1

Njemaki matematiar i filozof Gottlob Frege (1848-1925) osniva je suvremenog oblika simbolike

logike i jedan od najdubljih istraivaa na podruju filozofije matematike, logike i filozofije jezika. Izvrio

je veliki utjecaj na formiranje filozofskih i logikih pogleda E. Husserla, B. Russella i L. Wittgensteina.

Za poblie upoznavanje Fregeova djela nezaobilazna je knjiga G. voba Frege - pojmovno pismo.

Znaajnija djela: Begriffsschrift (1879); Die Grundlagen der Arithmetik (1884); Funktion und Begriff

(1891); "ber Begriff und Gegenstand" (1892); "ber Sinn und Bedeutung" (1892); Grundgesetze der

Arithmetik (1893-1903); "Logische Untersuchungen" (1923).

Tekst koji donosimo u prijevodu objavljen je u: Tromjesenik za znanstvenu filozofiju, 16, (1892.), pp.

192-205.

Gottlob Frege

O pojmu i predmetu

Benno Kerry je napisao niz lanaka1 u ovom tromjeseniku u kojima se djelomice slae, a djelomice

porie moje Osnove aritmetike i neke druge moje spise. Ovo mi moe biti samo drago i vjerujem kako

se najbolje mogu zahvaliti tako to u zapoeti analizu toaka koje je on osporio. Ovo mi se ini tim

potrebnije to se njegov prigovor bar djelomice temelji na krivom razumijevanju mojih izlaganja o

pojmu, koje bi s njim i drugi mogli dijeliti, i to mi se ta stvar ini dovoljno vana i teka da bi se i bez

obzira na taj poseban povod trebala jo detaljnije obraditi nego to sam to ve uinio u svojim

Osnovama.

Rije "pojam" je razliito koritena, djelomice u psiholokom, djelomice u logikom smislu, a djelomice

i u nejasnoj mjeavini prvog i drugog. Ova ve postojea sloboda nalazi svoje sigurno ogranienje u

zahtjevu da se zadri jednom preuzeti nain upotrebe. Dakle, ja sam se odluio za to da provedem

strogu logiku upotrebu. Pitanje da li je prikladno ovo ili neto drugo, elim ostaviti po strani kao manje

vano. Moe se lako sporazumjeti oko naina izraavanja kada se jednom prihvati kako je ovdje neto

to zasluuje posebno ime. ini mi se kako je Kerryevo nerazumijevanje uvjetovano time to on svoj

1[Tromjesenik za znanstvenu filozofiju 9, 1885, str. 433-493; 10, 1886, 419-467; 11, 1887, 53-116, 249-307; 13, 1889, 71-124, 392-419; op. izd.]

2

vlastiti nain upotrebe rijei "pojam" nehotice brka s mojim. Odavde zacijelo lako proizlaze proturjeja

koja ne idu na raun mog naina upotrebe.

Kerry porie ono to on zove mojom definicijom pojma. Pritom ja pak elim prije svega primijetiti, kako

moje objanjenje nije miljeno kao prava definicija. Ne moe se opet zahtijevati da sve bude

definirano, kao to se ni od kemiara ne moe zahtijevati da sve razloi. to je jednostavno, ne moe

biti razloeno, a to je logiki jednostavno, ne moe biti uistinu definirano. Logiki jednostavno je isto

tako nerazluivo kao veina kemijskih elemenata; u oba sluaja do njih dolazimo tek znanstvenim

radom. Ako je pak otkriveno neto to je jednostavno ili barem mora do daljnjeg vrijediti kao

jednostavno, onda e se stvoriti naziv, jer jezik nee izvorno imati odgovarajui izraz. Definicija pri

uvoenju imena za logiki jednostavno nije mogua. Tada ne preostaje nita drugo nego itaoce i

sluaoce migom uputiti na to da pod rijeima razumiju ono miljeno.

Kerry ne eli razliku pojma i predmeta dopustiti kao apsolutno vrijedeu. On kae: "Na prijanjem

mjestu izrazili smo smo gledite kako odnos izmeu sadraja pojma i predmeta pojma treba biti u

izvjesnom smislu osobit i nesvodiv. S ovime ni u kom sluaju nije u vezi shvaanje po kojem se

svojstva biti predmet i biti pojam meusobno iskljuuju. Zadnje shvaanje slijedi iz prvog otprilike na taj

nain kao da odnos oca i sina ne bi bio povratan te iz toga slijedi da netko ne bi mogao biti

istovremeno otac i sin (iako ne naravno npr. otac ovoga iji je sin)."

Nadoveimo se na ovu poredbu! Da postoje ili su postojala bia koja su dodue bili oevi, ali ne i

sinovi, takva bi bia oigledno bila druge vrste nego ljudi, koji jesu sinovi. Slino se dogaa, dakle, i

ovdje. Pojam - kako ja razumijem tu rije - je predikativan2. Ime predmeta, tj. vlastito ime, nasuprot

tome je potpuno neprikladno za primjenu kao gramatiki predikat. Ovo dakako zahtijeva objanjenje

kako bi se izbjegla kriva tumaenja. Ne bi li se jednako dobro moglo neto rei o neemu bio to

Aleksandar Veliki, ili broj etiri, ili planet Venera, kao i kad se izrie neto o neemu bilo to zeleno ili

sisavac? Kada se tako razmilja, ne razlikuju se naini upotrebe rijei "je". U oba zadnja primjera ona

slui kao kopula, kao rije koja oblikuje izraz. Kao takva moe ponekad biti zastupljena samim

nastavcima za lica. Usporeuje se npr. "ovaj list je zelen" i "ovaj list se zeleni". Tada kaemo kako

neto potpada pod pojam, a gramatiki predikat pritom znai taj pojam. Nasuprot tome, u prva tri

2On je naime znaenje gramatikog predikata.

3

primjera je "je" upotrijebljeno kao u aritmetici znak jednakosti, za izraavanje jednakosti.3 U reenici

"Zornjaa4je Venera" imamo dva vlastita imena "Zornjaa" i "Venera" za isti predmet. U reenici

"Zornjaa je planeta" imamo jedno vlastito ime: "Zornjaa" i jednu pojmovnu rije: "planeta". Jezino se

dodue nije nita dogodilo osim to je "Venera" zamijenjena rijeju "planeta", ali je injenica da je

odnos postao posve drukijim. Jednakost je preokretljiva5; potpadanje predmeta pod pojam nije

preokretljiv odnos. To "je" u reenici "Zornjaa je Venera" nije oigledno ista kopula, nego i sadrajno

bitan dio predikata, tako da u rijei "Venera" nije sadran cijeli predikat.6 Moe se pritom rei:

"Zornjaa nije nita drugo nego Venera", a onda ovdje imamo razloeno u etiri rijei ono to je prije

bilo u jednostavnom "je", a u "nije nita drugo nego"7 je, dakle, "je" zaista samo jo kopula. to je,

dakle, ovdje izraeno, nije Venera, nego nita drugo nego Venera. Ove rijei znae jedan pojam pod

koji, dakako, potpada jedan jedini predmet. Meutim, takav pojam mora jo uvijek biti razlikovan od

predmeta8. Ovdje imamo rije "Venera", koja zapravo nikad ne moe biti predikat, premda moe biti

dio predikata. Znaenje9 ove rijei ne moe se nikada pojaviti kao pojam, nego samo kao predmet. Da

neto postoji to je takve vrste, ne bi dakako ni Kerry elio porei. Time bi se ukinula razlika, ije je

prepoznavanje vrlo vano, izmeu onoga to se moe pojaviti samo kao pojam i svega ostalog. A ova

razlika ne bi bila izbrisana kada bi i bila istina, to Kerry misli, da ima pojmova koji bi mogli biti i

predmeti. Dakako, postoje zaista sluajevi u kojima se takvo stajalite ini odrivim. Sm sam na to

ukazivao (Osnove 53 na kraju) kako bi pojam mogao potpadati pod vii, to ipak nije zamjenjivo s

podreivanjem jednog pojma pod drugi. Kerry se ne poziva na to, nego daje sljedei primjer: "#pojam

'konj'10 je lako usvojiv pojam" i misli da je pojam "konj" predmet, tj. jedan od predmeta koji potpadaju

3Upotrebljavam rije "jednako" i znak "=" u smislu "isto kao", "nita drugo nego", "identino s". Usp. predavanja E. Schrdera o algebri logike (Leipzig 1890) 1.sv. 1. gdje je ipak za prigovoriti kako nije pravljena razlika izmeu temeljno razliitih odnosa potpadanja predmeta pod pojam i podreivanja pojma pod pojam. Takoer postoje primjedbe na njegove opaske o pojmu "Vollwurzel". Znak kod Schrdera ne zamjenjuje jednostavno kopulu.

4Zvijezda Danica, drugi planet u Sunevom sustavu. (op. prev.)

5Simetrina (op. prev.)

6Usp. moje Osnove 66. nap.

7"ist nichts anderes als" doslovce "je nita drugo nego" (op. prev.)

8Usp. moje Osnove 51.

9Usp. moj lanak o smislu i znaenju, koji uskoro izlazi u asopisu za filozofiju i filozofsku kritiku.

10Odreeni i neodreeni lan bi se tek priblino moglo prevesti s ovaj/taj (za odreeni lan) i neki (za neodreeni). Umjesto toga uvodim znak "#" na mjestima gdje u originalu stoji odreeni lan, a znak "+" gdje stoji neodreeni lan, gdje god se to ini neophodnim za razumijevanje teksta. Odgovarajua su

4

pod pojam "lako usvojiv pojam". Posve tono! Dvije rijei11 "#pojam 'konj'" oznauju jedan predmet, ali

ba zato ne pojam na nain na koji ja tu rije upotrebljavam. Ovo se u potpunosti slae s

obiljeavanjem12iznijetim s moje strane, prema kojem jednina odreenog lana uvijek ukazuje na

predmet, dok neodreeni prati pojmovnu rije. Kerry dodue misli kako se na jezinim razlikovanjima

ne mogu temeljiti logika odreenja; ali nitko to ne moe izbjei tko takva odreenja pravi na nain

kako ja to inim, jer se bez jezika ne bismo mogli sporazumjeti i konano smo pritom uvijek upueni na

povjerenje da drugi uglavnom razumije rijei, oblike i tvorbu reenice kao i mi sami. Kao to je ve

reeno: nisam elio definirati, nego samo dati mig, pri emu sam se pozvao na opi njemaki osjeaj

za jezik. Pritom mi savreno ide u prilog to to se jezina razlika tako dobro slae sa stvarnom. Kod

neodreenog lana nije primijeeno nikakvo odstupanje od naeg pravila, osim ako se radi o

zastarjelim izrazima kao "+plemeniti savjetnik". S odreenim lanom stvari nisu ba tako jednostavne,

posebice u mnoini, meutim na ovaj sluaj se moje obiljeavanje ne odnosi. S jedninom je stvar,

koliko vidim, dvojbena samo onda kada stoji umjesto mnoine, kao u reenicama: "#Turin je opsjedao

Be", "#konj je etveronona ivotinja". Ovi sluajevi su toliko lako prepoznatljivi kao posebni da e

nae pravilo teko izgubiti na vrijednosti kad se oni pojave. Jasno je kako je u prvoj reenici "#Turin"

vlastito ime za narod. Druga reenica je najpodesnija da bude shvaena kao izraz opeg suda kao:

"svi konji su etveronone ivotinje" ili "svi zdravi konji su etveronone ivotinje", o emu e jo poslije

biti rijei.13 Kada dakle Kerry moje obiljeavanje naziva neprikladnim i kad tvrdi da u reenici - "pojam

o kojem upravo govorim je pojedinani pojam" - ime koje se sastoji od prvih pet rijei sigurno znai

jedan pojam, tada on rije "pojam" ne razumije na moj nain i proturjeje ne lei u mojem odreenju.

No nitko ne moe zahtijevati da se moj nain izraavanja mora slagati s Kerryevim.

razlikovanja odreenog i neodreenog lana u drugim jezicima . (op. prev.)

11U originalu: "Die drei Wrte...", tri rijei budui da se rauna i lan. (op. prev.)

12Osnove 51, 66. nap. str. 80.

13Sada se, kako se ini, priklanja pretjerivanju u pogledu domaaja reenice, kako razliiti jezini izrazi nikad nisu savreno istovrijedni i kako se rije nikada ne moe tono prevesti u drugom jeziku. Moe se ii i dalje i rei kako ovjek jednog jezika nikad ne poima jednu te istu rije potpuno na isti nain. Koliko ima istine u tome, neu istraivati, nego samo naglasiti kako usprkos tome u razliitim izrazima lei neto zajedniko to zovem smislom, a kod reenica mislima; drugim rijeima, ne smije biti krivo shvaeno kako se istim smislom, istom milju moe izraziti razliito, gdje logika ne moe uzeti u obzir razlike u razumijevanju, rasvijetljenosti i obojenosti smisla ve samo razlike u smislu. Mogue je da jedna reenica ne daje ni vie ni manje obavijesti od druge; usprkos svim raznolikostima jezika ovjeanstvo ima zajedniko misaono bogatstvo. Ako se svaka preinaka izraza eli zabraniti s opravdanjem da se time mijenja i sadraj, onda se logika upravo paralizira, jer njena zadaa nije razrjeiva u tome da se misli nanovo prepoznaju u njihovim raznolikim oblicima. Tada bi svaka definicija bila odbaena kao pogrena.

5

Zacijelo se ne moe krivo shvatiti da je posrijedi neizbjena jezina strogost kada tvrdimo: pojam konj

nije pojam14 dok je istovremeno npr. grad Berlin grad i vulkan Vezuv vulkan. Jezik se ovdje nalazi u

tekom poloaju, koji opravdava odstupanje od svakidanjeg. To da je na sluaj poseban, Kerry sm

naznauje navodnim znacima kod rijei "konj" - ja upotrebljavam u istu svrhu kurzivna15 slova. Ne

postoji razlog da se rijei "Berlin" i "Vezuv" obiljee na slian nain. Nerijetko kod logikih istraivanja

postoji potreba neto izrei o pojmu i to preobliiti i u uobiajeni oblik za takve iskaze, to naime

postaje iskaz sadraja gramatikog predikata. Zatim bi se oekivao pojam kao znaenje gramatikog

subjekta; ali pojam se zbog svoje predikativne prirode ne moe tek tako pojaviti, mora biti prvo

preobraen u predmet ili, tonije reeno, mora biti zastupljen putem predmeta16 kojeg oznaujemo

pomou ponuene rijei "pojam", npr.

"pojam ovjek nije prazan".

Ovdje se prve dvije rijei moraju shvatiti kao vlastito ime17, koje se u isto tako maloj mjeri moe

predikativno upotrijebiti kao otprilike "Berlin" ili "Vezuv". Kada kaemo: "Isus potpada pod pojam

ovjek", tada je predikat (bez obzira na kopulu)

"potpadajui pod pojam ovjek",

a to znai isto to i

"+ovjek".

Meutim, veza rijei

"pojam ovjek"

samo je jedan dio ovoga predikata.

Protiv predikativne prirode pojma moe vrijediti to da se govorilo ipak o pojmu subjekta. Ali i u takvim

sluajevima kao npr. u reenici

"svi sisavci imaju crvenu krv"

gdje se predikativna priroda18 pojma ne moe krivo shvatiti, jer umjesto toga se moe rei:

14Slino se dogaa kada u vezi s reenicom "ova rua je crvena" kaemo: gramatiki predikat "je crvena" pripada subjektu "ova rua". Ovdje rijei "gramatiki predikat 'je crvena'" nisu gramatiki predikat, nego subjekt. Upravo time to ga jasno nazivamo predikatom oduzimamo mu to svojstvo.

15[U originalnom tekstu, odgovarajui zadai koje se Frege dri: "zatvorena"; op. izd.]

16Usp. moje Osnove str. X [str. XII pretiska 1962]

17Vlastitim imenom nazivam svaki znak za predmet.

18Ono to ovdje nazivam predikativnom prirodom pojma, samo je poseban sluaj nedostatne nadopune i nezasienosti, koje sam u svojem spisu Funkcija i pojam oznaio kao bitne za funkciju.

6

"sve to je sisavac, ima crvenu krv",

ili

"ako je neto sisavac, onda ima crvenu krv".

Dok sam pisao svoje Osnove aritmetike, jo nisam pravio razliku izmeu smisla i znaenja19 i zato

sam pod izrazom "prosudivi sadraj" obuhvatio ono to sada razliito oznaujem kao "misao" i

"istinosnu vrijednost". Objanjenje dano na str. 77. ne odobravam vie u potpunosti, premda sam

uglavnom jo uvijek istog miljenja. Ukratko moemo rei kad razumijemo "predikat" i "subjekt" u

jezinom smislu: pojam je znaenje predikata, predmet je ono to nikad u potpunosti ne moe postati

znaenje predikata, no dodue moe biti znaenje subjekta. Pritom valja primijetiti kako rijei "svi",

"svaki", "nijedan", "neki" stoje ispred pojmovnih rijei. Odnose izmeu pojmova izriemo u univerzalnim

i partikularnim, afirmativnim i negativnim reenicama i naznaujemo posebnu vrst ovog odnosa onim

rijeima koje, dakle, nisu logiki ue vezane s pojmovnim rijeima koje iz toga slijede, nego su

povezane s cijelom reenicom. To se lako vidi kod negacije. Ako u reenici

"svi sisavci su kopnene ivotinje"

veza rijei "svi sisavci" izraava logiki subjekt predikatu su kopnene ivotinje, onda se mora, kako bi

se negirala cjelina, negirati predikat: "nisu kopnene ivotinje". Ako se umjesto toga stavi negacija

ispred "svi", iz toga slijedi kako "svi" logiki pripada predikatu. Nasuprot tome, negiramo reenicu

"pojam sisavac je podreen pojmu kopnena ivotinja" tako to negiramo predikat: "nije podreen

pojmu kopnena ivotinja".

Ako tvrdimo kako u mojem nainu govora izrazi kao "pojam F" ne oznauju pojmove nego predmete,

onda su Kerryevi prigovori najveim dijelom neodrivi. Ako on misli (str. 281.) kako sam izjednaio

pojam i opseg pojma, onda se vara. Samo sam izrekao miljenje kako se moe u izrazu "broj, koji

pripada pojmu F, je opseg pojma istobrojan pojmu F" zamijeniti rijei "opseg pojma" s "pojam". Ovdje

dodue treba pripaziti kako je ova rije onda povezana s odreenim lanom. Uostalom to je bila

usputna primjedba, na kojoj nisam nita temeljio.

Dok stoga Kerryu ne uspijeva ispuniti jaz izmeu pojma i predmeta, mogli bi se u tom smislu

upotrijebiti moji vlastiti sudovi. Rekao sam20 kako navod broja sadri iskaz o pojmu; govorim o

Tamo se izraz "funkcija f(x)" ipak nije dao izbjei, premda se strogo provodi to da znaenje ovih rijei nije funkcija.

19Usp. moj lanak o smislu i znaenju u asopisu za filozofiju i filozofijsku kritiku.

20Osnove 46.

7

svojstvima koja su izreena o pojmu, a doputam da jedan pojam potpada pod drugi vii21. Nazvao

sam egzistenciju svojstvom pojma. to pod ovim shvaam, najbolje e postati jasnije na primjeru. U

reenici "postoji barem jedan kvadratni korijen iz 4" nije nita izraeno o odreenom broju 2, niti o -2,

nego o pojmu, naime o kvadratni korijen iz 4, da ovaj nije prazan. Ako istu misao izrazimo ovako:

"pojam kvadratni korijen iz 4 je ispunjen", onda prvih pet rijei ine vlastito ime predmeta, a o tom

predmetu je neto izreeno. No treba dobro pripaziti na to da ovaj izraz nije isti kao onaj koji sam

izrekao o pojmu. Ovo je udesno onome koji krivo shvaa da se misao moe raznoliko razloiti i kako

se time as ovo as ono pojavljuje kao subjekt i kao predikat. Samim mislima jo nije odreeno to je

shvaeno pod subjektom. Ako se kae: "subjekt ovog suda", onda se samo tada oznauje neto

odreeno, istovremeno se upuuje na odreenu vrstu razlaganja. Ovo se uglavnom ini vezom s

odreenim doslovnim tekstom. No ne smije se nikad zaboraviti kako razliite reenice mogu izraziti istu

misao. Tako se u nas moe nai i iskaz o broju 4:

"broj 4 ima svojstvo da postoji neto iji je on kvadrat".

Jezik ima naina da dopusti da se as jedan, as drugi dio misli pojavi kao subjekt. Jedan od

najpoznatijih je razlikovanje oblika aktiva i pasiva. Zato nije nemogue da se ista misao pri jednom

razlaganju pojavljuje kao singularna, kod drugog kao partikularna, a kod treeg kao univerzalna.

Prema tome, ne smije biti iznenaujue da ista reenica moe biti shvaena kao iskaz o pojmu i

takoer kao iskaz o predmetu, ako se uzme u obzir da su ti iskazi razliiti. Nemogue je u reenici

"postoji najmanje jedan kvadratni korijen iz 4" rijei "kvadratni korijen iz 4" zamijeniti s "pojam kvadratni

korijen iz 4"; tj. iskaz koji odgovara pojmu, ne odgovara predmetu. Premda se u naoj reenici pojam

ne moe pojaviti kao subjekt, ipak se neto izrie o njemu. To se moe shvatiti tako kao da se izraava

potpadanje pojma pod vii.22 Ali time razlika izmeu pojma i predmeta ni u kom sluaju nee biti

izbrisana. Ponajprije primjeujemo kako pojam u reenici "postoji najmanje jedan kvadratni korijen iz

4" nije zatajio svoju predikativnu prirodu. Moe se rei "postoji neto to ima svojstvo da pomnoeno

samo sa sobom daje 4". Dakle, ne moe se nikada neto o predmetu izrei to se ovdje izreklo o

pojmu, jer vlastito ime nikad ne moe biti izraz za predikat, iako moe biti dio takvog predikata. Ne

elim rei kako bi bilo pogreno izrei o predmetu to to je ovdje izreeno o pojmu; nego elim rei

21Osnove 53.

22U svojim sam Osnovama takav pojam nazvao pojmom drugog reda, a u mojem spisu "Funkcija i pojam" pojmom drugog stupnja, to i ovdje elim uiniti.

8

kako bi to bilo nemogue, kako bi to bilo besmisleno. Reenica "postoji Julije Cezar" nije niti istinita niti

neistinita, nego besmislena, premda reenica: "postoji +ovjek s imenom Julije Cezar"23 ima svoj

smisao; ali i ovdje imamo ponovo jedan pojam, kao to da naslutiti neodreeni lan. Isto imamo u

reenici: "postoji samo jedan Be". Ne smijemo se dati zavarati time to jezik ponekad koristi istu rije

djelomino kao vlastito ime, djelomino kao rije za pojam. Broj ovdje nagovjeuje kako posljednji

sluaj postoji. "Be" je ovdje takoer pojmovna rije kao "Kaiserstadt"24. Moe se u tom smislu rei

"Trst nije Be". Ako nasuprot tome u reenici "pojam kvadratni korijen iz 4 je ispunjen" nadomjestimo

prvih pet rijei koje ine vlastito ime s vlastitim imenom Julije Cezar, onda dobivamo reenicu koja ima

smisla, ali pogrenog; jer ispunjenost, kako ovdje razumijemo tu rije, moe zbilja biti izraena samo

predmetom posebne vrste, naime one koja moe biti oznaena vlastitim imenom oblika "pojam F".

Rijei "pojam kvadratni korijen iz 4" odnose se u pogledu svoje zamjenjivosti bitno drugaije od rijei

"kvadratni korijen iz 4" u naoj izvornoj reenici, tj. znaenja obaju ovih spojeva rijei su bitno razliita.

to je ovdje prikazano jednim primjerom, vrijedi univerzalno: pojam se ponaa bitno predikativno i

ondje gdje se neto o njemu izrie; prema tomu moe tamo opet biti zamijenjen samo pojmom, nikada

predmetom. Iskaz koji se stvara o nekom pojmu ne pristaje uz predmet. Pojmovi drugog stupnja, pod

koje potpadaju pojmovi, bitno su razliiti od pojmova prvog stupnja, pod koje potpadaju predmeti. Veza

predmeta i pojma prvog stupnja pod koji potpada razliita je od svakako sline veze izmeu pojmova

prvog i drugog stupnja. Moda se moe, udovoljivi istovremeno i slinosti i razliitosti, rei kako

predmet potpada pod pojam prvog stupnja, a pojam pada u pojam drugog stupnja.25 Razlika pojma i

predmeta, dakle, ostaje u punoj otrini.

S time u vezi je ono to sam rekao u 53 mojih Osnova o mojem nainu upotrebe rijei "svojstvo" i

"oznaka". Kerryevi izvodi daju mi povoda da se na to jo jedanput osvrnem. One rijei slue za

rema mom nainu

23Ovaj bi se dio reenice: "es gibt einen Mann mit Namen Julius Csar" mogao prevesti "postoji jedan ovjek s imenom Julije Cezar", kada bi dakle neodreeni lan preveli s "jedan" to, premda u hrvatskom jeziku nema odreenog i neodreenog lana, ipak u govoru u gradskim sredinama ini se postoji - kao npr. razlika izmeu iskaza "Bio sam kod jednog prijatelja" i "Bio sam kod prijatelja". Razlika nije samo u broju ispred "prijatelja" nego i u odreenosti (jedan, neodreeni prijatelj u prvoj reenici / odreeni u drugoj). Ovakvim prijevodom bio bi meutim skriven neodreeni lan jer bi se mislio samo broj. (op. prev.)

24"Kaiserstadt" (fig.) - ime za Be. Prevede li se s "Carigrad" moe doi do zabune. (op. prev.)

25"Man knnte vielleicht, un dem Unterschiede zugleich mit der hnlichkeit gerecht zu werden, sagen, ein Gegenstand falle unter einen Begriff erster Stufe, und ein Begriff falle in einen Begriff zwieter Stufe." (op. prev.)

9

govora, neto moe biti istovremeno svojstvo i oznaka, ali ne o istome. Pojmove pod koje predmet

potpada zovem njegovim svojstvima, tako da je

samo drugi izraz za

kako je stoga

Razmotrimo k tome jedan primjer! Umjesto da kaemo:

"2 je pozitivan broj" i

"2 je cijeli broj" i

"2 je manji od 10"

moemo takoer rei:

"2 je pozitivan, cijeli broj manji od 10".

Ovdje se pojavljuju

biti pozitivan broj,

biti cijeli broj,

biti manji od 10

kao svojstva predmeta 2, istovremeno kao oznake pojma

pozitivan cijeli broj manji od 10.

Ovaj nije niti pozitivan, niti cijeli broj, niti je manji od 10. On je dodue podreen pojmu cijeli broj, ali ne

potpada pod njega.

Usporedimo, dakle, s time to kae Kerry u 2. lanku str. 42426: "Pod brojem 4 se podrazumijeva

rezultat aditivnog spoja 3 i 1. Pojmovni predmet navedenog pojma je pojedinani broj 4, posve

odreeni broj prirodnog niza brojeva. Ovaj predmet nosi oigledno upravo u njegovom pojmu

navedene oznake i u sluaju da se, kako se dodue mora, odustane od beskrajno mnogo veza u

26[Original citira pogreno str. 224; op. izd.]

10

kojima on stoji prema svim ostalim pojedinim brojevima, te ne rauna nijednu kao njemu osobitu osim:

"'#'4 je takoer rezultat aditivnog spoja 3 i 1".

Istovremeno se prepoznaje da je razlika koju sam napravio izmeu svojstva i oznake potpuno

izbrisana. Kerry ovdje razlikuje #broj 4 i "#"broj 4. Moram priznati kako mi je ova razlika neshvatljiva.

#Broj 4 bi trebao biti pojam, "#"broj 4 pojmovni predmet, nita drugo nego pojedinani broj 4. Da ovdje

ne postoji moje razlikovanje pojma i predmeta, nije potrebno dokazivati. Skoro se ini kao da Kerryu,

iako maglovito, lebdi pred oima razlika koju inim izmeu smisla i znaenja rijei "#broj 4".27 No o

znaenju se moe rei samo to kako je ono rezultat aditivnog spoja 3 i 1.

Jer kako se treba shvatiti "je" u reenicama "#broj 4 je # rezultat aditivnog spoja 3 i 1" i "'#'broj 4 je

#rezultat aditivnog spoja 3 i 1"? Da li je to ista kopula ili pomae pri izraavanju logike jednadbe? U

svakom sluaju mora se izostaviti "#" ispred "rezultat" i reenica bi tada otprilike glasila:

"#broj 4 je rezultat aditivnog spoja 3 i 1"

i

"'#'broj 4 je rezultat aditivnog spoja 3 i 1".

Imali bi sluaj da od Kerrya oznaeni predmeti

"#broj 4" i "'#'broj 4"

potpadaju pod pojam

rezultat aditivnog spoja 3 i 1.

Moglo bi se samo zapitati po emu se predmeti razlikuju. Ovdje upotrebljavam rijei "predmet" i

"pojam" na meni poznat nain. Ono to se ini da Kerry eli rei, ja bih ovako izrazio:

"#broj 4 ima to i samo to svojstvo koje pojam

rezultat aditivnog spoja 3 i 1

ima kao oznaku".

Smisao obje nae prve reenice bih, dakle, izrazio:

"biti brojem 4 je isto kao i biti rezultat aditivnog spoja 3 i 1";

a onda bi moglo ono, to upravo pretpostavljam kao Kerryevo miljenje, takoer biti dano kao:

"#broj 4 ima to i samo to svojstvo koje pojam

broj 4

ima za oznaku".

27Usp. moj gore navedeni lanak o smislu i znaenju.

11

Da li je ovo istina, moe ostati neodlueno. Pri rijeima "'#'broj 4" mogli bismo tada odreeni lan

osloboditi navodnih znakova.

No pri pokuaju tumaenja pretpostavili smo da su odreeni lanovi prije "rezultat" i "broj 4" ipak

stavljeni pometnjom u jednoj od obje reenice. Uzmimo rijei kakve jesu, tako da se njihov smisao

moe shvatiti samo kao logika jednadba, kao

"# broj 4 nije nita drugo nego #rezultat aditivnog spoja 3 i 1".

Odreeni lan pred "rezultat" je ovdje logiki utemeljen samo kada je priznato: 1. da postoji takav

rezultat, 2. da nema vie od jednog. U tom sluaju, ova veza rijei oznauje predmet i valja je shvatiti

kao vlastito ime. Ako bi se obje nae reenice shvatile kao logike jednadbe, onda bi iz njih slijedilo

da se desne strane slau, a #broj 4 bi bio '#'broj 4 ili, ako se radije eli rei, #broj 4 ne bi bio nita

drugo nego "#"broj 4, ime bi razlika koju je napravio Kerry bila neodriva. Moja zadaa ovdje ipak nije

iznijeti prigovore njegovom prikazu. to on razumije pod rijeima "predmet" i "pojam", mene se

zapravo ne tie; ja samo elim osvijetliti moj vlastiti nain upotrebe ovih rijei i pritom pokazati kako

bezuvjetno odstupa od njegova, htio on to priznati ili ne.

Dakako ja ne oduzimam Kerryu pravo da upotrebljava rijei "predmet" i "pojam" na svoj nain, ali bih

elio sebi potvrditi i sauvati to pravo da sam sa svojim oznaavanjem stvorio razliku od najvee

vanosti. Sporazumijevanju s itateljem stoji na putu posebno udna zapreka, da naime s izvjesnom

jezinom nunou moj izraz, uzet katkada posve doslovno, promauje misao, tako da spominje

predmet na mjestu gdje se mislilo na pojam. Potpuno sam svjestan kako sam u takvim sluajevima

upuen na dobrohotnu susretljivost itatelja koji ne tedi sa zrnom soli.

Moda se misli kako je ova potekoa umjetno sainjena, kako se neto tako nezgodno, to sam

nazvao pojmom, ne treba uzimati u razmatranje i kako se moe s Kerryem potpadanje predmeta pod

pojam sagledati kao vezu, u kojoj se to jedanput moe pojaviti kao predmet, a drugi put kao pojam.

Rijei "predmet" i "pojam" bi tada sluile samo zato da naznae razliite pozicije u vezi. To se moe

uiniti, ali tko vjeruje da je time izbjegnuta potekoa, vrlo se vara. Potekoa je samo odgoena, jer

ne smiju svi dijelovi miljenja biti zakljueni, nego barem jedan mora bilo kako biti nezasien ili

predikativan, inae se ne bi drali jedan do drugoga. Tako se ne dri npr. smisao spoja rijei "#broj 2"

uz "#pojam primbroja" bez vezivnog sredstva. Takvo sredstvo primjenjujemo u reenici "#broj 2

potpada pod pojam primbroja". Ono je sadrano u rijei "potpada", koja na dvostruki nain treba

nadopunu: putem subjekta i putem akuzativa; a samo putem te nezasienosti njezinog smisla kadra je

12

posluiti kao vezivno sredstvo. Tek kada je nadopunjeno u tom dvostrukom pogledu, imamo zakljueni

smisao, imamo misao. O takvim rijeima i vezama rijei kaem kako znae neki odnos; kod odnosa

imamo istu potekou koju smo kod pojma eljeli izbjei. Jer s rijeima "odnos potpadanja predmeta

pod pojam" ne oznaujemo odnos, nego predmet, a tri vlastita imena, "broj 2", "pojam primbroja",

"odnos potpadanja predmeta pod pojam" odnose se meusobno isto tako kruto kao prva dva, kako

god ih postavimo, ne dobivamo reenicu. Tako lako uviamo kako se potekoa koja lei u

nezasienosti dijela misli dodue odgaa, ali se ne da ukloniti. "Zakljueni" i "nezasieni" su dodue

samo slikoviti izrazi, ali ovdje hou i mogu dati samo mig.

Sporazumijevanje moe biti olakano ako itatelj usporeuje moj spis Funkcija i pojam. Naime, kod

pitanja to se u analizi zove funkcijom, naii e se na istu zapreku, a pomnijim promatranjem iznai e

se da je ona utemeljena u samoj stvari i prirodi naeg jezika i da se izvjesna neprimjerenost jezinih

izraza ne da izbjei, te kako nita drugo ne preostaje, nego postati je svjestan i uvijek je uvaavati.

Preveo s njemakoga:

Mladen Ilikovi