Za trajniju pohranu informacija, onu koja nam omoguæuje da ih èuvamo satima, danima ili cijeli �ivot, odgovorno je dugoroèno pamæenje. O tome da su kratko-roèna i dugoroèna pohrana dijelovi razlièitih sustava svjedoèe neurološki dokazi o javljanju ošteæenja jednog od njih neovisno o drugom. Proces kojim se podaci iz kratkoroènog unose u dugoroèno spremište naziva se kodiranje. Ono ukljuèuje povezivanje novih podataka s otprije nauèenim pojmovima i kategorijama u mre�u uzajamno povezanih informacija. Ako smo na televiziji upravo odgledali reklamu za novi tip margarina, a sami pripadamo potencijalnim potrošaèima te namirnice, pohranit æemo primljenu informaciju u dugoroèno pamæenje kodi-rajuæi proizvod prema razlièitim obilje�jima (robna marka, oblik i boja pakiranja,


kalorijska vrijednost, prisustvo omega-3 kiselina i sl.). U veæini sluèajeva proces kodiranja odvija se automatski, bez pretjeranog mentalnog ukljuèivanja. Ipak, kljuè uèinkovita kodiranja i pohrane u dugoroènom pamæenju le�i u promišljanju i temeljitoj umnoj proradi informacije. Jedna od najutjecajnijih teorija o naèinu na koji informacije dospijevaju u dugoroèno spremište svakako je ona o razini procesiranja (Craik i Lockhart, 1972.). Prema toj teoriji, za dugoroènu pohranu podataka odgovorna je razina procesiranja – što je bavljenje graðom površnije, to je vjerojatnije da æe i njezino pamæenje biti kraæe, naprotiv, što se više udubimo u podatke, vjerojatnije je da æemo ih dulje zapamtiti. Pri tome je osobito va�no usredotoèiti se na suštinu, primjerice zapamæivanje rijeèi mrav bit æe mnogo dje-lotvornije ako u prvi plan istaknemo èinjenicu da se radi o kukcu, nego kako se rimuje sa zdrav. Na slièan naèin æemo margarin iz prethodnog primjera vjerojatno lakše zapamtiti ako se usredotoèimo na suštinu prednosti što ih nudi (recimo da je rijeè o niskokaloriènom proizvodu obogaæenom omega-3 masnim kiselinama), nego na glazbenu kulisu reklame. Craik i Lockhart su takoðer ukazali na dvije posebno va�ne zakonitosti, veæ spomenutoj povezanosti dugoroènog pamæenja i razine procesiranja i dvojakoj ulozi ponavljanja – odr�avanju novih podataka u kratkoroènom pamæenju i njihovu ugraðivanju unutar veæ nauèenog i upamæenog materijala, što znatno pospješuje uèenje.

Dugoroèno pamæenje takoðer æemo popraviti tzv. dualnim kodiranjem u koje je ukljuèen rad obiju mo�danih hemisfera. Poznato je da su lijeva i desna mo�dana polutka specijalizirane za razlièite funkcije – lijeva hemisfera u dešnjaka domi-nantno je zadu�ena za govorne funkcije, a desna je povezana s perceptivnim procesima, osobito obradom vidnih podra�aja. Pretpostavka je da se verbalne i neverbalne informacije obraðuju u odijeljenim, ali uzajamno povezanim sustavima (Piavio, 1986.). Korištenje razlièitih sustava mo�e pripomoæi kasnijem dosjeæanju informacija. Primjerice, lakše æemo se dosjetiti proizvoda prikazanog na televiziji nego onog spomenutog u radijskoj reklami jer æe, u sluèaju podjednako aktivne pa�nje, prvi medij ponuditi moguænost verbalnog i slikovnog kodiranja proizvoda, a u drugom sluèaju morat æemo se zadovoljiti samo verbalnim. Najviše tragova pamæenja stvorit æe se u dodiru sa stvarnim objektom, dok æe njegova slika, spominjanje imena ili opis proizvesti mnogo manje uèinke, što æe kasnije ote�ati dosjeæanje.

Jedno od najva�nijih pitanja vezanih za pamæenje o kojima marketinški struènjaci moraju voditi raèuna je moguænost dosjeæanja i zaboravljanje. Potrošaèi zaboravljaju informacije iz razlièitih razloga, a koji se obièno svrstavaju u èetiri kategorije (Zarevski, 2002.):

• postupno propadanje tragova pamæenja• nemoguænost pronala�enja pohranjene informacije• potiskivanje (represija)• meðusobno ometanje (interferencija).

Prema nekim teorijama, za gubitak informacija iz pamæenja dovoljan je veæ sam protok vremena. Informacija o novom i vrlo uèinkovitom sredstvu za èišæenje koja je putem medija dospjela u naše senzorno, a potom i kratkoroèno pamæenje vrlo æe brzo izblijedjeti i veæ nekoliko minuta potom mo�emo je posve zaboraviti. Tome se ne treba èuditi jer se radi o korisnom prilagodbenom mehanizmu. Da bismo


se mogli uèinkovito suoèiti s mnoštvom informacija koje nas u svakom trenutku “bombardiraju” iz okoline, a potencijalno su va�ne za opstanak ili barem bolje funkcioniranje, moramo ih brzo obraðivati, zadr�avati one va�ne i brisati manje va�ne. U nešto manjoj mjeri isto vrijedi i za informacije pohranjene u dugoroènom pamæenju. I one se uslijed protoka vremena gube, naravno pod uvjetom da ih svakodnevno ne obnavljamo. Gradivo iz niza podruèja kojim smo u gimnazijskim danima suvereno vladali u velikoj je mjeri išèezlo iz našeg pamæenja, iznimka su tek znanja koja svakodnevno koristimo. I tu je rijeè o prilagodbenom mehaniz-mu kojim se ogranièen prostor u pamæenju oslobaða za skladištenje informacija potrebnih u svakodnevnom �ivotu. Kako je još u 19. stoljeæu pokazao njemaèki psiholog Hermann Ebbinghaus (prema Baddeleyju, 1997.), najviše informacija iz pamæenja se gubi kratko nakon uèenja, a potom se gubitak sve više usporava tvoreæi dobro znani oblik krivulje zaboravljanja.

Vrlo èesto informacija postoji u našem dugoroènom pamæenju, ali je se ne mo�emo dosjetiti. Neki èak smatraju da sve informacije koje su jednom bile pohranjene u našem pamæenju tu i ostaju, ali neke od njih jednostavno ne mo�emo vratiti. Koji je, primjerice, glavni grad Kanade? Informacija o tome gotovo je si-gurno pohranjena u vašem dugoroènom pamæenju. Pitanje je samo mo�ete li je u ovom trenutku dozvati. To æete najlakše uèiniti ako je informacija dobro kodirana, odnosno ako je umre�ena s drugim znanjima i informacijama te otvara brojne putove kao naèin dola�enja do nje.

Ponekad informaciju zaboravimo zbog aktivacije obrambenog mehanizma potiskivanja nastojeæi se zaštititi od neugodnih sjeæanja. Traumatièni dogaðaji u kojima smo do�ivjeli osobni neuspjeh ili poni�enje mogu izazvati takvo po-tiskivanje pa se te�e sjeæamo svega što je s njima povezano. Više o obrambenim mehanizmima bit æe reèeno u kontekstu psihoanalitièke teorije.

Gotovo je svakodnevna pojava da usvajanje jedne informacije ometa usvajanje druge. Ako novo uèenje potiskuje u zaborav ranije nauèene informacije, govorimo o retroaktivnoj interferenciji, a proces kod kojeg novo uèenje biva ote�ano onim

slika 3.14.

Krivulja

zaboravljanja:

Opadanje kolièine

zapamæenoga

gradiva u funkciji

protoka vremena

PROTOK VREMENA

NA

UÈ

EN

O G

RA

DIV

O


što je nauèeno ranije nazivamo proaktivnom interferencijom. Ometanje je to izra�enije što su informacije sliènije. Uzmimo za primjer reklamni blok u kojem se nalaze dvije reklame za deterd�ent. Ono što smo zapamtili iz prve reklame bit æe ugro�eno informacijama iz one prikazane kasnije. Rijeè je o retroaktivnoj interferenciji. S druge strane, nešto što je otprije dobro nauèeno mo�e ometati usvajanje novog znanja, primjerice, starije osobe navikle da pišu na pisaæem stroju trebaju neko vrijeme da usvoje praksu da za brojeve 0 i 1 ne udaraju tipke za slova o i l. U tom sluèaju na snazi je proaktivna interferencija. Marketinški struènjaci posebno moraju paziti da ove pojave ne ugroze upamæivanje informacija o njiho-vim proizvodima. Kako bi izbjegli retroaktivno ometanje, nastoje svoje reklamne poruke uèiniti posebnima i istaknutima. Proaktivno ometanje predstavlja problem uglavnom pri pojavljivanju noviteta na tr�ištu (vidi poglavlje o širenju inovacija) jer takvi proizvodi iziskuju promjenu ustaljenih navika. Ipak pri tome se nastoji da noviteti budu u što veæoj mjeri kompatibilni starim proizvodima na koje su potrošaèi navikli ili još lakši i prirodniji za rukovanje (DVD ureðaji u odnosu na VHS snimaèe, nove generacije elektronskih ureðaja poput kompjutora ili mobitela u odnosu na stare itd.).

Poznavanje procesa pamæenja od iznimne je va�nosti marketinškim struènjaci-ma jer valja osigurati da potencijalni potrošaèi pohrane podatke o proizvodu kako bi ga uzeli u razmatranje pri donošenju odluke o kupnji. Obrada informacija koju smo spominjali u poglavlju posveæenom donošenju odluka poèiva na kratkoroènom i dugoroènom pamæenju te moguænosti kasnijeg dosjeæanja pohranjenih podataka. Pamæenje je usko vezano za percepciju. Ponuðaèi roba i usluga moraju se posebno potruditi da potrošaèi uoèe njihov proizvod, pohrane ga u pamæenju i odr�e tamo što je dulje moguæe. Proizvod ili promotivne aktivnosti kojima je popraæen moraju stoga biti lako uoèljivi, ali i nuditi informacije koje æe se prenijeti u pamæenje i tamo se zadr�ati.

Tijekom percipiranja nekog podatka dolazi do njegova vrednovanja u kratko-roènom pamæenju s ciljem utvrðivanja je li ga potrebno pohraniti u dugoroènom pamæenju ili ga odbaciti kao nepotrebnog. Uzmimo da smo vidjeli oglas neke trgovaèke kuæe u kojoj se oglašavaju cipele po cijeni od 200 kuna. Usporeðujuæi tu cijenu sa standardnom cijenom koju susreæemo po duæanima u gradu, ustanovlja-vamo da se takav podatak isplati pohraniti u dugoroènom pamæenju. Obrada po-dataka u kratkoroènom pamæenju vrlo je ogranièenog kapaciteta i njezin se ishod svodi na propuštanje podatka u dugoroèno pamæenje ili njegovo odbacivanje. Podaci koji su nam va�ni bit æe pohranjeni u dugoroènom pamæenju, dostupni za daljnju obradu kad to nalo�e okolnosti. Jednom kad je pohranjen u dugoroènom pamæenju, podatak postaje dostupan za ponovno dozivanje u svijest.

Kako bi se zajamèio proces upamæivanja, pribjegava se uèestalom ponavljanju reklamnih oglasa. Što je broj ponavljanja kojima je izlo�en potrošaè veæi, to je i za-pamæivanje bolje. Meðutim, krivulja odnosa broja ponavljanja i pamæenja (uèenja) nije pravocrtna, nego, kako je to još Ebbinghaus pokazao, negativno ubrzana – poèetna ponavljanja proizvode mnogo veæi uèinak od svakog kasnijeg. Za bolje pamæenje, meðutim, samo ponavljanje nije dovoljno. Koncept proizvoda mora ukljuèivati lako pamtljive asocijacije koje æe se vezivati uz njega i èiniti njegov imid�. To drugim rijeèima znaèi da reklamom i proizvodom valja poticati dualno, vizualno i verbalno kodiranje kako bi proizvod bio dostupniji u dugoroènom pamæenju.


uèenje

Najveæi dio naših svakodnevnih aktivnosti i ponašanja steèeni su procesom uèenja. Èitajuæi ovu knjigu, upravo obavljate radnju koju ste nauèili kao dijete. I mnoge druge aktivnosti koje ste danas èinili bez pretjeranog napora odreda su nauèene – odlazak na posao ili fakultet, uzimanje obroka korištenjem pribora za jelo, komu-niciranje s kolegama, gledanje na sat, upravljanje automobilom ili prepoznavanje poruke na semaforu. I potrošaèko se ponašanje uèi. Marketinškim je struènjacima osobito va�no poduèiti potrošaèe prednostima vlastitih proizvoda te naèinima njihove uporabe i odr�avanja. No, zasigurno im je najva�nije potrošaèe nauèiti da kupuju upravo njihove proizvode, pretvoriti to u njihovu naviku i uèiniti ih marki odanim potrošaèima. Da bi u toj zahtjevnoj zadaæi poluèili uspjeh, moraju dobro poznavati zakonitosti uèenja i primijeniti ih u praksi, osobito pri osmišljavanju promocijskih aktivnosti.

Uèenje se obièno definira kao razmjerno postojana promjena u ponašanju ili znanju nastala kao proizvod iskustva ili prakse. Zbog èinjenice da je veæina našeg ponašanja nauèena, uèenje je dugo smatrano kamenom temeljcem psihologijske znanosti uopæe. Kako je rijeè o vrlo slo�enoj pojavi, teško je oèekivati da je objasni samo jedna teorija. Izuzmemo li neke specifiène oblike uèenja koji nam ovom prilikom nisu od prevelikog interesa, poput uèenja motorièkih vještina, preostaje nam da se pozabavimo trima glavnim teorijama uèenja. To su (Zarevski, 2002.):

• teorije uvjetovanja (bihevioristièke teorije)• teorije socijalnog uèenja• kognitivne teorije uèenja.Iako se ponegdje dvije potonje skupine teorija zbog stanovite srodnosti svr-

stavaju u istu kategoriju, socijalno kognitivnih pristupa, razlike meðu njima u potpunosti opravdavaju njihovo razdvajanje.

Uvjetovanje je oblik uèenja u kojem se odreðeni uvjeti iz okoline uparuju s od-govarajuæom reakcijom (odgovorom). Naziv je dobio zbog usredotoèenosti na uvjete koji dovode do promjene u ponašanju. Razlikujemo dva temeljna oblika uvjetovanja – klasièno i operantno (instrumentalno). Kako æemo ubrzo vidjeti, oba tipa uvjetovanja imaju široku primjenu u osmišljavanju i provedbi veæine suvremenih marketinških strategija.

Klasièno uvjetovanje je proces u kojem prethodno neutralni podra�aj nakon uparivanja s neuvjetovanim (ponegdje zvanim bezuvjetnim) podra�ajem poèinje izazivati reakciju nalik onoj koju je izvorno izazvao neuvjetovani podra�aj. Iako zvuèi slo�eno, rijeè je o razmjerno jednostavnom procesu. Mnogi od vas zasigurno su dobro upoznati s Pavlovljevim eksperimentom u kojem je uvjetovao pse da sline na zvuk zvona.

Ruski fiziolog Ivan Pavlov provodio je pokuse na psima u kojima je, meðu ostalim,

prouèavao �lijezde slinovnice nastojeæi ustanoviti na koji se naèin odvija probava. Otkrio

je da �ivotinje poèinju sliniti kad im se hrana stavi u usta, što predstavlja neuvjetovanu

reakciju. Na svoje iznenaðenje takoðer je otkrio da �ivotinje poèinju sliniti veæ u trenutku

3.2.4.

Uvjetovanje

primjer


kad osobe zadu�ene za donošenje hrane uðu u prostoriju. Nastavljajuæi s pokusima, Pavlov

je došao do otkriæa klasiènog uvjetovanja. Neutralni podra�aj dotad nevezan za slinjenje

(zvuk zvona) uparen mnogo puta (Pavlov je ponavljao uparivanje tridesetak puta) s neu-

vjetovanim podra�ajem koji izaziva slinjenje (hrana prinesena ustima) postaje dostatan za

samostalno izazivanje slinjenja. Zvuk zvona predstavljao je uvjetovani podra�aj, a slinjenje

uvjetovanu reakciju.

slika 3.15.

Aparatura kakvu je

koristio Pavlov

slika 3.16.

Shema klasiènog

uvjetovanja

NAKON UVJETOVANJA

Neutralni podra�aj

postaje uvjetovani

podra�aj i dovodi do

luèenja sline

PRIJE UVJETOVANJA

Neutralni podra�aj ne

dovodi do luèenja sline,

a neuvjetovani podra�aj

dovodi do luèenja sline

TIJEKOM UVJETOVANJA

Neuvjetovani i neutralni

podra�aj se više puta

zadaju zajedno, èime se

uspostavlja veza meðu

njima


Na klasièno uvjetovanje se dugo gledalo kao na automatsku i refleksnu reakciju u koju nisu ukljuèeni nikakvi misaoni procesi, no krajem osamdesetih godina prošlog stoljeæa došlo je do svojevrsnog preokreta u razumijevanju klasiènog uvje-tovanja te je ustanovljeno da ova vrsta uèenja ukljuèuje više mentalne procese (Rescorla, 1987.; 1988.). Rescorla klasièno uvjetovanje shvaæa kao uèenje signala. U sluèaju Pavlovljevih pasa zvono je bilo signal da æe hrana ubrzo stiæi. Prema ovome gledištu, do uvjetovanja dolazi ako uvjetovani podra�aj predstavlja dobar signal za neuvjetovani podra�aj. Nije pritom rijeè o automatskom i refleksnom pro-cesu jer �ivotinja uèi procjenjivati povezanost dvaju podra�aja nastojeæi odgovoriti na pitanja o tome koliko je uvjetovani podra�aj pouzdan signal za neuvjetovani, odnosno dolazi li hrana uvijek nakon zvona.

Klasièno uvjetovanje naširoko se koristi u marketingu, osobito promotivnim aktivnostima. Svako uparivanje neuvjetovanog podra�aja koji izaziva ugodu ili zadovoljstvo s neutralnim podra�ajem (reklamiranim proizvodom) mo�e se sma-trati vrstom klasiènog uvjetovanja. Slika privlaène djevojke kod muškaraca izaziva automatsku pozitivnu reakciju, a nakon niza uparivanja s nekim proizvodom, pri-mjerice miomirisom ili dezodoransom i taj æe dotad neutralni podra�aj imati slièna svojstva. Na isti naèin popularna melodija koja u veæine budi pozitivne emocije kao pozadina reklame za bezalkoholni napitak funkcionirat æe kao neuvjetovani podra�aj koji æe reklamiranom proizvodu “udahnuti” istovrsnu moæ.

Na snagu uvjetovane reakcije posebno utjeèe broj uparivanja neuvjetovanog i uvjetovanog podra�aja. Što je taj broj veæi, veæa je vjerojatnost uspostavljanja veze meðu njima. Kod veoma velikog broja ponavljanja intenzitet uvjetovane reakcije mo�e se izjednaèiti s onim što ga izaziva neuvjetovani podra�aj. Tako se nakon velikog broja ponovljenih reklamnih uparivanja lagane umirujuæe glazbe i èaja, mo�e dogoditi da sam èaj postane podra�aj dovoljno sna�an za izazivanje istovrsne smirujuæe reakcije kao glazba. Ta je zakonitost dobro poznata u marke-tingu te se medijski planeri trude potencijalne potrošaèe mnogim ponavljanjima reklame uvjetovati tako da proizvod kod njih poène izazivati pozitivnu reakciju. Naprotiv, višekratno zadavanje uvjetovanog podra�aja bez neuvjetovanog uzrokuje postupno gubljenje, odnosno gašenje uvjetovane reakcije. Kad je Pavlov psima više puta zadavao zvuèni podra�aj, a da ih pritom nije nahranio, oni su s vremenom izgubili nauèenu reakciju izluèivanja sline. Slièno je i s reklamama. Pojavljivanje proizvoda bez neuvjetovanog podra�aja mo�e ga lišiti ranije uspostavljene uvjeto-vane reakcije. Zbog toga je u reklamiranju iznimno va�no da se poèetnim velikim brojem ponavljanja uspostavi veza izmeðu uvjetovanog i neuvjetovanog podra�aja (npr. opuštajuæih kadrova prirode uz mineralnu vodu), a potom se povremenim ponavljanjem ta veza štiti od gašenja.

Kod uvjetovanja valja razlikovati dvije opreène pojave – generalizaciju i diskri-minaciju. Generalizacija se odnosi na zakonitost da i podra�aji slièni uvjetovanom podra�aju dovode do uvjetne reakcije slabijeg ili jednakog intenziteta. To znaèi da se uspostavljeno uvjetovanje uopæava i na mnoštvo sliènih podra�aja, a reakcije su to intenzivnije što je podra�aj bli�i uvjetovanome. Ako su psi uvjetovani da izluèuju slinu na zvuk zvona, na istovrsnu reakciju mo�e ih potaknuti i zvuk drugog zvona ili svaki dovoljno slièan zvuk. Navedenim pravilom uvelike se koriste marketinški struènjaci nastojeæi umjesto samo jednog uspješnog proizvoda ponuditi cijelu lepezu sliènih. Ako potrošaèi uz neku robnu marku, recimo Hugo Boss odjeæu,


asociraju visoku kvalitetu, ista æe kuæa ponuditi mnoštvo drugih proizvoda istog imena – kozmetiku, parfeme, obuæu i druge, nadajuæi se da æe se pozitivni afekti vezani za jednu grupu proizvoda prenijeti, odnosno generalizirati i na sve ostale. Istim se “trikom” slu�e i brojni ponuðaèi koji vlastiti imid� nastoje izgraditi kroz sliènost s imenom ili logom poznatijih robnih marki. Pojava suprotna od genera-lizacije naziva se diskriminacijom. Uèenje uvjetovanjem u kojem bi istu reakciju izazivao èitav niz više ili manje sliènih proizvoda ne bi bio odveæ uèinkovit naèin prilagodbe okolini. U vlastitom eksperimentu Pavlov je pse nauèio da oèekuju hranu nakon što bi vidjeli krug, ali ne i nakon elipse. Psi su, mo�emo reæi, kadri razlikovati, odnosno diskriminirati krug od elipse. Smanjujuæi razliku izmeðu kruga i elipse mogao je ustanoviti koji je minimum razlièitosti podra�aja dovoljan za diskriminaciju. Marketinški struènjaci su svjesni da æe se pozitivni uèinci njihova proizvoda prenijeti i na konkurenciju, ako su izgledom nedovoljno raspoznatljivi. Poznate tvrtke poput Coca-Cole mnogo su se puta našle u situaciji da sudskim putem tra�e da neka manja tvrtka izmijeni svoj znak ili izgled ambala�e koji je bio previše slièan njihovom te time omoguæi diskriminaciju.

Klasièno uvjetovanje proizvodi nevoljnu reakciju. Psi u Pavlovljevu eksperimen-tu nisu mogli kontrolirati vlastito luèenje sline, slièno kao što ni ljudi ponekad nisu u moguænosti zaustaviti crvenilo lica ili br�e otkucaje srca kad se naðu u zgradi uz koju vezuju neke neugodne uspomene. Brojna ponašanja ne usvajaju se na taj naèin jer mnogo toga èinimo svjesno i aktivno kako bismo si priskrbili kakvu korist ili izbjegli moguæu štetu. Temeljno naèelo takvog operantnog uvjetovanja jest da æe osoba nauèiti ponašanja koja su popraæena potkrepljenjem (nagradom), a istodobno æe iz vlastita repertoara izbaciti ona iza kojih slijedi kazna. Operantno uvjetovanje je, prema tome, uèenje u kojem je vjerojatnost pojavljivanja nekog ponašanja u funkciji posljedica koje iza njega slijede. U tome je druga bitna razlika u odnosu na klasièno uvjetovanje jer se kod njega ponašanje mijenja pod utjecajem podra�aja koji mu prethode, a kod operantnog promjene se odvijaju uslijed posljedica koje nastupaju nakon ponašanja. Osoba djeluje ili “operira” u okolini kako bi stekla nagradu ili izbjegla kaznu te otuda naziv “operantno” uvjetovanje. Ako smo kupujuæi nekoliko puta slatkiše istog proizvoðaèa svaki put bili oèarani njihovim vrhunskim okusom, naše æe ponašanje (kupovina upravo te robne marke) biti potkrijepljeno te æemo vjerojatno i iduæi put posegnuti za istom etiketom. Ili suprotno, ako smo pri kupovini ustanovili da su slatkiši nekvalitetni ili u�egli, to æe predstavljati kaznu zbog koje æemo drugi puta vjerojatno promijeniti prvotni izbor.

Poèetna istra�ivanja ponašanja popraæenog po�eljnim ili nepo�eljnim poslje-dicama izuèavao je amerièki psiholog Thorndike zaslu�an za nastanak zakona uèinka prema kojem se vjerojatnost javljanja nekog ponašanja poveæava ako je popraæeno pozitivnim posljedicama, a smanjuje u sluèaju da iza njega slijede ne-gativne. Eksperimentalno prouèavajuæi �ivotinje koje nastoje doæi do hrane, uo-èio je da se ponašanje u poèetku odvija prema naèelu pokušaja i pogreške, da bi s vremenom �ivotinje nauèile što trebaju napraviti kako bi dobile nagradu. S vre-menom, toèni odgovori bivaju sve èešæi sve dok se na posljetku pogreške potpuno ne izgube iz repertoara ponašanja. Veæina istra�ivaèkog rada vezanog za operant-no uvjetovanje ipak se pripisuje drugom amerièkom psihologu, Skinneru (1953.) prema kojem se ova vrsta uèenja ponekad i naziva (skinnerovsko uvjetovanje). Tri-


desetih godina prošlog stoljeæa Skin-ner je koristio posebno izraðenu kutiju (tzv. Skinnerovu kutiju) u kojoj je za-tvorena �ivotinja imala moguænost pri-tiskom na polugu sama sebi priskrbiti hranu ili piæe. Skinnerova kutija omo-guæila je eksperimentalno istra�ivanje ponašanja pod uvjetom razlièitih tipo-va potkrepljenja.

Potkrepljenje je svaki proces u kojem se koriste nagrade ili kazne kako bi se ojaèao, odnosno uèinio vje-rojatnijim odreðeni odgovor. Potkre-pljivaèi su sredstva ili dogaðaji koji poveæavaju vjerojatnost da æe se od-govor iza kojeg slijede ponovno ja-viti. Mo�emo razlikovati primarne i sekundarne potkrepljivaèe. Neke stvari, poput hrane, vode, seksa ili

pa�nje djeluju kao prirodni – primarni potkrepljivaèi, dok se privlaènost sekun-darnih potkrepljivaèa poput nagrada, ocjena, novca ili pohvala ogleda u vezivanju s primarnima. Iako plastièni �etoni u kockarnici sami po sebi malo vrijede, igraèi-ma predstavljaju golemo sekundarno potkrepljenje zbog spoznaje da ih u svakom trenutku mogu zamijeniti za novac kojim mogu kupiti što po�ele. Marketinški struènjaci proizvode ili usluge oglašavaju bilo kao one koji izravno vode ugodi (npr. prehrambeni proizvodi, napici) ili to èine na simbolièkoj razini osiguravajuæi tuðu pa�nju, divljenje i status (primjerice odjeæa, automobili, nakit ili luksuzna roba). Mo�emo razlikovati èetiri naèina na koja mo�emo putem posljedica utjecati na neèije ponašanje: pozitivno i negativno potkrepljenje, kazna i gašenje. Obilje�ja svakog od njih prikazana su u tablici.

Naziv tehnike U èemu se sastoji Do èega dovodi

Pozitivno potkrepljenje dovodi do povoljnih posljedica poveæava vjerojatnost ponašanja

Negativno potkrepljenje uklanja nepovoljne posljedice poveæava vjerojatnost ponašanja

Kazna dovodi do nepovoljnih posljedica smanjuje vjerojatnost ponašanja

Gašenje izostaju povoljne posljedice smanjuje vjerojatnost ponašanja

Ako uvijek kad navratimo u omiljeni restoran naiðemo na ljubaznu poslugu i vrsnu ponudu hrane, naše ponašanje (dola�enje u restoran) bit æe pozitivno potkrijepljeno, što æe poveæati vjerojatnost buduæih posjeta. Ako smo pak zado-voljni ponudom, ali ne i poslugom koja je neuka i neljubazna, tada æe njihovo dopunsko uvje�bavanje ili otpuštanje predstavljati mjeru koja uklanja nepovoljne posljedice, dakle prema usvojenoj terminologiji, negativno potkrepljenje. I ono

slika 3.17.

Skinnerova

kutija

tablica 3.2.

Tehnike operantnog

uvjetovanja


æe pridonijeti veæoj vjerojatnosti našeg buduæeg dolaska. No, ako pri svakom dolasku u restoran do�ivljavamo neugodnosti ili nailazimo na slabu ponudu, naše je ponašanje popraæeno nepovoljnim posljedicama – kaznom, što æe nas u buduænosti navesti da prorijedimo ili potpuno dokinemo posjete. Pod kaznom ipak podrazumijevamo nešto èime namjerno upravljamo kako bismo uklonili neko ne�eljeno ponašanje. Dijete koje ukorimo uvijek nakon što uèini nešto što ne bi smjelo, primjerice baci otpatke na cestu, vjerojatno æe brzo korigirati vlasti-to ponašanje. Uprava restorana, naravno, nije zainteresirana odbiti potencijalne mušterije. Kazna se u marketingu koristi iznimno rijetko. Razlog je razmjerno jednostavan. Kazna vrlo uèinkovito dovodi do uklanjanja ne�eljenog ponašanja, upuæujuæi kako se ne bi trebalo ponašati. Meðutim, ona ne nudi smjernice za po�eljno ponašanje, a osim toga, proizvodi neugodna stanja anksioznosti koja nisu efikasna za uèenje (Kahneman, 1973.). Vjerojatnost dolaska u restoran smanjit æe, najèešæe, izostajanje pozitivnih posljedica. Ako nam hrana i ugoðaj u restoranu prestanu predstavljati u�itak, potra�it æemo drugo mjesto za objedovanje, èak i ako nismo posebno razoèarani našim poèetnim izborom. Razlog za to je gašenje ponašanja koje je ostalo lišeno ranije prisutnih povoljnih posljedica.

U nastojanju da se utjeèe na potrošaèko ponašanje rabe se razlièiti rasporedi potkrepljenja. U nekim situacijama va�no je da baš svako ponašanje bude potkrije-pljeno što se naziva konstantnim potkrepljenjem. Naravno, potrošaèi oèekuju da kupljeni sapun, deterd�ent ili èetkica za zube djeluju i budu u funkciji svaki puta kad ih kupe. Ponuðaèi se stoga trude odr�ati postojanu kvalitetu vlastitih proizvo-da, a ako sluèajno doðe do pogreške u proizvodnom procesu, takva se serija odla�e u otpad ili u sluèaju slo�enih i skupih proizvoda poput automobila, besplatno popravlja, unapreðuje, servisira ili zamjenjuje. U nekim drugim prilikama naše je ponašanje potkrijepljeno samo ponekad ili povremeno. Osobe koje sudjeluju u igrama na sreæu svjesne su da svako njihovo ponašanje (kupnja listiæa ili ispunja-vanje sportske prognoze) neæe biti potkrijepljeno dobitkom, no valja znati da je povremeno potkrepljenje iznimno otporno na gašenje. Za razliku od konstantnog potkrepljenja koje br�e dovodi do uvjetovanja, ali se tako usvojeno ponašanje pri izostajanju potkrepljenja lakše gubi, povremeno potkrepljenje predstavlja sporiju metodu, ali dovodi do usvajanja ponašanja koja se tvrdoglavo nastavljaju nakon izostanka bilo kakva potkrepljenja. Time je moguæe objasniti ustrajnost igraèa na sreæu ili strepnju praznovjerne osobe od petka 13. Rijetki dobici u igri ili nezgode koje se poklope s “nesretnim” datumom slu�e kao povremeni potkrepljivaèi koji takve osobe uèvršæuju u njihovu ponašanju. Povremeno potkrepljenje mo�e biti vremenski odreðeno ili ovisno o uèestalosti pru�anja operantno uvjetovanih od-govora. U oba sluèaja posljedice mogu uslijediti nakon uvijek jednakog – stalnog, odnosno promjenjivog intervala ili broja odgovora. S obzirom na dva spomenuta naèela, razlikujemo èetiri moguænosti.

Vrste povremenog potkrepljenja Vremenski interval Uèestalost

stalno potkrepljenje slijedi uvijek nakon jednakog vremenskog intervala

potkrepljenje slijedi uvijek nakon jednakog broja uvjetovanih odgovora

promjenjivopotkrepljenje slijedi nakon promjenjivog vremenskog intervala

potkrepljenje slijedi nakon promjenjiva broja uvjetovanih odgovora

tablica 3.3.

Vrste povremenog

potkrepljenja


Marketinška praksa poznaje razlièite primjene povremenog potkrepljenja. Kako bi potakle potrošaèe na èešæe narud�be, mnoge pizzerije nude besplatno svaku desetu dostavljenu pizzu (stalna uèestalost). Automati za zabavu funkcioniraju po principu promjenjive uèestalosti tako da se nikad ne mo�e predvidjeti kad æe nastupiti dobitak. Plaæu za vlastiti rad veæina nas dobiva prema stalnom vremen-skom intervalu – jednom mjeseèno.

Još je jedan pojam s podruèja operantnog uvjetovanja vrlo va�an u marketingu. To je oblikovanje, postupak kod kojeg se potkrepljuju koraci koji tek u konaènici dovode do �eljenog ponašanja. Primjerice, �elimo li nauèiti psa da skaèe kroz obruè, mo�emo u poèetku nagraðivati njegove prolaske kroz obruè na zemlji ili preskoke preko grede, da bismo u konaènici pozitivnim potkrepljenjem popratili samo tra�eno ponašanje – skakanje kroz obruè u zraku. Sliènu metodu marketinški struènjaci primjenjuju na potrošaèima. Mnogi, primjerice, nagraðuju potrošaèe za sam dolazak u duæan, znajuæi da time poveæavaju vjerojatnost konaènog cilja – prodaje ponuðenih proizvoda. Ili primjer prodavaèa automobila koji sve koji doðu na prodajno mjesto èasti kavom i kolaèem, one koji odvezu automobil na probnu vo�nju dodatno nagradi prigodnom monografijom, a svima koji u konaènici kupe automobil omoguæi popust od 5%. I tu je rijeè o oblikovanju kojim se putem potkrepljenja niza prethodnih koraka (dolazak na prodajno mjesto, isprobavanje) nastoji poveæati vjerojatnost �eljenog ponašanja (kupnje automobila).

Ljudi vrlo èesto uèe bez nagrade i kazne, pukim promatranjem ponašanja drugih osoba. Netko æe nauèiti spravljati jelo promatrajuæi kako to radi kuhar na televiziji, drugi æe nauèiti koristiti fotokopirni ureðaj gledajuæi kako to èini njegov kolega. U oba sluèaja rijeè je o uèenju po modelu. Teorije socijalnog uèenja poèivaju na saznanjima o uèenju koje se ne temelji na našim vlastitim iskustvima, nego na onome što smo usvojili iz društvenih interakcija, odnosno promatranjem drugih. Takvo se uèenje naziva razlièitim imenima, uèenjem po modelu, modeliranjem, uèenjem promatranjem, vikarijskim uvjetovanjem ili opservacijskim uèenjem. Iako neki autori prave razliku meðu nekima od ovih pojmova (vidi Zarevski, 2002.), mi æemo ih smatrati istoznaènima jer bismo u protivnom morali posvetiti velik prostor objašnjavanju vrlo suptilnih i teško uoèljivih nijansi njihova razlikovanja koje, iako teorijski zasnovane, zasigurno ne bi pridonijele boljem razumijevanju osnovne tematike. Uèenje po modelu ukljuèuje, sukladno teoriji socijalnog uèenja, èetiri koraka (Bandura, 1986.): pa�nju, pamæenje, ponavljanje i motivaciju. Da bismo nešto nauèili promatrajuæi druge, nu�no je da radnji koju obavljaju posve-timo pa�nju. Nakon promatranja modela u pamæenju ostaje “zapis” o tome što je i kako uèinjeno i s kakvim posljedicama. Treæi korak predstavlja prevoðenje zapisa iz pamæenja u vlastito ponašanje, ali da bismo uopæe bili spremni upustiti se u takvo ponašanje, nu�na je odgovarajuæa motivacija. Procijenimo li posljedice ponašanja kao po�eljne, primijenit æemo ono što smo nauèili u stvarnosti. Druge, kognitivne grupe teorija objašnjavaju modeliranje kao oblik uèenja zasnovan na oèekivanjima. Promatranje modela mo�e kod nas stvoriti oèekivanja kako æemo i sami uspješno primijeniti istovrsno ponašanje ili kako æe ono dovesti do ishoda kakvim je popraæeno ponašanje modela.

Teorije

socijalnog

uèenja


Osnovna zamisao uèenja po modelu vrlo je jednostavna i lako provediva. Oèekuje se da æe ljudi promijeniti vlastito ponašanje (nauèiti se ponašati drukèije) zato što su opazili tuðe ponašanje i ishod do kojeg je ono dovelo. Ljudi su skloni oponašati ono što vodi pozitivnom ishodu i izbjegavati ponašanja s nepovoljnim posljedicama.

U nizu reklama za dezodorans Axe sugerira se kako korištenje ovog preparata ima

zadivljujuæi uèinak na mušku privlaènost. Neugledni muškarac koristi dezodorans i potom

se ne mo�e obraniti od privlaènih djevojaka koje ga zbog mirisa opsjedaju. Ponašanju

modela (uporaba dezodoransa Axe) pripisuju se pozitivne posljedice (magnet za djevojke)

te se time, postupkom modeliranja, potencijalni potrošaèi nastoje navesti da slijede njegov

primjer.

Modeliranje se u marketingu koristi radi postizanja tri cilja – razvijanja novih odgovora te poticanja ili uklanjanja postojeæih odgovora (Peter i Olson, 1996.). Vjerojatno najva�nija zadaæa modeliranja je razvijanje odgovora koji ranije nisu postojali u ponašanju. Širenje inovacija, o kojem æemo raspravljati u jednom od kasnijih poglavlja, èesto nailazi na otpor jer iziskuje mijenjanje ranije uspostavlje-nih navika. Mikrovalna peænica, kompjutor, mobilni telefon, DVD snimaè odreda su naprave koje su, u vrijeme nastanka i širenja tr�išta, tra�ile novo uèenje i prila-goðavanje potrošaèa, ali zauzvrat su nudile mnoge prednosti i pogodnosti. Kako bi bio siguran da ih uèenje rukovanja novim i naoko slo�enim tehnièkim ureðajima neæe obeshrabriti i odvratiti od kupnje, ponuðaèi mogu u reklami prikazati model koji æe demonstrirati lakoæu korištenja. Ako potrošaè vidi kako druga osoba lako upravlja kompjutorom, mo�e izgubiti strah od nove i slo�ene tehnologije. Ipak, modeliranje nije korisno samo kad je u pitanju nova tehnologija.

Karlovaèka pivovara svojedobno je na tr�ište izbacila novo manje pakiranje s twist-off

zatvaraèem za èije otvaranje nije potreban otvaraè. Model u reklami prikazan je kako na sve

naèine i uz razlièite alate pokušava otvoriti bocu, da bi u konaènici, nakon niza neuspješnih

pokušaja to lakoæom i bez ikakvih pomagala uèinio poslu�itelj. Reklama putem uèenja po

modelu poduèava potrošaèe naèinu otvaranja twist off zatvaraèa, ali i prednostima novog

pakiranja.

Ponekad ponuðaèi nastoje potaknuti potrošaèe na drukèija ponašanja, primjerice tra�enje informacija ili postavljanje pitanja. Prednosti specifiène ponude banaka ili osiguravajuæih kuæa poput podizanja kredita, uzimanja police osiguranja ili uplaæi-vanja treæeg mirovinskog stupa teško je pregledno izlo�iti i objasniti potrošaèima u kratkom vremenu što ih nudi televizijsko oglašavanje. Alternativa su pisani oglasi, leci i sponzorirane promotivne emisije, ali znatan broj potrošaèa gaji svojevrsnu averziju prema njima. Jedan od naèina da tome doskoèe jest modeliranje u kojem je “obièan graðanin” prikazan kako prikuplja informacije, raspituje se na šalteru ili èita letke. Na taj naèin potrošaèi bi trebali nauèiti naèine koji æe im pomoæi u dola�enju do potpunijih informacija i ohrabriti ih da to i uèine.

U mnogim drugim situacijama marketinški struènjaci ne nastoje razviti nova, nego potaknuti èešæe javljanje ranije uspostavljenih ponašanja. Model koji potrošnju nekog proizvoda – automobila, paste za zube, šampona ili èokolade – poprati sretnim, emocionalno ispunjenim izrazom lica odašilje poruku kako ga uporaba ispunjava sreæom.

primjer

primjer


Svojedobno se na televiziji pojavila reklama za Dr. Oetker pudinge koja prikazuje

nadzornika vlakova koji u jeku stresnog i zamornog posla što ga obavlja po jakoj kiši

odlazi u prostoriju i pripravlja šalicu pudinga. Potom vidimo njegovo nasmiješeno lice

koje odiše zadovoljstvom dok u�iva u toplom pudingu. Reklama saèinjena prema naèelima

modeliranja ima za cilj nauèiti nas da topli puding mo�e riješiti stresnu situaciju na poslu

pribavljajuæi nam opuštanje i u�itak.

Brojne reklame kao modele koriste poznate osobe iz javnog �ivota. Vrhunski sportaš koji koristi odreðenu marku tenisica, poput svojedobno Michaela Jordana marku Nike, “uèi” potrošaèe da je za njegove domete, barem djelomièno, odgo-vorna i obuæa i oprema koju koristi.

Katkad se modeliranje koristi kako bi se uklonilo ne�eljeno ponašanje. To je opæenito mnogo primjereniji naèin smanjivanja vjerojatnosti nekog ponašanja od primjene kazne na stvarnim potrošaèima. Na taj se naèin mo�e potaknuti potrošaèe da izbjegavaju ponašanja poput bacanja otpadaka po cesti, pušenja, vo�nje u pijanom stanju, zagaðivanja ili sliènog. Svojedobno je na televiziji prikazivana kampanja koja je kao modele koristila mlade osobe teško stradale u prometnim nesreæama. Time smo bili plastièno suoèeni s posljedicama prebrze vo�nje ili one u pijanom stanju. Mnogi ponuðaèi pose�u za sliènim naèinom modeliranja nastojeæi upozoriti na negativne posljedice nekorištenja vlastitih proizvoda. �uti ili bolesni zubi, prhut u kosi, izborano lice ili slabo oprana košulja – sve su to moguæe poslje-dice neupotrebe odgovarajuæih proizvoda.

Nema dvojbe da je uèenje po modelu vrlo uèinkovit i ekonomièan naèin po-veæavanja vjerojatnosti usvajanja novih oblika ponašanja. Ipak valja se upoznati s èimbenicima koji poveæavaju djelotvornost takvog uèenja. To su obilje�ja modela, opa�aèa i posljedica do kojih dovodi ponašanje. Nalazi veæine istra�ivanja potvr-dili su da obilje�ja modela uvelike utjeèu na vjerojatnost da æe biti oponašani. Ljudi su skloniji oponašati modele koji su fizièki privlaèniji, vjerodostojniji, višeg statusa i kompetentniji, a i radije æemo se povesti za modelom koji nam je slièniji. Zbog toga se u oglašavanju posebna pa�nja poklanja odabiru protagonista – modela koji moraju nalikovati tipiènim osobama iz ciljne populacije. Uèinkovitost modeliranja ovisi i o karakteristikama opa�aèa. Za nekog tko je nesklon konformizmu slijeðenje tuðeg primjera mo�e biti manje privlaèno nego što se oèekuje. O opa�aèu takoðer ovisi koga æe procijeniti privlaènim modelom i što æe smatrati po�eljnim posljedica-ma. Posljedice kojima vodi ponašanje modela kljuène su za uspješno modeliranje. Iako je jasno da se od korištenja proizvoda oèekuju pozitivne posljedice vezane za njegovu temeljnu namjenu, pojedini su ponuðaèi skloni naglasiti razlièite prednosti istovrsnih predmeta ili usluga. Na to koje æe se posljedice istaknuti uz �eljeno ponašanje najviše utjeèe pozicioniranje.

Iako vrlo utjecajne i korisne u objašnjavanju ponašanja, teorije uvjetovanja zanemaruju kognitivne procese i moguænost uèenja uvidom. Kognitivne teorije bave se uèenjem koje ne nastaje kao plod pokušaja i pogreške, nego kao rezultat razumijevanja pojave, èime pridonosi opæem znanju, primjenjivom u širokom rasponu situacija. Dobar primjer kognitivnog uèenja je rješavanje problema koje rezultira iznenadnim uvidom. Ranije spominjani gestaltist Wolfgang Köhler je,

Kognitivne

teorije

uèenja

primjer


prouèavajuæi rješavanje problema kod majmuna, pokazao da se ono odvija bez pokušaja i pogrešaka te dovodi do iznenadnog uvida koje se sastoji u uèenju prin-cipa, a ne specifiènih odgovora. Na to da uèenje nije nu�no ovisno o potkrepljenju meðu prvima je ukazao Tolman (1938.) dokazavši da su se nenagraðivani štakori nauèili snalaziti u labirintu podjednako dobro kao i oni nagraðivani. U poznatom eksperimentu Tolmana i Honzika (1930.) jedna grupa štakora bila je nagraðena pri svakom dolasku na cilj labirinta, druga grupa nikad nije nagraðivana, a treæa grupa nagraðivana je tek nakon desetog dana pokusa. Kao mjera uspješnosti pro-laska kroz labirint korišten je broj grešaka, odnosno ulazaka u slijepe hodnike. Rezultati su prikazani na slici.

Kako vidimo, poèetno nenagraðivani štakori su, po uvoðenju nagrade, postali jednako vješti u snala�enju u labirintu kao i oni nagraðivani otpoèetka, što ukazuje da su uèili “prikriveno”, stvarajuæi tzv. kognitivnu mapu prostora. Svoje znanje primijenili su èim su motivirani nagradom. To je potvrda da se nauèeno ne mora koristiti odmah, nego kad se za to pojavi potreba. Potreba za znanjima koja nisu usko vezana za trenutaèno potkrepljenje još je svojstvenija ljudima koji na taj naèin usvajaju brojne podatke koji æe im u nekoj prilici mo�da koristiti.

pr ikupl janje podataka i organizac i ja znanja

Velik dio kognitivnih procesa potrošaèa zaokupljen je prikupljanjem i obradom informacija. Podaci koji nam slu�e za procjenu i vrednovanje proizvoda koji se nude na tr�ištu mogu potjecati iz razlièitih izvora, a do njih mo�emo doæi putem specifiène ili nespecifiène potrage, odnosno pasivne izlo�enosti. Ponekad nam treba upravo specifièna informacija o nekom proizvodu – primjerice kod kupnje kompjutora ciljano æemo tra�iti informacije raspitujuæi se kod prijatelja ili kupujuæi specijalizirane èasopise. Ponekad do informacija dolazimo nespecifiènom

slika 3.18.

Prikriveno uèenje kod

štakora (Tolman i

Honzik, 1930.)

3.2.5 .

0

1

BR

OJ G

RE

ŠA

KA 10

20

30

3 5 7 9 11 13 15 17

DANI

hrana tek od 11. dana

hrana otpoèetka

bez hrane


potragom, odnosno na temelju trajnog interesa za neku kategoriju proizvoda. Djevojka koja se zanima za modu mo�e do informacije doæi iz modnih èasopisa koje redovito nabavlja. Treæi naèin ne zahtijeva aktivnu potragu za informacijama, nego se svodi na pasivno usvajanje informacija iz medija kojima smo izlo�eni. Do informacija mo�emo doæi prateæi èetiri razlièita tipa izvora (Robertson, Zielinski i Ward, 1984.):

U poèetku su nam obièno va�nije opæe informacije o proizvodu kojima se oglašavaju ponuðaèi, a kasnije, kad se pribli�avamo donošenju odluke, u veæoj mjeri uva�avamo nepristrane izvore zbog veæe vjerodostojnosti. Potraga za infor-macijama u pravilu nije osobito iscrpna. Potrošaèi se ogranièavaju na manji broj alternativa jer u protivnome mo�e doæi do informacijskog preoptereæenja (Jacoby, Speller i Kohn, 1974.). Ako je broj informacija prevelik, konaèan odabir neæe biti do kraja uèinkovit, odnosno usklaðen s poèetnim preferencijama. Što se broj informacija prema kojima se marke usporeðuju poveæava, to je manja moguænost potrošaèa da ih pravilno razvrstavaju i vrednuju.

Nakon što prikupi informacije potrošaè æe pristupiti njihovoj obradi. Na primjer, nakon niza pregledanih oglasa, obiðenih duæana i proèitanih recenzija potrošaè æe prikupljene podatke o ponudi kompjutora pohraniti u pamæenju kako bi ih potom dozvao i pristupio vrednovanju pojedinih marki. Ustanovi li da mu za to još manjka informacija, posegnut æe i za dodatnim izvorima, primjerice obratit æe se prijateljima i znancima ili æe se informirati na internetu. Na to ga mo�e potaknuti nekoliko faktora: visoka ukljuèenost, percepcija visokog rizika, skromno znanje o proizvodu, obilno vrijeme na raspolaganju, visoka cijena ili postojanje velikih razlika meðu proizvodima.

Kognitivni sustav zadu�en je za tumaèenje i preradu informacija koje potom pretvara u znanje i tako ga pohranjuje u dugoroèno spremište. Mo�emo razlikovati dva oblika znanja – opæe i proceduralno. Opæe se znanje odnosi na osobna tu-maèenja va�nih podataka iz okoline. Na primjer, osoba mo�e stvoriti i posjedovati opæe znanje o razlièitim ljudima (prijateljima, kolegama, obitelji), proizvodima (èokoladi, kompjutorima, motociklima) ili ponašanjima (razgovaranju na mobitel, pijenju Coca-Cole ili rješavanju kri�aljki). Opæe znanje je u pamæenju pohranjeno kao niz tvrdnji (npr. Panasonic televizori su kvalitetni ili duæan iza ugla prodaje

jeftinu robu), a upravo su poveznice meðu razlièitim pojmovima u pamæenju ono što znanju udahnjuje znaèenje. Proceduralno znanje kazuje nam kako valja obaviti neku aktivnost (npr. Kad izlaziš iz automobila, ponesi kljuè sa sobom ili Kad kupuješ

slika 3.19.

Izvori iz kojih

potrošaèi

prikupljaju

informacije

nisu pod

nadzorom

ponuðaèa

OglašavanjePromotivne prodajeReklame na prodajnom mjestu

ProdavaèiTelemarketing

RecenzijeNeutralni èlanci

Usmena komunikacija s prijateljima, obitelji i znancimaProfesionalni savjetiVlastito iskustvo

neosobniosobni

pod

nadzorom

ponuðaèa


jaja, provjeri jesu li èitava). Tijekom �ivota potrošaè usvoji velik broj opæih i proce-duralnih znanja koja mu omoguæuju snala�enje u kupovnim situacijama.

Opæa i proceduralna znanja nisu, meðutim, u pamæenju pohranjena nesustavno, nepovezano i bez reda. Naprotiv, upravo brojne asocijativne veze što se stvaraju meðu informacijama pridonose njihovoj veæoj dostupnosti i moguænosti brzog do-zivanja u svijest. Naš kognitivni sustav stvara strukture znanja putem asocijativnih mre�a koje razlièita znanja povezuju i zdru�uju brojnim vezama (Mitchell, 1982.).

Na slici je vidljivo da je raèunalo marke BestComp povezano s razlièitim vi-dovima opæeg i proceduralnog znanja. Opæa znanja su organizirana u sheme, a proceduralna se okupljaju u scenarije. Još je Bartlett davne 1932. godine postavio teoriju prema kojoj se informacije organiziraju u strukture nazvane sheme koje opi-suju znanje i oèekivanja vezana uz neki vid stvarnosti. Schank i Abelson su 1977. pokazali da tijekom �ivota razvijamo scenarije koji predstavljaju svakodnevna društvena ponašanja poput kupovine ili odlaska u restoran. Meðu opæim znanjima

slika 3.20.

Asocijativna

mre�a znanja

pohranjenog u

pamæenju

MOJ PRIJATELJ

GA IMA VEÆ 4

GODINE

NE KVARI

SE

BIO SAM

PONOSAN

KOLEGE ME

VIŠE CIJENE

MOGU GLEDATI

FILMOVE

PREZEN-

TACIJA ZA

KLIJENTA XY

PODACI NA

DVD-u

NOSIM GA

NA POSAO

NE

ZAGRIJAVA

SE

OPREM-

LJENO DVD

UREÐAJEM

LAGANO ZA

NOŠENJE

PREZENTACIJE

STARE

DISKETE MO-

RAM ODNIJETI

PRIJATELJU

MORAM SVE

SNIMATI NA CD,

DVD ILI USB

VRLO

POUZDANO

PRESTI�NA

MARKA

POTRAGA ZA

NEMOM

NEMA

DISKETNE

JEDINICE

DOBAR

ODNOS CIJENE I

KVALITETE

DOBRO

OPREMLJEN

DUÆAN

COMPUTER

SHOP MAXIM

CIJENA

10.000 KN

PRIJENOSNO

RAÈUNALO

BESTCOMP

TREÆE

SKRETANJE

LIJEVO


ima i dijelova epizodièkog i semantièkog pamæenja. Prva se odnose na kronološki ureðena vlastita iskustva (primjerice kupovina u Computer shopu Maxim koji se nalazi na treæem skretanju lijevo), a potonja na opæa obilje�ja marke BestComp (pouzdano, lagano za nošenje). Struktura je obogaæena proceduralnim znanjima, primjerice onim da se podaci odsad moraju snimati na CD ili DVD, a ne na diske-te. Naše znanje je k tome i emocionalno obojeno te uz razlièita znanja ponekad vezujemo i afekte kojima su popraæena (ponos nakon prezentacije).

Da bi razumjeli potrošaèko ponašanje, marketinški struènjaci moraju imati pribli�nu sliku o tome koja znanja potrošaèi posjeduju u vlastitom pamæenju i na koji naèin su ona organizirana. Bitno im je, primjerice, znati razlikuju li potrošaèi nektar od juicea, smještaju li bezalkoholno pivo meðu osvje�avajuæe napitke, imaju li razvijenu zasebnu kategoriju zdrave hrane, ali i kako obavljaju svakodnevnu ku-povinu i koliko se zadr�avaju u restoranu. Prva tri pitanja odnose se na potrošaèke sheme, odnosno asocijativne mre�e opæih znanja, a posljednja dva tièu se scenarija – organiziranih proceduralnih znanja. Poznavanje potrošaèke organizacije znanja poma�e ponuðaèima u osmišljavanju promotivnih aktivnosti s ciljem dopunjavanja praznina ili rekonstrukcije struktura koje poma�e isticanju vlastitih proizvoda.

Koristeæi se zakonitostima kognitivnog uèenja, marketinški struènjaci nastoje poveæati vjerojatnost kupovine vlastitih proizvoda. Ponekad takvom ishodu vodi poveæavanje kolièine informacija što je potrošaèi posjeduju o nekom proizvodu, a ponekad drugaèija organizacija postojeæeg znanja. Mo�emo razlikovati tri razine promjene uvjetovane prezentacijom novih informacija (Peter i Olson, 1996.): nakupljanje, prilagoðavanje i restrukturiranje. Primjerice, potrošaèi æe vje-rojatno biti skloniji kupovati novi šampon ako “nauèe” da je rijeè o proizvodu koji hrani i njeguje kosu te je èini punom i elastiènom. U tom sluèaju na djelu je nakup-ljanje novih informacija. Nove informacije ponekad dovode do veæe slo�enosti strukture znanja te iziskuju prilagoðavanje, odnosno reorganizaciju u kojoj se dijelovi informacija razlièito zdru�uju i poprimaju novo znaèenje. Na primjer, informacije o maloj potrošnji energije i odsustvu freona mogu u sluèaju novog hladnjaka biti klasificirani kao “ekološka prihvatljivost”, a pouzdanost i dugotraj-nost se mogu podvesti pod “isplativost”. Ponekad pojava novih proizvoda zahtijeva potpunu reorganizaciju starih znanja. Pojava mobitela posve je izmijenila znanja o telekomunikacijama dajuæi im novo znaèenje. No, isto se mo�e dogoditi i pri diversifikaciji proizvoda pri kojoj se organizacija znanja restrukturira i uslo�njava. Na slici je prikazan takav primjer u kojem se èokolada marke Dark&Sweet prestaje do�ivljavati kao jedinstvena i nedjeljiva cjelina, nego samo kao nadreðena marka raznovrsnih proizvoda s vrlo posebnim obilje�jima. Do ovakvog restrukturiranja moglo je doæi bilo stoga što su se na tr�ištu uistinu pojavili novi proizvodi ili zbog ra-sta interesa potrošaèa koji je tek sad zamijetio razliku u postojeæoj paleti proizvoda.

U marketingu se èesto potièu sva tri naèina obogaæivanja ili reorganizacije po-stojeæe mre�e znanja. U poèetnoj fazi obièno se te�i nakupljanju novih znanja (pri-mjerice da je novi deterd�ent jeftin i uèinkovito èisti i izbjeljuje rublje), a kasnije mo�e biti va�nije prilagoditi postojeæa znanja (npr. da je za osjetljive desni potrebnaposebna zubna pasta) ili posve restrukturirati organizaciju znanja (npr. da pojavom digitalnih fotoaparata fotografije više nije potrebno nositi na razvijanje).

Potrošaèi imaju razlièit stupanj znanja o proizvodu koji mogu koristiti kako bi protumaèili nove podatke i donijeli odluku o kupovini. Pojedinaèni se podaci i


znaèenja zdru�uju u opæenitije i apstraktnije kategorije tvoreæi višu razinu znanja. Na primjer, pojam usisivaèa podrazumijeva prepoznatljiv oblik ove naprave i mo-guænost da, po principu vakuuma, usisava prašinu s površina. No, znanje mo�e biti i mnogo slo�enije za nekoga tko posjeduje interes za ovu kategoriju proizvoda. On mo�e razlikovati mini usisivaèe, one na paru, opremljene posebnim filtrima i druge izdvojene kategorije. Potrošaèi mogu posjedovati znanje o proizvodu na èetiri hijerarhijski organizirane razine: klasi, obliku, marki i modelu. Klasa je najšira i najopæenitija razina znanja koja mo�e ukljuèivati proizvode koji jedan u odnosu na drugog imaju malo sliènosti (primjerice automobili Mitsubishi Pajero u odnosu na Smart ili kineska budilica u odnosu na luksuzni Patek Philipe). Najni�u razinu opæenitosti posjeduje specifièan model proizvoda.

slika 3.21.

Naèini uklapanja

novih podataka u

asocijativne mre�e

znanja

NAKUPLJANJE

PRILAGOÐAVANJE

RESTRUKTURIRANJE

ŠAMPON

BEAUTYHAIR

HLADNJAK

ICY

ÈOKOLADE

DARK&SWEET

HRANI I

NJEGUJE

KOSU

CIJENA

12 KN

�UTO

PAKIRANJE

KOSA PUNA I

ELASTIÈNA

NOVO ZNANJE

BEZ FREONA

POUZDANOST

MALA POTROŠNJA

ENERGIJE

CIJENA

3000 KN

TRAJNOST

EKOLOŠKA

PRIHVATLJIVOST

ISPLATIVOST

DARK

DELIGHT

SWEET

SENSATION

HEALTHY

DELIGHT

72% kakaa

cijena 22 kn

za posebne prigode

cijena 12 kn

za svaki dan

zaslaðeno fruktozom

cijena 19 kn

za dijabetièare


APSTRAKTNO KONKRETNOKlasa Vrsta Marka Model/Vrsta

Pivo Tamno

Svijetlo

Bezalkoholno

Jako

O�ujsko

Karlovaèko

Pan

Rally

Strong

Twist Off

Cool

Uèinkovita marketinška strategija poèiva na razumijevanju naèina na koji potrošaèi organiziraju vlastito znanje o proizvodima jer ono uvelike utjeèe na njihove kupovne odluke. Potrošaèi skromnijeg znanja mo�da æe se odluèivati samo na razini konkretnog proizvoda (Hoæu li kupiti mlijeko u plastiènoj ili kartonskoj ambala�i?), a oni upuæeniji koristit æe više razina (Koju vrstu, kojeg proizvoðaèa i koje æe konkretno mlijeko kupiti?). Marketinški struènjaci zbog toga potièu stjecanje znanja i njegovu elaboraciju kako bi potrošaèi lakše prepoznali njihove prednosti.

tablica 3.4.

Razine znanja o

proizvodu

motivacija • 97

Motivacija

Jedno od središnjih pitanja velikog teorijskog znaèaja u psihologiji odnosi se na otkrivanje uzroka ljudskog ponašanja. Isto, ali iz mnogo praktiènijih razloga, zanima i disciplinu koja se bavi ponašanjem potrošaèa. Zašto smo se odluèili ku-piti neki proizvod, odabrali jednu marku umjesto druge i nabavili je u duæanu X umjesto u duæanu Y odreda su pitanja na koja bismo trebali biti kadri odgovoriti prouèavajuæi ljudsku motivaciju i njezine odrednice. Motivi predstavljaju posebnu vrstu uzroka – u njihovoj pozadini stoje potrebe i �elje koje potièu i usmjeravaju naše ponašanje prema odgovarajuæim ciljevima. Kad smo �edni, ula�emo energiju u tra�enje piæa, a kad �elimo ostvariti neko znaèajno postignuæe, ula�emo napor da to uistinu i uèinimo. Izuèavanje motivacije uglavnom se sastoji u potrazi za naèelima koja nam poma�u razumjeti zašto ljudi pokreæu, odabiru ili ustraju u odreðenim ponašanjima. U podruèju marketinga interes je okrenut prema pokretaèima potrošaèkog ponašanja, odnosno pitanjima što potrošaèe navodi na kupnju odreðenog proizvoda.

teori je mot ivac i j e

Nije neobièno da je podruèje od tolikog interesa za psihologiju rezultiralo brojnim po-sve opreènim teorijama. No kad je u pitanju motivacija, moramo se suoèiti i s drugim problemom – razlièitim naèelima prema kojima ih je moguæe klasificirati. Usredotoèit æemo se na razdiobe koje se najèešæe susreæu i predoèit ih u osnovnim crtama.

Prvu prijepornu toèku predstavlja pitanje je li ponašanje motivirano izvana ili iznutra. Veæina zdravorazumskih teorija motivacije prepoznaje uzroènike ponašanja u unutarnjim stanjima organizma koje naziva �eljama ili porivima. No, èak ni tu ne postoji opæa suglasnost jer bihevioristi odbacuju sva objašnjenja koja se zasnivaju na toj vrsti konstrukata, tumaèeæi ponašanje utjecajima izvana. Èimbenici iz okoline mogu ponašanje izazvati izravno, primjerice pri refleksnom povlaèenju ruke s vrele peænice, ili postupnim usvajanjem odgovora na temelju potkrepljujuæeg ishoda. Stvaranje navike kupovanja omiljenog sira koji nam je u prošlosti uvijek predstavljao gastronomski u�itak jedan je od takvih odgovora. Nebihevioristi smatraju da su za objašnjenje ponašanja nu�ni medijacijski procesi sadr�ani u �eljama, porivima i oèekivanjima. �elimo li objasniti neèiju kupovinu automobila, moramo se upoznati s naèinom na koji osoba procjenjuje takvu ku-povinu, njezinim razmišljanjima, �eljama i ciljevima.

U tradiciji organizacijske psihologije vrlo je uvrije�ena podjela na sadr�ajne i procesne teorije (Campbell, Dunnette, Lawler i Weick, 1970., Campbell i Pritchard, 1976.; Schermerhorn, Hunt i Osborn, 2002.). Sadr�ajne teorije se uglavnom bave prepoznavanjem èimbenika koji utjeèu na ponašanje, osobito potreba – kao fizioloških ili psihièkih stanja prikraæenosti koja nastojimo ukloniti. Teorije iz ove kategorije, dakle, veæinom nastoje utvrditi temeljne potrebe koje ljudi nastoje zadovoljiti. Sadr�ajne teorije prete�no se bave taksonomskim poslom popisivanja potreba svojstvenih ljudima, ali mnoge od njih ne iscrpljuju se do kraja u tom

3.3 .1 .

3.3.


poslu. Pitanja na koja odgovaraju mogu se odnositi na to je li ljudima opæenito va�nije zadovoljiti potrebu za dobrim izgledom ili višim statusom. Procesne teo-rije su mahom zaokupljene otkrivanjem procesa koji stoji u pozadini odabira smjera našeg djelovanja. Pitanja na koja nastoje odgovoriti teorije iz ove grupe su, na primjer, na koji se naèin odluèujemo kako æemo utrošiti vrijeme ili kako teèe proces odabira izmeðu više kupovnih alternativa.

Zanimljivu podjelu motivacijskih teorija ponudio je krajem prošlog stoljeæa Weiner (1992.) razlikujuæi ih prema naèinu na koji sagledavaju ljude i njihove motive, odnosno metaforama kojima ih opisuje. Jedna grupa teorija, koja na svojevrstan naèin nastavlja Darwinovu misao, pojmi ljude kao mašine, uvelike nalik drugim, subhumanim organizmima. Njima, smatraju, upravljaju refleksne nevoljne reakcije lišene svijesti koje bi poèetnu neravnote�u trebale vratiti u poèetno uravnote�eno stanje, odnosno ponovno uspostaviti prethodno narušenu homeostazu. Druga grupa teorija, èiji korijeni se�u još do Descartesa, ljude pojmi kao svjesna, misaona i sveznajuæa biæa nalik bogu.

U nastavku æemo ukratko opisati neke od motivacijskih teorija koje su od najveæe koristi u podruèju marketinga, razvrstavajuæi ih prema naèinu na koji pristupaju pitanju motivacije i metafori kojom opisuju èovjeka. Podjelu na slici valja ipak shvatiti uvjetno jer je rijeè o pojednostavljenoj klasifikaciji koja uzima u obzir iskljuèivo temeljne odrednice svake teorije.

Sve biologistièke teorije koje, uz Freudovu koju æemo ukratko opisati, obuhvaæaju i etologiju te dijelom sociobiologiju (Weiner, 1992.) pristupaju motivaciji iz dar-vinistièke perspektive. Odreda sagledavaju ponašanje kao proizvod dugotrajne evolucije, a èovjeka pojme kao slo�eno ustrojenu mašinu. Sukladno biološkom gledištu, ljudsko je ponašanje rigidno, najveæim dijelom pokretano nepromjenji-vim instinktima te uvelike lišeno svijesti o motivima i ciljevima koji ga usmjeruju. Teorije poèivaju na uvjerenju da �ivot u svijetu ogranièenih resursa nu�no nameæe restrikcije na nagone koji te�e zadovoljenju putem društvenih i kulturalnih normi. Otuda potiskivanje seksualnih i agresivnih poriva.

slika 3.22.

Klasifikacija

teorija motivacije

prema predmetu

bavljenja i

naèinu na koji

sagledavaju

èovjeka

Biologistièke

teorije

NALIK

BOGU

KOGNITIVISTIÈKE TEORIJE

· Teorije oèekivanja

– vrijednosti

· Atribucijske teorije

BIHEVIORISTIÈKE TEORIJE · Hullova teorija nagona

· Skinnerova teorija

potkrepljenja

TEORIJE POTREBA

· Murrayeva teorija potreba

· Maslovljeva teorija

hijerarhije motiva

BIOLOGISTIÈKE TEORIJE

· Freudova psihoanalizaNALIK

MAŠINI

PROCESNE SADR�AJNE

motivacija • 99

U vrijeme svog nastanka psihoanalitièka teorija motivacije bila je istinski revolu-cionarna. Umjesto kao biæe pokretano slobodnom voljom, Freud je èovjeka pojmio kao nesvjesno stvorenje bez moguænosti slobodnog odluèivanja koje ne samo da ne mo�e donositi racionalne odluke, nego nije kadro vladati ni samim sobom (Freud, 1976.; Fulgosi, 1981.). Freud je ljude zamišljao kao zatvoreni energetski sustav u kojem je dio energije slobodan, a drugi dio zauzet. Tijekom razvoja osoba putem emocija trajno ve�e dio psihièke energije za �eljene objekte. Ta se vezivanja nazi-vaju kateksijama (od grèkog kathexo, što znaèi zauzeti). Naše neispunjene �elje “kradu” energiju za razmišljanja i maštanja o objektu èe�nje. Ako su nam sve �elje ispunjene, naša je energija slobodna, što rezultira sreæom i odsustvom psihièkih smetnji. U sluèaju da mladiæa napusti voljena djevojka, on æe joj posveæivati ener-giju u obliku dnevnih maštarija i razmišljanja, što æe rezultirati osjeæajem nelagode zbog neispunjene �elje. Mladiæ æe takoðer imati poteškoæa u koncentriranju na rad ili uèenje zbog manjka energije koju investira u voljeni objekt. Druge dvije postavke Freudove motivacijske teorije su te�nja za homeostazom i hedonizam. Homeostaza predstavlja nastojanje da se oèuva postojano unutarnje okru�enje, odnosno ravnote�a. U sluèaju pregrijavanja organizam se poèinje znojiti kako bi snizio temperaturu, a kod pothlaðenosti dolazi do drhtanja koje za zadaæu ima podizanje temperature. Rijeè je o automatskim i refleksnim procesima koji organiz-mu vraæaju ravnote�u – homeostazu. Slièno je i s drugim stanjima deficita, gladi, �eði, seksom, što se oèituju u napetoj nelagodi koja se nastoji razriješiti uzimanjem hrane i piæa ili seksualnom aktivnošæu. Drugo naèelo, hedonizam, upuæuje da je zadovoljstvo i u�itak temeljni cilj u �ivotu. Homeostaza je, prema tome, vodeæe naèelo ponašanja, a hedonizam je posljedica bivanja u stanju ugodne ravnote�e u kojoj su sve potrebe ispunjene.

Instinkti su za Freuda uroðeni i trajni nagoni ili porivi koji pokreæu ponašanje. Javljaju se kao rezultat unutarnjeg podra�avanja i predstavljaju vrstu pritiska ili napetosti od kojih osoba ne mo�e pobjeæi. Da bi se napetost smanjila i organizam vratio u stanje homeostaze, potrebno je zadovoljiti instinkte i ukloniti unutarnje podra�aje iz organizma. U psihièkom smislu, instinkti se javljaju kao �elje ili èe�nje. Freud je dr�ao da se svi instinkti mogu svrstati u dvije kategorije – Eros i Thanatos. Prvu èine instinkti �ivota poput gladi, �eði i seksa, a drugu instinkti smrti poput okrutnosti, agresivnost i ubijanja. Prvom grupom, meðu kojima, za Freuda, najva�nije mjesto zauzima upravo seksualni nagon, upravlja poseban oblik energije nazvan libido.

Iako je dosad reèenim uvelike objašnjena motivacijska osnova ponašanja kako ju je shvaæao Freud, potrebno ju je dopuniti psihologijskim ustrojem liènosti koji regulira kru�enje i potrošnju energije. Èovjekova liènost sadr�i tri neovisne struk-ture nazvane id (ono), ego (ja) i superego (nad ja). Id je, sukladno Freudovoj teoriji, sjedište instinkata i spremnik psihièke energije koja nam stoji na raspo-laganju. On je ujedno sjedište svega animalnog u èovjeku koje djeluje po naèelu ugode. Suoèen s napetošæu, tra�i neodgodivo zadovoljenje, odnosno redukciju tenzije koju posti�e refleksnim akcijama ili primarnim procesima – predod�bama i maštanjem. No, iako maštanje mo�e smanjiti ili odgoditi javljanje potreba, ne mo�e ih istinski zadovoljiti te je za opstanak u svijetu potrebna druga struktura koja djeluje prema naèelu stvarnosti. Za razliku od ida, koji ne razlikuje stvaran

freudova

ps ihoanali -

t ièka teori ja

motivaci je

vidi sliku 3.24.

str. 101


kolaè od imaginarnog i te�i neposrednom zadovoljenju, ego pravi razliku izmeðu stvarnosti i mašte te je sposoban odgaðati zadovoljstvo, što ga èini mnogo boljim kandidatom za opstanak i prilagodbu svijetu oko nas. Ego djeluje kroz sekundarni proces sa zadaæom da oèuva energiju stvorenu porastom instinktivne aktivnosti do trenutka dok ne otkrije stvaran objekt kroz koji æe postiæi zadovoljenje. Djevojka koja èezne za bluzom što ju je opazila u izlogu statusnog duæana mo�e postupiti na dva naèina – prepustiti se maštanju o tome kako bi izgledala u bluzi i reakcijama koje bi izazvala u društvu ili pokušati doæi do bluze – štednjom, posudbom ili tra�eæi je na dar od roditelja. U prvom sluèaju na djelu je id i primarni proces, a u drugom sluèaju rijeè o egu i sekundarnom procesu. Preostala struktura, supe-rego, predstavlja moralnog èuvara – unutarnjeg predstavnika društva koji djeluje u skladu s usvojenom kulturom, normama i vrijednostima. Superego djeluje po naèelu idealnog upravljajuæi ponašanje prema društveno prihvatljivim obrascima koje su prethodno putem nagrada i kazni u njega usadili predstavnici društva – osobito roditelji.

Cijela se meðuigra izmeðu ida, ega i superega najveæim dijelom zbiva na nesvje-snoj razini. Èovjek je, prema Freudu, nesvjesno biæe i samom sebi nepoznanica. Velik dio nesvjesnog i podsvjesnog rezultat je potiskivanja kao procesa obrane od neugodnih samospoznaja. Otuda prijeteæi karakter nesvjesnog koje se ipak uspijeva probiti u svijest putem snova, asocijacija, umjetnosti, omaški i šala te neurotièkih simptoma.

Kako bi izbjegao neugodno stanje tjeskobnosti uslijed vlastite ugro�enosti, ego na razlièite naèine nastoji nadzirati i ogranièiti impulse ida da ne doðu u svijest. Èesto to èini na nerealistièan naèin putem obrambenih mehanizama. Oni štite ego od frustracija i trauma samoobmanom i iskrivljavanjem opa�aja stvarnosti. Najva�niji obrambeni mehanizmi su:

• potiskivanje – sastoji se u izbacivanju neugodnih, osobito seksualnih i agresivnih impulsa iz svijesti u podsvijest (npr. zaboravljanje imena nastavnice s kojom smo imali loša iskustva u školi);

slika 3.23.

Odnos izmeðu

strukture liènosti i

razine svijesti prema

psihoanalitièkoj

teoriji

EGO

ID

SU

PE

RE

GO

SVJESNO

NESVJESNO

PREDSVJESNO

slika 3.24. Oglašavanjem se èesto naglašava seksualni nagon, za Freuda najva�niji instinkt �ivota


• projekcija – nesvjesni proces pripisivanja drugima vlastitih neprihvatljivih impulsa, ponašanja, stavova, motiva ili uvjerenja (npr. tenisaè koji nakon uèinjene pogreške baca vlastiti reket kriveæi ga za izgubljen poen ili student koji nakon što je sam izbrisao tekst iz memorije za to okrivljuje raèunalo);

• racionalizacija – iskrivljeno rezoniranje kojim se prikriva istinski, ali ugro�avajuæi stav o nekom pitanju (npr. mladiæ koji, umjesto da prizna kako mu je za upis na presti�ni fakultet manjkalo znanja i sposobnosti, pravda vlastiti neuspjeh tvrdnjom kako je ionako rijeè o snobovskom fakultetu);

• regresija – povlaèenje u razvojni stadij ni�e zrelosti kao posljedica do�ivljene traume (npr. nakon pada na ispitu iz knji�evnosti student se vraæa èitanju stripo-va);

• reaktivna formacija – izra�avanje suprotnog od stvarnih, ali zabranjenih ili nepo�eljnih impulsa ili osjeæaja (npr. iskazivanje napadne ljubaznosti prema ljudima koje ne podnosimo);

• sublimacija – kanaliziranje nepo�eljnih impulsa u društveno po�eljne akti-vnosti (npr. pisac koji vlastite seksualne maštarije pretaèe u roman).

Freudova psihoanalitièka teorija u najveæem dijelu nije empirijski provjerena. Njezino vrednovanje je oskudno i zakašnjelo (Fulgosi, 1981.), dijelom zbog vremena nastanka u kojem se nije odveæ polagalo na znanstvenu empirijsku verifikaciju, dijelom zbog usmjerenja nastavljaèa Freudove misli, ali dijelom i zbog Freudove podozrivosti prema eksperimentalnoj provjeri (Weiner, 1992.). Iako su neki elementi vrlo široke i obuhvatne Freudove teorije empirijski potvrðeni, ona veæim dijelom ostaje u “sivoj” zoni pretpostavki i nagaðanja. Na�alost, najveæi je nedostatak Freudove psihoanalize u njezinoj neprovjerljivosti i metafiziènosti koji ne dopuštaju provjeru ili preciznije njezino obaranje te je prijeèe u zadobivanju statusa istinske znanstvene teorije (Popper, 1959.; 1994.).

slika 3.25.

Korištenje seksualnog

simbolizma u

oglašavanju piva

motivacija • 103

Kakve su implikacije ovakve, ukratko skicirane, psihoanalitièke teorije motiva-cije? Unatoè hipotetièkoj prirodi veæeg dijela teorije, marketinški struènjaci èesto su posezali upravo za postavkama psihoanalize kako bi unaprijedili oglašavanje ili prodaju vlastitih proizvoda. Naglašavanjem najva�nijeg, seksualnog nagona mnogi vlastite proizvode nastoje uèiniti po�eljnima. Otuda obilje oglasa u kojima se poja-vljuju privlaèni mladiæi ili djevojke, kao i seksualne konotacije ili aluzije. Teško da se mo�e naæi bilo koja kategorija proizvoda koja je posve lišena ovakvog pristupa u oglašavanju. Sladoled se, sukladno tome, ne mora oglašavati kao hrana, nego i kao nešto što asocira i aludira na seksualnost, kao i niz drugih proizvoda ukljuèujuæi i one najsofisticiranije poput automobila, raèunala i jahti. Marketinški struènjaci koriste pretpostavljenu nesvjesnu prirodu motivacije kako bi potrošaèima “na nesvjesnoj razini” sugerirali da kupe upravo njihov proizvod. Bojom, oblikom ili opæim izgledom proizvoda, kao i prateæim oglašavanjem nastoje potrošaèa uvjeriti da kupujuæi njihov proizvod uz temeljnu funkciju zadovoljava ili æe zadovoljiti i vlastitu seksualnost. Naglašavanje seksualnog u oglašavanju ima dvojnu funkciju. S jedne strane nastoji “podsjetiti” potrošaèe na njihove temeljne potrebe, nudeæi istodobno rješenje za otklanjanje neugodne napetosti. Rješenje je, naravno, kupo-vina proizvoda koji tako poprimaju skriveni seksualni simbolizam, predstavljajuæi, sukladno Freudovoj terminologiji, primarni proces zadovoljenja nagona.

Bihevioristièke teorije motivacije najva�nijim odrednicama i usmjerivaèima ljud-skog ponašanja smatraju nagon i potkrepljenje. Opisat æemo dvije teorije koje pri-daju razlièitu va�nost ovim konstruktima, a predstavljaju vjerojatno najutjecajnije teorije motivacije razvijene prije 1960. godine.

Umjesto konstrukta instinkta – uroðenih unutrašnjih poriva koji pokreæu stereotip-no ponašanje, bihevioristièka psihologija je prigrlila slièan, ali u znatno veæoj mjeri obeæavajuæi konstrukt nagona. Konstrukt nagona za Hulla je motivacijsko obilje�je stanja potrebe. Nagoni su posljedica fiziološke neravnote�e i potièu ponašanja koja æe organizam vratiti u stanje ravnote�e. Nagon, pojednostavljeno reèeno, predstavlja potrebu za postizanjem optimalne razine podra�aja. U najveæem broju sluèajeva nagon nas tjera na redukciju nekog podra�aja (gladi, �eði), ali postoje i situacije u kojima te�imo sna�nijoj stimulaciji od one koja na nas trenutaèno djeluje (npr. radoznalost ili tra�enje uzbuðenja). U dijelu koji se odnosi na nagone Hullova je teorija uvelike nalik biologistièkim modelima i ranije opisanoj psihoa-nalizi. Meðutim, Hull je otišao i korak dalje, povezujuæi teoriju nagona s navikom. Još je Thorndike, kojeg smo spomenuli u kontekstu operantnog uvjetovanja, go-vorio o uspostavljanju veze izmeðu podra�aja i odgovora pod utjecajem nagrade (zakon efekta). Navika, prema Hullu, predstavlja nauèeni odgovor èija je veza s podra�ajem jaèa ako je popraæen odgovarajuæom nagradom. Hullova teorija (Hull, 1952.) kazuje da povezanost podra�aja i odgovora daje smjer, ali ne i energiju za djelovanje. Da bi došlo do akcije, nu�na je nezadovoljena potreba. Sukladno tome, ponašanje se mo�e iskazati kao umno�ak nagona i navike.

PONAŠANJE = NAGON x NAVIKA

Bihevioristièke

teorije

hullova

teori ja

nagona


Uzmimo kao primjer sportaša koji nakon iscrpljujuæeg treninga osjeti �eð, koji u našem sluèaju predstavlja nagon. Kako bi je uta�io, posegnut æe za izotonièkim napitkom koji je, zbog pozitivnih iskustava u prošlosti (poticaja), navikao piti u takvim prigodama. Umno�ak navike i nagona rezultirat æe ponašanjem – odlaskom u duæan i kupovanjem izotonièkog napitka. Sama navika bez nagona ili sam nagon bez navike neæe rezultirati ponašanjem (umno�ak æe iznositi nula).

Kasnije je osnovna jednad�ba preinaèena kako bi uva�ila moguænost brzih promjena pod utjecajem poticaja. Naime, istra�ivanja na �ivotinjama pokazala su da mijenjanje poticaja tijekom pokusa dovodi do velikih promjena u brzini obavljanja predviðenih zadaæa (Crespi, 1942.). U prilagoðenom obliku ona se mo�e izraziti kao:

PONAŠANJE = NAGON x NAVIKA x POTICAJ

Unutar Hullova modela, do aktivacije mo�e doæi ako su istodobno prisutni svi elementi – nagon, navika i poticaj, a ponašanje æe biti sna�nijeg intenziteta što su sastavnice naglašenije.

Uzmimo situaciju u kojoj radnik na gradilištu svakodnevno kad ogladni kupuje veliki

sendviè s mortadelom. Za redovitost njegova ponašanja zaslu�no je pojavljivanje nagona

(gladi), uspostavljena navika (sendviè kao naèin da se otkloni glad), ali i poticaj. Kad bi

se poticaj smanjio (primjerice u sluèaju poskupljenja mortadele, slabije kvalitete okusa

ili smanjenja naknade za obrok), ponašanje bi mo�da izostalo ili se promijenilo (kupnja

sendvièa s jeftinijom kobasicom), dok bi u sluèaju poveæanja poticaja (sni�avanje cijene

mortadele ili poveæane naknade za obrok) mo�da došlo do intenziviranja ponašanja (kupnje

dva sendvièa ili onog s više mortadele).

Iako i poticaj i nagon intenziviraju ponašanje, meðu njima valja praviti razliku. Nagon “gura” organizam, a poticaj ga “vuèe” u odgovarajuæem pravcu (Bolles, 1975.). K tome, nagon je u pravilu neka funkcija vremena deprivacije (proteklo vrijeme od uzimanja piæa, hrane, seksualne aktivnosti), a poticaj ovisi o kvaliteti ciljnog objekta (velièini, okusu).

Za Skinnera, kojeg smo spominjali kao najva�nijeg teoretièara u podruèju operant-nog uvjetovanja, konstrukti poput potreba, nagona, poriva ili sliènih mentalistièkih pojmova bili su nepotrebni u objašnjavanju ponašanja zbog svog neznanstvenoga karaktera, odnosno hipotetièke prirode. Da bi se razumjelo neèije ponašanje, prema Skinneru je potrebno znati kakvom je re�imu potkrepljenja ta osoba u prošlosti bila izlo�ena. Prisjetimo se, potkrepljenje je sve ono što poveæava javljanje nekog ponašanja. U suštini Skinner je dr�ao da potkrepljenje mo�e zamijeniti oba temeljna Hullova konstrukta – nagon i poticaj (Skinner, 1948.; 1953.; 1971.). Eksperimenti su doista pokazali da je teško razdvojiti nagon od navike i poticaja, što bi upuæivalo na ispravnost Hullove teorije.

Prema Skinneru, ljudsko je ponašanje u potpunosti uvjetovano vanjskim odred-nicama ili, preciznije, posljedicama kojima je popraæeno njegovo ranije ponašanje. Odluèan da psihologiju pribli�i prirodnim znanostima, Skinner je zazirao od mentalistièkih pojmova koji u sebi nose breme nejasnog i metafizièkog znaèenja.

skinnero -

va teori ja

potkre -

pl jenja

primjer

motivacija • 105

Umjesto objašnjenja koje u pomoæ priziva pojmove poput potrebe, motiva ili �elje, Skinner je tra�io da se svako ponašanje analizira s obzirom na posljedice kojima je u prethodnim sluèajevima bilo praæeno.

Primjerice, umjesto da kao valjan razlog za kupovinu Nike tenisica prihvatimo argument

tinejd�era Ivana da su mu “baš cool”, mo�emo mu postaviti niz pitanja vezanih za raniju

kupovinu tenisica. Mo�da æemo ustanoviti da su ga, kad je zadnji put kupio Nike tenisice,

uèenici iz razreda zadivljeno gledali ili da mu je njegova djevojka rekla da je ponosna na

njegov ukus. U oba sluèaja kupljeni predmet donio mu je veliko društveno potkrepljenje,

jaèajuæi njegovu samosvijest, što je uveæalo vjerojatnost ponovne kupovine.

Skinner je pokazao da je ljudsko ponašanje u mnogim situacijama odreðeno i oblikovano vlastitim posljedicama. Ako je kupovina nekog proizvoda dovela do povoljnih posljedica (zadovoljstva, u�itka, društvenog priznanja), to æe poveæati vjerojatnost takve kupovine u buduænosti. Ljudski pokretaèi nalaze se stoga u potkrepljenjima koja prate ponašanje. Ponašanje je rezultat klasiènog i operantnog uvjetovanja kojima je neki pojedinac u prošlosti bio izlo�en. S obzirom na to da je ponašanje oblikovano uèenjem, ono se uèenjem (oduèavanjem) da promijeniti i kontrolirati.

Bihevioristièke teorije, osobito Skinnerova, pru�aju obilje koristi marketinškim struènjacima jer nude recepte za kontrolu nad ljudskim ponašanjem. Prema Skinneru, ponašanje je, gotovo u cijelosti, kontrolirano posljedicama do kojih dovodi. Uspiju li ponuðaèi u tome da posljedice do kojih dovede kupnja njihova proizvoda budu povoljne, vjerojatnost ponovne kupnje bit æe poveæana. To æe se do-goditi ako proizvod ima postojanu kvalitetu (konstantno potkrepljenje) te posebno ako dovodi i do neke usputne koristi nevezane za njegovu primarnu namjenu (npr. izaziva društveno odobravanje ili poboljšava samopoimanje). K tome, ponuðaèi postojeæe potkrepljenje mogu pojaèati uvoðenjem nagrada nakon odreðenog broja kupovina ili nagradnim igrama (povremeno potkrepljenja s fiksnim ili varijabil-nim omjerom), èime æe postiæi veæu otpornost usvojenog ponašanja na gašenje. Uspostavljanje navike kupovanja nekog proizvoda ili korištenja neke usluge temeljni je cilj svake marketinške strategije. Prema Hullu, rijeè je o vezi izmeðu odreðenog podra�aja (npr. gladi) i ponašanja (npr. kupovine slanca) stvorenoj na temelju brojnih ponavljanja pod utjecajem odgovarajuæe nagrade (ukusnost i zasitnost). Odanost marki samo je jedan oblik usvojene navike koju ponuðaèi kod potrošaèa nastoje razviti.

Teorije potreba usredotoèene su na prepoznavanje i klasificiranje potreba kao te-meljnih pokretaèa ljudske aktivnosti. Pritom prevladava deskriptivan taksonomski pristup, ali se teoretièari bave i odnosom meðu pojedinim potrebama te ukupnom dinamikom potrebama pokretanog ponašanja.

Henry Murray postavio je teoriju prema kojoj su temelj motiviranog ponašanja po-trebe (Murray, 1938.). Njih definira kao vrstu sile koja organizira psihièke procese i pokreæe ponašanje. Ljudi se, sukladno Murrayevoj teoriji, razlikuju podjednako

marketinške

implikaci je

b ihevio -

r i st ièkih

teori ja

motivaci je

primjer

Teorije

potreba

murrayeva

teori ja

motivaci je


s obzirom na posjedovanje potreba i s obzirom na njihovu izra�enost. Razlike meðu ljudima su, dakle, odraz razlika izmeðu posjedovanja i izra�enosti njihovih potreba. Murray razlikuje dva tipa potreba, fiziološke (viscerogene) i psihogene. Prve su vezane za odreðena, fiziološka stanja organizma, poput gladi ili �eði, a druge su izvedene iz njih.

Ponašanje pojedinca karakterizirano je, sukladno Murrayevu mišljenju, stalnom interakcijom i dinamikom razlièitih potreba. One su organizirane prema naèelu hijerarhije tako da osoba najprije te�i zadovoljenju urgentnih potreba, a tek potom onih manje naglašenih (npr. potreba za izbjegavanjem fizièke opasnosti urgentnija je od potrebe za stjecanjem znanja). Pojedine potrebe ponekad mogu doæi i u sukob jer zadovoljenje jedne znaèi uskraæivanje zadovoljenja druge (npr. potreba za dru�enjem protivna je potrebi za autonomijom).

Iako je Murray meðu prvima razvio vrlo utjecajnu klasifikaciju ljudskih potreba, koja se u psihologiji djelomièno uva�ava i danas, njegova teorija je ogranièene vrijednosti za praktiènu primjenu u marketingu. Kao humanist, Murray je, naime, smatrao da je svaki pojedinac poseban i jedinstven te da nijedne dvije osobe ne posjeduju istovjetne ni jednako naglašene potrebe. Zbog toga potrebe za njega nisu “zajednièki nazivnik” svih ljudi, nego obilje�ja prema kojima se razlikuju. Otuda je nemoguæe prepoznati potrebe koje najnaglašenije utjeèu na ljudsko ponašanje u cjelini, nego se to mo�e utvrditi samo za svakog èovjeka ponaosob. Marketinške implikacije takvog uèenja svakako su zagovaranje individualiziranog pristupa potrošaèima i precizna segmentacija tr�išta koja bi uva�ila svekolike razlike meðu ljudima.

slika 3.26.

Murrayeva

klasifikacija

psihogenih

potreba

(Murray, 1955.)

PSIHOGENE

POTREBE

stjecanjeoèuvanje

dru�enje

odbacivanje

agresija

njegovanjenadmoæ

redzadr�avanje

sastavljanje

postignuæe

priznanje

pokazivanje

nepovredivost

izbjegavanje

srama

obrana

protudjelovanje

domina-

cija

pokoravanje

sliènost

autono-

mija

protuslovljenje

pomaganje

igranje

poniznost

znanje tumaèenje

NE�IVI

OBJEKTI

AMBICIJA,

POSTIGNUÆE I

PRESTI�

EMOCIONALNA

POVEZANOST

SADO-

MAZOHIZAM

MOÆ

RAZMJENA

INFORMACIJA

motivacija • 107

Abraham Maslow smatrao je da se svaka osoba rukovodi i te�i odreðenim ciljevima èije joj postizanje pru�a zadovoljstvo i ispunjava �ivot smislom. No, zadovoljstvo koje se javlja pri ostvarenju ciljeva samo je kratkotrajno zbog neprekidne moti-vacijske dinamike pri kojoj jedne ciljeve smjenjuju drugi. U toj dinamici, dr�ao je Maslow, vlada red koji se najbolje mo�e opisati hijerarhijom ustrojenom prema va�nosti (Maslow, 1967.; 1970.).

U prikazanoj hijerarhiji potrebe koje se nalaze bli�e osnovi predstavljaju pri-marnije potrebe koje najprije treba zadovoljiti. Tek nakon što su one zadovoljene, mogu se pojaviti i biti zadovoljene potrebe više hijerarhijske razine. To znaèi da osoba koja je, primjerice, gladna ili �edna neæe osjeæati potrebu za sigurnošæu ili ljubavlju sve dok ne uta�i glad i �eð. Hijerarhija potreba ove vrste vrijedi podje-dnako za sve ljude, a razlike meðu ljudima javljaju se na višim razinama gdje su potrebe i naèini njihova zadovoljavanja uvelike individualizirani.

Fiziološke potrebe predstavljaju najsna�nije ljudske pokretaèe jer su od vitalne va�nosti za opstanak. Moderna društva omoguæuju nesmetano zadovoljavanje potreba za hranom i piæem te one prividno ne utjeèu na ljudsko ponašanje, iz-bijajuæi na vidjelo tek u ekstremnim situacijama uskraæenosti (prirodne katastrofe, ratovi, epidemije) u kojima èovjeka svode na ono “animalno” u njemu. Potrebe za sigurnošæu odraz su nastojanja ljudi da �ive u postojanim i predvidljivim uvjetima u kojima se ne osjeæaju ugro�enima. Narušena potreba za sigurnošæu vodi strahu (od bolesti, nesreæe) i tra�enju zaštite (u religiji, jakom politièkom autoritetu ili sl.). Potreba za pripadanjem i ljubavlju predstavljaju te�nju pojedinca za prisnim odnosima s grupom i emocionalnim vezivanjem s drugim osobama. Osamljena osoba koja ne uspijeva zadovoljiti ove potrebe nesretna je i blokirana u postizanju zadovoljenja viših ciljeva. Nakon što zadovolji potrebe za pripadanjem i ljubavlju pojedinac nastoji postiæi osjeæaj vlastite vrijednosti i samopoštovanja, a tome pri-donosi uva�avanje i priznanje drugih, postizanje visokog statusa ili ugleda te druga va�na postignuæa. Osoba koja ne uspije zadovoljiti potrebu za samopoštovanjem osjeæa se manje vrijednom, nekompetentnom i neuspješnom. Na najvišoj hije-

maslowljeva

teori ja

hi jerarhi je

motiva

slika 3.27.

Maslowljeva

hijerarhija

motiva

SAMOAK-

TUALIZACIJA

(samoispunjenje)

FIZIOLOŠKE POTREBE

(glad, �eð, seksualne potrebe)

POTREBE ZA SIGURNOŠÆU I ZAŠTITOM

(zaštita, red, stabilnost)

POTREBE ZA PRIPADANJEM I LJUBAVLJU

(dru�enje i prihvaæenost)

SAMOPOŠTOVANJE

(postignuæe i priznanje)

POTREBE

NEDOSTATKA

POTREBE

RASTA


rarhijskoj razini javlja se potreba za samoaktualizacijom kao nastojanje osobe da postane sve ono što je mogla postati, odnosno da u potpunosti ostvari vlastite kapacitete (talente i moguænosti). Ovu potrebu najbolje opisuju rijeèi samog Maslowa (1970., str. 46): “Ono što èovjek mo�e biti, on mora biti.” Za razlièite ljude samoaktualizacija mo�e imati sasvim razlièito znaèenje – sveuèilišnom profesoru to mo�e biti napisana knjiga, atletièaru olimpijska medalja, a roditelju dobro odgojena djeca.

Maslow (1955.; 1987.) takoðer razlikuje dvije vrste motiva ili potreba – tzv. motive nedostatka, kojima pripadaju fiziološke i potrebe za sigurnošæu, te motive rasta ili metapotrebe koje su povezane s te�njom samoispunjenja. Motivi nedo-statka trebali bi lišiti organizam neugodnog osjeæaja napetosti koji potjeèe od nezadovoljenog stanja (gladi, �eði, nesigurnosti), a motivi rasta udaljeni su ciljevi koji potièu na ostvarenje neèijih moguænosti. Za razliku od motiva nedostatka koji za zadaæu imaju smanjenje napetosti, motivi rasta trebali bi poveæati napetost širenjem horizonta.

Maslowljeva humanistièka teorija motivacije pouèava da u svakome od nas po-stoji potreba za samoaktualizacijom kao ostvarenjem svih raspolo�ivih potencijala. Iako je empirijska potvrda takve teorije, utemeljene uglavnom na prouèavanju skupine natprosjeènih i izuzetnih osoba, nezahvalna, marketinški su struènjaci u njoj našli èvrsto uporište za strategiju ciljanja na više potrebe – motive rasta, èak i kod proizvoda koji zadovoljavaju motive nedostatka. Umješnost ponuðaèa ogleda se u uspjehu da nekom proizvodu pripišu sposobnost ispunjenja niza potreba, od kojih su neke s viših hijerarhijskih razina. Automobil na taj naèin nije nu�no samo prijevozno sredstvo koje æe olakšati i ubrzati naše kretanje, nego sredstvo zado-bivanja naklonosti i priznanja, dok se raèunalo, umjesto kao pomagalo u poslu, mo�e tretirati i kao sredstvo za postizanje samoaktualizacije.

Kognitivistièki model motivacije velikim je dijelom nastao kao reakcija na dotad dominantnu istra�ivaèku paradigmu, ranije opisanu Hullovu teoriju. Pritom je prvi udarac primila njegova mehanicistièka teorija uèenja putem pokušaja i pogrešaka koju je s kognitivistièke pozicije osporio Tolman u prethodno spomenutom ekspe-rimentu u kojem se pokazalo da štakori u labirintu usvajaju kognitivnu mapu i bez potkrepljenja, što znaèi da ono nije nu�no za uèenje. Tolman (1932.) je takoðer smatrao da �ivotinje uèe oèekivanja o tome što æe uslijediti nakon odreðenog odgovora. Ako nakon nekog odgovora uslijedi nagrada, �ivotinja æe oèekivati da se ona pojavi i sljedeæi put kad je pru�en isti odgovor. Kognitivisti su tako konstrukt navike, kljuèan u Hullovoj teoriji uèenja, zamijenili konstruktom oèekivanja. I drugi oslonac Hullove teorije – nagon, podvrgnut je kritici jer se pokazalo da veæi-na ljudskih aktivnosti nije neophodna za opstanak. Osim toga, �arište zanimanja pomaknulo se s pitanja “Što pokreæe ljude?” na pitanje “Što usmjerava aktivnost, odnosno kako netko odabire što æe u pojedinoj situaciji uèiniti?”. Naglašavanje dvaju pojmova – oèekivanja i poticaja – dovelo je do stvaranja teorija oèekivanja – vrijednosti koje su dominirale izuèavanjem motivacije gotovo dva desetljeæa, od poèetka šezdesetih do poèetka osamdesetih godina prošlog stoljeæa.

vidi sliku 3.28.

str. 109

kognit iv i -

s t ièke

teori je

motivaci je

slika 3.28. Oglašavanje cilja na potrebu za postignuæem i samopoštovanjem


U osnovi teorija oèekivanja – vrijednosti stoji zdravorazumska pretpostavka da pojavljivanje nekog ponašanja ovisi o dva èimbenika, vjerojatnosti da æe to ponašanje dovesti do nekog cilja i subjektivne vrijednosti tog cilja. Koliko je vje-rojatno da æe mladiæ za maturalnu zabavu kupiti skupocjeno odijelo? Ako mu je iznimno bitno impresionirati druge, a oèekuje da æe odabrano odijelo imati takav uèinak, vjerojatnost takvog ponašanja je velika. No, raèun nije uvijek jednostavan. Obièno se radi o odabiru izmeðu niza alternativnih ponašanja koja sva imaju odreðenu vjerojatnost dosezanja istog ili razlièitih ciljeva.

Na primjer, student koji je tijekom godine zapustio svoje obaveze mo�e se prije

ispita dvoumiti oko strategije uèenja – nauèiti površno cijelo gradivo ili vrlo temeljito samo

jednu petinu. U prvom sluèaju postoji velika vjerojatnost (90%) da æe polo�iti ispit, ali vrlo

vjerojatno s najslabijom ocjenom. U drugom sluèaju vjerojatnost polaganja ispita je niska

(20%), ali kad bi se ostvarila, student bi dobio najvišu ocjenu. Pomno�imo li oèekivanje da

æe cilj biti dostignut (0,2, odnosno 0,9) sa subjektivnim vrednovanjem cilja (uzmimo zbog

jednostavnosti da se ono poklapa s ocjenom, dakle 5, odnosno 2) dobivamo vrijednosti

1,0 odnosno 1,8. Sukladno takvoj, namjerno pojednostavljenoj raèunici, student bi odabrao

površno uèenje cijeloga gradiva koje bi mu vjerojatno donijelo veæu korist.

Iako se mo�e èiniti da umno�ak oèekivanja i vrijednosti nalikuje Hullovu umnošku navike i nagona, odvagivanje alternativa èini takvo ponašanje mnogo manje mehanièkim nego što ga je pojmila bihevioristièka teorija.

Teorije oèekivanja – vrijednosti vuku izravno podrijetlo iz modela razine aspi-racije Lewina, Demba, Festingera i Searsa (1954.). Prema ovom modelu, razina neèije aspiracije (te�ina ciljeva kojima stremi) jednaka je umnošku vrijednosti (u Lewinovoj terminologiji valencije) postizanja uspjeha i subjektivne vjerojatnosti njegova postizanja umanjenom za umno�ak valencije neuspjeha i subjektivne vjerojatnosti takvog ishoda. Iako zvuèi slo�eno, rijeè je o jednostavnoj jednad�bi. Prevedena u svakodnevni jezik ona glasi:

Razina aspiracije = (vrijednost uspjeha x vjerojatnost uspjeha)

– (šteta od neuspjeha x vjerojatnost neuspjeha)

Hoæe li se mlada menad�erica Zrinka prihvatiti nove i zahtjevne uloge na poslu? To

ovisi o njezinoj procjeni koristi od takvog poteza i vjerojatnosti da æe u njemu biti uspješna.

Ako, na temelju prošlih iskustava, procijeni da je vjerojatnost uspjeha velika, a uspjeh

predstavlja veliku nagradu, prihvatit æe novu funkciju. No, ustanovi li da su izgledi za uspjeh

skromni, a neuspjeh ima visoku cijenu frustracije i zastoja u napredovanju, odustat æe od

ponuðenog unapreðenja.

Uvelike nadahnut teorijom Lewina i suradnika, Atkinson (1959.; 1964.) je razvio teoriju motivacije utemeljenu na motivu postignuæa. Nakana mu je bila objasniti ponašanja motivirana postizanjem uspjeha. Motivacija postignuæa pred-stavlja iznimno raširen i društveno po�eljan oblik ponašanja u suvremenom svijetu, a mo�e se definirati kao sposobnost do�ivljavanja ponosa pri razlièitim ostvarenji-ma. Atkinson je smatrao da je motiv postignuæa rezultat dviju opreènih tendencija – tendencije za postizanjem uspjeha i tendencije za izbjegavanjem neuspjeha.

teori je

oèekivanja –

vri jednost i

primjer

primjer

motivacija • 111

Tendencija za postizanjem uspjeha je, prema Atkinsonu, jednaka umnošku motiva uspijevanja (postignuæa), subjektivne vjerojatnosti uspjeha i poticajne vrijednosti takva ishoda. Prevedena na laièki jezik, Atkinsonova jednad�ba kazuje sljedeæe:

Pokušaj postizanja cilja = motiv postignuæa x vjerojatnost uspjeha x poticajna vrijednost uspjeha

Maturant Milan dvoumi se oko toga treba li upisati studij medicine. To zasigurno neæe

pokušati ako su njegove ambicije (motiv postignuæa) skromne, ako ima slabu vjeru u uspjeh

ili mu diploma medicine ne predstavlja osobito ostvarenje.

U konaènom obliku Atkinson pretpostavlja da je neèija sklonost da se okuša ili izbjegne aktivnost usmjerenu prema postignuæu jednaka razlici izmeðu sklonosti upuštanja i sklonosti izbjegavanja aktivnosti. Sklonost izbjegavanja je pritom uvjetovana vjerojatnošæu neuspjeha i posljedicama kojima on vodi (sramu).

Julian Rotter (1954.) nastojao je motivirano ponašanje objasniti teorijom socijalnog uèenja koja se u podjednakoj mjeri oslanja na Skinnerovu teoriju potkrepljenja, kao i na Tolmanov kognitivistièki model. Sukladno Rotterovoj teoriji, izglednost nekog ponašanja ovisi o oèekivanju da æe ono poluèiti potkrepljenje i vrijednosti postignutog cilja.

Vjerojatnost pojavljivanja nekog ponašanja = oèekivanje nagrade x vrijednost nagrade

Majka mo�e razmatrati kupnju razlièitih darova za roðendan svojeg petogodišnjeg sina.

Hoæe li mu kupiti automobil na daljinsko upravljanje, slagalicu ili DVD s crtanim fi lmom?

Vjerojatnost kupnje ovisi o procjeni (oèekivanju) koja æe od nagrada priskrbiti djetetu

najveæi u�itak i koliku vrijednost tako iskazana sreæa ima za majku. Majka mo�e procijeniti

da dijete ima dovoljno autiæa, kako ga slagalica, iako kreativan dar, neæe pretjerano usreæiti

te odabrati DVD.

Iako su modeli nastali u sklopu teorije oèekivanja – vrijednosti, kako vidimo, osmišljeni kao pokušaj objašnjavanja razlièitih vidova društvenog ponašanja, predstavljaju vrlo korisno oruðe predviðanja potrošaèke motivacije i ponašanja. Uz odreðene razlike svi se modeli temelje na izrazu u kojem se ponašanje mo�e predvidjeti na temelju dviju odrednica – oèekivanja da æe ponašanje dovesti do cilja i po�eljnosti takvog ishoda. Ljudi nastoje odabrati one aktivnosti koje æe im pru�iti najveæu vjerojatnost dostizanja najvrednijih ciljeva. Implikacije za marketinšku strategiju su brojne i ozbiljne. Potrošaèi æe kupovati neku marku ili proizvod ako oèekuju da æe im ona više od drugih omoguæiti postizanje cilja i ako takav cilj ima visoku vrijednost kao nagrada. Na primjer, studentica æe kupiti raèunalo ako vjeruje da æe joj ono olakšati pisanje seminara i ako tu vrstu olakšanja smatra dostatno vrijednom u odnosu na predviðeni novèani izdatak. Trkaè rekreativac nabavit æe nove tenisice ako stvori oèekivanja da æe ga u tom sluèaju manje

primjer

primjer


boljeti koljena i ako takvo olakšanje procijeni vrijednim utrošenog novca. Sve što marketinški struènjak mora znati jesu ciljevi kojima potencijalni potrošaèi te�e, odnosno potrebe koje nastoje zadovoljiti pojedinom kategorijom proizvoda. Nakon što takve informacije prikupi empirijskim istra�ivanjem (fokus grupama ili anketom), njegova je zadaæa da vlastite proizvode prika�e kao one koji æe takve potrebe zadovoljiti bolje od konkurencije. U tom sluèaju promocija utjeèe na potrošaèeva oèekivanja vezana za proizvod i njegov kapacitet da dovede do cilja. No, moguæa je i druga, iako znatno rjeðe korištena strategija – ustanovljavanja novih ili poveæavanje po�eljnosti postojeæih ciljeva. Umjesto da polazi od ciljeva što su ih naveli potrošaèi, ponuðaè mo�e naglasiti va�nost novih ciljeva. Primjerice, umjesto da se pri oglašavanju opreme za fitness potpuno usredotoèi na njihovu uèinkovitost u oblikovanju tijela, mo�e naglasiti dotad manje va�ne ciljeve, poput lake sklopivosti ili estetskog dojma, te potencirati njihovu va�nost.

U osnovi atribucijskih teorija le�i pretpostavka kako su ljudi motivirani da shvate i ovladaju vlastitom okolinom. Takvom odreðenju najbolje pristaje teorija Georgea Kellyja (1955.) koji èovjeka pojmi kao znanstvenika voðenog nastojanjem da protumaèi i objasni stvarnost. U Kellyjevoj teoriji osobnih konstrukata prosjeè-nom je èovjeku povjerena uloga intuitivnog znanstvenika koji nastoji predvidjeti i razumjeti dogaðaje i ponašanje. On, poput istinskog znanstvenika, postavlja hipoteze o pojavama u svijetu koji ga okru�uje, prikuplja podatke koji ih potvrðuju ili opovrgavaju te nakon toga usklaðuje teorije s novim podacima.

Ante vjeruje da su korejski automobili opæenito slabiji i manje pouzdani od europskih.

Meðutim, nakon razgovora s prijateljima i proèitanih recenzija u struènom èasopisu sklon

je promijeniti mišljenje. Njegove pretpostavke o slabostima korejskih automobila nisu

potvrðene statistièkim podacima ni razgovorom s vlasnicima zbog èega Ante odbacuje

vlastitu teoriju.

Prema atribucijskoj teoriji, èijim se utemeljiteljem smatra Fritz Heider (1958.), ljude pokreæe nastojanje da misaono ovladaju uzroèno-posljediènim odnosima oko-line koja ih okru�uje. Sam Heider prouèavao je psihologiju zdravog razuma kojom ljudi tumaèe svakodnevne dogaðaje. Zakljuèio je da ljudi tuðe ponašanje nastoje objasniti na dva naèina – pripisujuæi ga unutarnjim uzrocima (npr. osobinama liènosti) ili vanjskim uzrocima (situaciji). Netko se, primjerice, mo�e zapitati zašto je njegov prijatelj pao s bicikla. Je li to zbog nespretnosti (unutarnja dispozicija), izrovane ceste ili nesolidno napravljenog bicikla (situacijske okolnosti). Iako se ne mo�e govoriti o jedinstvenoj atribucijskoj teoriji, nego prije o nizu povezanih modela (Heider, 1958.; Kelley, 1967.; Weiner, 1986.), svi dijele neke zajednièke postavke i probleme. Teorije atribucije bave se opa�ajem uzroènosti ili opa�enim razlozima zašto je došlo do odreðenog dogaðaja. Atribucije su u pravilu racio-nalne.

Kad nastojimo objasniti zašto netko ima problema sa svojim raèunalom, moramo se

zapitati tri pitanja (Kelley, 1973.): (1) ima li ta osoba uvijek problema sa svojim raèunalom?

(dosljednost), (2) ima li ista osoba problema samo sa svojim ili i s drugim raèunalima?

atribuci j ske

teori je

primjer

primjer

motivacija • 113

(razlikovnost) i (3) imaju li i druge osobe sliènih problema s tim tipom raèunala? (suglasje).

Ustanovimo li da samo ta osoba ima problema s tim i drugim raèunalima, pripisat æemo to

nepravilnom rukovanju, a ako se poka�e da svi imaju problema samo s tim tipom raèunala,

kao uzrok nevolja prepoznat æemo njegovu nesolidnu izradu.

Marketinške implikacije atribucijske teorije prilièno su jasne. S obzirom na to da se u njima ljude opæenito, pa stoga i potrošaèe pojmi kao promišljene i razumne, oglašavanje proizvoda moralo bi poèivati na racionalnim argumentima koji æe po-nuditi zdravu osnovu za stvaranje utemeljenih zakljuèaka o kvaliteti proizvoda. U najboljem sluèaju, potrošaèi æe proizvodu ili marki pripisati kvalitetu, atribuirajuæi joj zasluge za povoljne uèinke. Da bi se to doista i dogodilo valja osigurati pravilno korištenje proizvoda (npr. ispravno rukovanje fotokopirnim strojem ili mobitelom) i ponuditi primjere na temelju kojih se potencijalni potrošaèi mogu uvjeriti da su svi koji su ih ranije koristili izvukli iz toga korist (dosljednost povoljnih uèinaka, što upuæuje da im uzrok le�i u proizvodu). Oglašavanje u kojem ni po èemu posebne osobe koje koriste neki proizvod posti�u zavidne rezultate poma�u da se povoljni ishodi pripišu proizvodu, a ne osobinama korisnika.


Liènost

Prouèavanje liènosti za psihologiju je od iznimne va�nosti. Ono na neki naèin predstavlja sintezu spoznaja do kojih se došlo u prouèavanju razlièitih vidova ljudskog ponašanja i s njime povezanih psihièkih procesa. Za Fulgosija (1981.) psihologija liènosti nastoji omoguæiti razumijevanje ljudske prirode i ljudskog ponašanja. Mnogi psiholozi u pojmu liènosti vide sveukupnost obilje�ja koja utjeèu na ponašanje odreðujuæi neèiji osobit naèin prilagodbe okolinskim uvjetima. Tako široko i sveobuhvatno odreðenje èini liènost nadreðenim pojmom svim dosad opisanim psihièkim procesima, posebno motivaciji koja èini sastavni dio najveæeg broja teorija liènosti. Zbog pojmovne jasnoæe smo ih ipak obradili odvojeno. Liènost æemo, sukladno tome, pragmatièki definirati kao hipotetièku psihièku strukturu koja unosi postojanost u naše ponašanje i èini nas posebnim i jedinstvenim u odnosu na sve ostale ljudske jedinke. Na pitanja poput “zašto netko redovito odlazi u fitness centar?” ili “zašto dosljedno kupuje odreðenu marku cipela?” mo�emo odgovoriti pozivajuæi u pomoæ saznanja iz podruèja uèenja, motivacije ili prouèavajuæi društvene ili situacijske odrednice takvih aktivnosti, no za upoz-navanje ukupnog profila neke osobe, pa tako i onog potrošaèkog, morat æemo se pozabaviti njegovom liènošæu.

teori je l iènost i

Teoretièari liènosti se uvelike razlikuju prema naèinu na koji pojme ljudsku priro-du i tumaèe ljudsko ponašanje (Hall i Lindzey, 1978.; 1985.; Fulgosi, 1981.) . U prošlosti su psihologijom dominirale èetiri klasiène paradigme (Funder, 2001.): psihoanalitièka, bihevioristièka, humanistièka i osobina liènosti, a u novije im se vrijeme pridru�uju i socijalno-kognitivna, biologijska i evolucijska. O veæini njih mnogo je veæ reèeno u ranijim poglavljima. Osvræuæi se na temeljne modele uèenja, ali i moderne motivacijske teorije, prikazali smo najva�nije prinose bihevio-rizma i njegovih zagovornika, Hulla i Skinnera, suvremenoj psihologiji. U odjeljku o motivaciji ukratko je prikazana Freudova psihoanalitièka teorija, a opisane su ili spomenute i neke od humanistièkih (Maslow i Kelly). U nastavku æemo se stoga pozabaviti teorijom osobina liènosti koja zaslu�uje pa�nju iz nekoliko razloga. Rijeè je o modernom i empirijski zasnovanom pristupu koji je dominantan i nezaobila-zan u istra�ivanju liènosti. Za razliku od mnogih ranije opisanih modela, on je u cijelosti podr�an empirijskim nalazima i, što je za ovaj prikaz najva�nije, iznimno va�an i èesto korišten u marketingu. Za razliku od mnogih ranije opisanih teorija koje se bave onim što je univerzalno, odnosno zajednièko svim ljudima, teorije osobina liènosti poèivaju na uvjerenju da ne postoje dvije istovjetne osobe te otuda njihovo zanimanje za prouèavanjem razlika meðu ljudima.

3.4.

3.4.1 .

liènost • 115

Teorija osobina liènosti poèiva na dvije bitne pretpostavke – da ljudi posjeduju široke i stabilne osobine ili dispozicije da se ponašaju razmjerno dosljedno u razlièitim situacijama te da se prema izra�enosti tih dispozicija razlikuju od svih drugih ljudi. U pozadini takvog gledišta stoji �elja da se ljudsko ponašanje, umjesto kao kaotièno ili podlo�no hirovima situacije, sagleda kao uvjetovano iznutra i oblikovano stabilnim kvalitetama organizma koje mu ulijevaju dosljednost.

Osobina liènosti mo�e se definirati kao obilje�je pojedinca sa sveobuhvatnim utjecajem na širok raspon ponašanja. Prema prevladavajuæem mišljenju, osobine liènosti su ono što èini ponašanje dosljednim u vremenu ili razlièitim situacijama (Endler i Magnusson, 1977.). Uvoðenje osobina kao središnjeg i temeljnog sastav-nog elementa liènosti potjeèe još od Allporta (1937.; 1961.), a taj su konstrukt potom prigrlili mnogi kljuèni teoretièari (Cattell, 1950.; Eysenck, 1947.; 1952.; Guilford, 1959.) temeljeæi na njemu vlastite faktorske modele. Najznaèajnija obilje�ja koja u sebe ukljuèuje pojam osobine liènosti su (Levy, 1983.; Brody, 1988.): 1) Osobine su konstrukti koji objašnjavaju interindividualne razlike u ponašanju u istim situacijama, 2) Osobine su odgovorne za vremensku i situacijsku dosljednost ponašanja jedne osobe i 3) Istra�ivaèki pristupi koji se bave osobinama liènosti poèivaju na psihometrijskom testiranju i primjeni korelacijskih metoda. U nastavku æemo opisati dva široka teorijska modela liènosti – Eysenckov, koji je dominirao u razdoblju od pedesetih do devedesetih godina prošlog stoljeæa, i peterodimenzionalni “Big Five” ili u hrvatskom prijevodu, Velepetori model, koji je otada preuzeo primat te predstavlja dominantnu istra�ivaèku paradigmu u po-druèju liènosti do današnjih dana. Iako nije rijeè o posve usporedivim teorijama, jer je Velepetori model gotovo iskljuèivo deskriptivan, dok Eysenckov sadr�i i nastojanje da se pronikne u biološke mehanizme koji stoje u pozadini prepozna-tih dimenzija (Eysenck, 1967.; 1990.), mi æemo se, zbog ogranièenosti prostora, zadr�ati samo na njihovoj površinskoj – taksonomskoj razini.

Eysenck (1947.) sagledava liènost kao hijerarhijski sustav saèinjen od èetiri razine opæenitosti. Na najni�oj razini nalaze se pojedinaèni postupci ili mišljenja koji uglavnom ne odra�avaju svojstveno ponašanje neke osobe. Višu razinu èine uobièajena ponašanja ili mišljenja koja posjeduju stanovitu pravilnost. Na treæoj razini hijerarhijske organizacije nalaze se osobine ili crte liènosti koje ukljuèuju razlièita uobièajena ponašanja. Konaèno, èetvrtu i ujedno hijerarhijski najopæeni-tiju razinu liènosti predstavljaju konstrukti koje Eysenck zove tipovima, faktorima višeg reda ili dimenzijama liènosti. Dimenzije liènosti poèivaju na meðusobnoj povezanosti razlièitih crta, upravo kao što i njih definiraju razlièita uobièajena ponašanja. Prema Eysenckovu modelu (Eysenck, 1967.; 1970.; 1990.; Eysenck i Eysenck, 1985.) tri su temeljne dimenzije liènosti, i to psihoticizam prema kontroli impulsa, ekstraverzija prema introverziji i neuroticizam prema stabilnosti. Svaka od tih temeljnih dimenzija opisana je crtama ni�eg reda kojima le�i u osnovi. Psihoticizam je definiran crtama agresivnosti, hladnoæe, egocentrizma, impulzivno-sti, protudruštvenosti, bezosjeæajnosti, kreativnosti i neosjetljivosti. Ekstraverziju opisuju crte društvenosti, �ivahnosti, aktivnosti, tra�enja uzbuðenja, bezbri�nosti, dominantnosti, prodornosti i pustolovnosti, a neuroticizam se mo�e razlo�iti na tjeskobnost, potištenost, osjeæaj krivnje, nisko samopoimanje, napetost, emocio-nalnost, stidljivost i èuvstvenu nestabilnost (Eysenck i Eysenck, 1985.).

Teorija osobina

liènosti

eysenckov

model

l iènost i


Posljednjih godina najveæu popularnost meðu personolozima u�iva peterodi-menzionalni model liènosti utemeljen i zaèet na leksièkoj hipotezi (Digman, 1990.). Iako se u povijesnim pregledima (John i sur., 1988.; John, 1990.) zaèeci modela tra�e još u prošlom stoljeæu – u radovima Galtona, leksièkim studijama s poèetka stoljeæa, Klagesa, Baumgartena te Allporta i Odberta, stvarnim poèetkom istra�ivanja leksièke hipoteze mogu se smatrati tek radovi Raymonda B. Cattella (1943.; 1945.). Polazeæi od pretpostavke da su sve va�nije ljudske osobine pohranjene u jeziku, Cattell (1943.) je uèinio prve korake u oblikovanju vlastite teorije liènosti analizom Allport-Odbertova kataloga ljudskih osobina. Raèunajuæi korelacije meðu rijeèima koje opisuju ljudske osobine, ustanovio je da se poèetni popis od pribli�no 4500 rijeèi da svesti na dvanaestak temeljnih i sveobuhvatnih dimenzija koje je ugradio u vlastiti model. Kasnija su istra�ivanja, meðutim, poka-zala da je samo pet faktora doista ponovljivo (Digman i Takemoto-Chock, 1981.; Fiske, 1949.; Norman, 1963.; Tupes i Christal, 1961.).

Pet temeljnih dimenzija koje saèinjavaju “Big Five” ili Velepetori model tradi-cionalno su obilje�avane brojevima i nazivane na sljedeæi naèin (Goldberg, 1990.): (I) surgencija ili ekstraverzija; (II) ugodnost; (III) savjesnost ili pouzdanost; (IV) emocionalna stabilnost i (V) kultura, intelekt ili otvorenost prema iskustvu. Istra�ivanja pokazuju da su dvije od pet dimenzija, ekstraverzija i emocionalna stabilnost, sukladne ekstraverziji i neuroticizmu preuzetima iz Eysenckova modela (McCrae i Costa, 1985.; Goldberg i Rosolack, 1994.), dok su ugodnost i savjesnost u umjereno visokoj korelaciji s faktorom psihoticizma.

slika 3.29.

Eysenckov

hijerarhijski

model strukture

liènosti

peterodi -

menzionalni

“b ig f ive”

model

ag

re

siv

no

st

hla

dn

oæ

a

im

pu

lz

iv

no

st

be

zo

sje

æa

jn

ost

dr

uštv

en

ost

�iv

ah

no

st

ak

tiv

no

st

pr

od

or

no

st

tje

sk

ob

no

st

po

tište

no

st

na

pe

to

st

kr

iv

nja

PSIHOTICIZAM EKSTRAVERZIJA NEUROTICIZAM

PO

JE

DIN

AÈ

NI

PO

ST

UP

CI

UO

BIÈ

AJE

NA

PO

NA

ŠA

NJA

DIM

EN

ZIJE

LIÈ

NO

ST

I

OS

OB

IN

E

LIÈ

NO

ST

I

liènost • 117

S obzirom na znaèaj što ga posjeduju kao razlikovna obilje�ja meðu ljudima, osobine liènosti iznimno su korisne pri segmentaciji ciljne populacije. Isti proizvod mo�emo ponuditi razlièitim osobama obraæajuæi se njihovim dominantnim oso-binama liènosti. Na primjer, proizvod poput voænog soka mo�emo reklamirati prikazujuæi njegovu konzumaciju na veseloj zabavi (za ekstravertirane), u osami uz knjigu ili tijekom uèenja (za introverte ili savjesne). Ako u istra�ivanje potrošaèa nekog proizvoda ukljuèimo inventar liènosti, mo�emo dobiti povratnu informaciju o njihovu profilu i dominantnim obilje�jima. Ustanovimo li da neku kategoriju proizvoda, primjerice antibakterijska sredstva za èišæenje, kupuju u veæoj mjeri emocionalno nestabilniji pojedinci, predlo�it æemo ponuðaèu da se u oglašavanju usredotoèi na djelotvornost vlastita proizvoda u prevenciji bolesti, èime æe uklo-niti postojeæi strah i strepnju kod potrošaèa. Ustanovimo li, pak, da tu kategoriju kupuju osobe naglašenog intelekta i savjesnosti, predlo�it æemo hladno i racional-no oglašavanje koje se obraæa intelektu sustavno opisujuæi prednosti marke.

Valja ipak reæi da su pri pokušaju da se predvide specifièna kupovna ponašanja manje va�ne vrlo široke dimenzije liènosti, a od velike su nam pomoæi one hijerarhijski “ni�e”. Primjerice, na to hoæe li netko iskušati neki revolucionarni proizvod vjerojatno malog utjecaja imaju krajnje opæenite dimenzije s vrha hije-rarhije Eysenckova i Velepetorog modela. Tome bi, u posve ogranièenoj mjeri, mogle pridonijeti tek ekstraverzija i intelekt. No, neke druge, “u�e” dimenzije koje opisuju ogranièen spektar ponašanja mogle bi, naprotiv, biti iznimno kori-sne. Primjerice, konstrukt dogmatizma (Rokeach, 1960.) zasigurno bi se pokazao itekako va�nim. Dogmatizam ili umna zatvorenost, konstrukt koji se nalazi na crti razgranièenja liènosti, kognitivnog stila i stavova (Milas, 2004.) karakterizira pojedince koji teško prihvaæaju nove ideje, ne podnose višeznaènost, a u prijeteæoj se situaciji oslanjaju na mišljenje autoriteta.

Mnogo veæu sklonost isprobavanju novog proizvoda imale bi osobe povišene te�nje za tra�enjem uzbuðenja, osobine liènosti što ju je svojedobno pojmovno osmislio i istra�io Marvin Zuckerman (1979.; 1994.). Polazeæi od pretpostavke da svatko posjeduje optimalnu razinu kognitivne, motorièke i afektivne podra�enosti i pobuðenosti, ovaj je istra�ivaè došao do odreðenja osobine tra�enja uzbuðenja, definiravši je kao potragu za razlièitim, novim, slo�enim i intenzivnim uzbuðenji-ma i iskustvima, kao i spremnost na fizièki, društveni, pravni i financijski rizik kako bi ih se ostvarilo (Zuckerman, 1994., str. 27). Iako se Zuckerman uglavnom bavi razlièitim oblicima riziènih ponašanja, poput brze vo�nje, ekstremnih spor-tova, u�ivanja narkotika, kriminalom ili riziènim spolnim odnosima, njegov se

slika 3.30.

Temeljne

dimenzije

Velepetorog

(“Big Five”)

modela

marketing

i osobine

l iènost i

EKSTRAVERZIJA

UGODNOST

SAVJESNOST

EMOCIONALNA

STABILNOST

INTELEKT


konstrukt mo�e proširiti i na niz potrošaèkih ponašanja. Primjerice, istra�ivanja su pokazala da osobe naglašene potrebe za uzbuðenjima naginju novoj i neobiènoj hrani osebujnog okusa (Zuckerman, 1994.). Ne treba dvojiti da bi takve osobe bile sklonije i neuobièajenim novim odjevnim predmetima, revolucionarnim tehnièkim ureðajima, kao i svim drugim proizvodima koji bi im ponudili promjenu uz obilje stimulacije.

U psihologiji marketinga veæ je dulje prisutan pojam “liènosti marke” koji se od-nosi na ljudska obilje�ja koja se pripisuju pojedinim robnim markama. Pozornost istra�ivaèa bila je usmjerena naèinu na koji marka omoguæuje potrošaèu da izrazi vlastito ja. Tek u novije vrijeme problemu se prišlo empirijski, u nastojanju da se utvrdi je li liènost marke nešto što se podudara s liènošæu kakvu zahvaæaju stan-dardizirani psihologijski instrumenti ili je rijeè o neèem posve razlièitom. Jennifer Aaker (1997.) provela je istra�ivanje u kojem se pokazalo da se obilje�ja što se pripisuju robnim markama ne grupiraju poput onih tijekom vlastite samoprocjene. Tako dobivene dimenzije liènosti nisu se poklapale s onima iz Velepetorog modela. Aakerica je imenovala dobivene faktore kao: Iskrenost, Uzbudljivost, Struènost, Sofisticiranost i Grubost. Ni istra�ivanje Caprare, Barbaranellija i Guida (2001.) nije uspjelo replicirati strukturu Velepetorog modela pri procjeni robnih marki. Pokazalo se da se procjene grupiraju u dvije sveobuhvatne dimenzije, pri èemu je jedna bila spoj ekstraverzije i otvorenosti, a druga ugodnosti i emocionalne stabil-nosti. Istra�ivanje Milasa i Mlaèiæa (2007.) pokazalo je da se struktura Velepetorog modela mo�e oèekivati barem za dio robnih marki i da su raniji nalazi mo�da odraz metodološkog artefakta. To bi znaèilo da se barem neke od marki, osobito one najpopularnije i najviše kupovane, mogu, poput stvarnih osoba, procjenjivati na osobinama ekstraverzije, ugodnosti, savjesnosti, emocionalne stabilnosti i intelekta.

l iènost

marke

vidi sliku 3.31.

str. 119

slika 3.31. Oglas se obraæa osobama s naglašenom potrebom za uzbuðenjima


Stavovi

Za ponuðaèe je èesto od kljuène va�nosti da potrošaèi usvoje i zadr�e pozitivne stavove prema njihovoj marki. Ali što su zapravo stavovi? Mo�emo imati povoljan stav prema umjetnim sladilima, trapericama marke Lee, automobilima marke Mercedes ili nepovoljan stav prema masnoæama �ivotinjskog podrijetla, mobiteli-ma i èokoladi marke Pionir. Prema novijim i od veæine prihvaæenim tumaèenjima, koja donekle odudaraju od njegove poèetne konceptualizacije, stav predstavlja zbirno vrednovanje (evaluaciju) objekta smješteno na dimenzijama poput povoljno – nepovoljno, dobro – loše, ugodno – neugodno i sliènima (Ajzen, 2001.; Eagly i Chaiken, 1993.; Petty i sur., 1997.; Tesser i Martin, 1996.).

Još je rane 1935. Allport ustvrdio da je pojam stava istaknut i nezaobilazan kao vjerojatno nijedan drugi u tadašnjoj amerièkoj socijalnoj psihologiji. Slièno primjeæuje i Ajzen (2001.) gotovo sedamdeset godina nakon njega, zakljuèujuæi da konstrukt stava nastavlja biti �arište teorije i istra�ivanja podjednako društvenih i znanosti o ponašanju. Allport je stavu pridao status dispozicije, a istom se mišljenju priklonio Campbell (1963.), kao i niz teoretièara nakon njega (Ajzen, 1984.; 1988.; Davis i Ostrom, 1984., Milas, 2002.; 2004.), dok su se oni oprezniji poslu�ili termi-nom “tendencije” jer su smatrali da je pojam dispozicije previše vezan uz stabilne osobine liènosti (Eagly i Chaiken, 1993.). U svojoj dugoj povijesti pojam stava je bio razlièito koncipiran. Thurstone (1931.), koji je pru�io prvu definiciju stavova, smatrao je da je rijeè o vrlo jednostavnom konstruktu, kolièini afekta što je osoba ima za ili protiv nekog objekta. Kasnije je veæina prihvatila tripartitni model (Katz i Stotland, 1959.; Rosenberg i Hovland, 1960.) prema kojem se stavovi sastoje od tri povezane sastavnice – kognicije (znanja, mišljenja i uvjerenja), afekta (osjeæaja i èuvstava) i ponašanja (namjere ili stvarnog ponašanja).

Kasnije je, kako smo ustanovili na poèetku, veæina prigrlila jednostavniju definiciju koja te�ište baca na vrednovanje. Pritom su neki izjednaèavali vredno-vanje s afektom (Fishbein i Ajzen, 1975.), dok su ih drugi luèili (Eagly i Chaiken, 1993.), dr�eæi da vrednovanje predstavlja posredujuæe stanje izmeðu podra�aja i evaluativnih reakcija, podjednako afektivnih, kognitivnih i ponašajnih. Kojem se god mišljenju priklonili, kognicija i ponašanje i dalje su vrlo va�ne za izuèavanje stavova te usko povezane s ovim pojmom. Zbog toga æemo se u izuèavanju sta-vova baviti svim trima elementima – ulogom kognicije u stvaranju, odr�avanju i mijenjanju stavova, vrednovanjem kao temeljnom odrednicom stava u u�em smislu i vezama izmeðu stavova, namjera ponašanja i samog ponašanja. Valja ipak izreæi još jednu ogradu vezanu uz tripartitni model, u koji neki sumnjaju jer se ove tri klase reakcija u veæini empirijskih istra�ivanja nisu dale razluèiti (Eagly i Chaiken, 1993.). Ipak, model posjeduje znaèajnu prednost jer predstavlja va�an pojmovni okvir koji nudi moguænost psiholozima da se vrednovanje mo�e oèitovati podjed-nako u emocijama, kogniciji i ponašanju. Taj je model k tome toliko uvrije�en da ga i oni koji mu nisu skloni teško mogu zaobiæi.

Stavovi potrošaèa su, prema tome, zbirna vrednovanja razlièitih robnih marki, ali oni su va�ni uglavnom kao odrednice i pokazatelji ponašanja. Odnosno preciz-nije reèeno, oni uvelike odreðuju naše namjere kupovanja, a namjere ponašanje. Meðutim, cijela bi slika bila nepotpuna bez uvjerenja o marki temeljenih na svim

3.5.

stavovi • 121

dostupnim podacima. To je kognitivni element koji uvelike utjeèe na naše stavove i s njima je ponekad neraskidivo povezan. Zbog vrlo uske povezanosti kognicije, afekta i namjera ponašanja doista se mo�e èiniti kako svi elementi èine nedjeljivu cjelinu. Ipak je odnos stavova i ponašanja mnogo pregledniji ako se prika�e kao neprekinuti tijek od uvjerenja do ponašanja kao na slici.

U nastavku æemo nastojati respektirati oba modela, iako su, zapravo, razlike meðu njima uvelike konceptualne naravi.

Uvjerenja o marki su obilje�ja koja joj potrošaèi pripisuju. Da bi ih upoznali, marketinški struènjaci provode kvalitativna istra�ivanja, fokus grupe i dubinske in-tervjue koja im poma�u da sastave popis svojstava i prednosti vezanih uz proizvod. Nakon toga se anketnim istra�ivanjem provjerava vrednovanje proizvoda odreðe-ne marke s obzirom na svako svojstvo spomenuto u kvalitativnom istra�ivanju. Primjerice, popis svojstava u sluèaju jogurta mo�e biti: sadr�aj masnoæe, vrsta bakterija, voæni ili mlijeèni okus, vitamini. Popis prednosti bi mogao izgledati ovako: prehrambeno vrijedan, za cijelu obitelj, za samostalno konzumiranje i sa �itaricama, zdrav, poboljšava probavu. Na temelju odgovora o tome koliko neki jogurt posjeduje gornja svojstva ili zadovoljava spomenute prednosti mogu se utvrditi njegove slabosti i jake strane.

Vrednovanja ili stavovi u u�em smislu se odnose, prema jednima, na emocio-nalne odgovore razmjerno niskog intenziteta, dok drugi smatraju da vrednovanja mogu biti i kognitivna ili se iskazivati u ponašanju.

Afektivni sustav, koji neki poistovjeæuju s vrednovanjem, a drugi ga smatraju samo njegovom vrlo va�nom sastavnicom, automatski proizvodi afektivni odgovor (emocije, raspolo�enja, vrednovanja, stavove) kao izravnu reakciju na odreðene podra�aje.

Vrlo jednostavan primjer za to je reakcija na boju. Boje nas mogu privuæi ili odbiti,

uèiniti nas veselijima ili tu�nijima ili, što je posebno va�no za ponašanje potrošaèa, navesti

da kupujemo više ili manje, da jedemo ili pijemo više ili manje. Prema tome, naša afektivna

slika 3.32.

Modeli povezanosti

izmeðu kognicije,

stavova i ponašanja

primjer

KOGNICIJA

(uvjerenje o

marki)

STAVOVI

(vrednovanje

marke)

NAMJERA

PONAŠANJA

(namjera

kupovanja)

PONAŠANJE

(kupovanje)

STAV

PODRA�AJ

(voæni sok

odreðene

marke)

AFEKTI

(osjeæaj ugode i zadovoljstva)

PONAŠANJE

(namjera kupnje)

KOGNICIJA

(uvjerenje da je proizvod zdrav)


reakcija na boju mo�e utjecati na naše raspolo�enje, osjeæaje, misli i ponašanje. Rijeè je o

automatskoj reakciji koja se odvija na fi ziološkoj razini za što dobar primjer nudi Wagner

(1990.). Odgovor na boju ukljuèuje automatsku reakciju oka, optièkog �ivca, dijela mozga

i �lijezda s unutarnjim izluèivanjem. Primjerice, kad ugledamo crvenu boju, hipofi za

biva podra�ena i šalje kemijski signal za otpuštanje adrenalina koji pobuðuje i aktivira

organizam. Ljudska èuvstva poput srd�be ili straha bivaju pojaèana takvom automatskom

reakcijom te se stoga ova boja koristi kao znak opasnosti.

Za razliku od uvjerenja o marki koja su višedimenzionalna jer odra�avaju percepciju potrošaèa o njezinim razlièitim svojstvima, afekti u pozadini stava su jednodimenzionalni. Iako gornji model pokazuje da vrednovanja potjeèu od kogni-cije, to nije nu�no tako, što zorno potvrðuje i primjer s automatskim reakcijama na boje. Stavovi mogu biti potaknuti emocijama, što je razmjerno èest sluèaj s proizvodima koji nam nisu odveæ va�ni. Vrednovanje predstavlja dispoziciju po-voljnog ili nepovoljnog postavljanja prema robnoj marki. Upravo su ona u najveæoj mjeri odgovorna za namjere ponašanja, dok su kognicije va�ne samo u mjeri u kojoj utjeèu na vrednovanja.

Kupovna namjera predstavlja tendenciju djelovanja u odnosu na objekt. Ona je posebno va�na u marketinškim istra�ivanjima jer se u svima njima ona poi-stovjeæuje s kupovanjem. Propagandne se kampanje, kao i proizvodi, vrednuju u odnosu na kupovne namjere što ih ispitanici iskazuju tijekom testiranja.

Uska povezanost kognicije, vrednovanja i namjere ponašanja omoguæuje marketinškim struènjacima razlièite strategije u nastojanju plasiranja vlastita proizvoda. Jedan od najèešæih je obraæanje kogniciji, odnosno nastojanje da se utjeèe na potrošaèeva uvjerenja. Ta strategija poèiva na poticanju pozitivnih stavova vezanih za robnu marku oglašavanjem razlièitih prednosti i koristi što ih nudi proizvod. Takav se pristup oslanja na podatke i obradu informacija, što je primjereno za neke, ali ne i za sve proizvode. Druga se strategija temelji na izravnom utjecaju na vrednovanja marke, što se posti�e korištenjem slika, simbola i boja koje izazivaju pozitivne osjeæaje i èuvstva. Usporedimo ta dva pristupa. Uzmimo da �elimo reklamirati novu marku automobila. Kognitivni pristup nala�e da izdvojimo neku njegovu prednost koju konkurencija ne posjeduje ili barem ne u tolikoj mjeri. To mo�e biti skromna potrošnja goriva, dobar rezultat na si-gurnosnom testu, klima-ureðaj i zraèni jastuci u serijskoj opremi ili nešto slièno, no èesto je izrazito teško naæi neku osobinu koju konkurentski proizvodi veæ ne posjeduju i izdvojiti je radi popravljanja stavova o robnoj marki. Zbog toga je u najviše sluèajeva lakše izravno se obratiti èuvstvima. Na primjer, svjesni da naš novi automobil ne mo�e tr�ištu ponuditi ništa jedinstveno i novo, mo�emo “zaigrati na kartu” emocija. Privlaèna fotografija automobila kako juri pustim predjelom mo�e automatski izazvati pozitivne osjeæaje. Takva je strategija sve više u optjecaju, no postoji i treæi naèin utjecaja na kupce, ovaj puta izravno na namjeru kupovanja. To se posti�e smanjenjem cijena koje æe potrošaèe nerijetko potaknuti da kupe manje omiljenu marku.

Iako je uobièajeno da se stavovi smatraju steèenim ili nauèenim tendencijama (Allport, 1935.; Campbell, 1963.), novija istra�ivanja ipak pokazuju da barem dio njih ima svoju genetsku osnovu (McGuire, 1985.; Waller i sur., 1990.). Na to

stavovi • 123

donekle ukazuje i moguænost da se neki stavovi jave èistim automatizmom, bez ukljuèivanja viših mentalnih procesa (Zajonc, 1980.). Mi æemo se ipak usredotoèiti na onaj dio stavova koji se usvaja i razvija uèenjem, a na taj proces naglašeni uèinak imaju ranija iskustva, društveni utjecaji i liènost. Uèenje se upravo i temelji na ranijim iskustvima pa æemo o robnoj marki koja se poka�e dobrom izgraditi po-voljne stavove, dok æemo o onoj koja nas ne zadovolji razviti negativne. Meðutim, odanost marki æe se brzo okonèati ako kvaliteta opadne ispod razine koja je dovela do povoljnih stavova. Isto tako ne mo�emo raèunati da æe se odanost oèuvati bez ikakvih intervencija jer æe druge marke ponuditi novosti i poboljšanja koja æe navesti potrošaèe da ih iskušaju. Društveni utjecaji iznimno su sna�an èimbenik oblikovanja stavova, podjednako oni kulturalni, obiteljski i grupni.

Marketinški su struènjaci ponajviše zainteresirani za poveæavanje vlastita tr�išnog udjela prodaje unutar neke kategorije proizvoda pa se èini kako stavovi nisu u �arištu njihova zanimanja. Meðutim, nije tako. Stavovi su jedno od središnjih mjesta na kojima se temelji marketinška strategija jer su upravo oni kljuèna spona prema ponašajnim namjerama i samom potrošaèkom ponašanju.

Stav o marki je najva�niji vid neèega što zovemo vrijednošæu marke. Ovaj pojam odnosi se na dodanu vrijednost što je robno ime donosi proizvodu u odnosu na stvarnu korisnost. U Engleskoj su, primjerice, Hitachi i jedna manje poznata tvrtka, G. E., zajednièki posjedovali tvornicu koja je proizvodila identiène televizo-re za obje (Berry, 1988.), a jedina je razlika le�ala u cijeni jer je poznatiji Hitachi vlastite televizore naplaæivao 75$ skuplje, što je bio odraz vrijednosti te marke. Jednaki primjeri mogu se naæi i za sva druga poznata imena za koja su potrošaèi spremni izdvojiti više bez obzira na stvarnu kvalitetu.

Sa stajališta tvrtke vrijednost marke znaèi veæu dobit, a sa stajališta potrošaèa ona podrazumijeva sna�ne i pozitivne stavove o marki (povoljno vrednovanje) temeljene na povoljnom znaèenju i uvjerenjima koja se lako aktiviraju u pamæenju (Peter i Olson, 1996.). Ova tri faktora stvaraju èvrstu i povoljnu povezanost izmeðu potrošaèa i robne marke, što je temelj njezine vrijednosti.

Umjesto vrijednosti marke, kao vrlo opæenitog pojma koji odra�ava stavove potrošaèa, mo�emo se okrenuti i mnogim drugim vidovima marketinškog dje-lovanja u kojima se ogleda va�nost stavova. To su prije svih tri usko povezane aktivnosti:

• segmentiranje tr�išta• razvoj novog proizvoda• razvijanje promotivne strategije.

Segmentiranje tr�išta, kao iznimno va�na zadaæa o kojoj æemo nešto više reæi kasnije, uvelike se temelji na potrebama potrošaèa, odnosno koristima što ih tra�e od specifiène grupe proizvoda. Tra�ene koristi otkrivaju kljuèna svojstva proizvoda kojima se struènjaci slu�e kako bi utjecali na potrošaèe, no razlièiti potrošaèi ne tra�e iste koristi od proizvoda. Primjerice, od �itnih pahuljica što se jedu uglavnom za doruèak neki primarno tra�e prehrambenu vrijednost (vitamini, minerali, balastne tvari), drugi gledaju na to jesu li ukusne, a treæi paze da nisu visokokaloriène. Definirajuæi njihove primarne potrebe, definirali smo tri razlièita

Uloga stavova

u marketingu


segmenta potrošaèa za koje valja osmisliti tri razlièita, iako bliska proizvoda. Samom definicijom nameæe se i propagandni pristup svakoj grupaciji. O potre-bama, meðutim, èesto nemamo dostatnih informacija pa se u istu svrhu slu�imo stavovima. Segmentaciju mo�emo obaviti tako da populaciju razdijelimo s obzirom na uopæene ili specifiène stavove o nekom proizvodu. Primjerice, s obzirom na stavove o modernoj tehnologiji ispitanici mogu biti podijeljeni na one koji su skloni prigrliti svaki novitet, rezervirane i one koji su uplašeni ili skeptièni te nevoljko prihvaæaju novine. Oblikovanje i propagandistièki pristup tehnièkih proizvoda bit æe naglašeno razlièit s obzirom na iskazane stavove.

Za razvoj novog proizvoda najbitnije je utvrditi kome je zapravo namijenjen. O tome se mo�e govoriti na temelju potreba što ih iskazuju pojedine grupe potrošaèa i njihovih uvjerenja te stavova o tome koliko je svaka od njih zadovoljena po-stojeæim proizvodom. Kad bismo išli razvijati novi dijetalni napitak bez šeæera i s malo kalorija, morali bismo definirati koristi što ih neki bezalkoholni napitak mo�e pru�iti i one koje naš napitak doista pru�a. Primjerice, mo�e se pokazati da napitak nije prirodan zbog umjetnih sladila, nije ukusan kao nedijetalni napitak, ali ima uistinu malu energetsku vrijednost te je pogodan za osobe koje paze na te�inu. Ako upravo osobe iz te kategorije poka�u najpovoljnije stavove prema njemu, one predstavljaju logiènu ciljnu grupu.

S obzirom na to da oglašavanje nije ništa drugo nego prijenos informacija o koristima što ih proizvod mo�e pru�iti, stavovi igraju va�nu ulogu tijekom promo-cije, ali još i više pri vrednovanju propagandnih uèinaka. Ako se nakon oglašavanja stavovi potrošaèa ne promijene ili se promijene na gore, mo�emo zakljuèiti da propaganda nije poluèila oèekivani i tra�eni uèinak. Uèinkovita propaganda tre-bala bi, naime, utjecati na mijenjanje stavova u smjeru pozitivnijeg vrednovanja reklamirane marke.

Veæ smo ranije nastojali upozoriti na usku povezanost uvjerenja i ukupnog vred-novanja neke robne marke. Sada æemo to još dopuniti smještajuæi cijeli problem unutar teorijskog okvira. Tijekom procesa oblikovanja stavova potrošaèi zdru�uju vlastita znanja, znaèenja i uvjerenja o proizvodu ili robnoj marki gradeæi na nji-ma sveukupno vrednovanje. No, sve nije jednostavno kao što se èini. Usvajajuæi iskustva, potrošaèi stjeèu mnoga uvjerenja o proizvodu koja, meðutim, ne utjeèu sva na oblikovanje stava. Primjerice, osoba mo�e o nekom bezalkoholnom napitku znati (vjerovati) da je prirodan, da je sadr�aj voæa u njemu 100%, da ima mnogo C vitamina, da je pakiran u Tetrapak ambala�u naranèaste boje, da ima veliku energetsku vrijednost i da ga redovito pije njezin suprug. No, s obzirom na ogra-nièenost kognitivnog kapaciteta, samo æe neka uvjerenja utjecati na oblikovanje stava. Ta se uvjerenja nazivaju istaknutima (salijentnima) i, sukladno nekim teorijama, predstavljaju kljuè za upoznavanje stavova.

Jedna od najpoznatijih teorija kojom se nastoje povezati uvjerenja i stavovi je Fishbeinov višeosobinski model (Fishbein, 1961.; 1963.) koji se ujedno poka-zao najutjecajnijim u marketingu. Kljuèna postavka modela je da vrednovanja istaknutih uvjerenja uzrokuju stavove u cjelini. Stav prema nekoj robnoj marki je, sukladno Fishbeinovu modelu, funkcija dvaju èimbenika – snage istaknutih

Povezanost

izmeðu

uvjerenja i

stavova

f i shbeinov

v i še oso b in -

ski model

stavovi • 125

uvjerenja prema njoj i njihova vrednovanja (Fishbein i Ajzen, 1975.). Funkcija se pritom mo�e iskazati kao:

pri èemu su:So= stav prema objektuui= snaga uvjerenja da objekt posjeduje osobinu ivi= vrednovanje osobine in = broj istaknutih uvjerenja o objektu.

Višeosobinski model uzima u obzir utjecaj znanja o proizvodu (vrednovanje i snaga istaknutih uvjerenja) i naèin njihova kombiniranju u ukupnom vrednovanju, odnosno stavu. Dvije osnovne sastavnice modela su snaga i vrednovanje istaknutih uvjerenja. Snaga uvjerenja je opa�ena vjerojatnost povezanosti izmeðu objekta i va�ne osobine. Primjerice, osoba od paste za zube oèekuje da prevenira karijes i odr�ava zube bijelima i te osobine smatra najvrednijima. Istodobno dr�i da pasta X zadovoljava oba ova uvjeta. Iz toga proizlazi da æe osoba imati pozitivan stav prema pasti X.

Ranije je reèeno da su stavovi povoljna ili nepovoljna vrednovanja objekata koji se ogledaju u kogniciji, osjeæajima i ponašanju te se zbog toga oèekuje pozitivna povezanost izmeðu stavova i ponašanja. Dakako, u protivnom bi se radilo o konstruktu vrlo upitne vrijednosti. Meðutim, nitko pritom ne oèekuje savršenu povezanost. Ni stavovi ni ponašanje nisu mjereni savršeno pouzdano i valjano, što, dakako, umanjuje korelaciju meðu njima. Osim toga, stavovi nisu jedino što utjeèe na ponašanje. U prošlosti su stavovi kao prediktori ponašanja nailazili na dvojako osporavanje, s jedne strane neke su studije ukazivale da stavovi uopæe nisu od koristi pri predviðanju ponašanja (LaPiere, 1934., Wicker, 1969.), a druge su govorile da se veza izmeðu ponašanja i stavova mo�e tumaèiti kao utjecaj ponašanja na stavove (Festinger, 1957.). No, podrobnija je analiza ipak upuæivala da veza izmeðu stavova i ponašanja postoji te da su stavovi, ako se istra�ivanja provedu korektno, korisni u predikciji ponašanja (Eagly i Chaiken, 1993.). Prema sudu veæine psihologa (Myers, 1994.; Eagly i Chaiken, 1993.), utjecaj stavova na ponašanje mo�e se oèekivati samo ako se: a) ponašanja mjere na temelju više akata, a ne samo jednog (naèelo agregacije); b) uklone ili umanje ostali situacijski utjecaji na ponašanje; c) za predviðanje koriste stavovi specifièni i izravno vezani uz ponašanje od interesa; d) ako su dovoljno sna�ni.

Prvi i vjerojatno najpoznatiji model kojim se nastoji objasniti psihološka poza-dina utjecaja stavova na ponašanje ponudio je Fishbein (1967.) u teoriji koja je kasnije nazvana teorijom razumnog djelovanja (Fishbein i Ajzen, 1975.). Prema Fishbeinu, bli�i uzrok ponašanja je ponašajna namjera, a stavovi utjeèu na takve namjere, odnosno odluke da se ponašamo na odreðeni naèin. Fishbein se namjerno ogranièio na voljna ponašanja, odnosno ona za koja ljudi svjesno odluèe da æe ih

Povezanost

izmeðu

ponašanja i

stavova

teori ja

razumnog

djelovanja


provesti. Naprotiv, ponašanja koja iziskuju sposobnosti, sredstva ili moguænosti koja ne moraju biti raspolo�iva nisu u uskom znaèenju voljna.

Prema teoriji razumnog djelovanja, za predviðanje ponašanja su potrebni i va�ni jedino stavovi prema ponašanju, a ne stavovi prema objektu. To znaèi da nas zapravo zanima stav o kupovanju Coca-Cole, Èipi Èipsa ili Zirodent paste za zube, a ne nu�no stav o samim markama. Uzmimo samo sljedeæi primjer. Osoba mo�e imati vrlo povoljno mišljenje o skupocjenom perzijskom sagu, ali taj stav nije ni od kakve va�nosti za predviðanje njezine namjere kupovanja ako u stanu posjeduje dva psa, maèku, malu djecu i praznu kuænu blagajnu. Osim stavova o ponašanju, na namjeru ponašanja utjeèe i tzv. subjektivna norma, odnosno uvjerenja o tome bi li “znaèajni drugi” odobrili ili ne takvu kupovinu. Znaèajni drugi u ovom su sluèaju pojedinci èije su sklonosti vezane uz kupovinu te robne marke va�ne osobi koja donosi odluku. Sukladno tome, namjera ponašanja se mo�e iskazati kao regresijska funkcija a) stava prema ponašanju i b) subjektivne norme ili u obliku jednad�be:

pri èemu P oznaèava ponašanje, NP namjeru ponašanja, Sp stav prema ponašanju, a SN subjektivnu normu. Ponderi oznaèeni sa p1 i p2 ukazuju na razmjernu va�nost prvog, odnosno drugog izraza u jednad�bi. Pritom su glavne odrednice stava prema ponašanju istovjetne onima što smo ih spominjali ranije, u kontekstu višeosobinskog modela:

Jedina je razlika u prirodi uvjerenja i vrednovanja. Ovaj se put, naime, radi o uvjerenjima o ponašanju, odnosno opa�enim posljedicama ponašanja te o vrednovanju tih posljedica. Primjerice, netko mo�e oèekivati da æe kupovinom zubne paste X otkloniti potrebu èestog odlaska zubaru i tu posljedicu smatrati iznimno va�nom (visoko vrednovanje). Takva oèekivanja mogu kupovinu paste X uèiniti vjerojatnom.

Subjektivna norma neke osobe je u funkciji normativnih uvjerenja, odnosno opa�aja sklonosti znaèajnih drugih o tome kako bi se trebala ponašati. Primjerice, osoba mo�e vjerovati da æe njegova supruga podr�ati njegov izbor zubne paste, ali da æe se njegov prijatelj, zaposlen u konkurentskoj tvrtki, tome protiviti. Prema modelu, subjektivna æe norma biti jednaka umnošku normativnih uvjerenja i mo-tivacije za njihovim pridr�avanjem ili:

Prema tome, oba su izraza u temeljnoj jednad�bi teorije razumnog djelovanja, stavovi prema ponašanju i subjektivna norma, izra�eni kao umno�ak oèekivanja i vrednovanja.

stavovi • 127

Ukratko preprièan, model na slici pokazuje korake što ih pretpostavlja teorija razumnog djelovanja. Ponašanje (kupovanje) je, sukladno njoj, odreðeno namje-rom ponašanja, a ona stavom prema ponašanju i subjektivnom normom. Stav odreðuju uvjerenja i vrednovanja ishoda ponašanja.

slika 3.33.

Model teorije

razumnog

djelovanja

(crne strelice

odra�avaju stabilne

teorijske veze

izmeðu uvjerenja i

ponašanja)

DEMO-

GRAFSKE

VARIJABLE

MOTIVACIJA

LIÈNOST

uvjerenje o

posljedicama

kupovine

proizvoda

vrednovanje

razmjerna

va�nost stava

uvjerenje da

znaèajne osobe

(ne) podr�avaju

motivacija za

uva�avanjem

mišljenja

stav prema

kupovini

namjera

kupovine

subjektivna

norma

KUPOVANJE

VANJSKE

VARIJABLE


�ivotni stilovi

Struènjaci i istra�ivaèi u podruèju marketinga mnogo su skloniji pri tumaèenju ponašanja potrošaèa posegnuti za pojmom �ivotnog stila, nego za odveæ apstrak-tnim i uopæenim konstruktima što ih psihologija svrstava u podruèja liènosti, vrijednosti, stavova i motivacije. Razlozi tome uglavnom su pragmatiène naravi. Znanstveni konstrukti iznikli iz psihologije imaju golemu teorijsku va�nost zbog velikog stupnja opæenitosti, ali je njihova prediktivna vrijednost, osobito va�na primijenjenim disciplinama poput marketinga, ogranièena. Zbog toga se pribjegava konstruktima ni�e razine, �ivotnim stilovima, koji funkcioniraju poput sindroma meðusobno povezanih crta liènosti, stavova i vrijednosti.

No, postoje i drugi razlozi prepoznavanja �ivotnih stilova kao prikladnijih naèi-na opisa i predviðanja potrošaèkog ponašanja. Dimenzionalni pristup kao uèestala metoda izuèavanja meðuljudskih razlika u psihologiji je manjkav kad su u pitanju primijenjene discipline, i to iz dva razloga. Prvi le�i u brojnosti konstrukata koje je moguæe izdvojeno promatrati (primjerice, crte liènosti, ideologija, vrijednosti i sl.), a drugi u nemoguænosti utvrðivanja zastupljenosti osoba koje karakterizira pojedino obilje�je. Pojasnimo to primjerom. �elimo li upoznati obilje�ja osoba koje se uèestalo slu�e telefonom, morat æemo potrošiti dosta vremena da ih izmjerimo na svim dimenzijama koje procijenimo relevantnima (npr. ekstraverzija, tra�enje uzbuðenja, modernost, otvorenost iskustvu ili sl.), a kad taj zamašan posao jednom obavimo, ustanovit æemo da nam on ne daje za pravo suditi o brojnosti segmen-ta kojem pripisujemo sna�nu potrebu intenzivnog telefonskog komuniciranja. Naprotiv, priklonimo li se tipološkom pristupu u kojem æemo neku ciljnu popula-ciju razvrstati u segmente (primjerice, klaster analizom), dobit æemo sve potrebne informacije – sklonost telefonskom komuniciranju u svakom pojedinom segmentu, njegova psihosocijalna i demografska obilje�ja i, što je posebno va�no, njegovu brojnost u populaciji. Ni ovaj pristup, dakako, nije bez slabosti jer su tako utvrðeni segmenti ili preheterogeni (ako ih je malo) ili odveæ veliki pa stoga nepraktièni za uporabu. No, oni bez dvojbe olakšavaju segmentaciju tr�išta i omoguæavaju propagandistima bolje upoznavanje zahtjeva pojedinih kategorija puèanstva.

�ivotni stil se stoga mo�e definirati kao zbirni konstrukt koji kazuje kako ljudi �ive, odnosno što je sa stajališta marketinga osobito va�no, na koji naèin troše vrijeme i novac. �ivotni stil odra�ava, kako se obièava reæi, uvjerenje, zanimanje i djelovanje. Pojednostavljena shema na slici pokazuje zašto su �ivotni stilovi toliko va�ni za kupovno ponašanje i što na njih najviše utjeèe. �ivotni stil je u neku ruku temeljni poticaj za kupnju i potrošnju odreðenih proizvoda, tj. potreba za odreðenim proizvodima proistjeèe iz toga tko smo i što smo te s kakvim se okolnostima suoèavamo u �ivotu. Iako æemo neku osobu teško èuti da govori kako kupuje �itne ploèice za meðuobrok kako bi odr�ala svoj stil �ivota, to je ipak donekle tako jer su razlozi kupovine i potrošnje u brzini, zdravlju i odsustvu masti, što sve odra�ava potrebe modernog poslovnog èovjeka koji, unatoè �urbi, nastoji ostati zdrav i vitalan.

3.6.

�ivotni stilovi • 129

Utjecaj �ivotnog stila na potrošnju najèešæe je vrlo suptilan pa su ga sami potrošaèi rijetko dokraja svjesni. �ivotni stilovi se, k tome, mijenjaju ovisno o dobi i trenutaènoj poziciji pojedinca (u društvu, obitelji, grupi). Mo�e se stoga reæi da, osim ni�eg stupnja opæenitosti, �ivotne stilove karakterizira i manja vremenska i situacijska dosljednost toliko svojstvena temeljnim psihologijskim konstruktima poput osobina liènosti ili vrijednosti. Zbog toga je potrebno osobitu pozornost posvetiti ubrzanom mijenjanju trendova koji nala�u èesta istra�ivanja i fleksibilnost u marketinškom pristupu. Pri oblikovanju reklamnog oglašavanja proizvoðaèi u svakom trenutku moraju uva�avati aktualne �ivotne stilove i biti spremni podrediti se novima.

Teško je i nezahvalno procijeniti što u najveæoj mjeri odreðuje neèiji �ivotni stil – njegova liènost, stavovi, vrijednosti ili demografska obilje�ja, no govorimo li o unutarnjim odrednicama, veæina se struènjaka priklanja uvjerenju da iznimno va�nu ulogu u neèijem �ivotnom stilu ima samopoimanje definirano kao sveukup-nost pojedinèevih misli i osjeæaja upuæenih prema sebi kao objektu. Vlastito sa-movrednovanje uvelike utjeèe na ponašanje. Za neke je samopoimanje štoviše najva�nija unutarnja, osobna odrednica �ivotnog stila (Hawkins i sur., 1989.) jer su njime obuhvaæeni stavovi, osjeæaji, percepcija i vrednovanje samoga sebe. Jedan od naèina da se razgranièe razlièiti vidovi samopoimanja je onaj koji ih dijeli na temelju dviju dimenzija prikazanih u tablici. U njoj su ujedno sadr�ana dva osnovna motiva vezana uz samopoimanje, oba prisutna u poznatoj Maslowljevoj klasifikaciji, motiv za postignuæem i samoaktualizacijom te motiv za društvenim priznanjem i pripadanjem. Potrošaèko ponašanje, kako sugeriraju istra�ivanja, doista ima korijene podjednako u te�nji da unaprijedimo vlastito samopoimanje, pribli�avajuæi se idealu samoaktualizacije, kao i u nastojanju da zadobijemo naklo-nost znaèajnih drugih prikazujuæi se onakvima kakvima nas oni �ele vidjeti.

slika 3.34.

�ivotni stilovi:

èime su odreðeni,

u èemu se

sastoje i kako

se odra�avaju

na potrošaèko

ponašanje

ODREDNICE

�IVOTNOG STILA

demografska

obilje�ja

društveni status

liènost

vrijednosti

ideologija

kultura

prošla iskustva

trenutaèna

�ivotna situacija

aktivnosti

interesi

sklonosti

specifièni

stavovi

potrošnja

�IVOTNI STIL UTJECAJ NA

PONAŠANJE

Naèin kupovanja

Što?

Kako?

Kada?

Gdje?

S kime?

Naèin potrošnje

Što?

Kako?

Kada?

Gdje?

S kime?


Dimenzije samopoimanja Trenutaèna slika o sebi Idealna slika o sebi

Privatno ja Kako vidimo sebe Kako bismo �eljeli vidjeti sebe

Javno ja Kako nas drugi vide Kako bismo �eljeli da nas drugi vide

Èesto kupujemo proizvode za koje smatramo da æe nas pribli�iti idealnoj slici o sebi, podjednako osobnoj i društvenoj. Zbog toga je samopoimanje od kljuène va�nosti u marketingu. Proces u kojem samopoimanje odreðuje naèin našeg potrošaèkog ponašanja sastoji se od nekoliko jednostavnih sekvenci:

• osobe redovito nastoje popraviti vlastito samopoimanje jer ono znaèajno pridonosi zadovoljstvu;

• neki proizvodi (odjeæa, automobili, obuæa) slu�e kao društveni simboli pri èemu prenose društveno znaèenje i status na osobe koje ih koriste;

• korištenje tih proizvoda osna�uje samopoimanje, podjednako njegovu osob-nu i društvenu sastavnicu.

Kao rezultat, osobe koje �ele unaprijediti vlastito samopoimanje èesto to èine kupujuæi odreðene proizvode.

�ivotni stilovi takoðer se nazivaju psihografskim obilje�jima jer su uvjerenja, interesi i djelovanja psihologijske varijable podlo�ne kvantifikaciji. Psihografija je, drugim rijeèima, naèin opisivanja psihološke strane neèijeg �ivotnog stila. Neke od sastavnica �ivotnih stilova pobrojao je Plummer (1974.):

• djelatnosti: posao, hobiji, društveni dogaðaji, godišnji odmor, zabava, klubovi, rad u zajednici, kupovanje, bavljenje sportom;

• interesi: obitelj, dom, posao, zajednica, rekreacija, moda, hrana, mediji, postignuæa;

• uvjerenja: društvena pitanja, politika, posao, ekonomija, obrazovanje, buduænost, kultura.

Psihografija se ipak standardno upotpunjava demografskim podacima poput dobi, naobrazbe, prihoda, zanimanja i obiteljske strukture, koji itekako utjeèu podjednako na �ivotne obrasce, kao i na potrošaèko ponašanje. �ivotni stilovi znaèajni su na više razina, ali kao prepoznatljivi oblici razmišljanja i ponašanja ponajprije ukazuju na naèin na koji potrošaèi definiraju vlastite potrebe i sagleda-vaju ponuðene proizvode.

Jedna od razina na kojoj je moguæe prouèavati �ivotne stilove jest ona koja ih sagledava unutar vremenske dimenzije, zanemarujuæi pritom osobne razlike i usredotoèujuæi se na opæa društvena kretanja. Zbog brzih promjena, pojavljivanja novih i odumiranja starih �ivotnih stilova jasno je naglašena potreba neprestanog marketinškog prilagoðavanja. Neke promjene svojstvene zadnjoj dekadi prošloga stoljeæa navodi Assael (1995.):

• promjena u muško-�enskim kupovnim ulogama• jaèanje zanimanja za zdravlje i fizièku spremnost• pojaèana samosvijest• veæa uèestalost rada kod kuæe• povratak materijalizmu i štedljivosti• poveæan naglasak na podesnosti i udobnosti.

tablica 3.5.

Dimenzije

samopoimanja

va�ne za

potrošaèko

ponašanje


promjena spolno def iniranih kupovnih uloga

Neprekidni porast broja zaposlenih �ena i smanjenje broja djece u obiteljima sve više uklanja tradicionalne podjele na zaposlenog muškarca i �enu kuæanicu. Zbog toga u novije doba znatan broj kuæanskih poslova obavljaju muškarci. U prošlosti su kuæanski poslovi bili iskljuèivo �enska domena. Situacija se sve više mijenja, ne samo u pogledu svakodnevnih kupovina, nego i poslova poput pripreme obroka i brige o djeci. Prepoznavanje ovakvog trenda nala�e veæu pozornost pri oglašavanju pa reklame za djeèje proizvode sve èešæe dobivaju muške protagoniste i susreæu se u muškim èasopisima. Takve pojave nisu odraz iskljuèivo demografskih kretanja. Muškarci koji obavljaju kuæne poslove sebe do�ivljavaju slobodoumnijima i ob-zirnijima, manje sklonima preuzimanju tradicionalno cijenjenog “maèo” imid�a. Zbog toga se u reklamnim oglasima sve više odustaje od sna�nih i mu�evnih figura koje su, primjerice, obilje�ile reklame za Marlboro cigarete te prednost daje osjetljivim i ranjivim, pomalo nesigurnim muškarcima. Jednako tako neki proizvodi èije je oglašavanje bilo tradicionalno rezervirano za muškarce, poput automobila ili kompjutora, sve se više naèinom i mjestom reklamiranja okreæu zaposlenim �enama.

j aèanje zanimanja za zdravl j e i f iz ièku

spremnost

Širom svijeta potrošaèi postaju svjesniji va�nosti prehrambenih navika u oèuvanju zdravlja. U prošlosti nam je bilo malo va�no poznavati razinu kolesterola, masti, soli i konzervansa u hrani, sadr�aj kofeina u kavi, biouzgoj voæa i povræa bila je gotovo nepoznata sintagma, a o genetski modificiranoj hrani nije se znalo ništa. Danas su ti pojmovi itekako dobro poznati i uvelike utjeèu na spremnost zdrav-stveno osviještenih potrošaèa da kupe pojedine prehrambene proizvode. Promjene u prehrambenim navikama vrlo su naglašene. Mnogi potrošaèi uzimaju dodatne vitaminske pripravke, kupuju dijetna piæa ili hranu, a prodaja kave i cigareta iz godine u godinu se smanjuje. Crveno se meso zamjenjuje piletinom, a posebno se, zbog aktualnih problema s kravljim ludilom, izbjegava govedina.

Pojaèano zanimanje za zdravlje oèituje se i u sve veæoj popularnosti razlièitih rekreativnih fizièkih aktivnosti, osobito fitnessa, aerobika i vje�banja u teretani. Tr�išne implikacije takvog trenda više su nego oèite. Prodaja sportske opreme raste, kao i èlanstvo u razlièitim klubovima za poboljšanje fizièke spremnosti. No, valja takoðer uoèiti sve manju kolièinu slobodnog vremena potencijalnih kori-snika usluga fitness centara. Zbog toga se mnogi proizvoðaèi i prodavaèi sve više usmjeravaju na tr�ište kuænih sportskih rekvizita (kuænih teretana, sprava i utega) koje su podjednako prilagoðene suvremenom trendu oèuvanja fizièke kondicije i manjku slobodnog vremena.

3.6.1 .

3 .6.2.


pojaèana samosvi j est

U svijetu, osobito zapadnim zemljama, u posljednjim je desetljeæima zamijeæeno stalno kretanje prema veæoj samosvijesti potrošaèa. Zbog toga su sve tra�eniji proizvodi i usluge koje nude osjeæaj osobnog postignuæa, poput sportske opreme ili kompjutora. No, �ivotni stil koji poèiva na sna�noj samosvijesti iziskuje podjednako novac i slobodno vrijeme, a govorimo li o Hrvatskoj, to su stvari teško spojive u istom potrošaèu. Ipak, u buduænosti, koja æe vjerojatno donijeti zamjetan porast standarda, treba oèekivati da slobodno vrijeme bude veæi problem, kako je to sluèaj u Sjedinjenim Dr�avama i zapadnoj Europi. Potrošaèi stjerani u vremensku oskudicu pokazuju zanimanje ponajprije za one proizvode kojima je moguæe lako i brzo ovladati, poput kompjutora ili nezahtjevnih fizièkih vje�bi i rekvizita.

rad kod kuæe

Donedavno nezamisliva kategorija radno aktivnog stanovništva poèela se širiti u svijetu, a Hrvatska i u tom pogledu hvata prikljuèak. Sve više ljudi poduzetnika radi kod kuæe slu�eæi se pritom improviziranim uredom, èesto posve virtualnim, koji poèiva na kompjutoru i internetskoj vezi sa svijetom. Takav oblik poduzetništva predstavlja za visokoobrazovane kadrove poslovnu aktivnost s najmanjim poèet-nim ulaganjima. Ovoj svakim danom sve brojnijoj kategoriji valja pridodati one kojima tvrtke dopuštaju da rade kod kuæe, ali i one kojima opseg posla nala�e da ga dijelom obavljaju u vlastitom stanu. Tom rastuæem tr�ištu prilagoðavaju se velike tvrtke, posebno one informatièke koje svoje proizvode, kompjutore, pisaèe, pro-grame i ostalu opremu stalno prilagoðavaju novonastalim potrebama. Za veæinu poslovnih namjena, primjerice, dostajat æe paket Microsoft Officea. Skuèenom ured-skom prostoru namijenjeni su pisaèi bez klasiène ladice za papir koji zauzimaju manje mjesta na stolu, a suvremenom poslovanju vjerojatno je najviše pridonio pravi bum prenosivih raèunala omoguæujuæi veliku radnu fleksibilnost.

rastuæi mater i jal izam

Povratak tradicionalnim vrijednostima uglavnom je svojstven razvijenim zapadnim zemljama, dok je u Hrvatskoj teško prepoznati prevladavajuæa vrijednosna kre-tanja. Rastuæi tradicionalizam u inozemstvu poprima oblik veæe okrenutosti prema materijalnom i karijeri. Kod nas su takva kretanja podjednako zamjetna, ali je teško reæi jesu li, u odnosu na ranija razdoblja, ona odraz tradicionalizma. Poèetkom de-vedesetih, osobito tijekom rata, Hrvatska je pro�ivljavala procvat tradicionalizma, okretanjem prema povijesnim nacionalnim i religioznim vrednotama, no takva su kretanja usporena usporedo s rastuæom društvenom i ekonomskom krizom poraæa. Hrvatsko društvo na poèetku novog stoljeæa nema, kako se èini, prevladavajuæe vrijednosno stremljenje koje bi se, bez napora, svrstalo u tradicionalno ili moder-no, ali se prilièno jasno da razabrati kako meðu društvenim vrednotama sve više mjesto zauzima okrenutost poslovnoj karijeri i materijalnim dobrima.

3.6.3 .

3 .6.4.

3 .6.5 .


naglasak na podesnost i i udobnost i

Vjerojatno najuoèljiviji pomaci što ih je donijelo novo vrijeme ubrzanog radnog ritma jesu promjene u prehrambenim navikama. Zbog posvemašnjeg manjka slobodnog vremena veæina poslovnih ljudi okreæe se brzim obrocima. Osim toga, radno vrijeme sve rjeðe dopušta obiteljske ruèkove te su zaposlene osobe èesto prinuðene jesti barem jedan obrok izvan kuæe. Osim širenja i umno�avanja restorana brze prehrane, karakteristiène su i promjene u ponudi gotovih obroka. Umjesto sjedeæeg doruèka, mnogi su skloni jesti ploèice müslija, za neke obavezna juha uz ruèak mo�e se napraviti vrlo jednostavno i kolièinom odgovara jednom obroku (Fini-Mini).

mjerenje � ivotnih st i lova

Prethodni odjeljci trebali bi vas upoznati s odreðenim društvenim kretanjima kao odrednicama promjena u �ivotnom stilu. Takve promjene na društvenoj razini imaju naglašene marketinške posljedice i odnose se, ako ne na sve, barem na veæinu pripadnika društva. No, upoznavanje �ivotnih stilova još je va�nije kao oblik segmentacije potrošaèa. Ranije je mnogo puta reèeno da se proizvoðaèi više ne obraæaju apstraktnom potrošaèu, nego osobi èija obilje�ja nastoje temeljito upoz-nati. Netko tko proizvodi voæne sokove mora precizno poznavati svoje ciljno tr�ište kako bi potencijalnim potrošaèima prilagodio marketinšku strategiju. Pritom nisu va�ne samo sociodemografske odrednice, koje ne moraju biti odveæ svojstvene nekoj ciljnoj skupini potrošaèa, nego i nešto mnogo bli�e dispozicijskom gledištu u psihologiji – �ivotnim stilovima.

Najèešæi naèin mjerenja �ivotnih stilova jest putem inventara aktivnosti, interesa i stavova. Te hibridne psihosocijalne ljestvice omoguæuju nam da nekoga pre-poznamo kao zagovornika zdravog �ivota, obiteljskog potrošaèa, korisnika samo u iznimnoj situaciji ili sliène kategorije potrošaèke populacije nekog odreðenog proizvoda. Pristup konstrukciji takvih upitnika uvelike nalikuje sastavljanju sliènih inventara u podruèju psihologije liènosti. Iz poèetno velikog broja èestica izdvajaju se i zadr�avaju one koje su najprediktivnije za pripadnost odreðenom potrošaèkom segmentu. Pristup mo�e biti uzak i specifièan, vezan uz odreðenu aktivnost ili proizvod ili pak krajnje opæenit. Proizvoðaè bijele tehnike mo�e biti zainteresiran za stavove i ponašanje u podruèju pripravljanja obroka, pranju rublja, kupovanju zaliha, zdravstvenoj osviještenosti, ali neæe nu�no inzistirati na mjerenju nekih vrlo uopæenih mišljenja. Za uvoðenje novih proizvoda, naprotiv, potrebni su nam �ivotni stilovi mjereni na najširoj i najopæenitijoj razini kako bismo što bolje i potpunije opisali kategoriju potencijalnih kupaca.

Opæi pristup mjerenju �ivotnog stila sastoji se u provedbi opse�nog anketnog istra�ivanja potrošaèa kojim se propituju aktivnosti, interesi i mišljenja na te-melju kojih se potom potrošaèi razvrstavaju u kategorije s obzirom na sliènost ili razlièitost u iskazanim odgovorima. Najpoznatiji takav pokušaj utvrðivanja �ivotnih stilova provodi redovito Istra�ivaèki institut Stanford (Mitchell, 1981.) pomoæu posebnog instrumenta nastalog u sklopu poèetnih istra�ivanja (The value and life style survey – VALS). VALS se provodi svake godine na uzorku od èak

3.6.6.

3 .6.7 .


2500 potrošaèa, što pru�a moguænost preciznog kategoriziranja u skupine sliènih obilje�ja. U prvom istra�ivanju, poznatijem kao VALS 1, došlo se do razmjerno gru-bog razvrstavanja u tri segmenta s obzirom na kulturalne vrijednosti: 1) usmjereni na van, 2) usmjereni prema unutra i 3) voðeni potrebama. Prvi segment okuplja osobe koje se u potrošnji rukovode društvenim normama i tradicijom, nastojeæi na taj naèin priskrbiti tuðe odobravanje. Takvi potrošaèi èine više od dvije treæine ukupne populacije. Oni usmjereni prema unutra (dvadesetak posto) u najveæoj se mjeri rukovode vlastitim �eljama i te�e samoizra�avanju. Treæa kategorija okuplja ljude skromnijih prihoda, èija je kupovina motivirana neimaštinom prije nego izbo-rom. Takva je kategorizacija teorijski zanimljiva, ali za praktiène potrebe preopæe-nita pa je provedeno drugo istra�ivanje, VALS 2 (Farnsworth Riche, 1989.). Iako je rezultate istra�ivanja teško uopæiti izvan granica Sjedinjenih Dr�ava, osobito one o brojnosti pojedinih segmenata, studija i prikupljeni nalazi pru�aju dobru ilustraciju postupka i logike metode izuèavanja �ivotnih stilova. U konaènici je cjelokupna potrošaèka populacija razvrstana u osam segmenata s obzirom na dvije temeljne dimenzije – kolièinu raspolo�ivih sredstava i naèin sagledavanja svijeta. Prva dimenzija opisuje raspon od minimalnih do obilatih raspolo�ivih sredstava, a druga se odnosi na razlikovanje osoba koje se pri odlukama rukovode naèelima, statusom, odnosno akcijom.

Koja su obilje�ja svakog od pobrojanih segmenata? Iznijet æemo samo najosnovnija:• Ostvarivaèi imaju najviše prihode i samopoštovanje. Rijeè je o ljudima

širokog raspona interesa koji su skloni promjenama. Kupovina je usmjerena prema profinjenijim proizvodima.

slika 3.35.

Segmenti

potrošaèa prema

istra�ivanju

VALS 2

(Farnsworth

Riche, 1989.)

OBILNA SREDSTVA

ISPUNJENI POSTIZATELJI ISKUSITELJI

VJERUJUÆI TE�ITELJI PRAKTIÈARI

OSTVARIVAÈI

USMJERENI

AKCIJI

USMJERENI

STATUSU

USMJERENI

NAÈELIMA

OSKUDNA SREDSTVA

BORCI


• Ispunjeni predstavljaju imuænije potrošaèe koji se rukovode vlastitim naèeli-ma. Zreli su i odgovorni, visokoobrazovani struènjaci. Usmjereni su na obitelj, ali otvoreni novim zamislima. Cijene naobrazbu i putovanja i zdravstveno su osviješteni.

• Vjerujuæi su manje imuæna kategorija potrošaèa koji se rukovode naèelima. Tradicionalniji su od druge grupe, a njihov se �ivot uvelike temelji na obitelji, zajednici, crkvi i naciji. Vjeruju u autoritete.

• Postizatelji su bogatiji od dva segmenta koja se rukovode statusom. Zadovoljstvo im pru�aju posao i obitelj, a kupovina je naèin da poka�u vlastitu uspješnost prijateljima i kolegama.

• Te�itelji vrednuju sliène stvari kao i prethodno opisana kategorija onih koji posti�u, ali raspola�u manjim prihodima. Kupovinom se nastoje pokazati pred drugima, u èemu se ugledaju i natjeèu s imuænijim istomišljenicima.

• Iskusitelji su od svih segmenata najmlaði. Neiscrpnu energiju ula�u u fizièku aktivnost i društvene kontakte te mnogo troše i nastoje kupovati nove proizvode. Te�e bogatstvu i moæi.

• Praktièari su zbog ogranièenih sredstava osobe praktièna duha. Usmjereni na obitelj, posao i fizièku aktivnost, pokazuju malo interesa za šira zbivanja.

• Borci obuhvaæaju najstariji i najsiromašniji dio stanovništva. Sredstva kojima raspola�u toliko su oskudna da ih se ne mo�e smjestiti ni u jedan od tri svjetonazo-ra. Temeljni im se interes sastoji u sigurnosti. Osjetljivi su na cijenu i odani marki.

pr imjena spoznaja o � ivotnim st i lov ima u

market inškoj strategi j i

Svakako najva�nija primjena nalaza dobivenih psihografskim istra�ivanjima je u segmentaciji tr�išta. U svim sluèajevima gdje oèekujemo da segmentacija iskljuèivo na temelju demografskih obilje�ja neæe biti dovoljna, odnosno da æemo odrednice potrošnje morati potra�iti u vrijednosnom sustavu, okrenut æemo se istra�ivanju �ivotnih stilova. Na�alost, kod nas su takva istra�ivanja razmjerno rijetka, a kad se provode, onda ne obuhvate cijelu populaciju ili predstavljaju povjerljive podatke namijenjene iskljuèivo naruèitelju. No, radi ilustracije, tek da prika�emo naèin razmišljanja kakav nas rukovodi u segmentaciji na temelju �ivotnih stilova, poslu�it æemo se amerièkim istra�ivanjem VALS 2, unatoè velikim razlikama u ekonomskom, društvenom i vrijednosnom sustavu. Posve je razum-ljivo da æemo luksuzne proizvode poput jahte ili skupocjenih automobila nuditi prvom segmentu, a crni kruh ili jeftiniji deterd�ent namijenit æemo posljednjem. Meðutim, kojem segmentu æe, primjerice, biti namijenjene Nike tenisice? Èini se da su najbli�i tome oni iz imuænijeg statusno usmjerenog segmenta, Postizatelji, ili pak mlaða kategorija koja naginje novim iskustvima (Iskusitelji), a spremna je na izdašne troškove. Segmentacija za sobom povlaèi barem dvije odluke ve-zane uz osmišljavanje propagandnog pristupa potrošaèima, izbor medija i naèin oglašavanja. Iako je u Hrvatskoj gotovo nezamislivo zapostaviti najjaèi, televizijski medij, sve upuæuje na to da su obje kategorije nešto rjeðe pred televizijskim ekrani-ma te ih valja dodatno privuæi tiskanim oglašavanjem, npr. plakatima. Oglašavanje na televiziji, dakako, mora biti vezano uz sportske emisije i prijenose.

3.6.8.


Potrošaèko se ponašanje oblikuje u meðudjelovanju osobnih i okolinskih faktora koji, zajedno s njime, ulaze u krug uzajamnog determinizma. Veæina psihologa, osobito onih koji zastupaju dispozicijsko gledište, smatra da su unutarnje (psihièke) odrednice iznimno va�ne i nezaobilazne u tumaèenju svakog, pa i potrošaèkog ponašanja. Iako je psihologijske konstrukte koji, prema pretpostavci, utjeèu na ponašanje teško izuèavati odijeljeno jedne od drugih, zbog jasnoæe prikaza smo ih razdvojili.

Na potrošaèko ponašanje utjeèu podjednako afekti (osjeæajnost) i kognicija (misao-nost). Afektivni se odgovori javljaju automatski i ne ukljuèuju razmišljanje, a kognitivni se temelje na obradi informacija, promišljanju i vrednovanju. Neke smo marketinške podra�aje (oglašavanje, proizvode na policama) skloni kognitivno obraditi, dok drugi izazivaju automatsku afektivnu reakciju.

Kognitivni procesi koji se aktiviraju pri prosudbi o nekom proizvodu ili drugoj vrsti marketinških podra�aja su izlo�enost i percepcija te uèenje, pamæenje i organizacija znanja. Percepcija je proces kojim osoba odabire, organizira i tumaèi ulazne podatke iz osjetila u smislenu sliku svijeta što ga okru�uje. Na percepciju podjednako utjeèu svojstva objekta koji se percipira, kao i obilje�ja opa�aèa. Podra�aji uopæe neæe biti za-mijeæeni ako se nalaze ispod apsolutnog praga, najmanjeg intenziteta koji omoguæuje izazivanje osjeta. Osim toga, izmeðu dva slièna podra�aja neæemo uoèiti razliku ako je ona manja od jedva zamjetljive razlike. I jedna i druga psihofi zièka zakonitost va�ne su za osmišljavanje uèinkovite marketinške aktivnosti. Zbog obilja podra�aja kojima smo u svakom trenutku izlo�eni naša je percepcija uvelike selektivna – odabiremo ono što æemo zapaziti. Kako bi preskoèili prepreku selektivnosti, marketinški struènjaci nastoje vlastite poruke uèiniti intenzivnima i kontrastnima. Jedno od va�nih obilje�ja percepcije je organizacija koja omoguæuje strukturiranje podra�aja i zahtijeva manje kognitivne prorade te rastereæuje pamæenje. Temeljna naèela perceptivne organizacije, odnosno uklapanja podra�aja u smislenu cjelinu postavili su u prošlome stoljeæu pri-padnici Gestalt psihologije. Zakonitosti percepcije posebno su, u podruèju marketinga, korisne pri upoznavanju mapiranja proizvoda, izuèavanju imid�a tvrtke, prodajnog mjesta ili proizvoda i opa�aja cijene.

Pamæenje je sposobnost kodiranja, pohranjivanja i ponovna prizivanja informacija u svijest. Poznavanje ovog procesa od iznimne je va�nosti marketinškim struènjacima jer valja osigurati da potencijalni potrošaèi pohrane podatke o proizvodu kako bi ga uzeli u razmatranje pri donošenju odluke o kupnji. Razlikujemo tri razine pamæenja – senzornu, kratkoroènu i dugoroènu. Prva informacije skladišti na rok ne dulji od stotinjak milisekundi, u drugoj se one zadr�avaju najviše do dvadesetak sekundi, a podaci pohranjeni u dugoroènom pamæenju mogu biti oèuvani i cijeli �ivot. Pamæenje æe uvelike olakšati dualno kodiranje u koje je ukljuèena aktivnost obiju hemisfera. Za ponuðaèe je osobito bitno da uspore proces zaboravljanja koji nastupa zbog

Sazetak

sa�etak • 137

propadanja tragova pamæenja, nemoguænosti pronala�enja pohranjene informacije, postiskivanja ili interferencije.

Uèenje je razmjerno postojana promjena u ponašanju ili znanju nastala kao proizvod iskustva ili prakse. Marketinškim je struènjacima osobito va�no nauèiti potrošaèe da cijene i kupuju upravo njihove proizvode, pretvoriti takvo ponašanje u njihovu naviku te ih uèiniti marki odanim kupcima. U upoznavanju razlièitih modaliteta uèenja najviše nam poma�u tri široke teorije: bihevioristièke, kognitivistièke i teorije socijalnog uèenja. Uvjetovanje je oblik uèenja u kojem se odreðeni uvjeti iz okoline uparuju s odgovarajuæom reakcijom (odgovorom). Razlikujemo klasièno uvjetovanje u kojem do uèenja dolazi nizom uparivanja uvjetovanog i neuvjetovanog podra�ja te operantno u kojem uèenje poèiva na povezanosti odgovora i potkrepljenja (svega što poveæava vjerojatnost javljanja istog ponašanja u buduænosti). U nastojanju da uvjere potrošaèe u kvalitetu vlastitih proizvoda marketinški se struènjaci slu�e zakonitostima uvjetovanja, uparujuæi ih s odgovarajuæim neuvjetovanim podra�ajima (npr. erotskog sadr�aja) ili s razlièitim vrstama potkrepljenja (postojanom kvalitetom, nagradnim igrama, bonusima). Teorije socijalnog uèenja poèivaju na saznanjima o uèenju koje se ne temelji na našim vlastitim iskustvima, nego na onome što smo usvojili iz društvenih interakcija, odnosno promatranjem drugih. Potrošaèi æe promijeniti vlastito ponašanje (nauèiti se ponašati drukèije) ako su opazili da tuðe ponašanje dovodi do povoljnog ishoda. Koristeæi se tom zakonitošæu, marketinški se struènjaci slu�e modelima koji demonstriraju povoljne posljedice što ih izaziva uporaba njihova proizvoda. Kogniti-v ne teorije bave se uèenjem koje ne nastaje kao plod pokušaja i pogreške, nego kao rezultat razumijevanja pojave, èime pridonosi opæem znanju, primjenjivom u širokom rasponu situacija.

Naš kognitivni sustav stvara strukture znanja putem asocijativnih mre�a koje razlièita znanja povezuju i zdru�uju brojnim vezama. Da bi razumjeli potrošaèko ponašanje, marketinški struènjaci moraju imati pribli�nu sliku o tome koja znanja potrošaèi posjeduju u vlastitom pamæenju i na koji naèin su ona organizirana. Koristeæi se zakonitostima kognitivnog uèenja, marketinški struènjaci nastoje poveæati vjerojat-nost kupovine vlastitih proizvoda. Ponekad takvom ishodu vodi poveæavanje kolièine informacija što je potrošaèi posjeduju o nekom proizvodu, a ponekad drugaèija orga-nizacija postojeæeg znanja.

Istra�ivanje motivacije mo�e se svesti na pokušaj otkrivanja uzroka ljudskog ponašanja. Za marketinške struènjake èesto je od presudne va�nosti utvrditi zašto netko kupuje neki proizvod. Motivi predstavljaju posebnu vrstu uzroka – u njihovoj pozadini stoje potrebe i �elje koje potièu i usmjeravaju naše ponašanje prema odgovarajuæim ciljevi-ma. Brojni modeli koji tumaèe ljudsko ponašanje mogu se razvrstati u nekoliko širokih teorijskih pristupa – bihevioristièki, biologistièki i kognitivistièki pristup te teorija po-treba. Sukladno biološkom gledištu, ljudsko je ponašanje rigidno, najveæim dijelom pokretano nepromjenjivim instinktima te uvelike lišeno svijesti o motivima i ciljevima koji ga usmjeruju. Jedna od najpoznatijih biologistièkih teorija motivacije Freudova je psihoanaliza. Freud je èovjeka pojmio kao nesvjesno stvorenje bez moguænosti slobodnog odluèivanja, koje ne samo da ne mo�e donositi racionalne odluke, nego nije


kadro vladati ni samim sobom. Dvije temeljne postavke Freudove motivacijske teorije su te�nja za homeostazom, nastojanjem da se oèuva postojano unutarnje okru�enje, odnosno ravnote�a i hedonizam, koji zadovoljstvo postavlja kao temeljni cilj u �ivotu. Bihevioristièke teorije motivacije najva�nijim odrednicama i usmjerivaèima ljudskog ponašanja smatraju nagon i potkrepljenje. Prema svojevremeno iznimno utjecajnom Hullovu modelu, ponašanje je rezultanta djelovanja triju odrednica – navike, nagona i poticaja. Za razliku od njega, Skinner, drugi poznati bihevioristièki teoretièar, smatrao je da je za razumijevanje ponašanja dovoljno znati kakvom je re�imu potkrepljenja ta osoba u prošlosti bila izlo�ena. Skinner je dr�ao da potkrepljenje mo�e zamijeniti oba temeljna Hullova konstrukta, nagon i poticaj. Teorije potreba usredotoèene su na prepoznavanje i klasifi ciranje potreba kao temeljnih pokretaèa ljudske aktivnosti, pri èemu prevladava deskriptivan taksonomski pristup. Ponašanje pojedinca karakterizi-rano je, sukladno Murrayevu mišljenju, stalnom interakcijom i dinamikom razlièitih potreba. One su organizirane prema naèelu hijerarhije tako da osoba najprije te�i zadovoljenju urgentnih potreba, a tek potom onih manje naglašenih. Slièan, ali mnogo razraðeniji model razvio je Maslow, koji smatra da motivacijsku dinamiku najbolje opisuje hijerarhija potreba ustrojena prema va�nosti, pri èemu najni�u razinu èine fi ziološke potrebe, a najvišu te�nja za samoaktualizacijom. Kognitivistièki model motivacije velikim je dijelom nastao kao reakcija na dotad dominantnu istra�ivaèku paradigmu, ranije opisanu Hullovu teoriju. Naglašavanje dvaju pojmova – oèekivanja i poticaja – dovelo je do stvaranja teorija oèekivanja – vrijednosti koje su dominirale izuèavanjem motivacije gotovo dva desetljeæa, od poèetka šezdesetih do poèetka osamdesetih godina prošlog stoljeæa. U osnovi teorija oèekivanja – vrijednosti stoji pretpostavka da pojavljivanje nekog ponašanja ovisi o dva èimbenika, vjerojatnosti da æe to ponašanje dovesti do nekog cilja i subjektivne vrijednosti tog cilja. Drugu grupu kognitivistièkih teorija èine atribucijski pristupi u èijoj osnovi le�i pretpostavka da su ljudi motivirani da shvate i ovladaju vlastitom okolinom. Prema atribucijskoj teoriji, èijim se utemeljiteljem smatra Heider, ljude pokreæe nastojanje da misaono ovladaju uzroèno-posljediènim odnosima okoline koja ih okru�uje.

Liènost je hipotetièka psihièka struktura koja unosi postojanost u naše ponašanje i èini nas posebnim i jedinstvenim u odnosu na sve ostale ljudske jedinke. Izuèavanje lièno-sti predstavlja svojevrsnu sintezu spoznaja do kojih se došlo u prouèavanju razlièitih vidova ljudskog ponašanja i s njime povezanih psihièkih procesa. U novije vrijeme psihologijom liènosti dominira teorija osobina liènosti koja je ujedno i najkorisnija za praktiènu marketinšku primjenu. Ova teorija poèiva na dvije bitne pretpostavke – da ljudi posjeduju široke i stabilne osobine ili dispozicije da se ponašaju razmjerno dosljedno u razlièitim situacijama te da se prema izra�enosti tih dispozicija razlikuju od svih drugih ljudi. Eysenck, autor nekad vrlo utjecajne teorije, sagledava liènost kao hijerarhijski sustav saèinjen od èetiri razine opæenitosti. Prema njegovu modelu, tri su temeljne dimenzije liènosti, i to psihoticizam prema kontroli impulsa, ekstraverzija prema introverziji i neuroticizam prema stabilnosti. Posljednjih godina najveæu po-pularnost meðu personolozima u�iva peterodimenzionalni model liènosti utemeljen i zaèet na leksièkoj hipotezi. Pet temeljnih dimenzija koje èine “Big Five” ili Velepetori model tradicionalno su obilje�avane brojevima i nazivane: (I) surgencija ili ekstraver-zija; (II) ugodnost; (III) savjesnost ili pouzdanost; (IV) emocionalna stabilnost i (V)

sa�etak • 139

kultura, intelekt ili otvorenost prema iskustvu. S obzirom na znaèaj što ga posjeduju kao razlikovna obilje�ja meðu ljudima, osobine liènosti iznimno su korisne pri seg-mentaciji potrošaèke populacije.

Za ponuðaèe je èesto od kljuène va�nosti da potrošaèi usvoje i zadr�e pozitivne sta-vove prema njihovoj marki. Stav predstavlja zbirno vrednovanje (evaluaciju) objekta smješteno na dimenzijama poput povoljno – nepovoljno, dobro – loše, ugodno – neugodno. Stavovi potrošaèa su zbirna vrednovanja razlièitih robnih marki, ali su nam va�ni primarno kao odrednice i pokazatelji ponašanja. Uska povezanost kognicije, vrednovanja i namjere ponašanja omoguæuje marketinškim struènjacima razlièite stra-tegije u nastojanju plasiranja vlastita proizvoda. Jedna od najpoznatijih teorija kojom se nastoje povezati uvjerenja i stavovi je Fishbeinov višeosobinski model, prema kojem je stav prema nekoj robnoj marki funkcija snage istaknutih uvjerenja prema njoj i njihova vrednovanja. Prvi i vjerojatno najpoznatiji model kojim se nastoji objasniti psihološka pozadina utjecaja stavova na ponašanje ponudio je Fishbein u teoriji razum-nog djelovanja. Prema njoj su za predviðanje ponašanja potrebni i znaèajni stavovi prema ponašanju i subjektivna norma.

�ivotni stil je zbirni konstrukt koji kazuje kako ljudi �ive te na koji naèin troše vrijeme i novac. Rijeè je o konstruktu veæe praktiène nego teorijske va�nosti, što ga èini posebno zanimljivim u marketingu. �ivotni stil odra�ava, kako se obièava reæi, uvjerenje, zani-manje i djelovanje. Neki od vrlo popularnih naèina segmentacije potrošaèa utemeljeni su upravo na konceptu �ivotnog stila.

kulturalne odrednice • 141

Okolinske odrednice potrošaèkog ponašanja

44Poput svih drugih oblika ponašanja potrošaèko je ponašanje u podjednakoj mjeri pokretano izvana i iznutra. Okolinske odrednice takva ponašanja brojne su i raz-novrsne, a ogranièimo li se iskljuèivo na psihologiju, sa�imaju sve ono što inaèe okuplja široko podruèje socijalne i ekološke psihologije. Shematski se okolinski utjecaji daju prikazati sljedeæom slikom:

slika 4.1.

Odnos okolinskih i

osobnih odrednica

potrošaèkog

ponašanja

KULTURALNI UTJECAJI

GRUPNI UTJECAJI

SITUACIJSKI UTJECAJI

POJEDINAC

POTROŠAÈKO

PONAŠANJE

SOCIJALNA

PSIHOLOGIJA

EKOLOŠKA

PSIHOLOGIJA

PSIHOLOGIJA

LIÈNOSTI

142 • dio 4: okolinske odrednice potrošaèkog ponašanja

Kulturalne odrednice

Najširi okolinski èimbenik koji utjeèe na potrošaèko ponašanje svakako je kultura, kao odraz vrijednosti i normi nekog društva. Kulturalni utjecaji iznimno su sna�ni jer su procesom socijalizacije ugraðeni u pojedinèev vrijednosni sustav. Kultura i nije drugo nego skup društveno priznatih vrijednosti koje se prenose na pripadnike zajednice jezikom i simbolima. Znaèenje kulture bilo je mnogo manje naglašeno u vremenu u kojem je meðunarodna trgovina bila slabo razvijena. Danas je, oso-bito za velike tvrtke, od kljuène va�nosti poznavati vrijednosne sustave drugih kultura. Ako poruke namijenjene jednoj kulturi jednostavno prenosimo na drugu, postoji velika opasnost da budemo pogrešno shvaæeni ili da naša poruka, koja poèiva na vrijednostima jedne zajednice, bude u suprotnosti s onima iz druge. �elimo li, primjerice, konzumaciju nekog bezalkoholnog napitka reklamirati prikazujuæi je kao odraz individualizma i samosvojnosti, vjerojatno æemo postiæi uspjeh u granicama zapadne kulture koja visoko cijeni takve vrijednosti. No, ako na isti naèin pristupimo promociji proizvoda u drugim dijelovima svijeta, pokazat æe se da u mnogim sluèajevima dolazi do ne�eljenih uèinaka.

Druga, mo�da još va�nija pojedinost vezana za kulturu je èinjenica da mnogi pripadnici neke kulture nisu skloni podr�ati sve društveno prihvaæene vrijedno-sti. Skupine koje posjeduju zajednièke vrijednosti, a istodobno odbacuju neke uvrije�ene društvene vrednote nazivaju se subkulturama, a moguæe ih je definirati dobno, regionalno, nacionalno ili putem vjerske pripadnosti.

vr i j ednost i

U najširem smislu vrijednosti su uvjerenja o tome što je dobro i po�eljno. Psihologija, meðutim, tom pojmu pridaje mnogo specifiènije znaèenje, prepoz-najuæi ga kao va�nu motivacijsku odrednicu i postojanog usmjerivaèa ponašanja, koja odra�ava posebnu organizaciju potreba, �elja i ciljeva. Vrijednosti se obièno smatraju nauèenima, i to još u ranim fazama socijalizacije. Glavni prijenosnici kulturalnih vrijednosti su obitelj, škola i religijske ustanove. Vrijednosti, kako smo veæ ranije naglasili, uvelike upravljaju ponašanjem usmjerujuæi ga prema uspostav-ljanju odgovarajuæih normi. Takve norme reguliraju naše svakidašnje ponašanje u društvu, za stolom i u svim drugim uobièajenim situacijama. Vrijednosti su istodobno trajne, ali i promjenjive. Neke od temeljnih vrijednosti društva, poput slobode, individualnosti i poštenja nisu se s vremenom bitno mijenjale. Neke druge podlo�ne su izrazitim promjenama, pogotovo u društvima koja su, poput hrvatskog, prošla velike politièko-ideološko-vrijednosne zaokrete. Neke od tradi-cionalnih vrijednosti svojstvenih amerièkoj i uopæe zapadnoj kulturi koje slu�e kao okosnica veæine propagandnih akcija su, prema Assaelu (1995.): materijalizam, individualizam, mladost, radna etika, napredak, sloboda i aktivnost.

Materijalizam se ogleda u potrebi pribavljanja predmeta i bogatstva, a sastoji se iz dva vida – instrumentalnog i terminalnog. U prvom je materijalizam sred-stvo za postizanje nekog cilja, primjerice u sluèaju kupovine br�eg raèunala radi

4.1.

4.1 .1 .


veæe uèinkovitosti na poslu ili sigurnijeg automobila zbog obiteljskih potreba. Materijalizam kao terminalna vrijednost sam je sebi svrhom, kao u sluèaju ku-povine nakita ili umjetnièkih predmeta, ali i pri kupnji automobila, raèunala ili drugih proizvoda ne zbog njihove funkcionalnosti, nego statusa što ga naznaèuju. Materijalizam je prevladavajuæa vrijednost ne samo u zapadnome svijetu, ali neka društva u veæoj mjeri njeguju duhovne vrednote, dok, primjerice, komunistièke dr�ave nastoje potisnuti materijalizam nasilnim dokidanjem osobnog vlasništva.

Individualizam je takoðer jedna od èestih vrijednosnih poluga promotivnih kampanja. U mnogim je društvima osobna inicijativa cjenjenija od konformiranja grupnim ciljevima. Meðutim, u drugim kulturama na cijeni je kolektivizam. To nije sluèaj samo u komunistièkim zemljama, nego i, primjerice, u Japanu.

Osobe u zapadnoj kulturi u veæini su zaokupljene nastojanjem da izgledom i ponašanjem djeluju mlaðe. Tome je prilagoðeno i oglašavanje u kojem se i zrele osobe nastoje prikazati kao mladolike, aktivne i vitalne. Takvim vrijednostima podešena je i cijela kozmetièka industrija, kao i sve brojnije teretane i vje�baonice. Ne njeguju, meðutim, sve kulture takvo divljenje prema mladosti. U Aziji je starost mnogo cjenjenija nego u Americi i Europi te se u oglašavanju èesto susreæu i starije osobe.

Radna etika jedna je od tradicionalnih vrijednosti zapadnjaèkog naèina �ivota, ali je u još stro�em obliku prisutna u istoènjaèkim kulturama poput japanske. Reklamne poruke pozivaju se na ovu vrijednost prikazujuæi je ili kao nagradu samu po sebi (zbog samoaktualizacije) ili kao instrument dola�enja do nagrade. U prvom sluèaju ona je shvaæena kao terminalna, a u potonjem kao instrumentalna vrijednost.

Aktivnost je vrijednost koja ima ponešto od ranije pobrojanih vrednota vezanih uz mladost i radnu etiku. Odra�ava po�eljnost fizièkog kretanja, ali i ubrzanog ritma poslovnih aktivnosti. Donedavno ova vrijednost nije bila svojstvena veæini kultura, nego samo uskom krugu zapadnjaèkih društava, no u novije vrijeme sve veæi krug zemalja prikljuèuje se ovom trendu, pripisujuæi povišenoj aktivnosti po�eljan predznak.

Sloboda i napredak dvije su gotovo univerzalne vrijednosti koje ne poznaju gra-nice meðu kulturama. Prva odra�ava ideale jednakosti i slobode izra�avanja za sve. U marketingu ona podrazumijeva prava potrošaèa da izaberu, budu obaviješteni, imaju na raspolaganju kvalitetne i sigurne proizvode te drugo. Napredak odra�ava povjerenje u tehnologiju i neprekidno poboljšavanje uvjeta �ivota.

Najpoznatiji i najèešæe korišteni mjerni instrument za procjenu neèijih vrijednosti svakako je Rokeacheva ljestvica vrijednosti. Rokeach (1973.) je vjerovao da se vrijednosti podjednako odnose na krajnje ciljeve neèije aktivnosti (krajnje ili terminalne vrijednosti), kao i na naèine ponašanja kojima ih ljudi nastoje postiæi (instrumentalne vrijednosti). Definirao je vrijednosti kao trajna uvjerenja da je neki oblik ponašanja ili krajnji cilj osobno ili društveno prihvatljiviji od drugog naèina ponašanja ili cilja. Nastojeæi procijeniti prioritetne vrijednosti, Rokeach je od ispitanika tra�io da poredaju ponuðene vrijednosti po va�nosti.

Mjerenje

vrijednosti

vidi sliku 4.2.

str. 144


slika 4.2.

Oglas utjelovljuje

vrijednosti mladosti,

individualizma i

aktivnosti


TERMINALNE VRIJEDNOSTI

UDOBAN �IVOT

UZBUDLJIV �IVOT

OSJEÆAJ POSTIGNUÆA

MIR U SVIJETU

SVIJET LJEPOTE

JEDNAKOST

OBITELJSKA SIGURNOST

SLOBODA

SREÆA

UNUTARNJI SKLAD

ZRELA LJUBAV

NACIONALNA SIGURNOST

U�ITAK

SPASENJE

SAMOPOŠTOVANJE

DRUŠTVENO PRIZNANJE

ISKRENO PRIJATELJSTVO

MUDROST

INSTRUMENTALNE VRIJEDNOSTI

AMBICIOZAN

ŠIROKIH NAZORA

SPOSOBAN

RADOSTAN

ÈIST

HRABAR

SKLON PRAŠTANJU

SKLON POMAGANJU

POŠTEN

MAŠTOVIT

NEOVISAN

INTELEKTUALAN

LOGIÈAN

BRI�AN

POSLUŠAN

PRISTOJAN

ODGOVORAN

KONTROLIRAN

Strategije što se koriste u marketingu obièno poèivaju na temeljnim vrijednostima tako da se proizvodi i usluge redovito prikazuju kao naèin ispunjavanja ciljeva vezanih za njih. Proizvodi na taj naèin postaju instrumenti u postizanju po�eljnih vrijednosti neke kulture. Prema Rosenbergovoj (1956.) teoriji, potrošaèi æe vred-novati proizvod u skladu sa stupnjem u kojem odra�avaju po�eljne vrijednosti. Potrošaèi prosuðuju predviðene posljedice vlastitih postupaka i kupuju proizvode koji æe dovesti do po�eljnih ishoda. Netko mo�e naglašeno vrednovati udobnost, dok æe druga osoba istodobno te�iti uzbudljivom �ivotu. Raspola�uæi istim nov-èanim iznosom, jedna od njih æe zabavu potra�iti u dobro opremljenom kuænom kinu, a druga æe ulo�iti u putovanje egzotiènim krajevima.

Da bi razotkrili vezu izmeðu obilje�ja proizvoda, potrošaèkih ciljeva i krajnjih vrijednosti što stoje u njihovoj pozadini, Reynolds i Gutman razvili su metodu “Uspinjanja ljestvama”. Ona obuhvaæa niz razgovora s potrošaèima u kojima se oni navode da prepoznaju sve apstraktnije razloge potrošnje s krajnjim ishodištem u nekoj temeljnoj vrijednosti. Na primjer, razlog neèijeg �vakanja �vakaæe gume s xylitolom bez šeæera mo�e biti kontrola tjelesne te�ine i briga o higijeni zuba. U pozadini ovih “prizemnih” ciljeva nalazi se potreba za boljim izgledom i vjerojatno u konaènici vrijednost samopoštovanja. Struènjaci potom mogu dobivene rezultate koristiti za osmišljavanje tr�išne strategije, što se obièno odvija u tri koraka:

• Analiza elemenata poruke koji moraju biti sadr�ani kako bi do izra�aja došla po�eljna obilje�ja proizvoda; u gornjem primjeru to su svakako odsustvo šeæera i prisustvo tvari koja spreèava karijes.

tablica 4.1.

Terminalne i

instrumentalne

vrijednosti

(Rokeach, 1973.)

Vrijednosti i

potrošaèko

ponašanje


• Analiza koristi, odnosno pozitivnih posljedica što æe ih osjetiti potrošaèi nakon korištenja proizvoda; u gornjem primjeru to je povezivanje xylitola i odsu-stva šeæera s kontrolom te�ine i zdravljem zubi.

• Povezivanje obilje�ja i koristi što ih nosi proizvod s krajnjim vrijed-nostima; pri oglašavanju �vakaæe gume bez šeæera valja pokazati da su oba korisna ishoda kojima vodi, zdravi zubi i vitkost, u slu�bi boljeg izgleda i veæeg samopoštovanja; u veæini reklamnih poruka ta se veza uspostavlja korištenjem atraktivnih protagonista koji dr�anjem ili odjeæom dodatno naglašavaju vlastito samopoštovanje.

Jednom kad je reklama napravljena, procjenjuje se u odnosu na sposobnost da pove�e obilje�ja proizvoda s krajnjim vrijednostima, odnosno elemente poruke s korišæu što je pru�a potrošaèima, a potom i s vrijednostima na kojima one poèivaju.

Proizvodi i usluge redovito su, kako vidimo, odraz kulture u kojoj �ivimo, a njihova kulturalna znaèenja iskazana su u simbolièkom obliku. Potrošaèi èesto kupuju neki proizvod zbog njegova simbolièkog znaèenja, a ne stvarne korisnosti. Pijuæi Coca-Colu èinimo mnogo više od gašenja �eði, tim ponašanjem pokazujemo da smo mladi ili se takvima osjeæamo. Sliènu simboliku nose i Levi’s traperice koje usto znaèe slobodu, nesputanost i individualizam.

Tharp i Scott (1990.) utvrdili su pet simbolièkih uloga proizvoda koji odra�avaju kulturalne vrijednosti:

• Proizvod kao sredstvo oznaèavanja društvenog statusa – proizvodi èesto ukazuju na potrošaèev polo�aj u društvu. Posjedovanje Mercedesa je neupitan statusni simbol, kao i Rolexov sat ili Armanijevo odijelo. Marketinški struènjaci pokušavaju vlastite proizvode osmisliti kao simbole presti�a jer time osiguravaju njihovu veæu potra�nju i bolju prodaju.

• Proizvodi kao sredstvo samoizra�avanja – proizvodi odra�avaju vrijednosti koje su potrošaèima najva�nije. Zbog toga ih struènjaci nastoje povezati sa simbo-lima individualizma, postignuæa, samoostvarenja ili drugih vrijednosti zastupljenih u ciljnoj populaciji.

• Proizvodi kao sredstvo dijeljenja iskustava – proizvodi èesto simboliziraju odreðena društvena dogaðanja. Vino, primjerice, mo�e poslu�iti kao simbol veèere u intimnom društvu, pivo buène zabave, a zlatni se nakit mo�e prikazati kao dar za posebne prigode. Ovisno o naèinu reklamiranja, svaki proizvod mo�e postati simbolom prigode koja pru�a moguænost dijeljenja iskustva.

• Proizvodi kao sredstvo postizanja zadovoljstva – ponekad su proizvodi više simbol hedonizma nego korisnosti. Primjeri su prehrambeni proizvodi, nakit, parfemi, odjeæa i drugo. Meðu kulturama postoje katkad i naglašene razlike koji æe vid proizvoda oglašavanjem biti istaknut, neke kulture su sklone korisnosti, a druge hedonizmu. Isti æe proizvodi u jednih biti obilje�eni u�itkom, a u drugih svrsishodnošæu i praktiènošæu.

• Proizvodi kao podsjetnik na prošla iskustva – simbolièka vrijednost proizvoda èesto je sadr�ana u njihovu povezivanju s prošlim iskustvima. Sentimentalna èuvstva koja na taj naèin pokreæu mogu potaknuti kupnju. Takvom se strategijom mo�emo poslu�iti nudeæi proizvode naraštajima koji su u prošlosti


konzumirali neki proizvod (primjerice, napitke za mlade ili slatkiše starijim generacijama).

Kako bi razumjeli na koji naèin ljudi crpe znaèenje iz simbola, istra�ivaèi moraju biti upoznati sa znaèenjem simbola u nekoj kulturi. U tome im poma�e semiotika, disciplina koja se bavi znaèenjem znakova i simbola. Problem se mo�e javiti ako razlièite kulture na razlièit naèin išèitavaju znaèenje pojedinih simbola.

Kultura ne utjeèe samo na naèin na koji se proizvodi predstavljaju, nego i na naèin njihove potrošnje. Govorimo li o potrošaèkom ponašanju kao odrazu kulture i usvojenih vrijednosti nekog društva, pribli�avamo se pojmu rituala koji podrazu-mijeva niz simbolièkih ponašanja koja se pojavljuju jedno za drugim i uèestalo ponavljaju (Rook, 1985.). Rituali u našoj kulturi su aktivnosti poput ureðivanja (mazanje, šminkanje, èešljanje itd.), izlazaka, odlazaka na more, ali i posebno sveèanih prigoda poput sprovoda, vjenèanja ili blagdanskih slavlja. Svaka od ovih situacija nala�e posebne oblike ponašanja, ali i, što je sa stajališta marketinga mnogo va�nije, upotrebu odreðenih ritualnih predmeta. Marketinški struènjaci nastoje vlastite proizvode nametnuti kao predmete va�ne za ritualnu potrošnju. Na takav se naèin reklamiraju razlièiti bo�iæni ukrasi i kolaèi, cvijeæe i darovi u vrijeme Valentinova, prstenje kao dio rituala vjenèanja ili linije kozmetièkih proizvoda kao neizostavan dio rituala ureðivanja.

meðukulturalne razl ike

Marketing koji se obraæa vanjskim tr�ištima sve je va�nija sastavnica velikih multi-nacionalnih tvrtki. Njihovu poslovanju je svojstveno da ostvaruju veæu dobit izvan matiènog tr�išta, što pitanje meðukulturalnih razlika stavlja na posebno istaknuto mjesto. U pravilu, za proboj na strano tr�ište potrebno je upoznati obilje�ja kulture i prilagoditi im se u marketinškom smislu. U svakom sluèaju kulturalne razlike nameæu potrebu razvijanja posebnih, lokaliziranih tr�išnih strategija iako sve broj-niji globalni utjecaji omoguæuju da one do izvjesne mjere budu i standardizirane. Najmanje su èetiri èimbenika koji utjeèu na oblikovanje marketinške strategije na stranim tr�ištima:

• vrijednosti i obièaji potrošaèa• jezik• simboli• ekonomsko okru�je.

Ranije smo, nabrajajuæi vrijednosti smatrane temeljnima u amerièkoj i uopæe za-padnoj kulturi, naglasili da nije rijeè o univerzalnim i opæeprihvaæenim �ivotnim smjernicama. Unatoè procesu globalizacije, svijet još ne poèiva na istim vrijednosti-ma. U zapadnoj kulturi na cijeni su individualizam, mladost i postignuæe, a drugdje su te vrijednosti potisnute u stranu dajuæi prostora kolektivizmu, prihvaæanju vlastitog mjesta u društvu i poštivanju zrele dobi. Tvrtke koje ne pridaju dovoljno pozornosti kulturalnim razlikama èesto podbace zbog nerazumijevanja lokalnih obièaja i vrijednosti. Spomenimo samo primjer poznate tvrtke koja je vlastitu pastu

Kultura i

potrošnja

4.1 .2 .

Vrijednosti

i obièaji

potrošaèa


za zube u jugoistoènoj Aziji nastojala reklamirati na isti naèin kao kod domicilnih potrošaèa, prikazujuæi je kao sredstvo koje æe pridonijeti bjelini zuba. Na�alost, kampanja je bila neuèinkovita iz oèiglednog razloga. �itelji okolnih zemalja obièa-vali su �vakati sjemenke betela kako bi vlastite zube uèinili tamnijima, što je u tim krajevima bio pokazatelj društvenog presti�a (Ricks, 1983.).

Jezik, èija je uloga u potrošaèkom ponašanju èesto zanemarivana, predstavlja sredstvo prenošenja obièaja i vjerovanja svojstvenih kulturi. Marketinški struènjaci moraju biti svjesni znaèenja i jeziènih nijansi pri prodaji robe na stranom tr�ištu. Mnogi su nesporazumi rezultat upravo nedovoljnog obaziranja na jeziène i dija-lektalne osobitosti. Primjerice, General Motors je otkrio kako marku automobila Nova mora u Španjolskoj zamijeniti drugim imenom jer u izravnom prijevodu ono znaèi “ne ide”. Prisjetimo se i ne tako davnog primjera s prostora bivše Jugoslavije u kojem je Šabaèka industrija tekstila, podcjenjujuæi svjetsku snagu i rasprostranje-nost engleskog jezika, vlastite proizvode reklamirala kraticom ŠIT.

Simboli takoðer utjeèu na kupovno ponašanje. Meðu najsna�nijim simbolima, koji ujedno pridonose najveæoj zbrci i moguæim meðukulturalnim nesporazumima, svakako su boje. Ru�ièasta se u veæini zapadnih zemalja vezuje za �enski spol ili, ako su u pitanju muškarci, uz homoseksualce. Snagu tog simbola podcijenili su i neki domaæi marketinški struènjaci koji su u jednoj pivskoj reklami protagonista odjenuli u ru�ièastu košulju. U veæini muških fokus grupa javila se pomisao o homoseksualizmu, itekako nepovoljna za buduæu prodaju reklamiranog proizvoda. �ivotinje kao simbole takoðer mogu razlièito shvatiti i protumaèiti potrošaèi u raznim dijelovima svijeta.

Ulazak na drugo tr�ište redovito podrazumijeva prilagoðavanje uvjetima gospo-darstva koji u njemu vladaju. Ekonomsko okru�enje obuhvaæa �ivotni standard, infrastrukturu i gospodarsku politiku. Na razvijenim tr�ištima zapadnih zemalja potrošaèi beziznimno posjeduju telefon i televizor, dok je to u manje razvijenim zemljama mnogo rjeða pojava. Toj se razlici mora prilagoditi marketing, primjerice odustajuæi od telefonskih istra�ivanja ako ustanovi da je pokrivenost nezadovolja-vajuæa ili preusmjerujuæi oglašavanje na druge kanale ako se poka�e da televizija ne dopire do ciljne populacije. Od velike je va�nosti i postojanje izgraðene infra-strukture, telekomunikacijskih medija, cestovnih pravaca, poslovnih i skladišnih zgrada i drugoga. Neki proizvodi zasigurno ne mogu opstati na tr�ištu kojemu manjkaju minimalni infrastrukturni kapaciteti za njegovu distribuciju. Primjerice, smrznuta hrana nema izgleda na tr�ištu kojemu nedostaju skladišta hladnjaèe i brzi prometni pravci. Gospodarska politika takoðer mo�e utjecati na potrošaèko ponašanje, pogotovo ako se vlastita proizvodnja brani visokim nametima i cari-nama na uvoznu robu.

Jezik

Simboli

Ekonomsko

okru�enje


globalni ut jeca j i na ponašanje

Dosad smo govorili samo o meðukulturalnim razlikama navodeæi ih kao moguæi razlog posrtanja tr�išne strategije koja ih ne uzima u obzir. Ne smijemo, meðutim, smetnuti s uma ni suprotna kretanja, sve veæeg pribli�avanja kultura. Pobornici globalnih strategija spominju sve veæu sliènost u ukusima i vrijednostima razlièitih kultura. Unapreðenje prometnih veza i komunikacijske mre�e je uvelike olakšalo globalnu distribuciju i oglašavanje, no globalne utjecaje u još su veæoj mjeri pospješila neka suvremena društvena kretanja (Assael, 1995.):

• Pojava globalnih medija poput svjetski poznatih satelitskih programaMTV-ja ili CNN-a. Njihovom pojavom marketinškim je struènjacima omoguæeno da lakše doðu do potrošaèa širom svijeta, što stvaranje svjetske marke èini izvedivim. Prema nekim komunikacijskim teorijama, osobe su sklone sagledavati svijet u skladu s informacijama koje im podastiru mediji masovne komunikacije. Sukladno tome, uèestali gledatelji globalnih medija razvili bi podudarno viðenje realnosti zbog izlo�enosti sliènim podra�ajima. Mediji poput MTV-ja ili CNN-a mogu se smatrati kreatorima i promotorima normi i vrijednost na globalnoj osnovi.

• Globalni mladi naraštaji proizvod su podjednako svjetski raširenih medija, ali i nesmetane i brze fizièke i informacijske komunikacije meðu razlièitim dijelo-vima svijeta. Takvi uvjeti pogoduju uspostavi zajednièkih normi i vrijednosti meðu mladima širom svijeta. Zbog toga mladi u Hrvatskoj imaju više toga zajednièkog s mladima iz ostalih svjetskih zemalja nego sa starijima u vlastitoj domovini.

• Jedinstvena demografska kretanja takoðer u odreðenoj mjeri ohrabruju pojavu globalnog marketinga. Pojave poput sve veæeg udjela zaposlenih �ena, samaèkih kuæanstava, poveæani broj razvoda, odgaðanje vjenèanja i manji broj djece svojstvene su brojnim zemljama svijetu. Prepoznavanje potreba takvih, novonastalih kategorija potrošaèa mo�e se stoga pretoèiti u tr�išnu strategiju na globalnoj razini.

• Smanjivanje trgovinskih barijera olakšava protok roba i usluga izmeðu ze-malja. Europska unija koja je još prije desetak godina ukinula trgovinske prepreke izmeðu zemalja èlanica, da bi nedavno uvela i zajednièku valutu euro, uèinila je mnogo na homogenizaciji europskog tr�išta, èime je omoguæila stvaranje europske marke proizvoda.

• Amerikanizacija potrošaèkih vrijednosti sve je prisutnija na svjetskom tr�ištu, osobito nakon pada komunizma u istoènoj Europi. Amerièka roba sve više poprima znaèenje statusnog simbola, a vrijednosti prerastaju nacionalne okvire, postajuæi dio globalne baštine. Coca-Cola i McDonald’s restorani odavno su prestali biti zaštitnim znakom iskljuèivo Sjedinjenih Dr�ava, a primjeri amerikanizacije mogu se naæi i u zemljama politièki ili kulturom tradicionalno nesklonima ame-rièkom sustavu vrijednosti, primjerice Rusiji, Japanu ili Kini.

4.1 .3 .


globalne i lokalne strategi je

Èesto nije jednostavno donijeti odluku o tome treba li neki proizvod tr�išno osmi-sliti na globalnoj ili lokalnoj osnovi. Prednosti obaju pristupa su oèite, kao i njihovi nedostaci. Globalna strategija je neosjetljiva na fine meðukulturalne razlike, što u pojedinim sluèajevima mo�e rezultirati potpunim fijaskom, ali je vrlo ekonomièna i štedljiva. Naprotiv, strategija zasnovana na lokalnim vrijednostima je iznimno skupa jer zahtijeva poseban pristup u svakoj zemlji u kojoj se primjenjuje. Zbog toga tvrtke u pravilu provode fleksibilnu globalnu strategiju, oplemenjenu i prila-goðenu lokalnom potrošaèu.

subkulturalni ut jeca j i

Nijedno društvo nije u toj mjeri homogeno da svi njegovi pripadnici dijele iste vrijednosti. Segmenti društva koji njeguju zajednièke obièaje i vrijednosti, koje ih razlikuju od ostatka društva, èine subkulturu. Pojedinci koji se prepoznaju kao dijelovi takve (religijske, nacionalne, regionalne, dobne ili druge) skupine usvajaju posebne norme i vrijednosti te, što je za nas posebno va�no, èesto kupuju iste marke i proizvode.

Obilje�ja koja neku skupinu èine subkulturom su:• razlièitost – što više neka subkultura tra�i i njeguje poseban identitet, to je

njezin utjecaj naglašeniji;• homogenost – tek ako su vrijednosti unutar grupe ujednaèene, mo�e doæi

do sna�nijeg utjecaja na pripadnike;• odijeljenost – u krajnjim sluèajevima subkulture se povlaèe iz društva te�eæi

izolaciji.

Dok su u nekim multikulturalnim zajednicama, poput amerièke, subkulture uistinu va�ne u definiranju tr�išne strategije, u drugim zemljama, poput Hrvatske, one nisu od presudnog znaèenja.

4.1 .4.

4.1 .5 .

grupni utjecaji • 151

Grupni utjecaji

Neke od najva�nijih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja svakako su grupni utjecaji, osobito onih grupa koje slu�e kao uporište pri usvajanju uvjerenja, stavova i modela ponašanja (Myers, 1993.). Takve skupine koje izravno utjeèu na naše ponašanje povjeravajuæi nam uloge i nameæuæi standarde postupanja nazivaju se referentnim grupama. Osvrnemo li se oko sebe, ustanovit æemo da se veæina dogaðanja odvija pod veæim ili manjim, ali uvijek prisutnim utjecajem neke refe-rentne grupe. Primjerice, adolescent mo�e jesti hamburgere ili pušiti cigarete zato što to èini njegova referentna vršnjaèka grupa, uredski èinovnik odijeva odijelo i kravatu jer to èini njegova referentna grupa kolega s posla, dijete gleda crtani film jer to èine i sva druga djeca iz njegova razreda. U kojoj æe mjeri utjecaj grupe na kupovno ponašanje biti naglašen, ovisi o tri èimbenika:

• pojedinèevu stavu prema grupi • prirodi grupe• vrsti proizvoda.

Grupa æe više utjecati na potrošaèko ponašanje što je pojedinac više opa�a kao vjerodostojan izvor informacije o proizvodu i uva�ava mišljenja njezinih pripadnika. Utjecaj æe takoðer biti naglašeniji ako je grupa homogena s obzirom na usvojene norme i vrijednosti te ako èesto raspravlja stvarajuæi više prilike za poticanje èlanova. Tako stvoren utjecaj bit æe izra�eniji za vidljive proizvode poput odjeæe ili namještaja, ili za one koji imaju statusno znaèenje.

ut jeca j referentnih grupa na potrošaèe

Utjecaj što ga grupa ima na pojedinca usko je povezan s grupnom snagom. Iako su istra�ivanja prepoznala brojne izvore grupnih utjecaja (French i Raven, 1959.), samo tri su se pokazala kljuènima za tr�išnu strategiju:

• struènjaèka snaga – sastoji se u davanju struènog mišljenja ili preporuke proizašle iz veæeg znanja ili kompetencije

• referentna snaga – odnosi se na jaèinu grupne identifikacije, a temelji se na sliènosti uvjerenja pripadnika

• snaga nagraðivanja – poèiva na moguænosti grupe da nagraðuje pripadnike, primjerice dijete biva nagraðeno pohvalom, zaposlenik plaæom ili povlasticama, a pripadnik grupe komplimentom ili priznanjem.

Referentne grupe mogu, sukladno upravo razmatranima oblicima grupnih utjecaja, potaknuti potrošaèko ponašanje na tri naèina.

Prvi je informativni utjecaj koji se mo�e odvijati putem svjedoèenja struènjaka iz reklame ili iskustva prijatelja èije mišljenje uva�avamo. Takvo smo mišljenje skloni prihvatiti poglavito stoga što vjerujemo da potjeèe od izvora nadmoænijeg znanjem i iskustvom. Time si olakšavamo izbor izmeðu više proizvoda oko kojih se, zbog nedovoljne upoznatosti, dvoumimo. Informacija se mo�e dobiti izravno od

4.2.

4.2.1 .


pripadnika grupe ili promatranjem njihova ponašanja. Poznato je da su potrošaèi skloniji potra�iti struèan savjet od prijatelja ili susjeda nego od prodavaèa u èiju iskrenost nerijetko sumnjaju. Dvije situacije osobito pogoduju tra�enju informacija – kupovina koja je povezana s naglašenim, najèešæe financijskim, rizikom i kupac koji posjeduje skromna znanja o proizvodu koji namjerava nabaviti. Pri kupnji automobila skloni smo se posavjetovati s osobama èijem mišljenju vjerujemo jer je rijeè o nemalom iznosu novca. Jednako tako se ponašamo i pri kupnji proizvoda u koje se ne razumijemo, bilo da je rijeè o kompjutorima, parfemima ili nakitu.

Potrošaèi neprekidno usporeðuju stavove i ponašanje s onim što ih demonstri-raju pripadnici referentne grupe. Na taj naèin tra�e svojevrsnu potvrdu i podršku vlastitom mišljenju i ponašanju. Takav postupak kojim se pojedinèeva uvjerenja usporeðuju s grupnim predstavlja osnovu poredbenog grupnog utjecaja. Pritom je cilj pojedinca poboljšati vlastitu sliku o sebi poistovjeæujuæi se s grupom, što pribavlja potkrepljenje i unutarnje zadovoljstvo. Primjerice, netko æe kupiti odreðeni tip tenisica jer vjeruje da ih kupuju samo istinski i uspješni sportaši. Pojedinac je stoga sklon prikloniti se grupnom mišljenju priskrbljujuæi time bolje samopoimanje. Poredbeni utjecaj podrazumijeva da oni na koje se utjeèe imaju sliène stavove i uvjerenja s onima koji na njih utjeèu. Zbog toga se u reklamama èesto pojavljuju tzv. tipièni ili obièni potrošaèi.

Na posljetku grupa ima moæ normativnog utjecaja koji se oèituje u nagraði-vanju primjerenog ponašanja, tj. konformiranja postojeæim normama i oèekivanji-ma. Osnovna nagrada za pridr�avanje grupnih normi je prihvaæanje. Normativni utjecaj je vjerojatniji kod kupovine predmeta koji su vidljivi èlanovima grupe, ali i onih koji nisu vidljivi, ali je izostanak njihova korištenja evidentan (sredstva osob-ne higijene). Netko tko se na sveèanoj promociji pojavi u odijelu s kravatom bit æe nagraðen primjerenom nagradom, uva�avanjem i prihvaæanjem. Neprimjereno odjevena osoba æe vjerojatno biti izolirana, izlo�ena osudi ili poruzi.

Krajnji cilj poredbenog i normativnog utjecaja je konformiranje, što znaèi da æe potrošaè kupiti marku i proizvod koje grupa odobrava. Struènjaci se posebno zanimaju za takvo konformistièko ponašanje jer ono, jednom kad se privuèe naj-utjecajniji pripadnik grupe, podrazumijeva lanèani uèinak.

Od pobrojanih utjecaja informacijski je vjerojatno najva�niji, iako provedena istra�ivanja nude donekle proturjeène nalaze. Pojedina istra�ivanja pokazuju da se utjecaji meðusobno miješaju te je teško ustanoviti njihovu pojedinaènu uèinkovi-tost. Veæinom se ipak pokazalo da informacijski utjecaji, odnosno podaci dobiveni od vjerodostojnog izvora prete�u nad poredbenim i normativnim utjecajima. Stoga se marketinškim struènjacima mo�e ponuditi savjet da te�ište vlastite strategije prebace na informacije, prije nego na konformiranje. Oglasi bi trebali ocrtavati tipiènog potrošaèa kako iznosi vlastita iskustva s proizvodom pru�ajuæi istodobno podatke o njegovim najva�nijim obilje�jima.

Rekli smo da je grupni utjecaj veæi za odreðene tipove proizvoda nego za druge. Pritisak za konformiranjem grupnim normama veæi je za ekskluzivne i vidljive proizvode. Prvi su oznaka luksuza i posjeduje ih razmjerno malo ljudi, a drugi su oni èija je konzumacija javna. Usto se pokazalo da pri izboru ekskluzivnog proizvo-da grupe u veæoj mjeri utjeèu na odluku o kupnji proizvoda, a pri kupnji vidljiva proizvoda grupe u veæoj mjeri utjeèu na izbor marke. Primjerice, grupa mo�e potaknuti osobu da kupi jahtu ili sagradi bazen, ali neæe u veæoj mjeri utjecati na


to za koju æe se marku odluèiti. Naprotiv, pri kupnji ruènoga sata ili odjeæe utjecaj grupe sastojat æe se u pritisku da se izabere upravo odreðena marka, primjerice Rolex ili Armanijevo odijelo (ali dakako za neku drugu grupu marke mogu biti i posve razlièite, primjerice Seiko i Levi’s jeans).

obitel jsk i ut jeca j i

Iznimna va�nost referentnih grupa što smo je nastojali naglasiti prethodnim odjeljkom vodi nas grupi s najveæim utjecajem na potrošaèko ponašanje – obitelji. Mo�emo ih podijeliti na tradicionalne (vjenèani parovi s djecom) i netradicional-ne (vjenèani parovi bez djece, kuæanstva s jednim roditeljem ili nevjenèani parovi). Iako se u razvijenim društvima odnos prvih prema drugima s vremenom mijenja u korist netradicionalnih, ipak još prevladavaju tradicionalne obitelji. Tradicionalne obitelji mogu se dalje podijeliti na nuklearne (vjenèani parovi s djecom) i proširene koje ukljuèuju barem jednog èlana treæe generacije (djeda ili baku).

U odnosu na ranije raspravljane modele individualnog donošenja odluke, obi-teljsko odluèivanje se razlikuje s obzirom na tri glavne odrednice:

• izglednost zajednièke odluke • podjelu uloga èlanova obitelji u donošenju odluka • potrebi razrješavanja konflikata.

Uzmimo primjer odluèivanja o kupnji novog automobila. Poticaj za odluku mo�e biti dotrajalost starog automobila. Obitelj bi mogla prepustiti odluku samo jednom èlanu za kojeg procijeni da posjeduje najveæe znanje (najbolje poznaje automobile) ili najveæu ukljuèenost (taj èlan æe najviše voziti automobil). No, obitelj æe ipak èešæe pribjeæi zajednièkom donošenju odluke zbog tri temeljna razloga. Prvo, odluka je va�na cijeloj obitelji. Drugo, opa�eni rizik što ga nosi odluka razmjerno je velik zbog visoke cijene i va�nosti kvalitete te sigurnosti automobila. Treæe, odluka nije toliko �urna, odnosno vrijeme nije presudan faktor. Jednom kad se javi potreba za zajednièkim odluèivanjem, dolazi do podjele uloga. Ona mo�e biti implicitna ili eksplicitna. U prvoj fazi prikupljaju se podaci. Izvori podataka mogu biti specijalizirani èasopisi, razgovori s poznanicima, autosaloni ili drugi. Potom se procjenjuju razlièite marke i tu najveæu te�inu imaju mišljenja odraslih (mu�a i �ene), a djeca mogu sudjelovati u nekom ogranièenom opsegu. Podjela uloga meðu supru�nicima mo�e se sastojati u tome da suprug procjenjuje tehnièke kva-litete (motor, sigurnost, dodatna oprema), a supruga izgled i udobnost. Tijekom procesa vrednovanja alternativa mo�e doæi do sukoba, primjerice suprug se zala�e za kupnju Ford Focusa, a supruga za Renault Megane, što se mo�e razriješiti tako da se npr. donese odluka o kupnji Forda kojem æe supruga izabrati boju ili tako da se izabere Renault, kojem æe suprug izabrati tehnièke osobine. Nakon donošenja konaène odluke, obitelj æe procijeniti kvalitetu kupljenog automobila (poslijeku-povno vrednovanje).

4.2.2.

Obiteljsko

odluèivanje


Rekli smo da je zajednièko donošenje odluka potaknuto trima razlozima. Nastojat æemo to i pobli�e obrazlo�iti. Prvi je razlog povezan s rizikom od pogrešne ku-povine. Ako pogrešna odluka pogaða cijelu obitelj, pribjeæi æe se zajednièkom odluèivanju kako bi se smanjio rizik i nesigurnost. Iako se pri zajednièkoj odluci percepcija rizika od pogreške smanjuje, u stvarnosti vrlo èesto dolazi do poznate pojave difuzije odgovornosti zbog koje se obitelj odluèuje za nešto za što nitko sam ne bi pristao (primjerice kupnju skupljeg automobila). Drugi razlog pribjegavanja zajednièkom odluèivanju je va�nost ishoda za cijelu obitelj. Iako se èini da je rizik nerazdru�ivo povezan s va�nošæu, ta dva obilje�ja mogu biti i neovisna. U nekim situacijama, naime, rizik je mali unatoè va�nosti odluke. Kupovina kuæan-skih aparata ili bijele tehnike nije povezana s odveæ velikim rizikom iako va�nost odluke mo�e biti znatna. Ipak valja priznati da su rizik i va�nost veæinom usko povezani. Treæi razlog za priklanjanje grupnoj odluci le�i u vremenu koje nam stoji na raspolaganju. Nedostatak vremena æe vjerojatno biti razlog da se odluke o kupnji prihvati samo jedan èlan obitelji jer je takav naèin odluèivanja ekonomièniji i kraæi od grupnog. Zbog sve veæe anga�iranosti na poslu podjednako muškaraca i �ena obitelji danas sve èešæe i za naoko va�ne odluke delegiraju jednog èlana. Opæi nedostatak vremena mo�e tako potaknuti samostalnu kupnju nekog kuæanskog ureðaja ili odluku o prazniènom putovanju, što bi inaèe bilo predmetom zajed-nièkog odluèivanja. Istra�ivanja su nadalje pokazala da neki demografski faktori takoðer mogu utjecati na izglednost javljanja zajednièkog odluèivanja. Obitelji iz više klase u kojima dominiraju muškarci i one iz ni�e klase u kojima dominantnu rijeè imaju �ene rjeðe su sklone odluke donositi zajednièki. Isto vrijedi i za starije obitelji u kojima èlanovi s vremenom nauèe donositi samostalne odluke prihvatljive drugima. Obitelji s djecom takoðer rjeðe pose�u za zajednièkim odluèivanjem zbog manjka vremena i jasnije definiranih uloga u kuæanstvu.

Tijekom odluèivanja svaki èlan obitelji mo�e preuzeti neku od uloga va�nih u donošenju odluke. To su:

• sakupljaè informacija – koji utjeèe na obradu informacija odreðivanjem razine i tipa podra�aja kojima je obitelj izlo�ena. Uloga se mo�e sastojati u probi-ranju medija iz kojih æe se crpiti podaci;

• procjenjivaè – koji odreðuje naèin i kriterije prema kojima æe razlièite marke biti procjenjivane (npr. cijenu, trajnost, sigurnost, pouzdanost), èime uvelike utjeèe na prosudbu o marki koja u najveæoj mjeri udovoljava zahtjevima obitelji;

• donositelj odluke – donosi konaènu odluku o kupnji, èesto zbog sredstava kojim raspola�e u obitelji (najveæi prihodi). Mo�e biti ista osoba koja prikuplja i procjenjuje informacije;

• kupac – izvršava donesenu odluku kupnjom proizvoda odreðene marke; • korisnik – koristi proizvod i procjenjuje njegovu kvalitetu nakon kupnje

dajuæi povratnu informaciju o vlastitom zadovoljstvu ostalim èlanovima obitelji. Proizvod mogu koristiti svi ili samo netko iz obitelji.

Va�no je naglasiti razliku izmeðu donositelja odluke, kupca i korisnika. Osoba koja kupuje proizvod nije nu�no donijela odluku o njegovoj kupnji niti æe ga neminovno kasnije koristiti. Mnogo je pogrešaka uèinjeno upravo zbog nerazu-mijevanja ove razlike.

razlozi

za jednièkog

donošenja

odluka

podjela

uloga


Do sukoba dolazi ako dvije ili više osoba ukljuèenih u donošenje odluka imaju razlièite ciljeve, stavove prema alternativnim markama ili procjene one najpo-godnije za kupnju. Takvi su sluèajevi itekako brojni pri obiteljskom odluèivanju. Odluke o kupnji èest su razlog suèeljavanja mišljenja u obitelji jer supru�nici u pravilu imaju razlièite potrebe i kriterije prosuðivanja proizvoda. Bavljenje marketingom tra�i upoznatost s ovim problemom jer se bez nje neæe moæi naæi kompromisna strategija koja æe zadovoljiti obje (sve) strane.

Izvori sukoba mogu biti razlièiti, èlanovi se ne moraju slagati oko toga treba li neki proizvod uopæe kupiti ili koji æe se proizvod kupiti izmeðu nekoliko ponuðe-nih. Prvi je problem dublji i zahtijeva prilagoðavanje èlanova obitelji. Ipak, sukobi oko izbora proizvoda mnogo su èešæi i obièno se rješavaju usuglašavanjem. Davis (1976.) je prouèavao razlièite strategije razrješavanja sukoba usuglašavanjem (kad postoji slaganje o ciljevima) i prilagoðavanjem (kad ne postoji slaganje o ciljevi-ma). Pritom je ustanovio tri strategije postizanja suglasnosti kod usuglašavanja:

• rješavanje problema • povjeravanje uloga • podjela bud�eta.

Prva strategija koja do suglasnosti nastoji doæi rješavanjem problema grana se u tri moguæa pravca: a) grupna rasprava mo�e proizvesti bolje rješenje od onog do kojeg bi došli pojedinaèni èlanovi, b) odluka se povjerava osobi s najveæim znanjem i struènošæu ili c) kupuju se oba ili više proizvoda kako bi se izbjegao sukob.

Kad se èlanovi obitelji ne sla�u oko ciljeva (primjerice treba li ili ne kupiti mikrovalnu peænicu), koriste se dvije strategije – 1) pogodbe i 2) politiziranja. Pogodba se uvijek svodi na davanje i primanje neèega za uzvrat. Primjerice, suprug mo�e pristati na kupnju mikrovalne peænice ako æe on pri iduæoj kupovini imati pravo kupiti novi alat. Politiziranje mo�e poprimiti vrlo razlièite oblike, mo�e doæi do a) izdvajanja nekog èlana obitelji koji postaje kritièar odluke bez stvarne odgovornosti (ako je odluka dobra nikome ništa, ako je loša mo�e reæi: “Lijepo sam vam govorio”), b) prisile (npr. djetetu se zaprijeti kaznom ako novac utroši na tetova�u ili bušenje nosa), c) udru�ivanja (npr. djeca podr�e jednog roditelja).

Sukobi æe se najlakše razriješiti u situacijama u kojima obitelj jasno prepoznaje jednog èlana kao autoritet za to podruèje ili najviše zainteresiranu i ukljuèenu osobu. Razrješenju usto mo�e pridonijeti veæe razumijevanje i popustljivost što ih pokazuje jedan od èlanova.

Suprug i supruga imaju najveæi utjecaj na obiteljsko donošenje odluka. Relativna velièina utjecaja supruga, odnosno supruge ovisna je o nekoliko èimbenika: 1) vrsti proizvoda, 2) fazi u donošenju odluke te 3) obilje�jima obitelji.

Tradicionalno su muškarcima povjeravane odluke o kupovanju odreðenih katego-rija proizvoda, poput automobila, velikih kuæanskih ureðaja ili alata, dok je �enama bilo povjereno kupovanje proizvoda poput prehrambenih namirnica, sredstava za èišæenje ili malih kuæanskih aparata. Meðutim, mnogo se toga promijenilo, po-najprije uslijed poveæanja udjela zaposlenih �ena u puèanstvu razvijenih zemalja. Jedno od novijih istra�ivanja što su ga proveli Putnam i Davidson (1987.) pokazalo je da spolne podjele u odluèivanju o kupnji odreðenih proizvoda još postoje, ali

razrješa va n je

sukoba

ut jeca j i

supru�nika

vrsta

proizvoda


nisu ni pribli�no toliko naglašene kao ranije. Istra�ivanje je, primjerice, pokazalo da je utjecaj �ena razmjerno veæi pri kupovini �enskih odjevnih predmeta, hrane i kuhinjskog pribora, dok su muškarci ti koji odluèuju o sportskoj opremi, kosilici ili kompjutoru. O kupovini proizvoda poput namještaja, hladnjaka, televizora ili automobila donosi se zajednièka odluka.

Posjedovanje podatka o relativnom utjecaju supru�nika na kupovinu odreðe-nog proizvoda ima ozbiljnih posljedica na tr�išnu strategiju. Valja, naime, voditi raèuna da oglašavanje bude prilagoðeno osobi koja vjerojatnije donosi odluku o reklamiranom proizvodu, kako s obzirom na medij u kojem se plasira, tako i s obzirom na sadr�aj.

Utjecaj supru�nika mo�e slabiti ili jaèati ovisno o kojoj od ranije spomenutih faza u donošenju odluke je rijeè. Neka su istra�ivanja (Davis i Rigaux, 1974.) pokazala da mu�evi imaju veæi utjecaj u fazi prikupljanja informacija, a u donošenju konaène odluke utjecaj supru�nika se ujednaèava.

Zakonitosti odluèivanja s obzirom na spol vrijede u veæoj ili manjoj mjeri, uglav-nom zbog razlièitih opæih obilje�ja obitelji. U nekim obiteljima, što je u Hrvatskoj èešæi sluèaj, muškarci mogu biti dominantni bez obzira na proizvod o kojem je rijeè, a u drugima istu prednost imaju �ene. Mu�evi æe u pravilu imati prednost pri odluèivanju ako posjeduju višu razinu naobrazbe, imaju veæe prihode ili viši radni status, ako je �ena nezaposlena ili je rijeè o obitelji s više djece. Obrnuto æe biti sluèaj u obiteljima koje nemaju pobrojana obilje�ja. Spomenuti profil upuæuje na obitelji s više ili manje tradicionalnim vrijednostima i pogledima na uloge supru�nika.

Sve veæa zaposlenost i emancipacija �ena dovela je do slabljenja tradicionalne po-djele na muška i �enska podruèja odluèivanja. Muškarci tako imaju sve veæi utjecaj na kupovne odluke za proizvode o kojima su tradicionalno odluèivale �ene i obrnu-to, �ene sve više dobivaju pravo odluèivanja za tradicionalno “muške” proizvode. Istra�ivanja provedena u Sjedinjenim Dr�avama pokazuju da tradicionalno muški resori, poput kupovine automobila ili odluke o osiguranju, postaju dijelom zajed-nièkih odluka, a da istodobno kupovina prehrambenih namirnica ili djeèje robe sve više prestaje biti iskljuèivo �enska briga. Posljedice ovakvih kretanja su jasne i ne smijemo ih olako zanemariti. Promocija proizvoda više ne mo�e poèivati na tradicionalnim saznanjima o ciljnoj populaciji, nego u sve veæoj mjeri mora biti spremna upijati nove spoznaje i neprekidno im se prilagoðavati.

Suvremena demografska kretanja pogoduju veæem utjecaju djece na donošenje kupovnih odluka nego što je to bio sluèaj u prošlosti. U društvu su sve brojnija kuæanstva u kojima privreðuju oba supru�nika, što im ostavlja manje vremena za bavljenje djecom. Takva djeca mnogo èešæe idu u kupovinu i sama si pripremaju jelo. Isto vrijedi i za djecu s jednim roditeljem, obitelji kakvih je u Hrvatskoj sve više. Usto se prosjeèna brojnost obitelji sve više smanjuje tako da pojedinaèni utjecaj svakog djeteta u odluèivanju raste. Na posljetku, �ene se odluèuju na djecu u sve kasnijoj dobi, u kojoj one i supru�nici ostvaruju bolje prihode, što im omoguæuje veæu potrošnju na djecu. Uslijed svih pobrojanih èimbenika, djeca sve

faza u

donošenju

odluke

obil je� ja

obitel j i

mi jenjanje

s trukture

ut jeca ja

supru�nika

djeè j i

ut jeca j na

kupovne

odluke


više utjeèu na odluke vezane ne samo uz kupnju proizvoda koje sami konzumiraju, nego i onih namijenjenih cijelom kuæanstvu.

Velièina djeèjeg utjecaja uvelike ovisi o kategoriji proizvoda. Posve je razum-ljivo da djeca u najveæoj mjeri odluèuju o proizvodima poput slatkiša, igraèaka, bezalkoholnih napitaka i grickalica. Istra�ivanja uglavnom razdvajaju dva podruèja u kojima djeca sudjeluju kao potrošaèi: a) kupnju proizvoda i b) udio u odluèivanju o kupnji. Djeèja se kupovina uglavnom odnosi na slatkiše, igraèke, brzu hranu, ali u rjeðim sluèajevima i knjige, odjeæu i sportsku opremu. Sudjelovanje u odluèivanju tipièno je za mnogo širu grupaciju proizvoda. Veæina djece sudjeluje u odluci o vlastitoj odjeæi i obuæi, ali nemali broj njih mo�e se pohvaliti i utjecajem na odluku o izboru elektronike ili èak automobila. Dakako, djeèji utjecaj raste s godinama pa se mišljenje mlaðe djece, do pet godina, rijetko uva�ava èak i kad su u pitanju stvari koje ih se izravno tièu.

Posebno naglašen utjecaj na kupovne odluke imaju djeca adolescentske dobi. Tinejd�eri sve više kupuju ne samo za sebe, nego i za cijelu obitelj, opskrbljujuæi je �ive�nim namirnicama. Prema uvrije�enom mišljenju, ta se populacija više rukovodi mišljenjem vršnjaka nego što uva�ava roditeljske naputke, ali novija istra�ivanja problematiziraju takve nalaze.

Veoma va�nu odrednicu obiteljskog utjecaja predstavlja �ivotni ciklus obitelji, odnosno napredovanje od zasnivanja, podizanja djece, srednje dobi i konaèno umirovljenja. Ciklus nipošto nije iskljuèivo u funkciji dobi, nego odra�ava i prihode i razlièite promjene u obiteljskoj situaciji. Šezdesetih godina prošlog stoljeæa Wells i Gubar (1966.) predlo�ili su osam stadija kako bi opisali �ivotni ciklus obitelji:

• mladi samci – do 35 godina, niskih prihoda jer poèinju karijeru, ali bez financijskih optereæenja, zbog èega raspola�u razmjerno visokim novèanim sred-stvima;

• upravo vjenèani – bez djece, raspola�u znatnim novèanim sredstvima jer je �ena u pravilu zaposlena;

• puno gnijezdo I – vjenèani parovi s najmlaðom djecom ispod šest godina, manje raspolo�ivih sredstava zbog poveæanih troškova za djecu;

• puno gnijezdo II – vjenèani parovi s djecom od 6 do 12 godina, boljeg financijskog stanja zbog poveæanja prihoda;

• puno gnijezdo III – vjenèani parovi s djecom tinejd�erima koji �ive kod kuæe, financijsko stanje nastavlja se popravljati, ali se poveæavaju troškovi obra-zovanja;

• prazno gnijezdo I – djeca napuštaju kuæu i nisu ovisna o roditeljima, s ob-zirom na to da roditelji još rade, a troškovi im se smanjuju, njihova je ušteðevina na vrhuncu, kao i raspolo�iva sredstva;

• prazno gnijezdo II – umirovljenje vodi oštrom padu prihoda, par se uzdr�ava mirovinom;

• samotni pre�ivjeli – udovica ili udovac slabijih prihoda s poveæanim medi-cinskim troškovima.

Iz kategorizacije su ispušteni netradicionalni oblici obiteljskog �ivota poput vjenèanih parova bez djece, nevjenèanih parova i obitelji s jednim roditeljem koja, meðutim, zbog rastuæe brojnosti u tr�išnom smislu imaju sve veæu te�inu.

vidi sliku 4.3.

str. 159

�ivotni

c iklus

obitel j i


�ivotne faze koje prolazi obitelj itekako utjeèu podjednako na ono što se kupuje i naèin odluèivanja koji se pritom koristi. Veæina kupovnih odluka ovisi o novèanim ogranièenjima ili obvezama koje se moraju podmirivati. Mladi, podjednako samci i upravo vjenèani, raspola�u znaèajnim novèanim iznosima jer su zaposleni i bez veæih financijskih obaveza. Prvi troše više na odjeæu, zabavu i putovanja, a drugi ula�u u stan ili njegovo ureðenje. Nakon što dobiju djecu parovi su ubrzo suoèeni s velikim izdacima za njegu bebe (djeèji krevet, kolica, odjeæa, boèice, specifièni kuæanski aparati i sl.), zbog èega novèana sredstva koja se daju odvojiti za druge namjene opadaju. Kako djeca rastu, više se kupuju igraèke, prehrambene namirni-ce i stvari za kuæanstvo, kasnije velik dio sredstava otpada na odjeæu i školovanje. Nakon što djeca odrastu roditeljima koji još rade ostaje dosta novca te se u toj fazi mo�e oèekivati poveæana potrošnja za vlastite potrebe, putovanja i luksuznu robu. Nakon umirovljenja i smrti supru�nika smanjuju se prihodi, a poveæavaju izdaci, osobito oni za medicinske potrebe.

U razlièitim fazama obiteljskog �ivotnog ciklusa zajednièke odluke postaju u veæoj ili manjoj mjeri izgledne. Odluèivanje u kojem æe sudjelovati oba supru�nika najizglednije je na poèetku braka. Nakon što steknu nešto iskustva supru�nici su skloni podijeliti uloge i odgovornost te u veæoj mjeri odluèuju samostalno, a taj se obrazac još više uèvršæuje dolaskom djece. No, kako djeca rastu, tako se i ona ukljuèuju u proces odluèivanja, bilo kao oni koji na njega utjeèu, bilo aktivnim sudjelovanjem u donošenju odluke, što je dakako osigurano za stariju djecu.

Poznavanje naèina obiteljskog odluèivanja nameæe nove nedoumice i probleme marketinškim struènjacima. Trebaju li se pri oglašavanju obraæati samo jednom ili oboma braènim partnerima? Koliko se mo�e i treba oglašavanje usmjeravati prema djeci? Neki se proizvodi, primjerice muška odjeæa, mogu reklamirati podjednako muškoj i �enskoj publici jer obje sudjeluju u njihovoj kupovini. No, ako doista oglase rasporedimo u, primjerice, Playboy i Cosmopolitan, oni moraju biti razlièiti, prilagoðeni muškoj, odnosno �enskoj ciljnoj grupi. Problem je u tom sluèaju cijena kampanje koja vjerojatno nadmašuje predviðeni bud�et. Sve veæa zaposlenost �ena i dokidanje tradicionalnih uloga pri dnevnim i tjednim nabavama aktuali-zira probleme distribucije. Radno vrijeme se treba prilagoðavati zaposlenima i biti podjednako primjereno muškarcima i �enama, što u pravilu znaèi da duæani moraju dulje biti otvoreni.


slika 4.3.

Utjecaj djece na

kupovne odluke sve

je veæi

slika 4.4. Va�nost situacije potrošnje: nastojanje da se razbije stereotip o pivu kao o piæu za tople dane

situacijski utjecaji • 161

Situacijski utjecaji

Jedna od iznimno va�nih i èesto previðanih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja jest situacija. Situacijski utjecaji obuhvaæaju sve trenutaène uvjete koji se u odreðenom vremenu i prostoru pojavljuju u okolini. U pravilu, marketinški bi struènjak vlastitu strategiju morao prilagoditi situacijama kupovine i potrošnje, a da bi to bio kadar uèiniti potrebno je a) poznavati tipove i b) obilje�ja situacija koje utjeèu na potrošaèe te c) izmjeriti njihov utjecaj na stavove, sklonosti i kupovno ponašanje.

t ipov i s i tuac i ja

Obièno se meðu tipove situacija va�ne za marketing ubrajaju situacija potrošnje, kupovine i komunikacije.

Situacija potrošnje je ona u kojoj se proizvod koristi. Potrošaè mo�e piti jednu marku piva kad sam kod kuæe gleda nogometnu utakmicu, a drugu kad izaðe u diskoteku s prijateljima. Drugi potrošaè mo�e koristiti jedan parfem za svaki dan i drugi za posebne prigode. U oba primjera navedene su situacije koje utjeèu na izbor robne marke. Èesto je jedna od osnovnih zadaæa prepoznati situacije va�ne za odreðenu kategoriju proizvoda. Primjerice razlièite situacije u konzumiranju bezalkoholnih napitaka mogu biti:

• u kafiæu• nakon sportskih aktivnosti• uz obrok• na izletu• u društvu• kad si �edan• za poèastiti prijatelje/prijateljice kod kuæe.

U veæini sluèajeva potrošaèi mogu predvidjeti situacije, znaju kad æe se baviti sportom, a kad poæi u kafiæ te stoga mogu pripremiti odgovarajuæe robne marke napitaka (primjerice, u kafiæu naruèujem voæni sok, a nakon sporta negaziranu mineralnu vodu).

Na ponašanje takoðer utjeèu kupovne situacije. Èimbenici koji mogu biti osobito va�ni kod takve vrste okolinskih utjecaja su a) kupovanje u duæanu, b) kupovanje darova i c) nepredviðena kupovina.

Zbog razlièitih razloga na kupovno ponašanje u duæanu mogu itekako utjecati faktori poput pozicije na polici, promotivnih cijena, ekranskog prikaza i raspolo�ivosti proizvoda, osobito pri neplanskoj kupovini. Va�nost kupovne situacije dokazana je u brojnim istra�ivanja u kojima se pokazalo da promjene

4.3.

4.3 .1 .

Situacije

potrošnje

vidi sliku 4.4.

str. 160

Kupovne

situacije


cijena, ekranski prikazi i prodavaèko osoblje uvelike utjeèe na kupovanje u duæanu. Pri neplanskoj kupovini svaki od ovih èimbenika znaèajno poveæava uèestalost kupnje. Uoèivši to, marketinški su struènjaci brzo preusmjerili velik dio sredstava namijenjenih oglašavanju u promociju. Zbog va�nosti takvih situacija u duæanu postaje neizbje�nim bolje organizirati istra�ivanja potrošaèa i ukljuèiti varijable koje mogu utjecati na kupnju (primjerice pitanja poput: Što èinite kad u duæanu

ne naðete vašu omiljenu marku tjestenine? Odete li u drugi duæan, kupujete drugu

marku ili odgaðate kupovinu? ili Ako je druga marka tjestenine na popustu, hoæete

li je iskušati ili ostati vjerni vlastitoj marki? ili Ako vam prodavaè preporuèi drugu

marku, hoæete li ga poslušati? itd.).Velika je razlika kupuje li potrošaè proizvod za sebe ili nekome na dar.

Kupovanje darova, kao svojevrsni kulturalni ritual, obièno mnogo više anga�ira potrošaèe nego kupovina za vlastite potrebe. U prvom sluèaju kupovina se ne sa-stoji samo u nabavljanju fizièkog proizvoda, nego i odašiljanju simbolièke poruke. Potrošaèi su osobito obazrivi na to hoæe li poslati pravu poruku s obzirom na vrstu poklona, cijenu i robnu marku. Zbog toga su za takvu kupovinu spremni utrošiti mnogo više vremena nego kupujuæi za sebe, rukovode se razlièitim kriterijima i, sukladno tome, u konaènici èesto izaberu razlièitu marku. U pravilu, kupovina darova riziènija je od kupovine za sebe jer loše izabran proizvod ili marka imaju ozbiljnih društvenih implikacija. Kupci su stoga skloniji kupovati u skupim i priz-natim prodajnim mjestima, oslanjajuæi se pritom na dobro poznate marke.

Potrošaèi èesto dolaze u situaciju nepredviðene kupnje u kojoj vladaju zako-nitosti razlièite od onih koje vrijede za planirano kupovanje. Primjerice, naiðu li iznenadni gosti, a u kuæi nema odgovarajuæih namirnica, prilièno je izvjesno da æemo po�uriti u kupovinu spremni platiti i više samo kako bismo se brzo domogli proizvoda koje trebamo. Druga nenadana situacija koja mo�e iskrsnuti je iscrp-ljenost zaliha nekog proizvoda u duæanu u kojem potrošaè uobièajeno kupuje. U tom sluèaju, potrošaè mo�e, ako ocijeni da je to potrebno, potra�iti proizvod u drugom duæanu.

Komunikacijska situacija obuhvaæa sve prigode u kojima su potrošaèi izlo�eni in-formacijama. Mo�e biti rijeè o usmenoj komunikaciji ili oglašavanju. Na ponašanje mogu utjecati situacije a) izlo�enosti komunikaciji, b) konteksta i c) raspolo�enja tijekom primanja informacija. Uèinkovitost oglašavanja mo�e itekako ovisiti o tome na koji naèin i u kojoj je situaciji osoba bila izlo�ena propagandi (je li slušala radijsku poruku tijekom odmaranja u sobi ili vo�nje automobilom; je li odgledala reklamu sama ili u društvu; je li èasopis proèitala kod kuæe ili kod frizera itd.). Na uèinkovitost takoðer utjeèe kontekst u kojem je poruka prezentirana. Assael (1995.), primjerice, spominje istra�ivanja u kojem su reklame pokazale razlièitu uèinkovitost ovisno o tome jesu li bile prikazane u sklopu “veselog” ili “tu�nog” programa. One prikazane u veselom kontekstu izazvale su mnogo više pozitivnih misli i veæi stupanj dosjeæanja. Na slièan naèin utjeèe i raspolo�enje potrošaèa koji ovisno o njemu bolje ili slabije shvaæaju i pamte pojedine elemente ili reklame u cjelini.

Komunikacijska

situacija


obil je� ja potrošaèkih i kupovnih s i tuac i ja

Neka od bitnijih obilje�ja situacija su (Belk, 1975.):• fizièko okru�enje – npr. izgled duæana i polica u njemu, konzumacija kod

kuæe ili izvan kuæe;• društveno okru�enje – konzumiranje i kupovanje u društvu ili samostalno;• vrijeme – npr. potrošnja ili kupovina ujutro, popodne ili naveèer;• vrsta zadaæe – npr. kupovina za vlastite ili obiteljske potrebe, kupovanje

dara, spremanje obroka za sebe ili goste;• psihièko stanje i raspolo�enje – npr. kupovanje u umornom ili odmorenom

stanju, veselo ili tu�no raspolo�enje.

Svako od pobrojanih obilje�ja mo�e utjecati na kupovanje i potrošnju. Na obilje�ja valja gledati kao na dimenzije koje odreðuju pojedine situacije – zapravo toèke u prostoru definiranom gore pobrojanim situacijskim obilje�jima. Na primjer, situacija kupovine mo�e izgledati ovako: kupovina u velikom supermarketu, zajed-no s cijelom obitelji, u vrijeme vikenda popodne radi popunjavanja kuænih zaliha, pri èemu je opæe raspolo�enje opušteno i smireno. Ili situacija potrošnje: pijenje piva na terasi malog kafiæa s prijateljima tijekom ljetnog predveèerja.

ut jeca j s i tuac i j e

Na potrošaèko ponašanje, kako smo vidjeli u ranijim poglavljima, utjeèe mnogo èimbenika. Situacija je svakako jedna od va�nijih odrednica. Vrlo je va�no, meðu-tim, postaviti pitanje u kojoj mjeri situacija, a u kojoj proizvod utjeèu na odluku o kupnji i kupovno ponašanje. Valja pobrojati neke faktore koji provjereno smanjuju va�nost situacijskih odrednica, a to su:

• odanost marki• ukljuèenost i zanimanje za proizvod• višenamjenska svojstva proizvoda.

Što je odanost marki veæa, to æe situacijski utjecaji biti manje va�ni. Primjerice, osoba koja redovito pije Coca-Colu, neæe lako odustati od svoje navike bez obzira nalazi li se kod kuæe, u restoranu ili na poslu. Ako pak nije osobito vjerna nijednoj proizvodnoj marki, njezino æe ponašanje biti uvelike odreðeno situacijama konzu-macije, primjerice za �eð æe piti razmjerno jeftinu mineralnu vodu, pri izlascima Coca-Colu zbog konformiranja s grupom, a kod kuæe iz zadovoljstva prirodne voæne sokove.

Ako proizvod koji kupuje predstavlja nešto od trajnijeg interesa za njega zbog djelovanja na samopoimanje ili mišljenja referentne grupe, potrošaè æe u znaèajno manjoj mjeri biti pod utjecajem situacijskih okolnosti. Primjerice, kupovina cipela vjerojatno æe biti mnogo manje uvjetovana situacijom nego kupnja èokolade ili deterd�enta.

Utjecaj situacijskih faktora æe takoðer slabiti ako je rijeè o višenamjenskom proizvodu. Primjerice, èokolada, grickalice, bezalkoholni napici ili pivo mogu se

4.3 .2 .

4.3 .3 .


mijenjati od situacije do situacije, meðutim mijenjati televizor ili glazbenu liniju ovisno o situaciji mnogo je te�e. Ipak i tu ima iznimaka, primjerice mnoge obitelji koriste veæi televizor za dnevnu sobu, a manji za spavaæu ili kuhinju, veæi automo-bil za odlazak na putovanja ili odmor, a manji za gradsku vo�nju itd.

U prošlosti je najviše izuèavan utjecaj situacijskih odrednica na a) stavove potrošaèa, b) proces odluèivanja i c) izbor proizvoda. Ako doista situacija utjeèe na stavove, tada moramo oèekivati da stavovi o nekom proizvodu variraju ovisno o situaciji (npr. to je pivo dobro za piti pred duæanom, ali ne i za sveèane prigode). Isto je tako vjerojatno da situacije utjeèu na naèin donošenja odluka. Primjerice, kad kupujemo sami, drugaèije æemo donositi odluke nego kad smo u društvu. Situacijski faktori utjeèu na broj marki uzetih u obzir, vrijeme tra�enja i tip tra�enih podataka o proizvodu. Primjerice, pri tra�enju poklona naša æe potraga za infor-macijama vjerojatno biti temeljitija nego kad kupujemo sami za sebe.

Istra�ivanja o utjecaju situacije na potrošaèko i kupovno ponašanje nala�u da se prvo razvije upitnik situacija. Takav nam upitnik, na�alost, ne mo�e biti od koristi za razlièite proizvode jer se situacije koje utjeèu na kupnju i potrošnju bezalkoholnih napitaka bitno razlikuju od onih va�nih za kozmetièke proizvode. Upitnici uglavnom nastaju kao plod kvalitativnih istra�ivanja, u pravilu fokus gru-pa, u kojima se raspravlja o kupovini i potrošnji odreðene proizvodne kategorije. Otuda je moguæe prepoznati mnoštvo potrošaèkih i kupovnih situacija koje potom treba reducirati, izbacujuæi redundantne i one manje va�ne za izbor robne marke. Jednom kad je upitnik razvijen, ispitanike se upita koliko èesto dolaze u odreðene situacije i koliko je vjerojatno da æe u njima kupiti odreðenu marku proizvoda. Primjerice, pitanja u upitniku mogu izgledati ovako:

• Koju æete marku bezalkoholnog napitka kupiti u sljedeæim situacijama:• Kad osjetite jaku �eð nakon intenzivne sportske aktivnosti _____________• Kad otiðete s prijateljima u kafiæ __________________• Kad kupujete za proslavu roðendana ___________________• Kad kupujete za dijete ________________

Dakako, u stvarnim upitnicima situacije su brojnije, ali se nastoje prepoznati temeljne dimenzije na kojima poèivaju postupkom faktorske analize. Primjerice, da smo nastavili nizati tvrdnje i potom ih faktorizirali, mogli smo prepoznati temeljne situacijske faktore konzumiranja bezalkoholnih napitaka kao npr. a) za �eð, b) za djecu, c) za izlaske. Ako se poka�e da veæina potrošaèa kupuje potpuno prirodne voæne sokove zbog djece, takav nam podatak uvelike koristi pri osmišljavanju oglašavanja za taj tip proizvoda. Njega, naime, oèito treba prikazivati u situacijama u kojima su prisutna i djeca.

Provjera

utjecaja

situacije


korištenje s i tuac i j sk ih var i jabl i u market ingu

Situacijske varijable su od velike va�nosti za mnoge proizvode jer o njima ovisi segmentacija tr�išta, pozicioniranje proizvoda, uvoðenje novog proizvoda, naèin oglašavanja i distribucija. Govoreæi o segmentaciji, naglasili smo da ona èesto ovisi o situacijama u kojima se koristi neki proizvod. Jedna æe skupina potrošaèa mineralne vode, na primjer, ovaj proizvod konzumirati iskljuèivo pomiješan s vinom, druga nakon bavljenja sportom, treæa ujutro prije doruèka, a èetvrta tijekom cijelog dana. Samo posljednja kategorija nije situacijski odreðena (jer pije u svim situacijama), a preostale tri uvelike su pod utjecajem situacije. Nije, nadalje, neobièno da se velika pa�nja poklanja situacijskim odrednicama pri uvoðenju novog proizvoda. Primjerice, novu kremu za lice mo�emo reklamirati kao posebno dobro sredstvo za zaštitu od vremenskih prilika, vjetra i sunca. Na temelju takvih obilje�ja potom se osmišljava oglašavanje (npr. mazanje tijekom skijanja). Pozicioniranje proizvoda usko je povezano sa segmentacijom. Ako su potrošaèi skloni koristiti neki proizvod samo u odreðenoj situaciji, onda ga kao takvog valja i pozicionirati. Primjerice, neka �vakaæa guma mo�e se odlikovati posebnom sposobnošæu uklanjanja neugodnog zadaha iz usta. Poka�e li se da je potrošaèi koriste iskljuèivo nakon pušenja ili obroka koji sadr�i hranu intenzivnog mirisa, onda to treba poštovati pri pozicioniranju.

4.3 .4.


Okolinske odrednice potrošaèkog ponašanja obuhvaæaju kulturalne, grupne i situa-cijske utjecaje. Najširi okolinski èimbenik koji utjeèe na potrošaèko ponašanje je kul-tura, skup društveno priznatih vrijednosti koje se prenose na pripadnike zajednice je-zikom i simbolima. Vrijednosti su dinamièke odrednice koje upravljaju naše ponašanje prema prioritetnim ciljevima i potièu nas na usvajanje društveno prihvaæenih normi. Glavni prijenosnici kulturalnih vrijednosti su obitelj, škola i religijske ustanove. Neke od tradicionalnih vrijednosti svojstvenih amerièkoj i uopæe zapadnoj kulturi, koje slu�e kao okosnica veæine propagandnih akcija, su materijalizam, individualizam, mladost, radna etika, napredak, sloboda i aktivnost. Strategije što se koriste u marketingu obièno poèivaju na temeljnim vrijednostima tako da se proizvodi i usluge redovito prikazuju kao naèin ispunjavanja ciljeva vezanih za njih. Metoda uspinjanja ljestvama obuhvaæa niz razgovora s potrošaèima u kojima se oni navode da prepoznaju sve apstraktnije razloge potrošnje s krajnjim ishodištem u nekoj temeljnoj vrijednosti. Kultura ne utjeèe samo na naèin na koji se proizvodi predstavljaju, nego i na naèin njihove potrošnje. Proizvodi se èesto vezuju za kulturalno defi nirane rituale – nizove simbolièkih ponašanja koja se pojavljuju jedno za drugim i uèestalo ponavljaju, poput vjenèanja, pogreba, slavljenja crkvenih blagdana i slièno. Zbog naglašenih meðukul-turalnih razlika za proboj na strano tr�ište potrebno je upoznati obilje�ja kulture i prilagoditi im se u vrijednosnom, jeziènom i simbolièkom smislu. Druga je moguæ-nost primjena globalne marketinške strategije koja raèuna na sve veæu vrijednosnu homogenost svijeta. Segmenti društva koji njeguju obièaje i vrijednosti, razlièite od onih koje susreæemo kod ostatka društva, èine subkulturu. Zbog svoje izdvojenosti i posebnosti subkulture redovito tra�e razlièit marketinški tretman i nerijetko èine do-datnu segmentacijsku osnovicu. Neke od najva�nijih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja su grupni utjecaji, osobito onih grupa koje slu�e kao uporište pri usvajanju uvjerenja, stavova i modela ponašanja. Takve skupine, koje izravno utjeèu na naše ponašanje povjeravajuæi nam uloge i nameæuæi standarde postupanja, nazivaju se referentnim grupama. Grupa æe više utjecati na potrošaèko ponašanje što je pojedi-nac više opa�a kao vjerodostojan izvor informacije o proizvodu i uva�ava mišljenja njezinih pripadnika. Od brojnih grupnih utjecaja tri su najva�nija – pru�anje struènog mišljenja, identifi kacija i nagraðivanje. Od svih grupa najveæi utjecaj na potrošaèko ponašanje ima obitelj. Zajednièko donošenje odluka unutar obitelji ovisi o riziènosti i va�nosti kupovine te raspolo�ivom vremenu te pritom èlanovi preuzimaju na sebe razlièite uloge. Na potrošnju uvelike utjeèe �ivotni ciklus obitelji. Jedna od iznimno va�nih i èesto previðanih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja jest situacija. Situacijski utjecaji obuhvaæaju sve trenutaène uvjete koji se u odreðenom vremenu i prostoru pojavljuju u okolini. Marketinški va�ne situacije mogu se podijeliti na kupov-ne, potrošaèke i komunikacijske. Situacijski èimbenici imaju va�nu ulogu samo kad ne postoji odanost marki i kad potrošaèi nisu posebno ukljuèeni u kupovinu.

Sazetak

segmentiranje tr�išta • 167

Segmentiranje tr�išta i pozicioniranje proizvoda

555.1. Segmentiranje tr�išta

U današnje je vrijeme od kljuène va�nosti prilagoditi vlastite proizvode specifiènim grupama potrošaèa, umjesto da se ponašamo kao da su namijenjeni veæini ili svima. Razlog tome le�i u velikom raslojavanju tr�išta koje odra�ava razlièitost, po-najprije u demografskom i društvenom smislu, ali i prema stilu �ivota, potrebama i vrijednostima. Zbog toga je politika cijepanja tr�išta i razvijanja proizvoda koji æe zadovoljiti potrebe nekog ciljanog segmenta usmjerena uveæanju prodaje i dobiti. U mnogim podruèjima svijeta segmentacija još nije od kljuène va�nosti jer na tr�ištu postoji izra�ena potreba za baziènim proizvodima koji kao najuèinko-vitiju marketinšku strategiju nameæu onu koja ih nudi po najpovoljnijoj cijeni. To najèešæe podrazumijeva standardni proizvod prilagoðen temeljnim zahtjevima, niske proizvodne cijene i ukljuèuje prodaju putem osnovnih distribucijskih kanala. Masovni marketing, meðutim, kako smo veæ rekli, stvar je prošlosti za mnoge razvijenije ekonomije u kojima su osnovne potrebe potrošaèa veæ zadovoljene.

Strategija segmentiranja tr�išta zahtijeva prepoznavanje skupina potrošaèa sa zajednièkim obilje�jima ili potrebama i razvijanje proizvoda koji æe im biti prilagoðeni. Kad bi svi ljudi bili jednaki, segmentacije ne bi niti bilo. Razlièitost proizvoda nala�u upravo razlike meðu ljudima, podjednako one biološke, psihološke i društvene. U industrijski razvijenim društvima, kojima se Hrvatska

5.1.

168 • dio 5 : segmentiranje tr�išta i pozicioniranje proizvoda

ubrzano prikljuèuje, gotovo da više ne postoje masovna tr�išta bez segmentacije. Stupanj u kojem je segmentacija prisutna ovisi o nekoliko èimbenika (Engel i sur., 1995.):

• obilje – jer èini pristupaènima proizvode koji odra�avaju razlike u osobnim sklonostima i ponašanju;

• postojanje baza podataka o potrošaèima – jer omoguæuju razumijevanje potrošaèa i osmišljavanje proizvoda u skladu s njihovim potrebama;

• fleksibilnost proizvodnog procesa – koja, obièno korištenjem kompjutori-zacije, dopušta dijeljenje na manje proizvodne serije bez prevelikog dodatnog troška;

• novi oblici distribucije – koji unose inovacije u maloprodaju, poput izravnog marketinga.

Segmentacija se mo�e odvijati na brojne naèine, ali se uvijek temelji na pi-tanjima: a) tko su potrošaèi? (sociodemografska obilje�ja, �ivotni stil, liènost) i b) što �ele? (potrebe, tra�ena korist od proizvoda). Pojam usko povezan sa segmentiranjem tr�išta je pozicioniranje proizvoda. Rijeè je o odreðivanju ciljne grupe za pojedini proizvod i podešavanju marketinških aktivnosti tom cilju. Kao temelj za segmentaciju mogu se koristiti vrlo razlièite varijable, od kojih æemo spomenuti samo osnovne.

• Geografski polo�aj i obilje�ja• Demografska obilje�ja• Psihosocijalna obilje�ja• Ponašanje potrošaèa• Koristi što je donosi proizvod

segmentac i ja na temel ju geografsk ih i

demografsk ih ob il je� ja

Najpristupaèniji te stoga najpogodniji i najèešæe korišteni naèini segmentacije poèi-vaju na informacijama o geografskim i demografskim obilje�jima potrošaèa. Segmentacija prema geografskim regijama u mnogim situacijama predstavlja razboritu marketinšku strategiju. Primjerice, proizvoðaè hladnjaka mo�da æe uoèiti da prodaja pojedinih tipova uvelike ovisi o regionalnim obilje�jima, ponajprije klimatskim prilikama. U toplijem priobalju se mo�da tra�e hladnjaci veæe zapre-mine koji bi tijekom ljeta omoguæili više prostora za rashlaðivanje piæa ili èuvanje pokvarljivih namirnica. Prema tome, segmentacija na kontinentalnu i primorsku regiju svakako bi se pokazala razlo�nom, kao i neka druga još preciznija podjela koja bi slijedila istu logiku. Moguæe je koristiti i druga geografska obilje�ja, poput velièine naselja ili gustoæe stanovništva. Na primjer, ponuðaèi mogu uoèiti da se obiteljska pakiranja nekog proizvoda bolje prodaju u manjim ruralnim mjestima jer njihovi �itelji nemaju privilegij èestog kupovanja u duæanima zbog njihove udalje-nosti. Tu se korisnom pokazuje strategija segmentacije prema velièini naselja. Dodatna prednost geografskih regija je što ponuðaèi ne moraju provoditi nikakva dodatna istra�ivanja da bi stekli informaciju o tome koji potrošaèi pripadaju kojem

5 .1 .1 .


segmentu i kolika je brojnost svakog segmenta. Sliènu povoljnost posjeduju i de-mografske segmentacije koje se temelje na podacima dostupnima u Dr�avnom zavodu za statistiku. Meðu demografskim podacima koji se najèešæe uzimaju kao segmentacijska osnova su dob, spol, velièina obitelji, �ivotni ciklus obitelji, prihod, zanimanje i naobrazba. Posve je razumljivo da veæina proizvoda tra�i prilagoðavanje svim tako definiranim segmentima. Uzmimo samo neke primjere. Ponuðaèi mlijeka nastoje vlastiti proizvod prilagoditi potrebama razlièitih dobnih segmenata varirajuæi u mlijeku sadr�aj masnoæe (punomasno mlijeko za malu djecu, srednja razina masnoæe za mlaðe i obrano mlijeko za starije). Proizvoðaèi odjeæe prilagoðavaju vlastite proizvode za spolno, dobno i prihodovno definirane segmente. Proizvoðaèi razlièite robe široke potrošnje variraju velièinu pakiranja kako bi udovoljili samcima i obiteljima razlièite velièine.

segmentac i ja na temel ju ps ihosoci jalnih

ob il je� ja

Èesto se kao osnova za segmentaciju koriste i psihosocijalna obilje�ja – liènost, sta-vovi, vrijednosti, društvena klasa ili sve zajedno u psihografskoj raspodjeli �ivotnih stilova. O psihografskim segmentima prema VALS klasifikaciji veæ je dosta reèeno uz zakljuèak da pripadnost pojedinom segmentu uvelike odra�ava potrošaèke navike. Slièno se mo�e reæi za mnoga psihièka ili društvena obilje�ja. Primjerice mobilni operateri nude razlièite tarifne modele za osobe koje imaju razlièite navike telefonskog komuniciranja, što je dijelom odraz njihove dobi, društvene pozicije, ali i liènosti i vrijednosti. Iako popularna, segmentacija utemeljena na psihoso-cijalnim obilje�jima ipak je mnogo manje praktièna od geografske ili demografske jer iziskuje dodatna istra�ivanja i razvrstavanje u segmente, kao i upoznavanje potreba pojedinih tako definiranih skupina.

segmentac i ja na temel ju korist i

Uèestalo, procjenjujuæi moguæu korist što je donosi neki proizvod, polazimo od razlièitih potreba potrošaèa. Primjerice, uvodeæi novu zubnu pastu na tr�ište, moramo biti svjesni razlièitih potreba koje neka pasta mo�e zadovoljiti. Jedni od zubne paste oèekuju da èuva od karijesa, drugi tra�e zaštitu od paradentoze, treæima je najva�nija bjelina zuba, dok su èetvrti usmjereni na okus. Moramo stoga odluèiti kojoj æe se kategoriji potrošaèa naš proizvod (najviše) obraæati. Unatoè nastojanju stvaranja univerzalne zubne paste prilagoðene potrebama svih, konaèni proizvod je uvijek najviše namijenjen nekoj posebnoj kategoriji. Znajuæi da je prvi segment usmjeren na medicinsku zaštitu zuba najbrojniji, mo�emo vlastiti proizvod pozicionirati u tu ciljnu skupinu dodajuæi pasti sastojke (fluor, xylitol i sl.) znanih antibakterijskih svojstava.

5 .1 .2 .

5 .1 .3 .


U osnovi upravo ocrtanog pristupa je izgraðivanje marketinške strategije koja poèiva na poznavanju raznorodnih potreba što ih zadovoljava odreðena kategorija proizvoda. Još je jednom va�no naglasiti da se nijedan proizvod ne obraæa svima, niti ispunjava sve potrebe. �elimo li na tr�ište plasirati novi proizvod, primjerice jogurt, moramo biti svjesni da ta proizvodna kategorija zadovoljava vrlo razno-rodne potrebe. Da bismo ih upoznali, u pravilu æemo provesti istra�ivanje kojim æemo definirati segmente potrošaèa sukladnih potreba vezanih uz konzumaciju jogurta. Konaèni rezultati mogli bi nalikovati onima iz tablice:

Voæni jogurt Dijetni jogurt Jogurt s posebnim bakterijama

Tekuæi jogurt

Tra�ena korist hranjiv, prirodan, vitaminiziran, dobar za djecu

manje kalorièan

dobar za probavu za brzu konzumaciju

Demografski podaci

imuænije obitelji s manjom djecom

mlaði, imuæniji, samci

sredovjeèni ili stariji

mlaði, slabijeg imovnog stanja

Liènost i �ivotni stil

samosvjesni, savjesni, intelektualni interesi

ekstravertirani, pustolovni, èesti izlasci

introvertirani, obiteljski ljudi,

konformisti, zanimanje za sport

Razina potrošnje

umjerena visoka umjerena niska

Kao što vidimo, podaci upuæuju na postojanje èetiriju segmenata. Uzmimo da naša tvrtka uspješno nudi proizvode iz tri kategorije – dijetne, tekuæe i jogurte s po-sebnim bakterijama, ali bi se �eljela probiti i na tr�ište voænih jogurta, namijenjenih prete�no djeci. Poznavanje osobina takvih obitelji (imuæniji, intelektualni, savjesni) omoguæuje osmišljavanje odgovarajuæe marketinške strategije kao osnove buduæeg stvaranja dobre pozicije na tr�ištu.

segmentac i ja na temel ju ponašanja

Jednom kad se neki proizvod naðe na tr�ištu, potrebno je utvrditi tko ga i zašto kupuje. Segmentacija se potom mo�e obaviti na temelju nekog od sljedeæih kri-terija:

• potrošnje kategorije proizvoda• potrošnje robne marke• razine potrošnje• kupovnog ponašanja.Vjerojatno osnovna razina segmentacije prema ponašanju sastoji se u

razdvajanju onih koji kupuju neku proizvodnu kategoriju od onih koji je ne kupuju. Mo�emo, primjerice, biti zainteresirani za skupinu koja kupuje dijetalne bezalkoholne napitke bez obzira o kojoj se konkretnoj marki radi. Poznavanje njihovih sociodemografskih osobina omoguæuje odabir primjerene oglašivaèke strategije, kao i izbor odgovarajuæeg medija. U drugim situacijama zanimaju nas iskljuèivo osobe koje ne kupuju odreðeni proizvod. �eleæi proširiti vlastito tr�ište,

tablica 5.1.

Izmišljena

segmentacija

potrošaèa jogurta

5 .1 .4.


nastojimo se pribli�iti onima koji do sada nisu kupovali dijetalne bezalkoholne napitke. Pritom se mo�emo poslu�iti èesto korištenom strategijom i pokušati privuæi one koji prema svojem osobnom i sociodemografskom profilu najviše slièe trenutaènim potrošaèima.

Najèešæe smo ipak suoèeni sa zahtjevom segmentacije prema kupovini i potrošnji odreðene robne marke. U pravilu �elimo znati kakve su razlike iz-meðu skupina osoba koje kupuju odreðenu marku proizvoda u odnosu na one koji kupuju proizvode konkurentske marke. �elimo li u tom sluèaju proširiti vlastito tr�ište, moramo upoznati razloge kupovanja konkurentskih proizvoda i pokušati ih nadjaèati tako da pridobijemo nove potrošaèe. Takav pristup èesto zahtijeva širenje ponude proizvoda. Primjerice, ustanovimo li da znaèajan segment odraslih potrošaèa èokoladnih proizvoda kupuje one zaslaðene umjetnim zaslaðivaèima, tada æe takav primjer morati slijediti i tvrtka koja �eli pridobiti tu kategoriju potrošaèa.

U marketingu je takoðer vrlo èesto segmentiranje na temelju razine potrošnje (uèestali prema rijetkim potrošaèima). Pred tvrtkom su dvije moguænosti: usmje-riti se prema uèestalim potrošaèima koji joj donose veæi prihod ili pozicionirati proizvod na rijetke potrošaèe koji mo�da predstavljaju zanemarenu tr�išnu nišu. Neko je istra�ivanje, na primjer, moglo pokazati da su uèestali potrošaèi sladoleda mahom mladi izmeðu 15 i 25 godina te da je njihova potrošnja èetverostruko veæa od populacijskog prosjeka. Sladoled im je naèin osvje�enja, ali istodobno i brzi obrok. Tvrtka u tom sluèaju ima nekoliko moguænosti, usredotoèiti se na ovaj segment mladih te naglasiti dimenzije osvje�enja i brzog obroka. No, to zasigurno neæe privuæi starije segmente, osobito one koji paze na vlastitu te�inu. S druge strane, pozicioniranje sladoleda kao obiteljskog deserta mo�e naiæi na otpor kod mladih, dakle glavnih potrošaèa. Treæa je moguænost razlomiti tr�ište obraæajuæi se svakom segmentu posebnim proizvodom, mladima sladoledom za usputnu konzumaciju, starijima velikim, obiteljskim pakiranjima, onima koji paze na te�inu niskokaloriènim sladoledom itd. Na struènjacima je da odvagnu koji æe pristup biti najunosniji.

Ponekad se segmentacija provodi s obzirom na kupovno ponašanje. Brojna su istra�ivanja pokazala da se kupci razlikuju s obzirom na pristup kupovini. Lesser i Hughes (1986.) su, primjerice, na temelju provedenih istra�ivanja kupce razvrstali u sedam tipova: pasivne, aktivne, društvene, tradicionalne, marginalne, usmjerene na cijenu i prijelazne. U tablici su iznesena neka od obilje�ja svake grupacije.

Strateške implikacije prikazane u tablici daju osnovne smjernice kako se ponašati s razlièitim kategorijama kupaca. �elimo li privuæi aktivne kupce, morat æemo naglasiti statusnu vrijednost cijenom pristupaènih proizvoda. Za one zainte-resirane za cijenu morat æemo proizvode nuditi na sni�enjima ili razlièitim drugim oblicima promotivnih prodaja. Kako vidimo, univerzalni recepti ne postoje i svaki segment zahtijeva u odreðenoj mjeri razlièit tretman.


pasivni aktivni društveni tradicionalni marginalni cijena prijelazni

Stav prema kupovini

ne vole kupovati

u�ivaju u kupovini

nestrpljivi, vjerni duæanu

ne vole kupovati

prosjeèan uspore ði va-nje cijena

ne zanima ih

Demograf ski podaci

neaktivni, stariji, izolirani

srednja klasa, usmjereni postignuæu

viši status, profesio-nal ci

radnici, obiteljski ljudi

samotnjaci, nezado-volj ni

kuæevni mladi

Naglasak u kupovini

usluga kvaliteta, moda, cijena

pogodnost, usluga

cijena, usluga

kupovanje kod kuæe

cijena raznoli-kost

Strateška implikacija

ponuditi mnogo lokacija, proširiti usluge

naglasiti status i dostupnost

više usluga za više cijene

uèiniti da se u kupovini osjeæaju kao kod kuæe

katalozi i poštom

niske cijene i promotivne prodaje

naglasiti razno-li kost ogla ša va-njem

Jedan od naèina odreðivanja segmenata koji se temelje na ponašanju potrošaèa poèiva na neèemu što zovemo elastiènošæu odgovora. Kad god je potrebno utvrditi koliki bi odjek mogla imati neka marketinška strategija, takav je pristup od iznimne koristi. Njime je moguæe prepoznati potrošaèe koji su najskloniji promjeni marke u sluèaju mijenjanja cijene (cjenovno elastièni), odnosno one koji ostaju privr�eni marki i nakon drastiènih promjena (cjenovno neelastièni). Odluke potrošaèa nisu, meðutim, samo posljedica promjene cijene. Tu je od posebne va�nosti oglašavanje pa se, sukladno tome, oni koji odluku o promjeni korištene robne marke mogu donijeti zbog izlo�enosti nekom vidu propagande nazivaju elastiènima s obzirom na oglašavanje. Elastiènost odgovora svojevrsna je mjera potrošaèeve osjetljivosti na odreðeni marketinški podra�aj tako što mijenjanje razine podra�aja istodobno znaèi mijenjanje izglednosti kupnje.

Vjerojatno najpoznatija osobina koja spada pod gornju kategoriju jest osjetlji-vost na cijenu. Cjenovna elastiènost definira se kao postotna promjena u kupljenoj kolièini u odnosu na postotnu promjenu u cijeni ili izrazom:

Cjenovna elastiènost = postotna promjena kupljene kolièine/ postotna promjena cijene

Ako je postotna promjena kupljene kolièine veæa od postotne promjene u cijeni, govorimo o elastiènosti. U tom æe sluèaju sni�avanje cijena dovesti do nerazmjer-nog porasta kupnje, što uveæava prihode tvrtke. Ako je pak postotna promjena kupljene kolièine manja od postotne promjene cijene, govorimo o neelastiènosti. Potrošaèi koji su elastièni, mijenjaju marke ovisno o cijeni, a oni neelastièni èešæe su privr�eni jednoj marki. Primjerice, vjerni potrošaèi nekog proizvoda, bila to Kraš èokolada, Pampers pelene ili šampon Johnson i Johnson, nastavit æe kupovati omiljene marke, èak i kad se njihova cijena uveæa od 10 do 20 posto. Valja luèiti elastiènost prema povišenju cijena od elastiènosti prema smanjenju. Za tvrtku je nepovoljno ako se potrošaèi ponašaju tako da smanjuju potrošnju nekog proizvoda nakon porasta cijena, a na smanjenje ne reagiraju poveæanom potrošnjom. U tom sluèaju govorimo o potrošaèima osjetljivima na poveæanje cijene. Obrnuto je s oni-ma koji pojaèano kupuju proizvode nakon pojeftinjenja, ali ne smanjuju potrošnju nakon porasta cijena. Osjetljivost na cijenu svojstvena je kupcima koji nisu odveæ

tablica 5.2.

Tipovi potrošaèa

(skraæeno prema

Lesser i Hughes,

1986.)

Segmentacija

na temelju

elastiènosti

odgovora


ukljuèeni u kupovinu, odnosno pri kupovini manje va�nih stvari. Takoðer, takva je osjetljivost naglašenija kad kupujemo sami.

Segmentacija koja kao polazište uzima elastiènost s obzirom na cijenu od iz-nimne je va�nosti za marketinšku strategiju. Ako smo kadri prepoznati potrošaèe osjetljive na cijenu (demografski, socioekonomski, afektivno), tada vlastite promo-tivne akcije (prigodna sni�enja, kupone, nagradne igre i slièno) mo�emo usmjeriti na pravu adresu. Uzmimo da smo proveli istra�ivanje u kojem smo utvrdili kako bi mlaðe obitelji s djecom išle u kino èešæe kad bi cijene ulaznica bile ni�e. Uprava kinematografa mogla bi odobriti kolièinski popust na obiteljske ulaznice ili osigu-rati jutarnje, jeftinije projekcije namijenjene obiteljskom gledanju.

Elastiènost, kako smo rekli, ne mora biti vezana samo uz cijenu pa se i seg-mentacija mo�e obaviti prema drugim kriterijima – reklamiranju, promocijskim akcijama ili velièini pakiranja. U svakom od tih sluèajeva potrebno je prvo prepoz-nati koji segment puèanstva je osjetljiv na reklamne utjecaje, promotivne akcije, velièinu pakiranja ili neki drugi vid proizvoda, a potom tu spoznaju iskoristiti da bi ga se potaklo na pojaèanu kupnju. Recimo da smo utvrdili osjetljivost starijih osoba na uèestalost oglašavanja te da se pokazalo kako njihova kupnja raste nesrazmjerno više od poveæanja uèestalosti propagandnih poruka. Takav podatak mo�emo iskoristiti kako bismo bolje plasirali neki proizvod koji se pojaèano kupuje u tom segmentu, primjerice èajeve ili zdravstvene preparate.

strategi je pr i segmentac i j i

Tvrtka koja svoje proizvode nudi tr�ištu mo�e se postaviti na nekoliko naèina, ovisno o tome kolikim proizvodnim asortimanom raspola�e i kolikom se broju segmenata obraæa. Razlièite strategije najjednostavnije je prikazati u tablici 2x2 (Assael, 1995.):

JEDAN SEGMENT NEKOLIKO SEGMENATA

JEDAN PROIZVOD usredotoèena segmentacija širenje tr�išnih segmenata

NEKOLIKO PROIZVODA

segmentacija proizvodne linije razlo�ena segmentacija

Usredotoèena segmentacija podrazumijeva nuðenje jednog proizvoda jednom segmentu, primjerice neka tvrtka mo�e proizvoditi iskljuèivo sapun namijenjen djeci. No, ako se poka�e da ga zbog blagosti i antialergijskih osobina koriste i odra-sli, tvrtka mo�e zauzeti strategiju širenja i pozicionirati proizvod u oba segmenta (djeca i odrasli s osjetljivom ko�om). Bitno je pritom voditi raèuna da sekundarno pozicioniranje ne našteti primarnome. Neka se tvrtka mo�e baviti samo jednim segmentom, ali tako da mu ponudi cijelu paletu proizvoda (proizvodnu liniju). Tako se, primjerice, talijanska tvrtka Chicco bavi iskljuèivo segmentom dojenèadi ili male djece, ali pru�ajuæi vrlo široku lepezu proizvoda, kolica, boèica, odjeæe, obuæe, igraèaka i svih drugih potrepština. Ugledne tvrtke ipak najèešæe nude brojne proizvode razlièitim segmentima potrošaèa.

5 . 1 . 5 .

tablica 5.3.

Strategije

segmentacije

(Assael, 1995.)


Pozicioniranje proizvoda

Postupak kojim se neki proizvod situira u prostoru specifiènih potrošaèkih potreba naziva se pozicioniranjem. Segmentacija i pozicioniranje dva su usko povezana postupka koja se najèešæe obavljaju usporedno. Prirodan prvi korak je obièno seg-mentacija tr�išta prema nekom zajednièkom nazivniku dijela potrošaèke popula-cije, a pozicioniranje proizvoda naslanja se na specifiène potrebe prepoznate u tom segmentu. Segmentacija potrošaèa u podruèju �vakaæih guma mo�e, primjerice pokazati postojanje èetiriju skupina: djecu, nostalgiène potrošaèe, zdravstveno svjesne i one koji paze na te�inu. Ako je proizvod što ga na tr�ište namjerava iz-baciti neka tvrtka nova �vakaæa guma bez šeæera s xylitolom, ona æe istodobno biti pozicionirana u dva segmenta – zdravstveno svjesne, koji vode raèuna o higijeni zubi, ali i one koji paze na te�inu, kojima se nova �vakaæa guma mo�e prikazati kao nekalorièni proizvod što odvlaèi pa�nju od jela. Na struènjacima je, stoga, da prepoznaju svojstva koja naglašava ciljni segment jer æe ona postati okosnicom pozicioniranja proizvoda. Nova �vakaæa guma æe sukladno tomu biti reklamirana kao a) zdrava, b) nekalorièna i c) proizvod koji kontrolira te�inu.

koraci u pozic ionir anju proizvoda

Pozicioniranje je višeetapni proces koji se obièno sastoji od:• definiranja obilje�ja i po�eljnih svojstava proizvoda• razmatranja razlièitih moguænosti pozicioniranja i izbora najsmislenijeg• provjere pozicioniranja u odnosu na konkurenciju.

U prvom koraku nastoji se sadr�ajno odrediti podruèje uporabe nekog proizvo-da. Pritom se oèekuje da æe se pronaæi mnogo obilje�ja i po�eljnih kvaliteta koji æe se potom koristiti u procjenjivanju pozicije nekog proizvoda u odnosu na ostale. Postupak se mo�e odvijati u sklopu fokus grupa koje u tom sluèaju slu�e boljem upoznavanju �elja i motiva potrošaèa vezanih uz neki proizvod. Zbog meðusobnog poticanja i interakcije fokus grupe su u pravilu produktivnije od drugih kvalitativ-nih tehnika, poput dubinskih razgovora. Osnovna im je svrha pru�iti informacije o obilje�jima i po�eljnim kvalitetama koje potrošaèima slu�e za izbor odgovarajuæe marke. Razgovor o grickalicama mo�e, primjerice, pokazati da neki ispitanici od njih tra�e hrskavost, drugi manje masti, treæi ni�u cijenu, èetvrti manju slanoæu, peti razlièite okuse itd. Svaka izreèena opaska se bilje�i i pridodaje drugima kako bi u buduænosti ponudila okvir za procjenjivanje proizvoda. Drugi naèin da se doðe do istog rezultata je putem usporedbe nekoliko proizvoda iz kategorije koja se prouèava. Mo�emo tako ispitanike zamoliti da usporede razlièite marke grickalica – Èipi èips, smoki, Kelly èips i sl., tra�eæi od njih da sliènost, odnosno razlièitost argumentiraju valjanim razlozima. Obilje�ja kojima se ispitanici slu�e da bi opisali sliènost, odnosno razlièitost bilje�e se i postaju osnovom kasnije procjene svih proizvoda iz kategorije.

5.2.

vidi sliku 5.1.

str. 175

5 .2 .1 .

pozicioniranje proizvoda • 175

slika 5.1.

Pozicioniranje

proizvoda: za

potrošaèe koji paze

na zdravlje


Drugi korak je razmatranje razlièitih naèina pozicioniranja nekog proizvoda. �elimo li na tr�ište uvesti novi proizvod, moramo se rukovoditi obilje�jima koje veæina potrošaèa prepoznaje kao prednosti. Za grickalice je, primjerice, dobro da budu hrskave, ukusne, s manje masti, jeftine i niskokaloriène. Na�alost, okupiti ih sve u istom proizvodu vjerojatno nije tehnološki moguæe te se moramo odluèiti za dvije ili tri najva�nije osobine. U tu svrhu mo�emo se poslu�iti conjoint analizom koja æe, primjerice, pokazati da je najbolja kombinacija za veæinu ciljne populacije da novi proizvod bude hrskav, ukusan i jeftin.

U završnom koraku provjeravamo polo�aj vlastita proizvoda u odnosu na one što ih nudi konkurencija. Prije nego što ga izbacimo na tr�ište, proizvod æemo provjeriti usporeðujuæi ga na uzorku ciljne populacije (potrošaèa) s proizvodima konkurencije. Naša nova grickalica X bit æe nakon kušanja usporeðena s postojeæim grickalicama te æe, nakon prosudbe potrošaèa o tome je li im slièna ili razlièita, biti provedeno multidimenzionalno skaliranje sa zadaæom stvaranja perceptivne mape. �elimo li da rezultati ovog postupka budu jednoznaèni, odnosno da opisi dobivenih dimenzija odra�avaju istinsko uvjerenje ispitanih osoba, istra�ivanje æe, uz usporedbe razlièitih marki, sadr�avati i procjenu marki prema odreðenim relevantnim osobinama (cijena, okus, masnoæa, kaloriènost itd.). Dobiveni rezultat mo�e nalikovati onome sa slike. Uz multidimenzionalno skaliranje, mo�emo se poslu�iti komplementarnom metodom klaster analize kojom æemo ispitanike ra-sporediti u grupe homogene s obzirom na navike u potrošnji grickalica. Uparujuæi oba podatka (perceptivnu mapu i segmentiranje), dobivamo potpunu informaciju tko konzumira koju marku, iz kojih razloga i prema kojim kljuènim dimenzijama se dijeli tr�ište odreðenog proizvoda. U našem izmišljenom primjeru kadri smo razlikovati pet kategorija potrošaèa – mlade, siromašne, zabrinute za te�inu, one koji konzumiraju grickalice na zabavama i oni koji to èine pri izlascima. Perceptivno mapiranje poèiva na dvjema dimenzijama – cijeni i okusu/kaloriènosti. Ova druga dimenzija ukazuje da se okus i kaloriènost do�ivljavaju obrnuto razmjernima. Naš novi proizvod koji namjeravamo plasirati na tr�ište pozicioniran je u kvadrant opisan atributima “dobrog okusa” i “jeftino” pri èemu ima najviše izgleda da ga kupuju siromašni i mladi potrošaèi. Takvo pozicioniranje uvelike odreðuje naèin promocije proizvoda.

pr imjena pozic ioniranja u market ingu

Istra�ivanje pozicioniranja proizvoda obavlja se obièno s jednim od dva cilja: 1) utvrðivanja polo�aja nekog proizvoda u odnosu na konkurenciju i 2) provjere poklapaju li se, u pogledu pozicioniranja, opa�aj potrošaèa i strateški plan tvrtke. Potonji cilj je iznimno va�an jer, ako se opa�aj potrošaèa i namjere marketinških struènjaka ne poklapaju, vjerojatno æe doæi do kratkog spoja u promociji, što æe se odraziti u slabijoj prodaji pogrešno pozicioniranog proizvoda. U ranijem primjeru s novom grickalicom namjera je tvrtke mogla biti plasirati proizvod niske cijene, malog sadr�aja masnoæe i niske kaloriène vrijednosti, što bi ga pozicioniralo u drugi kvadrant. �eli li tvrtka ustrajati na vlastitom pozicioniranju proizvoda, morat æe ulo�iti dodatna sredstva kako bi promijenila njegovu javnu percepciju.

5 .2 .2 .

pozicioniranje proizvoda • 177

Pozicioniranje se podjednako èesto obavlja kad su u pitanju novi i veæ postojeæi proizvodi. Pozicioniranje novih proizvoda mora odgovoriti na neka iznimno va�na pitanja koja odluèuju o buduænosti proizvoda: 1) je li proizvod zauzeo slobodno mjesto u prostoru (nišu) ili mu konkuriraju drugi postojeæi proizvodi; 2) je li pozicioniranje u skladu s poèetnom zamisli tima struènjaka; 3) je li ciljna populacija (segment) dovoljno velik da opravda daljnje bavljenje proizvodom. Pokušamo li odgovoriti na sva tri pitanja nadovezujuæi se na ranije dan primjer, uo-èavamo da zadaæa nije nimalo lagana. Naš se novi proizvod ne preklapa s ostalim postojeæim grickalicama, ali je izvjesno da æe mu marka D i marka F konkurirati. Poèetna zamisao o pozicioniranju u kvadrant niskokaloriènih grickalica nije se ostvarila, što nije nu�no nepovoljan ishod jer æe se proizvod mo�da moæi reklami-rati kao niskokalorièan, ali uz prepoznatljiv okus. Odgovor na treæe pitanje uvelike ovisi o velièini pojedinih klastera. Uzmimo da u Hrvatskoj prevladavaju siromašni potrošaèi grickalica. U tom sluèaju ciljna grupa svakako je dovoljno velika za ap-sorpciju novog proizvoda. Pozicioniranje novog proizvoda moralo bi pru�iti osnovu za donošenje odgovarajuæih odluka. Odluèimo li da je neisplativo repozicionirati proizvod, moramo razraditi strategiju koja æemo obilje�ja istaknuti kako bi se naša grickalica razlikovala od marke D i F koje su joj perceptivno najbli�e.

Pozicioniranje postojeæeg proizvoda mora razriješiti dvije nepoznanice: 1) utvrditi poziciju u odnosu na konkurente i 2) provjeriti uèinke strategije repozi-cioniranja. Prva nepoznanica pru�a dvije informacije: a) kako javnost i potrošaèi uopæe opa�aju neke proizvode, odnosno prema kojim ih kljuènim naèelima vred-nuju i b) gdje se u takvom perceptivnom prostoru nalazi naš proizvod. Druga zadaæa, provjera uèinaka repozicioniranja iznimno je va�na jer je ova strategija vrlo èest naèin proboja u brojnije ili zahvalnije segmente populacije potrošaèa. Uèinci repozicioniranja postaju vidljivi jedino ako kontinuirano pratimo percepti-vno mapiranje marki usporedo s marketinškim intervencijama kojima nastojimo mijenjati polo�aj vlastite marke.

slika 5.2.

Izmišljena

segmentacija

potrošaèa i

perceptivna

mapa

grickalica

MARKA C

ZA ONE KOJI

PAZE NA TE�INU

ZA IZLASKE

ZA MLADE

ZA ZABAVE

ZA SIROMAŠNE

skupo

MARKA BMARKA A

MARKA G

do

br

og

o

ku

sa

nisk

ok

alo

riè

no

MARKA D

MARKA E

MARKA H

MARKA F

NOVI

PROIZVOD


strategi je poz ic ioniranja

Pozicioniranje proizvoda obavlja se razlièitim propagandnim sredstvima kojima se naglašavaju njegova kljuèna obilje�ja i koristi što ih pru�a. Jedna od strategija ide za tim da pove�e proizvod sa zadovoljavanjem potrošaèa, a druga se temelji na usporedbi s konkurentskim proizvodima.

Strategija zasnovana na potrošaèima nastoji njihove potrebe povezati s obilje�jima proizvoda. U nekim sluèajevima rijeè je o detaljnim podacima koji se o nekom proizvodu podastiru potrošaèu, dok je u drugim prilikama naglasak na nejasnim i maglovitim prednostima koje su reklamom samo naznaèene, a razlièite ih osobe mogu do�ivjeti i shvatiti posve razlièito. U oba sluèaja, meðutim, istièu se koristi što ih osoba mo�e imati od konkretnog proizvoda.

Ponekad marketinški struènjaci pose�u za strategijom koja poèiva na spominjanju poznatih konkurentskih marki kako bi olakšali stvaranje veze izmeðu vlastitog proizvoda i oèekivanih koristi. Ako neka tvrtka vlastite traperice reklamira kao izdr�ljivije od Levi’sovih, onda je jasno da se obraæa istoj ciljnoj grupi kao i spomenuti konkurent. U povijesti je bilo mnogo pokušaja da se manje poznata marka reklamira putem poznatije, no uèinci mogu biti i neoèekivani jer pru�anje publiciteta konkurenciji mo�e koristiti više njima nego našem proizvodu. Druga nepovoljna strana takvog pozicioniranja jest svojevrsna “odmazda” ili sudska tu�ba spomenute tvrtke.

5 .2 .3 .

Strategija

pozicioniranja

prema

potrošaèima

Strategija

pozicioniranja

u odnosu na

konkurente

sa�etak • 179

Segmentacija tr�išta i pozicioniranje proizvoda dva su usko povezana procesa koji se sastoje u razlaganju potrošaèke populacije na segmente koji dijele zajednièke potrebe u osmišljavanju marketinških aktivnosti koji æe pojedini proizvod ponuditi upravo potrošaèkoj skupini kojoj je i namijenjen. Segmentacija je u modernim ekonomijama imperativ što ga nameæe rastuæe raslojavanje društva u cjelini i potrošaèa. Mo�e se provesti na razlièite naèine, ovisno o specifi ènosti proizvoda i potrošaèke populacije, ali se najèešæe odvija na pet naèina, korištenjem geografskih, demografskih, psihoso-cijalnih i ponašajnih obilje�ja potrošaèa ili koristi što ih nudi proizvod. Pozicioniranje je proces koji se izravno nastavlja na segmentaciju, a ukljuèuje defi niranje po�eljnih obilje�ja proizvoda i odabir najprikladnijeg potrošaèkog segmenta za njegovu konzu-maciju. Èesto se pozicioniranjem neki proizvod nastoji smjestiti na dotad nepokriveno mjesto na tr�ištu, tzv. slobodnu tr�išnu nišu.

Sazetak

180 • dio 6: komunikacijski procesi

usmena komunikacija • 181

6Komunikacijskiprocesi

6

Zbog va�nosti što je imaju u procesu prikupljanja informacija i odluèivanja o kupnji komunikacijski procesi nalaze se u središtu zanimanja marketinških struènjaka. U nastavku æemo pokušati ukratko izlo�iti problematiku komunikacije vezane uz marketing ne svodeæi je samo na svima dobro poznato oglašavanje, nego i na druge, u brojnim sluèajevima mnogo va�nije oblike.

Usmena komunikacija

Usmena komunikacija va�na za naše podruèje bavljenja odvija se izmeðu dvije ili više osoba, primjerice èlanova referentne grupe ili kupaca i prodavaèa. Valja imati na umu da je mnogo vjerojatnije da æe na potrošaèku odluku utjecati mišljenje prijatelja ili roðaka nego bilo koji drugi izvor informacija. Razlog za to je posve banalan. Potrošaèi u pravilu smatraju da su prijatelji i roðaci mnogo vjerodostojniji od komercijalnih izvora informacija zbog razlièite atribucije motiva. Poznanicima se pripisuje �elja za pomaganjem, a komunikacija iz komercijalnih izvora opa�a se kao pokušaj utjecanja na potrošaèe zbog poveæanja prodaje i dobiti. Savjetujuæi se s njima, �ele izbjeæi prevelik rizik kojem bi bili izlo�eni pri odluèivanju o kupnji. Takva je strategija osobito dragocjena pri kupnji skupih proizvoda, poput automo-

6.1.


bila ili pokuæstva, ali i onih društveno va�nih, poput odjeæe i obuæe. Još su davne 1955. Katz i Lazarsfeld pokazali da je usmena komunikacija kao sredstvo utjecaja va�nija od bilo kojeg drugog oblika komunikacije. Pri nastojanju da se utjeèe na potrošaèe kako bi promijenili marku, usmena je komunikacija bila dvostruko uèinkovitija od oglašavanja putem radija, èetiri puta od osobne prodaje i sedam puta od novinskih reklama. Netko mo�e prigovoriti da je istra�ivanje provedeno u vremenu prije širenja najsna�nijeg medija današnjice, televizije, no i novija istra�ivanja ukazuju na isto – golemu snagu usmene rijeèi na uvjeravanje nekoga da kupi odreðeni proizvod.

Zbog iznimne va�nosti što je ima za marketing u cjelini usmena je komunikacija bila predmet brojnih istra�ivanja i analiza, koje su se uglavnom usredotoèile na èetiri problemska podruèja:

• vrste usmene komunikacije• proces usmene komunikacije• uvjete usmene komunikacije• potrošaèke motive za sudjelovanje u takvom tipu komunikacije.

vrste usmene komunikac i j e

Veæ je prethodna rasprava dala naslutiti da je usmena komunikacija razlièito mo-tivirana. Prema svojim temeljnim zadaæama usmena komunikacija se u podruèju marketinga mo�e podijeliti na onu koja slu�i a) informiranju i b) utjecanju na odluku. Novosti o proizvodu pru�aju potencijalnom kupcu nu�ne informacije, a savjetovanje i prenošenje vlastitih iskustava ima za cilj utjecanje na odluku. Spomenute vrste usmene komunikacije va�ne su za razlièite etape u donošenju odluke. Informiranje je va�no pri postizanju svijesti o obilje�jima proizvoda, a utjecanje putem savjeta i iznošenja vlastitih iskustava bitno je u konaènici procesa donošenja odluka.

t i j ek procesa usmene komunikac i j e

Jedni od prvih koji su definirali proces usmene komunikacije bili su ranije spo-menuti autori Katz i Lazarsfeld (1955.). Opisali su ga u dva stupnja, kao prijenos informacija od masovnih medija prema onima koji predvode mišljenje te preko njih do sljedbenika. Vjerovali su da su predvodnici u mišljenju izlo�eniji medijima te predstavljaju posrednike izmeðu njih i uglavnom pasivnih primatelja informacija. Iako se takav model mo�e problematizirati, njegova snaga le�i u zamjedbi da ma-sovni mediji nisu ni najva�niji izvor informacija ni najva�nije sredstvo uvjeravanja potrošaèa, nego je to osobni utjecaj. Kasnije se doista pokazalo da je oglašavanje manje uèinkovito u uvjeravanju potrošaèa i da je promjena njihova mišljenja, osobito ako ga se èvrsto dr�e, jedva moguæa. Mediji mogu tek osna�iti postojeæu

6.1 .1 .

6.1 .2 .


sklonost prema nekom proizvodu, dok je uspjeh u mijenjanju omiljenog proizvoda uvjeravanjem mnogo manje izgledan.

Iako mo�e biti od koristi kao razmjerno grubo pojednostavljenje komunika-cijskog procesa pri usmenom prenošenju informacija, dvostupanjski model razmjerno je neprecizan. Razlozi tome su višestruki:

• Sljedbenici nisu (uvijek) pasivni. Ako je rijeè o va�noj odluci, mogu zatra�iti informaciju ili poslušati tuðe mišljenje.

• Prenositelji informacija mogu istodobno biti i primatelji. Na taj naèin sljed-benici mogu utjecati na predvodnike.

• Predvodnici u mišljenju nisu jedini kojima su dostupne informacije iz medija. Primaju ih i sljedbenici. U cijelom bi procesu, kako su smatrali Katz i Lazarsfeld, va�nu ulogu mogli imati “Èuvari na ulazu” koji kontroliraju prijenos informacija od masovnih medija do potrošaèa.

Prikazani model pokazuje protok informacija na uvjerljiviji naèin od onog ranije opisanog. Masovni mediji mogu utjecati na “Èuvare”, “Predvodnike” i sljedbe-nike, ali je posljednja vrsta utjecaja najmanje vjerojatna. Èuvari na ulazu primaju informacije iz medija i mogu ih proslijediti predvodnicima i sljedbenicima, ali je vjerojatnije da æe se dogoditi prvo. Na posljetku, komunikacija izmeðu predvod-nika i sljedbenika je dvosmjerna. Kako ovaj proces mo�e izgledati u stvarnosti? Na televiziji se pojavljuje reklama za novi televizor marke X. Osoba koja redovito èita èasopise o audiovideo tehnici (èuvar na ulazu) informira svog prijatelja (pred-vodnik) o tome i upoznaje ga s dodatnim informacijama o prednostima takvog videosustava. Predvodnik potom prenosi informacije grupi kako bi kupovina televizora marke X bila isplativa.

S obzirom na to da se pokazalo da predvodnici i sljedbenici mogu biti podjed-nako odašiljatelji i primatelji informacija, neka se osoba mo�e klasificirati u èetiri kategorije (Assael, 1995.). Ona a) mo�e u podjednakoj mjeri tra�iti i pru�ati informacije, b) mo�e uglavnom pru�ati informacije ili ih c) uglavnom primati i d) mo�e biti društveno izolirana, kamo spadaju oni koji rijetko primaju i rijetko pru�aju informacije.

slika 6.1.

Model protoka

informacije

pri usmenoj

komunikaciji

(Katz i Lazarsfeld,

1955.)

MASOVNI

MEDIJI

PREDVODNICI

U MIŠLJENJU

ÈUVARI NA

ULAZU

SLJEDBENICI


Usmena komunikacija mo�e biti pozitivna i negativna. Vrlo se èesto dogaða da potrošaèi prenose informacije o slaboj kvaliteti nekog proizvoda, neuslu�nim prodavaèima, problematiènom servisu ili previsokoj cijeni. Takva negativna in-formacija je mnogo uèinkovitija (bolje reèeno pogubnija) od pozitivne. Kako su pokazala istra�ivanja, nezadovoljni potrošaèi potu�e se prosjeèno tri puta veæem broju osoba u odnosu na one kojima se obrate zadovoljni. Širenje negativnih informacija osobito je èesto kad potrošaèi a) smatraju probleme ozbiljnima, b) smatraju da krivnju snose proizvoðaè ili prodavaè i c) dr�e da prigovori izvoru neæe uroditi plodom.

Nezadovoljni potrošaè mo�e vlastito mišljenje iskazati na èetiri naèina, prvi je da se potu�i proizvoðaèu, drugi da se po�ali nekom udru�enju za zaštitu kupaca, treæi da se ukljuèi u širenje negativnih informacija i èetvrti da jednostavno prestane kupovati proizvod. Kako smo rekli, veæina nezadovoljnih potrošaèa neæe se �aliti proizvoðaèu, što oni sami objašnjavaju malim izgledima da se time išta promijeni te ne smatraju to vrijednim utroška truda i vremena. Izostanak pritu�bi mo�e stoga zavarati i proizvoðaèe uljuljkati u la�nu sigurnost. Šutnja je, meðutim, èesto samo paravan za iznimno štetnu negativnu usmenu predaju o proizvodu. Mnoge su tvrtke toga svjesne te potièu i hrabre potrošaèe da im se obrate u sluèaju problema s proizvodom.

Jedan od oblika negativne usmene predaje o proizvodu je glasina. Povremeno se meðu potrošaèima proširi la�na glasina o proizvodu štetno utjeèuæi na prodaju. Poznat je sluèaj tvrtke P&G koja se suoèila s vrlo ozbiljnim glasinama o tome da je povezana sa Sotonom. Tu je izmišljotinu potaknuo njezin logo, na èijem su se dijelu navodno nalazile tri šestice, tradicionalni simbol Sotone. Nakon brojnih sudskih sluèajeva u kojima je tvrtka tu�ila širitelje glasina i milijunskih iznosa utrošenih u njihovo obuzdavanje i anuliranje, odluèeno je da se logo ipak zamijeni drugim.

uvjet i usmene komunikac i j e

Usmena komunikacija nije uvijek podjednako sna�an èimbenik u odluèivanju o kupovini. Otprilike se zna kad su njezini dosezi ogranièeni, a obièno je rijeè o jednoj od dviju situacija: a) potrošaè je èvrsto privr�en odreðenoj marki i b) postoji javno objavljena negativna informacija iz vjerodostojnog izvora. U tim situacija-ma usmena komunikacija nema osobitu te�inu. Nadalje, usmena je komunikacija mnogo va�nija za odreðene kategorije proizvoda nego za neke druge. Opæenito se mo�e reæi da usmeno prenošenje informacija najviše utjeèe na kupovno ponašanje kada je:

• proizvod vidljiv jer je tada potrošaèko ponašanje oèigledno• proizvod povezan s odreðenim stilom, ukusom i osobnom normom• proizvod va�an za referentnu grupu, njezina uvjerenja, vrijednosni sustav i

norme• potrošaè ukljuèen u odluku o kupnji• kupovina proizvoda povezana s rizikom i iziskuje tra�enje dodatnih infor-

macija.

Negativna

usmena

komunikacija

6.1 .3 .


S obzirom na to da je o nekim uvjetima veæ bilo rijeèi, usredotoèit æemo se na one o kojima ništa nije reèeno, a najva�nije su odrednice utjecaja usmene komunikacije. Ukljuèenost potrošaèa veæ smo višekratno spominjali kao va�nu za naèin donošenja odluke o kupnji. Osobe koje su naglašeno ukljuèene, odnosno zainteresirane za proizvod što ga kupuju, vrlo su èesto predvodnici u mišljenju, oni pribavljaju informacije i nastoje utjecati na odluke. Nadalje, potrošaèi koji kupovinu opa�aju riskantnom bit æe skloniji pokrenuti razgovor meðu znancima i prijateljima s namjerom prikupljanja dodatnih neformalnih informacija.

motiv i ukl juè ivanja u usmenu komunikac i ju

Potrošaèi imaju nekoliko motiva za sudjelovanjem u prenošenju informacija o nekom proizvodu ili marki. Jedan od osnovnih je trenutaèna ukljuèenost i zainte-resiranost za proizvod. Osoba koja u tom trenutku donosi odluku o kupnji auto-mobila vjerojatno æe se ukljuèiti u usmenu komunikaciju o automobilima. Drugi moguæi motiv je trajna ukljuèenost, odnosno iskreni i dulji interes za odreðenim proizvodom, primjerice automobilom. Netko kome su automobili hobi i tko o njima neprekidno èita struène èasopise rado æe se ukljuèiti u usmenu komunikaciju o toj temi. Jedan od moguæih motiva ukljuèivanja u komunikaciju mo�e biti i smanji-vanje kognitivne disonance (Festinger, 1957.). Potrošaè mo�e hvaliti proizvod što ga je upravo kupio znancima, prijateljima i roðacima kako bi sam sebi opravdao njegovu kupnju.

Postoji takoðer nekoliko motiva za tra�enjem informacija u usmenoj komu-nikaciji. Prvi i osnovni spomenut je ranije, prijatelji i roðaci predstavljaju vjero-dostojan izvor informacija o proizvodu i njemu æemo, u pravilu, mnogo lakše povjerovati nego informacijama dobivenim od prodavaèa ili putem reklame. Drugi razlog tra�enja informacija u usmenoj komunikaciji u uskoj je vezi s prvim, a to je smanjenje rizika od pogrešne kupovine. Informacije s razlièitih strana, osobito ako se smatraju pouzdanima i vjerodostojnima, mogu umnogome umanjiti takav rizik. Uz rizik, prethodnim se prikupljanjem informacija smanjuje vrijeme kupovanja jer nas osobe od kojih zatra�imo informacije obavijeste o ponudi roba, cijenama, raspolo�ivosti nekog proizvoda i drugome te sami ne moramo ulagati trud u njihovo otkrivanje. Na posljetku, èetvrti razlog je kognitivna disonanca jer kupci nesigurni u vlastitu kupovinu tra�e mišljenje od prijatelja ne bi li od njih dobili potvrdu vlastitog dobrog izbora.

interakc i ja izmeðu potrošaèa i prodavaèa

Usmena je komunikacija temeljni vid interakcije izmeðu potrošaèa i prodavaèa. U Sjedinjenim Dr�avama na osobnu se prodaju troši dvostruko više nego na oglašavanje (Assael, 1995.), što je podatak koji vrlo plastièno pokazuje va�nost ovog komunikacijskog segmenta. U svojoj suštini odnos izmeðu prodavaèa i proizvoðaèa sastoji se iz nekoliko povezanih faza: a) utvrðivanja potrošaèevih

6.1 .4.

6.1 .5 .


potreba, b) razvijanja prodajne strategije te c) provjere i podešavanja prodajne strategije.

Prepoznavanje potreba iznimno je va�no za uspješnu prodaju. Nezainteresiran prodavaè, kao i onaj koji ne uspijeva proniknuti u bitne potrošaèeve potrebe, bit æe vjerojatno mnogo manje uspješan od onog koji ih prepoznaje brzo i uspješno. Weitz (1978.) je to i empirijski potvrdio, pokazujuæi da je preciznost u prodavaèevu prepoznavanju potreba poveæavala vjerojatnost kupovine više nego bilo kakve uopæene crte liènosti.

Razvijanje prodajne strategije uvelike ovisi o tome u kojoj je mjeri prodavaè kadar prepoznati potrošaèeve potrebe. Strategije kojima se prodavaè mo�e poslu�iti te�e uvjeravanju potrošaèa na razlièite naèine: a) prenošenjem informacije o novom proizvodu, b) pokušajem mijenjanja postojeæeg sustava procjenjivaèkih kriterija, c) pokušajem mijenjanja potrošaèevih percepcija i d) upoznavanjem s novom markom proizvoda. Uzmimo da potrošaè kupuje novi televizor. Htio bi kupiti Sony ili Panasonic jer tim markama najviše vjeruje. Od tehnièkih obilje�ja va�na mu je velièina ekrana, stereo zvuk i kvaliteta slike. Dakako, cijena mu je takoðer va�na jer raspola�e sa 5000 kuna. Prodavaè se mo�e postaviti nezain-teresirano, primjerice reæi da za taj novac mo�e dobiti samo starije i ne toliko kvalitetne modele tih tvrtki i vjerojatno ne najveæi format ekrana. No, dobar æe prodavaè pokušati izmijeniti redoslijed prioriteta te æe kupca upoznati da, osim tvrtki kojima je on sklon, postoji još niz razmjerno kvalitetnih, a mnogo jeftinijih proizvoðaèa. Ako su meðu njima i neke kupcu nepoznate, potrudit æe se izlo�iti mu njihove prednosti i kvalitete te dati mu odreðena jamstva njihove pouzdanosti. S obzirom na to da se pretpostavlja da je kvaliteta ipak va�nija od marke, potrošaè bi na kraju mogao poslušati uvjeravanja prodavaèa i kupiti kvalitetnu, ali manje poznatu marku. Razvijanje strategije u veæini je sluèajeva ipak dvosmjeran proces u koji se ukljuèuju i kupac i prodavaè. Nakon što ga pokuša uvjeriti da se odrekne nekih svojih kriterija, prodavaè æe saslušati kupca. Kupac mo�e prihvatiti ili od-baciti ponuðeni prijedlog i potom se, sukladno tome, interakcija nastavlja. Takav pristup posjeduje sva obilje�ja rješavanja problema jer je komunikacija dvostrana i usmjerena iznala�enju optimalnog rješenja. Komunikacija ne mora uvijek biti dvostrana. Ranije spomenut primjer nezainteresiranog prodavaèa, koji samo informira kupca o onom što posjeduje na policama, bez stvarnog udubljivanja u njegove potrebe je jednosmjerna, standardizirana i kruta komunikacija, lišena prilagoðavanja svakom kupcu. Drugi tip jednosmjerne komunikacije ide od kupca koji ne ulazi u interakciju, nego samo naruèuje proizvod (telefonski ili osobno). U današnje vrijeme jednosmjerna komunikacija se sve više napušta kao model neprimjeren tr�ištu s brojnim raznovrsnim i vrlo slo�enim proizvodima.

Provjera prodajne strategije osnova je za njezino mijenjanje i prilagoðavanje. Ustanovi li da korištena strategija ne dovodi do �eljenog uèinka, prodavaè mo�e mijenjati poruku ili naèin njezina iznošenja. U mnogim se istra�ivanjima pokazalo da su najuspješniji prodavaèi oni koji umiju brzo mijenjati strategiju kad uoèe da prva ne donosi rezultate.


upravl janje mišl jenjem

Usmena komunikacija usko je povezana s pojmom upravljanja mišljenja. Osobe koje u najveæoj mjeri utjeèu na druge tijekom usmene komunikacije nazivamo predvodnicima ili upravljaèima mišljenja, a osobe koje se nalaze pod njihovim utjecajem zovu se sljedbenicima. Prije nego što pokuša proizvesti pozitivnu usme-nu komunikaciju o vlastitom proizvodu, tvrtka mora odgovoriti na neka pitanja vezana za predvodnika, prije svega je li doista rijeè o predvodniku u pravom smislu i koliko je utjecaj takve osobe opæenit, a koliko specifièan, odnosno vezan uz pojedinu proizvodnu kategoriju ili odreðenu kupovnu situaciju.

Veæina je istra�ivanja pokazala da ne postoji osoba koja utjeèe na kupovne odluke svih proizvoda. Prije je rijeè o utjecanju na odluke vezane uz pojedine proizvode. Nije, primjerice, vjerojatno da æe osoba koja u najveæoj mjeri upravlja odlukama o kupnji automobila, biti jednako utjecajna kad je u pitanju deterd�ent ili sredstvo za èišæenje. Drugi je problem vezan za situacije koje potièu raspravu o nekom proizvodu. Ljudi se u pravilu ne susreæu samo da bi razgovarali o tome kako djeluje neka zaštitna krema ili kako im je prijao sladoled odreðene marke. Pokazalo se, kako se moglo i oèekivati, da je temu potaklo korištenje proizvoda ili nešto vezano uz to (primjerice, korištenje drugog sliènog proizvoda). Time se pokazuje da je mo�da va�nije poznavati i potaknuti situaciju u kojoj se javlja usmena komunikacija, nego trošiti sredstva na prepoznavanje i utjecanje na pred-vodnika. Usto se èesto postavlja pitanje je li najutjecajnija osoba pri donošenju odluke uistinu predvodnik. Brojna su istra�ivanja pokazala da su osobe koje šire informacije istodobno one koje ih u veæoj mjeri primaju. To znaèi da onaj koji najviše savjetuje druge oko toga kakav kompjutor kupiti istodobno i sam prima sliène informacije od drugih. Predvodnici su stoga u veæini sluèajeva osobe na koje drugi utjeèu. Takvi nalazi èine dvojbenim cijeli konstrukt upravljanja mišljenjem jer upuæuju da se radi samo o intenzivnijoj društvenoj komunikaciji.

Zanemarimo li naèas probleme s konstruktom upravljanja mišljenjem, mo�emo se ipak zapitati kakva su obilje�ja osoba koje mo�emo podvesti u tu kategoriju. Takva bi informacija mogla biti od itekakve koristi marketinškim struènjacima zbog njihova utjecaja na odluke o nekom tipu proizvoda. Kad bi ih uspjeli prepoznati, mogli bi na njih usmjeriti oglašavanje, pravilnim izborom medija i naèinom rekla-miranja. Ipak ta se zadaæa ne èini nimalo jednostavnom jer se razlièiti predvodnici dru�e uglavnom sa sebi sliènima, utjeèuæi primarno na tu kategoriju. Njihove osobine takoðer mogu biti specifiène za odreðeni proizvod, što dodatno ote�ava takvu strategiju. Ipak, istra�ivanja dopuštaju da se navedu neka opæa obilje�ja predvodnika. Rijeè je, u pravilu, o osobama koje:

• posjeduju više znanja o proizvodnoj kategoriji• u veæoj su mjeri ukljuèene u proizvodnu kategoriju• aktivnije su u prikupljanju informacija o proizvodnoj kategoriji iz osobnih

izvora• èešæe èitaju neki od èasopisa koji se bavi podruèjem vezanim za proizvod• u pravilu su samopouzdaniji i društveno komunikativniji od prosjeka.

6.1 .6.


Prepoznavanje predvodnika poèiva na nekoliko tehnika, od kojih je najpoznatija i najèešæe korištena sociometrija. Pritom se postavljaju pitanja o tome s kime osoba komunicira o nekom proizvodu. Nakon što se prepoznaju predvodnici, odnosno oni koji se nalaze u središtu sociograma i koje veæina pita za savjet, metodu je moguæe osna�iti dodatnim razgovorima s tako identificiranim osobama, u kojima se nastoji prouèiti cijela komunikacijska mre�a. Od drugih korištenih tehnika valja spomenuti upitnièku metodu samoprepoznavanja i informacije dobivene od drugih. Prva od spomenutih nastoji ispitati u kojoj mjeri se potrošaèi sami opa�aju kao predvodnici u mišljenju. Taj se podatak dobiva na temelju odgovora o tome pru�a li osoba savjete drugima o odreðenom proizvodu, prièa li s njima o tome i smatraju li ga drugi dobrim izvorom informacija o njemu. Posljednja tehnika sastoji se u prikupljanju podataka od osoba koje èesto sudjeluju u usmenoj komunikaciji bez obzira jesu li predvodnici ili ne.

naèini i skorištavan ja usmene komunikac i j e u

market ingu

U marketingu se na svaki naèin nastoji potaknuti pozitivna usmena komunikacija, a to se u pravilu posti�e:

• besplatnim iskušavanjem proizvoda• oglašavanjem u kojem se sugerira kako potrošaèi govore pozitivno o proizvodu• oglašavanjem u kojem se prikazuje predvodnik u mišljenju koji svjedoèi o

kvaliteti proizvoda.

Besplatno iskušavanje proizvoda uglavnom je namijenjeno onima koji utjeèu na mišljenje drugih, dakle ponajprije predvodnicima. Kad bi netko �elio proširiti pozitivnu usmenu komunikaciju o novom automobilu, mogao bi prepoznatim predvodnicima ponuditi moguænost da ga besplatno iskušaju. Najte�e bi pritom bilo prepoznati one koji utjeèu na tuðe odluke. Moglo bi se pokušati s èlanovima HAK-a ili redovitim èitateljima specijaliziranih automoto revija, ali i s istaknutijim pripadnicima društva, primjerice estradnim ili sportskim zvijezdama.

Pozitivna se komunikacija takoðer mo�e potaknuti oglašavanjem. Ako je rijeè o sna�noj marki, za koju smo sigurni da æe usmena komunikacija, doðe li do nje, biti pozitivna, mo�emo je potaknuti na dva naèina. Prvi je da utjeèemo na potrošaèe da sami šire prièu o proizvodu, primjerice sloganom: “Recite o tome svojim prijateljima”, a drugi, slièan naèin jest da u samoj reklami prika�emo osobu koja drugima preporuèuje proizvod.

Treæi je naèin prikazivanje tipiènog predvodnika kako preporuèuje neki proizvod. U našim se medijima vrlo èesto susreæu reklame u kojima istaknutu ulogu imaju lijeènici i stomatolozi koji nas uvjeravaju u kvalitetu medicinskih proizvoda. Od takvih se autoriteta oèekuje da svojom kompetencijom pridonesu širenju pozitivne usmene komunikacije.

6.1 .7 .

širenje inovacija • 189

Širenje inovacija

Za razliku od usmene komunikacije koja se odvija unutar grupa na svojevrsnoj mikrorazini, širenje inovacija bavi se komunikacijom izmeðu grupa, odnosno onom koja zahvaæa veæe društvene segmente. Širenje ili difuzija inovacija pojam je koji se odnosi na prouèavanje stope usvajanja novog proizvoda u društvu, primjerice mobitela, mikrovalne peænice ili DVD ureðaja.

Prihvaæanje novog proizvoda je kljuèno pitanje za marketinške struènjake jer je uspješno uvoðenje noviteta osnova unosnog poslovanja. Statistièki gledano, meðutim, novi proizvod ima manje izglede da na tr�ištu uspije nego da propadne. Vjerojatnost uspjeha iznosi samo dvadesetak posto. No, uvoðenje novih proizvoda itekako je va�no jer bez toga tvrtka ne mo�e raèunati na konkurentnost. Tipièni �ivotni ciklus proizvoda kreæe se u nekoliko faza – uvoðenja, rasta, zrelosti i opadanja. Prva i posljednja u pravilu ne donose dobit, ali se sve nadoknaðuje u fazama rasta i zrelosti. Dobit poèinje padati prije nego što prodaja dostigne vrhu-nac zbog jaèanja konkurencije. Uslijed toga cijene proizvoda padaju, a promocijski troškovi rastu. Tvrtke koje brinu o vlastitoj buduænosti moraju stoga izaæi s novim proizvodom dok su još u fazi rasta s postojeæim, tako da neprestano ostvaruju dobit umjesto da se kreæu u ciklusima dobiti i gubitaka.

Pod širenjem se podrazumijeva prihvaæanje proizvoda meðu potrošaèima. Va�ni akteri u prihvaæanju novog proizvoda su a) inovatori, oni koji ga prihvaæaju u fazi uvoðenja, b) oni koji ga prihvate u ranijoj fazi, vremenu rasta i c) oni koji ga prihvate u kasnijoj fazi, zrelosti ili opadanja. Vrijeme usvajanja je bitno za oblikovanje marketinške strategije tijekom �ivotnog ciklusa proizvoda. U fazi uvoðenja, tvrtka nastoji uspostaviti distribuciju, izgraditi svijest o marki i ohra-briti iskušavanje kako bi ubrzala proces difuzije. Kako se proizvod uèvršæuje na tr�ištu, tvrtka nastoji odrediti primarnu ciljnu grupu, potrošaèe koji ga prihvaæaju u ranijoj fazi. Umjesto stvaranja svijesti o marki, osnovni cilj je širenje proizvoda. U zreloj fazi tr�išno se natjecanje pojaèava, što dovodi do pada cijena. Tvrtka tada kupce pokušava privuæi povoljnijim cijenama i promotivnim akcijama, nastojeæi istodobno razmotriti odreðena poboljšanja proizvoda koja bi je dovela do prednosti na tr�ištu.

inovac i j e

Pitanje što se mo�e smatrati inovacijom, a što ne, zaslu�uje odreðen prostor jer omoguæava lakše razumijevanje procesa usvajanja novog proizvoda i njegova širenja meðu potrošaèima. Mo�emo razlikovati dva tipa inovacija, tehnološke i simbolièke. Prve su odraz tehnološkog napretka, a druge predstavljaju promjenu u znaèenju nekog proizvoda.

Tehnološke se inovacije mogu podijeliti prema stupnju inovativnosti. Jedna od kategorizacija (Robertson, 1967.) dijeli ih na: a) nenastavljene, b) dinamièki nastavljene i c) nastavljene. Prva kategorija okuplja istinske inovacije potaknute velikim tehnološkim napretkom, koje zahtijevaju temeljitu promjenu korisnièkih

6.2.

6.2.1 .


navika. Nastanak prvih automobila, kompjutora ili videoureðaja ulazi u ovu sku-pinu. Dinamièki nastavljene inovacije predstavljaju novi proizvod koji, meðutim, ne mijenja iz temelja postojeæe potrošaèke navike. Primjeri takvih proizvoda su elektrièna èetkica za zube, pisaèi u boji i prijenosna raèunala. Nastavljene inova-cije su one koje odra�avaju sitan tehnološki napredak oèitovan u promjenama postojeæih proizvoda. Meðu takve inovacije ogranièenog karaktera spadaju, npr. slatkiši s umjetnim sladilima, televizija visoke rezolucije ili tekuæi sapun.

Simbolièke inovacije su one koje proizvodu donose novo društveno znaèenje. Najupeèatljiviji primjer simbolièke inovacije u prošlosti su traperice koje su iz obiènog odjevnog predmeta prerasle u modno usmjerenu robu.

proces š irenja

Širenje ili difuzija je proces kojim se prihvaæanje novog proizvoda (inovacije) širi meðu èlanovima ciljnog tr�išta putem komunikacije. Primjerice, vratimo se malo unatrag u vrijeme uvoðenja prvih rashladnih ureðaja. Oni koji su prvi prihvatili takvu inovaciju prièali su o njoj prijateljima, roðacima i znancima. U toj fazi širenje još nije posebno naglašeno. Meðutim, u drugoj fazi oni koji su prihvatili klima-ureðaje prièaju o njima ne toliko bliskim osobama. To je vrijeme brzog širenja proizvoda. U marketingu se uglavnom bave sljedeæim vidovima širenja:

• prirodom prihvaæanja novog proizvoda• vremenom u kojem se širenje odvija• prirodom ciljnog tr�išta• komunikacijom unutar i izmeðu grupa.

Prihvaæanje je prvi korak u širenju novog proizvoda. Ono predstavlja va�nu odluku koja anga�ira potrošaèa. Proces prihvaæanja sastoji se iz nekoliko koraka:

Potrošaè se u procesu prihvaæanja novog proizvoda ponaša slièno kao i pri donošenju drugih kupovnih odluka. Prvo osvješæuje potrebu za proizvodom (svijest), tra�i dodatne informacije (znanje), procjenjuje alternative (vrednovanje), iskušava proizvod i potom donosi odluku o njegovu (ne) prihvaæanju. Svijest o proizvodu odraz je djelovanja masovnih medija ili usmene komunikacije. Zbog novine potrošaèi su posebno upuæeni na tra�enje dodatnih informacija (o cijeni, obilje�jima proizvoda, servisu itd.). Na temelju prikupljenih podataka potrošaè vrednuje inovaciju, oblikujuæi konaèno, povoljno ili nepovoljno mišljenje. U sluèaju povoljnog mišljenja potrošaè æe odluèiti iskušati proizvod. To ponekad nije mo-guæe, a ponekad se potrošaè dovija razlièitim naèinima, poput posudbe prijateljeva proizvoda, iskušavanja na prodajnom mjestu ili sliènog. Ako je zadovoljan proizvo-

vidi sliku 6.3.

str. 191

Odluka o

prihvaæanju

novog

proizvoda

slika 6.2.

Koraci u

donošenju

odluke o

prihvaæanju

novog

proizvoda

6.2.2.

svijest znanjevredno-

vanjeiskušavanje prihvaæanje

slika 6.3. Oglašavanje dinamièki nastavljene inovacije


dom, potrošaè æe ga prihvatiti. Kupovinom, meðutim, ne završava cijeli proces jer se potrošaèi naknadno odluèuju hoæe li proizvod ponovno kupiti.

Iznimno va�no pitanje za marketinške struènjake jest koja obilje�ja proizvoda potièu njegovo prihvaæanje na tr�ištu. Takve bi spoznaje uvelike olakšale posao u izradi ispravne strategije uvoðenja novih proizvoda. Iako univerzalni recepti ne postoje, za nekoliko se obilje�ja mo�e tvrditi da utjeèu na buduæu prihvaæenost:

• Prednost u odnosu na postojeæe proizvode stupanj je u kojem se novina do�ivljava boljom, uèinkovitijom i primjerenijom. Hoæe li potrošaèi prepoznati prednosti što ih nudi peænica na bazi strujanja vrelog zraka? Neke æe privuæi mo-guænost priprave bez masti, drugi æe uoèiti da su pripravljena jela ukusnija nego iz mikrovalne peænice, ali æe neki vjerojatno prigovoriti nešto duljem vremenu pripremanja.

• Usuglašenost s potrebama, uvjerenjima i prošlim iskustvima potrošaèa svakako je nešto što treba uzeti u obzir. Ponekad su prednosti takve da mijenjaju ustaljene navike, ali u drugim prilikama navike prete�u, dovodeæi do odbacivanja novine. Nakon pojave DVD ureðaja bilo je pitanje hoæe li ovaj novitet posve isti-snuti stare videorekordere ili æe se na tr�ištu naæi mjesta i za jedne i za druge. U prvo su vrijeme DVD ureðaji bili razmjerno skupi i nisu nudili moguænost snimanja programa, a mnogi su potrošaèi èuvali brojne kazete sa snimljenim materijalom, što je pridonijelo odr�avanju stare tehnologije unatoè oèitoj superiornosti nove. Meðutim, pojava DVD snimaèa i brzo opadanje poèetno visoke cijene ubrzo je uèinilo izvjesnom sudbinu VHS snimaèa koji nepovratno išèezavaju s tr�išta.

• Jednostavnost se odnosi na lakoæu razumijevanja i korištenja novog proizvo-da. Rukovanje nekim proizvodima, poput sokovnika ili perilice za posuðe, vrlo je jednostavno, dok su drugi mnogo slo�eniji za korištenje. Dugo se razmišljalo kako pojednostaviti rad na kompjutoru. Usporedimo li operacijske sustave, DOS je iziskivao mnogo više znanja i bio mnogo manje prirodan nego Windowsi koji nude lakši pristup veæini funkcija.

• Moguænost iskušavanja svakako æe pridonijeti lakšem prihvaæanju novog proizvoda. Za skuplje proizvode svakako se treba pobrinuti da ih bude moguæe isprobati, makar u sklopu ogranièene demonstracije. Iskušavanje jeftinijih proizvo-da, poput prehrambenih, moguæe je organizirati putem degustacija u duæanima, ali je dobro osigurati manja pakiranja koja æe za kupce predstavljati ni�i stupanj rizika.

Uz obilje�ja koja pridonose prihvaæanju novog proizvoda, valja spomenuti i ona koja poveæavaju izglede njegova odbacivanja:

• Previsoka cijena svakako je najèešæi razlog odbacivanja novog proizvoda. Zbog troškova razvoja, poèetne promocije i malih proizvodnih serija cijena novog proizvoda bit æe nu�no povišena. Primjerice, cijena mobitela na samom je poèetku bila otprilike 2000 dolara, a cijena automobila pogonjenog ekološki zdravim hid-rogenskim gorivom iznosila je pribli�no 75.000 dolara. Za obiènog potrošaèa svakako previše. S vremenom se cijene novina, zbog napretka u tehnološkom procesu proizvodnje, smanjuju pa je veæina poèetno preskupih proizvoda, poput kompjutora, mobitela, videokamera ili satelitskih antena, ubrzo postala prihvatlji-va najširem krugu potrošaèa.


• Naèin korištenja koji se protivi ustaljenim navikama svakako je nešto na što treba obratiti posebnu pozornost. Ranije smo istaknuli da novi proizvod mora, koliko je to moguæe, biti usuglašen s uvjerenjima, stavovima i navikama potrošaèa. No, sama priroda noviteta nala�e da se neke navike ipak moraju mijenjati. Mo�e li, primjerice, telebanking zamijeniti poslovièno èekanje na šalterima banaka? Onima koji su manje optereæeni navikom da se osobno moraju uvjeriti u to jesu li obavili neku transakciju bit æe svakako lakše prigrliti vremenski štedljiviji i ugodniji telebanking nego onima koji se osjeæaju nelagodno ako iza transakcije ne dobiju odgovarajuæu potvrdu.

• Rizik je nešto što uobièajeno prati prihvaæanje inovacija. Rijeè je podjednako o fizièkom, ekonomskom i društvenom riziku, ovisno o konkretnom proizvodu. Za mnoge nove proizvode spekulira se o moguæim štetnim posljedicama do kojih mogu dovesti. Za mikrovalne peænice se sumnjalo da štetno utjeèu na zdravlje te da, ako nisu dobro izolirane, mogu izazvati sterilnost. I korištenje mobitela je povezivano s fizièkim rizicima, a istra�ivanja se i dalje nastavljaju. Ekonomski rizici prate kupovinu gotovo svake novine jer je u pravilu rijeè o proizvodima s višom cijenom, bez obzira je li rijeè o kompjutoru, automobilu, kuæanskom ureðaju ili novom prehrambenom proizvodu. Društveni rizik oèituje se u osudi referentne grupe koja ne prihvaæa nu�no nov naèin odijevanja ili �ivotni stil diktiran novim proizvodom.

Govorimo li o vremenu prihvaæanja, bavimo se zapravo dvjema razlièitim stvarima: a) prouèavanjem skupina potrošaèa s obzirom na brzinu prihvaæanja proizvoda i b) brzinom difuzije (širenja meðu potrošaèima).

Èak i ako nam je unaprijed poznato da æe neki proizvod uspjeti na tr�ištu i privuæi veæinu potrošaèa, i dalje nam manjkaju podaci za našu marketinšku strategiju. Podatak koji nedostaje mo�e se sa�eti u dva pitanja: Koji potrošaèi æe prvi prihva-

titi proizvod? i Koliko æe trebati ostalima da ga prihvate? Odgovorimo li na njih, mo�emo oblikovati strategiju oglašavanja koja æe biti prilagoðena, u prvo vrijeme, onima koji æe najprije prihvatiti proizvod, a kasnije i onima koji æe malo kasniti s njegovim prihvaæanjem.

Rogers (1983.) je razvio kategorizaciju osoba koje prihvaæaju neki proizvod s obzirom na vrijeme u kojem to uèine. Sukladno njegovoj podjeli valja razlikovati: 1) inovatore (2,5%), 2) rane usvajaèe (13,5%), 3) ranu veæinu (34%), 4) kasnu veæinu 34%) i 5) oklijevala (16%). Autor je smatrao da se potrošaèi raspodjeljuju prema normalnoj distribuciji i otuda procjene o brojnosti pojedinih kategorija.

Inovatori, najmalobrojnija potrošaèka skupina, okuplja one koji su �eljni is-pro bati novi proizvod. Imaju višu naobrazbu i bolje prihode, samouvjereni su i aktivni izvan vlastite zajednice te su manje ovisni o grupnim normama. Skloniji su informacijama iz znanstvenih i struènih krugova.

Rani usvajaèi su osobe koje æe vjerojatno postati predvodnici grupnog mišljenja jer su nešto više vezani uz lokalnu zajednicu te prihvaæaju njezine nor-me i vrijednosti. S obzirom na to da je rijeè o osobama koje su kljuène u širenju pozitivne usmene predaje o proizvodu, oni su svojevrstan lakmus-papir uspjeha ili neuspjeha nekog proizvoda.

Vrijeme

prihvaæanja

novog proizvoda

potrošaèi

i brzina

prihvaæanja


Rana veæina obuhvaæa pribli�no treæinu ukupne populacije potrošaèa. Rijeè je o potrošaèima koji pa�ljivo razmisle prije prihvaæanja novog proizvoda, a odluku temelje na veæem broju informacija i opse�nijem postupku vrednovanja. Cijeli proces odluèivanja kod njih je dulji nego kod ranije opisanih kategorija. Takvi se potrošaèi vjerojatno nalaze meðu znancima i susjedima onih koji su proizvod veæ ranije prihvatili. Marketinški su iznimno va�ni jer predstavljaju sponu s onima koji novine prihvaæaju kasnije, što je kljuè daljnjeg širenja inovacije.

Kasna veæina okuplja takoðer oko treæinu potrošaèa, a svojstvena im je sum-njièavost. Prihvaæaju novi proizvod samo zato što je to veæ prije njih uèinila veæina njihovih prijatelja i znanaca, dakle uglavnom iz konformizma, odnosno pristajanja uz grupne norme. Rijeè je o starijoj, slabije obrazovanoj grupi skromnijih prihoda koja se više rukovodi usmenom predajom nego masovnim medijima.

Oklijevala su osobe kojima je svojstveno usporeno i zakašnjelo prihvaæanje inovacija, a u populaciji potrošaèa ih ima pribli�no 16%. Kao i inovatori, ni oni ne pola�u mnogo na grupne norme. Odluku o prihvaæanju novog proizvoda donose iza svih ostalih, vjerojatno kad ta novina veæ dobrano zastari. Primjerice, oni æe svoj prvi videorekorder kupiti kad æe DVD veæ izrazito prevladavati na tr�ištu. Rijeè je o osobama najni�eg socioekonomskog statusa.

Krivulja prihvaæanja poput krivulje �ivotnog ciklusa proizvoda ima zvonolik oblik više ili manje asimetrièan, ovisno o tome kojoj kategoriji pripada. U slici 6.5. prikazani su neki od tipiènih primjera krivulje prihvaæanja.

Srednje siva krivulja tipièna je za proizvod koji se usporeno prihvaæa, poput mikrovalne peænice ili satelitske antene. Takav tijek usvajanja svojstven je istinskim inovacijama koje u poèetku prihvaæaju malobrojni, ali kasnije su prihvaæene u sve veæem broju. Najsvjetlija krivulja opisuje prihvaæanje proizvoda koji se brzo usvaja, poput CD-a. Crna krivulja pokazuje da je rijeè o proizvodu koji se uèestalo obnavlja, prolazeæi faze opadanja i ubrzanog rasta. Takva je krivulja svojstvena proizvodima poput osobnih raèunala, pri èemu prijelazi iz stagnacije u fazu rasta mogu oznaèavati manje tehnološke proboje poput br�eg procesora ili kompaktnije izvedbe (prijenosnici).

slika 6.4.

Raspodjela

kategorija usvajaèa

(Rogers, 1983.)

VRIJEME

PO

ST

OT

AK

U

SV

AJA

ÈA

inovatori

(2,5%)

rani

usvajaèi

(13,5%)

rana

veæina

(34%)

kasna

veæina

(34%)

oklijevala

(16%)


Razina širenja druga je kljuèna mjera koja govori o vremenu prihvaæanja proizvo-da. Rijeè je o kumulativnoj razini prihvaæanja novog proizvoda meðu grupama. Ta krivulja mo�e, primjerice, pokazivati da je neki proizvod prve godine prihvatilo 10% puèanstva, druge 20%, a nakon pet godina veæ 90%. Meðu proizvodima postoje goleme razlike u brzini prihvaæanja, odnosno razini difuzije. Primjerice, videorekordere je veæina prihvatila u mnogo kraæem roku nego telefonske sekre-tarice. O èemu ovisi razina difuzije? Pobrojat æemo neke èimbenike koji se obièno smatraju najva�nijima:

Visoka razina konkurencije utjeèe na intenziviranje marketinških aktivnosti koje postaju nametljive i agresivne posti�uæi time veæu svijest o proizvodu, ni�u cijenu i širu dostupnost.

Standardizirana tehnologija smanjuje rizik potrošaèa pri usvajanju novog proizvoda. Pri uvoðenju videorekordera na tr�ište postojala su dva konkurentska standarda, Betamax i VHS koji su donekle usporili prihvaæanje ovog proizvoda uslijed veæeg rizika kod kupnje. Usvajanjem VHS-a kao standarda takve su pre-preke uklonjene poveæavajuæi razinu difuzije. Slièno se dogaðalo i u informatièkom podruèju gdje je razina difuzije rasla nakon veæinskog usvajanja PC standarda, potom DOS standarda i na posljetku Windows standarda.

Brzina prenošenja informacija, kako ona medijska, tako i usmenom predajom, va�na je za brzinu difuzije.

Treæa sastavnica odreðenja procesa difuzije je, uz ranije opisanu odluku o prihvaæanju i vremenu u kojem se to odvija, ciljno tr�ište. Ciljno tr�ište odreðene inovacije mo�e u poèetku biti definirano na jedan, a kasnije na drugi naèin. Nipošto nije neobièno da se porastom broja potrošaèa koji prihvaæaju neki proizvod tr�ište sve više širi gubeæi oblièje prvotno definiranog ciljnog skupa. Primjerice, kompjuto-ri su u samome poèetku bili namijenjeni visokoobrazovanim i imuænijim osobama, a kasnije se tr�ište uvelike proširilo te su postali dostupni veæini. Širenje tr�išta svojstveno je tijekom procesa širenja i drugim proizvodnim novinama.

slika 6.5.

Krivulje

prihvaæanja za

razlièite proizvode

razina

š irenja

Ciljno tr�ište

PO

ST

OT

NA

R

AZ

IN

A P

RIH

VA

ÆE

NO

ST

I

VRIJEME

brzo

prihvaæanje

(CD)

sporo

prihvaæanje

(mikrovalne

peænice)

uèestalo

revitalizirani

proizvodi

(osobna

raèunala)


Posljednji kljuèni element u odreðenju procesa širenja je komunikacija. U prvo vrijeme nakon uvoðenja novog proizvoda komunikacija slu�i postizanju svijesti o proizvodu i informiranju potencijalnih potrošaèa. Istra�ivanja koja se bave osoba-ma koje neki novi proizvod prihvaæaju ranije od veæine pokazuju da su informacije prikupljali iz medija masovne komunikacije. Jednom kad je uspostavljena svijest o novom proizvodu, primarni izvori informiranja se mijenjaju, premještajuæi se s medija masovnog komuniciranja na prijatelje i rodbinu. Usmena predaja dobiva na va�nosti kako se naglasak u komunikaciji premješta sa stvaranja svijesti na vrednovanje, iskušavanje i usvajanje. Za one koji æe proizvod prihvatiti kasnije od veæine, štoviše, usmena predaja æe biti dominantna u svim fazama donošenja odluke, dakle i u informiranju. Poznavanje osnovnih zakonitosti difuzije nameæe odreðeni slijed koraka marketinškoj kampanji. Za pospješivanje procesa difuzije valja se u poèetku usredotoèiti na kampanju pru�anja informacija koja æe stvoriti svijest o proizvodu kod potrošaèa koji æe ga ranije prihvatiti, a kasnije potaknuti povoljnu usmenu predaju usmjerenu prema osobama koje ga kasnije prihvaæaju.

U prethodnim smo poglavljima naglasili va�nost usmene komunikacije, kako one unutar, tako i one izmeðu grupa. Usmena je komunikacija èesto kljuè uspjeha novog proizvoda jer, nakon poèetnog upoznavanja tr�išta s obilje�jima proizvoda, oèekujemo da æe velik dio posla u njegovoj difuziji odigrati upravo ona. Osobe koje ranije prihvaæaju proizvod bit æe, što pokazuju istra�ivanja, predvodnici koji æe svojim podacima i savjetima poticati druge na kupnju. U kasnijim fazama difuzija æe uvelike ovisiti o prijenosu i širenju informacija, ne više unutar, nego izmeðu gru-pa. U toj fazi va�ne su interakcije s pojedincima koji se nalaze izvan mre�e prisnih osobnih poznanstava. Takve su veze obièno slabe, a pojedinci koje povezuju vrlo su èesto naglašeno razlièiti. To, primjerice, mogu biti susjedi, manje bliski kolege s posla osobe prijavljene kod istog doktora ili slièno. Potrošaèi, unatoè krhkosti veza s takvim udaljenijim osobama, redovito s njima izmjenjuju informacije o proizvodu. Iako su interakcije unutar grupa mnogo èešæe, intenzivnije i utjecajnije od onih izmeðu grupa, ni potonje ne treba podcjenjivati. Èesto upravo one sna�no ubrzavaju difuziju preskaèuæi socijalnu i statusnu distancu meðu grupama.

inovat ivnost

Difuzija uvelike, kako smo vidjeli, ovisi o osobama koje prve prihvaæaju novinu i koje smo zbog toga nazvali inovatorima. Je li rijeè o opæem obilje�ju ili je inovativ-nost vezana uz odreðeni proizvod, pitanje je koje se nameæe samo od sebe. Drugim rijeèima, itekako je va�no utvrditi hoæe li osoba koja je meðu prvima prihvatila mikrovalnu peænicu postupiti na jednak naèin kad je u pitanju CD player. Neka istra�ivanja ukazuju na srodna obilje�ja inovatora bez obzira na vrstu proizvoda. Oni su u pravilu (Assael, 1995.):

• predvodnici u mišljenju• osobe koje preuzimaju rizik• neovisni o grupnim normama

Komunikacija

tijekom širenja

usmena

komunikaci ja

6.2.3 .


• osobe koje se u veæoj mjeri informiraju putem medija nego usmenom komu-nikacijom

• otvoreni novim zamislima i promjenama• razmjerno mladi.

Pobrojana se obilje�ja uglavnom odnose na istinske inovacije, dok se one ogranièenoga karaktera ne mogu povezati sa stabilnijim osobinama potrošaèa. Uz navedena obilje�ja, za inovatore se još mo�e reæi da su bolje obrazovani i imaju više prihode od prosjeka. Karakteriziraju ih i crte liènosti poput samopouzdanosti i nedogmatiènosti.

pr imjena spoznaja vezanih uz š irenje

U suvremenom marketingu podjednako je va�no utjecati na izglednost prihvaæanja nekog proizvoda, kao i na stopu širenja. Poveæavanje izglednosti prihvaæanja moguæe je obaviti na razlièite naèine. Kod manjih inovacija, koje se nastavljaju na postojeæe proizvode, korištene se strategije sastoje uglavnom u pru�anju moguænosti iskušavanja proizvoda dijeljenjem besplatnih uzoraka ili promotivnim akcijama. Poticanje prihvaæanja nenastavljenih inovacija mnogo je slo�enija zadaæa jer kupci ne mogu kupiti proizvod kako bi ga iskušali. Zbog toga se uobièajeno koristi oglašavanje kako bi se poveæala svijest o proizvodu i pru�ile sve nu�ne informacije. Stopa širenja u veæini se sluèajeva kontrolira politikom cijena. Dvije osnovne strategije kojima se pritom slu�imo su a) pobiranje s vrha i b) prodiranje. Prva strategija pretpostavlja sporu stopu širenja. Poèetna cijena novog proizvoda je visoka kako bi se vratila sredstva ulo�ena u uvoðenje. Strategija poèiva na maloj ciljnoj grupi potrošaèa neosjetljivih na cijenu, dakle iz ukupne populacije pobire samo “vrhnje”. Takva ciljna populacija obièno je dobro odreðe-na demografskim obilje�jima i prepoznatljivim �ivotnim stilom. Oglašavanje se usredotoèuje na pru�anje informacija, a distribucija je selektivna (samo odreðena prodajna mjesta). Upravo opisana strategija pogodna je za nenastavljene inovacije za koje se, barem u prvom razdoblju, ne oèekuje široko prihvaæanje. Druga moguæa strategija, prodiranja, zasniva se na pretpostavci brzog širenja proizvoda potak-nutog niskom cijenom. Zamisao je da se tako u kratkom vremenu osvoji široko tr�ište. Oglašavanje obièno koristi elemente slike i simbola, a distribucija proizvoda uglavnom je neselektivna. Takva je strategija primjerena ogranièenim inovacijama koje za korištenje ne zahtijevaju obilje dodatnih informacija. Jednom kad je strate-gija osmišljena, na struènjacima ostaje da je prate i eventualno mijenjaju u skladu s novonastalim okolnostima. Primjerice, kompjutori su po uvoðenju bili proizvod namijenjen uskom krugu dobro obrazovanih i imuænih potrošaèa na kojima je primijenjena strategija pobiranja s vrha. Kasnije je cijena padala, a stopa difuzije se poveæavala pretvarajuæi strategiju u prodiruæu.

6.2.4.


Marketinška komunikacija

Iako æe potrošaèe redovito lakše potaknuti na kupnju prijatelji i èlanovi obitelji koje dr�e vjerodostojnijim izvorima informacija, marketinško komuniciranje ima kljuènu ulogu kako u obavješæivanju o novom proizvodu, tako i u uvjeravanju da se neki proizvod kupi.

proces tr� išne komunikac i j e

Tr�išna komunikacija ukljuèuje oglašavanje, osobnu prodaju i promocije u duæanu, ali va�nost prve daleko nadmašuje znaèaj dviju drugih. S obzirom na to da smo ih ranije spominjali, sad æemo se uglavnom posvetiti oglašavanju. Njegova je va�nost razmjerna njegovoj cijeni koja se, u svijetu, iskazuje u milijardama dolara.

Slika prikazuje kako se odvija proces oglašavanja. Usporedo sa �eljenim tijekom, èiji su koraci navedeni u gornjem dijelu hodograma, javljaju se, takoðer brojni problemi i moguæi promašaji. Stoga se umjesto po�eljnog ishoda, utjecanja na kupovno ponašanje, mo�e dogoditi da poruka uopæe ne bude zamijeæena ili da iz bilo kojeg drugog razloga ne dovede do kupovine proizvoda.

U prvom koraku potrebno je definirati ciljeve oglašavanja. Primjerice, proizvoðaè automobilskih guma mo�e htjeti pokazati kako je njegov proizvod trajan i ne kli�e se po mokrom i zamrznutom kolniku. No, tu je poruku, koju �eli prenijeti i veæi dio konkurentskih tvrtki, moguæe izreæi na mnoštvo naèina. Stoga se drugi korak sastoji u kodiranju poruke tako da prenese potencijalnim kupcima koristi što ih nosi upravo taj proizvod. Pristup reklamiranju guma marke Sava posebno je upeèatljiv jer koristi Eskime i ledeno okru�je u kojem �ive kako

6.3.

6.3 .1 .

Proces

oglašavanja

slika 6.6.

Proces

oglašavanja i

problemi koji se u

njemu javljaju

razvijanje

porukeslanje poruke izlo�enost

definiranje

ciljeva

nevjerodo-

stojnost

konku-

rencija

promašena

poruka

slaba

definicija

slaba

izlo�enost ili

odbacivanje

poruke

nema utjecaja

na ponašanje

prijem

poruke

kupovno

ponašanje

marketinška komunikacija • 199

bi što plastiènije naglasio kvalitetu vlastita proizvoda. Poruka koja ne uspijeva u predoèavanju prednosti proizvoda bit æe odbaèena i neæe dovesti do promjena u ponašanju. Nakon kodiranja predstoji treæi korak, koji se sastoji u prenošenju po-ruke ciljnom segmentu potrošaèa. Za uèinkovito postizanje takve zadaæe potrebno je obaviti odgovarajuæe medijsko planiranje. Ciljevi koji se pritom nastoje ostvariti donekle su suprotstavljeni. Uz ogranièen bud�et koji medijskom planeru stoji na raspolaganju, potrebno je dosegnuti najveæi broj pripadnika ciljne potrošaèke populacije, i to što je èešæe moguæe. Dakako da je obje zadaæe, uz ogranièena sredstva, nemoguæe postiæi te valja prosuditi što je za oglašavanje va�nije – po-veæati doseg (broj ljudi izlo�enih poruci) ili uèestalost (broj izlaganja pojedinca poruci). Velik doseg je va�niji za proizvode namijenjene vrlo širokoj potrošaèkoj populaciji, poput paste za zube ili mineralne vode, a uèestalost je presudna kad nastojimo na kupnju potaknuti neku vrlo specifiènu ciljnu grupu poput poslovnih ljudi, kupaca prenosivih raèunala. U veæini sluèajeva nastojimo odr�ati ravnote�u izmeðu nastojanja da proširimo doseg, odnosno poveæamo uèestalost. Sljedeæi korak u procesu oglašavanja je podjednako va�an, izlaganje oglašavanju, percep-cija i tumaèenje poruke. Svi se pobrojani procesi ogledaju u krajnjem cilju koji bi oglašavanjem trebalo postiæi, poveæanoj svijesti o reklamiranoj marki. Pritom je gotovo podjednako va�no da potrošaè zapazi poruku, ispravno je protumaèi te pove�e s pravom markom i proizvodom. O uèinkovitosti oglašavanja prosuðuje se na temelju istra�ivanja koja propituju promjenu razine svijesti o reklamiranoj marki i moguænost dosjeæanja reklame. No, èak i kad su takvi rezultati povoljni, ne mo�emo biti sigurni da æe se odraziti na pojaèano kupovanje i ako da, u kojoj mjeri.

Uspjeh oglašavanja gotovo nikad nije zajamèen, ali æemo, slijedeæi odreðene naputke, uvelike smanjiti rizik od neuspjeha. U prosudbi oglašavanja valja se usredotoèiti na èetiri temeljna problema:

• definiranje ciljeva oglašavanja• kodiranje kvalitete proizvoda• obuhvaæanje ciljne populacije• dekodiranje poruke.

Pristupimo li problemskim podruèjima na odgovarajuæi naèin, imamo dobre izglede da komunikacijom postignemo zacrtane ciljeve. U protivnom æemo naiæi na prepreke koje naše oglašavanje mogu uèiniti slabim ili posve neuèinkovitim.

Pogrešno definiranje ciljeva veæinom znaèi da se nismo usredotoèili na istinske kvalitete proizvoda ili da ih on uopæe ne posjeduje. Tako nastaju propagandne poruke nevezane za stvarne potrošaèke potrebe. Neki proizvoðaè mo�e, primjerice, na tr�ište izbaciti èokoladu za kuhanje s visokim sadr�ajem kakaa, 60% umjesto standardnih èetrdesetak, reklamirajuæi je kao mnogo primjereniju za torte i ko-laèe. Meðutim, ako se poka�e da su potrošaèi dotad bili zadovoljni standardnim proizvodom, takvo poboljšanje uz, dakako, višu cijenu ne mora poluèiti uspjeh na tr�ištu. Stvarna potreba potrošaèa mo�e biti niska cijena i prihvatljiv proizvod, a ne onaj vrhunski ali razmjerno skup jer se ipak u pravilu radi o sastojku za pripravu slastica, a ne proizvodu za samostalnu konzumaciju.

prepreke u

komunikaci j i


Pogrešno kodiranje dogaða se èesto u prilikama kad tvorci propagandnih poruka obrate više pa�nje razvijanju kreativnog i izvornog oglašavanja nego prenošenju prednosti proizvoda. Konaèan rezultat obièno je duhovita poruka koja plijeni pa�nju, ali ne govori o prednostima reklamiranog proizvoda.

Problemi u prijenosu javljaju se uglavnom uslijed zbrke i mete�a što ga proizvodi mnoštvo konkurentskih reklamnih poruka. Tome je pridonijelo naglo poveæanje broja televizijskih, radijskih i tiskanih propagandnih poruka, što je po-sljedica nekoliko usporednih procesa. U prvome redu više proizvoda ponuðenih tr�ištu iziskuje veæi reklamni prostor, zaoštravanje konkurencije takoðer nameæe potrebu sna�nijeg oglašavanja i, na posljetku, skraæivanje trajanja poruka u svim medijima omoguæuje porast broja reklama u istom vremenskom odsjeèku. Potrošaèi su, unatoè izlo�enosti mnoštvu poruka, kadri zapamtiti samo manji broj, što je, nedvojbeno, razlog slabih rezultata nekih kampanja. Neka su istra�ivanja pokazala da pozornost i dosjeæanje opadaju u funkciji porasta broja oglašavanja. Burke i Srull (1988.) utvrdili su da izlo�enost konkurentskom oglašavanju slabi sposobnost pamæenja reklama za sliène proizvode. Zakljuèili su da sliènost u tipu proizvoda i oglašavanju rezultira smetenošæu u kojoj je dosjeæanje specifiène in-formacije vezane uz neku marku ote�ano. U nas je, primjerice, posve uobièajeno da potrošaèi veæinom ne mogu razvrstati reklame konkurentskih tvrtki, poput Zagrebaèke i Karlovaèke pivovare. Jedini recept za rješavanje ovog ozbiljnog problema je poveæanje uèestalosti oglašavanja, dakako uz pretpostavku da takav pristup zbog drugih slabosti (u definiranju cilja ili kodiranju) neæe izazvati averziju meðu potrošaèima.

Prepreke u dekodiranju u pravilu takoðer nastaju zbog nespretnosti u realiza-ciji oglašavanja, ponajprije izradi proizvodnog koncepta i nevezanosti reklame za potrošaèke potrebe. Neuspjeh u dekodiranju velikim je dijelom odraz upravo takvih propusta, no dogaða se i da potrošaèi odbace poruku èiji izvor smatraju nevjerodostojnim. Primjerice, poruka nekog proizvoðaèa kako njegove boje i lakovi nisu štetni po okoliš mo�e biti odbaèena kao neuvjerljiva ako se s njom vremenski podudario incident u kojem je ta tvrtka ugrozila okolni ekosustav ispuštanjem toksiènih supstanci u obli�nju rijeku. Neuspjeh u dekodiranju, meðutim, mo�e imati i mnogo trivijalnije uzroke. Previše sliènih konkurentskih reklama mo�e otupjeti pozornost, ote�avajuæi time dekodiranje. Gotovo jednak uèinak ima dugo prikazivanje jedne te iste reklamne poruke. Zbog zasiæenosti primatelja uèinkovi-tost oglašavanja bitno se smanjuje.

U konaènici, komunikacija mo�e proizvesti tri ishoda. Potrošaèi mogu biti nedo-voljno izlo�eni poruci, mogu potaknuti njome promijeniti ponašanje ili je mogu odbaciti. Prihvaæanje poruke ovisi o tome u kojoj mjeri uspijeva u uvjeravanju potencijalnih potrošaèa u korisnost reklamiranog proizvoda. Potrošaèi èesto mogu prihvatiti poruku, ali tako da to ne dovede do odreðenog kupovnog ponašanja. Netko doista, na temelju reklame, mo�e po�eljeti kupiti novi televizor velikog ekrana i visoke razluèivosti, ali ga u tome sprijeèe nedostatak novca ili trenutaè-no nepostojanje izra�ene potrebe. O mjerenju uèinaka oglašavanja, na koji se u marketingu mnogo pola�e, bit æe više rijeèi kasnije, no odmah valja napomenuti da smo zainteresirani za svaku od upravo pobrojanih karika u lancu, a ne samo za krajnju uèinkovitost poruke mjerenu poveæanjem prodaje.

uèinci

komunikaci je


uèinkovitost komunikac i j e u funkci j i i zvora

Izvor informacije, bez obzira o kome se radilo – oglašivaèu, prodavaèu ili znancima – uvelike utjeèe na potrošaèevo prihvaæanje i tumaèenje poruke. Meðu mnogim obilje�jima izvora kojima se pripisuje djelovanje na uèinkovitost dva su najva�nija, vjerodostojnost i privlaènost.

Vjerodostojnost je odraz struènosti i povjerljivosti. Izvor mora biti kadar pru�iti valjane informacije o obilje�jima i uèincima proizvoda. Poznati stomatolog sigurno æe biti kadar prosuditi o kvaliteti èetkice ili zubne paste, kao i olimpijski pobjednik o udobnosti i funkcionalnosti sportske opreme. No, pitanje je hoæe li im potrošaèi povjerovati s obzirom na to da ih plaæaju oglašivaèi koji od njih oèekuju povoljno oèitovanje o vlastitom proizvodu. Sumnjièavost je još veæa uzme li se u obzir da se gotovo svaka pasta za zube, svaki deterd�ent, svaki voæni sok, kao i bilo koja marka iz druge kategorije proizvoda reklamira kao ona koja predstavlja najbolje rješenje i donosi najveæu korist. Zbog toga potrošaèi uglavnom nisu skloni povjerovati oglašavanju, pripisujuæi ga, najèešæe ispravno, tek �elji proizvoðaèa da što prije i bolje proda proizvod. Jedan od manje uvrije�enih naèina da se postigne veæa vje-rodostojnost je navoðenje nekih manjih slabosti koje æe naglašenim prednostima uliti odreðenu dozu realizma. Takve dvostrane poruke opa�aju se uvjerljivijima jer se ne pripisuju iskljuèivo �elji za prodajom.

Što je veæa vjerodostojnost nekog izvora, tim je vjerojatnije da æe primatelji prihvatiti poruku i ponašati se sukladno njoj. Ako preporuka o potrebi veæe kon-zumacije ribe doðe iz Ministarstva zdravstva, takva æe poruka biti lakše usvojena, nego ako je uputi tvornica za preradu ribe. U nekim sluèajevima, meðutim, ni vje-rodostojnost izvora neæe znaèiti mnogo, primjerice u ranije spominjanom sluèaju poruke za prestanak pušenja, ona æe, unatoè povjerenju u Ministarstvo zdravstva, biti bez veæeg odjeka jer æe je pušaèi do�ivjeti kao prijetnju ili jednostavno neæe smoæi snage usvojiti je.

Jedan od uèestalih naèina da se poveæa prihvaæenost oglašavanja sastoji se u jaèanju vjerodostojnosti izvora. Oslonimo li se na teoriju atribucije, po�eljno je uravnote�iti poruku pozitivnim i negativnim posljedicama, odnosno uèiniti je dvostranom. U tom sluèaju potrošaèi je neæe do�ivjeti kao motiviranu iskljuèivo prodajom. Drugi je naèin koristiti priznate struènjake za oglašavanje specijalizi-ranih proizvoda. Primjerice, autoritet Gorana Ivaniševiæa æe svakako više znaèiti u reklamiranju sportske opreme nego piva ili mirovinskog fonda. Treæi je naèin iskoristiti neki neutralni izvor kako bi se potkrijepile vlastite tvrdnje. Ako postoje nezavisni testovi koji upuæuju na kvalitetu nekog proizvoda, onda æe njihovo isticanje osna�iti vjerodostojnost. Takvu zadaæu ima, primjerice, spominjanje certifikata ISO 9000 kod nekih proizvoda, zlatnih medalja za kvalitetu ili povoljne ocjene nekog specijaliziranog èasopisa.

Brojna su se istra�ivanja bavila odnosom izmeðu potrošaèeva razumijevanja poruke i uvjeravanja te su utvrdila da se, kad je razumijevanje poruke slabo, prima-telji pri stvaranju stavova prema proizvodu pouzdaju u vjerodostojnost izvora, no

6.3 .2 .

Vjerodostojnost

izvora


kad je razumijevanje dobro, struènost izvora ima mnogo manji utjecaj na stavove primatelja poruke (Ratneshwar i Chaiken, 1991.).

Za mnoge proizvode izvor zahvaljuje vlastitu vjerodostojnost vanjskom izgledu – naoèitosti, dotjeranosti i eleganciji. Za druge pak proizvode izvor mo�e postiæi veæu vjerodostojnost zaodijevajuæi se u ulogu struènjaka ili majstora. Na primjer, èovjek koji reklamira alate za kuæne popravke, mo�e biti uvjerljiviji ako ostavlja dojam kao da je upravo izašao iz radionice, nego ako izgleda kao poslovni èovjek. Jedno je istra�ivanje otkrilo da, u sluèaju proizvoda usmjerenih na atraktivnost (kao npr. kozmetièki proizvodi), korištenje fizièki privlaène slavne osobe kao izvora komunikacije znaèajno pojaèava njezinu vjerodostojnost te stav prema oglasu.

Ugled prodajnog mjesta koje nudi proizvod ima velik utjecaj na vjerodo-stojnost poruke. Proizvodi koji se prodaju u poznatim, cijenjenim trgovinama potvrðuju vlastitu kvalitetu na temelju ugleda prodajnog mjesta: “Nešto što se prodaje u Turbo limaèu zasigurno je kvalitetno”. Dojmu vjerodostojnosti što ga stvara renomirana trgovina, pridonosi uvjerljivost i proizvoðaèeve oglasne poruke. To je razlog zašto postoji mnogo nacionalnih oglasa koji poruèuju: “Dostupno u svim boljim trgovinama.”

Ugled medija koji prenosi oglas takoðer utjeèe na vjerodostojnost poruke. Na primjer, imid� presti�nog informatièkog èasopisa Bug daje dodatni status proizvo-dima koji se u njemu oglašavaju.

Vjerodostojnost izvora nema trajan uèinak. Iako vjerodostojni izvor u poèetku posti�e bolje uèinke u uvjeravanju potrošaèa u odnosu na one ni�eg stupnja vjerodostojnosti, istra�ivanja pokazuju da takav utjecaj obièno nestaje veæ nakon otprilike šest tjedana. Taj je fenomen nazvan uèinkom spavaèa (Hovland, Lumsdaine i Sheffield, 1949.). Potrošaè, kako se pokazalo, br�e zaboravlja izvor poruke nego samu poruku. Ipak, ponavljanjem iste poruke, izvor mo�e probuditi sjeæanje i obnoviti prvotni uèinak – veæu uvjerljivost vjerodostojnijeg izvora (Hannah i Sternthal, 1984.). Zbog toga oni koji koriste usluge izvora visoke vjerodostojnosti moraju redovito oglašavati kako bi odr�ali prethodno steèenu uvjerljivost. Istra�ivanja pripisuju efekt spavaèa odjeljivanju (tj. potrošaè odjeljuje poruku od izvora).

Potrošaèi se u prosudbi izvora takoðer rukovode njegovom privlaènošæu ili sliènošæu s vlastitim gledištima. Istra�ivanja redovito pokazuju da kad potrošaèi do�ive osobu s reklame kao njima blisku, spremniji su prihvatiti poruku i biti izlo�eni njezinu utjecaju. Zbog toga se marketinške tvrtke u oglašavanju upinju prikazati one s kojima je poistovjeæivanje olakšano, u pravilu tipiène kupce i potrošaèe kako izra�avaju povoljan stav o proizvodu. Ponekad se, kako bi se isto-dobno postigao dojam struènosti i sliènosti, anga�iraju dvije osobe, od kojih je je-dna priznati struènjak, a druga privlaèna osoba s kojom se je moguæe poistovjetiti. Paste za zube se razmjerno èesto reklamiraju putem izmišljenog dijaloga koji vode struènjak (zubar) i njegov klijent koji mu postavlja pitanja za koja se predmnijeva da zanimaju cijeli auditorij (primjerice “Zašto je baš ta pasta najbolja?” ili “A što je s

Uèinak

spavaèa

Privlaènost

izvora


slika 6.7.

U oglašavanju

se koriste tipièni

potrošaèi s kojima

je olakšano

poistovjeæivanje

slika 6.8. Seks u oglašavanju


karijesima i paradentozom?” i sl.). Prvi bi trebao osigurati struènu vjerodostojnost, a drugi moguænost lake identifikacije.

Kada naglasiti struènost, a kada omoguæiti poistovjeæivanje? Prvo u pravilu poma�e u sluèaju visoke ukljuèenosti, dok je privlaènost po�eljna pri niskoj. Razloge ne treba posebno obrazlagati. Pri visokoj ukljuèenosti potrošaèi æe se usredotoèiti na poruku pa æe njezina struèna podloga postati iznimno va�na, a pri niskoj æe se usmjeriti na izvor, ne mareæi odviše za racionalnu utemeljenost informacija.

U mnogim nas sluèajevima mo�e zanimati koliki æe uèinak poluèiti vjerodostojan izvor, a koliki sama poruka. Kako smo rekli, vjerodostojnost izvora ne mora nu�no poveæati prihvaæenost poruke. To je posebno èest sluèaj kod proizvoda koji se kupuju s visokom razinom ukljuèenosti. Prema ranije spominjanom mo-delu vjerojatnosti prorade, potrošaèi visoke ukljuèenosti usmjereni su na sadr�aj poruke, a oni manje ukljuèeni usmjereni su na rubne èimbenike, poput izvora. Petty i suradnici (1983.) su tako pokazali da korištenje poznatih osoba ima slabog uèinka kod potrošaèa visoko ukljuèenih u kupovinu, ali je zato iznimno uèinkovito kod onih koji iste proizvode kupuju bez veæeg ukljuèivanja. Uèinci su takoðer bili naglašeniji kod slabije upoznatih potrošaèa koji su se imali potrebu osloniti na struèno mišljenje. U rijetkim situacijama poznate osobe mogu utjecati i na potrošaèe visoke ukljuèenosti, osobito kod vrednovanja marki èije su prednosti i nedostaci nejasni ili su poruke proturjeène.

uèinci poruke

Propagandna aktivnost i oglašavanje smišljeni su radi informiranja i utjecanja na potrošaèe. Pru�anje obavijesti usmjereno je na oglašavanje novog proizvoda ili promjenu u veæ postojeæima. Na taj se naèin potrošaèi upoznaju s obilje�jima proizvoda, koristima što ih nudi, njegovom cijenom i raspolo�ivošæu. Primarna uloga oglašavanja sastoji se u uvjeravanju potrošaèa u koristi što ih donosi neki proizvod, nagovaranju na probu ili uklanjanju rezerve ili nesigurnosti pri kupovini. Iako su, dakle, ciljevi oglašavanja znani, naèin na koji to valja postiæi èesto je neja-san. Propagandisti se redovito nalaze pred nizom ozbiljnih odluka, primjerice treba li poruka biti jednostrana ili dvostrana, trebamo li u poruci usporediti proizvod s konkurentskim ili ne, kakva je uloga humora u oglašavanju i tako redom. Na neka od ovih pitanja pokušat æemo odgovoriti u kratkom pregledu što slijedi.

Za razliku od jednostranih poruka koje iznose samo povoljne strane nekog proizvoda, dvostrane ukljuèuju i negativne informacije, u pravilu o nekim rub-nim i neva�nim pojedinostima. Takve poruke poveæavaju vjerodostojnost izvora i smanjuju otpor sumnjièavih osoba. Pri upotrebi dvostranih poruka mo�emo koristiti razlièite strategije.

vidi sliku 6.7.

str. 203

Odnos

izmeðu izvora

i poruke

6.3 .3 .

Jednostrana

ili dvostrana

poruka


Jedna od njih sastoji se u opovrgavanju negativnih informacija. U takvim se porukama prvo iznosi negativna informacija o nekom proizvodu, a potom se ona problematizira, sagleda u pozitivnom svjetlu ili posve opovrgne. Primjerice, neka manja banka mo�e se reklamirati tako da prvo spomene: “Neki smatraju da nije sigurno štedjeti u maloj banci”, a u nastavku takvu tvrdnju opovrgava navoðenjem znaèajnih klijenata koje opslu�uje ili velièinu nastoji kompenzirati pojaèanom pa�njom prema klijentima. U drugom sluèaju gradski auto kojem se predbacuje manjak prostora mo�e to pretvoriti u prednost pokazujuæi lakoæu kojom se parkira u skuèenom prostoru.

Druga se strategija temelji na ubla�avanju prigovora. Ako o nekom proizvodu vlada uvjerenje kako ima odreðenih znanih slabosti, onda strategija temeljena na iznošenju samo povoljnih informacija ne mora biti najbolja. Potrošaèi su, naime, u tom sluèaju skloni odbaciti cjelokupnu poruku dr�eæi je nevjerodostojnom. Meðutim, ako se proizvoðaè nadove�e na prigovore i iznese argumente kako su znani nedostaci prisutni samo u odreðenim, manje va�nim ili rubnim situacijama korištenja proizvoda, takva æe propaganda biti mnogo uèinkovitija. Primjerice, mnogi su skloni uvjerenju da su obroci pripravljeni u mikrovalnoj peænici bezuku-sni ili bez prepoznatljivih odlika klasièno pripremljene hrane. Proizvoðaè koji bi to nastojao opovrgnuti jednostranim oglašavanjem vjerojatno ne bi poluèio odgo-varajuæe rezultate. No, ako problem sagleda iz potrošaèeva ugla, priznajuæi da su pojedina jela pripravljena u mikrovalnoj peænici uistinu manje ukusna od onih u klasiènoj peænici te pobroji veæinu jela za koja to ne vrijedi, mo�e raèunati na bolji uèinak jer je ubla�io prigovore, a nije ih potpuno ignorirao. Na takvo oglašavanje èak i kritièniji potrošaèi nalaze malo protuargumenata jer su oni veæ sadr�ani u poruci. Neki dvostranu poruku povezuju s teorijom cijepljenja (McGuire, 1964.) dr�eæi da protuargumenti sadr�ani u njoj prijeèe razvoj vlastitih protuargumenata. Dvostrano oglašavanje nije odveæ uèinkovito kad su u pitanju nisko ukljuèeni potrošaèi jer oni, zbog manjka interesa, nisu skloni pozorno pratiti razloge za i protiv. Jednostrano je oglašavanje takoðer primjerenije slabije obrazovanim osobama ili onima koji su veæ odani reklamiranoj marki.

Veæinom se oglašavanje sastoji u upoznavanju potrošaèa s koristima što ih nudi odreðeni proizvod. Zastrašivanje èini upravo suprotno. Takvo oglašavanje upoz-naje potrošaèa s rizicima kojima se izla�e ako koristi neki proizvod (primjerice, cigarete ili alkohol), odnosno ako ga ne koristi (osiguranje, lijekovi). Èesto se, na�alost, zanemaruju rezultati istra�ivanja koji upuæuju na neuèinkovitost previše prijeteæih reklama. I na našim smo malim ekranima nedavno imali prilike vidjeti kampanju koja je na prilièno naturalistièki naèin prikazivala uèinke dugotrajnog pušenja na pluæima i dišnom sustavu pušaèa. Poruka je bila naglašeno zastrašujuæa tako da su se pušaèi vjerojatno poslu�ili perceptivnom obranom kako bi uklonili di-sonancu izmeðu poruke i ponašanja. S druge strane, poruka mo�e biti podjednako neuèinkovita ako izaziva premalo straha. Primjerice, reklama za antibakterijsko sredstvo za èišæenje neæe utjecati na ponašanje, ako se gledatelje ne upozori da se time uklanjaju uzroènici brojnih i potencijalno opasnih bolesti. Dosad navedeno upuæuje na to da zastrašivanje mora biti umjereno, ni pretjerano ni preblago. No, intenzitet zastrašivanja nije jedino o èemu valja razmišljati. Tanner i suradnici

Zastrašivanje


(1991.) istra�ili su uèinkovitost oglašavanja zastrašivanjem na društveno prenosive bolesti poput AIDS-a. Pokazalo se da je strah uèinkovit u situacijama u kojima:

• potrošaèi razabiru ozbiljnost prijetnje (od AIDS-a se umire)• potrošaèi su svjesni moguænosti zaraze• oglašavanje pokazuje kako se suoèiti s problemom (nošenje kondoma)• preporuèeno rješenje je lako izvedivo (kondomi su raspolo�ivi u svim duæa-

nima, kioscima i sl.).• svakako najva�nija sastavnica zastrašujuæeg oglašavanja je naputak o pri-

mjerenom ponašanju koje smanjuje ili uklanja rizik od prijetnje.

Korištenje humora u oglašavanju izrazito je èesto jer se na taj naèin osigurava bolja pozornost primatelja poruka, poveæavaju vjerodostojnost i posti�u veæi uèinci uvjeravanja. Humor usto mo�e pripomoæi razvijanju pozitivnih osjeæaja prema oglašivaèu, što takoðer pridonosi uèinkovitosti uvjeravanja. Primjerice, u reklami za Karlovaèko twist off korišteni su humoristièni elementi kako bi se potrošaèe upoznalo s naèinom otvaranja novog zatvaraèa. Protagonist koji dotad nije imao iskustva s takvim zatvaraèem pokušava otvoriti bocu na razlièite naèine upadajuæi u komiène situacije, da bi mu u konaènici prišao konobar koji stvar rješava elegantno s dva prsta. Ipak, ne treba zaboraviti da je primarna zadaæa oglašavanja upoznavanje s koristima nekog proizvoda. Ponekad je humoristièna nota toliko jaka da priguši osnovnu poruku i ote�a razumijevanje koristi što ih donosi proizvod.

Primjer humora u oglašavanju – reklama za Podravkin kulinarski portal Coolinarika

na Radiju 101:

Otac: Što je sine? Opet igrice? Kad se jednom o�eniš, neæeš više tako dangubiti.

Sin: Ništa od �enidbe tata. Optu�ila me da nemam ni mašte ni prakse.

Otac (zabrinuto): U krevetu? Moj sin?

Sin: U kuhinji, tata, u kuhinji.

Otac: Ha, ha. Za to ima lijeka. Kako ide ona adresa kæeri?

Kæi: w w w . C o o l i n a r i k a . c o m.

Otac: To ti je najbolji kulinarski portal u ovom dijelu Europe, sine.

Iako èesto koristan, humor nije uvijek najbolje rješenje u oglašavanju. Njegova je primjena uputna osobito u reklamiranju proizvoda niske ukljuèenosti. S obzi-rom na to da je humor periferan u odnosu na poruku, vjerojatnije je da æe biti uèinkovit kod osoba koje nisu odviše ukljuèene. Osim toga, duhovitost je po�eljnija u oglašavanju postojeæih proizvoda jer oglašavanje novih poèiva na pru�anju in-formacija. Kako smo vidjeli, humor je djelotvorniji u stvaranju pozitivnog ozraèja nego prijenosu informacija. Na posljetku, humor je uèinkovitiji kod potrošaèa koji veæ imaju pozitivan stav o proizvodu. Njime se mogu osna�iti pozitivni osjeæaji, ali nije vjerojatno da se mogu preokrenuti negativni.

Humor u

oglašavanju

primjer


Korištenje seksa u oglašavanju postaje sve više pravilom, a sve manje iznimkom. Atraktivne djevojke i mladiæi u erotski izazovnim pozama i seksualne aluzije nisu više obilje�ja iskljuèivo reklama za parfeme, kozmetiku i donje rublje. Na taj se naèin oglašavaju najrazlièitije kategorije proizvoda. Oglašivaèi na taj naèin pokušavaju (i uspijevaju) na jednostavan naèin privuæi pozornost publike. Na njihovu nesreæu, poveæana pa�nja posveæuje se seksualnim elementima, a bitna se obilje�ja proizvoda najèešæe zanemaruju. Upotreba seksualno zasiæenih sadr�aja ne potièe znati�elju o proizvodu, slabe razumijevanje poruke, osobito kad je rijeè o potrebi za obradom slo�enih ili brojnih informacija.

Postoje vrlo uvjerljive naznake da se zanimanje izazvano seksualnim primje-sama u oglašavanju zaustavlja tamo gdje je i poèelo – na seksu. Ako seksualno sugestivna ili eksplicitna ilustracija nije relevantna za oglašeni proizvod, ona ima slab utjecaj na potrošaèeve kupovne namjere.

uèinci medi ja

Medij predstavlja treæu sastavnicu osnovnog komunikacijskog modela. Kako bi osigurali da reklamna poruka stigne do ciljne populacije, propagandisti moraju izabrati odgovarajuæi komunikacijski medij. Odluka o tome poèiva na obilje�jima ciljne populacije, �ivotnim stilovima, sociodemografskim karakteristikama, stavo-vima i drugom. Ne treba zaboraviti da medij predstavlja poruku za sebe, neovisnu o onoj koja se njime prenosi. Ista poruka u razlièitim medijima mo�e podrazumije-vati razlièitu stvar, primjerice poruka u Vjesniku neæe biti išèitana na isti naèin kao ona u Globusu ili Playboyu ili Novom listu unatoè istovjetnom sadr�aju. Ne treba ni napominjati da æe sve biti razlièito shvaæene u odnosu na onu prezentiranu na televiziji. Neka su istra�ivanja (Aaker i Brown, 1972.) pokazala da isti oglas u razlièitim novinama, presti�nom dnevniku u odnosu na specijalizirani teniski èasopis, proizvodi razlièite uèinke. Prvi je medij bio uèinkovitiji u uvjeravanju nekorisnika kad je naglašavao kvalitetu proizvoda, a drugi se pokazao boljim pri naglašavanju razloga korištenja.

Razlièiti tipovi medija još više oblikuju reakcije na komunikaciju. Najviše se, dakako, meðusobno razlikuju elektronski mediji poput televizije i radija u odnosu na tiskane. Prvi su bolji za oglašavanje putem slike i simbolizma, ali zaostaju kad je u pitanju prijenos detaljnih informacija. Televizijskom mediju èesto se pripisuje niska razina ukljuèivanja gledatelja jer je razumijevanje izvan gledateljeva nad-zora. On, naime, ne mo�e sam utjecati na poruku, primjerice zaustaviti sliku ili se pomnije pozabaviti nekim dijelom programa, osim ako ga prethodno sam nije presnimio. Naprotiv, èasopisi, novine ili sadr�aji na Internetu pru�aju moguænost duljeg zadr�avanja na bilo kojoj temi. Zbog toga ta grupa medija omoguæuje tra-dicionalno uèenje u kojem se informacije usvajaju i integriraju u cjelinu.

Specifiène namjene tra�e odreðene medije. Televizija je tako najbolja za oglašavanje proizvoda u kojima je va�na demonstracija korištenja (automobili, nova ambala�a, novi revolucionarni proizvodi), a kad je va�an samo zvuk, radio je primjereniji medij, primjerice pri oglašavanju nosaèa zvuka, knjiga, politièkim

Seks u

oglašavanju

6.3 .4.

vidi sliku 6.8.

str. 204


debatama ili sliènom. Novine su osobito pogodne za informiranje o lokalnoj prodaji ili kao naèin oglašavanja specijalnih akcijskih prodaja.

prorada market inške komunikac i j e

Veæ smo naglasili va�nost ispravnog dekodiranja poruke. Ono zahtijeva usvajanje i proradu prispjelih obavijesti. U tom procesu potrošaèi procjenjuju i vrednuju sve sastavnice komunikacije, izvor, samu poruku i medij kojim je upuæena.

Vrednovanje izvora mo�e se okonèati njegovim odbacivanjem ili prihvaæanjem. Primjerice, kad Goran Ivaniševiæ reklamira Pan, netko mo�e pomisliti: “Zašto bih ga poslušao, on vjerojatno uopæe ne pije pivo” ili pak “Ako je Goran Ivaniševiæ spre-man zalo�iti svoj ugled za reklamu, proizvod mora da je kvalitetan”. Propagandisti, naravno, pokušavaju izbjeæi odbacivanje izvora, birajuæi osobe èija je struènost neupitna ili citirajuæi nepristrane izvore poput specijaliziranih èasopisa ili ugled-nih ustanova koje se bave procjenjivanjem te kategorije proizvoda. Treæi je naèin takoðer spomenut ranije, a sastoji se u slanju poruke uravnote�ene s obzirom na pozitivne i negativne strane proizvoda kako bi se postigao dojam iskrenosti i poštenja.

Vrednovanje poruke sastoji se u procjeni njezine uvjerljivosti, va�nosti i dopadlji-vosti. Pritom se poruka sagledava na dvjema razinama – kognitivnoj i afektivnoj. Kognitivni odgovori odra�avaju prihvatljivost tvrdnji sadr�anih u poruci. Oni se naslanjaju na prethodna iskustva i uvjerenja. Odgledamo li reklamu za prenosivo raèunalo marke X u kojem se ono opisuje kao brzo i pouzdano, naš kognitivni od-govor mo�e sadr�avati podršku (Tu marku hvale moji znanci i recenzenti u struè-nim èasopisima) ili protivljenje (Èuo sam da se èesto kvari i da nije pouzdano). Kognitivni odgovori vezani uz poruku èešæi su kod proizvoda visoke ukljuèenosti, dok su oni vezani uz izvor poruke više svojstveni niskoj ukljuèenosti. Kako je ranije reèeno, motivirani potrošaèi æe se usredotoèiti na poruku, a oni manje ukljuèeni pratit æe rubne elemente poput izvora. Otuda proizlazi da se kod proizvoda visoke ukljuèenosti vrijedi ozbiljno pozabaviti sadr�ajem poruke, dok se oni iz kategorije niske ukljuèenosti trebaju oglašavati korištenjem vjerodostojnih i prihvatljivih izvora.

Afektivni odgovori odra�avaju što potrošaèi osjeæaju prema reklami, sviða li im se ona ili ne. Pozitivni kognitivni odgovori vjerojatno æe proizvesti podjednako pozitivne afektivne reakcije. U osnovi jednih i drugih stoji, kako smo vidjeli baveæi se stavovima, evaluacija. Ipak kognicija je u veæoj mjeri odraz sadr�aja poruke, dok su afekti reakcija na širu kategoriju rubnih èimbenika poput boje, glazbe ili simbola. Ujedinjeni izra�avaju stavove prema reklami.

Pozitivni stavovi vjerojatno æe pojaèati pozornost i, u prosjeku, poveæati vrije-me praæenja oglašavanja, no to nije i najva�nije. Pozornost æe poboljšati shvaæanje poruke, a pozitivni stavovi o reklami uopæit æe se i na samu marku. Neki struènjaci

6.3 .5 .

Vrednovanje

izvora

Vrednovanje

poruke


dr�e da je takvo uopæavanje razlog razmjerno èvrstih sklonosti prema privlaèno reklamiranim markama. Naime, unatoè tome što ih u slijepim testovima nisu kadri raspoznati od drugih marki, mnogi im, bez obzira na to, ostaju privr�eni. Èini se da se to dogaða uslijed uopæavanja povoljnog dojma o reklami na korisnièko iskustvo pri konzumaciji. Iako bi se moglo oèekivati da negativni stavovi o reklami proizvode posve suprotan uèinak od po�eljnog, takvo je mišljenje za mnoge ne-prihvatljivo. Struènjaci, naime, smatraju da æe i reklama o kojoj se stvori naglašeno negativan stav poluèiti odreðene povoljne uèinke poveæavanjem budnosti i pa�nje kao temelja stvaranja svijesti o marki.

Va�nu ulogu u prijemu reklamnih poruka ima trenutaèno raspolo�enje poput radosti, tuge, srd�be, tjeskobe ili drugih. Istra�ivanja su pokazala da pozitivna raspolo�enja izazivaju povoljne, a negativna nepovoljne reakcije na reklamu (Srull, 1987.). Na slièan se naèin pokazalo da program uopæe i reklame mogu utjecati na raspolo�enje. Veseo æe program uèiniti raspolo�enje vedrijim, a tu�an æe ga uozbi-ljiti. Takve spoznaje daju smjernice marketinškim struènjacima koji oglašavanjem nastoje proizvesti odreðena, gotovo iskljuèivo vedra raspolo�enja. Isto tako u veæini nastoje vlastite reklame ili oglase smjestiti unutar vedrijeg sadr�aja jer æe tako vlastitoj reklami, sukladno teoriji, priskrbiti bolje reakcije.

Vrednovanje poruke se uvijek odvija u sklopu medija u kojem je odaslana. Zbog toga se èesto postavlja pitanje je li i u kojoj mjeri medijski kontekst utjecao na njezino prihvaæanje. Upravo smo vidjeli da vrsta programa ili sadr�aja u kojem se reklama plasira ima uèinka na njezin prijem, no valja takoðer biti svjestan da æe ista poruka biti vrednovana razlièito ovisno o mediju. Reklame prikazane na tele-viziji èesto æe zasmetati gledatelje i izazvati nezadovoljstvo jer prekidaju emisiju koju oni inaèe prate. One u èasopisima su manje nametljive i èitatelj sam bira hoæe li im i u kojoj mjeri posvetiti pa�nju te su zbog toga uèinci povoljniji.

povratna informaci ja o komunikac i j i

Marketinški struènjaci raspola�u dvjema moguænostima kad su u pitanju povratne informacije o uèincima oglašavanja. Izravna povratna informacija podrazumijeva uspostavljanje veze izmeðu uèinkovitosti poruke i kupovnog ponašanja, a neizra-vna se temelji na naèinu na koji potrošaèi dekodiraju poruku. Iako smo redovito skloniji prvom naèinu mjerenja uèinaka oglašavanja, jasno pripisivanje kupovnog ponašanja reklamama rijetko je kad jednostavna zadaæa koju je moguæe obaviti uz jednoznaène zakljuèke. Stoga se ipak èešæe pouzdajemo u istra�ivanja u kojima provjeravamo jesu li potrošaèi bili izlo�eni reklami, jesu li je razumjeli i mogu li je se prisjetiti. O metodama kojima se to èini bit æe više rijeèi u poglavlju posveæenom istra�ivanjima u marketingu.

Vrednovanje

medija

6.3 .6.


market inška komunikac i ja i društvena

odgovornost

S obzirom na golem utjecaj medija masovnog komuniciranja, oglašavanje mora biti odgovorno i voditi raèuna o interesima društva u cjelini. Vrijedi spomenuti neke negativne pojave kojem marketinško komuniciranje nikako ne bi smjelo te�iti.

Manjak društvene odgovornosti ogleda se u reklamiranju koje namjerno pru�a iskrivljene informacije o koristima što ih pru�a neki proizvod. O varljivom oglašavanju govorimo stoga u sluèaju da su potrošaèi zavedeni la�nim i iskrivlje-nim podacima o proizvodu, a brojne reklame prisutne u medijima balansiraju na samoj granici izmeðu istinitih i varljivih.

Drugi vid neprihvatljiva oglašavanja predstavlja neodgovorno ili uvredljivo poigra-vanje s ljudskim osjeæajima ili obilje�jima. Assael (1995.) kao jedan od primjera navodi reklamu za Reebok u kojem se dvojica bungee skakaèa sunovraæuju s mosta. Završni kadar pokazuje skakaèa s Reebok tenisicama kako visi na elastiè-nom u�etu, dok se na drugom njišu samo prazne Nike tenisice, sugerirajuæi da je njihov vlasnik skoèio u smrt. Mnogo èešæe se takvo neukusno oglašavanje sastoji u politièkoj nekorektnosti, odnosno prikazivanju pripadnika manjina ili �ena u negativnim stereotipima.

6.3 .7 .

Varljivo

oglašavanje

Neodgovorno

oglašavanje


Prikupljanje informacija o proizvodu i odluèivanje o kupnji uvelike poèivaju na ko-munikacijskim procesima koji zbog toga privlaèe nepodijeljenu pa�nju marketinških struènjaka. Mo�da najva�niji tip komunikacije, ona usmena, odvija se izmeðu dvije ili više osoba, primjerice èlanova referentne grupe ili kupaca i prodavaèa. Pri nastojanju da se utjeèe na potrošaèe kako bi promijenili marku, usmena je komunikacija uèinko-vitija od razlièitih vrsta oglašavanja jer joj se pripisuje veæa vjerodostojnost. Va�nu ulogu u usmenoj komunikaciji imaju predvodnici ili upravljaèi mišljenja i èuvari na ulazu koji na neki naèin fi ltriraju informacije za potencijalne potrošaèe. Usmena komunikacija mo�e biti pozitivna i negativna, pri èemu potonja zna biti pogubna po prodaju. Za razliku od usmene komunikacije koja se odvija unutar grupe, širenje ino-vacija, odnosno prihvaæanje novih proizvod meðu potrošaèima, zahvaæa šire društvene segmente i poèiva na meðugrupnoj komunikaciji. Brzina širenja novog proizvoda ovisi o mnoštvu èimbenika, meðu kojima su najva�nije prednosti u odnosu na postojeæe proizvode, usuglašenosti s potrebama i jednostavnosti rukovanja. Širenje mogu usporiti previsoka cijena ili opa�eni rizik. Postoje i razlike u spremnosti prihvaæanja meðu potrošaèima pa su ga oni koje zovemo inovatorima skloni prihvatiti najranije, a oklijevala najkasnije. Stopa širenja u veæini se sluèajeva kontrolira politikom cijena. Dvije osnovne strategije kojima se pritom slu�imo su pobiranje s vrha, koja zbog visoke cijene pretpostavlja nisku stopu širenja i prodiranje, koja podrazumijeva brzo širenje potaknuto niskom cijenom noviteta. Treæi vid komunikacije, marketinški, ima kljuènu ulogu kako u obavješæivanju o novitetu, tako i u uvjeravanju da se neki proizvod kupi. Proces oglašavanja osmišljen je sa �eljom da se potakne potrošaèa na kupnju, no uslijed moguæih slabosti – nejasno defi niranih ciljeva, promašene poruke ili niske vjerodostojnosti, oglašavanje ne mora poluèiti odgovarajuæe uèinke. Uèinko-vitost poruke ovisi o vjerodostojnosti i privlaènosti izvora i naèinu njezina oblikovanja. Humor, zastrašivanje i seksualni sadr�aji mogu pridonijeti uèinkovitosti oglašavanja na razlièite naèine, ali i poluèiti uèinke suprotne �eljenima.

Sazetak

istra�ivaèke metode u marketingu • 213

7Istra�ivaèke metode u marketingu

Pri istra�ivanju tr�išta slu�imo se metodama koje se i inaèe koriste za izuèavanje razlièitih društvenih pojava (za opširniji prikaz vidi Milas, 2005.). Pritom mo�emo razlikovati dva posve opreèna, ali dopunjujuæa pristupa u prikupljanju podataka – kvantitativni i kvalitativni. Kvantitativna istra�ivanja pru�aju brojèani opis istra�ivane pojave, redovito putem statistièke analize i sa�imanja izvornih po-dataka. Za razliku od njih, kvalitativna se istra�ivanja ne oslanjaju na statistièke zakljuèke, nego nude sadr�ajniji i bogatiji, ali posve subjektivan i verbalni (nenu-merièki) opis pojave koju istra�uju.

Sama za sebe i jedna i druga istra�ivanja mogu navesti na pogrešan trag upuæujuæi na zakljuèke koji su odraz specifiènosti metode, a ne stvarnog stanja na tr�ištu. Stoga ih valja, kad god je to moguæe, kombinirati. Iako je kvantitativno istra�ivaèko usmjerenje danas dominantno i naizgled vrlo egzaktno jer je popraæe-no brojèanim pokazateljima, valja biti svjestan njegovih manjkavosti, osobito u situaciji u kojoj istra�ivaè nije dokraja upoznat sa svim dimenzijama izuèavanog problema.

Kvantitativna se istra�ivanja mogu podijeliti na dvije široke kategorije s obzirom na to kako dolaze do podataka. Ako se slu�e podacima koji su prikupljeni za neku drugu svrhu (primjerice, popisom stanovništva, anketom radne snage, podacima

7.1.

Istra�ivanja umarketingu

7

214 • dio 7: istra�ivanja u marketingu

o gledanosti ili sliènim dostupnim bazama podataka), govorimo o analizi sekun-darnih podataka. Takva je analiza u marketingu iznimno korisna kao uèinkovito i ekonomièno sredstvo stjecanja poèetnog uvida i informacija. Na primjer, ponuðaè koji ispituje potencijal regionalnog tr�išta za odjeæu djece predškolskog uzrasta svakako æe se najprije upoznati s brojem potencijalnih potrošaèa (djece odreðene dobi) dostupnim iz popisa stanovništva. Jednako tako, ponuðaè pelena za odrasle, koji nastoji naæi najbolji termin za oglašavanje na televiziji, prouèit æe postojeæe podatke o gledanosti kako bi odabrao vrijeme u kojem je njegova potencijalna potrošaèka publika u najveæem broju pred malim ekranima. Dakako, ni u jed-nom ni u drugom sluèaju postojeæi problem nije dokraja riješen. Za temeljitije informacije potrebno je provesti vlastito istra�ivanje koje æe omoguæiti potpunija saznanja.

Jednom kada se ponuðaè odluèi na vlastito istra�ivanje kojim æe sakupiti upravo one podatke koji mu trebaju, pred njim stoje nove odluke. Postavljeni problem mo�e iziskivati opisni ili kauzalni pristup. U prvom sluèaju ponuðaè æe se zado-voljiti opisom pojave koju istra�uje (stavovima potrošaèa, imid�om proizvoda ili tvrtke, zapa�enosti reklamne poruke ili sl.). Takve se metode zovu opisnima ili korelacijskima jer pru�aju podatke koji se mogu podijeliti u dvije kategorije:

• osnovne informacije o istra�ivanoj populaciji (procjene populacijskih vrijed-nosti ili parametara – npr. koliki postotak punoljetnih osoba u Hrvatskoj konzumira Dukatovo mlijeko ili koliko prosjeèna osoba starija od 12 godina dnevno provodi vremena telefonirajuæi);

• povezanost (korelacija) meðu ispitivanim pojavama (kolika je povezanost izmeðu konzumacije piva i èipsa, kolika je povezanost izmeðu èitanja nekog èa-sopisa i posjedovanja raèunala ili sl.).

U veæini sluèajeva opisno-korelacijski podaci do kojih dolazimo anketom, opa�anjem ili standardiziranim testovima bit æe dostatna osnova za planiranje i provoðenje marketinških odluka.

slika 7.1.

Podjela

istra�ivaèkih

metoda u

marketingu

ISTRA�IVAÈKE

METODE U

MARKETINGU

KVANTITATIVNE KVALITATIVNE

PRIMARNA

GRAÐA

SEKUNDARNA

GRAÐA

KORELACIJSKEEKSPERIMENTALNE

intervju

kvalitativno

opa�anje

projektivno

testiranje

dubinski

intervju

fokus

grupe

istinski

eksperimenti

kvazi-

eksperimentitestiranje

anketa kvantitativno

opa�anje


No, ponekad ipak moramo posegnuti za nešto slo�enijim, kauzalnim istra�ivanjima koja odlaze i korak dalje, nastojeæi ustanoviti uzroèno-posljediènu vezu izmeðu dvije ili više istra�ivanih varijabli. Eksperimentalne metode, koje mnogo èešæe susreæemo u prirodnim znanostima, predstavljaju poseban oblik istra�ivanja u kojem smo kadri izolirati odnos samo dviju varijabli od interesa (npr. oglašavanja i kupovine proizvoda) kako bismo utvrdili utjeèu li jedna na drugu.

Primjerice, ponuðaè je zainteresiran provjeriti utjeèe li izgled ambala�e na procjenu kvalitete napolitanki i hoæe li im novi dizajn popraviti prodaju. U tu svrhu podijelit æe po sluèaju skupinu potencijalnih potrošaèa u dvije grupe koje se obièavaju nazivati kontrolna i eksperimentalna. Prvoj æe dati da kušaju napolitanke u postojeæoj ambala�i, a drugima æe biti servirana u novodizajniranoj. Potom æe obje grupe ispitati upitnikom o okusu i kvaliteti napolitanki, kao i namjeri bu-duæeg kupovanja. Ako se poka�e da grupa koja je kušala napolitanke upakirane u novu ambala�u ima o proizvodu bolje mišljenje i iskazuje veæu namjeru njegova kupovanja u buduænosti, onda je za to zaslu�na upravo ambala�a jer su prema svim ostalim elementima grupe izjednaèene (proizvod je identièan, a sastavi grupa ujednaèeni su postupkom raspodjele po sluèaju). Primjer je ipak ponešto pojedno-stavljen jer se u eksperimentu ne tra�i bilo kakva, nego statistièki znaèajna razlika, odnosno ona koja ukazuje da dobiveni nalaz ne vrijedi samo za konkretan uzorak, nego i za cijelu populaciju koju predstavlja (dakle, ne samo za tridesetak potrošaèa ukljuèenih u eksperiment, nego za sve potencijalne potrošaèe napolitanki koji se u Hrvatskoj mogu brojati u stotinama tisuæa).

Prethodni primjer ocrtava naèin razmišljanja i provedbu istinskog eksperimenta. Istome te�e i tzv. kvazieksperimenti, ali su zbog manjka kontrole takva istra�ivanja i zakljuèci što se na temelju njih izvode manje izvjesni.

Pogledajmo kako bi mogao izgledati tipièni kvazieksperiment. Proizvoðaèa deterd�enta mo�e zanimati kako æe prethodno iskustvo u korištenju sredstava za pranje rublja utjecati na uvjerljivost propagandne poruke koja je osmišljena kako bi upozorila na revolucionarna svojstva novog proizvoda (npr. otklanjanja mrlja pri niskoj temperaturi pranja). U tu svrhu istra�ivaè æe podijeliti potrošaèe u dvije grupe, one s bogatim prethodnim iskustvom u pranju rublja i one èije je iskustvo skromno. I jednoj i drugoj grupi prezentirat æe poruku i od njih zatra�iti da procijene njezinu uvjerljivost. Ako se poka�e da je razlika u opa�enoj uvjerljivosti statistièki znaèajna u korist osoba bogatijeg iskustva, onda se iskustvo mo�e sma-trati uzroènom varijablom u formiranju povoljnijeg stava. No, takav bi se zakljuèak mogao pokazati ishitrenim zbog slabosti kvazieksperimentalne metodologije. Zbog nemoguænosti kontrole osobnih razlika, koja je u prethodnom primjeru ostvarena raspodjelom po sluèaju, postoji moguænost drugaèijeg tumaèenja. Netko bi stoga mogao reæi da nije iskustvo to koje utjeèe na percepciju propagandne poruke, nego su to neke druge varijable koje su s njom povezane, poput spola (�ene u pravilu imaju veæe iskustvo) ili dobi (starije osobe imaju bogatije iskustvo).

Ponekad je naš problem takav da nam brojèani podaci ne znaèe mnogo ili se nalazimo u situaciji da ni ne mo�emo dovoljno precizno izraziti problem. Tada je mnogo razumnije pribjeæi kvalitativnom istra�ivanju koje se temelji na nenu-merièkim podacima. Mnogi su, zbog pojaèane potrebe za egzaktnim i preciznim rezultatima što ih utjelovljuju brojke ili nastojanja da zakljuèke uopæe na cijelu populaciju, skloni unaprijed odbaciti takav pristup. No, valja znati da kvalitativna


istra�ivanja nude mnogo od onog što kvantitativna teško ili nikad ne dose�u – dublji uvid u subjektivne razloge potrošaèa.

Proizvoðaè sokova osmislio je nekoliko reklamnih koncepata i scenaristièkih predlo�aka za buduæe oglašavanje linije voænih nektara. Kako provjeriti koji je od njih najprimjereniji? Kvantitativno istra�ivanje iziskivalo bi velik i reprezentativan uzorak osoba koje bi sve proèitale ili odgledale predlo�ena rješenja te se o njima oèitovale na prilo�enim upitnicima. Takvo je istra�ivanje uistinu teško provedivo jer iziskuje mnogo vremena i anketarske umješnosti. No, praktiène prepreke, iako teško premostive, ne moraju biti odluèujuæe. Problem je što odgovori na pitanja mogu ukazati na jasne preferencije, a da pritom razlozi ostanu posve skriveni. U takvim se sluèajevima stoga pribjegava kvalitativnim metodama, poput dubinskih intervjua ili fokus grupa. U fokus grupama sudionici razgovaraju o predlo�enim konceptima i predlošcima podrobno analizirajuæi njihove prednosti i nedostatke. Iako se takvi rezultati ne daju uopæiti na cijelu populaciju, oni prilièno jasno po-kazuju koji su predlošci kontroverzni, a koji nisu, koji su razlozi sviðanja, a koji nesviðanja, kao i to koji su sve moguæi uglovi gledanja na poruke. Takvo bogatstvo informacija sasvim je odgovarajuæa nadoknada za nemoguænost generalizacije i nepreciznost verbalnih pokazatelja.


Tradicionalni pristup

Marketinške su aktivnosti, kako smo rekli, tradicionalno podijeljene na one vezane za proizvod, cijenu, promociju i distribuciju. Vrijeme je da se upoznamo s nekim osnovnim pristupima istra�ivanju svakog od ovih problemskih podruèja.

i stra� ivanje proizvoda i c i j ene

Odluke vezane za proizvod i cijenu od iznimne su va�nosti te je potrebno da budu utemeljene na zakljuècima odgovarajuæih istra�ivanja. Osnovne odluke vezane za proizvod odnose se na fizièki izgled, kvalitetu i procjenu potra�nje. Mnoge tvrtke u svijetu troše goleme iznose kako bi proizvele nov proizvod koji æe odgovarati po-trebama potrošaèa. U nastavku æemo upoznati neke od tehnika kojima se slu�imo kako bismo prikupili informacije o novom proizvodu. Druga va�na odluka vezana uz novi proizvod jest kako predvidjeti buduæu prodaju. Ukratko æemo opisati istra�ivaèke metode namijenjene toj svrsi. Kad proizvod jednom ugleda svjetlo dana, treba mu odrediti primjerenu cijenu. Odreðivanje cijene iznimno je slo�en postupak, a mi æemo mu se posvetiti na informativnoj razini.

Razvoj novih proizvoda kljuèan je za poslovanje svake tvrtke jer je to jedini naèin opstanka u promjenjivoj okolini. Teško je, meðutim, unaprijed predvidjeti kako æe se tr�ište odnositi prema novom proizvodu. Novi proizvodi uvijek sa sobom nose zamašnu dozu neizvjesnosti. Da bismo je smanjili, provodimo istra�ivanja koja bi trebala pokazati kako æe potencijalni potrošaèi prihvatiti novinu i jesu li je spremni kupovati. Istra�ivanje novog proizvoda ugrubo se mo�e podijeliti u èetiri etape:

7.2.

7.2.1 .

Istra�ivanje

novog

proizvoda

slika 7.2.

Etape u istra�ivanju

novog proizvoda

· STVARANJE ZAMISLI

· PREPOZNAVANJE POTREBA

· OSMIŠLJAVANJE PROIZVODA

VREDNOVANJE I RAZVOJ

PROIZVODNOG KONCEPTA

VREDNOVANJE I RAZVOJ

PROIZVODA

TESTIRANJE MARKETINŠKOG

PROGRAMA


Prva etapa, koja se sastoji u generiranju ideja, mo�e se kretati u dva pravca, onome koji vodi prepoznavanju potreba ili onom usmjerenom osmišljavanju proizvoda. U prvom sluèaju smisao je u otkrivanju neudovoljenih potreba potrošaèa na tr�ištu, a u drugom se prepoznate potrebe ugraðuju u zamišljeni novi proizvod koji bi trebao popuniti uoèene praznine. Mnogo je naèina da se pokušaju unaprijed prepoznati potrebe potrošaèa, a neke od njih veæ smo i upoznali.

• Perceptivno mapiranje, kako smo rekli, mo�e istra�ivaèa uputiti na prazan prostor unutar kojeg bi se mogao smjestiti novi proizvod. Ako takva “niša” postoji, valja pokušati osmisliti proizvod koji bi je popunio.

• Analiziranje društvenih trendova takoðer mo�e pru�iti dragocjene podatke. Primjerice, rast popularnosti vegetarijanske kuhinje potièe laganu preorijentaciju mesne industrije pa se tako na tr�ištu mogu naæi odresci ili hrenovke od soje.

• Razgovori u fokus grupama èest su naèin produbljivanja spoznaja o situa-cijama u kojima se koristi neki proizvod, problemima koji se pritom javljaju ili nedostacima koje bi kod postojeæih proizvoda trebalo prevladati. Prikupljene infor-macije daju osnovu za zakljuèivanje o potrebama potrošaèa. Primjerice, razgovori o sredstvima za èišæenje mogu pokazati da su kuæanice u obiteljima s malom djecom nezadovoljne jer se posude sa sredstvima obièno daju lako otvoriti, sredstva èesto nemaju baktericidna svojstva i imaju neugodan umjetni miris. Proizvoðaèi mogu krenuti od tih nalaza pokušavajuæi izbaciti na tr�ište sredstvo koje æe prevladati sva tri problema.

Osmišljavanje proizvoda obièno se nadovezuje na prepoznavanje potreba. Ipak, postoje i situacije u kojima ono poèiva na znanstveno-tehnološkim probojima koji nude smjernice za pojmovno uoblièavanje novog proizvoda. Napretku tehnolo-gije primjerice, mo�emo zahvaliti razvoj proizvoda poput televizora, kompjutora, mobitela, DVD ureðaja i mnogih drugih. Na odreðenom stupnju razvoja novog proizvoda bavimo se konceptom koji je doduše osmišljen, ali bez odreðenosti koja bi dopustila njegovo testiranje. Zbog toga ga valja definirati barem onoliko precizno koliko omoguæuje razumijevanje njegove suštine, dopuštajuæi raspra-vu o najva�nijim prednostima i nedostacima. U toj, poèetnoj fazi marketinško istra�ivanje bi trebalo utvrditi treba li koncept odbaciti ili dalje razvijati i, ako da, u kojem pravcu. Temeljna pitanja na koja se pritom nastoji odgovoriti su:

• Ima li ozbiljnijih nedostataka u konceptu do kojeg se došlo?• Koji æe potrošaèki segmenti biti najviše zainteresirani za kupnju?• Je li oèekivano zanimanje potrošaèa dovoljno veliko da opravda nastavak

razvoja proizvoda?• U kojem bi se pravcu trebao kretati razvoj proizvoda?

Postupke kojima nastojimo doæi do odgovora na tako postavljena pitanja nazi-vamo testiranjem proizvodnog koncepta. U nekim, doduše rijetkim, sluèajevima odgovore na pobrojana pitanja mo�emo potra�iti analizirajuæi veæ postojeæe sliène proizvode. Primjerice, tr�išnu “te�inu” novog sredstva za èišæenje mo�emo procije-niti tr�išnom zastupljenošæu postojeæih. Ako naše sredstvo samo objedinjuje neke kvalitete postojeæih proizvoda, podaci o njihovoj prodaji i ciljnim populacijama mogu nam biti od velike koristi u razlièitim tr�išnim projekcijama. U najviše situacija, meðutim, testiranje zahtijeva upoznavanje potencijalnih potrošaèa s


proizvodnim konceptom nakon èega oni iznose vlastita razmišljanja, stavove i prosudbe. Ovakve se informacije prikupljaju, u pravilu, u fokus grupama, pri èemu sudionici raspravljaju o veæem broju modaliteta proizvodnog koncepta. Za vjerodostojnost rezultata osobito je va�no izabrati sudionike iz ciljnih potrošaèkih segmenata. Kvalitativni podaci ponekad se kombiniraju s kvantitativnima, primje-rice skalama namjere kupovanja (od nipošto ne bih kupio takav proizvod do svakako

bih ga kupio). Dobivene rezultate valja uvijek uzimati s velikom rezervom zbog redovito malog i nereprezentativnog uzorka, ali èesto i potrebe sudionika da pre-ma proizvodu budu blagonakloni. Naime, pojava blagonaklonosti uvelike je nalik artefaktu u eksperimentu i javlja se kao posljedica �elje sudionika da ne iznevjere trud i oèekivanja proizvoðaèa kojem je stalo do uspjeha novog proizvoda.

Vrednovanje i razvoj proizvoda ima sliènu zadaæu kao i prethodno opisana dionica testiranja proizvodnog koncepta. Cilj je predvidjeti odgovor tr�išta na novi proizvod kako bi se donijela ispravna odluka o njegovoj buduænosti. Jedan od najèešæih naèina da se to postigne je uporabno testiranje. Ono se u pravilu sastoji u tome da se potrošaèu da na korištenje testirani proizvod te se s njim, nakon odreðenog vremena, porazgovara o uoèenim kvalitetama i eventualnim nedosta-cima. Od izreèenih opaski vjerojatno je najva�nija namjera potrošaèa da isprobani proizvod u buduænosti kupi. Poput veæine drugih marketinških istra�ivanja i ova je vrsta posebno osjetljiva na uzorak. On mora biti pomno odabran kako bi u najveæoj mjeri odgovarao planiranoj ciljnoj populaciji. U sluèaju novog sredstva za èišæenje to moraju biti osobe koje takvo sredstvo redovito koriste tijekom èišæenja stana. Osobe iz kuæanstva koje nisu ukljuèene u takve poslove svakako treba izostaviti, kao i kuæanstva u kojima se za takve usluge unajmljuje osoba izvana. Kako doæi do uzorka? Brojne varijante mo�emo suziti na dvije osnovne, nasumièni izbor (te-lefonski, u kuæanstvima, na ulici) s filtar pitanjima (npr. Èistite li sami svoj stan?, Koristite li neko od sljedeæih sredstava za èišæenje? – nabraja sredstva nalik novom proizvodu) i izbor na prodajnim mjestima (kupci sredstava za èišæenje), takoðer na temelju filtar pitanja. Uporabno je testiranje povezano s nekoliko problema. Zbog nejasnih uputa, nesporazuma ili jednostavno nesklonosti suradnji ispitanici testira-ni proizvod ne moraju koristiti na ispravan naèin, što mo�e prouzroèiti negativno mišljenje o njemu. Dogaða se, takoðer, da neki ispitanici uopæe ne koriste proizvod, izmišljajuæi kasnije vlastite odgovore o njegovoj kvaliteti. No, mnogo su ozbiljnije prijetnje vezane uz �elju sudionika da, na odreðeni naèin, zahvale na besplatnom proizvodu te daju pretjerano pozitivno mišljenje ili pru�aju nerealistièno visoku procjenu izglednosti buduæe kupnje.

Jedini naèin da doista doskoèimo problemu tog specifiènog istra�ivaèkog artefakta je korištenje slijepog testa. Ispitaniku æemo, slièno kao i u temeljnim znanstvenim istra�ivanjima, dati dva proizvoda na usporedbu, pri èemu neæe znati koji je koji. U gornjem primjeru, umjesto jednog sredstva za èišæenje mo�emo ispi-taniku ponuditi dva, jedno standardno i drugo novo, pri èemu su oba zapakirana istovjetno s razlièitim, neutralnim oznakama (primjerice A i B sredstvo). Kako ipak ne bi došlo do konfuzije u kojoj æe se, zbog sliènosti, proizvodi meðusobno zamijeniti, u takvim situacijama ipak èešæe pristupamo slijepom testu s kontrolnom grupom, u kojem jedna grupa koristi standardno, a druga novo sredstvo, dok se konaèna usporedba posti�e inferencijalnim testovima na nezavisnim uzorcima. Prvospomenuta metoda je zbog veæe statistièke snage pogodnija za slijepe testove


u kojima se provjeravaju neposredne reakcije na proizvode koji ne zahtijevaju dulje isprobavanje. To su, u pravilu, napici i prehrambeni proizvodi. Takvi tipovi slije-pih testova obavljaju se obièno prema shemi potpunog nacrta unutar ispitanika, primjerice na sljedeæi naèin:

Grupa A: kuša proizvod A; ispunjava upitnik o A; kuša proizvod B; ispunjava upitnik o B; ispunjava upitnik usporedbe A i B.

Grupa B: kuša proizvod B; ispunjava upitnik o B; kuša proizvod A; ispunjava upitnik o A; ispunjava upitnik usporedbe A i B.

Ponekad bitnu informaciju o buduænosti novog proizvoda mo�emo steæi pomnom analizom sekundarne graðe i ukljuèivanjem prepoznatih odrednica u regresijsku analizu. Èesto nam je, primjerice, bitno odgovoriti na pitanje: Koliko æe ljudi uopæe isprobati naš novi proizvod? Eskin i Malec (1976.) su na njega pokušali odgovoriti vlastitim modelom procjene prodajnog potencijala koja se temeljila na podacima o uvoðenju 45 novih proizvoda. Najbolje predviðanje varijable kušanja novog proizvoda nudili su podaci o:

• penetraciji klase proizvoda – postotku kuæanstava koji barem jednom godišnje kupi proizvod iz te klase

• promotivnim troškovima proizvoda• distribuciji proizvoda – postotku prodajnih mjesta koja dr�e proizvod (pon-

deriranom sukladno velièini prodaje prodajnog mjesta).

Poznavanje pobrojanih varijabli davalo je predviðanju iznimnu preciznost (95%), a jednom uspostavljen model se mo�e koristiti za predviðanje drugih proizvoda.

Testiranje marketinškog programa teška je i zahtjevna istra�ivaèka zadaæa koja se najèešæe obavlja tako da se, prije konaènog puštanja nekog proizvoda na cjelokupno tr�ište, on pokusno uvede u neki manji grad ili regiju. Osnovna svrha takve provjere je prikupljanje podataka i iskustva o marketinškom programu, kao i procjena njegove djelotvornosti, prije nego u njega bude ulo�en golem iznos. Njegova temeljna prednost u odnosu na dosad pobrojane oblike istra�ivanja je realistiènost. On se, naime, odvija u prirodnom okru�ju u kojem vladaju stvarne tr�išne zakonitosti, èime se izbjegava zamka artificijelnosti èesto prisutna u drugim tipovima testiranja.

Pri izboru grada u kojem æe se obaviti testiranje valja biti posebno oprezan. Taj bi grad trebao predstavljati dr�avu u malom, kako prema potrošnji klase proizvoda od interesa, tako i prema demografskoj strukturi. Od presudne je va�nosti privoljeti prodajna mjesta na suradnju jer bez njihovih podataka o prodaji ciljnog proizvoda test neæe biti moguæe izvesti. Zbog ekonomiènosti testa va�no je da ne doðe do medijskog “prelijevanja” pri oglašavanju. Naime, medijske poruke moraju biti ci-ljane lokalno, samo u izabrani grad, jer u protivnom, s obzirom na to da proizvod nigdje drugdje ne postoji, predstavljaju èisto rasipanje sredstava.

Iako se èini da je rijeè o idealnom naèinu konaène provjere novog proizvoda, on je dobar samo za odreðene prilike. Hrvatska je premalena zemlja da bi se netko upuštao u tako skupo testiranje. Gotovo ništa skuplje ne bi bilo pokusno plasiranje proizvoda diljem zemlje, odnosno izostavljanje prethodnog istra�ivanja. Takav je zakljuèak tim uvjerljiviji uzme li se u obzir da je preporuèeno vrijeme trajanja ovakvog testiranja u “prirodnim” uvjetima, zbog uzimanja u obzir ciklièkih varijacija, èak godinu dana.


Ranije smo ukratko ukazali na va�nost koju ispravno odreðivanje cijene ima za ukupno poslovanje. Istra�ivanja mogu uvelike pomoæi u odreðivanju cijene koja æe donijeti najveæu dobit.

Dva su temeljna pristupa istra�ivanju cijene novog proizvoda. U metodi što su je predlo�ili Gabor i Granger (1966.) ispitanicima su predoèene razlièite cijene istog proizvoda, a od njih se tra�i da ka�u bi li odreðeni proizvod kupili ili ne. Primjerice, da bismo došli do prihvatljive cijene novog èipsa, podijelit æemo ukupni uzorak, uzmimo velièine 500, na poduzorke od po 100 i u svakom æemo poduzorku ponuditi proizvod po drugoj cijeni, primjerice 10, 11, 12, 13, 14 ili 15 kn. Mo�e se pokazati da bi novi èips pod uvjetom cijene od 10 kuna kupovalo 90% potrošaèa, dok bi ga uz najvišu cijenu kupilo samo 5%. U konaènici, dakle, raspola�emo procjenama dobivenima na zasebnim uzorcima koliko bi se neki proizvod kupovao uz razlièitu cijenu. Na temelju takve krivulje odnosa cijene i namjere kupovanja mo�emo podesiti cijenu tako da maksimiramo oèekivanu dobit.

U drugom je pristupu ispitanicima ponuðen niz marki razlièite cijene u istoj proizvodnoj kategoriji, a njihova je zadaæa izabrati jedan od njih koji bi kupili. Takav je pristup realistièniji jer se kupovina odvija u “prirodnim” uvjetima tr�išta koje obiluje proizvodima nalik našem. S obzirom na to da se i u ovoj istra�ivaèkoj metodi ukupan uzorak dijeli na poduzorke s razlièitom ponuðenom cijenom ciljnog proizvoda, informacija koju dobivamo je ista (krivulja odnosa cijene i namjera kupovine), ali vjerojatno nešto vjerodostojnija.

Odluke vezane uz cijenu novog proizvoda moraju biti donesene razmjerno rano jer je tek uz okvirno poznavanje cijene moguæe obaviti testiranje proizvodnog koncepta. Preporuèena cijena nekog proizvoda dobivena na temelju provedenog istra�ivanja ovisit æe takoðer o strategiji kojom se rukovodi tvrtka. Najèešæe dvije strategije su a) maksimiranje dobiti i b) osvajanje najveæeg dijela tr�išta. Prva pretpostavlja postavljanje najveæe cijene koju je veæina tr�išta spremna prihvatiti (odnosno, optimalan odnos troškova i dobiti), a druga je mnogo ni�a jer �rtvuje dio ili cijelu dobit da bi zašla u što veæi dio tr�išta.

i stra� ivanje d istr ibuc i j e i promoci je

Bogatstvo moguænosti u podruèju istra�ivanja distribucije i promocije dopušta nam da ih obradimo uglavnom na ilustracijskoj razini.

Plan distribucije ukljuèuje odluke o maloprodajnim kanalima, skladištima, broju i smještaju prodavaèa, popustima i slièno. Istra�ivanja koja se bave pobrojanim vidovima distribucije uglavnom nisu vezana za psihologiju u u�em smislu, ali su, prema naèinu prilaza problemu i kvantitativnoj razradi, bliske metodologiji društvenih znanosti te ih je stoga korisno spomenuti.

Smještaj skladišta i maloprodajnih centara ima iznimnu va�nost jer utjeèe podje-dnako na cijene i vrijeme potrebno za ispostavu proizvoda potrošaèima. Temeljno je pritom pitanje: Kakvi su troškovi i vrijeme ispostave jedne lokacije u odnosu na

drugu? Logika nala�e da skladište, ako je planirano samo jedno, bude te�ište

Istra�ivanja

vezana uz

odreðivanje

cijene

7.2.2.

Istra�ivanje

distribucije


regije. Takva æe pozicija smanjiti troškove zbog veæe blizine potrošaèima. �elimo li biti još precizniji, pozicionirat æemo skladište tako da smanjimo udaljenost od potrošaèa ponderiranu opsegom prodaje. Lokacija koja nudi minimalnu prosjeènu ponderiranu udaljenost od potrošaèa predstavlja idealan izbor za skladište. Iako je metoda “te�išta” primjerena u veæini situacija, ona nije namijenjena slo�enim analizama koje mogu pru�iti informacije o tome koliko skladišta treba podiæi (zakupiti) i gdje je to najbolje uèiniti.

Istra�ivanje lokacija za maloprodajne centre neke tvrtke mo�e se rješavati regresijskom analizom. Uzmemo li kao kriterijsku varijablu prihod ostvaren u duæanu, a kao prediktore razlièite varijable vezane uz njegova obilje�ja (prostra-nost, postojanje parkirališta) ili osobitosti èetvrti u kojoj se nalazi (demografske osobine, konkurencija), mo�emo doæi do zanimljivih zakonitosti o uvjetovanosti prometa razlièitim èimbenicima. Na temelju dobivenih rezultata mo�emo poz-navajuæi prediktore predviðati koliko æemo uspjeha imati ako otvorimo duæan u odreðenoj èetvrti ili regiji.

Istra�ivanje promocije mo�e se podijeliti na dva va�na vida: 1) istra�ivanje oglašavanja i 2) istra�ivanje promotivne prodaje. Oglašavanje proizvodi dugoroè-ne, a promotivna prodaja kratkoroène uèinke. Zbog toga tvrtke mnogo više ula�u u oglašavanje koje sa sobom nosi i mnogo veæi rizik te neizvjesnost.

Istra�ivanje oglašavanja redovito se sastoji od prikupljanja informacija o svijesti, prepoznavanju, sklonosti i kupovnom ponašanju potrošaèa. Èesto se provodi kako bi se utvrdila uèinkovitost neke konkretne propagandne kampanje.

Prema èemu vrednovati neku reklamu ili oglas u novinama? Kriteriji u odreðe-noj mjeri ovise o reklamiranoj marki i temeljnom cilju oglašavanja, ali veæina se struènjaka sla�e da su pri prosudbi uèinkovitosti nekog oblika oglašavanja odluèujuæi: 1) prepoznavanje reklame, 2) dosjeæanje reklame i njezina sadr�aja, 3) uvjerljivost i 4) utjecaj na ponašanje potrošaèa.

Prije nego si postavimo pitanje Kakav je uèinak proizvela odreðena reklama?, moramo provjeriti kakvi su uopæe bili izgledi da ona bude zamijeæena. Prema svim svojim kvalitetama neki vid oglašavanja mo�e biti vrhunski napravljen. U laboratorijskim uvjetima ona se mo�e pokazati lako zamjetljivom, privlaènom, dopadljivom i uvjerljivom, ali to nije jamstvo da æe doista poluèiti uèinke kakvi se od nje oèekuju. Ako je smjestimo u televizijski termin koji malo tko gleda ili u medij koji prati šaèica ljudi, takva je reklama unaprijed osuðena na skromne uèinke. Iznimno je stoga va�no voditi raèuna o medijima u kojima se plasira oglašavanje, ali podjednako i o terminima (primjerice, vremenu emitiranja na televiziji ili radiopostaji ili danu izla�enja dnevnog lista). I dok su u zapadnim zemljama marketinški struènjaci “oboru�ani” postojeæim podacima o gledanosti, slušanosti i èitanosti pojedinih medija, kod nas su takvi podaci dostupni više sporadièno, putem ekskluzivnih istra�ivanja ili kratkotrajnih pokušaja sustavnog i periodiènog praæenja. Spomenimo ipak naèine istra�ivanja praæenosti pojedinih medija kao nezaobilazan instrumentarij svakog media planera.

Kao medij najjaèeg utjecaja televizija je praktièki od nastanka bila korištene kao osnovno sredstvo oglašavanja. Osnovni pojmovi vezani uz praæenost televizijskog programa su:

Istra�ivanje

promocije

i s tra�ivanje

oglašavanja


• gledanost – postotak kuæanstava koja gledaju neki program u odnosu na ukupni broj kuæanstava;

• udio – postotak kuæanstava koja gledaju neki program u odnosu na kuæan-stva koja u tom trenutku gledaju televiziju;

• cijena na tisuæu – cijena prikazivanja reklame pomno�ena sa 1000 i po-dijeljena brojem gledatelja iz ciljne grupe.

Najpoznatiji naèin mjerenja gledanosti je Nielsenova metoda koja se do 1987. temeljila na dnevniku u koji se bilje�ilo tko, što i u koje vrijeme gleda (metoda koju su preuzele i neke domaæe istra�ivaèke agencije), da bi u novije vrijeme bila zamijenjena “objektivnim” metrom (people meter), napravom ugraðenom u televizor koja registrira kad je televizor upaljen, na kojem je programu i tko od ukuæana ga gleda. Nielsenovo se istra�ivanje provodi na panelu od pribli�no 2000 kuæanstava demografski izjednaèenih sa strukturom amerièke populacije. U Hrvatskoj se gledanost televizijskog programa mjerila razlièitim metodama – dnevnièkom, telefonskom i terenskom anketom, a u novije vrijeme pristupa se i u nas uvoðenju elektronskog mjerenja na reprezentativnom uzorku gledateljstva. Sve metode imaju svojih prednosti i nedostataka te ih valja uzimati s rezervom. Osim internog televizijskog praæenja gledanosti, nijedna istra�ivaèka agencija nije našla interesa za stalno praæenje medija. U mnogo manjoj mjeri, sukladno va�nosti, i ostali su mediji istra�ivani kao sredstva oglašavanja, najèešæe istim metodama kao i televizijski.

Najni�i oblik zamjeæivanja reklame je njezino prepoznavanje. Ono iziskuje naj-manju kolièinu mentalne energije i samo po sebi ne jamèi uèinkovitost oglašavanja. Vrlo je jednostavno provesti istra�ivanja u kojima se testira samo prepoznavanje. Ispitanicima se u terenskoj anketi mo�e ponuditi zaštitni znak neke marke ili oglas iz novina (lišen teksta) i pitati znaju li što predstavlja te u kojem su mediju na njega naišli. Prepoznavanje se nešto egzaktnije mo�e testirati eksperimentalno. Ispitanicima se, primjerice, da na èitanje odreðeni èasopis, a potom se od njih tra�i da prepoznaju oglase koji su u njemu bili zastupljeni.

Dosjeæanje se takoðer mo�e mjeriti na razlièite naèine. Ispitanike se tako mo�e zapitati mogu li se dosjetiti reklama za èokoladu što su ih u posljednjih nekoliko dana vidjeli na televiziji. �elimo li dobiti potpunije podatke, mo�emo se poslu�iti metodom dosjeæanja od prethodnog dana, što ju je u praksu èetrdesetih go-dina dvadesetog stoljeæa uveo George Gallup (Lipstein, 1984.). Istra�ivanje se provodi telefonskom anketom na sluèajnom uzorku televizijskih gledatelja. Njih se pita jesu li prethodnoga dana vidjeli na televiziji bilo kakvu reklamu odreðene marke. Odgovore li potvrdno, zamoli ih se da navedu sve èega se mogu sjetiti vezano uz reklamu, što je reèeno, što je pokazano, o èemu se radilo. Dosjeæanje se kvantificira kao postotak osoba koje su gledale emisiju unutar koje je umetnuta reklama i mogu o njoj navesti nešto specifièno, prièu, likove ili neki vizualni ili auditivni element. Iako je va�nost dosjeæanja neupitna, ovakve i sliène mjere pate od brojnih slabosti. Njihova pouzdanost mjerena test-retest korelacijom vrlo je niska, prema nekima ni�a od 0,30 (Aaker i sur., 1995.), a pritom je mjera itekako ovisna o zanimanju za odreðeni program unutar kojeg je prikazana reklama. Usto se dosjeæanje u veæini istra�ivanja pokazalo nevezanim za uvjeravajuæi uèinak koji je kod gledatelja proizvelo.


Uvjeravajuæi uèinak jedan je od najva�nijih elemenata reklamne poruke te stoga i èest predmet istra�ivanja. Jedan od naèina da se zahvate promjene izazva-ne reklamnim uvjeravanjem je i test promjene preferirane marke što su ga Schwerin i Lazarsfeld uveli u praksu pedesetih godina prošlog stoljeæa (Lipstein, 1984.). Njihova je poèetna procedura danas do�ivjela znaèajne preinake. Testiranje iziskuje razmjerno velik broj ispitanika (450) ravnomjerne regionalne raspodjele i reprezentativnih demografskih obilje�ja. Prije poèetka testa ispunjavaju se upitnici vezani uz korištenje odreðenih proizvoda/marki. Ispitanici potom u grupama od 25 prate posebno slo�en televizijski program u koji su ubaèene reklame, meðu njima i one èiji se uèinak provjerava. Prva razina informacije o reklamama je razina njihova dosjeæanja. Za reklame prosjeène, poluminutne duljine prosjeèna razina dosjeæanja je 56% za dobro poznate marke, odnosno 40% za nove ili manje poznate. Nakon toga nastavlja se s praæenjem programa u koji su ponovno ubaèene testne reklame. Na kraju se prikupljaju mjere promjene stavova, a uz njih i opæa pitanja o reklami (razumijevanje poruke i slogana, vrednovanje poruke, dopadljivi i nedopadljivi elementi reklame i sl.). Uz upravo opisani, u uporabi su i mnogi drugi, nešto manje razraðeni testovi uvjeravajuæeg uèinka. Svi se svode na to da gledanje odreðene reklame pove�u s promjenom preferirane marke. Stupanj u kojem neka reklama dovodi do promjene naziva se uvjeravajuæim uèinkom.

Najva�nije je ipak pratiti uèinak oglašavanja na kupovno ponašanje. Najèešæe smo prinuðeni taj uèinak pratiti posredno. Primjerice, ako se prodaja drastièno poveæa nakon poèetka naše reklamne kampanje, mo�emo biti razmjerno sigurni da je jedno povezano s drugim, no ne mo�emo iskljuèiti ni moguænost da bi se proizvod dobro prodavao i bez oglašavanja.

Jedan od dobrih naèina da problem postavimo kao kvaziekspriment jest iskori-stiti neki lokalni medij (lokalnu televiziju, radio ili novine) u kojem æemo plasirati našu reklamu. Regiju u kojoj je proizvod oglašavan usporedit æemo prema prodaji i stavovima potrošaèa s onom u kojoj nije oglašavan, nastojeæi razlike pripisati uèinkovitosti naše kampanje. Dakako, kao u svakom kvazieksperimentu mjerenje mora biti obavljeno dvokratno, prije i poslije unošenja intervencije (oglašavanja), a regije moraju biti u najveæoj moguæoj mjeri izjednaèene (velièinom, demografskim sastavom, socioekonomskim razvojem, razinom prodaje klase proizvoda koji nas zanima itd.).

Drugi naèin da ispitamo uèinak oglašavanja na ponašanje je korištenje ekspe-rimentalnog pristupa koji jamèi veæu unutarnju valjanost, ali je problematiène vanjske valjanosti, što ovdje nipošto nije neva�no. Mo�emo postupiti na sljedeæi naèin: grupu kupaca koji su došli u neki veæi trgovaèki centar nasumièno treba podijeliti u kontrolnu i eksperimentalnu grupu. Eksperimentalnoj grupi bit æe prikazana skupina reklama èiji nas uèinak zanima. Potom æe svakom ispitaniku iz obje grupe biti poklonjeni kuponi s kojima mogu dobiti odreðeni popust na proizvode kupljene u duæanu s kojim suraðujemo. Kuponi ujedno slu�e da se kupci mogu identificirati kao pripadnici eksperimentalne, odnosno kontrolne grupe. Usporedbom kolièine kupljene robe u kontrolnoj i eksperimentalnoj grupi mo�e se utvrditi jesu li prikazane reklame poluèile uèinak i koliko je on bio naglašen.

U idealnom bi sluèaju bilo po�eljno pratiti uèinke kampanje u duljem razdoblju jer prvo gledanje ne mora i redovito neæe dovesti do maksimalnih uèinaka. Osim toga, èesto je bitno vidjeti dugoroène uèinke oglašavanja i eventualno prepoznati


razloge zašto ne dovodi do oèekivanih rezultata. To je moguæe èiniti na dva naèina, višekratnim istra�ivanjem na sluèajnim uzorcima iz populacije i longitudi-nalnim (panel) istra�ivanjem, odnosno višekratnim opa�anjem istih ispitanika. Obje metode imaju i prednosti i nedostataka. Prva je metodološki prihvatljivija, ali manjkave statistièke snage te stoga neekonomièna i skupa. Za detektiranje promjena u stavovima iziskuje mnogo više ispitanika. Panel istra�ivanje je stati-stièki sna�nije, ali zbog osipanja ispitanika nosi i brojne probleme. Ako je osipanje naglašeno, mo�da na kraju uopæe neæemo biti u moguænosti donijeti odgovarajuæe zakljuèke.

Tri su osnovna tipa promotivne prodaje: potrošaèke, maloprodajne i trgovaèke.

Iako se mo�e govoriti o razlièitim vidovima promocije, konaèna meta svih pro-motivnih aktivnosti je krajnji kupac, odnosno potrošaè. Promotivne akcije usmje-rene potrošaèu mogu potjecati od proizvoðaèa ili maloprodajnog lanca. Treæi vid promocije obuhvaæa akcije proizvoðaèa prema maloprodaji. Potrošaèke promocije ukljuèuju akcije poput davanja besplatnih uzoraka, kupona, veæih pakiranja za povoljniju cijenu, nagradnih igara i sliènog. Maloprodajni duæani sa svoje strane mogu potrošaèima ponuditi proizvode po sni�enoj cijeni ili ih takoðer privuæi nagradnom igrom ili besplatnom robom. Sa stajališta istra�ivanja od kljuène je va�nosti prikupiti podatke o djelotvornosti korištenih metoda promocijske prodaje. Kratkoroèno sve se one mogu svesti na prodavanje proizvoda po sni�enoj cijeni, ali se oèekuje da u buduænosti zbog toga poraste prodaja i profit od proizvoda. Kao osnovna istra�ivaèka sredstva kojima se ispituje razlo�nost i djelotvornost promotivnih prodaja mogu se preporuèiti usporedbe prodaje nekog proizvoda prije i nakon provedene akcije ili usporedba u duæanima koji provode u odnosu na one koji ne provode promociju.

i s tra�ivanje

promotivne

prodaje

slika 7.3.

Tipovi promotivne

prodaje

MALOPRODAJAPROIZVOÐAÈ

POTROŠAÈ

POTROŠAÈKA

PROMOCIJA

TRGOVAÈKA

PROMOCIJA

MALOPRODAJNA

PROMOCIJA


Moderni pristupi istra�ivanja u marketingu

Moderna tr�išta uvelike su obilje�ena dinamizmom i neizvjesnošæu koji od tvrtki zahtijevaju neprekidno prilagoðavanje. Potrošaèi su se takoðer bitno promijenili, mnogo su bolje informirani i, zbog veæe ponude, iznimno su izbirljivi i zahtjevni. Odanost marki nešto je na što veæina proizvoðaèa više ne mo�e raèunati. Za pre�ivljavanje na tr�ištu nije stoga više dovoljno osiguravanje dobara i usluga, nego suvremena tvrtka mora posjedovati i nešto više, dokazanu natjecateljsku pre-dnost. Otuda odreðeno pomicanje �arišta s pru�anja dobara i usluga potrošaèima (zadovoljavanja njihovih potreba) prema postizanju usporednih prednosti. Strategije koje se kreæu tim putem iziskuju uvelike razlièite informacije od onih koje tra�i tradicionalni marketinški miks.

nat jecatel jska prednost

U modernom pristupu marketingu sve više prevladava uvjerenje kako dobro poslo-vanje mora poèivati na nekoj prednosti pred konkurentima. Svaka tvrtka nastoji ponuditi vlastitu robu ili usluge po što povoljnijoj cijeni ili se iznad konkurencije izdiæi iznimnom kvalitetom proizvoda. Ono za èime pritom te�e jest poveæanje vlastita udjela na tr�ištu ili natprosjeèna profitabilnost.

Procjena natjecateljske prednosti mo�e se obaviti na mnogo naèina. Dva su osnovna pristupa (Aaker i sur., 1995.): 1) tr�išno zasnovana procjena i 2) procje-na zasnovana na procesu. Prva se temelji na izravnoj usporedbi s nekoliko glav-nih konkurenata, a druga poèiva na usporedbi metoda što ih koriste konkurenti u postizanju njihovih prednosti.

Procjene o kojima æemo govoriti uglavnom se temelje na dostupnim sekundar-nim podacima, ali za neke od njih, poput dosjeæanja, slu�imo se anketiranjem potrošaèa.

Tr�išni udio predstavlja postotak ukupne prodaje u nekom odreðenom razdob-lju. Rijeè je o pokazatelju kojim je vrlo lako prepoznati glavne tvrtke na nekom tr�ištu, a osim toga, pru�a i vrlo jasne naznake porasta ili slabljenja natjecateljske moæi. Promjena tr�išnog udjela u vremenu predstavlja vitalni pokazatelj konku-rentske dinamike, osobito tijekom širenja tr�išta ili uvoðenja novog proizvoda. Na temelju tr�išnog udjela i njegova praæenja u vremenu moguæe je pokazati je li neka tvrtka ispred svojih konkurenata, u razini s njima ili “gubi korak”. Neka tvrtka mo�e istodobno poveæavati proizvodnju, ali i smanjivati tr�išni udio, ako je rijeè o šireæoj proizvodnoj grani, poput primjerice kompjutorske industrije. Da bi nam bio od koristi, tr�išni se udio mora definirati u odnosu na realistièki odreðeno tr�ište. Ista tvrtka, razumljivo, mo�e imati posve razlièite tr�išne udjele ako tr�ište odredimo kao Zagreb, Hrvatsku, Balkan, Europu ili cijeli svijet.

Dosjeæanje je dobra metoda da se stekne dojam o snazi neke tvrtke. Obièno se ispitanike u anketi pita na koju marku prvo pomisle kad im se spomene kupnja

7.3.

7.3 .1 .

Tr�išno

zasnovana

procjena


odreðenog proizvoda. Na takav naèin dolazimo do informacije o potrošaèevoj svijesti o marki i njegovim preferencijama. Tvrtka koje se potrošaè dosjeti je ona koja mu je prva na pameti (top of mind) i takvo prvenstvo je odraz odreðene prednosti u odnosu na konkurente.

Udio u reklamiranju predstavlja postotak medijskog prostora ili vremena koji neka marka ima u ukupnom medijskom prostoru posveæenom toj djelatnosti, a mo�e se definirati kroz novèana sredstva utrošena na oglašavanje. I ovo je odreðeni pokazatelj natjecateljske prednosti neke tvrtke.

Udio razvoja i istra�ivanja u ukupnim troškovima s tom namjenom cijele grane djelatnosti mo�e biti dobar dugoroèni pokazatelj udjela na tr�ištu. Velik udio razvoja i istra�ivanja èesto odra�ava razvijanje novog proizvoda, unapreðenje kvalitete, smanjenje troškova ili druga poboljšanja u poslovanju.

Istra�ivanje i provjera marketinških vještina predstavljaju sveobuhvatno, susta-vno i neovisno ispitivanje ciljeva, strategije i marketinškog djelovanja neke poslov-ne jedinice. Njima se èesto mogu dobro prepoznati slabosti u radu i unaprijediti poslovanje. Provjera bi se trebala zasnivati na zadovoljavanju potrošaèa, a u svojoj suštini, takva provjera nije ništa drugo doli poseban istra�ivaèki projekt kojim se kritièki vrednuje naèin na koji tvrtka posluje u odreðenom tr�išnom okru�enju.

Usporedba relativnih troškova va�an je naèin suoèavanja s potencijalnim slabostima vlastita poslovanja. Raspola�emo li podacima da su naši troškovi za isti segment posla veæi nego oni u konkurenata, morat æemo proanalizirati zašto do takve razlike dolazi i mo�emo li slijediti konkurenciju smanjujuæi troškove. Najte�i dio posla u usporedbi svakako je prikupljanje podataka o troškovima konkurenata. U tu svrhu mo�emo se poslu�iti raspolo�ivim sekundarnim podacima ili razgovo-rima s dobavljaèima i distributerima.

Usporedba konkurenata dobitnika s gubitnicima mo�e ponuditi preporuke od kljuène va�nosti za uspješno poslovanje. Logika kojom se rukovodimo pri takvoj usporedbi jest da æemo pomnom analizom dobro i slabo poslujuæih tvrtki biti kadri prepoznati èimbenike odluèujuæe za poslovni uspjeh. To ipak nije posve jednosta-vna zadaæa. �elimo li na temelju ove metode steæi korisne spoznaje, morat æemo se suoèiti s tri teška pitanja: Koje æemo konkurente ukljuèiti u usporedbu? Kako æemo razlikovati dobitnike od gubitnika (na temelju tr�išnog udjela, dobiti, rasta ili nekog drugog pokazatelja)? Zbog èega dolazi do razlike u uspješnosti? Usporedba se redovito obavlja analizom dostupnih sekundarnih podataka i kvalitativnom metodologijom. Iako im mo�e manjkati egzaktnosti, tako dobiveni podaci, èesto tek nagovještaji, mogu biti iznimno korisni.

vr i j ednost marke

Pojam vrijednosti marke okuplja sve prednosti i nedostatke što se uz nju vezuju i utjeèu na vrijednost proizvoda. Isti proizvod mo�e, drugim rijeèima, biti više ili manje vrijedan ovisno o tome koja marka stoji iza njega. To uostalom nije nikakva novost ni manje poznata èinjenica, nego iskustvo koje svatko od nas kao potrošaè

Procjena

zasnovana na

procesu

7.3 .2 .


susreæe u nebrojenim situacijama. Vrijednost marke povezana je s imenom i/ili simbolom marke, a na nju utjeèu èimbenici poput:

• odanost marki• svijest o marki• opa�ena kvaliteta• asocijacije na marku • ostale prednosti.

Jedna od temeljnih zadaæa marketinškog istra�ivanja je utvrðivanje vrijed-nosti marke prema pobrojanim segmentima. Pritom su kljuèna pitanja poput sljedeæih:

• Odanost marki: Koliko je izra�ena odanost prema pojedinim potrošaèkim segmentima? Jesu li potrošaèi zadovoljni? Što izaziva nezadovoljstvo?

• Svijest o marki: Koja je razina svijesti o marki u usporedbi s konkurentima (redovito mjerena metodom dosjeæanja prema naèelu “prvo što padne na pamet”)? Što se mo�e napraviti kako bi se popravila svijest o marki?

• Opa�ena kvaliteta: Što utjeèe na opa�enu kvalitetu? Što je va�no potrošaèima? Što upuæuje na kvalitetu? Vrednuje li tr�ište kvalitetu? Što pokazuje uspo red-ba slijepih testova i onih u kojima je marka znana, koliko marka pridonosi opa�enoj kvaliteti?

• Asocijacije na marku: Koje primisli izaziva marka? Jesu li mentalne slike ili pojmovi što se javljaju prednost u odnosu na konkurente?

Odgovori na sva pobrojana pitanja mogu se dobiti pa�ljivo planiranim marketinškim istra�ivanjima. Odgovori koje tra�e sva takva istra�ivanja vezani su za vrijednost koju nekom proizvodu dodaje poznata marka. Drugim rijeèima, koliko æe nekom televizoru cijena porasti ako mu se nalijepi zaštitni znak Sony ili koliko æe traperice s oznakom Levi’s biti skuplje od istovjetnih nepoznate robne marke. Predlo�eno je više pristupa kako bi se procijenila vrijednost marke, od kojih æemo se mi pozabaviti s tri:

• procjena putem više cijene koju proizvod odreðene marke posti�e na tr�ištu

• procjena putem cijene zamjene marke nekom drugom• procjena putem cijena dionica.

Pristup kojim se procjena posti�e na temelju dodatka na cijenu što ga donosi robna marka vrlo je popularan i uèinkovit, a obuhvaæa raznorodne metode, od krajnje jednostavnih do razmjerno slo�enih. Jedan od naèina sastoji se u praæenju cijena na tr�ištu. Kakve su razlike u cijenama i kakav je odnos meðu markama, primjerice koliko se u cijeni razlikuju usporedivi automobili razlièitih proizvoðaèa? Uoèimo li da se 100 gramska mlijeèna èokolada Kraš razlikuje cijenom od jednako deklariranog proizvoda drugog proizvoðaèa, mo�emo zakljuèiti da njihove marke imaju razlièitu vrijednost na tr�ištu. Svoju nedovoljnu preciznost ova jednostavna metoda opravdava iznimnom ekonomiènošæu jer izbjegava provoðenje najèešæe skupih istra�ivanja. U prosudbi o vrijednosti marke ipak se mnogo èešæe slu�imo istra�ivanjima potrošaèa koja pru�aju nešto potpunije i preciznije pokazatelje. Jedan od naèina da dobijemo takvu informaciju je da ispitanike pitamo koliko bi


platili odreðeni proizvod kad ne bi poznavali robnu marku, a koliko kad bi ona bila neka poznata. Mogli bismo, primjerice ispitanicima, potencijalnim kupcima hladnjaka, najprije pokazati sliku hladnjaka i navesti njegova temeljna svojstva te ih upitati koliko bi bili spremni platiti za njega. Nakon odgovora mo�emo ponoviti pitanje pod uvjetom da se radi o marki èiju vrijednost istra�ujemo (npr. Candy, Gorenje ili neka druga...). Razlika u cijeni izmeðu bezimenog proizvoda i onog poznate robne marke predstavlja pridodanu vrijednost koju donosi sama marka. Još precizniji naèin da se doðe do vrijednosti marke jest uporaba conjoint analize, kojom se ispitanik stavlja pred razlièite slo�ene izbore u kojima variraju odreðe-na, za proizvod bitna, svojstva. Na primjer, za televizor to mogu biti proizvoðaè, velièina ekrana, rezolucija, frekvencija slike i cijena. Ispitanik rangira meðusobne kombinacije obilje�ja pa je kasnijom analizom moguæe doæi do zakljuèaka kako je ispitanik spreman odreæi se mnogih va�nih obilje�ja u zamjenu za poznatu i priznatu marku.

Cijena zamjene marke drugi je èesto korišteni pristup procjeni vrijednosti marke. Pretpostavimo da je za razvoj i promociju novog proizvoda potrebno 100 milijuna eura, a da su izgledi za uspjeh samo 40%. Za konaèni uspjeh je stoga potrebno razviti prosjeèno 2,5 proizvoda i za to utrošiti 250 milijuna eura. To je ujedno i procjena vrijednosti marke.

Procjena putem vrijednosti dionica pristup je na koji upuæuje financijska teorija, pri èemu je osnova za takvo prosuðivanje uvjerenje da æe tr�ište dioni-ca podesiti cijene tvrtke tako da odra�avaju njezine buduæe poslovne izglede. Na�alost, radi li se o tvrtki koja ima više od jedne marke proizvoda, teško æemo ukupnu vrijednost tvrtke moæi razdijeliti na razlièite marke.

zadovol jstvo potrošaèa

Posljednjih godina u marketingu su sve više zaokupljeni zadovoljstvom potrošaèa i kvalitetom proizvoda, odnosno usluga, zbog rastuæe svijesti o va�nosti ove dimen-zije za konaène poslovne rezultate. Mjerenje zadovoljstva potrošaèa predstavlja sna�nu polugu marketinškog pristupa kvaliteti. Iako mjerenje zadovoljstva ima svoju dugu tradiciju, sustavna sondiranja kao odraz strateške usmjerenosti svoj-stvena su tek zadnjim dekadama u svijetu, dok u nas, osim rijetkih izuzetaka, još nisu u pravom smislu za�ivjela.

Sagledano kroz prizmu istra�ivaèkog problema, zadovoljstvo potrošaèa trebalo bi biti mjereno kontinuirano u vremenu, pribli�avajuæi se kvazieksperimentalnom nacrtu prekinutih vremenskih nizova. Intervencije su pritom pokušaji tvrtke da poveæaju zadovoljstvo potrošaèa te povrate ili uèvrste poljuljano povjerenje. Niz sukcesivnih mjerenja trebao bi zajamèiti pouzdanu sliku zadovoljstva potrošaèa i njegove promjene u vremenu kao posljedice intervencije ili nekih drugih pojava na tr�ištu.

Tijekom provedbe studije procjene zadovoljstva potrošaèa na umu valja imati nekoliko smjernica. Jedan od osnovnih naputaka jest da se unaprijed jasno odre-de ciljevi i naèin na koji æe dobiveni podaci biti korišteni. Tvrtka i njezino vodstvo, naime, moraju imati jasnu viziju o tome kakvoj razini zadovoljstva potrošaèa

7.3 .3 .


te�e kako bi se nakon dobivenih rezultata mogli odgovarajuæe postaviti. Prva istra�ivaèka faza redovito je kvalitativno istra�ivanje u kojem se nastoje otkriti i prepoznati oèekivanja i �elje potrošaèa vezane uz kvalitetu i zadovoljstvo. Obièno u obliku dubinskih intervjua ili fokus grupa potrošaèi iznose vlastito viðenje onoga što bi u poslovanju tvrtke pridonijelo kvaliteti i njihovu zadovoljstvu. Ovaj dio istra�ivanja uz dovoljan broj razgovora donosi iscrpan popis svega što potrošaèi dr�e va�nim i pru�a osnovu za izradu odgovarajuæeg upitnika što æe se koristiti u kasnijim fazama. No, prije same ankete obièno se prilazi mjerenju kritiènih potreba, odnosno prepoznavanju osnovnih izvora zadovoljstva i nezadovoljstva kod potrošaèa. Takvu informaciju mogu donekle pru�iti i fokus grupe, ali èesto ponavljanje odreðenih vidova proizvoda ili usluga ne mora znaèiti i da su one pre-sudne. Prepoznavanje kritiènih potreba poèiva obièno na dubinskim razgovorima s privr�enim potrošaèima, potrošaèima konkurencije ili nekim drugim specijalnim kategorijama (potrošaèi koji su promijenili marku ili je stalno mijenjaju). Temelj za dobivanje upotrebljivih informacija je tra�enje relativne umjesto apsolutne va�nosti, odnosno korištenje conjoint analitièkih tehnika umjesto tradicionalnih ljestvica va�nosti. Tako æemo izbjeæi dobivanje posve beskorisne informacije da je ispitanicima sve u odreðenoj mjeri va�no, a bit æemo u stanju rangirati pojedina obilje�ja proizvoda, što æe vrlo jasno ukazivati na iznimno va�ne vidove kvali-tete i one manje va�ne kojih su se potrošaèi, pod odreðenim uvjetima, spremni odreæi. Nakon upoznavanja osnovnih zahtjeva potrošaèa tvrtka æe obièno poduzeti odgovarajuæe korake da im se udovolji. I to je samo naizgled lagana zadaæa. U osnovi ona se sastoji u operacijskom definiranju potrošaèkih zahtjeva i nastojanju da im se iziðe ususret. Ni tu, meðutim, briga za kvalitetu i potrošaèe ne prestaje. U istra�ivaèkom smislu i dalje bi trebalo nastaviti pratiti mišljenja potrošaèa, s dvostrukim ciljem, prikupljanja podataka o uèinkovitosti intervencije i redovita informiranja o stupnju zadovoljstva kvalitetom proizvoda i usluga. Praæenje se odvija podjednako kvantitativnom i kvalitativnom metodologijom koje se koriste komplementarno.

conjoint anal iza (v i šeosobinska anal iza )

Conjoint analiza je iznimno sna�no i korisno istra�ivaèko sredstvo u marketinškim istra�ivanjima, što je razlog njezina uèestalog korištenja otkad se pojavila 1970. godine. Namjene ove analize su brojne i raznolike – utvrðivanje najva�nijih obilje�ja nekog proizvoda, nala�enje idealne kombinacije obilje�ja koja proizvod èine najprihvatljivijim tr�ištu, odreðivanje cijene i predviðanje uspjeha nekog proizvoda na tr�ištu. Conjoint analiza ipak prije svega nudi kvantitativnu mjeru relativne va�nosti jednog obilje�ja u odnosu na drugo (primjerice, cijene televi-zora u odnosu na velièinu ekrana). Naoko postoje i drugi naèini da se to ispravno izmjeri, ali su tradicionalni naèini temeljeni na ljestvicama procjene uglavnom neupotrebljivi. Èesto se, naime, pokazuje da su potrošaèima va�na sva obilje�ja (primjerice, i velièina ekrana, i cijena, i robna marka, i tehnièki podaci), što istra�ivaèima nije novost, ali je meðu njima teško uspostaviti hijerarhijski odnos

7.3 .4.


prema va�nosti, odnosno odgovoriti na pitanje koja obilje�ja su kritièna, koja su više, a koja manje va�na.

Uzmimo jedan primjer. Proizvoðaè �eli prilagoditi model automobila potrošaèkim �eljama. Dakako, svatko bi �elio da automobil bude istodobno jeftin, dobro opremljen i poznate marke. Conjoint analiza suoèava ispitanika s izborom izmeðu razlièitih kombinacija obilje�ja, u kojima mora odluèivati je li mu va�nija cijena od marke ili oprema od cijene. Drugim rijeèima, mora odluèiti ako se neko po�eljno obilje�je mora �rtvovati, koje æe to biti.

Uobièajena situacija conjoint analize jest da su, kao u gornjem primjeru, po�eljna obilje�ja meðusobno iskljuèiva. Automobil s mnogo opreme vjerojatno ne mo�e biti odveæ jeftin, kao ni automobil poznate marke. Rješenje koje nudi analiza sastoji se u nala�enju najprihvatljivijeg kompromisa. Polazni podaci sastoje se u opisima proizvoda kao svim moguæim kombinacijama razina obilje�ja. Na primjer, obilje�ja va�na za novi automobil mogu biti:

OBILJE�JE RAZINA I RAZINA II

Cijena 9000 eura 10.000 eura

Motor 1,2 1,4

Klima nema ima

ABS nema ima

Zbog jednostavnosti svako je obilje�je svedeno na dvije razine. Broj moguæih kombinacija razina iznosi 24 ili 16. Od ispitanika se zahtijeva da rangira svih 16 proizvoda prema stupnju po�eljnosti, odnosno izglednosti kupnje.


Tijekom istra�ivanja tr�išta slu�imo se kvantitativnim i kvalitativnim istra�ivaèkim me-todama. Kvantitativna istra�ivanja temelje se na statistièkoj analizi i pru�aju brojèani opis istra�ivane pojave, a kvalitativna nude sadr�ajniji i bogatiji, ali posve subjektivan i verbalan (nenumerièki) opis. Kvantitativna se istra�ivanje nadalje mogu razlikovati prema tome omoguæuju li kauzalno zakljuèivanje ili se zadr�avaju na opisu (procjeni populacijskih parametara). Istra�ivanja se tradicionalno bave jednim od èetiri uprav-ljiva elementa u marketingu – proizvodom, cijenom, promocijom i distribucijom. Istra�ivanje svakog od njih provodi se na poseban naèin i u nekoliko etapa. Moderni pristupi u istra�ivanju marketinga bave se natjecateljskom prednošæu, vrijednošæu marke i zadovoljstvom potrošaèa.

Sazetak

literatura • 233

Literatura

aaker, d. a. i brown, p. k. (1972). Evaluating vehicle source effects. Journal of advertising research, 12, 11-16.

aaker, j. l. (1997). Dimensions of brand personality. Journal of Marketing Research, 34, 347-356.

ajzen, i. (1984). Attitudes. U R. J. Corsini (ur.), Wiley encyclopedia of psychology (Vol. 1, 99-100). New York: Wiley.

ajzen, i. (1988). Attitudes, personality and behavior. Chicago: Dorsey.ajzen, i. (2001). Nature and operation of attitudes, Annual Review of Psychol-

ogy, 52, 27-58.allport, g. (1935). Attitudes. U C. Murchison (ur.), Handbook of social psychol-

ogy (798-844). Worcester: Clark University Press.anderson, j. r. (1985). Cognitive psychology and its implications. San Fran-

cisco: W. H. Freeman.assael, h. (1995). Consumer behavior and marketing action (5th ed.). Cinncin-

nati: South-Western Colege Publishing.atkinson, j. w. (1959). Motivational determinants of risk-taking behavior.

Psychological Review, 64, 359-372.atkinson, j. w. (1964). An introduction to motivation. New York: Van Nos-

trand.atkinson, r. c. i shiffrin, r. m. (1968). Human memory: A proposed system

and its control processes. U K. W. Spence (ur.), The psychology of learning and motivation: advances in research and theory Vol. 2 (89-195). New York: Academic Press.

baddeley, a. (1997). Human memory: Theory and practice. Hove: Psychology Press Ltd.

bandura, a. (1986). Social foundations of thought and action: A social cognitive theory. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.

bartlett, f. c. (1932). Remembering. Cambridge: Cambridge University Press.batra, r. i ray, m. l. (1986). Situational effects of advertising repetition: The

moderating influence of motivation, ability, and opportunity to respond. Journal of Consumer Research, 12, 432-445.

belk, r. w. (1975). Situational variables and consumer behavior. Journal of Consumer Research, 2, 159.

bennett, p. d. (1988). Dictionary of Marketing Terms. Chicago: American Mar-keting Association.

berkowitz, e. n., hartley, s. w., kerin, r. a. i rudelius, w. (1999). Marke-ting (6th ed.). Boston: McGraw-Hill.

berry, n. c. (1988). Revitalizing brands. Journal of Consumer marketing, 15, 15-20.

234 • literatura

bolles, r. c. (1975). Theories of motivation (2nd ed.). New York: Harper & Row.

burke, r. r. i srull, t. k. (1988). Competitive interference and consumer me-mory for advertising. Journal of Consumer research, 15, 55-68.

campbell, d. t. (1963). Social attitudes and other acquired behavioral disposi-tions. U: S. Koch (ur.), Psychology: A study of social science (Vol 6, 94-172). New York: McGraw-Hill.

cambbell, j. p. i pritchard, r. d. (1976). Motivation theory in industrial and organizational psychology. U M. D. Dunnette (ur.), Handbook of industiral and organizational psychology (63-130). Chicago: Rand McNally College Publishing Company.

campbell, j. p., dunnette, m. d., lawler, e. e. i weick, k. e. (1970). Mana-gerial behavior, performance, and effectiveness. New York: McGraw-Hill.

caprara, g. v., barbaranelli, c. i guido, g. (2001). Brand personality: How to make the metaphor fit?, Journal of Economic Psychology, 22, 377-395.

carman, j. m. (1970). Correlates of brand loyalty: Some positive results. Journal of Marketing Research, 7, 67-76.

carlson, j. g. i harfield, e. (1992). Psychology of emotion. Fort Worth: Harcourt Brace Jovanovich.

cattell, r. b. (1943). The description of personality. II. Basic traits resolved into clusters. Journal of Abnormal and Social Psychology, 58, 69-90.

cattell, r. b. (1945). The principal trait clusters for describing personality. Psychological Bulletin, 42, 129-161.

craik, r. i. i lockhart, r. s. (1972). Levels of processing: A framework for memory research. Journal of Verbal Learning and Verbal Behavior, 11, 671-684.

crespi, l. p. (1942). Quantitative variation of incentive and performance in the white rat. American Journal of Psychology, 55, 467-517.

davis, d. i ostrom, t. m. (1984). Attitude measurement. U R. J. Corsini (ur.), Wiley encyclopedia of psychology (Vol. 1, 97-99). New York: Wiley.

davis, h. l. (1976). Decision making within the household. Journal of Consumer Research, 2, 255.

davis, h. l. i rigaux, b. p. (1974). Perception of marital roles in decision rosec-ces. Journal of Consumer Research, 1, 54.

day, g. s. (1969). A two dimensional concept of brand loyalty. Journal of Advertis-ing Research, 9, 29-36.

denes, g. i pizzamiglio, l. (1999) (ur.). Handbook of clinical and experimental neuropsychology. Hove: Psychology Press.

digman, j. m. (1990). Personality structure: Emergence of the five-factor model. Annual Review of Psychology, 41, 417-440.

digman, j. m. i takemoto-chock, n. k. (1981). Factors in the natural lan-guage of personality: Re-analysis comparison and integration of six major studies. Multivariate Behavior Research, 16, 149-170.

eagly, a. h. i chaiken, s. (1993). The psychology of attitudes. Fort Worth: Harcourt Brace & Company.

literatura • 235

ekman, p., friesen, w. v. i ellsworth, p. (1982). What emotional categories or dimensions can observers judge from facial behavior? U P. Ekman (ur.) Emotions in the human face (39-55). New York: Cambridge University Press.

engel, j., kollat, d. i blackwell, r. (1968). Consumer behavior (1st ed.). New York: Holt, Rinehart & Winston.

engel, j. blackwell, r. d. i miniard, p. w. (1995). Consumer behavior (8th ed.). Forth Worth: The Dryden Press.

eysenck, h. j. (1947). Dimensions of personality. London: Routledge & Kegan Paul.

eysenck, h. j. (1967). The Biological Basis of Personality. Springfield: C. C. Thomas.

eysenck, h. j. (1970). The structure of human personality (3rd ed.). London: Methuen.

eysenck, h. j. (1990). Biological dimensions of personality. U L. A. Pervin (ur.), Handbook of Personality: Theory and Research. New York: Guilford Press.

eysenck, h. j. i eysenck m. (1985). Personality and individual differences: A natural science approach. New York: Plenum.

eysenck, h. j., arnold, w. j. i meili, r. (ur.) (1975). Encyclopedia of Psychol-ogy. London: Fontana/Collins.

festinger, l. (1957.). A theory of cognitive dissonance. Stanford: Stanford University Press.

fishbein, m. (1963). An investigation of the relationships between beliefs about an object and the attitude toward that object. Human Relations, 16, 233-240.

fishbein, m. (1967). Attitude and the prediction of behavior. U: M. Fishbein (ur.). Readings in attitude theory and measurement (477-492). New York: Wiley.

fishbein, m. i ajzen, i. (1975). Belief, attitude, intention, and behavior: An introduction to theory and research. Reading: Addison-Wesley.

fiske, d. w. (1949). Consistency of the factorial structures of personality ratings from different sources. Journal of Abnormal and Social Psychology, 44, 329-344.

french, j. r. i raven, b. (1959). The bases of social power. U: D. Cartwright (ur.), Studies in social power (150-167). Ann Arbor: Institute for Social Research.

freud, s. (1976). Odabrana dela Sigmunda Frojda. Novi Sad: Matica Srpska.fulgosi, a. (1981). Psihologija liènosti: Teorije i istra�ivanja. Zagreb: Školska

knjiga.funder, d. c. (2001). Personality. Annual Review of Psychology, 52, 197-221.gainotti, g. (1999). Neuropsychology of emotions. U G. Denes i L. Pizzamiglio

(ur.) Handbook of clinical and experimental neuropsychology (613-633). Hove: Psychology Press.

goldberg, l. r. (1990). An alternative “Description of personality”. The Big-five factor structure. Journal of Personality and Social Psychology, 59, 1216-1229.

236 • literatura

goldberg, l. r. i rosalack, t. k. (1994). The Big-five factor structure as an integrative framework: An empirical comparioson with Eysenck’s P-E-N model. U C. F. Halvarson, G. A. Kohnstamm i R. P. Martin (ur.) The develop-ing structure of temperament and personality from infancy to adulthood. New York: Erlbaum.

goldman, a. (1977-1978). The shopping style explanation for store loyalty. Journal of Retailing, 53, 33-46.

hall, c. s. i lindzey, g. (1978). Theories of personality (3rd ed.). New York: Wiley.

hall, c. s. i lindzey, g. (1985). Introduction to theories of personality. New York: Wiley.

hannah, d. b. i sternthal, b. (1984). Detecting and explaining the sleeper effect. Journal of Consumer Research, 11, 632-642.

heider, f. (1958). The psychology of interpersonal relations. New York: Wiley. hollander, s. w. i jacoby, j. (1973). Recall of crazy, mixed-up TV commercials.

Journal of Research, 13, 399-442.hoyer, w. d. i brown, s. p. (1990). Effects of brand awereness on choice for

a common repeat-purchase product. Journal of Consumer Research., 17, 141-148.

hovland, s. i. lumsdaine, a. a. i sheffield, f. d. (1949). Experiments on Mass Communication. New York: Wiley.

hull, c. l. (1952). A behavior system. New Haven: Yale University Press.izard, c. e. (1977). Human Emotions, New York: Plenum Press.izard, c. e. (1984). Emotion-cognition relationship and human development. U

C. E. Izard, J. Kagan i R. B. Zajonc (ur.) Emotions, Cogntion and Behavior (17-37). New York: Cambridge University Press.

jacoby, j. (1975). Perspectives on a consumer information processing research program. Communication Research, 2, 203-215.

jacoby, j., speller, d. e. i kohn, c. a. (1974). Brand choice behavior as s func-tion of information load. Journal of Marketing Research, 11, 63-69.

john, o. p. (1990). The “Big five” factor taxonomy: Dimensions of personality in the natural language and in questionnaires. U L. A. Pervin (ur.), Handbook of Personality: Theory and Research. New York: Guilford Press.

john, o. p., angleitner, a. i ostendorf, f. (1988). The lexical approach to personality: A historical review of trait taxonomic research. European Journal of Personality, 2, 171-203.

kahneman, d. (1973). Attention and effort. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.kanner, b. (1989). Color schemes. New York Magazine (3. travnja 1989), 22-23.katz, d. i stotland, e. (1959). A preliminary statement to a theory of attitude

structure and change. U: S. Koch (ur.), Psychology: A study of social science (Vol 3, 423-475). New York: McGraw-Hill.

katz, e. i lazarsfeld, p. f. (1955). Personal influence. Glencoe: The Free Press.

kelley, h. h. (1967). Attribution theory in social psychology. U D. Levine (ur.), Nebraska Symposium on motivation. Lincoln: University of Nebraska Press.

literatura • 237

kelley, h. h. (1973). The process of causal attribution. American Psychologist, 28, 107-128.

kelly, g. a. (1955). The psychology of personal constructs. New York: W. W. Norton.

kerin, r a., berkowitz, e. n., hartley, s. w. i rudelius, w. (2003). Market-ing (7th ed.) Boston: McGraw-Hill.

krugman, h. e. (1965). The impact of television advertising: Learning without involvement. Public Opinion Quarterly, 29, 349-356.

lazarus, r. s. (1984). On the primacy of cognition. American Psychologist, 39, 124-129.

lapiere, r. t. (1934). Attitudes vs. actions. Social Forces, 13, 230-237.lewin, k., dembo, t., festinger, l. i sears, p. s. (1954). Level of aspiration.

U L. Carmichael (ur.), Manual of child psychology, New York: Wiley.lipstein, b. (1984). An historical perspective of copy research. Journal of Ad-

vertising research, 24, 11-15.macgregor, j. n. (1987). Short-term memory capacity: Limitation or optimiza-

tion. Psychological Review, 94, 107-108.maslow, a. h. (1955). Deficiency motivation and growth motivation. U M. Jones

(ur.), Nebraska symposium on motivation, Lincoln: University of Nebraska Press.

maslow, a. h. (1967). A theory of metamotivation: The biological rooting of the value-live. Journal of Humanistic Psychology, 7, 93-127.

maslow, a. h. (1970). Motivation and personality (2nd ed.). New York: Harper and Row.

maslow, a. h. (1987). Motivation and personality (3rd ed.). New York: Harper and Row.

mccrae, r. r. i costa, p. t. (1985a). Comparison of EPI and psychoticism scales with measures of the five-factor model of personality. Personality and Indi-vidual Differences, 6, 587-597.

mcguire, w. j. (1964). Inducing resistance to persuasion: Some contemporary approaches. U: L. Berkowitz (ur.), Advances in experimental social psychol-ogy (Vol. 1, 191-229). San Diego: Academic Press.

mcguire, w. j. (1976). The internal psychological factors influencing consumer choice. Journal of Consumer Research, March, 302-319.

mcguire, w. j. (1985). Attitudes and attitude change. U: G. Lindzey i E. Aronson (ur.), Handbook of social psychology (3rd ed, Vol. 2, 233-346). New York: Random House.

mitchell, a. a. (1982). Models of memory: Implications for measuring knowl-edge structures, Advances in Consumer Research, 9, 45-51.

milas, g. (2002). Mirenje posvaðanih sestara: Dispozicijska obilje�ja u psihologiji liènosti i socijalnoj psihologiji. Društvena istra�ivanja, 11, 577-601.

milas, g. (2004). Liènost i društveni stavovi. Jastrebarsko: Naklada Slap.milas, g. (2005). Istra�ivaèke metode u psihologiji i drugim društvenim znano-

stima. Jastrebarsko: Naklada Slap.

238 • literatura

milas, g. i mlaèiæ, b. (2007). Brand personality and human personality: Find-ings from ratings of familiar Croatian brands. Journal of Business Research, 60, 620-626.

miller, c. a. (1956). The magical number seven, plus or minus two: Some limits on our capacity for processing information. Psychological Review, 63, 81-97.

murray, h. a. (1938). Explorations in personality. New York: Science Editions.murray, h. a. (1955). Types of human needs. U D. C. McClelland, Studies in

Motivation (63-66). New York: Appleton-Century-Cforts.myers, d. g. (1993). Social Psychology (4th ed.). New York: McGraw-Hill.neisser, u. (1967). Cognitive psychology. New York: Appleton-Century-Crofts.newmen, j. w. i werbel, r. a. (1973). Multivariate analysis of brand loyalty for

major household appliances. Journal of Marketing Research, 10, 404-409.nicosia, f. (1966). Consumer decision process. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.norman, w. t. (1963). Toward an adequate taxonomy of personality attributes.

Replicated factor structure in peer nomination personality ratings. Journal of Abnormal and Social Psychology, 66, 574-583.

oatley, k. i johnson-laird, p. (1985). Sketch for a cognitive theory of the emotion. University of Susex, Cognitive Sciences REsearch, Paper n. 45.

oatley, k. i johnson-laird, p. (1987). Toward a cognitive theory of the emo-tion. Cognition and emotion, 1, 29-50.

peter, j. p. i olson, j. c. (1996). Consumer behavior and marketing strategy. (4th ed.). Boston: McGraw-Hill.

peters, r. g. m. i van raaij, w. f. (1988). Functions and management of af-fect: Applications to economic behavior. Journal of Economic Psychology, 9, 251-282.

peterson, l. r. i peterson, m. j. (1959). Short-term retention of individual verbal items. Journal of Experimental Psychology, 58, 193-198.

petty, r. e., cacioppo, j. t. i schumann, d. (1983). Central and peripheral routes to advertising effectiveness: The moderating role of involvment. Journal of Consumer Research, 10, 135-146.

petty, r. e., wegener, d. t. i fabrigar, l. r. (1997). Attitudes and attitude change. Annual Review of Psychology, 48, 609-647.

petz, b. (1992). Psihologijski rjeènik. Prosvjeta: Zagrebpiavio, a. (1986). Mental representations: A dual coding approach. New York:

Oxford University Press.pinel, j. p. (2000). Biopsychology (4th ed.). Boston: Allyn and Bacon.plummer, j. t. (1974). The concept and application of life style segmentation.

Journal of Marketing, 38, 33-37.popper, k. r. (1959). The logic of the scientific discovery. London: Hutchinson.popper, k. r. (1994). The myth of the framework: In defence of science and

rationality. New York: Routledge.pratkanis, a. i aronson, e. (1991). Age of propaganda: The everyday use and

abuse of persuasion. New York: W. H. Freeman.putnam, m. i davidson, w. r. (1987). Family purchasing behavior: II, Family

roles by product category. Columbus: Management Horizons Inc.

literatura • 239

ratneshwar, s. i chaiken, s. (1991). Comprehension’s role in persuasion: The case of its moderating effect on the persuasive impact of source cues. Journal of Consumer Research, 18, 52-62.

rescorla, r. (1987). A Pavlovian analysis of goal-directed behavior. American Psychologist, 42, 119-129.

rescorla, r. (1988). Pavlovian conditioning: It’s not what you think it is. Ameri-can Psychologist, 43, 151-160.

reynolds, t. j. i gutman, j. (1988). Laddering theory, method, analysis and interpretation. Journal of Advertising Research, 28, 11-31.

ricks, d. a. (1983). Big business blunders. Homewood: Dow Jones-Irwin.robertson, t. s. (1967). The process of innovation and the diffusion of innova-

tion, Journal of Marketing, 31, 14-19.rogers, e. m. (1983). Diffucion of innovations (3rd ed). New York: The Free

Press.rokeach, m. (1960). The open and closed mind. New York: Basic Books.rokeach, m. (1973). The nature of human values. New York: Free Press.rook, d. w. (1985). The ritual dimensions of consumer behavior. Journal of

Consumer Research, 12, 251-264.roselius, t. (1971). Consumer rankings of risk reduction methods. Journal of

Marketing, 35, 56-61.rosenberg, m. j. (1956). Cognitive structure and attitudinal affect. Journal of

Abnormal and Social Psychology, 53, 367-372.rosenberg, m. j. i hovland, c. i. (1960). Cognitive, affective, and behavioral

components of attitudes. U: C. I. Hovland i M. J. Rocenberg (ur.), Attitude organization and change: An analysis of consistency among attitude com-ponents (1-14). New Haven: Yale University Press.

rotter, j. b. (1954). Social learning and clinical psychology. Englewood Cliffs: Prentice-Hall.

schank, r. c. i abelson, r. (1977). Scripts, plans, goals and understanding. Hillsdale: Lawrence Erlbaum Associates.

schermerhorn, j. r., hunt, j. r. i osborn, r. n. (2002). Organizational behavior (7th ed.). New York: Wiley.

simonson, i., carmon, z., dhar, r., drolet, a. i nowlis, s. M. (2001). Consum-er research: In search of identity. Annual Review of Psychology, 52, 249-275.

skinner, b. f. (1948). Walden II. New York: Macmillan.skinner, b. f. (1953). Science and human behavior. New York: The Free Press.skinner, b. f. (1971). Beyond freedom and dignity. New York: Knopf.srull, t. r. (1987). Memory, mood, and consumer judgement. U: M. Wallendorf

i P. Anderson (ur.), Advances in consumer research 14 (404-407). Provo: Association for Consumer Research.

tanner, j. f., hunt, j. b. i eppright, d. r. (1991). The protection motivation model: A normative model of fear appeals. Journal of Marketing, 55, 36-45

tesser, a. i martin, l. (1996). The psychology of evaluation. U: E. T. Higgins i A. W. Kruglanski (ur.), Social psychology: Handbook of basic principles (400-432). New York: Guilford.

240 • literatura

tharp, m. i scott, l. m. (1990). The role of marketing process in creating cultural meaning. Journal of Macromarketing, 7-60.

tomkins, s. s. (1983). Affect theory. U P. Ekman, Emotion in the human face, Cambridge: Cambridge University Press.

thurstone, l. l. (1931). The measurement of social attitues. Journal of Abnor-mal and Social Psychology, 26, 249-269.

tolman, e. c. (1938). Determiners of behavior at a choice point. Psychological Review, 45, 1-41.

tolman, e. c. i honzik, c. h. (1930). Introduction and removal of reward, and maze performance in rats. University of California Publications in Psychol-ogy, 4, 257-275.

tupes, e. c. i christal, r. e. (1961). Recurrent personality factors based on trait ratings. USAF Technical Report ASD-TR-61-97.

wagner, c. (1990). Color cues. Marketing insights, 12, 42-46.waller, n. g., kojetin, b. a., bouchard, t. j., lykken, d. t. i tellegen,

a. (1990). Genetic and environmental influences on religious interests, at-titudes, and values: A study of twins reared apart and together. Psychological Science, 1, 138-142.

weiner, b. (1986). An attributional theory of motivation and emotion. New York: Springer-Verlag.

weiner, b. (1992). Human motivation: Metaphors, theories and research. Thou-sand Oaks: Sage.

weitz, b. a. (1978). The relationship between salesperson performance and un-derstanding of customer decision making. Journal of Marketing Research, 15, 501-516.

wells, w. d. i gubar, g. (1966). Life cycle concept in marketing research. Journal of Marketing Research, 3, 355-363.

wicker, a. w. (1969). Attitudes versus actions: The relationship of verbal and oveert behavioral responses to attitude objects. Journal of Social Issues, 25, 41-78.

zajonc, r. b. (1980). Feeling and thinking: Preferences need no inferences. American Psychologist, 35, 151-175.

zajonc, r. b. (1984). On the primacy of affect. American Psychologist, 39, 124-129.

zajonc, r. b. i markus, h. (1982). Affective and cognitive factors in preferences. Journal of Consumer Research, 9, 123-131.

zarevski, p. (2002). Psihologija pamæenja i uèenja (4. izdanje). Jastrebarsko: Naklada Slap.

zuckerman, m. (1979). Sensation seeking: Beyond the optimal level of arousal. Hillsdale: Erlbaum.

zuckerman, m. (1994). Behavioral expressions and biosocial bases of sensation seeking. Cambridge: Cambridge University Press.

indeks pojmova • 241

Indeks pojmova

AAdaptacija · 69Afekti · 63Apsolutni prag · 68Atribucijske teorije · 113

BBihevioristièke teorije motivacije · 82Biologistièke teorije motivacije · 98

CCijena · 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 24,

40, 44, 52, 53, 54, 60, 67, 76, 92, 122, 158, 161, 162, 172, 176, 186, 189, 192, 197, 199, 212, 221, 223, 228, 229, 230, 231

Cijena na tisuæu · 223Ciljna populacija · 72, 177, 197Ciljno tr�ište · 12, 22, 23, 133, 195

ÈÈuvari na ulazu · 212

DDiferencijalni limen, vidi razlikovni prag

· 67Dinamièki nastavljene inovacije · 189Dispozicije · 115, 120, 138Distribucija · 12, 53, 165, 197Donošenje odluka · 30, 32, 33, 34, 36, 37,

41, 44, 48, 49, 51, 52, 55, 59, 154, 155, 164, 166, 182

Dosjeæanje · 71, 78, 79, 200, 222, 223Dugoroèno pamæenje · 77, 78, 81

EEgo · 99, 100, 143, 187, 215Ehoièko pamæenje · 77Eksperimentalne metode · 16, 215Ekstraverzija · 115, 116, 117, 128, 138Elastiènost · 17, 172, 173Emocije · 58, 59Emocionalna stabilnost · 116, 138Eysenckov model liènosti · 115, 116

FFigura · 73, 131Fiziološke potrebe · 10, 138Fokus grupe · 20, 112, 121, 148, 164, 174,

216, 218, 219, 230

GGašenje · 44, 84, 86, 87, 105

Gestalt · 73, 136Glasina · 184Gledanost · 223Globalni utjecaji · 147Grupni utjecaji · 37, 151, 166

HHalo-efekt · 76Hedonizam · 99, 138Hijerarhija motiva · 107

IId · 99, 100, 150Ikonièko pamæenje · 77Imid� · 75, 81, 85, 202Imid� prodajnog mjesta · 75Imid� tvrtke · 75Individualizam · 142, 146, 147, 166Inercija · 51, 54Inovacija · 81, 89, 189, 193, 194, 197, 212Inovativnost · 196Inovatori · 189, 194Instrumentalne vrijednosti · 143, 145Intelekt · 69, 116, 117, 139Interferencija · 79, 81Interindividualne razlike · 115Istra�ivaèke metode · 213, 217Istra�ivanje cijene · 221Istra�ivanje oglašavanja · 222Izlo�enost podra�aju · 65

JJezik · 67, 69, 75, 110, 111, 147

KKazna · 85, 86Klasièno uvjetovanje · 82, 84, 85, 137, 206Kodiranje · 19, 78, 81, 136, 199, 200Kolièina procesiranih informacija · 32, 55Komunikacija · 29, 66, 181, 182, 183, 184,

185, 186, 187, 188, 196, 198, 200, 211, 212

Komunikacijski proces · 181Koncept proizvoda · 66, 75Kontrast · 72Kratkoroèno pamæenje · 77, 79Kultura · 116, 130, 139, 142, 143, 149,

166Kupovanje po navici · 43, 44Kupovne situacije · 161Kupovno ponašanje · 128, 148, 151, 161,

163, 164, 171, 184, 198, 224

242 • indeks pojmova

LLibido · 99Liènost · 37, 38, 72, 99, 114, 115, 118, 123,

129, 138, 168, 169Liènost marke · 118

MMarketing · 10, 12, 20, 24, 25, 44, 65, 66,

117, 147, 148, 161, 167, 181, 182Marketinški miks · 12, 226Marketinški podra�aj · 37, 172Maslowljeva teorija hijerarhije motiva · 107Masovni mediji · 182Materijalizam · 132, 142, 143, 166Medij · 23, 52, 79, 135, 156, 208, 209,

222, 224Meðukulturalne razlike · 150Metoda dosjeæanja · 223, 228Mišljenje · 11, 30, 49, 50, 51, 112, 117, 126,

151, 157, 181, 182, 183, 184, 185, 188, 190, 205, 210, 215, 219

Model ponašanja potrošaèa · 29Model vjerojatnosti prorade · 50, 205Motivacija · 21, 75, 88, 97Motivi · 22, 108

NNagon · 99, 103, 104, 108, 138Nakupljanje · 94Nastavljene inovacije · 189, 190Navika · 23, 43, 44, 48, 51, 81, 89, 104,

131, 190Negativno potkrepljenje · 86Nesvjesno · 99, 100, 137Neuroticizam · 115, 138Neutralni podra�aj · 82, 84Neuvjetovani podra�aj · 82, 84Norme · 34, 126, 142, 150, 151, 184, 193,

194

OObièaji · 147Obitelj · 121, 130, 135, 142, 153, 154, 155,

157, 158, 166Obiteljsko odluèivanje · 153Obrambeni mehanizmi · 100Oèekivanja · 41, 75, 76, 88, 93, 108, 110,

111, 112, 126, 138, 219, 230Odanost marki · 43, 44, 47, 123, 163, 166,

228Odanost prodajnome mjestu · 47Odluèivanje · 43, 53, 153, 212Odnos lika i pozadine · 73Oklijevala · 193, 212Operantno uvjetovanje · 82, 85, 87, 137Osjetljivost na cijenu · 172Osobina liènosti · 51, 114, 115, 129, 138Osobni izvori informacija · 71, 80, 182

PPamæenje · 39, 50, 71, 73, 77, 78, 79, 81,

88, 136Panel istra�ivanje · 225Pasivna izlo�enost · 91Pa�nja, vidi pozornost · 71, 90, 165, 208Percepcija, 66, 70, 71, 72, 73, 75, 77, 92,

129, 136, 154, 186, 199Perceptivna budnost · 72Perceptivna organizacija · 73Perceptivno mapiranje · 75, 177Peterodimenzionalni model liènosti · 115,

116, 138Planiranje · 9, 50, 59, 199, 214Pobiranje s vrha · 18, 197, 212Ponašanje potrošaèa · 23, 27, 28, 33, 69,

121, 222Poslijekupovno vrednovanje · 28, 36, 40,

43, 153Poticaj · 50, 104, 128, 138Potiskivanje · 79, 80, 98, 100Potkrepljenje · 44, 86, 87, 91, 103, 104,

105, 111, 138, 152Potkrepljivaèi · 86, 87Potreba za pripadanjem i ljubavlju · 107Potreba za sigurnošæu · 107Potrebe · 9, 10, 11, 12, 21, 22, 23, 24, 25,

29, 32, 34, 36, 37, 38, 39, 43, 50, 51, 66, 72, 97, 99, 103, 105, 106, 107, 108, 112, 118, 123, 128, 130, 134, 137, 138, 155, 158, 162, 163, 167, 168, 170, 174, 178, 179, 186, 199, 200, 215, 218, 219

Potrošaèko ponašanje · 27, 28, 55, 66, 77, 87, 94, 129, 130, 136, 137, 142, 145, 148, 151, 153, 163, 166, 184

Povoljnost transakcije · 76Povratna informacija · 210Pozadina · 73, 84, 125, 139Pozornost, vidi pa�nja · 11, 22, 23, 24, 30,

39, 50, 66, 67, 69, 71, 72, 78, 129, 131, 193, 200, 207, 208, 209

Predvodnici u mišljenju · 182, 185, 188, 196

Prilagoðavanje · 23, 69, 89, 94, 148, 155, 169, 186, 226

Primarni ili unutarnji podra�aj · 66Primarni proces · 100, 103Procjena prodajnog potencijala · 220Prodiranje · 197, 212Proizvod · 11, 12, 13, 14, 15, 16, 20, 21,

22, 23, 24, 25, 32, 34, 38, 40, 41, 43, 44, 47, 49, 50, 51, 52, 53, 59, 60, 66, 67, 68, 70, 71, 72, 73, 75, 76, 78, 81, 82, 84, 97, 98, 103, 105, 111, 112, 113, 117, 121, 122, 124, 133, 137, 145, 146, 147, 149, 150, 152, 154, 155, 156, 161, 162, 163, 165, 167, 168, 169, 170, 171, 173, 174, 176, 177, 178, 179, 182, 184, 185, 186, 187, 188, 189, 190, 192, 193, 194, 195, 196, 197, 198, 199, 201, 202,

indeks pojmova • 243

205, 206, 207, 208, 209, 211, 212, 215, 217, 218, 219, 220, 221, 224, 227, 228, 229, 230, 232

Projekcija · 102Promocija · 12, 112Psihoanalitièka teorija · 99, 102, 114Psihoticizam · 115, 138

RRacionalizacija · 102Radna etika · 142, 166Radno pamæenje · 78Raspolo�enja · 58Razlikovni prag · 67Razumijevanje · 21, 32, 60, 64, 114, 138,

155, 168, 189, 201, 202, 207, 208, 218, 224

Reaktivna formacija · 102Referentne grupe · 151, 152, 153, 163, 166,

181, 193, 212Regresija · 102Restrukturiranje · 94Ritual · 162Rizik · 13, 34, 43, 72, 117, 153, 154, 181,

185, 193, 195, 196, 199, 207, 212, 222

SSamoaktualizacija · 108Samopoimanje · 32, 41, 105, 115, 129, 130,

152, 163Samopoštovanje · 36, 134, 146Savjesnost · 116, 138Scenariji · 93Segmentiranje tr�išta · 123, 167Sekundarni proces · 100Selektivnost · 70, 71, 72Senzorno pamæenje · 77Sheme · 93, 94Simboli · 11, 20, 63, 130, 146, 147, 166Simbolièko kupovanje · 41Situacijski utjecaji · 125, 163Skinnerova kutija · 86Skinnerovsko uvjetovanje · 85Slijepi test · 219Slika (imid�) proizvoda · 75Slika o sebi · 130Slo�eno donošenje odluka · 34, 44, 49Specifièni osjeæaji · 58Stavovi · 21, 28, 37, 38, 47, 49, 55, 72, 120,

121, 122, 123, 124, 125, 126, 129, 139, 164, 169, 209, 210

Stavovi prema ponašanju · 126, 139Stereotip · 76Struktura znanja · 93, 94, 137Stupanj ukljuèenosti · 32Subjektivna norma · 126, 139Sublimacija · 102Subliminalna propaganda · 69Superego · 99, 100Surgencija · 116, 138

Svijest o marki · 49, 51, 55, 189, 210, 227, 228

Svjesno · 71, 85, 125

ŠŠirenje inovacija · 189, 190, 196, 212

TTemelj za segmentaciju · 168Teorija osobina liènosti · 138Teorija pasivnog uèenja · 50Teorija razumnog djelovanja · 125, 126,

127Teorije liènosti · 116Teorije motivacije · 103, 108, 138Teorije oèekivanja – vrijednosti · 110Teorije socijalnog uèenja · 137Terminalne vrijednosti · 143Test promjene preferirane marke · 224Testiranje marketinškog programa · 220Testiranje proizvodnog koncepta · 218Tra�enje uzbuðenja · 115, 117Tripartitni model · 120Tr�išna niša · 171, 177, 179, 218Tr�išni udio · 15, 226

UUèenje · 13, 52, 79, 80, 82, 84, 85, 87, 88,

89, 90, 91, 99, 108, 110, 136, 137, 208Uèenje po modelu · 90Udio · 15, 157, 223, 226, 227Ugodnost · 11, 116, 138Uopæavanje podra�aja · 70Uporabno testiranje · 219Usmena komunikacija · 75, 182, 184, 185,

187, 188, 189, 190, 196, 212Uvjeravajuæi uèinak · 224Uvjerenja o marki · 120, 122Uvjetovanje · 44, 82, 84, 85, 137

VVALS · 133, 134, 135, 169Velepetori ili Big Five model liènosti · 115,

116, 117, 138Vjerodostojnost izvora · 201, 205Vrednovanja · 58, 121Vrednovanje · 28, 36, 40, 41, 43, 51, 63, 91,

102, 120, 121, 123, 124, 125, 126, 129, 139, 153, 190, 196, 224

Vrednovanje poruke · 224Vrijednost marke · 123, 228, 232Vrijednosti · 9, 41, 67, 78, 106, 107, 108,

110, 111, 123, 125, 128, 129, 134, 138, 142, 143, 145, 146, 147, 149, 150, 151, 166, 169, 176, 193, 214, 227, 228, 229

ZZaboravljanje · 79, 100Zadovoljstvo potrošaèa · 229Zakon uèinka · 85

244 • indeks pojmova

Zakonitosti perceptivne organizacije · 73, 136

Zastrašivanje u oglašavanju · 206, 212

��elje · 10, 21, 25, 97, 99, 105, 137, 219,

230�ivotni ciklus obitelji · 157, 166, 169�ivotni stilovi · 128, 129, 130

sa�etak knjige • 245

Psihologija marketinga

Knjiga “Psihologija marketinga” napisana je s namjerom da se u njoj na pristu-paèan ali i znanstveno utemeljen naèin okupe sva va�na pitanja koja vezuju ove dvije discipline. Usmjerenost na potrebe potrošaèa prirodno vezuje marketing za psihologiju, znanost koja se bavi psihièkim procesima i ponašanjem. Upoznavanje potrošaèkih potreba, otkrivanje odrednica potrošaèkog odluèivanja i ponašanja te otkrivanje razlika meðu potrošaèima neke su od glavnih zadaæa psihologije marketinga, mješovite discipline koja se ubrzano razvila otkako je masovni neizdi-ferencirani marketing zamijenjen strategijom usmjerenom na potrošaèa.

Knjiga je podijeljena u sedam poglavlja u kojima se razotkriva onaj dio marketinške problematike koji poèiva na psihologiji i psihologijskim zakonito-stima.

U prvom poglavlju ocrtan je odnos marketinga i psihologije. Temeljni smisao marketinga le�i u nastojanju da se prepoznaju potrebe i �elje potrošaèa i ponude proizvodi koji æe ih zadovoljiti. Ponašanje i potrebe potrošaèa tradicionalno su domena psihologije koja ove probleme sagledava kao poseban sluèaj opæih zako-nitosti ponašanja i do�ivljavanja.

U dugom poglavlju koje se bavi potrošaèkim ponašanjem, ponuðeni su modeli koji, premda nikad dokraja precizni, uvelike poma�u u prouèavanju i tumaèenju tog fenomena. Na potrošaèko ponašanje utjeèu osobna obilje�ja svakog pojedinca i okolina koja ga okru�uje, no nije rijeè o jednostranoj uzroènosti, nego o uzajam-nom determinizmu u kojem su ponašanje, osobna obilje�ja i okolina istodobno uzroci i posljedice jedni drugima. U središtu izuèavanja potrošaèkog ponašanja nalazi se te�nja za razumijevanjem naèina na koji se donose kupovne odluke. U nastavku se opisuje model koji donošenje odluka kategorizira s obzirom na dvije odrednice – razinu ukljuèenosti i kolièinu procesiranih informacija.

U treæem poglavlju opisuju se temeljne unutarnje odrednice potrošaèkog

ponašanja. Potrošaèko se ponašanje oblikuje u meðudjelovanju osobnih i oko-linskih faktora koji, zajedno s njime, ulaze u krug uzajamnog determinizma. Veæina psihologa, osobito onih koji zastupaju dispozicijsko gledište, smatra da su unutarnje (psihièke) odrednice iznimno va�ne i nezaobilazne u tumaèenju svakog, pa i potrošaèkog ponašanja. Na potrošaèko ponašanje utjeèu podjednako afekti (osjeæajnost) i kognicija (misaonost). Afektivni se odgovori javljaju automatski i ne ukljuèuju razmišljanje, a kognitivni se temelje na obradi informacija, promišljanju i vrednovanju. I jedni i drugi u knjizi su iscrpno opisani, jednako kao i njihova va�nost u marketingu. Kao va�ne unutarnje odrednice potrošaèkog ponašanja, u poglavlju su zastupljeni i temeljni psihologijski konstrukti poput motivacije, lièno-sti i stavova. Za marketinške struènjake èesto je od presudne va�nosti utvrditi zašto netko kupuje neki proizvod. Motivi predstavljaju posebnu vrstu uzroka – u njihovoj pozadini stoje potrebe i �elje koje potièu i usmjeravaju naše ponašanje prema

Sa�etak knjige

246 • sa�etak knjige

odgovarajuæim ciljevima. Brojni modeli koji tumaèe ljudsko ponašanje mogu se razvrstati u nekoliko širokih teorijskih pristupa – bihevioristièki, biologistièki i kognitivistièki pristup te teorija potreba. Svi su oni ukratko opisani u knjizi. Liènost je hipotetièka psihièka struktura koja unosi postojanost u naše ponašanje i èini nas posebnim i jedinstvenim u odnosu na sve ostale ljudske jedinke. Izuèavanje liènosti predstavlja svojevrsnu sintezu spoznaja do kojih se došlo u prouèavanju razlièitih vidova ljudskog ponašanja i s njime povezanih psihièkih procesa. S obzirom da je liènost ono što ponašanju udara konaèan peèat, èineæi ga stilski prepoznatljivim, ne mo�emo je zaobiæi ni u prouèavanju potrošaèkog ponašanja. I toj je tematici u knjizi posveæen zapa�en prostor. Za ponuðaèe je èesto od kljuène va�nosti da potrošaèi usvoje i zadr�e pozitivne stavove prema njihovoj marki. U poglavlju se odgovara na pitanje što su stavovi, kako nastaju i kako se mijenjaju, te kako se psihologijom stavova slu�e marketinški struènjaci. Na posljetku, poglavlje donosi i kratki prikaz hibridnog konstrukta “�ivotnog stila” koji izmiruje teorijsku i pri-mijenjenu psihologiju i od posebne je koristi marketinškim struènjacima.

Èetvrto se poglavlje bavi okolinskim odrednicama potrošaèkog ponašanja. One obuhvaæaju kulturalne, grupne i situacijske utjecaje. Najširi okolinski èimbenik koji utjeèe na potrošaèko ponašanje je kultura, skup društveno priznatih vrijed-nosti koje se prenose na pripadnike zajednice jezikom i simbolima. Vrijednosti su dinamièke odrednice koje upravljaju naše ponašanje prema prioritetnim ciljevima i potièu nas na usvajanje društveno prihvaæenih normi. Strategije što se koriste u marketingu obièno poèivaju na temeljnim vrijednostima tako da se proizvodi i usluge redovito prikazuju kao naèin ispunjavanja ciljeva vezanih za njih. Kultura ne utjeèe samo na naèin na koji se proizvodi predstavljaju, nego i na naèin njiho-ve potrošnje. Proizvodi se èesto vezuju za kulturalno definirane rituale – nizove simbolièkih ponašanja koja se pojavljuju jedno za drugim i uèestalo ponavljaju. Zbog naglašenih meðukulturalnih razlika za proboj na strana tr�išta potrebno je upoznati obilje�ja kulture i prilagoditi im se u vrijednosnom, jeziènom i simbo-lièkom smislu. Druga je moguænost primjena globalne marketinške strategije koja raèuna na sve veæu vrijednosnu homogenost svijeta. Neke od najva�nijih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja su grupni utjecaji, osobito onih grupa koje slu�e kao uporište pri usvajanju uvjerenja, stavova i modela ponašanja. U poglavlju se iznose najva�nije zakonitosti grupnog utjecaja utvrðene u socijalnoj psihologiji i primijenjene u marketingu. Grupa æe to više utjecati na potrošaèko ponašanje što je pojedinac više opa�a kao vjerodostojan izvor informacije o proizvodu i uva�ava mišljenja njezinih pripadnika. Od brojnih grupnih utjecaja tri su najva�nija – pru�anje struènog mišljenja, identifikacija i nagraðivanje. Od svih grupa najveæi utjecaj na potrošaèko ponašanje ima obitelj. Jedna od iznimno va�nih i èesto previðanih okolinskih odrednica potrošaèkog ponašanja jest situacija. Situacijski utjecaji obuhvaæaju sve trenutaène uvjete koji se u odreðenom vremenu i prostoru pojavljuju u okolini. Marketinški va�ne situacije mogu se podijeliti na kupovne, potrošaèke i komunikacijske. Situacijski èimbenici imaju va�nu ulogu samo kad ne postoji odanost marki i kad potrošaèi nisu posebno ukljuèeni u kupovinu.

Peto poglavlje opisuje tradicionalno marketinške aktivnosti segmentacije

tr�išta i pozicioniranja proizvoda iz psihologijske perspektive. Segmentacija tr�išta i pozicioniranje proizvoda dva su usko povezana procesa koji se sastoje u razlaganju potrošaèke populacije na segmente koji dijele zajednièke potrebe i

sa�etak knjige • 247

odabiru upravo onog segmenta kojem je proizvod najviše prilagoðen. Segmentacija je u modernim ekonomijama imperativ što ga nameæe rastuæe raslojavanje društva u cjelini i potrošaèa. Mo�e se provesti na razlièite naèine, ovisno o specifiènosti proizvoda i potrošaèke populacije, ali se najèešæe odvija na pet naèina, korištenjem geografskih, demografskih, psihosocijalnih i ponašajnih obilje�ja potrošaèa ili koristi što ih nudi proizvod. Pozicioniranje je proces koji se izravno nastavlja na segmentaciju, a ukljuèuje definiranje po�eljnih obilje�ja proizvoda i odabir najprikladnijeg potrošaèkog segmenta za njegovu konzumaciju.

Šesto poglavlje nudi pregled psihologijskih teorija koje opisuju komunikacijski

proces va�an za marketinšku promociju i procese odluèivanja o kupnji i širenju inovacija. Mo�da najva�niji tip komunikacije, ona usmena, odvija se izmeðu dvije ili više osoba, primjerice èlanova referentne grupe ili kupaca i prodavaèa. Pri nastojanju da se utjeèe na potrošaèe kako bi promijenili marku, usmena je komunikacija uèinkovitija od razlièitih vrsta oglašavanja jer joj se pripisuje veæa vjerodostojnost. Va�nu ulogu u usmenoj komunikaciji imaju “predvodnici” ili “upravljaèi mišljenja” i “èuvari na ulazu” koji na neki naèin filtriraju informacije za potencijalne potrošaèe. Za razliku od usmene komunikacije koja se odvija unutar grupe, širenje inovacija, odnosno prihvaæanje novih proizvod meðu potrošaèima, zahvaæa šire društvene segmente i poèiva na meðugrupnoj komunikaciji. Treæi vid komunikacije, ona marketinška, ima kljuènu ulogu kako u obavješæivanju o novite-tu, tako i u uvjeravanju da se neki proizvod kupi. Proces oglašavanja osmišljen je sa �eljom da se potakne potrošaèa na kupnju, no uslijed moguæih slabosti – nejasno definiranih ciljeva, promašene poruke ili niske vjerodostojnosti, oglašavanje ne mora poluèiti odgovarajuæe uèinke. Uèinkovitost poruke ovisi o vjerodostojnosti i privlaènosti izvora i naèinu njezina oblikovanja. Humor, zastrašivanje i seksualni sadr�aji mogu pridonijeti uèinkovitosti oglašavanja na razlièite naèine, ali i poluèiti uèinke suprotne �eljenima.

Sedmo poglavlje bavi se istra�ivaèkim metodama što se primjenjuju u marke-tingu. Istra�ivanja se tradicionalno bave jednim od èetiri upravljiva elementa u marketingu – proizvodom, cijenom, promocijom i distribucijom. Istra�ivanje svakog od njih provodi se na poseban naèin i u nekoliko etapa. Moderni pristupi u istra�ivanju marketinga bave se natjecateljskom prednošæu, vrijednošæu marke i zadovoljstvom potrošaèa.


book summary • 249

Psychology of MarketingBook summary

This book, “Psychology of marketing”, has been written with the intention of ga-thering all relevant issues that connect these two disciplines and presenting them in a popular but scientifically grounded manner. Focus on customer needs naturally connects marketing to psychology, the science that studies mental processes and behavior. Learning about customer needs, revealing determinants of customer decision process and behavior as well as detecting differences between different consumers represent some of the main tasks of the psychology of marketing, a mixed discipline which has developed rapidly since the time the undifferentiated mass marketing was replaced with customer-oriented strategy.

The book is divided to seven chapters which together reveal the part of marke-ting issues which is grounded on psychology and psychological regularities.

The first chapter illustrates the connection between marketing and psycholo-

gy. The basic meaning of marketing lies in efforts to recognize customers’ needs and wishes and to offer products that would satisfy them. Customer behavior and their needs have traditionally been a domain of psychology, which considers these issues as a specific case of general rules of experiencing and behavior.

Chapter 2, which deals with customer behavior, offers several models which, although never precise enough, are a great help in studying and explaining that phenomenon. Customer behavior is influenced both by personal characteristics of each individual and its environment. However, that is not one-sided causality but a reciprocal determinism in which behavior, personal characteristics and environment are causes and effects of one another at the same time. Striving to understand the ways in which decisions about the purchase are made represents the center of studying customer behavior. Hereafter, a model is described which categorizes decision making according to two determinants – level of involvement and the amount of processed information.

In Chapter 3, basic internal determinants of customer behavior are described. Customer behavior is shaped through mutual influence of personal and environ-mental factors which, together with behavior itself, close the circle of mutual deter-minism. Majority of psychologists, especially the ones who advocate dispositional views, believe that internal (psychological) determinants are extremely important and, as such, unavoidable in defining any behavior, including consumer. Consumer behavior is in equal part influenced by affect (feelings) as well as cognition (mental processing). Affective responses emerge automatically and don’t include thinking while cognitive ones are based on information processing, thinking and evaluation. Both types of responses, as well as their role in marketing, are described in this book in details. This chapter also includes basic psychological constructs such as motivation, personality and attitudes which represent important internal determi-nants of customer behavior. It is often of utmost importance for marketing experts

250 • book summary

to determine why certain people buy certain products. Motives represent a special type of cause – they are based on needs and wishes which entice and direct our behavior to relevant goals. Numerous models which interpret human behavior can be categorized to several broad theoretical approaches – behaviorist, biologist and cognitive approach and theory of needs. All of those approaches are briefly described in this book. Personality is a hypothetical psychological structure which brings consistency to our behavior and makes us specific and unique compared to all other human individuals. Study of personality represents a certain synthesis of knowledge gained through research of different types of human behavior and men-tal processes connected to them. Considering the fact that personality gives a final touch to behavior, making it recognizable in style, we cannot avoid it in the process of studying customer behavior. A notable space in this book has been dedicated to that topic too. It is often of key importance for the suppliers that customers adopt and keep positive attitudes to their brand. The chapter also answers the question what attitudes are, how they are formed and changed, and how marketers use the psychology of attitudes. Finally, the chapter brings a short overview of hybrid construct of a “lifestyle”, which reconciles theoretical and applied psychology and is of especial use to marketing experts.

Chapter 4 deals with environmental determinants of customer behavior. They include cultural, group and situational influences. The broadest environmental factor that influences customer behavior is the culture, a set of socially acknowle-dged values which are transferred to community members through language and symbols. Values are dynamic determinants which direct our behavior to priority goals and motivate us to adopt socially accepted norms. Strategies which are used in marketing are most often grounded on basic values, thus products and services are regularly shown as means for fulfilling goals connected to those values. Culture doesn’t influence only the way the products are presented but also the way they are consumed. Products are often connected to culturally defined rituals – sequences of symbolic behaviors which appear one after another and repeat frequently. Due to prominent inter-cultural differences, in the course of penetration to foreign markets it is necessary to become familiar with characteristics of the specific culture and adapt to them in the sense of values, language and symbols. Another possibility is the use of global marketing strategy which relies on increasing homogeneity of values in the world. Some of the most important environmental determinants of customer behavior are group influences, especially influences of those groups that serve as an anchorage for internalizing beliefs, attitudes and behavior patterns. This chapter introduces the most important rules of group influences defined through social psychology and applied to marketing. The extent of group influence on customer behavior directly depends on the extent to which the individual sees it as a reliable source of information about the product and respects the opinions of its members. Out of numerous group influences, three are the most important – providing expert opinion, identification and reward. Out of all different groups, family has the biggest influence on customer behavior. One of exceptionally important and often neglected environmental determinants of customer behavior is the situation. Situational influences include all current conditions which appear in the environment at a certain point in time and in a certain place. Situations important for marketing can be divided to purchase,

book summary • 251

consumption and communication situations. Situational factors play an important role only when there is no brand loyalty and when consumers are not particularly mentally involved in the purchase process.

Chapter 5 describes traditional marketing activities of market segmentation

and product positioning from a psychological perspective. Market segmentation and product positioning are two closely related processes which both include dividing consumer population to segments of customers who share the same nee-ds and choosing one segment for which the product is best adjusted. In modern economies, segmentation is an imperative imposed by increasing stratification of consumers and the society as a whole. It can be conducted in various ways, depen-ding on specificities of the product and consumer population, but most often it is done in fie ways, using geographical, demographic, psychosocial and behavioral characteristics of consumers or benefits offered by given product. Positioning is the process which represents a direct extension of the segmentation and it includes defining desirable characteristics of the product and selection of the most suitable customer segment for its consumption.

Chapter 6 offers a review of psychological theories that describe communi-

cation process which is important for marketing promotion and processes of purchase decision and innovation spreading. Maybe the most important process of communication, the word of mouth communication, occurs between two or more persons such as members of referent group or buyers and salesmen. Word of mouth is more effective in the attempts to influence customers to change brands than different types of advertising because it is perceived as more credi-ble. Important role in spreading the word of mouth is played by “innovators” or “opinion leaders” or “gatekeepers” who, in a way, filter information for potential consumers. Contrary to word of mouth, communication that takes part within a group, the innovation diffusion, i.e. adoption of new products among consumers, affects wider social segments and lays on inter-group communication. The third type of communication, marketing communication, plays a key role not only in informing about novelties but also in persuading consumers to buy a certain pro-duct. Advertising process has been defined with the intent to motivate consumers to purchase but due to potential weaknesses – unclear goals, ill starred message or low credibility, advertising doesn’t necessarily produce appropriate effects. The effectiveness of the communicated message depends on credibility and the attractiveness of the source and message design. Humor, fear appeals and sexual content can contribute to advertising effectiveness in various ways but can also produce counter-effects.

Chapter 7 deals with research methods applied in marketing. Researches traditionally deal with one of four manageable elements in marketing – product, price, place (distribution) and promotion. Research connected to each of them is conducted in a special way and in several stages. Modern approaches in market research are occupied with competitive advantage, brand value and customer satisfaction.


Documents

Goran Milas Psihologija marketinga - bib.irb.hr · psihologija marketinga † 5 Psihološki pristup u izuèavanju marketinških aktivnosti i ponašanja potrošaèa nipošto nije nov,