Grad Crikvenica - Gos-prog-agrozona-27 ha-final-3 Crikvenica - Gos-prog-agrozona-27 ha-final-4.pdf · kartu katastarskog plana. U narednoj se tablici stoga iznose obilježja za k.č

GRAD CRIKVENICA

GOSPODARSKI PROGRAM

KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA U VLASNIŠTVU DRŽAVE

ZA POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU

GOSPODARSKI PROGRAM

KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA U VLASNIŠTVU DRŽAVE

ZA POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU

NARUČITELJ:

GRAD CRIKVENICA Kralja Tomislava 85

Crikvenica

IZRAĐIVAČ:

INSTITUT ZA POLJOPRIVREDU I TURIZAM Karla Huguesa 8

Poreč

VODITELJ PROJEKTA:

dr.sc. Milan Oplanić

AUTORI:

dr.sc. Dean Ban

dr.sc. Milan Oplanić

dr.sc. Marin Krapac

dr.sc. Marijan Bubola

Zoran Užila, dipl. ing. agr.

Poreč, studeni 2015.

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................ 1 2. DEFINIRANJE PODRUČJA OBUHVATA I LOKACIJA ZEMLJIŠTA .......................................... 3 3. PRIRODNA I DRUŠTVENA OBILJEŽJA .............................................................................. 5

3.1. KLIMA .............................................................................................................................. 5 3.1.1. Oborine ..................................................................................................................... 6 3.1.2. Relativna vlaga zraka ............................................................................................... 7 3.1.3. Temperatura zraka ................................................................................................... 7 3.1.4. Vjetar ........................................................................................................................ 8

3.2. POSTOJEĆA VEGETACIJA................................................................................................ 10 3.3. RELJEF I TLO ................................................................................................................... 10

3.3.1. Reljef ....................................................................................................................... 10 3.3.2. Tlo ........................................................................................................................... 11

3.4. KOMUNALNA I GOSPODARSKA INFRASTRUKTURA ....................................................... 14 3.5. OSTALA OBILJEŽJA UŽEG OKRUŽENJA (STANOVNIŠTVO, GOSPODARSTVO) ................ 16

4. NAMJENA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA .............................................................................. 19 4.1. PLAN I RAZMJEŠTAJ POLJOPRIVREDNIH KULTURA ....................................................... 19 4.2. POLJOPRIVREDNA MEHANIZACIJA ................................................................................ 21 4.3. GOSPODARSKI OBJEKTI ................................................................................................. 22

4.3.1. Vinski podrum ......................................................................................................... 23 4.3.2. Objekt za čuvanje i doradu poljoprivrednih proizvoda ........................................... 24 4.3.3. Garaže i skladišta ................................................................................................... 26

4.4. POLJOPRIVREDNA INFRASTRUKTURA ........................................................................... 30 4.4.1. Prometnice ............................................................................................................. 30 4.4.2. Sustav za navodnjavanje ........................................................................................ 30

5. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKI OPIS PROIZVODNJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA .................. 34 5.1. POLOŽAJ TERENA ........................................................................................................... 34 5.2. MELIORATIVNI ZAHVATI NA ZEMLJIŠTU........................................................................ 34

5.2.1. Čišćenje i priprema terena ...................................................................................... 35 5.2.2. Zemljani radovi ....................................................................................................... 36 5.2.3. Meliorativna gnojidba ............................................................................................ 38 5.2.4. Ostali zahvati na uređivanju zemljišta ................................................................... 39

5.3. VINOGRADARSKO-VINARSKA PROIZVODNJA ................................................................ 41 5.3.1. Podizanje nasada.................................................................................................... 41

5.3.1.1. Iskolčavanje tabli i putova ............................................................................... 41 5.3.1.2. Smjer redova ................................................................................................... 42 5.3.1.3. Izbor sorte i podloge ....................................................................................... 42 5.3.1.4. Sadnja cijepova ................................................................................................ 44 5.3.1.5. Postavljanje armature u vinogradu ................................................................. 45

5.3.2. Njega mladog vinograda ........................................................................................ 46 5.3.3. Tehnologija proizvodnje u rodnom nasadu ............................................................ 47

5.3.3.1. Održavanje tla u vinogradu ............................................................................. 47 5.3.3.2. Navodnjavanje ................................................................................................. 48 5.3.3.3. Gnojidba vinograda u rodu ............................................................................. 48 5.3.3.4. Uzgojni oblik .................................................................................................... 49 5.3.3.5. Rezidba vinograda ........................................................................................... 49

5.3.3.6. Zaštita od bolesti i štetnika ............................................................................. 50 5.3.4. Berba grožđa .......................................................................................................... 51 5.3.5. Tehnologija vinarske proizvodnje ........................................................................... 51

5.3.5.1. Proizvodnja bijelih vina ................................................................................... 52 5.3.5.2. Proizvodnja crnih vina ..................................................................................... 53

5.4. MASLINARSKA PROIZVODNJA ....................................................................................... 54 5.4.1. Podizanje nasada.................................................................................................... 54

5.4.1.1. Razmjeravanje terena i kopanje sadnih jama ................................................. 55 5.4.1.2. Izbor sorte ....................................................................................................... 55 5.4.1.3. Sadnja maslina ................................................................................................. 58 5.4.1.4. Postavljanje sustava za navodnjavanje ........................................................... 60

5.4.2. Njega mladog maslinika ......................................................................................... 61 5.4.3. Tehnologija u rodnom nasadu ................................................................................ 62

5.4.3.1. Održavanje međuredne površine .................................................................... 62 5.4.3.2. Gnojidba rodnog maslinika ............................................................................. 63 5.4.3.3. Navodnjavanje ................................................................................................. 65 5.4.3.4. Formiranje uzgojnog oblika i rezidba .............................................................. 65 5.4.3.5. Zaštita od bolesti i štetnika ............................................................................. 68

5.4.4. Berba maslina ......................................................................................................... 69 5.4.4.1. Dozrijevanje maslina ....................................................................................... 69 5.4.4.2. Berba ............................................................................................................... 70 5.4.4.3. Skladištenje maslina ........................................................................................ 71

5.4.5. Tehnologija prerade maslina .................................................................................. 72 5.5. UZGOJ SMOKAVA .......................................................................................................... 74

5.5.1. Podizanje nasada.................................................................................................... 75 5.5.1.1. Planiranje sadnje ............................................................................................. 75 5.5.1.2. Meliorativna gnojidba ..................................................................................... 76 5.5.1.3. Razmjeravanje terena i kopanje sadnih jama ................................................. 76 5.5.1.4. Izbor sorte ....................................................................................................... 77 5.5.1.5. Njega mladog smokvika .................................................................................. 78 5.5.1.6. Tehnologija u rodnom nasadu ........................................................................ 79

5.5.2. Dorada i prerada smokava ..................................................................................... 81 5.6. UZGOJ AROMATIČNOG I LJEKOVITOG BILJA ................................................................. 81

5.6.1. Izbor kultura ........................................................................................................... 82 5.6.2. Tehnologija uzgoja ................................................................................................. 82

5.6.2.1. Kadulja (Salvia officinalis L.) ............................................................................ 82 5.6.2.2. Hibridna lavanda (Lavandula hybridaReverchou) - Lavandin ......................... 84

5.6.3. Postupak nakon košnje ........................................................................................... 86 5.7. UZGOJ POLJOPRIVREDNIH KULTURA UZ ŠETNICU (PROTUPOŽARNI PUT) ................... 87

5.7.1. Uređenje zemljišta .................................................................................................. 87 5.7.2. Sadnja bilja ............................................................................................................. 88 5.7.3. Njega nasada .......................................................................................................... 88 5.7.4. Ekološki pristup predložene tehnologije uzgoja bilja ............................................. 89

6. EKONOMSKA ANALIZA INVESTICIJSKIH ULAGANJA ...................................................... 90

6.1. STRUKTURA INVESTICIJSKIH ULAGANJA........................................................................ 90 6.1.1. Ulaganja u meliorativne zahvate ........................................................................... 90 6.1.2. Ulaganja u poljoprivrednu mehanizaciju ............................................................... 92 6.1.3. Ulaganja u gospodarske objekte i opremu ............................................................ 93 6.1.4. Investicijska ulaganja u podizanje višegodišnjih nasada ....................................... 97

6.2. DINAMIKA INVESTICIJSKIH ULAGANJA ........................................................................ 102 7. TRŽNO-EKONOMSKA ANALIZA USPJEŠNOSTI GOSPODARSKOG PROGRAMA ............... 105

7.1. TROŠKOVI I PRIHODI PO POLJOPRIVREDNIM PROIZVODNJAMA ................................ 105 7.1.1. Troškovi i prihodi vinogradarsko-vinarske proizvodnje ........................................ 106 7.1.2. Troškovi i prihodi maslinarske proizvodnje .......................................................... 108 7.1.3. Troškovi i prihodi proizvodnje smokava ............................................................... 111 7.1.4. Troškovi i prihodi proizvodnje aromatičnog i ljekovitog bilja............................... 113 7.1.5. Projekcija računa dobiti i gubitka ......................................................................... 114

8. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 117 9. PRILOZI ...................................................................................................................... 118

9.1. KARTOGRAFSKI PRIKAZ RAZMJEŠTAJA POLJOPRIVREDNIH KULTURA NA PREDMETNOM ZEMLJIŠTU .......................................................................................................................... 118 9.2. KARTOGRAFSKI PRIKAZ INFRASTRUKTURE NA PREDMETNOM ZEMLJIŠTU ................ 118

�GOSPODARSKI PROGRAM KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA U VLASNIŠTVU DRŽAVE ZA POLJOPRIVREDNU

PROIZVODNJU

1

1. UVOD

Poljoprivredno zemljište se zbog svojih specifičnih obilježja (neumnoživost,

neprenosivost, neistrošivost) bitno razlikuje od svih drugih proizvodnih resursa u

poljoprivredi, zbog čega mu se često daje i epitet „najvažnijeg“. Radi se izrazito osjetljivom

resursu o kojemu se kontinuirano treba skrbiti i planski gospodariti. Stoga je efikasno

upravljanje i optimalno korištenje gospodarskih potencijala raspoloživog poljoprivrednog

zemljišta jedno od glavnih, strateških interesa svake države. Kada se razmatraju mogućnosti

korištenja potrebno je znati da poljoprivredno zemljište, pored gospodarske funkcije

odnosno funkcije uzgoja biljaka radi proizvodnje hrane te smještaja gospodarskih objekata,

ima i druge,višeznačne uloge kao što su ekološka, socijalna, kulturna, estetska,izvor sirovina i

energije i drugo.

Prema službenim i dostupnim podacima od ukupno 2.695.037 ha poljoprivrednog

zemljišta u Republici Hrvatskoj, u državnom vlasništvu nalazilo se 33% ili 890.214 ha što znači

da država raspolaže značajnim fondom poljoprivrednog zemljišta od kojega jedan dio još

uvijek nije u proizvodnoj funkciji (DZS, 2005).Domaća poljoprivredna proizvodnja ni izbliza ne

zadovoljava raspoložive proizvodne potencijale kao ni potrebe domaće potražnje, čemu je

rezultat visoki vanjskotrgovinski deficit u razmjeni poljoprivrednih proizvoda. Također,

proizvodnost resursa i efikasnost uloženog kapitala u poljoprivredi je niska, što je značajnim

dijelom posljedica usitnjenosti posjeda i nemogućnosti intenzifikacije i specijalizacije

proizvodnih procesa. Usprkos navedenim činjenicama može se konstatirati da je za Hrvatsku

karakterističan izrazito spor i neučinkovit proces okrupnjavanja i povećavanja posjeda

gospodarstvima koja se intenzivnije žele posvetiti općenito poljoprivrednoj proizvodnji.

Posljedica takvog stanja je i dalje vrlo mala prosječna površina korištenog zemljišta po

poljoprivrednom gospodarstvu, permanentno smanjenje broja gospodarstava koja se bave

poljoprivrednom proizvodnjom, povećanje površina neobrađenog privatnog poljoprivrednog

zemljišta i vrlo veliki udio nekorištenog poljoprivrednog zemljišta u državnom vlasništvu. Na

spori proces prodaje ili raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u državnom vlasništvu

utječu i nesređeni vlasnički odnosi, odnosno stanje u zemljišnim knjigama. U svekolikom je

interesu da se takvo zemljište, kroz natječajne postupke, što prije dodijeli nositeljima prava


PROIZVODNJU

2

korištenja koji će za njega ponuditi najbolje gospodarske programe buduće proizvodne

eksploatacije.

Prema odredbama čl. 27. Zakona o poljoprivrednom zemljištu (NN 39/13)

poljoprivredno zemljište u vlasništvu države daje se u zakup putem javnog poziva na rok od

50 godina, pri čemu Odluku o raspisivanju javnog poziva za dodjelu zakupa donosi Agencija

za poljoprivredno zemljište. Poziv za zakup raspisuje se prvenstveno za katastarske čestice

koje čine proizvodno-tehnološke cjeline, površine najviše do 100 hektara.

Veće komplekse državnog zemljišta, kao što je to slučaj u ovom programu, treba

stavljati u funkciju okosnice razvoja poljoprivredne djelatnosti na način da interes od njegove

provedbe ima šira društvena i gospodarska zajednica. Uz osnovnu, primarnu poljoprivrednu

proizvodnju, na takvim kompleksima gdje god je to moguće, treba planirati izgradnju

skladišnih, doradbeno-preradbenih, prodajnih i sličnih poljoprivredno infrastrukturnih

objekata kojima se postiže viši stupanj obrade i finalizacije, odnosno proizvodnja

poljoprivrednih proizvoda više dodane vrijednosti. Na taj način, takvi kompleksi

poljoprivrednog zemljišta, osim doprinosa povećanju primarne poljoprivredne proizvodnje,

postaju jezgra oko koje se okupljaju i mala poljoprivredna gospodarstva koja postaju dionici

većeg, zaokruženog lanca proizvodnje, prerade i plasmana poljoprivredno-prehrambenih

proizvoda.

Gospodarski program korištenja zemljišta u državnom vlasništvu ima višestruku

zadaću:

- da u svim bitnim naznakama opiše značajke lokacije predmetnog zemljišta u što

spadaju prirodna obilježja (reljef, tlo, klima), postojeća vegetacija te prisutna

komunalna i gospodarska infrastruktura;

- da ponudi i obradi optimalni, najprihvatljiviji model dugoročnog funkcionalnog

korištenja predmetnog zemljišta;

- da, na temelju tržno-ekonomske analize, ocijeni ekonomsko-financijsku opravdanost

investicijskih ulaganja i profitabilnost budućeg korištenja zemljišta, odnosno

poslovanja programa.

U obradi navedenih zadatka, budući da se radi o zemljištu kojemu je osnovna

poljoprivredna namjena, naročitu pažnju treba posvetiti analizama lokacije, prirodnih uvjeta i

tehničko-tehnoloških obilježja predloženog korištenja te s time povezane sociološko-


PROIZVODNJU

3

ekonomske i ekološke efekte koje će taj program polučiti. Bitni kriteriji koji se trebaju

uvažavati kod opredjeljenja između mnogobrojnih mogućnosti budućeg korištenja jesu

lociranost predmetnog zemljišta, njegova pedoklimatska obilježja, tržišne mogućnosti

plasmana buduće proizvodnje, komplementarnost predložene namjene s postojećim

gospodarskim okruženjem, nenarušavanje važećih prostornih obilježja, ekonomska

valorizacija i slično.

2. DEFINIRANJE PODRUČJA OBUHVATA I LOKACIJA ZEMLJIŠTA

Predmet obrade ovog gospodarskog programa je zemljište u okviru katastarske

čestice 5556/8, na području katastarske općine Jadranovo, koje administrativno pripada

području Grada Crikvenice (u nastavku: predmetna čestica ili predmetno zemljište). Najbliža

naselja uz predmetno zemljište su Jadranovo i Dramalj.

Budući da je predmetna čestica 5556/8 tek nedavno formirana, još nije unijeta u

kartu katastarskog plana. U narednoj se tablici stoga iznose obilježja za k.č. 5556/1 iz čijeg je

okvira, preparcelacijom, formirana predmetna čestica. Izvor ovih podataka je posjedovni list.

Tablica 1: Obilježja k.č. 5556/1 iz koje je preparcelacijom formirana k.č. 5556/8

Red.broj

Oznaka katast. čestice

Katastarska općina

Brojevi posjedovnog lista

Naziv katastarske

čestice

Način uporabe (kat. kultura)

Površina (m

2)

1. 5556/1 Jadranovo

238, 290, 296, 298, 302, 304,

306, 317, 326, 50, 519, 542,

Bobovišće Pašnjak 804.646

Ukupno 804.646

Izvor: DGU, Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava Crikvenica

Ukupna površina katastarske čestice 5556/1 iznosi 80,46 ha. Cjelokupna ova površina

je, s obzirom na katastarsku kulturu, evidentirana kao pašnjak. U prostornom planu uređenja

Grada Crikvenice (PPU) zemljište u okviru ove čestice je evidentirano u kategoriji ostalo

poljoprivredno tlo, šume i šumsko zemljište. Također, vidljivo je da se čestica nalazi unutar

granica zaštićenog obalnog područja mora (ZOP-a).

Predmetno zemljište, odnosno k.č. 5556/8, zauzima površinu od 269.627 m2. Smješteno je

pretežito sjeverno od šetnice koja se proteže od naselja Dramalj do naselja Jadranovo,


PROIZVODNJU

4

paralelno sa obalnom crtom. Položaj predmetne čestice u okviru k.č. 5556/1 u k.o. Jadranovo

prikazan je na sljedećoj slici.

Slika 1: Oblik i položaj k.č. 5556/1 i predmetne k.č. 5556/8 u KO Jadranovo

Izvor: DGU, Područni ured za katastar Rijeka, Ispostava Crikvenica

Granica k.č. 5556/1 na slici je označena crvenom bojom, dok je područje predmetne

čestice 5556/8 osjenčano tamnozelenom bojom. Primjetno je da je čestica 5556/8

nepravilnog oblika, izražene razvedenosti čiji se periferno istureni, vrlo uski dijelovi teško

mogu privesti nekakvoj intenzivnijoj poljoprivrednoj namjeni. Osobitosti oblika i položaja

predmetnog zemljišta treba uzeti u obzir prilikom planiranja njegove buduće namjene,

odnosno njezinog korištenja u svrhu poljoprivredne proizvodnje.


PROIZVODNJU

5

3. PRIRODNA I DRUŠTVENA OBILJEŽJA

3.1. KLIMA

Za cjeloviti uvid biljne poljoprivredne proizvodnje bitno je poznavanje prirodnih

uvjeta koji vladaju na pojedinoj mikrolokaciji. Pod prirodnim uvjetima u prvom redu se misli

na uvjete podneblja-klime te značajke tla i reljefa. Klima, tlo i reljef svojim skupnim

utjecajem i međudjelovanjem određuju poljoprivredno stanište ili agrobiotop. U

poljoprivrednoj biljnoj proizvodnji klima se javlja kao najznačajniji ograničavajući faktor s

obzirom na ograničene čovjekove mogućnosti utjecaja na klimatske značajke. Međutim, i tlo

može biti ograničavajući faktor uslijed nepovoljnih fizičkih i kemijskih osobina tla, ali i reljef

uslijed nepovoljne ekspozicije i inklinacije. Poljoprivredna biljna proizvodnja može se bolje i

uspješnije organizirati ukoliko je poznata klima nekog područja, dok istovremeno klima

izravno utječe na formiranje određenog oblika poljoprivredne proizvodnje.

Podaci na osnovu kojih će se analizirati klimatske karakteristike predmetnog zemljišta

uzeti su s meteorološke stanice Crikvenica (2mnm, Ψ = 45° 10´N, λ = 14° 42´E Gr) registrirane

od 1. srpnja 1891. godine. Prikaz većine klimatskih podataka je iz razdoblja 1969. do 2001.

godine.

Klimatske prilike na području Grada Crikvenice rezultat su utjecaja zemljopisne širine,

te utjecaja mora i reljefa. Njena mikroklimatska diferencijacija na sjevernojadranskom

prostoru uvjetovana je položajem, odnosno orijentacijom prema moru, koje ljeti hladi, a zimi

zagrijava kopnenu masu, djelovanjem tri osnovna centra atmosfere (Azorska anticiklona ljeti,

Sibirska anticiklona zimi i sjevernoatlantski minimum tlaka tijekom cijele godine). Dolomitski

primorski greben na sjeveroistoku, uglavnom štiti Crikvenicu od udara hladnih sjevernih

vjetrova (bure), osim u predjelu gdje Primorsko bilo presjeca vodotok Dubračina. Na ovom

mjestu Primorski greben ima značajnije kratke kanjonske doline kroz koju se spušta hladni

zrak s kopna te kao takav je hladniji i jače izložen utjecajima bure.

Predmetno zemljište se nalazi u zoni umjereno – tople – kišne klime (Cfs’s’’ä – prema

Köppenovoj klasifikaciji tipova klime u Hrvatskoj). Karakteristika ovog tipa klime su suha

vruća ljeta (srednja temperatura najtoplijeg mjeseca je iznad 22°C), a ostala su godišnja doba


PROIZVODNJU

6

dosta vlažna, naročito početak zime. Tijekom zime obično postoji jedno manje sušno

razdoblje, dok je drugi manji, padalinski maksimum u proljeću (ožujak).

Langov kišni faktor za Crikvenicu iznosi 87, prema kojemu se to područje ubraja u

humidnu klimu. Pozornost treba obratiti na mjesečne vrijednosti Langovog faktora

proširenog prema Gračaninu, iz kojih se vidi da usprkos godišnje oznake humidne klime,

pojedini mjeseci na širem području Crikvenice imaju oznake semiaridne ili aridne žarke klime.

Standardni meteorološki podaci koji će se koristiti u ovom programu pokazuju prilike

na visini 2 m iznad tla.

3.1.1. Oborine

Među meteorološkim pokazateljima oborine imaju prevladavajući utjecaj na uvjete

uzgoja bilja. Rezultati biljne proizvodnje uvjetovani su s količinom oborina, ali i njihovim

rasporedom, učestalošću i intenzitetom. Za šire crikveničko područje od presudne je važnosti

blizina planinskih lanaca, koji „navlače“ kišne oblake te na taj način utječu na količinu

oborina. Oborine se na crikveničkom području najčešće javljaju u obliku kiše, a iznimno

rijetko u obliku kratkotrajnog snijega i tuče. Ukupne srednje količine oborine (mm) za

razdoblje od 1969-2012.g. iznosi 1.240 mm, što je prikazano u dolje navedenoj tablici.

Tablica 2: Raspored srednjih mjesečnih vrijednosti oborina u mm-Crikvenica (1969.-2012.)

Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno godišnje

Oborine (mm)

91,1 82,2 81,6 87,7 96,6 90,2 51,9 79,9 155,6 155,5 152,6 115,3 1.240,2

Najveća prosječna mjesečna količina oborina zabilježena je u rujnu, a najmanja u

srpnju. Ukupne srednje količine oborina (mm) u toplijim mjesecima godine (lipanj-rujan)

iznose 377,6 mm ili 30,5% od ukupne godišnje količine oborina. U hladnijim dijelu godine (od

listopada do ožujka) padne prosječno 678,3 mm oborina odnosno 54,7%.

Osim ukupne količine padalina posebnu važnost ima njihov raspored tijekom godine,

pogotovo u periodu intenzivne vegetacije. Količina dostupne vode tijekom vegetacije (od

travnja do rujna) kada prosječno padne 561,9 mm oborina, odnosno 45,3% od ukupne

godišnje količine oborina uvelike utječe na prinos i vegetativni porast biljaka. Iz izloženog


PROIZVODNJU

7

se vidi da je tijekom ljetnih mjeseci(naročito u mjesecu srpnju i kolovozu) gotovo uvijek

prisutan nedostatak vlage, pa stoga biljke pate od suše.

3.1.2. Relativna vlaga zraka

Relativna vlaga zraka je vrlo važan bioklimatski čimbenik, budući da zajedno s

temperaturom zraka i vjetrom ima veliki ekološki značaj u životu terestričkih organizama.

Pod vlagom u zraku smatra se samo vodena para primiješana ostalim plinovima u atmosferi,

a ne kapljice vode ili leda. Relativna vlažnost zraka pokazuje koliko se vodene pare nalazi u

zraku prema maksimalnoj količini koju bi zrak mogao sadržavati uz tu temperaturu.Relativna

vlažnost zraka obrnuto je proporcionalna temperaturi zraka pa se ona smanjuje s

povećanjem temperature i obrnuto i prema tome je visoka u dijelu dana i godine kada je

hladnije. S bioklimatskog stajališta smatra se da je zrak vrlo suh ako je relativna vlažnost

zraka manja od 55%. Ako se relativna vlažnost zraka kreće od 55%-74% zrak je suh, a u

rasponu od 74%-90%, zrak je umjereno vlažan. Pri vrlo visokoj vlažnosti onemogućena je

transpiracija, što nije povoljno ako ljeti zasićenost zraka potraje dulje, dok pri niskoj vlažnosti

pojačan je gubitak vode u biljci transpiracijom i smanjena je fotosinteza, pa biljke venu i suše

ako se voda ne može nadoknaditi iz tla.

Povoljni uvjeti s obzirom na rast bilja su između 50% i 90% relativne vlažnosti zraka. U

tom se rasponu s povećanjem vlažnosti zraka povećava i fotosinteza, osobito ako je sunčevo

zračenje jače.

Tablica 3: Srednje mjesečne vrijednosti relativne vlage zraka (%)-Crikvenica (2002.-2012.)

Mjesec I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Prosječno godišnje

Relativna vlaga zraka (%)

73,5 72,9 68,9 69,4 67,7 63,6 61,9 66,0 68,6 74,7 75,7 74,1 69,8

Srednja godišnja relativna vlažnost zraka u Crikvenici iznosi 69,8%. Najniža je u srpnju kada

iznosi 61,9% a najviša u studenom s 75,7%.

3.1.3. Temperatura zraka

Svi usjevi imaju minimalne, optimalne i maksimalne temperaturne limite (koji mogu

varirati) za svaki od stadija razvitka biljaka. Visoke temperature za razliku od niskih (pod


PROIZVODNJU

8

uvjetom da ima dovoljno vode da bi se spriječilo venuće biljaka) nisu toliko štetne. Neke

biljke mogu stradati od niskih temperatura koje su iznad točke smrzavanja uslijed učinka

hlađenja. One dovode do smanjenog kretanja vode prema korijenu biljaka, pa stoga biljke

venu i suše se (fiziološka suša).

Relativno visoke temperature u Crikvenici najizrazitija su obilježja njezine

mediteranske, odnosno submediteranske klime. Niz od 12 srednjih mjesečnih vrijednosti

temperature zraka, dobivenih iz mjerenja u klimatološkim terminima u 7, 14, 21 sat, čine

godišnji hod temperature prikazane u tablici:

Tablica 4: Prikaz srednje mjesečne i godišnja temperatura (°C) Crikvenica (1969.-2012.)

Mjesec: I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno godišnje

Temperatura (°C)

6,3 6,5 9,2 12,3 17,3 20,8 24,2 23,8 19,5 15,2 10,7 7,3 14,4

Srednja godišnja temperatura za Crikvenicu u promatranom razdoblju od 1969.-2012.

iznosi 14,4°C. Najhladniji mjesec je siječanj (6,3°C), zatim slijedi porast temperature u

proljeće (travanj,svibanj) do najtoplijeg mjeseca, a to je srpanj (24,2 °C). Godišnja kolebanja,

odnosno razlika između prosječne temperature najtoplijeg (srpanj 24,2°C) i najhladnijeg

(siječanj 6,3°C) mjeseca je 17,9°C.

Važno klimatsko obilježje čine i ekstremne vrijednosti temperature zraka. Godišnji

apsolutni minimum iznosi -9°C u siječnju, dok je godišnji apsolutni maksimum 36,5°C u

kolovozu. Razlika apsolutnih ekstrema, odnosno apsolutno kolebanje u Crikvenici iznosi

45,5°C.

3.1.4. Vjetar

Vjetar je horizontalno strujanje zračnih masa paralelno sa Zemljinom površinom koje

nastaje uslijed razlike temperatura odnosno tlakova. Razmatrajući vjetar s poljoprivredne,

odnosno ekološke točke gledišta pored pozitivnog djelovanja u oprašivanju cvjetova ima i

negativno djelovanje u isušivanju i odnošenju tla, izazivanje posolice i posebno ekscesne

pojave lomljenja grana i izvijanja stabla.


PROIZVODNJU

9

Tablica 5: Prikaz jačine vjetra (m/s)-Crikvenica (2002.-2012.)

Mjesec: I II III IV V VI VII VIII IX X XI XII Ukupno

godišnje:

Vjetar(m/s) 2,08 2,55 2,29 2,07 1,97 2,04 2,14 1,95 2,28 2,54 2,14 2,64 2,22

Smjerovi vjetra uzrokovani su rasporedom atmosferskog tlaka i reljefom. Od svih

smjerova u Crikvenici prevladavaju vjetrovi sjeveroistočnog smjera (NE), odnosno bura,

jadranski vjetar vezan uz anticiklonu čiji je postotak u ukupnoj količini vjetrova Crikvenice

24,1%.

Bura je vrlo jak i suh vjetar, a nastaje kao posljedica razlike niskog tlaka

na kontinentu i visokog tlaka na moru. Bura puše velikom brzinom

katkad orkanskom snagom, iako na području Crikvenice orkanska bura

rijetko puše no kada se to dogodi može bit vrlo štetna po pitanju

odnošenja plodne zemlje, lomljenju grana, izvaljivanju stabala i oblikovanju krošanja. S

obzirom da često puše iza kiše, a budući se radi o suhom vjetru, ona naglo isušuje tlo i

smanjuje korisni učinak kiše. Na pojedinim dijelovima Crikvenice naročito u blizini ušća

Dubračine koja presijeca Primorski greben tvoreći kratku kanjonsku dolinu kroz koju se

slijeva hladni kontinentalni zrak i bura, nailazimo na drveće potpuno asimetričnih habitusa, a

deformirana su debla i krošnje polegnuti najčešće u smjeru juga.

Sljedeći vjetar po učestalosti puhanja u Crikvenici je jugo (SE) koji je uvjetovan

ciklonama koje putuju sjevernim dijelom Mediterana. Nad Jadranom je tada niski tlak, dok se

područje visokog tlaka nalazi istočno od njega. Učestalost tog vjetra u godini izražena u

postotku je 10,3%.

Vjetar sjeverozapadnog smjera (NW), tzv. „burin“ u Crikvenici je zastupljen sa 7% od

ukupne količine godišnjih zračnih strujanja dok ostali vjetrovi zastupljeni su u znatno manjem

postotku.

Posebno obilježje ovog kraja predstavlja potpuno mirno vrijeme bez vjetra, čiji

postotni udio u ukupnim zračnim strujanjima nad Crikvenicom iznosi 26%.


PROIZVODNJU

10

3.2. POSTOJEĆA VEGETACIJA

Na području Grada Crikvenice nalazimo submediteransku floru za koju možemo reći

da se odlikuje razmjerno velikom raznolikošću. Na oblikovanje biljnog svijeta priobalnog

pojasa najviše su utjecali blizina Jadranskog mora, ogranak planinskog okvira u zaleđu,

klimatske prilike i litološka podloga. Predmetno zemljište pripada submediteranskoj zoni koja

se podudara s primorskim kršem. Ovdje se radi isključivo o obraslim površinama koja imaju

funkciju zaštite tla od erozije, odnosno o terenima s velikim učešćem kamenjara svih oblika.

Predmetno zemljište u k.o. Jadranovo velikim je dijelom obraslo spontanom vegetacijom

koja se i obično nalazi na području koje spada mediteranskoj šumskoj regiji.

Ova je zona jasno uočljiva jer u njoj prevladava listopadna vegetacija, bijelog graba

(Carpinus orientalis) i hrasta crnike (Quercus ilex). Zastupljena je i zajednica Seslerio-

Ostryetum, ali ima i dijelova na kojima prevladava kamenjar sa rijetkom šmrikom (Juniperus

oxycedrus).

Uvidom na terenu uočili smo: bijeli jasen (Fraxinus excelior), crni jasen (Fraxinus

oronus), tršlju (Pistacia lentiscus), kadulju (Salvia officinalis), crni bor (Pinus nigra), rašiljku

(Prunus mahaleb), hrast medunac (Quercus pubescens), crni trn (Prunus spinosa) te smrikvu

(Picea abies).

3.3. RELJEF I TLO

3.3.1. Reljef

Reljef je oblik i položaj zemljine površine u prostoru i čine ga sve ravnine, ispune i

udubljenja. Stvara specifične uvjete za preraspodjelu materije i energije koja pristiže iz

atmosfere, biosfere, a dijelom i iz litosfere. Glavni je faktor s međuzavisnim utjecajem na

ostale pedogenetske činioce: klimu, vegetaciju, hidrologiju i matične supstrate tla.

Područje Grada Crikvenice obilježava relativno razvijen reljef koji je karakteristično

nagnut prema moru i razveden s mnogobrojnim kraškim fenomenima (uvale,škrape itd.). S

obzirom na reljef i geografske karakteristike na području Grada Crikvenice ističu se dolina

rijeke Dubračine, obalni pojas i zaleđe. Usjek rijeke Dubračine sa naseljem Crikvenica na

njenom ušću dijeli područje Grada na sjeverni i južni dio, a dubina teritorija seže oko 2 km u

sjevernom djelu do 3 km u središnjem djelu i 1,5 km u južnom djelu do morske obale.


PROIZVODNJU

11

Buduća agrozona Jadranovo smještena je u južnom dijelu područja Grada Crikvenice ,

a ekspozicija je jugozapadna. U principu su južne ekspozicije kserotermnije od sjevernih,

zapadne vlažnije od istočnih što je i od pedoekološkog značaja. Općenito je poznato da se s

porastom nadmorskih visina mijenja i klima nekog područja, da opada temperatura i da se

do određene visine povećavaju oborine. Nadmorska visina obuhvaćene agrozone varira od

25– 125 m.

Osim toga se oborine, karakteristične za klimu nekog kraja, zbog različitog mikro-,

mezo-, ili makroreljefa ne infiltriraju ravnomjerno u pedosferu, nego dijelom otječu po

nagnutim terenima i skupljaju se u udubljenim dijelovima. Ovisno o strmini (inklinaciji) i

dužini padine i o količini oborina izražena je i kinetička energija vode, a s njom i količina te

intenzitet ispiranja tla – vodena erozija. Odnošenje mineralnih i organskih čestica tla, koje

uzrokuje erozija, ometa na površini razvoj tla i priječi evoluciju koja je u skladu s općim

bioklimatskim uvjetima. Inklinacija agrozone Jadranovo varira od 0 - 15˚ te se na

mikropodručjima gdje se inklinacija bliži 15˚zbog veće erozije preporuča provesti zaštitne

mjere od erozije.

Također i sunčana energija, posebno toplotna, preraspodjeljuje se ovisno o

ekspoziciji, inklinaciji, nadmorskoj visini, pa zbog reljefa ne stiže podjednako na površinu

pedosfere. Zato će i djelovanje reljefa odraziti na stvaranje lokalne klime, pri čemu će se u

istoj makroklimi mijenjati vegetacija, a i procesi u tlu.

Na kraju možemo utvrditi da reljef svojim formama (isponi, udubine, ravnice), te

njihovim horizontalnim i vertikalnim dimenzijama (makro-, mezo-, i mikroreljef) djeluje kako

u prošlosti tako i u sadašnjosti, na intenzitet navlaživanja, ispiranja unutar tla, spiranja po

površini te na zagrijavanje tla.

3.3.2. Tlo

Tlo je rahli površinski sloj Zemljine kore nastao raznim pedokemijskim,

mikrobiološkim i mehaničkim procesima od svih vrsta stijena. Sastoji se od praha ,pijeska,

gline, šljunka, organske tvari, vode, zraka, različitih mikroorganizama itd. Tla predmetnog

područja prikazana su u dolje navedenoj tablici i slici:


PROIZVODNJU

12

Tablica 6: Legenda pedološke karte na području Grada Crikvenice

1 Gole stijene – Kamenjar na vapnencu – Rendzina,karbonatna, skeletna (80:10:10)

flsvgi

rk KSt,,,,

5,4 −

15 Smeđe na dolomitu, tipično plitko, skeletno – Rendzina na dolomitu, karbonatna (60:40)

vbdvgi

rk RSVD,,

43,54,4 −−

−

20 Smeđe na vapnencu i dolomitu, tipično, plitko i srednje duboko, skeletno – Rendzina, karbonatna – Crvenica, tipična plitka (70:20:10)

dvgi

rk CRSV,54

,5,4 −

−

Slika 2: Pedološka karta predmetnog područja

Buduću agrozonu Jadranovo koja se nalazi južno od Grada Crikvenice zahvatit će sve

tri oznake 1,15 i 20 s različitim udjelom.

Oznaka 1 Gole stijene 80%-Kamenjar na vapnencu 10%-Rendzina,karbonatna,

skeletna 10%. To područje zahvaća manji dio zapadnog dijela parcele. Najviše se sastoji od

golog kamena, te u jednakom omjeru kamenjara na vapnencu i rendzine. Rendzina je drugi

tip tla klase humusno akumulativnih tala, a osnova značajka joj je da se razvija na rastresitom

karbonatnom supstratu, dakle na lesu i lesolikim sedimentima, na fluviglacijalnim nanosima,

na mekim vapnencima koji imaju dosta silikatne komponentne, na jezerskim sedimentima

kao što su lapori, fliš, na morskoj karbonatnoj trošini na pjeskovitoj pržini dolomita.U ovom

slučaju rendzine govorimo o podtipu nastalu na karbonatno šljunku. O opskrbljenosti tla

hranjivima možemo,sa sigurnošću,govoriti nakon provedene analize tla tj. o točnoj preporuci

gnojidbe, a za očekivati je da će pH reakcija tla biti neutralna do alkalna.


PROIZVODNJU

13

Oznaka 15Smeđe na dolomitu, tipično plitko, skeletno 60% – Rendzina na dolomitu,

karbonatna 40% . Smeđe tlo na dolomitu ili kalkokambisol je tip tla koji je nastao na čistim i

čvrstim dolomitnim stijenama. Što se rendzine tiče njen podtip u ovom slučaju je na

dolomitnoj trošini.

Oznaka 20Smeđe na vapnencu i dolomitu 70%, tipično, plitko i srednje duboko,

skeletno – Rendzina, karbonatna 20% – Crvenica, tipična plitka 10%. Smeđe tlo na dolomitu

ili kalkokambisol je tip tla koji je nastao na čistim i čvrstim vapneničko dolomitnim stijenama.

Crvenica je tipična, plitka nalazi se na čvrstim vapnencima i dolomitima uglavnom trijasa,jure

i krede.

Kemijske osobine tla nisu detaljnije opisane zbog toga što će se kompletno područje

podvrgnut dubokom mljevenju (frezanju) tla gdje će se parametri mijenjati. S obzirom na

specifičnost lokacije u smislu dobre poljoprivredne prakse potrebno je napraviti kompletnu

mehaničku i kemijsku analizu tla kako bi se dobili odgovarajući inputi i dala egzaktna

preporuka meliorativne gnojidbe tj. gnojidbe na zalihu.

Na području Grada Crikvenice izvršeno je bonitiranje zemljišta na temelju unutarnjih

i vanjskih značajki tla, reljefa i klime te drugih korelacijskih čimbenika (stjenovitost,

kamenitost, poplave, zasjenjenost i dr.). Na osnovu tih vrednovanja određen je broj bodova i

svrstavanje zemljišta u bonitetne razrede (klase) koje su bile osnova za razvrstavanje

zemljišta u prostorne kategorije. Vrjednovanje zemljišta izvršeno je prema principima

bonitiranja (Kovačević, 1983). Utvrđene bonitetne klase zemljišta (11–82) prevedene su u

prostorne kategorije definirane Pravilnikom o sadržaju, mjerilima kartografskih prikaza,

obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (NN 106/98);

P1-osobito vrijedna obradiva tla, P2-vrijedna obradiva tla, P3- ostala obradiva tla, te PŠ-

kategorija ostalih poljoprivrednih tala i šumaraka.

Najbolja tla na području Grada Crikvenice nalazimo na rubu Vinodolske drage

(obradiva tla P2 kategorije, treća klasa druga potklasa s 65 bodova). To su poljoprivredna

oranična tla, duboka na flišu i flišnom koluviju pa su svrstana u antropogena tla. Pogodna su

za vinogradarsku, voćarsku i povrćarsku proizvodnju, ali uz mogućnost navodnjavanja.

Tla uz sela Ladvić, Draga, Crikvenička, Dramalj, Manestri, Kloštar Šiljevečki, Havišće,

Smokovo i samostalne oaze iznad Jadranova isto tako spadaju u vrijedna obradiva tla (P2

kategorija, četvrta klasa, prva potklasa s 60 bodova). To su antropogena tla, dakle tla nastala


PROIZVODNJU

14

pod utjecajem čovjeka (podizane škrape, dolci i terase). Nastala su od smeđih tala i crvenice

te od 2-10% skeleta. To su dobra duboka tla, dobrih fizikalnih svojstava ali osrednjih

kemijskih. U principu na tom području se uzgaja vinova loza i mali kućni povrtnjaci.

Tla sa koluvijem, aluvijalno koluvijem i rendzinom na šljunkovitom koluvijalnom

nanosu uvršten je u ostala obradiva tla (P3 kategorija, četvrta klasa, druga potklasa s 54

bodova). Najveće ograničenje je što spadaju u plitka do srednje duboka tla te hranidbeni

potencijal. Fizikalne osobine su im dobre osobito vodo-zračni i toplinski odnosi. To su tla

doline Dubračine.

U P3 kategoriju ostalih obradivih tala pripadaju i male oaze obradivih tala koje

nalazimo na sjeveroistočnoj strani Vinodolske drage.

Tla na krškoj zaravni pripadaju djelom PŠ a djelom P3 kategoriji, nalazimo ih unutar

krša u manjem postotku. Glavni tipovi tala su smeđe tlo na vapnencu i dolomitu, plitko i

srednje duboko, te crvenica također plitka i srednje duboka i rendzina karbonatna. To su

uglavnom stjenovita tla s blago umjerenim do strmim padinama. Prema bonitetu većina tala

koja pripadaju šestoj klasi, prvoj podklasi a dio obradivih može pripadati četvrtoj klasi, drugoj

podklasi.

U PŠ kategoriju ostalih poljoprivrednih, šumskih zemljišta i šuma uvrštena su i tla koja

imaju nizak bonitet (osma klasa, prva i druga podklasa).

3.4. KOMUNALNA I GOSPODARSKA INFRASTRUKTURA

PPU-om Grada Crikvenice predviđeno je da se na području predmetnog zemljišta

formira zona poljoprivredno-preradbene namjene, odnosno agrozona Jadranovo. U opisu

trenutne infrastrukturne opremljenosti predmetnog zemljišta treba navesti da se ono sa

sjeverne strane proteže sve do državne ceste D8, odnosno do Jadranske magistrale. Ova

prometnica, svojim položajem i građevnim elementima, odnosno kapacitetom prometa, ne

udovoljava sadašnjim zahtjevima lokalnog i regionalnog cestovnog prometa, posebice

tijekom ljetnih mjeseci, za vrijeme trajanja turističke sezone. Sve poprečne veze sa

županijskim i lokalnim cestama, te gradskim ulicama i pojedinim dijelovima naselja ostvarene

su preko raskrižja u istoj razini, koja često nemaju zadovoljavajuće elemente. Veća kvaliteta

prometa i rasterećenje državne ceste D8 postići će se nastavkom izgradnje autoputa A7 čija


PROIZVODNJU

15

trasa na ovom području prolazi oko 500 metara sjevernije od državne ceste D8, odnosno

predmetnog zemljišta.

Kako bi se područje agrozone Jadranovo prometno povezalo sa državnom cestom D8

izrađeno je idejno rješenje, odnosno prijedlog oblikovanja spojne ceste koje obuhvaća

privremeno rješenje spoja preko k.č. 6242/1, kao i konačno rješenje preko k.č. 6245 i k.č.

6246. Rješenje je predloženo radi usklađivanja pozicije priključka sa budućom spojnom

cestom čvora Jadranovo na autocesti A7. Osim za agrozonu Jadranovo, spojna cesta

omogućava pristup na D8 i za lokalnu cestu čijom se izgradnjom planira povezati naselja

Jadranovo i Dramalj koja, kako je PPU-om označeno, uzdužno prolazi središnjim dijelom k.č.

5556/1. Uz ovu lokalnu cestu, u centralnom dijelu k.č. 5556/1, PPU-om je predviđena zona

gospodarske – poslovne namjene Jadranovo (oznaka K6) površine 4,5 ha. Zona je trenutno

neizgrađena, te je za njezino stavljanje u funkciju obavezna izrada urbanističkog plana

uređenja (UPU 19). PPU-om je propisano da se do donošenja navedenog plana ne dopušta

izgradnja novih građevina niti uređenje površina.

U navedenoj zoni gospodarske namjene (poslovne) mogu se, uz građevine osnovne

namjene, graditi i pomoćne građevine, te prostori za manipulaciju, parkirališta, prometne

građevine i uređaji, te druge građevine prema zahtjevima tehnološkog procesa. U ovom

slučaju to su građevine u svrhu obavljanja primarne poljoprivredne proizvodnje te prerade i

dorade proizvoda iz vinogradarske i voćarske proizvodnje, te uzgoja aromatičnog bilja.

Budući da je ova poslovna zona smještena unutar ZOP-a PPU-om Grada Crikvenice je

propisana II kategorija njezine uređenosti koja obuhvaća pristupni put (direktni kolni pristup

minimalne širine 5,5 m), propisani broj parkirališnih mjesta, odvodnju (vlastiti zatvoreni

kanalizacijski sustav s pročišćavanjem ili priključak na mjesnu kanalizacijsku mrežu),

priključak na vodoopskrbu i električnu energiju, a sve na osnovi posebnih uvjeta komunalnih

i javnih poduzeća.

Od ostale prometne infrastrukture PPU-om je također predviđena, na udaljenosti od

oko 300 metara od predmetnog zemljišta, trasa magistralne željezničke pruge čiji početak i

dinamika izgradnje još nisu poznati.

Kada se govori o vodovodnoj infrastrukturi, treba navesti da se područje Grada

Crikvenice u većem dijelu vodom opskrbljuje preko sustava koji je pod upravom komunalnog

poduzeća Vodovod Žrnovnica sa sjedištem u Novom Vinodolskom, dok se u manjem dijelu,


PROIZVODNJU

16

na području Jadranova, voda dobiva iz sustava Grada Rijeke, preko podsustava Kraljevica.

Budući da se predmetno zemljište nalazi baš u području dodira ovih dvaju vodoopskrbnih

sustava, moguće je da se potrebe agrozone Jadranovo za vodom zadovolje od obiju

opskrbljivača.

Sustav odvodnje otpadnih voda, koji bi se mogao iskoristiti za potrebe predmetnog

zemljišta, reguliran je u naselju Dramalj, odnosno na području koje je od zone poslovne

namjene K6 udaljeno oko 1.500 metara. Naselje Jadranovo, koje se nalazi s druge strane

zone, nema reguliranog sustava javne odvodnje.

Što se elektroenergetske infrastrukture tiče, neposredno uz predmetno zemljište,

između njega i državne cestu D8, prolazi 20 kV dalekovod kojim se okolno područje napaja iz

trafostanice 110/20 kV Crikvenica kapaciteta 2x20 MVA. Vršno opterećenje trafostanica

postiže u ljetnim mjesecima, a iznosilo je oko 24 MVA, što znači da zadovoljava današnje

potrebe i ima dovoljno rezervnog kapaciteta za potrebe budućih potrošača. Distribucija

električne energije prema potrošačima vrši se iz distributivnih trafostanica 20/0,4 kV od kojih

su najbliže predmetnom zemljištu smještene one u naseljima Perhat (udaljenost do zone K6

iznosi oko 800 metara) i Klanfari (udaljenost do zone K6 je oko 1000 metara). Bitno je,

također, navesti da je na području između Dramlja do Jadranova, u kojem se nalazi i

predmetno zemljište, prisutna nedovoljna sigurnost u napajanju električnom energijom jer je

napajanje izvedeno preko nadzemnih vodova koji su podložniji mogućim kvarovima.

Od ostale infrastrukture, predviđena je izgradnja lokalnog plinovoda koji će prolaziti

uz državnu cestu D8, a samim tim i uz predmetno zemljište. Sustav plinofikacije područja

Grada Crikvenice temelji se na Studiji i Idejnom projektu opskrbe prirodnim plinom

Primorsko – goranske županije. Za opskrbu Grada Crikvenice prirodnim plinom predviđena je

izgradnja triju redukcijskih stanica od kojih je predmetnom zemljištu najbliža RS Crikvenica 1

smještena u naselju Smokovo, koje je od poslovne zone K6 udaljeno oko 1.200 metara.

3.5. OSTALA OBILJEŽJA UŽEG OKRUŽENJA (STANOVNIŠTVO, GOSPODARSTVO)

Od ostalih obilježja na koje je potrebno se osvrnuti u okviru ovog gospodarskog

programa je su struktura stanovništva, naselja, kao i osnovne značajke gospodarstva u

okruženju. Prikaz ovih elemenata koristan je iz razloga jer je potrebno da se razvije snažna

interakcija i međusobna potpora između gospodarskih aktivnosti koje se predviđaju ovim


PROIZVODNJU

17

programom te lokalnog društvenog i ekonomskog okruženja na obostranu korist.

Pokretanjem poljoprivredne aktivnosti na predmetnom zemljištu, u okviru agrozone

Jadranovo, stvara se jezgro za budući snažniji razvoj ukupne poljoprivredne djelatnosti na

području Grada Crikvenice, a i šire. Vinogradarsko-vinarska, maslinarska i voćarska

proizvodnja, kao i proizvodnja aromatičnog bilja, s pratećim preradbeno-doradbenim

kapacitetima trebaju postati osnova oko koje će se okupljati brojni mali posjednici

poljoprivrednog zemljišta otvarajući im mogućnosti da kvalitetno finaliziraju i ekonomski

valoriziraju vlastitu poljoprivrednu proizvodnju. Objedinjujući zajedničke poslovne funkcije,

kroz određena poslovna udruživanja i povezivanja, poljoprivredna proizvodnja može postati

financijski isplativa na manjim proizvodnim površinama i sa nižom razinom ulaganja, što su

inače glavni ograničavajući faktori razvoja manjih poljoprivrednih gospodarstava.

Multiplikacijski učinak od ovakvog mogućeg razvoja poljoprivredne djelatnosti na širu

društvenu zajednicu i gospodarstvo u cjelini je neupitan.

Budući da je najveći potrošač poljoprivredno-prehrambenih proizvoda na području

Grada Crikvenice domicilno stanovništvo, izvršiti će se kratka analiza njegove veličine i

strukture po naseljima.

Tablica 7: Kretanje stanovništva po naseljima na području Grada Crikvenice

Redni broj

Naselje

Broj po godinama Indeksi

1981. 1991. 2001. 2011. 2011./ 1981.

2011./ 2001.

1. Crikvenica 5.360 5.763 7.121 6.860 1,28 0,96

2. Dramalj 731 1.230 1.456 1.485 2,03 1,02

3. Jadranovo 470 505 1.148 1.224 2,60 1,07

4. Selce 1.486 1.439 1.623 1.553 1,05 0,96

Ukupno Grad Crikvenica 8.047 8.937 11.348 11.122 1,38 0,98

Na području Grada Crikvenice statistički su evidentirana 4 naselja u kojima, prema

popisu iz 2011. godine, živi 11.122 stanovnika. Najveći udio stanovništva (62%) živi u naselju

Crikvenica. U posljednjih 30 godina broj stanovnika na području Grada Crikvenice porastao je

za 38%. Povećao se je broj stanovništva u svim naseljima pri čemu je porast bio najveći u

naselju Jadranovo - čak za 160%. Međutim, u zadnjem 10-godišnjem razdoblju došlo je do

blagog pada broja stanovnika i to u naseljima Crikvenica i Selce (za 4%).

U strukturi gospodarstva Grada Crikvenice turizam je dominantna grana privređivanja

koja sa pratećim djelatnostima (ugostiteljstvo, trgovina) zapošljava najveći udio stanovništva.


PROIZVODNJU

18

Crikvenička rivijera je, uz Opatiju, Rab i Mali Lošinj, najsnažnija turistička destinacija na

području Primorsko-goranske županije. Razvijena turistička djelatnost na području Grada

Crikvenice otvara velike mogućnosti plasmana poljoprivrednih proizvoda, dok je s druge

strane trenutni obujam lokalne poljoprivrede simboličan. Prema podacima popisa

poljoprivrede iz 2003. godine, na ovom području su evidentirana 24 poljoprivredna

kućanstva koja su raspolagala sa ukupno 92 ha poljoprivrednog zemljišta. Primjetno je da se

poljoprivredom bavi mali broj gospodarstava čiji su zemljišni potencijali dosta skromni

(prosječna površina zemljišta po gospodarstvu iznosi 3,83 ha). Razlozi što je poljoprivreda,

kao djelatnost, skoro zanemarena, jesu nepovoljni prirodni uvjeti (reljef, struktura tla,

usitnjenost parcela), ali i činjenica da u okruženju ne postoje veći proizvodni subjekti koji bi

bili predvodnici razvoja poljoprivrede i oko sebe okupljali manja gospodarstva.


PROIZVODNJU

19

4. NAMJENA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA

4.1. PLAN I RAZMJEŠTAJ POLJOPRIVREDNIH KULTURA

Planom i razmještajem poljoprivrednih kultura u prostoru nastojat će se postići što

racionalnija i ekonomičnija poljoprivredna proizvodnja, vodeći pritom računa o potrebama

svake kulture, kao i njihovim proizvodnim značajkama. Veće i geometrijski pravilnije parcele

koristit će se za sadnju prostorno zahtjevnijih kultura kao što su vinova loza, masline ili

smokve, dok će se manje i nepravilnije parcele koristiti za sadnju aromatičnog bilja koje se

može uspješno uzgajati i u ovakvim uvjetima.

Vinova loza će biti smještena na nižem dijelu parcele (bliže moru), budući da je na

tom dijelu nagib manji. Naime, za intenzivnu vinogradarsku proizvodnju prikladno je da je

nagib u vinogradu što manji kako bi mehanizacija mogla brzo i nesmetano prolaziti između

relativno uskih redova te kako pritom ne bi nastajale štete uslijed oštećenja armature. Zbog

veće mogućnosti uporabe i veće brzine prohoda mehanizacije u takvim uvjetima smanjuju se

i troškovi vinogradarske proizvodnje.

Masline će se zasaditi uz postojeću šetnicu (asfaltirani protupožarni put) koji se

proteže usporedo sa obalnom crtom. Sadnja maslina će se izvršiti sa obje strane ovog puta. S

jugozapadne (morske) strane posaditi će se dva reda maslina pri čemu raspon ovisi o širini

ravnijeg zemljišta budući da se nakon njega teren strmoglavo spušta prema moru. Sa

sjeverozapadne strane puta posaditi će se također dva reda maslina. Ove će masline

prvenstveno poslužiti u dekorativne i pejzažne svrhe, ali će njihovi plodovi poslužiti i za

proizvodnju ulja.

Nasadi smokava će biti smješteni nastavno na vinograde, na jugoistočnom dijelu

parcele.

Aromatično bilje će se uzgajati na mjestima gdje je parcela jako uska, budući da se ta

mjesta ne bi mogla iskoristiti za intenzivnu proizvodnju ostalih poljoprivrednih kultura. Na taj

će se način iskoristiti prostor koji bi u protivnom ostao zapušten.

Dva reda lavande zasadit će se i uz postojeći asfaltirani vatrogasni put s njegove

jugozapadne (morske) strane čija će svrha, osim za preradu, biti i dekorativna.


PROIZVODNJU

20

Uz proizvodne table nasada ostavljeno je osam metara prostora za okretanje strojeva

i prohod mehanizacije, a taj će prostor poslužiti i kao komunikacijska mreža kako bi se

izbjeglo kretanje poljoprivredne mehanizacije po asfaltiranim cestama, čija je izgradnja

predviđena na tom području.

Tablica 8: Struktura korištenja predmetnog zemljišta (u m

2)

Red. broj Namjena površina Predmetno zemljište -

k.č. 5556/8 Udio (%)

1 Vinograd 154.800 57%

2 Masline 31.200 12%

3 Smokve 9.500 4%

4 Aromatično bilje 30.800 11%

Ukupno efektivne površine pod kulturama 226.300 84%

5 Putovi u nasadima 35.527 13%

Ukupno zemljište u funkciji poljoprivredne proizvodnje 261.827 97%

6 Šetnica 7.800 3%

Sveukupno 269.627 100%

Ukupna površina predmetnog zemljišta iznosi 269.627 m2. Kada se govori o korištenju

predmetnog zemljišta treba razlikovati površinu u funkciji poljoprivredne proizvodnje i

efektivnu površinu pod poljoprivrednim kulturama, u što ne spadaju putovi u nasadima i

šetnica. Zemljište u funkciji poljoprivredne proizvodnje zauzima 26,18 ha ili 97% predmetnog

zemljišta, dok efektivna površina pod poljoprivrednim kulturama iznosi 22,63 ha odnosno

84% od ukupne površine predmetnog zemljišta.

Najveći udio u strukturi poljoprivrednih kultura namijeniti će se vinogradarskoj

proizvodnji - 15,48 ha, odnosno 57% površine predmetnog zemljišta, dok će se maslinarska

proizvodnja odvijati na 3,12 ha ili 12% njegove ukupne površine. Nasad smokava podignuti

će se na površini od 0,95 ha (4%), a aromatično bilje na 3,08 ha ili 11% od ukupne površine


U skladu s navedenom strukturom proizvodnog korištenja predmetnog zemljišta

izrađen je plan nabave i korištenja potrebne poljoprivredne mehanizacije, plan izgradnje

gospodarskih i pomoćnih objekata, plan nabave opreme za proizvodnju, preradu i doradu

poljoprivrednih proizvoda, kao i potrebna infrastruktura.


PROIZVODNJU

21

4.2. POLJOPRIVREDNA MEHANIZACIJA

Kako bi se program biljne proizvodnje na ukupnoj površini od 26,96 ha uspješno

realizirao, nositelj se mora opremiti svom potrebnom poljoprivrednom mehanizacijom i

priključcima. U postupku izbora vrste i količine pojedinih strojeva temeljno je bilo

udovoljavanje sljedećim kriterijima:

1. mogućnost provedbe propisane tehnologije obrade tla i uzgoja pojedinih

kultura;

2. krajnji obujam vinogradarske, maslinarske i proizvodnje aromatičnog bilja.

Slijedi kratki opis mehanizacije koju je potrebno nabaviti. Dio mehanizacije (npr.

traktori, kultivator, malčer, itd.) koristit će se za održavanje nekoliko poljoprivrednih kultura

(vinova loza, masline, smokve, itd.), kao i za prijevoz robe (npr. prikolica) i održavanje

pratećih površina (npr. malčer).

Dva traktora od 51 i 85 KS (tzv. vinogradari male širine) koji su pogodni za prolaz

između redova u vinogradu, s pogonom na sva četiri kotača i s pripadajućim priključcima,

obavljali bi operacije osnovne i dopunske obrade tla na vanjskim površinama. Osim toga,

služili bi i za prijevoz robe i repromaterijala i izvan kruga proizvodnje.

Kultivator s radnim organima u obliku pačjih nogu vukao bi traktor od 85 KS, a služio

bi za dopunsku obradu i održavanje površine u masliniku i vinogradu.

Malčer širine 1,6 m vukao bi traktor od 51 KS i služio bi za održavanje tratine u

masliniku te za drobljenje rozgve loze i ostataka granja masline nakon rezidbe.

Jednoosovinsku traktorsku prikolicu nosivosti oko dvije tone vukao bi traktor od 85

KS. Traktorska prikolica bila bi opremljena kiperom i hidrauličnim kočionim sistemom.

Prikolica takve nosivosti koristi se za prijevoz stajskog i mineralnog gnoja, komposta, biljnih

ostataka poslije berbe te za prijevoz većih količina razne robe i repromaterijala na relaciji u i

izvan kruga proizvodnje.

Vučeni atomizer od 635 litara služio bi isključivo za zaštitu od štetočinja u nasadima

loze i maslina, a vukao bi ga traktor od 85 KS.

Nošena traktorska prskalica s rezervoarom kapaciteta 400 litara služila bi za zaštitu

bilja od štetočinja tijekom vegetacije.

Budući da će u svrhu zaštite vinove loze od pepelnice biti potrebno provesti

zaprašivanje sumporom u prahu, nabavit će se sumporača zapremine 260 L.


PROIZVODNJU

22

U voćarstvu i vinogradarstvu u svrhu aplikacije mineralnog gnojiva u tlo uz

istovremeno prorahljivanje tla koristit će se podrivač s deponatorom mineralnog gnojiva

zapremine 500 L.

Za rasipanje granuliranog mineralnog gnoja koristio bi se nošeni rasipač mineralnog

gnoja s rotirajućim tanjurima kapaciteta spremnika 250 do 350 kg. Takav rasipač nosio bi

traktor od kojeg dobiva i pogon.

Za rasipanje stajskog gnoja služio bi vučeni rasipač s beskonačnom trakom za

potiskivanje gnoja i rotirajućim tanjurima koji ga rasipaju. Planira se nabavka rasipača

kapaciteta od 3 do 5 m3 gnoja.

Stroj za vršikanje vinove loze (za zelenu rezidbu) koristit će se isključivo u

vinogradarskoj proizvodnji za vršikanje mladica vinove loze tijekom vegetacije. On će biti

pogonjen od traktora snage 85 KS.

U svrhu obrade tla ispod trsova koristit će se priključak dekavejonez, koji ulazi među

trsove i obrađuje taj prostor.

Rezidba vinove loze obavljat će se ručnim baterijskim škarama za rezidbu, kojima se

rezidba znatno ubrzava i smanjuje se umor radnika.

Ručni motorni tresač koristiti će se isključivo za berbu ploda masline. Radi na principu

vibrirajućih prstiju koji tresu grančice masline s kojih se odvajaju plodovi i padaju na tlo.

Opslužuje ga jedan radnik.

Noževi i vinogradarske škare su alati koji služe za različite agrotehničke mjere

(rezidba, pinciranje, dekaptiranje) i berbu.

4.3. GOSPODARSKI OBJEKTI

U svrhu osnivanja uspješne poljoprivredne proizvodnje, u poslovnoj zoni izgradit će se

adekvatni gospodarski objekti, koji će uključivati vinski podrum, salu za degustaciju i prodaju

vina i ostalih poljoprivrednih proizvoda, komoru za čuvanje svježih smokava, liniju za

sortiranje, doradu i pakiranje smokava, sušaru za smokve i aromatično bilje s pakirnicom,

objekt za destiliranje aromatičnog bilja, garaže za poljoprivrednu mehanizaciju te skladišta

sirovina, repromaterijala i drugih poljoprivrednih proizvoda.


PROIZVODNJU

23

4.3.1. Vinski podrum

S ciljem prerade grožđa i proizvodnje vina izgradit će se vinski podrum upotpunjen sa

destilerijom za kominu, salom za degustaciju i prostorom za prodaju vina i destilata.

Proizvođač vina u postupku proizvodnje mora imati na raspolaganju (NN 96/03):

- odgovarajući prostor za prijem i preradu grožđa, proizvodnju, njegu i čuvanje vina

- odgovarajuću opremu

- odgovarajuću stručnu spremu.

U postupku proizvodnje vina pod odgovarajućim prostorijama podrazumijevaju se

prostorije za prijem i preradu grožđa, fermentaciju mošta i masulja, njegu, čuvanje i doradu

vina.

Proizvođač koji puni vino u boce mora imati poseban prostor za pranje boca i

punjenje vina u boce te poseban prostor za skladištenje. Prostorije objekta za proizvodnju

moraju udovoljavati sanitarno-tehničkim uvjetima propisanim posebnim propisima.

Uz vinski podrum planira se i izgradnja destilerije za vinsku kominu u kojoj će se

destilirati nusproizvodi u proizvodnji vina (komina crnih vina i fermentirani masulj bijelih

vina) kako bi se postigla maksimalna iskoristivost proizvodnje i time dodatno proširila

turističko prodajna ponuda proizvoda.

Od opreme u vinarskom podrumu planiraju se nabaviti muljače – runjače,

pneumatske preše, pumpa za masulj, pumpe za vino, inox tankovi, vinifikatori, flotator za

mošt, uređaji za hlađenje mošta i vina te kontrolu temperature, uređaj za inertni plin, filteri,

drvene bačve za dozrijevanje crnih vina, punilica vina, čepilica za boce, etiketirka, palete za

skladištenje boca i ostala potrebna oprema.

Budući da podrum namjerava otvoriti potrošačima u svrhu promidžbe i prodaje vina,

potrebno je raspolagati prostorom za degustaciju i prodaju vina. Kada je prostor za prodaju

vina u sklopu proizvodnog objekta, od njega mora biti fizički odvojen. U tom prostoru može

se vršiti i degustacija vina.

Sala za degustaciju je objekt u kojem se gostima pripremaju i poslužuju vina i/ili

ostala alkoholna pića i/ili naresci (suhomesnati proizvodi, sirevi i slično) koji se sljubljuju s tim

pićima i/ili namazi za najviše 50 osoba istodobno. Objekt mora raspolagati dovoljnim

količinama zdravstveno ispravne vode, biti priključen na javnu električnu mrežu, imati

osiguranu telefonsku vezu, električno osvjetljenje mora biti u svim prostorijama objekta,


PROIZVODNJU

24

ukoliko je objekt otvoren tijekom cijele godine on mora imati osigurano grijanje (ukoliko je

otvoren samo ljeti tada isto nije potrebno), komunalni i ostali otpad mora se redovito

odstranjivati iz objekta, potrebni su spremnici i koševi za otpatke od vatrootpornog

materijala, oprema i pribor u vrijeme kada se ne koriste moraju biti zaštićeni od prašine, gdje

je to moguće potrebno je osigurati pristup za osobe za invaliditetom, obavezan je sanitarni

čvor koji mora zadovoljavati zakonske minimume (N.N. 138/06 Pravilnik o pružanju

ugostiteljskih usluga u seljačkom domaćinstvu).

Vinski podrum, destilerija te sala za degustaciju i prodaju vina zbog vizualnog će

dojma biti smještene na ulazu u poslovnu zonu (na najeksponiranijem dijelu) te uz dio

poslovne zone gdje će cesta nastavljati u smjeru mora. Sala za degustaciju i prodaju biti će

smještena uz vinski podrum kako bi se uz samo kušanje i prodaju proizvoda moglo

organizirati i posjete podrumu.

4.3.2. Objekt za čuvanje i doradu poljoprivrednih proizvoda

Kako bi proizvodi dulje bili prisutni na tržištu što omogućuje bolju cijenu u periodu

kada svježih plodova nema potrebno je nabaviti komoru za čuvanje svježih plodova voća ili

povrća, u prvom redu smokava. Osim plasmana svježih proizvoda na tržište poljoprivredne

proizvode uz doradu moguće je plasirati kao sušene proizvode, đemove, sokove, rakije i

slično.

Čuvanje plodova u svježem stanju zahtjeva određene uvjete temperature i vlage

stoga je potrebno imati komoru s mogućnošću kontrole i prilagođavanja ovih uvjeta, kao i

mogućnošću kontroliranja atmosfere (plinova CO2, O2, N2) tzv. CA komore koje produžuju

vrijeme čuvanja svježih plodova. S obzirom na različitu dinamiku dozrijevanja i potrebe

čuvanja različitih vrsta plodova komora može biti iskorištena veći dio proizvodnog razdoblja.

Nakon berbe plodova smokve (a ubuduće i drugih vrsta voća ili povrća) potrebno je

sortirati proizvode na temelju krupnoće i kvalitete, a za tu namjenu potrebna je nabava linije

za sortiranje. Nakon sortiranja plodovi se dorađuju ili prerađuju (sušenje, džemovi,

marmelade, sokovi, rakije), a dio plodova najviše kakvoće se pakira u odgovarajuću ambalažu

i plasira na tržište. Pakiranje se može provoditi ručno, ali nabava linije za pakiranje ubrzava i

dugoročno pojeftinjuje proizvodni proces.


PROIZVODNJU

25

Sušenje voća, povrća i ljekovitog bilja je tehnološki proces kojim se iz tih

poljoprivrednih proizvoda uklanja veći dio vode, kako bi se omogućilo njihovo dugotrajno

čuvanje. U osušenim proizvodima znatno je usporena mikrobiološka aktivnost i ostali biološki

procesi, koji uzrokuju njihovo kvarenje. Na taj je način omogućeno čuvanje proizvoda na

sobnoj temperaturi kroz duži vremenski period. Zbog toga će se u sklopu objekta za čuvanje i

doradu poljoprivrednih proizvoda nalaziti sušara za sušenje voća, aromatičnog bilja, a

ubuduće moguće i raznog povrća. S obzirom na razinu proizvodnje, brzinu i kvalitetu sušenja

preporučuje se tunelski tip sušare koje mogu osušiti veće količine smokava i aromatičnog

bilja u kratkom periodu. S obzirom da su tunelske sušare u neprekidnoj proizvodnji (24

sata/dan) u procesu sušenja potrebno je osigurati trosmjenski rad. Prekidanje rada zbog

nedostatka sirovine, praznika ili ostalih zastoja u radu kod ovakvog tipa sušare je moguće, ali

nije preporučljivo. Kao energent za grijanje zraka može se osim zemnog plina koristiti i lož

ulje, a uz tehničku preinaku moguće je koristiti i drvo, drvenu sječku ili biomasu. Osim

sušenja poljoprivrednih proizvoda iz vlastitog uzgoja, odnosno s područja agrozone

Jadranovo, moguće je ponuditi uslugu sušenja i ostalim lokalnim poljoprivrednim

proizvođačima te sakupljačima aromatičnog i ljekovitog bilja.

Aromatično bilje može se destilirati u eterično ulje, a komina od prerade grožđa u

rakiju. Destilacija aromatičnog bilja provodi se vodenom parom, a ovakav način destilacije

pogodan je za relativno stabilna i u vodi slabo topljiva eterična ulja. Tijekom tog postupka

sastojci ulja prvobitno prisutni u biljci se promijene te dobivena ulja imaju nešto drugačiji

miris od sirovine. Destilacijski uređaj sastoji se od tri osnovna dijela: kotla za destilaciju,

kondenzatora i odjeljivača (florentinske boce). U florentinskoj boci odvaja se eterično ulje od

vode, a voda se može vratiti ponovno u kotao za destilaciju ili koristiti kao hidrolat u

farmaceutskoj industriji. Nakon destilacije sirovo ulje sadrži ostatke vode i mehaničkih

nečistoća. Mehaničke nečistoće se uklanjaju filtriranjem, a za dulje čuvanje (više od mjesec

dana) potrebno je ulja sušiti pomoću bezvodnog natrijevog-sulfata. Nakon filtriranja i sušenja

ulja se čuvaju u posudama bez prisutnosti kisika kako bi se spriječila oksidacija i narušavanje

kvalitete ulja.

Prostor u kojem će se nalaziti sušara, te prostorija s kotlom za destilaciju aromatičnog

bilja moraju biti odvojeni kako ne bi bila narušena kvaliteta konačnog proizvoda.


PROIZVODNJU

26

4.3.3. Garaže i skladišta

Prostori za skladištenje poljoprivredne mehanizacije bit će zajednički za sve

poljoprivredne kulture i nalazit će se na skrivenijem (stražnjem) dijelu poslovne zone kako ne

bi narušavali vizualni dojam turističke ponude poljoprivrednih proizvoda te kako bi

mehanizacija bila direktno povezana s poljoprivrednim površinama (odnosno kako traktori

prilikom odlaska na poljoprivredne površine ne bi trebali prolaziti ispred turističko-prodajnih

objekata). Mehanizacija potrebna za obavljanje potrebnih djelatnosti (za sve poljoprivredne

kulture) jednim dijelom će biti smještena u zatvorenim garažama, a dijelom u otvorenim

nadstrešnicama. Otvorene nadstrešnice za traktore i ostalu mehanizaciju nalaziti će se

unutar ograđenog područja (područje će biti omeđeno zidom), kako bi se time pružala veća

zaštita imovine.

Osim preradbenih, doradbenih i skladišnih objekata, potrebno je osigurati i prostore

za skladištenje gnojiva, sredstava za zaštitu bilja i goriva.

Prostor za čuvanje sredstava za zaštitu bilja

Sredstva za zaštitu bilja moguće je čuvati, primjenjivati i posjedovati sukladno prema

Pravilniku o uputama koji vrijedi za Republiku Hrvatsku (N.N. 135/08, 73/10, 55/12). Ne

preporučuje se čuvanje nepotrebnih količina sredstava za zaštitu bilja. Međutim, u slučaju

potrebe obaveza je osigurati posebnu prostoriju ili poseban ormar u prostoriji (pod ključem)

u kojem se spremaju sredstva. Prostoriju ili ormar u kojem se skladišti sredstva za zaštitu

bilja potrebno je odvojiti od hrane za životinje, predmeta opće uporabe, izvan dosega djece i

osoba koje nemaju dozvolu pristupa istima, a ovisno o skladištenim sredstvima prilagoditi

potrebne uvjete koji osiguravaju ispravnost sredstava (vlaga, temperatura, svjetlost,

prozračnost).

Sredstva za zaštitu bilja moraju biti posložena prema namjeni, primjerice fungicidi,

insekticidi itd. Veliki broj sredstava za zaštitu bilja može biti opasan za organizme koji žive u

vodi. Stoga na podu prostorije u kojima se ista skladište ne smije biti izravnog odvoda u

kanalizaciju, zidovi i podovi prostorija moraju biti lako perivi i otporni na opasne kemikalije.

Police, ormari, vitrine, radne površine i druga oprema koja služi za rukovanje sredstvima za

zaštitu bilja mora biti izrađena od otpornih i inertnih materijala koji ne upijaju sredstava i koji

se brzo i lako čiste. Nadalje, potrebno je osigurati određeni materijal za čišćenje (pijesak,


PROIZVODNJU

27

zemlja) u slučaju izlijevanja sredstava i spremnik (za prikupljanje istog) koji će se predati

nadležnoj tvrtki (dozvola za gospodarenje opasnim otpadom).

Prostorije za skladištenje sredstava za zaštitu bilja moguće je koristiti za privremeno

skladištenje otpada (prazne ambalaže, neiskorištena sredstva za zaštitu bilja, neispravna

sredstva za zaštitu bilja, sredstva za zaštitu bilja čiji je rok uporabe istekao). Nakon korištenja

sredstava za zaštitu bilja potrebno je prema uputama proizvođača, modelu kojeg donosi

CROCPA zbrinuti ambalažu (otpadna ambalaža sredstava za zaštitu bilja). Ambalažu je

potrebno pravilno isprati i zatim privremeno skladištiti na poljoprivrednom gospodarstvu do

godine dana. Skladištenje otpadne ambalaže provodi se na to predviđenim mjestima, a ona

mogu biti u sklopu prostorije koja sadrži sredstva za zaštitu bilja. Prikupljena se otpadna

ambalaža zatim odnosi na za to predviđene lokacije gdje proizvođač dalje istu zbrinjava

(Zakon o otpadu, N.N. 178/04 i 60/2008).

Skladištenje goriva

Poljoprivredna gospodarstva mogu skladištiti gorivo u spremnicima za čuvanje

pogonskog goriva pri čemu je značajno da se goriva čuvaju i upotrebljavaju oprezno kako bi

se smanjila mogućnost onečišćenja.

Minimalni tehnički zahtjevi za postavljanje spremnika za gorivo jesu (prema: „Načela

dobre poljoprivredne prakse“, Ministarstvo poljoprivrede, ribarstva i ruralnog turizma):

- Spremnik je potrebno postaviti u nepropusni bazen kojem je zapremina najmanje 110%

zapremine spremnika za gorivo, a svi dijelovi spremnika moraju biti unutar nepropusnog

bazena,

- dno i stijene bazena moraju biti izrađene od nepropusnog materijala te uz minimalno

održavanje izdržati nepropusnost 20 godina,

- udaljenost spremnika sa sigurnosnim bazenom ne smije biti manja od 10 m od najbliže

tekućice (potoka, rijeke ili izvora),

- spremnik i svi njegovi sastavni dijelovi moraju biti izvedeni tako da se mogu isprazniti

unutar sigurnosnog bazena, da se mogu zatvoriti i zaključati kad nisu u upotrebi te da

nisu dostupni djeci i neovlaštenim osobama,

- ako je u upotrebi fleksibilno crijevo za punjenje pogonskih strojeva, mora biti opremljeno

s automatskim ventilom za zatvaranje, na svom kraju,

- spremnici goriva moraju biti smješteni na mjestu gdje je najmanja opasnost od požara


PROIZVODNJU

28

- spremnik treba postaviti dalje od drenažnih i odvodnih cijevi i zaštititi ga od oštećenja

vozilima,

- ventili na spremniku moraju biti označeni, da se uvijek može vidjeti kad su zatvoreni ili

otvoreni,

- mjerač razine goriva mora biti zaštićen, smješten u zaštitnom bazenu i vidljiv,

- u blizini je potrebno imati pijesak ili neki drugi materijal koji može upiti nekontrolirano

proliveno gorivo,

- često treba provjeravati moguća oštećenja spremnika i opreme te zamijeniti oštećene

dijelove opreme,

- prekrivanjem spremnika za gorivo spriječit će se nekontrolirano skupljanje vode u

bazenu,

- pri punjenju spremnika gorivom poželjno je da bude prisutno više osoba radi bolje

kontrole,

- pri čišćenju potrebno je paziti da se gorivo ne razlije po okolišu,

- otpadno gorivo ne smije se odlagati u odvodne kanale, kanalizaciju i vodotoke jer će se

time onečisti voda i okoliš,

- otpadna goriva koja se ne mogu upotrijebiti moraju se odlagati u za to namijenjene

sabirne centre.

Skladištenje maziva

Otpadna maziva ulja iz poljoprivredne proizvodnje opasan su otpad te nepravilnim

odlaganjem otpadnih ulja zagađujemo okoliš. Pravilnikom o gospodarenju otpadnim uljima

(NN, 178/04 i 111/06) i Uredbom o kategorijama, vrstama i klasifikaciji otpada s katalogom

otpada i listom opasnog otpada (NN, 50/05) uređuje se način gospodarenja otpadnim

uljima, kojemu je cilj uspostavljanje sustava sakupljanja otpadnih ulja radi uporabe i/ili

zbrinjavanja, zaštite okoliša i zdravlja ljudi:

- posjednici otpadnih ulja dužni su osigurati skupljanje i privremeno skladištenje otpadnih

ulja nastalih njihovom djelatnošću,

- posjednik otpadnih ulja dužan je predati otpadna ulja ovlaštenom skupljaču otpadnih

ulja uz popunjeni prateći list

- izmjenu ulja u motorima, prijenosnicima snage i hidrauličnim sustavima potrebno je

obaviti na ravnom i čistom prostoru


PROIZVODNJU

29

- pod karter, mjenjač ili drugo mjesto izmjene ulja postavlja se plastična ili metalna

posuda koja će zadržati ulje koje može isteći iz posude u koju se ispušta rabljeno ulje

- ako se ulje razlije mora se koristiti pijesak ili drugi materijal (koji treba biti u neposrednoj

blizini izmjene ulja,

- zauljene krpe i prečistači ulja odlažu se u za to pripremljene nepropusne posude,

- za skupljanje otpadnog ulja koriste se posebne nepropusne posude.

Skladištenje gnojiva

Gnojiva mogu predstavljati značajan izvor onečišćenja površinskih i podzemnih voda

ako nisu pravilno uskladištena i primijenjena. Ukoliko je moguće preporuča se skladištenje

mineralnih gnojiva (i ostalih gnojiva općenito) na udaljenosti od najmanje 10 m od vodotoka,

odnosno 50 m od bušotina, bunara i slično. Gnojiva je preporučljivo skladištiti u zatvorenom

prostoru, ali gdje to nije moguće gnojiva je dozvoljeno skladištiti na otvorenom (prekriti

navlakom). Pri rukovanju gnojivom preporuča se pridržavati pravila dobre poljoprivredne

prakse koja uključuju i higijenske norme.

Gnojivo se skladišti podalje od izvora topline (sustavi za grijanje i sl.), pesticida,

kemikalija, ulja i zapaljivih materijala (spremnici goriva) koji mogu reagirati u doticaju sa

gnojivima. Preporuke za skladištenje gnojiva u zatvorenom:

- skladište bi trebalo biti prizemno i izgrađeno od lako nezapaljivih materijala (beton, cigla

ili čelik), dobro prozračno, pod ravne i jednolične površine (ukoliko je to moguće),

- skladištite bi trebalo biti na udaljenosti od najmanje 1m od streha i greda a u slučaju

uvrećanog gnojiva također od zidova i drugih slogova vreća,

- izbjegavati skladištenje različitih vrsta uvrećanog gnojiva u isti slog.

Preporuke za skladištenje gnojiva na otvorenom:

- gnojivo pohraniti na uzvišenoj, dobro izdreniranoj, izrazito suhoj i ravnoj površini (npr.

na paletama),

- sukladno preporuci proizvođača/dobavljača postaviti sloj praznih paleta na vrh sloga

prije postavljanja navlake kako biste spriječili propadanje proizvoda uslijed izloženosti

toplini.

- slogove prekriti navlakom koju se pričvrsti za paletu na podu da ih se zaštiti od trljanja i

trenja.


PROIZVODNJU

30

4.4. POLJOPRIVREDNA INFRASTRUKTURA

4.4.1. Prometnice

Površina na kojoj se planira poljoprivredna proizvodnja smještena je južno od državne

ceste D8 Rijeka-Zadar, u blizini mjesta Klanfari, a između naselja Jadranovo i Dramalj. Ova

komunikacija omogućava laku dostupnost poljoprivredne mehanizacije samoj lokaciji, što

predstavlja preduvjet za intenzivnu i rentabilnu poljoprivrednu proizvodnju.

Osim dobre povezanosti same lokacije s prometnicama u blizini, za obavljanje

agrotehničkih zahvata važna je i komunikacija unutar same poljoprivredne površine. Već je

realiziran protupožarni put, koji vodi od turističkog naselja Kačjak, prema Jadranovu i udaljen

je otprilike 160 m od mora i 650 m od državne ceste D8, te osim transportne ima i turističku

ulogu.

Komunikacija na poljoprivrednoj površini izuzetno je značajna, jer prometnice

omogućavaju dobru i laku manipulaciju mehanizacije i radne snage, te transport proizvoda

sa poljoprivredne površine. Zbog toga je potrebno prilikom planiranja proizvodnih površina

isplanirati komunikacije. Putovi trebaju pratiti veličinu i oblik proizvodne table, a preporučuje

se njihova širina od osam metara kako bi se nesmetano mogli odvijati agrotehnički zahvati na

parceli te odvoz i dovoz različitih materijala i plodova.

4.4.2. Sustav za navodnjavanje

U Hrvatskoj se navodnjava ukupno oko 5.960 hektara, što čini tek 0,3% ukupnih

obradivih površina, što je u usporedbi sa susjednim zemljama izuzetno malo (u Italiji se

navodnjava oko 600.000 ha, a u Mađarskoj oko 100.000 ha). Navodnjavanje je najviše

zastupljeno u mediteranskom području i to u dolini Neretve (49% od ukupnih navodnjavanih

površina), zatim oko Zadra i Biograda (32%) i Istri (1%).

Područje Crikvenice, u razdoblju intenzivne vegetacije, u pravilu oskudijeva vodom.

Da bi se dobili zadovoljavajući prinosi i kvaliteta plodova u vinogradarskoj, maslinarskoj,

voćarskoj pa i proizvodnji aromatičnog bilja mora se intervenirati navodnjavanjem. U

proizvodnji smokava pravilna distribucija oborina ima značajnu ulogu prilikom rasta plodova

jer ukoliko nakon sušnog perioda nastupi razdoblje s intenzivnijim oborinama dolazi do

pucanja plodova čime se gubi na kvaliteti. Zbog toga je navodnjavanje kao mjera važno i u

proizvodnji smokava. Količina vode i vrijeme intervencije ovisit će o oborinama tijekom


PROIZVODNJU

31

vegetacije. Osim količine i rasporeda oborina, pomanjkanje vode u tlu najčešće uzrokuje

struktura tla, što za posljedicu ima poremećen vodozračni režim u tlu. Prisutnost vode u tlu

treba biti ujednačena tijekom čitave vegetacije da u biljkama ne dolazi do “stresova” zbog

njezina pomanjkanja. Višegodišnjim nasadima je na području Crikvenice potreba za vodom

posebno izražena od travnja do rujna kada te kulture intenzivno rastu, cvjetaju i razvijaju

plodove. Upravo u tom razdoblju u našem je sredozemnom klimatu najsušnije razdoblje.

Nedostatak vlage u tlu posebno se nepovoljno odražava na tek zasađeno povrće i mlade

nasade višegodišnjeg bilja koje nemaju dovoljno razvijen korijenov sistem, pa već na samom

početku zaostaju u rastu. Stoga je nužno odabrati onaj sustav koji zahtijeva najmanji utrošak

energenata i najracionalnije distribuira vodu za navodnjavanje. Takvi su sustavi za

lokalizirano navodnjavanje (mikrorasprskivanje i kapanje). Ovakvi sustavi rade pod malim

tlakom (1-2 bara) i racionalno distribuiraju vodu u zoni korijena. Prednost razmatranog

terena je što se u njegovoj neposrednoj blizini preko puta magistrale nalazi velika

akumulacija iz koje će se razvesti vodovodna mreža do svake proizvodne table. Preporučuje

se za vrijeme čitavog biološkog ciklusa održavati 50 - 60%poljskog vodnog kapaciteta tla.

Najkvalitetnije navodnjavanje višegodišnjih nasada, kao što je ranije i spomenuto, je

lokalizirano navodnjavanje (kapanjem ili mikrorasprskivačima) koje je, uz to, pogodno za

područja u kojima nedostaje vode za navodnjavanje. Ovim načinom štedi se voda jer se

minimalnim količinama postižu maksimalni učinci pri uzgoju poljoprivrednih kultura.

Temeljno je načelo ove metode da voda iz sustava postavljenih plastičnih cijevi izlazi kroz

posebne kapaljke ili mikrorasprskivače koje su postavljene uzduž cijevi i kapanjem ili sitnim

rasprskivanjem vode vlaži tlo uz svaku biljku. Voda se dovodi do svake biljke i vlaži se manji

dio površine pa su gubici vode maleni ili ih uopće nema. Dodavanje je vode kontinuirano

(traje od 0 - 24 sata) ili povremeno (u određenim intervalima). To znači da je moguće

održavati vlažnost tla u aktivnoj zoni korijena svake biljke u blizini vrijednosti poljskog

vodnog kapaciteta (u optimalnom intervalu vlažnosti tla za uzgoj poljoprivrednih kultura).

Prednosti lokaliziranog navodnjavanja su:

- Lokalizirano navodnjavanje je prikladno za intenzivne kulture koje mogu podnijeti

ulaganja u takav sustav.

- Takvi sustavi štede energiju, trebaju malen tlak te troše malo vode i radne snage.


PROIZVODNJU

32

- Uz dodavanje vode mogu se dodavati i otopljena vodotopiva gnojiva, pa se uz

održavanje optimalne vlažnosti u tlu biljke istodobno efikasno i hrane.

- Znatno se manje pogoršavaju fizikalna svojstva tla, a neznatno se pojavljuje pokorica.

- Sustav lokaliziranog navodnjavanja automatski radi i moguća je efikasna kontrola s

pomoću elektronike.

- Manje su mogućnosti razvoja bolesti i štetnika (mikroklima manje pogoduje

bolestima, manje je ispiranje zaštitnih sredstava s biljaka).

- Moguće je ostvariti veliku točnost doziranja vode.

Nedostaci sustava lokaliziranog navodnjavanja su:

- Pojavljuje se začepljenje otvora na kapaljkama ili mikrorasprskivačima zbog

nakupljanja algi, željeznih i kalcijevih spojeva, pa takve kapaljke ili mikrorasprskivače

moramo zamijeniti novima.

- Instalacija cijevi sa kapaljkama ili mikrorasprskivačima otežava kretanje i rad strojeva i

osoblja.

- Često dijelove sustava oštećuju glodavci i nepažljivo radno osoblje.

- Vjetar otežava ravnomjernu raspodjelu vode kod navodnjavanja mikrorasprskivačima.

Uzimajući u obzir prirodne i tehničke uvijete na razmatranoj površini preporučuje se

postavljanje sistema za navodnjavanje kapanjem i mikrorasprskivačima.

Navodnjavanje kapanjem u prvom redu će se primijeniti kod onih kultura gdje to

dozvoljava agrotehnika i biologija uzgajanih vrsta. To je vinova loza i aromatično bilje

(lavanda i kadulja).

Mikrorasprskivači primjenjivati će se u navodnjavanju maslina i smokava.

Obzirom da je vinova loza osjetljiva na napad bolesti upotreba navodnjavanja

kapanjem bit će nužna. Na najniži red žice postavit će se višegodišnja polietilenska cijev s

kapaljkama koje će biti postavljene sa svake strane trsa (preporučeni kapacitet kapaljke 4

l/h). Na taj način će se vlažiti tlo lokalno tik uz trs što će poslužiti svrsi navodnjavanja, a

relativna vlaga zraka se neće značajnije povećati.

Na površini na kojoj se planira uzgoj lavande i kadulje također se planira na

svaki red, na tlo, postaviti višegodišnja polietilenska cijev s kapaljkama čiji će kapacitet i


PROIZVODNJU

33

razmak ovisit o uzgajanoj vrsti. Aromatično bilje uz šetnicu navodnjavat će se isto kao i na

proizvodnim tablama.

Kod uzgoja maslina uz šetnicu planira se lokalizirano navodnjavanje

mikrorasprskivačima koji su posebno prikladni na skeletoidnim i zatravljenim površinama jer

omogućuju ravnomjernu distribuciju vode po površini tla, posebno što maslinu ne napada

veliki broja biljnih bolesti. Višegodišnja polietilenska cijev s mikrorasprskivačima planira se

postaviti na žicu koja će biti postavljena na drvene stupove koji služe i kao potporanj stablu

masline. Rasprskivači će biti postavljeni sa svake strane stabla masline i bit će kapaciteta da

se navodnjava cijela površina ispod maslina (3 m u promjeru).

Smokva je također vrlo tolerantna kultura prema bolestima i štetnicima i iz tih razloga

kod nje će se isto planirati sustav navodnjavanja mikrorasprskivačima po istom principu kao i

kod maslina.

Sustav za navodnjavanje će se sastojati od glavnog cjevovoda, lateralnog cjevovoda,

glavnih i lateralnih ventila, vodomjera, raznih spojnih elemenata, kapaljki, mikrorasprskivača,

filtera, fertirigatora te automatskog programatora, što će se točno riješiti detaljnim planom

navodnjavanja. Osim navodnjavanja, ovim će se sustavom pomoću fertirigatora omogućiti i

prihrana uzgajanih kultura. Uz sustav za navodnjavanje dobro će biti postaviti i instrumente

za kontrolu vlažnosti tla (tenziometre) kako bi se racionalno koristila voda, te navodnjavalo

samo onda kad je to nužno potrebno. Sustav navodnjavanja najbolje će biti postaviti odmah

nakon sadnje ili u što kraćem roku od sadnje kod višegodišnjih kultura.


PROIZVODNJU

34

5. TEHNIČKO-TEHNOLOŠKI OPIS PROIZVODNJE POLJOPRIVREDNIH KULTURA

5.1. POLOŽAJ TERENA

Položaj terena za poljoprivrednu proizvodnju ima veliki značaj, jer uvelike korigira

uvjete šire klime, te uvjetuje organizaciju prostora poljoprivrednim kulturama i mogućnosti

primjene strojeva i cjelokupne infrastrukture. Iz tog razloga položaj terena je važan čimbenik

uspješnosti poljoprivredne proizvodnje. Položaj terena određuje reljef, ekspozicija, nagib i

izloženost vjetrovima. Zbog ograničenih zemljišnih površina, ponekad nismo u mogućnosti

imati sve gore navedene elemente u optimumu. Stoga smo prisiljeni da i nepovoljan položaj i

tlo prilagodimo zahtjevima uzgoja poljoprivrednih kultura (podizanjem vjetrozaštitnih

pojaseva, melioracijom tla, odvodnjom, navodnjavanjem i sličnim agrotehničkim zahvatima).

Razmatrano zemljište agrozona Jadranovo na kojem se planira zasnivati poljoprivredna

proizvodnja, sa sjeveroistočne strane zaklonjeno je brdom a sa svoje jugozapadne strane

otvoreno je prema moru. Teren je u tom pravcu i nagnut i završava vrlo strmo prema moru.

Jugozapadna ekspozicija je dobra za poljoprivrednu proizvodnju obzirom na osvijetljenost i

osunčanost, a što je preduvjet za dobivanje proizvoda visoke kvalitete. Shodno nagibu terena

planirat će se sadnja višegodišnjih kultura, smjer redova i agrotehnika. Sa svoje

sjeverozapadne i jugoistočne strane teren se nadovezuje na stambena naselja.

Ograničavajući faktori za poljoprivrednu proizvodnju uz stjenovitost na cijeloj površini

te jaču nagnutost terena na sjeveroistočnom dijelu i strmost na jugozapadnom dijelu parcele

mogu biti i jaki udari vjetra (bura i jugo) koji se pojavljuju na ovom području. Ove nedostatke

morat će se otkloniti u pripremi terena što neće značajnije utjecati na primjenu tehnologije

prilagođene ovim uvjetima gospodarenja, ali će značajnije povećati troškove podizanja

nasada.

5.2. MELIORATIVNI ZAHVATI NA ZEMLJIŠTU

Privođenje kulturi do sada nezamislivog prostora za poljoprivrednu proizvodnju

kakav je predmetni teren je dugotrajan, mukotrpan i skup posao. Višegodišnje kulture koje

se na ovom prostoru planiraju uzgajati, a koje su po svom načinu života i zahtjevima za

osiguranje optimalne i redovite rodnosti vrlo osjetljive, puni rod donose tek poslije nekoliko

godina uzgoja, pa eventualni promašaji na početku uzgoja skupo se plaćaju. Iz tih razloga


PROIZVODNJU

35

nužno je, kao preduvjet dobrih i stabilnih uroda, dobro isplanirati i izvesti pripremne radove

za podizanje novih nasada višegodišnjih vrsta.

Za privođenje predmetnog zemljišta kulturi nužno će biti na cijeloj površini,

namijenjenoj poljoprivrednoj proizvodnji, provesti odgovarajuće meliorativne mjere kojima

je cilj dobivanje obradivih površina prihvatljivih fizikalnih i kemijskih svojstava tla. Te su

mjere kompleksne naravi, a uključuju agromelioracijske (dubinsko drobljenje stijena,

ravnanje terena, navažanje zemlje kalcizacija, humizacija, meliorativna gnojidba,) i

hidromelioracijske zahvate (obrana od bujičnih voda, osnovna i detaljna odvodnja).

Navedenim mjerama osiguravaju se optimalni uvjeti za uzgoj višegodišnjih kultura. Intenzitet

humizacije (unošenje organskog gnoja), kao i melioracijske gnojidbe (mineralna fosforna i

kalijeva gnojiva), neće se moći točno predvidjeti bez analize tla. Općenito, tlo za uzgoj

višegodišnjih kultura treba sadržavati barem 10 mg P2O5 i 20 mg K2O u 100 g tla što nije

moguće očekivati na predmetnoj lokaciji pa će biti potrebno više godina redovite i intenzivne

gnojidbe da se dostigne ta razina.

Kompleksni meliorativni zahvati su neophodni i zbog činjenice da se predmetno

zemljište, izrazito neravnog reljefa zaraslog makijom, sastoji od vrlo kamenitog i stjenovitog

terena koje u prirodnom stanju nije pogodno za poljoprivrednu proizvodnju. Stoga je u ovom

slučaju neophodno radikalno zadiranje u prostor što će dovesti do značajnije promjene

izgleda cijelog terena. Zbog veličine predmetnog zemljišta i želje naručitelja studije za

uzgojem više poljoprivrednih kultura nužno će biti kompleksno uređenje predmetnog

poljoprivrednog proizvodnog prostora. To podrazumijeva provesti mjere konsolidacije

zemljišta – čime će se isplanirati proizvodne table na način da budu pravilnog oblika uz

istodobnu izgradnju infrastrukture (kanalske i putne mreže, izgradnju gospodarskih

objekata), što sve može znatno utjecati na gospodarsku učinkovitost poljoprivredne

proizvodnje.

5.2.1. Čišćenje i priprema terena

Osnovni preduvjet za uspjeh u poljoprivrednoj proizvodnji je dobro pripremljeno tlo

za sadnju. Priprema tla treba ispuniti nekoliko važnih uvjeta:

- da se tlo očisti od svih ostataka raslinja s obzirom da mogu smetati prilikom uređenja

zemljišta;


PROIZVODNJU

36

- da se tlo očisti od većih stršećih dijelova skeleta i stijena - poravna;

- da se tlo razrahli na dubinu zakorjenjavanja, kako bi se dublji slojevi mogli zračiti, te da se

omogući što bolje i dublje zadržavanje vlage;

- da se u tlo unesu stalne zalihe fosfora i kalija, te organskog gnojiva, tako da se čestice

gnojiva rasporede po cijeloj dubini tla;

- da se u cjelini dobije što dublji sloj za nesmetan razvoj korijena na cijeloj površini tla,

posebno da se uspostave mikrobiološki procesi.

Obzirom da je predmetno zemljište obraslo niskom šumskom zajednicom

bjelograba i hrasta crnike te makijom, priprema tla mora odstupati od uobičajene prakse.

Naime, na spomenutom terenu najprije će se pristupiti čišćenju terena od prirodne

vegetacije, zemljanim radovima (ravnanju terena i drobljenju stijena), meliorativnoj gnojidbi,

planiranju tabli za pojedine kulture te planiranju sadnje i eventualnom kopanju sadnih jama

za višegodišnje nasade, ako se provodi ručna sadnja.

Navedene radnje su najteži i najskuplji poslovi oko pokretanja ove složene

proizvodnje jer se pri ovim poslovima osim velikog utroška ljudskog rada koristi i teška

mehanizacija (bageri, snažni traktori s raznim priključcima itd.).

Na spomenutoj površini nužno će biti ukloniti (iskrčiti) postojeća stabla, sitno drveće

i grmlje. Kod krčenja nije nužno odstraniti korijenje obzirom da će ono biti samljeveno

prilikom drobljenja kamenja teškim malčerima i tako poslužiti kao organsko gnojivo.

Za ove radnje nužna će biti upotreba motornih pila, teških malčera i bagera, kao i

traktora s prikolicom za odvoz krupnijeg drva i eventualno izvađenih panjeva. Motorna pila

koristiti će se za piljenje postojećih debljih stabala koje će bager srušiti. Za krčenje grmlja i

makije (površinsko malčiranje) vrlo dobro će poslužiti i teški malčeri kojima se drvenasta

masa usitni, a kasnije ju je moguće unijeti u svrhu organske gnojidbe.

5.2.2. Zemljani radovi

Zemljane radove najbolje je provoditi u sušnom dijelu godine (kraj ljeta) na terenima

gdje prevladava tlo kao supstrat, međutim za predmetno zemljište to nije toliko bitno

obzirom na njegovu stjenovitost tako da je uređenje zemljišta moguće gotovo cijele godine.

Nakon čišćenja terena od vegetacije pristupa se grubom ravnanju površine tako da

se uklanjaju sve depresije i izbočine, odnosno korigira se nepravilnost reljefa. Teškim


PROIZVODNJU

37

bagerom skidaju se dijelovi kamena i stijena koji strše na način da se pikamiraju ili drobe

„korpom“ bagera. Dobiveni materijal služi za popunjavanje različitih depresija i udubina kao i

za smanjenje nagiba parcela odnosno za eventualno pravljenje terasa, a višak se odvozi

kamionima i deponira na rub parcela. Višak materijala može poslužiti za različite namjene

(nasipavanje putova ili različitih udubina, dobivanju šljunka, tampona za ceste itd.). Ravna

površina terena je preduvjet za dobru pripremu zemljišta što će osigurati nasadima da budu

ujednačeni rastom i kvalitetom. Ujedno na taj način sprječavamo i zadržavanje vode koja u

depresijama može ozbiljno narušiti rast uzgajanog bilja.

Na terenu čiji nagib onemogućava provođenje agrotehničkih mjera mora se

pristupiti izradi terasa. To su tereni koji imaju preko 15% nagiba. Područje na kojem će se

eventualno morati raditi terase je sjeveroistočni dio parcele neposredno ispod magistralne

ceste. Potreba za terasama će se utvrditi tek kad se ukloni makija sa tog područja i dobije

bolji uvid u konfiguraciju terena. Izrada terasa iziskuje osobit oprez kod rada bagerom zbog

nejednolikog nagiba na parceli. Općenito kod izrade terasa bagerom se ugrubo napravi

terasa i prema njoj se dalje ravnaju ostale terase. Preporučuje se da se ove operacije počinju

izvoditi od donjeg dijela parcele prema gornjem čime se smanjuje mogućnost prevrtanja

strojeva. Prilikom ovih radnji pokupi se i odveze eventualni suvišak kamenja sa parcele, a

površina terase se poravna. Širina terase ovisit će o nagibu, što je nagib veći terasa će biti uža

i obrnuto, a što će utjecati i na razmak sadnje maslina. Nakon što je teren ovako pripremljen

pristupa se daljnjoj obradi terasa kao i na ostalim površinama gdje nisu potrebne terase.

Izvedbenim projektom rješavaju se detalji oko izrade terasa.

Nakon što se parcela grubo poravnala pristupa se obradi tla strojem za usitnjavanje

kamenja, stijena i korijena tzv. freze za kamenje tj. teške drobilice. Zahvat ovog stroja za

višegodišnje nasade u jednom prohodu iznosi oko 40 cm dubine, a frakcije razbijene stijene

do maksimalno nekoliko cm u promjeru, s time da gornji sloj bude fine strukture. Da bi se

dodatno fino poravnao teren nakon toga se koristi „greder“ koji u potpunosti poravna

neravnine na parceli koja je tada spremna za planiranje. To je važno, uz gore navedeno, da bi

se osiguralo ravnomjerno vlaženje i otjecanje suvišnih voda, te otklonile poteškoće za

primjenu mehanizacije.


PROIZVODNJU

38

Planiranje terena ima izuzetnu važnost jer se nakon finog ravnanja izvode

proizvodne table, putovi, odvodi oborinskih voda i slično, što se detaljnije razrađuje

izvedbenim projektom.

Planirani glavni putovi će se asfaltirati za lakše kretanje i komuniciranje strojevima i

prijevoznim sredstvima na proizvodnoj površini, povezivanju s industrijskom zonom i

magistralom te naseljima Dramalj i Jadranovo. Planiraju se dva asfaltirana pravca i to put od

magistrale prema industrijskoj zoni i dalje na cestu s kojom se spaja okomito a koja će

presijecati katastarsku česticu 5556/1 na dva dijela i povezivati naselja Dramalj i Jadranovo.

Između ovih asfaltiranih putova planirati će se proizvodne table koje će biti omeđene

neasfaltiranim putovima. Uz rubove asfaltiranih putova planirat će se odvodni kanali za

oborinske vode.

Sljedeća faza u daljnjoj pripremi terena za višegodišnje kulture je provesti

meliorativnu gnojidbu stajskim i mineralnim gnojivom širom po cijeloj površini, na bazi

pedološke analize tla. Nakon toga pristupa se finoj obradi terena ponovo sa drobilicom

kamenja koja usitnjava ostatke kamenja i korijenja koji su zaostali nakon prethodnih

operacija obrade te unosi aplicirano gnojivo za meliorativnu gnojidbu u dublje slojeve. Ovo

drugo frezanje terena omogućava da se tlo obradi na punu dubinu od 60 cm. Na taj način

kamenje se dodatno usitni do maksimalne dimenzije pijeska, što je prihvatljivo u

poljoprivrednoj proizvodnji. Nakon toga preporučuje se dodatno poravnati teren

tanjuračama zbog brazdi koje je napravila freza za drobljenje kamenja. Tako pripremljen

teren spreman je za sadnju poljoprivrednih kultura.

Prostor koji se nalazi između protupožarnog puta (šetnice) i mora obzirom na

njegovu širinu na pojedinim mjestima, neće se privoditi intenzivnoj poljoprivrednoj

proizvodnji. Naime prostor širine 2 metra od ruba litice će se nakon skidanja vegetacije samo

grubo poravnati bagerima. Prostor 2 metra od ruba litice do ruba protupožarnog puta

obradit će se kao i prethodno opisan i pripremit za sadnju masline i lavande. Rub litice

ogradit će se žičanom ogradom

5.2.3. Meliorativna gnojidba

Meliorativna gnojidba vrši se u cilju povećanja plodnosti tla, a provodi se unošenjem

mineralnih gnojiva u sve slojeve tla sa svrhom osiguranja stalne zalihe fosfora i kalija.


PROIZVODNJU

39

Količina gnojiva koju je potrebno unijeti u tlo, radi zaliha, određuje se na temelju pedoloških

analiza koje će se napraviti nakon dubinskog drobljenja na 40 cm. Kod izračuna bilance

hraniva u obzir treba uzeti izuzetnu kamenitost predmetnog terena. Prilikom meliorativne

gnojidbe primjenjuju se mineralna gnojiva koja u svom sastavu imaju veći postotak kalija i

fosfora kako bi se rezerve ovih glavnih makroelemenata ravnomjerno rasporedile u svim

slojevima tla. Stoga je njihovo dodavanje neophodno baš prilikom dubinske obrade tla, jer je

tada jedina mogućnost da se ona unesu u dublje slojeve. Uobičajeno je da se po hektaru

površine tla prije meliorativne obrade (u ovom slučaju finog usitnjavanja kamenja

specijalnim frezama na 60 cm) razbaca po cijeloj površini od 2 – 3 t mineralnih gnojiva

najbolje formulacije gdje su fosfor i kalij najviše zastupljeni. Razumije se da količina gnojiva

treba biti usklađena sa stanjem opskrbljenosti tla hranivima. Pretpostavlja se da je tlo na

razmatranoj lokaciji siromašno hranivima pa će se količine gnojiva za meliorativnu gnojidbu

vjerojatno morati povećati ili će se nakon sadnje višegodišnjih kultura u prvim godinama

dodavati nešto više gnojiva nego što je to uobičajeno. Za meliorativnu gnojidbu preporučuje

se fosfor netopiv u vodi u slučaju da je tlo kiselije, odnosno, topiv u vodi ako je tlo neutralne

reakcije. Kalij se preporučuje dodavati u obliku kalijevog sulfata.

Obzirom da na spomenutoj lokaciji nalazimo kamenjar, usporedno s mineralnom

gnojidbom obavezno je izvršiti i gnojidbu stajskim gnojem (organska gnojidba) kojoj se mora

posvetiti izuzetna pozornost. Pozitivni efekti organske tvari su svima poznati. Dodavanjem

organskog gnoja povećava se kohezija između čestica tla, poboljšava struktura, regulira

pH, aktivira mikrobiološku aktivnost i pomaže asimilaciji ostalih hranivih elemenata koji

se nalaze u tlu. Raspadanjem organske tvari hranivi elementi kao što su dušik, fosfor, kalij s

mnogo drugih mikroelemenata postaju pristupačniji biljci. Iz tih razloga preporučuje se

dodati 40-45 t/ha zrelog stajskog gnoja.

Meliorativnom gnojidbom nastojati ćemo podići razinu opskrbljenosti hranivima

vrijednostima koje su prije spomenute.

5.2.4. Ostali zahvati na uređivanju zemljišta

Osim planiranja samog terena i izvođenja komunikacija (putova) na lokaciji je

potrebno isplanirati oborinske kanale koji će prikupljati oborinske vode i sprečavati


PROIZVODNJU

40

intenzivniju pojavu bujica koje uzrokuju vodenu eroziju i gubitak vrijednog poljoprivrednog

tla. S obzirom na zadaću melioracijske odvodne kanale dijelimo na:

1. kanal I. reda ili glavni odvodni kanal - zadaća mu je preuzimanje slivnih voda

odvodnog područja i provođenje do glavnog recipijenta.

2. kanale II. i III. reda ili sabirne kanale - osnovna zadaća im je sakupljanje vode iz kanala

nižeg reda (III. ili IV.) i provođenje do kanala višeg reda (I.)

3. kanale IV. reda ili detaljne kanale -osnovna zadaća im je sakupljanje površinske i

drenirane podzemne vode te njeno provođenje do kanala višeg reda (III. i II.)

Detaljne oborinske kanale potrebno je iskopati okomito na pad terena uz stranu

komunikacije (makadamski ili asfaltirani put) koja se nalazi uz nagnuti dio terena s kojeg

otječe oborinska voda. Sabirni kanali prikupljaju oborinske vode iz detaljnih kanala i provode

ju do glavnih kanala, a iskopani su u smjeru nagiba terena. Dno i pokose kanala potrebno je

urediti kako bi se spriječila erozija i osigurala stabilnost kanala, te omogućila njegova

funkcija. Zaštita dna i pokosa može se provesti oblaganjem materijalima (kamen, beton,

sintetički materijali) ili zatravljivanjem. Zbog veće količine kamena na lokalitetu, te estetske

uloge preporuča se oblaganje odvodnih kanala kamenom.

Poseban problem u poljoprivrednoj proizvodnji predstavljaju jaki i hladni vjetrovi koji,

osim što uzrokuju mehaničko oštećenje biljaka, dodatno snižavaju temperaturu zraka i

dovode do smrzavanja dijelova ili cijelih biljaka. Pored hladnih vjetrova problem

predstavljaju i suhi vjetrovi koji ubrzavaju evaporaciju, odnosno gubitak vode u obliku

vodene pare iz tla. Osim evaporacije povećana je i transpiracija pa u takvim uvjetima osim

sušenja tla dolazi i gubitka vode iz biljaka, a u ekstremnijim slučajevima i venuća. Kako bi se

spriječio negativan utjecaj vjetra na lokalitetu je potrebno podići vjetrozaštitne pojaseve koji

ublažavaju jake udare i prodor hladnog zraka u nasad, te sprečavaju jače isušivanje tla i

biljaka uzrokovano suhim vjetrovima. Vjetrozaštitni pojasevi mijenjaju smjer i brzinu vjetra, a

podižu se na gornjim rubnim dijelovima iznad nasada vinograda i smokava. Na ovaj je način

na cijeloj površini pod poljoprivrednim kulturama smanjen negativni utjecaj vjetra. Sadnja

stabala za vjetrozaštitni pojas provodi se na razmak 4 m između stabala okomito na smjer

puhanja dominantnog vjetra i to zimzelenim biljkama guste krošnje, a moguća je i gradnja

vjetrozaštitnih pojaseva upotrebom različitih materijala (kamen, drvna građa, plastika,

beton). Na predmetnoj lokaciji preporuča se podiči vjetrozaštitni pojas sadnjom visokih


PROIZVODNJU

41

stabala guste krošnje (npr. čempres, tuja). Podizanje vjetorzaštitnog pojasa preporučljivo je

izvesti prije podizanja proizvodnih nasada kako bi biljke koje ga čine stvorile odgovarajuću

krošnju i dobro se ukorijenile u tlu.

5.3. VINOGRADARSKO-VINARSKA PROIZVODNJA

5.3.1. Podizanje nasada

Vinova je loza višegodišnja kultura koja se u uvjetima intenzivne proizvodnje može

uzgajati do 30 i više godina. Kako bi se osigurali povoljni uvjeti razvoja trsova u novim

nasadima potrebno je pri podizanju nasada osigurati što kvalitetnije uvjete za razvoj

podzemnog i nadzemnog dijela trsa. Priprema terena se sastoji iz uređenja proizvodnog

prostora (krčenje, ravnanje terena) te popravka svojstava tla (meliorativna gnojidba,

rigolanje). Nakon završene pripreme terena za sadnju vinograda pristupa se izboru sorata,

izradi plana sadnje sorata u prostoru te iskolčavanju tabli i putova.

5.3.1.1. Iskolčavanje tabli i putova

Organizacija zemljišnog terena budućeg vinograda osigurava funkcionalnost svih

objekata i radnih procesa. Dobrom organizacijom terena omogućujemo potpunu primjenu

mehanizacije u vinogradu, obavljanje tretiranja sredstvima za zaštitu bilja, provođenje

ampelotehničkih zahvata, brzu i ekonomičnu berbu grožđa i ostalo.

Konfiguracija terena ovisi o veličini nasada, razmještaju pratećih objekata, blizini i

kapacitetu proizvodnih prostora, opskrbi vodom, vezi s prometnicama višeg stupnja te

razmještaju sorti. Oblik i veličina tabli ovisi o samoj konfiguraciji terena, a pri tome su širina i

dužina table varijabilni. Optimalna širina table je 100 – 130 metara (zbog obavljanja različitih

radnji u vegetaciji) i ona ujedno predstavlja širinu reda, dok je dužina table u teoriji

neograničena. Preporučuje se oblik table koji je približno pravokutnog ili kvadratnog oblika.

Optimalni odnos dužine naspram širine table iznosi 1:2 ili 1:3.

Putovi se moraju sastojati iz glavnog i sporednih putova. Glavni je put u većim

nasadima najčešće veće širine kako bi se omogućio prolaz većeg broja vozila, odnosno prolaz

za vrijeme oborina. Sporedni se putovi izvode okomito na glavni put a usporedno sa smjerom

redova.


PROIZVODNJU

42

Pravilan razmještaj sorti u većim nasadima temelji se na osnovi fizioloških osobina

samih sorata. Sorte koje iziskuju više sunca i topline za potpuno dozrijevanje i postizanje

visoke kvalitete grožđa (u prvom redu crne sorte koje kasnije dozrijevanju) sade se na

povoljnijim položajima, koji su južne ekspozicije i blage inklinacije, dok se manje zahtjevne

sorte (obično bijele sorte ranijeg dozrijevanja) mogu saditi i na manje povoljnim

mikrolokacijama.

5.3.1.2. Smjer redova

Redovi će u prostoru biti orijentirani u smjeru sjeveroistok-jugozapad, što odgovara

okomitoj okrenutosti u odnosu na postojeći vatrogasni put. Nekoliko je razloga takve

okrenutosti redova. Jedan od razloga je izloženost ovog položaja buri. Naime, kako bi redovi

ublažili udare vjetra, zakrenuli mu smjer i samim time ga usporili, idealno je da su redovi

blago okrenuti u odnosu na prevladavajući smjer vjetra, što će ovdje biti slučaj. Kad bi redovi

bili postavljeni okomito na smjer puhanja bure postojala bi mogućnost nastanka velikih šteta

uslijed loma mladica na proljeće dok su mladice još neodrvenjele (zbog prevelikog otpora

kojeg bi redovi tada činili), a kad bi redovi bili postavljeni u smjeru puhanja bure tada bi

vjetar nesmetano prolazio kroz nasad, zadržavao jačinu i tako činio štetu u vinogradu (lom

mladica i jača transpiracija, odnosno veći gubitak vode). Nadalje, zakrenutost redova u

smjeru sjeveroistok-jugozapad povoljna je za kvalitetu grožđa, budući da je u tom slučaju

grožđe zaštićeno od sunca u najtoplijem dijelu dana (u ranim poslijepodnevnim satima) te se

tako smanjuju štete od opekotina grozdova, koje smanjuju i prinos i kvalitetu grožđa.

5.3.1.3. Izbor sorte i podloge

Sorte koje će se saditi na vinogradarskim površinama su sljedeće:

- Bijele sorte: Chardonnay, Žlahtina, Malvazija istarska, Muškat žuti, Sauvignon bijeli i

Pinot sivi

- Crne sorte: Sansigot, Syrah, Merlot, Teran i Cabernet Sauvignon,

Podloga koja će se koristiti je 110R.

Budući da će se vina proizvedena na predmetnoj površini u najvećoj mjeri plasirati na

lokalnom tržištu tijekom ljetnih mjeseci (za vrijeme trajanja turističke sezone), naglasak u

proizvodnji bit će na bijelim sortama, budući da one za razliku od crnih sorata daju laganija,


PROIZVODNJU

43

svježija vina, koja se tijekom toplih ljetnih mjeseci jednostavnije i u značajnijoj mjeri

konzumiraju.

Od ukupne površine pod vinogradima, koja iznosi 15,48 ha bijele će sorte biti

zastupljene na približno 70% površine, odnosno na 10,84 hektara, dok će crne sorte biti

zastupljene na približno 30% površine, odnosno na 4,64 hektara.

Tablica 9: Udio i površine bijelih i crnih sorata u nasadu

Udio Površina

Bijele sorte 70% 10,84 ha

Crne sorte 30% 4,64 ha

Ukupno 100% 15,48 ha

Od bijelih sorata najzastupljenija će biti sorta Chardonnay (30% površina pod bijelim

sortama) kao francuska sorta poznata po visokoj kvaliteti vina, a slijedi Žlahtina (25%) kao

autohtona sorta kvarnerskog područja. Malvazija istarska kao cijenjena autohtona sorta

susjednog istarskog područja će biti zastupljena na 15% površina, jednako kao i Muškat žuti,

koji će se posaditi u svrhu proizvodnje desertnih i aromatičnih vina. U manjoj mjeri će biti

zastupljene i sorte Sauvignon bijeli (10%) i Pinot sivi (5%) zahvaljujući izraženoj finoći mirisa i

visokoj kvaliteti vina koju ove sorte postižu.

Tablica 10: Udio i površine pojedenih bijelih sorata u odnosu na ukupnu površinu pod bijelim sortama

Sorta Udio Površina

Chardonnay 30% 3,25 ha

Žlahtina 25% 2,71 ha

Malvazija istarska 15% 1,63 ha

Muškat žuti 15% 1,63 ha

Sauvignon bijeli 10% 1,08 ha

Pinot sivi 5% 0,54 ha

Ukupno 100% 10,84 ha

Od crnih sorata dominirati će autohtona sorta kvarnerskog područja Sansigot (45%

površina pod crnim sortama) kao jedna od najinteresantnijih crnih sorata vinogradarske

podregije Hrvatsko primorje, koja zaslužuje daljnje širenje u proizvodnji na tom području

zahvaljujući izvrsnim rezultatima koje postiže posljednjih godina. Slijedi je svjetski poznata

sorta Syrah (30%) budući da ova francuska sorta postiže vrlo dobre rezultate u


PROIZVODNJU

44

vinogradarskoj regiji Primorska Hrvatska. U manjoj mjeri će biti zastupljene i sorte Merlot

(10%), Teran (10%) i Cabernet Sauvignon (5%). Merlot i Cabernet Sauvignon će biti posađene

zahvaljujući visokoj kvaliteti vina koju postižu i u svrhu eventualne proizvodnje klasične

bordoške kupaže, a Teran će biti posađen zahvaljujući tome što je autohtona hrvatska sorta i

u susjednoj Istri uz pravilan uzgoj postiže vrlo dobre rezultate.

Tablica 11: Udio i površine pojedenih crnih sorata u odnosu na ukupnu površinu pod crnim sortama

Sorte Udio Površina

Sansigot 45% 2,09 ha

Syrah 30% 1,39 ha

Merlot 10% 0,46 ha

Teran 10% 0,46 ha

Cabernet Sauvignon 5% 0,23 ha

Ukupno 100% 4,64 ha

Podloga koja će se koristiti je Vitis berlandieri x Vitis rupestris 110 Richter (110R)

budući da ima visoku otpornost na sušu pa je samim time prikladna za uzgoj u krševitim

uvjetima, gdje je priprema terena izvedena mljevenjem kamena te pored toga postiže dobre

rezultate po pitanju prinosa i dozrijevanja grožđa.

5.3.1.4. Sadnja cijepova

Pripreme za sadnju podrazumijevaju nabavu loznog sadnog materijala, mineralnog

gnojiva te određivanje razmaka sadnje i označavanje sadnih mjesta. Kod određivanja

razmaka sadnje potrebno je voditi računa da se osigura nesmetani rad mehanizacije te da se

dobije dovoljno veliki broj trsova po jedinici površine, a samim time i rodnih pupova, što je

preduvjet postizanja dobrih prinosa grožđa visoke kvalitete. Primijenjeni razmak sadnje ovisi

o klimatskim uvjetima, konfiguraciji terena (položaj, reljef, ekspozicija), bujnosti podloge i

plemke, uzgojnom obliku, naslonu, raspoloživoj mehanizaciji, načinu obrade tla i ostalim

zahvatima u vinogradu. Razmak sadnje na predmetnoj površini biti će 2,50 x 0,80 m. Time se

postiže sklop od 5000 trsova po hektaru efektivne površine. Za proizvodnju kvalitetnih vina s

oznakom kontroliranoga zemljopisnog podrijetla prinos po hektaru u vinogradarskoj zoni C2

(gdje pripada podregija Hrvatsko primorje) može iznositi maksimalno 12000 kg po hektaru.

To znači da s obzirom na razmake sadnje u ovom slučaju prinos po trsu može iznositi


PROIZVODNJU

45

maksimalno 2,40 kg. Kad vinograd bude u punom rodu planira se da će se prinos na

predmetnoj površini kretati oko 2,20 kg po trsu, odnosno 11000 kg po hektaru, čime se

omogućuje proizvodnja vrhunskih vina.

Nakon što je tlo potpuno pripremljeno za sadnju pristupa se razmjeravanju terena.

Razmjeravanjem se određuje stalni raspored trsova koji će biti predviđen planom sadnje.

Razmjeravanje redova obavljat će se uz pomoć geodetskih instrumenata (teodolit) i

priručnih pomagala (žica, užad kolčići itd.) namijenjenih za tu svrhu. Mjesta u redu gdje će

biti posađene sadnice označit će se pripremljenim drvenim kolcima. Za sadnju se preporuča

certificirani sadni materijal koji osigurava sanitarnu ispravnost (odsutnost gospodarski

signifikantnih štetočinja). Sadnja na velikim površinama preporuča se gotovim prvoklasnim

cjepovima.

Vinogradi će se saditi strojno, pomoću traktorske sadilice. Sadnja će se obaviti u rano

proljeće (idealno početkom ožujka) budući da tada ima još dovoljno vlage u tlu, relativna

vlažnost zraka je visoka, a insolacija nije jaka, što sve povoljno djeluje na primitak i razvoj

mladih trsova. Ručno će se popravljati greške u sadnji koje će eventualno nastati kod rada

stroja prilikom strojne sadnje. Trsovi koji se u prvoj godini uzgoja neće primiti također će

ručno biti posađeni početkom druge godine uzgoja. Neposredno prije sadnje cijepovima će

biti skraćen korijen na dužinu 10-12 cm (što je potrebno za strojnu sadnju) te će se cijepovi

držati uronjeni u vodi u trajanju od nekoliko sati kako bi se poboljšao primitak cijepova.

Cijepljeno mjesto će se ostavljati 5-10 cm iznad razine tla.

5.3.1.5. Postavljanje armature u vinogradu

Armatura (naslon) je u vinogradarskoj proizvodnji nužno potrebna budući da

osigurava stabilnost trsova, što je preduvjet za nesmetani rad ljudske radne snage i

mehanizacije, naročito one pomoću koje se obavljaju radovi direktno na trsovima. Koristit će

se metalni pocinčani stupovi, koji će u zemlji biti zabijeni do 60 cm, odnosno do dubine

obrade, a ostatak od oko 170 cm ostat će iznad zemlje. Sidrenje čeonih stupova će se vršiti

pomoću metalnih sidra, s ušicom za vezanje žice. Osim čeonih stupova na krajevima redova,

stupovi unutar reda će biti postavljeni na razmak od 4,8 m. Nadalje, armatura će se sastojati

od jedne trostruko pocinčane žice promjera 2,4 mm, koja će biti postavljena na visinu od oko

75 cm te dva para pomoćnih trostruko pocinčanih žica, promjera 1,6 mm koje će biti


PROIZVODNJU

46

pozicionirane 30 i 65 cm iznad osnovne žice. Svaka žica će imati zatezač jer se s vremenom

opušta. Uz svaki trs će se postaviti pomoćni metalni kolac od građevinskog željeza dimenzija

8 x 1200 mm, koji će biti postavljen do visine prve (osnovne) žice te će služiti za vezanje

mladica u prvim godinama uzgoja, formiranje uspravnog i ravnog debla te stabilnosti mladog

trsa.

Općenito će sustav uzgoja (uzgojni oblik) biti prilagođen uvjetima uzgoja (vjetar i

kamenito tlo gdje loze mogu jače patiti od suše). Tako će trsovi biti niži (deblo će biti niže i

mladice nešto kraće nego što je to uobičajeno) kako bi trsovi manje stradali od vjetra (zbog

manje površine trsova koji će tako pružati manji otpor) i kako bi transpiracija bila manja

(zbog manje lisne površine). Razmak između osnovne (bazalne) žice i prvog para pomoćnih

žica će također biti manji nego što je to uobičajeno kako bi se mladice uspjele što prije

prihvatiti viticama uz pomoćne žice i kako bi samim time što manje stradale (polomile se) od

vjetra.

5.3.2. Njega mladog vinograda

Prva godina uzgoja vinograda:

Po svršetku sadnje tlo je zbijeno pa se obavlja plitko oranje među redovima i

kultiviranje kultivatorom s radnim organima oblika pačjih nogu. Ručno okopavanje trsova

vrši se do tri puta tijekom prve godine uzgoja. Tijekom vegetacije kultiviranje se vrši kroz

nekoliko navrata (4-6 puta), što ovisi o učestalosti padalina i rastu korova. Mladice se tijekom

rasta privezuju uz pomoćni kolac, koji se nalazi uz svaki trs. Po potrebi moguće je provoditi

prorjeđivanje suvišnih mladica kako bi se potaklo razvoj ostalih mladica i samo jačanje trsa.

Tijekom vegetacije potrebno je provoditi mjere zaštite od gljivičnih bolesti ili ostalih

štetočina koji svojim razvojem mogu utjecati na sporiji razvoj trsa i formiranje uzgojnog

oblika. Zaštitu se provodi u nekoliko navrata, što ovisi o vremenskim uvjetima, populaciji

štetnika ili pojavnosti gljivične bolesti uzimajući u obzir veću opasnost zaraze mladih cjepova

u blizini tla. Na jesen se vrši jesenska obrada tla kultivatorom s uskim radnim organima na

dubini od oko 25 cm. Na kraju prve godine uzgoja postavlja se armatura.


PROIZVODNJU

47

Druga godina uzgoja vinograda:

Obrada tla obuhvaća traktorsku proljetnu i jesensku dublju obradu na 25-30 cm te 4-

6 kultiviranja na 10-15 cm dubine tijekom ljeta. Ručno okopavanje trsova vrši se obično dva

puta tijekom druge godine uzgoja. Kod okopavanja odstranjuju se brandusi (površinsko

korijenje). Rezidba u zrelo početkom druge godine uzgoja sastoji se u tome da se najbolje

razvijena mladica koja se nalazi u prikladnom položaju (uz pomoćni kolac) skrati na dva pupa.

Tijekom ožujka se vrši nadosađivanje cjepova koji se nisu primili u prvoj godini. Zaštita se

provodi 5-7 puta, što ovisi o vremenskim uvjetima tijekom perioda vegetacije. Na svakom se

trsu ostavljaju dvije najbolje razvijene mladice koje se redovito vežu uz pomoćni kolac kako

bi trs formirao uspravno i ravno deblo. Zaštitu se provodi u nekoliko navrata, što ovisi o

vremenskim uvjetima, populaciji štetnika ili pojavnosti gljivične bolesti.

Treća godina uzgoja vinograda:

Obrada i zaštita vinograda su iste kao i u drugoj godini uzgoja. Rezidbom prije početka

treće vegetacije počinje se formirati uzgojni oblik. Mladica (rozgva) se kod osrednje

razvijenih trsova prikraćuje do visine osnovne žice. Kod snažnije razvijenih trsova mladica se

reže duže te se ostavlja i produžetak mladice (lucanj) u punoj dužini, koji se u luku veže na

osnovnu žicu. Slabo razvijeni trsovi se ponovo režu na dva pupa. Na trsu se tijekom

vegetacije ostavlja 4-7 mladica koje se provlače između pomoćnih žica. U trećoj godini uzgoja

vinograd ostvaruje svoj prvi rod, koji iznosi oko 60-70% konačnog prinosa. Zaštita se u ovoj

godini prilagođava i prvom urodu, stoga je potrebno prilagoditi istu na uzročnike bolesti koji

mogu pričinjavati značajne štete na grozdu (siva plijesan, plamenjača, pepelnica).

5.3.3. Tehnologija proizvodnje u rodnom nasadu

5.3.3.1. Održavanje tla u vinogradu

Kao sistem održavanja tla u predmetnim vinogradima primijenit će se mehanička

obrada tla kako između redova, tako i unutar reda (ispod trsova), u kombinaciji s tretiranjem

herbicidima.

Površina između redova se tijekom vegetacije obrađuje kultivatorom 4-6 puta, a

nakon berbe se vrši podrivanje svakog drugog reda na dubinu od 35 cm. Površina ispod

trsova se obrađuje pomoću traktorskog bočno postavljenog dekavejoneza 2-3 puta tijekom

vegetacije. Ostatak korova se tretira herbicidima.


PROIZVODNJU

48

5.3.3.2. Navodnjavanje

S obzirom na proizvodnu lokaciju navodnjavanje vinograda je obavezna agrotehnička

mjera bez koje ne bi bilo uspješne proizvodnje. U ovakvim se ekološkim uvjetima može

ukazati potreba za navodnjavanjem od jednog do tri navrata tijekom vegetacije.

Navodnjavanje se preporuča provoditi tijekom ljetnih mjeseci, u fenofazi rasta i razvoja

bobice te u fenofazi dozrijevanja grozda. Mladi nasadi na krškim terenima iziskuju ponekad i

češće navodnjavanje koje će omogućiti brži i snažniji razvoj korijena sadnica.

Preporuča se navodnjavanje pomoću sustava „kap po kap“, koji predstavlja

zadovoljavajući sustav irigacije s obzirom na iskoristivost vode po jedinici površine. Ovaj se

oblik navodnjavanja sastoji od cijevi učvršćenih za naslon u vinogradu pomoću jedne

dodatne žice, koja se nalazi oko 20 cm ispod osnovne žice (uz koju se vežu lucnjevi). Voda se

provodi putem plastičnih cijevi koje imaju kapaljku u prostoru između trsova. Uz sustav za

navodnjavanje postavit će se i instrumenti za kontrolu vlažnosti tla (tenziometri), kako bi se

racionalno koristila voda te navodnjavalo samo onda kad je to nužno potrebno. Sustav

navodnjavanja postavit će se odmah nakon sadnje ili u što kraćem roku od sadnje.

Pored navodnjavanja u toplim ljetnim mjesecima¸, sustav „kap po kap“ je povoljan i

za fertirigaciju vinove loze.

5.3.3.3. Gnojidba vinograda u rodu

Gnojidba vinograda vršiti će se fertirigacijom (putem sistema za navodnjavanje), ali i

dodatkom gnojiva u tlo.

Ovisno o stanju hraniva u tlu koja će se utvrditi analizom tla, gnojidba rodnog

vinograda će se obavljati kompleksnim mineralnim gnojivom NPK 7:20:30, u količini od oko

250 kg/ha tijekom mirovanja vegetacije i proljetna gnojidba u količini od oko 50 kg/ha

dušika. Po potrebi će se obavljati i folijarna gnojidba dušikom, kalijem, magnezijem i

mikroelementima, pomoću preparata Folifertil T, Folifertil B, Proteoleaf i ostalim.

Gnojidba tla će se vršiti pomoću deponatora gnojiva svake druge godine naizmjenično

u svaki drugi međuredni prostor. U godini deponiranja površinska gnojidba će se vršiti samo

po potrebi dušičnim gnojivima. Deponiranje gnojiva će se vršiti u jesen ili tijekom zime.


PROIZVODNJU

49

5.3.3.4. Uzgojni oblik

U nasadu će se koristiti uzgojni oblik jednokraki Guyot. Zbog malog opterećenja i

visoke kvalitete grožđa koja se na njemu postiže, danas se taj uzgojni oblik koristi kod

proizvodnje visokokvalitetnih vina. Uzgojni oblik jednokraki Guyot se sastoji od debla visine

oko 75 cm te jednog kraka na kojem se rezom u zrelo ostavljaju po jedan reznik i jedan

lucanj. Na rezniku se ostavljaju dva pupa, a na lucnju se ostavlja šest do deset pupova, što

znači da je opterećenje po trsu nisko te obično iznosi oko osam do dvanaest pupova. Niže se

opterećenje po trsu može postići ostavljanjem kraćeg lucnja i obratno. Niže opterećenje će

rezultirati manjim prinosima po trsu te većom kvalitetom grožđa. Prinosi po hektaru nisu

niski iz razloga što je kod ovog uzgojnog oblika broj trsova po hektaru relativno visok uslijed

relativno uskih razmaka sadnje trsova unutar reda (80 cm). Željeni prinos po trsu i hektaru se

osim opterećenjem trsova prilikom reza u zrelo može postići i prorjeđivanjem mladica i

grozdova na trsu tijekom perioda vegetacije.

5.3.3.5. Rezidba vinograda

Ampelotehnički zahvati u vinogradu usmjereni su ka postizanju umjerene količine

grožđa visoke kvalitete te racionalizaciji troškova proizvodnje uzimajući u obzir sve težu

dostupnost ljudske radne snage, pogotovo u ljetnim mjesecima kada je najveća potreba za

radovima u vinogradu. Stoga će se sve radne operacije maksimalno mehanizirati.

Značajna racionalizacija rezidbe vinograda postići će se upotrebom električnih

(baterijskih) škara kojima se postiže veća efikasnost i manji umor radnika u rezidbi. Budući da

je uzgojni oblik jednokraki Guyot, u rezidbi se na svakom trsu ostavljaju rodni elementi reznik

i lucanj.

Plijevljenje mladica na deblu obavlja se strojno, gdje se pomoću rotirajućih gumenih

traka u horizontalnom ili vertikalnom smjeru odstranjuju mladice, djelomično prikraćujući i

korove između trsova.

Prorjeđivanje mladica se vrši ručno u proljeće, kad mladice imaju 15-30 cm, kako bi se

izbjeglo suvišno opterećenje trsova. Prorjeđivanjem se po jednom zimskom pupu ostavlja

svega jedna dobro razvijena mladica.

Prorjeđivanje listova (defolijacija) se također obavlja strojno, uz ručnu korekciju po

potrebi. Time grozdovi bivaju više izloženi sunčevoj svjetlosti i slobodnom strujanju zraka,


PROIZVODNJU

50

čime se sprječava zadržavanje vlage i razvitak gljivičnih bolesti u zoni grozdova, a to su bitni

uvjeti za dobru cvatnju i oplodnju te dobar razvitak i visoku kvalitetu grožđa.

Vršikanje mladica provodi se u dva navrata tijekom vegetacije. Ono se provodi s

ciljem odstranjivanja suvišnog lišća i postizanja povoljnih uvjeta za dozrijevanje unutar zone

grožđa. Za zelenu rezidbu upotrebljava se stroj za okomiti i vodoravni rez, u obliku obrnutog

slova L ili U. Za rad stroja važno je da površina tla u prostoru između redova bude što ravnija,

a to se postiže redovitim kultiviranjem.

Na pojedinim parcelama koje će biti namijenjene proizvodnji grožđa, odnosno vina

visoke kakvoće (kategorija vrhunskih vina) u fenofazi šare vršiti će se ručno prorjeđivanje

grozdova kako bi se dodatno smanjio prinos po trsu i hektaru i time povećala kakvoća.

5.3.3.6. Zaštita od bolesti i štetnika

Zaštita vinograda će biti usmjerena ka integriranoj zaštiti od bolesti i štetnika. Takva

zaštita zahtijeva učestale preglede i stručne procjene populacije štetnika i pojavnosti bolesti

čiji uzročnici mogu biti različiti (gljive i pseudogljive, bakterije, fitoplazme, virusi). Mjere

suzbijanja preporučuju se samo u opravdanim slučajevima, uz maksimalno moguću redukciju

primjene pesticida. U tom cilju neophodno je:

− održavati trsove u optimalnoj kondiciji;

− racionalno održavati tlo;

− izbalansirati gnojidbu vinograda;

− provoditi racionalnu ampelotehniku;

− dobro poznavati karakteristike sorata;

− berbu vršiti u optimalnim rokovima;

− vršiti česte kontrole prisutnosti štetnika i njihovih prirodnih neprijatelja;

− populaciju štetočina držati na razini ispod kritičnog broja;

− osigurati uvjete povoljnije za razvoj prirodnih neprijatelja;

− u suzbijanju štetočina maksimalno koristiti agrotehničke, biološke i druge nekemijske

metode suzbijanja;

− pri izboru sredstava za žaštitu bilja prednost imaju selektivni i ekološki prihvatljivi

preparati;

− osigurati besprijekornu i pravovremenu primjenu sredstva za zaštitu bilja.


PROIZVODNJU

51

Tijekom jedne vegetacijske sezone obično se vrši šest do osam tretiranja pomoću

vučenog traktorskog raspršivača sredstvima na bazi bakra (početkom kretanja vegetacije i

zadnje prskanje prije berbe), sumpora i sistemičnih fungicida. Dva puta tijekom vegetacije

vrši se i zaštita od pepelnice zaprašivanjem sumporom u prahu. U slučaju pojave štetnika vrši

se zaštita insekticidima (kukci) i akaricidima (grinje).

5.3.4. Berba grožđa

Berba grožđa obuhvaća nekoliko značajnih zahvata, počevši od pripreme za berbu,

samu berbu pa sve do prijevoza grožđa do objekta u kojem se vrši prerada, dok u podrumu

slijedi prerada grožđa i proizvodnja vina.

Proizvodnja svježih i laganih vina omogućena je ranijom berbom čiji se datum

najčešće određuje na temelju odnosa ukupnih kiselina i šećera, organoleptičkih

karakteristika grožđa, organizacijskih mogućnosti te vremenskih prilika. Preporuča se obaviti

potrebne pripreme za berbu najmanje desetak dana prije samog dana berbe ukoliko je to

moguće, pri čemu je značajno imati u vidu različita razdoblja dozrijevanja i prethodno

predviđene karakteristike vina. Prilikom berbe preporuča se odstranjivati grozdove sa vrlo

visokom pojavnosti gljivičnih bolesti (poput sive plijesni) budući da takvo grožđe može

negativno utjecati na aromatske i ostale komponente vina.

Berba grožđa vršit će se isključivo ručno, u plastične posude (kašete) kapaciteta 20-30

kg, koje se slažu jedna na drugu i traktorskom prikolicom dopremaju do podruma. Berba se

tijekom sunčanih i toplih dana nastoji obaviti tijekom ranih jutarnjih sati kako grožđe ne bi u

podrum došlo pretjerano ugrijano, što loše djeluje na kvalitetu vina, poglavito bijelih sorata.

Značajna je kvalitetna organizacija berbe koja će osigurati što brži prijevoz grožđa u podrum i

tako smanjiti štete od oksidacije grozda u plastičnim posudama.

5.3.5. Tehnologija vinarske proizvodnje

Tehnološki proces proizvodnje vina sastoji se od 3 dijela:

a) prerade grožđa;

b) dorade i njega vina;

c) finalizacije.


PROIZVODNJU

52

Prerada obuhvaća slijedeće zahvate koje navodimo redom izvođenja:

- kvalitativni i kvantitativni prijem grožđa

- muljanje grožđa

- prešanje grožđa

- odvajanje mošta

- sumporenje i taloženje mošta

- prebacivanje taloženog mošta uz dodatak kvaščevih gljivica

- kontrola fermentacije uz intervenciju hlađenja.

U doradu spadaju:

- sazrijevanje vina sa potrebnim pretocima

- kupažiranje vina

- bistrenje vina

- filtracija

- stabilizacija

Finalizacija obuhvaća:

- mikrofiltraciju

- punjenje vina u boce.

U nastavku se navodi kratak opis suvremenog tehnološkog procesa proizvodnje kvalitetnih

bijelih i crnih vina.

5.3.5.1. Proizvodnja bijelih vina

Nakon što je grožđe dopremljeno do podruma ubacuje se u muljaču-runjaču gdje se

valjcima samo malo nagnječi. Iz muljače-runjače mošt se pumpom prebacuje u pneumatsku

prešu gdje se odvaja samotok i prva frakcija preševine. Prešanje masulja obavlja se pod vrlo

malim pritiskom (pneumatska preša postiže maksimalni pritisak od 2 atm.) tako da nema

izbacivanja štetnih sastojaka iz sjemenke, kožice i drugih krutih dijelova. Odvojeni mošt

prebacuje se zatim preko izmjenjivača topline u inox cisternu na taloženje. U izmjenjivaču

topline temperatura mošta snizi se na 15-17 0C, a u sudu se ta temperatura snizi na 10 – 12

°C pomoću uređaja za hlađenje. Na toj temperaturi obični kvasci ne mogu započeti vrenje, pa


PROIZVODNJU

53

se mošt spontano istaloži. Preventive radi, dodaje se i određena količina SO2, pomoću

sulfdozera. Nakon taloženja (cca 24-48 sati) bistar mošt prebacuje se u drugi inox tank na

vrenje. Napuni se 4/5 suda. Da bi vrenje moglo započeti, dodaje se kultura visoko

selekcioniranog vinskog kvasca, otpornog na niže temperature. Temperatura mošta održava

se pomoću uređaja za kontroliranu fermentaciju na 17 0C. Zbog ovako niske temperature

vrenje traje nešto duže, ali teče ravnomjernije i kvalitetnije. Po završetku vrenja sudovi se

napune i mlado se vino ostavi da se djelomično istaloži. Nakon toga slijedi pretok i otakanje

sa taloga. Po potrebi dodaje se ponovo SO2. Vino se zatim u inoks sudovima ostavljana na

dozrijevanju. Tijekom najhladnijih zimskih mjeseci vino se prebacuje u sud za hladnu

stabilizaciju radi taloženja tartarata. Tom prilikom ohladi se na cca - 4 0C i u termoizoliranom

tanku drži 7 dana. Za to vrijeme kristali tartarata padnu na dno. Nakon toga vino pretočeno u

čisti sud stabilno je na tartarate, ali nije stabilno na druga taloženja. Zato slijedi bistrenje vina

sa bentonitom ili drugim bistrilima (ili kombinacijom bistrila) kako bi iz vina izdvojili

bjelančevine kao i drugu nečistoću. Petnaest do dvadeset dana nakon bistrenja vino se otače

sa taloga i filtrira preko filtera. Ovako obrađeno ostavi se u inoks tankovima do punjenja u

boce.

Prije punjenja u boce izvrši se još jedna fina filtracija preko pločastog filtera sa

sterilnim pločama, a kod samog punjenja mikrofiltracija preko mikrofiltera koji se nalazi na

liniji za punjenje. Ovako obrađeno vino stavi se u boce i začepi pluto čepovima. Opremljene

boce stavljaju se u kartonske kutije (6 ili 12 boca) i ostavi u podrumu da se vino smiri

(minimalno mjesec dana). Nakon toga može ići na tržište.

5.3.5.2. Proizvodnja crnih vina

Do trenutka dobivanja masulja identičan je postupak prerade bijelog i crnog grožđa, a

nakon toga maceracijom masulja zapravo započinje vinifikacija crnog vina. Svrha maceracije

je ekstrakcija fenolnih sastojaka iz krutih dijelova bobica, prvenstveno kožice. Fenoli su važni

sastojci crnog vina jer oni u mnogome određuju organoleptičke karakteristike vina (boja,

trpkoća i dr.). Među najznačajnije fenolne spojeve spadaju antocijani, flavonoidi, tanini i dr.

Ovisno o dužini trajanja i temperaturi maceracije, različita je i ekstrahirana količina ovih

sastojaka. Ekstrakcija je bolja što je viša temperatura masulja i veća količina alkohola. Radi

toga je najkvakvalitetnija maceracija u tzv. vinifikatorima. U njima se masulj grije (na željenu


PROIZVODNJU

54

temperaturu, obično između 30 – 40 °C) i miješa. Vinifikatora je raznih izvedbi tako da se

miješanje masulja vrši i okretanjem tanka (rototankovi) i pumpama itd. Pogodni su i tankovi

sa pregradama za masulj (masulj stalno potepljen). Prednost vinifikatora je u tome da u

kratkom vremenu ekstrahira fenolne sastojke i da nema oksidacije vina. Naravno da ukoliko

nemamo vinifikatora, maceraciju vršimo na klasičan način tj. potapanjem klobuka 2 – 3 puta

dnevno. Ovisno o sorti i tipu vina koje se želi proizvesti prilagodi se i dužinu maceracije. U

koliko se radi o kvalitetnim sortama za crna vina (Teran, Cabernet Sauvignon i dr.) i u koliko

se želi proizvesti puna, fenolima bogata vina koja ćemo duže čuvati i njegovati tada

maceracija traje duže oko 7 pa i više dana. Takva vina svoj maksimum organoleptičke

harmoničnosti postižu nakon nekoliko godina čuvanja. U koliko pak želimo da vina prije

sazriju (mlada vina za tržište) tada maceraciju maksimalno kratimo kako bi ekstrahirali samo

potrebnu boju, a izbjegli ekstrakciju ostalih fenolnih, u ovom slučaju nepoželjnih sastojaka

(tanin i dr.). Naravno i ovdje kao i kod bijelih vina ne smije se zanemariti oksidaciju, samo što

su crna vina (mošt) puno manje osjetljiva od bijelih. Optimalne doze za crni masulj – mošt su

oko 10 g/hl k-metabisulfita. Paraleno sa maceracijom teče i fermentacija. Zbog toga

potrebno je odabrati određeni soj kvasca i cijepiti masulj prije početka maceracije. Nakon

maceracije masulj se preša i mošt pretače u druge posude gdje se nastavlja fermentacija u

zatvorenom sistemu. Po završetku fermentacije vino se otače i to obavezno otvoreno.

Postupci stabilizacije i pripreme za punjenje identični su kao što je opisano kod bijelih vina.

5.4. MASLINARSKA PROIZVODNJA


Nasad maslina podignuti će se uz šetnicu tako da će se u cijeloj njezinoj dužini (oko

1.300 m) zasaditi ukupno 4 reda maslina, po 2 reda sa svake strane šetnice. Nakon završene

pripreme terena za sadnju maslina pristupa se izradi plana za sadnju, izboru sorti,

iskolčavanju terena, sadnji i postavljanju sustava za navodnjavanje.

Sadnja maslina se preporučuje na razmak 6 x 6 m čime se postiže optimalan broj stabla po

jedinici površine, a ujedno se ostavlja dovoljno prostora za razvoj krošnje, pristup

mehanizacije i nesmetano obavljanje radova vezanih uz održavanje i njegu maslinika.


PROIZVODNJU

55

5.4.1.1. Razmjeravanje terena i kopanje sadnih jama

Nakon što je tlo potpuno pripremljeno za sadnju pristupa se razmjeravanju terena.

Razmjeravanjem se određuje stalni raspored stabala koji će biti predviđen planom sadnje.

Razmjeravanje i trasiranje redova obavljat će se uz pomoć geodetskih instrumenata

(teodolit) i priručnih pomagala (žica, užad količići itd.) namijenjenih za tu svrhu. Mjesta u

redu gdje će biti posađene sadnice označit će se pripremljenim drvenim kolcima.

Sadnja sadnica maslina vršiti će se strojno, specijalno prilagođenim sadilicama koji mogu

izvršiti sadnju i bez prethodnog razmjeravanja terena i kopanja sadnih jama što uveliko

pojeftinjuje podizanje nasada. Stroj se orijentira pomoću GPS-tehnologije. Iz tih razloga za

ovo predmetno zemljište preporučuje se strojna sadnja. Stoga će u ekonomskom dijelu biti

ukalkulirana upravo strojna sadnja. U slučaju strojne sadnje sadilica se namjerava koristiti

uslužno.

5.4.1.2. Izbor sorte

Pri izboru sorte treba prije svega uskladiti, ekološke uvjete, namjenu maslinika, želje

i objektivne prirodne mogućnosti pojedinih sorti. Prema namjeni plodova masline dijelimo

na: uljne za proizvodnju ulja, stolne za jelo i sorte kombiniranih svojstava, čiji se plodovi

mogu preraditi u ulje ili konzervirati za jelo. Sorte spomenutih skupina odlikuju se najčešće

specifičnim osobinama. Uljne sorte imaju uglavnom nešto manje plodove, koji sadrže veći

postotak ulja od stolnih sorti. Stolne sorte su najčešće s većim plodovima, koji sadrže manje

ulja a veći postotak mesnatog dijela od uljnih. Osim toga meso im je mekše i ukusnije. Na

prijelazu između ova dva tipa maslina nalaze se kombinirane sorte koje mogu poslužiti za

jednu i drugu namjenu.

Za sadnju većih maslinika, po pravilu, treba uzeti u obzir što manji broj sorata u

smislu dobivanja ujednačene kvalitete ulja, međutim, u pogledu odnosa maslina prema

kompleksu vanjskih faktora dobro je kombinirati veći broj sorata jer se sorte ne ponašaju

jednako u svakoj godini pa na taj način možemo otkloniti oscilacije u rodnosti. Tu treba

kombinirati takav sortni sastav koji će u sebi sadržavati najveći broj komponenata tržišne

vrijednosti, postizanje visokih prinosa i produktivnosti rada u provođenju kompleksne

tehnologije pri podizanju maslinika, a naročito u razdoblju proizvodnje.


PROIZVODNJU

56

Za sadnju na razmatranoj lokaciji preporučuje se zasaditi nekoliko sorata namijenjenih u

prvom redu za dobivanje maslinovog ulja.

Preporučuju se one sorte koje su u dugogodišnjoj tradiciji uzgoja pokazale najboljim

sagledavajući više svojstava. To su u prvom redu domaće autohtone sorte Oblica (Orkula),

Simjaca (Slivnjača) i Plominka, te Levantinka.

U nasadu bi udio sorata izražen u postocima bio slijedeći: Oblica (30%), Simjaca

(40%) i Plominka (20%) dok bi Levantinka zauzimala 10%.

Tablica 122: Udio i površine pojedenih sorata maslina u odnosu na ukupnu površinu pod maslinama

Sorte Udio u % Površina u m2

Oblica 30 9.360

Simjaca 40 12.480

Plominka 20 6.240

Levantinka 10 3.120

Ukupno 100 31.200

Kod razmještanja sorti što se tiče oprašivača (Levantinka), postavlja ga se u nasadu

od 5-10% po grupama od 6 stabala proizvoljno, vodeći računa o pravcu puhanja vjetrova

u vremenskom razdoblju oprašivanja maslina.

a) Oblica

Sinonimi su joj: Orkola, Debela (Istra), Torkula, Debela i Torkuljica (Crikvenica).

Najrasprostranjenija i najvažnija autohtona sorta u Hrvatskoj, a ime je dobila po okruglastom,

oblom obliku ploda. Srednje bujnog je rasta, listovi su duguljasti, eliptično-kopljasti i čvrsti. Lice

lista je tamnozelene, a naličje zelenkastosive boje. Plodovi su krupni, okruglasti, prosječno

dugi 1,8 cm, široki 1,6 cm i prosječne mase oko 4 g. Sorta rano dozrijeva, a od pune

cvatnje do zriobe joj je potrebno oko 165 dana. Sadržaj ulja na svježu tvar kreće se od 17 -

22% ovisno o proizvodnim uvjetima. Plod se može koristiti za preradu u ulje ili za

konzerviranje. Pretežno je stranooplodna. Otporna je na sušu, vjetrove i niske

temperature, pa je pogodna za uzgoj na škrtim, plitkim i kamenitim tlima. Osjetljiva je na

maslinovu muhu (Bactrocera oleae), a srednje osjetljiva na rak masline (Pseudomonas

savastanoi) i paunovo oko (Spilocea oleagina). Ulje je blage pikantnosti i gorčine i izraženije

slatkoće, no organoleptičke karakteristike ulja ovise o proizvodnim uvjetima i roku berbe.

b) Simjaca


PROIZVODNJU

57

Sinonim: Slivnjača. Autohtona sorta zastupljena na kvarnerskim otocima Cresu,

Lošinju i Krku. Na Cresu čini 85% sortimenta. Krošnja joj je gusta, razvijena i pendula tipa

(grana obješenih poput vrbe), a list kratak i uzak. Plod je okrugao i težak 3 – 4,5 g no težina

ploda ovisi ponajprije o agroekološkim uvjetima odnosno dostupnoj vlazi u tlu. Randman

mesa je oko 83%, a sadržaj ulja na svježu tvar oko 18%. Koštica je velika (> 0,45 g), izdužena i

na vrhu oštra s izraženim uzdužnim brazdama. Rodnost je obilna i redovita. Otporna je na

niske zimske temperature, a osjetljiva na bolesti: rak masline (Pseudomonas savastanoi) i

paunovo oko (Spilocea oleagina) te je stoga potrebno primjenjivati redovitu rezidbu kako bi

se spriječila viša vlažnost zraka u krošnji, te dezinfekcija pribora nakon rezidbe stabala

inficiranih bakterijom Pseudomonas savastanoi ili rezidbu zaraženih provoditi nakon rezidbe

zdravih stabala.

c) Plominka

Autohtona sorta, najraširenija na području otoka Cresa i istočnoj obali Istarskog

poluotoka. Plod je dvojake namjene, odnosno može se koristiti za preradu u ulje i konzerviranje.

Krošnja je bujna i razgranata. List je dugačak i uzak (do 1 cm). Plod je elipsoidan i srednje velik (2-4 g).

Koštica ima zašiljenu bazu i vrh i izražene uzdužne brazde. Sadržaj ulja u svježoj tvari ploda iznosi oko

20%.

d) Levantinka

Sinonim: Šoltanka. Autohtona je uljna sorta koja se ponajviše uzgaja na otoku Šolti

odakle joj i drugi naziv. Razvija jako i razgranato stablo, a prirodni oblik krošnje je kuglast.

List je dugačak i širok, lice je intenzivne zelene boje, a naličje srebrnastosive. Rodi u

grozdovima, a plod je srednje veličine, duguljast s malim šiljkom na vrhu, prosječne težine 4

grama. Zreli plod sadrži od 16 do 22% ulja. Rodnost je obilna i redovita. Samooplodna je

sorta i dobar je oprašivač oblice. Ne podnosi sušu i umjereno je osjetljiva na hladnoću.

Osjetljiva je na napad potkornjaka (Phloeotribus scarabaeoides) i bolest paunovo oko

(Spilocea oleagina). Kvaliteta ulja je visoka.

Samu prostornu distribuciju sorata preporuča se provesti na način da pojedine sorte

budu posađene u blokove na način da se sorta Simjaca nalazi u bloku izraženijeg nagiba

terena i skeletidnosti, odnosno u gornjim dijelovima predmetne lokacije koji su bliže

magistralnoj prometnici D8. U bloku ispod Simjace predložena je sadnja Plominke, pa

Levantinke i Oblice.


PROIZVODNJU

58

5.4.1.3. Sadnja maslina

Nakon izvršenih predradnji obavlja se sadnja sadnica. Pravilna sadnja maslina ima

veliko praktično značenje za uspješan rast, razvitak i rodnost maslina. Za dobar uspjeh u

radu potrebno je odabrati: odgovarajući rok sadnje, dobre sadnice, utvrditi raspored sadnje,

prikladne razmake sadnje, izraditi plan sadnje i pravilno obaviti sadnju.

Maslinu sadimo za vrijeme mirovanja vegetacije u jesen nakon prvih jesenskih kiša ili

koncem zime i početkom proljeća. S obzirom na to da se na tržištu sadnice masline nalaze u

kontejnerima s tlom oko korijena teoretski je maslinu moguće saditi cijelu godinu ako joj se

osigura dovoljno vode nakon sadnje. Ipak, većina autora preporučuju sadnju u jesen ili

krajem veljače i u ožujku kada je tlo dovoljno vlažno. Na taj način sadnica dovoljno razvije

korijenovu mrežu prije početka rasta nadzemnih organa. Tako razvijena korijenova mreža

može bolje opskrbiti nadzemni dio vodom i hranivima. Sadnja kasnije u proljeće ima niz

nepovoljnih posljedica. Prije svega, korijen se ne pripremi i ne razvije dovoljno, pa ne može

nadzemni dio opskrbiti potrebnom količinom vode i hranjivih tvari. Naime, rast nadzemnog

dijela počinje gotovo u isto vrijeme kad i rast korijenja. Kad zbog povoljnih temperatura

zraka počne vegetacija nadzemnog dijela, onda se od korijena zahtijeva dosta vode. Budući

da korijen još nije sposoban nadzemni dio opskrbljivati vodom, a kamoli hranivima, dolazi

do zastoja, usporenja i nedovoljnog porasta mladih maslina tijekom proljeća i ljeta. Tada se

mlade masline u prvoj godini nakon sadnje dobro, a često ni dovoljno, ne razviju. U slučaju

da nakon sadnje nastupi duže sušno razdoblje, mlade masline, nakon sadnje jače trpe od

suše, jer im je korijenje slabo razvijeno i nedovoljno obraslo vlastitim korijenčićima, pa

imaju malu apsortivnu površinu. Zbog toga se vrlo često loše prime, a ako se i prime ne

razviju se dovoljno u istoj godini.

Odabir kvalitetne i formirane sadnice preduvjet je za dobar primitak i brz razvoj

maslina, kako u prvim godinama uzgoja tako i za redovitu i obilnu rodnost u vrijeme

plodonošenja. Za sadnju se uzimaju samo dobro razvijene i zdrave sadnice. Osim razvijenog

nadzemnog dijela, važno je da imaju dobro razvijen i razgranat korijenov sustav. Naime,

pravilno odnjegovana sadnica značajno će nam olakšati formiranje uzgojnog oblika. Stoga,

je nužna nabavka sadnica u modernim i po kvaliteti poznatim rasadnicima jer su sadnice

maslina već formirane i uzgojene u smislu vođenja stabla ka definitivnoj uzgojnoj formi.

Takve su sadnice dvogodišnje i kao takve obrasle bočnim grančicama. Prilikom sadnje tako


PROIZVODNJU

59

uzgojenu sadnicu odreže se na visinu gdje želimo da se račva odnosno na visinu formiranja

budućeg stabla. Puštaju se tri do četiri lateralne grančice (buduće osnovne grane), a ostale

bočne grančice se skidaju. Visina budućeg debla iznosi oko 50 cm te se na toj visini

jednostavno odreže provodnica. Tako pripremljena sadnica spremna je za sadnju na stalno

mjesto.

Razmaci sadnje sadnica će se planirati, kako je prije spomenuto, na razmak 6 x 6 m.

Ovim rasporedom, odnosno, razmakom sadnje optimalno će se postići željeni zahtjevi za

zadovoljavajućim prinosom po jedinici površine i uspješnom primjenom mehanizacije u

nasadu.

Masline se sade isto kao i druge voćke. Sadnja može biti ručna i strojna. Kod ručne

sadnje, stup (kolac) za koji će se vezati sadnica zabije se čvrsto na dno jame prethodno

pripremljene na gore opisan način. Kolac mora biti dovoljno čvrst debljine 5-6 cm od tvrdog

drveta i impregniran. Kolci moraju biti postavljeni u pravcu. U slučaju da se sadnja obavlja

ručno na dno iskopane jame stavlja se redom sloj sitne zemlje koja se može dovesti iz druge

lokacije obzirom da se na predmetnoj lokaciji supstrat uglavnom sastoji od samljevenog

kamenja, na njega se polaže stajski gnoj (cca 10 kg), a na stajski gnoj 10 dkg NPK gnojiva

(npr. 5:20:30). Na kraju gnojivo se pokriva sa slojem od 10 cm sitne površinske zemlje

također dovežene iz druge lokacije. Na tako pripremljeno mjesto polaže se sadnica masline

s južne strane kolca. Prigodom vađenja sadnica iz kontejnera posebno treba paziti da se ne

ošteti korijenje. Sadnica se u jamu polaže tako da cijepljeno mjesto (ako je sadnica dobivena

cijepljenjem) ili korijenov vrat (dio neposredno iznad razine supstrata kod sadnice dobivene

reznicom) budu u razini tla tj. kako je prije rasla u kontejneru. Nakon toga se sadnica zasipa

sitnom i rahlom zemljom koja se zagazi. Neki autori preporučuju dodavanje mineralnog i

stajskog gnoja u razini korijena nakon što se korijen pokrije jednim dijelom tla, što će se

ovdje i preporučiti u onim slučajevima kada se sadna jama nije mogla iskopati dovoljno

duboko. Od preostale zemlje odnosno dijela supstrata koji je iz iskopane jame oblikuje se

zdjelica koja služi kod zalijevanja sadnica, koje je nužno provoditi ručno, cisternama, do

instalacije sustava za navodnjavanje.

Danas se sve više koristi i strojna sadnja koja značajno smanjuje troškove podizanja

maslinika i skraćuje vrijeme po jedinici površine potrebno za sadnju. Na taj način izbjegava

se ručno polaganje sadnica i zatrpavanje sadnih jama čime se značajno smanjuje i broj ljudi


PROIZVODNJU

60

potrebnih za izvođenje ove operacije. Za preporučiti je takav način sadnje obzirom da se i

gnojidba na ovoj predmetnoj lokaciji napravila širom prilikom pripreme terena.

Nakon što je sadnica posađena pričvršćuje se na najmanje dva mjesta na prethodno

postavljen kolac i to u obliku osmice kako vezivo ne bi zatezalo sadnicu prilikom rasta u

širinu. Visina kolca trebala bi biti oko 150 cm iznad razine tla. Nakon sadnje, ako to nije

prethodno napravljeno, na osnovi jačine korijenovog sistema nadzemni dio se prikraćuje na

50 cm od površine zemlje i ostavljaju se tri do četiri najbolje formirane grane koje će

poslužiti za formiranje krošnje.

Na spomenutoj lokaciji planira se uzgojni oblik grmolika vaza. Glavna prednost

grmolike vaze je održavanje biljaka nižima, tako da se većina zahvata može obavljati sa tla,

no zbog vrlo kratkog debla ovakav uzgojni nije prikladan za berbu mehaničkim tresačima

koji tresu cijelo stablo masline.

5.4.1.4. Postavljanje sustava za navodnjavanje

Za stabilne i visoke prinose maslini je potrebna voda tijekom cijele godine, naročito

od travnja do rujna, kada cvjeta i razvija plodove. Na osnovu velikog broja autora samo jedne

godine u deset godina nije bilo potrebno navodnjavanje u mediteranskom području.

Nedostatak vlage u tlu posebno se nepovoljno odražava na mlade nasade, koje nemaju

dovoljno razvijen korjenov sistem, pa već na samom početku zaostaju u rastu. Osobita

potreba za navodnjavanjem je izražena u načinu gospodarenja sa zatravljnenim

međuredovima jer pored maslina i biljke koje služe za zatravljivanje (kakvo će biti na

spomenutoj lokaciji) zahtijevaju vodu u najsušnijem dijelu godine (travanj-rujan).

Danas postoji vrlo veliki izbor sustava za navodnjavanje s mnoštvom različitih

izvedbenih varijanti. Kao što je ranije spomenuto za ovu razmatranu lokaciju preporučuje se

postavljanje sustava za navodnjavanje mikrorasprskivačima.

Na navedenoj površini planira se na svaki red postaviti cijevi s rasprskivačima. Cijev s

rasprskivačima nosit će žica (4 mm) rastegnuta u pravcu jugoistok-sjeverozapad. Žica će se

pričvrstiti za stupove koji će se nalaziti uz maslinu u visini grananja krošnje odnosno 50 cm

od tla. Ove cijevi sa rasprskivačima spajaju se na lateralni vod koji će biti ukopan u zemlju na

kraju redova. Kao što je i prije bilo spomenuto sustav će se sastojati od glavnog cjevovoda,

lateralnog cjevovoda, glavnih i lateralnih ventila, vodomjera, raznih spojnih elemenata,


PROIZVODNJU

61

mikrorasprskivača, filtera, fertirigatora te automatskog programatora, što će se točno riješiti

detaljnim planom navodnjavanja.

Osim navodnjavanja, ovim će se sustavom pomoću fertirigatora omogućiti i prihrana

maslina. Uz sustav za navodnjavanje dobro će biti postaviti i instrumente za kontrolu

vlažnosti tla (tenziometre), kako bi se racionalno koristila voda te navodnjavalo samo onda

kad je to nužno potrebno. Sustav navodnjavanja najbolje će biti postaviti odmah nakon

sadnje ili u što kraćem roku od sadnje.

5.4.2. Njega mladog maslinika

Uspjeh sadnje ovisan je o njezi sadnice u prvim godinama života. Nakon sadnje u

našim klimatskim prilikama, redovito nastupaju dugotrajne ljetne suše. Ako se nije uspjelo

instalirati sistem za navodnjavanje u masliniku, tada je potrebno svakih 7-10 dana donositi

vodu i zalijevati sadnice. To je potrebno činiti i u drugoj godini života, dok maslina ne razvije

dovoljan korijenov sistem da se sama može boriti protiv suše. Obilno navodnjavanje također

nije poželjno jer se korijenov sistem razvija površinski.

Na razmatranoj površini ne planira se obrada tla već održavanje, međurednog

prostora košnjom. Kako bi se što kvalitetnije iskoristilo zatravljivanje preporučuje se sijanje

djetelinsko travnih smjesa što je znatno bolja solucija nego puštanje međurednog prostora u

prirodnoj tartini.

Sjetvu takvih smjesa nužno je obaviti kada se masline dobro prime i dovoljno razviju

korijenov sistem kako ne bi došlo do kompeticije korijena masline i biljnog pokrova. U prvoj

godini sadnje ne preporučuje se usijavanje takvih smjesa. Najranije bi to bilo u drugoj godini

nakon sadnje kako bi se spriječila eventualna erozija na nagnutim položajima. Prema

pravilima struke zatravljivanje bi bilo najbolje obaviti u drugoj godini od sadnje.

Održavanje tratine provodit će se košnjom tj. malčiranjem. Košnja će se obavljati,

malčerima, kada međuusjev nije viši od 15 cm. Takav način gospodarenja neizbježno

zahtijeva instalaciju sustava za navodnjavanje koji će osigurati dovoljne količine vode po

cijeloj površini maslinika. Takav sustav je upravo sustav navodnjavanja mikrorasprskivačima.

Tlo neposredno uz maslinu, u prvih četiri godine, potrebno je obrađivati (ne dozvoliti da

tratina bude tik uz deblo) bilo ručno bilo motokultivatorom. Pojas koji se obrađuje trebao bi

biti promjera barem 1 metra u početku, a kasnije razvojem stabla i do 2 metra. Gnojidbu


PROIZVODNJU

62

mineralnim gnojem treba obavljati redovito svake godine po cijeloj površini jer i usjev koji se

bude međuredno usijao troši određene količine hraniva koje treba vratiti u tlo. Porastom

stabla masline svake se godine gnojidba povećava do 5 godine kada maslina stupa u rod. U

razdoblju od 5 godina, radi uništavanja korova, upotrebu herbicida potrebno je izbjegavati ili

vrlo pažljivo provoditi. Stoga, kao što je gore spomenuto pojas oko mladog stabla morat će

se održavati mehanički (okopavanje ili kultivacija motokultivatorom), a međuredni pojas

kultivatorima u prve četiri godine (eventualno prve dvije godine ako se odluči za ranije

zatravljivanje), a kasnije malčerima kada se taj prostor zatravni.

U prvim godinama uzgoja maslina (prve 3 godine) ne vrši se rezidba (osim odmah

nakon sadnje kako bi se usmjerio razvoj sadnice za željeni uzgojni oblik), jedino se uklanjaju

konkurentni izboji koji mogu narušiti željeni oblik formiranja krošnje. Značajna rezidba u

smislu formiranja uzgojnog oblika provodi se tek nakon treće godine. Redovito se provodi

zaštita od bolesti i štetnika.

5.4.3. Tehnologija u rodnom nasadu

U nasadu maslina, podignutog na temelju izloženog postupka potrebno je redovito

primjenjivati agrotehničke mjere u cilju dobrog i redovitog uroda, a koje se sastoji u

sljedećem: održavanje međuredne površine, gnojidba, navodnjavanje, formiranje uzgojnog

oblika i rezidba te zaštita od bolesti i štetnika.

5.4.3.1. Održavanje međuredne površine

Obzirom da se u podignutom masliniku predviđa zatravljivanje međurednog

prostora u drugoj godini, nakon podizanja nasada preporučuje se zasijavanje djetelinsko-

travnim smjesama. Ovakav način održavanja međurednog prostora u uvjetima Crikveničkog

područja neće biti moguć bez osiguranja redovnog navodnjavanja, jer će u protivnom doći

do kompeticije između zasijanih biljaka i maslina, pri čemu će masline zaostajati u rastu, a

rodnost će biti slaba. Smjese različitih biljnih vrsta su se pokazale puno bolje nego

ostavljanje međuredne površine u tratini. Naime, Lepirnjače (razne vrste djetelina, smiljkita

itd.) služe za opskrbu dušikom, jer se na njihovu korijenu razvijaju kvržice u kojima žive

bakterije što vežu dušik i obogaćuju tlo dušikom potrebnim za rast i rodnost maslina. Trave

svojim gustim korijenom dobro popune tlo i čine zeleni sag, a razvijaju i dosta zelene mase.


PROIZVODNJU

63

U međurednom prostoru trava se učestalo kosi kad naraste 10 do 15 cm i ostavlja na mjestu

da trune. Prostor oko stabla promjera do 2 m održava se herbicidima nakon 5 godine

starosti nasada, odnosno okopava mehanički do 5 godine starosti da se spriječi rast korova.

Prednost ovog načina održavanja tla sastoji se u tome što se nakon kiša može ući u

međuredne prostore strojevima za prskanje protiv štetočinja i bolesti. Uz to, smanjeno je

zbijanje tla uslijed čestog gaženja ljudi i strojeva, te znatno se smanjuje erozija tla jer

međuredna vegetacija veže čestice tla, a ujedno se i obogaćuje tlo organskom tvari.

Jasno je da se gnojenje i navodnjavanje mora provoditi redovito i da kod toga valja

voditi računa o tome da i trava za svoj rast troši vodu i hraniva. S druge strane pokošena

trava čuva vlagu i truljenjem se razgrađuje te dio hrane koje je ugradila u sebe vraća u tlo. U

zatravljenom tlu povećana je mikrobiološka aktivnost, što ima veliko značenje osobito na

ovom terenu.

5.4.3.2. Gnojidba rodnog maslinika

Intenzivno maslinarstvo u suvremenim nasadima pretpostavlja redovitu i

izbalansiranu gnojidbu nasada vodeći računa o stanju hraniva u tlu i dostupnost biljci. Vrlo

niski prinosi masline u nekim zemljama, uključivši našu, gotovo su u pravilu povezani s

uzgojem masline na neplodnim i tlima slabo opskrbljenim hranjivima. Gnojidbom masline

se izravno utječe na podizanje rodnosti. Već kod same pripreme tla za sadnju, treba

voditi računa o gnojidbi jer se samo tada može dublje slojeve tla obogatiti

odgovarajućim hranjivima. Zato je dobro napraviti kemijsku analizu tla prije sadnje. Za

određivanje potreba za gnojidbom tijekom uzgoja preporučuje se redovito ili barem

svakih nekoliko godina, analizirati list masline te na osnovi dobivenih pokazatelja o stanju

hranjiva u listu, poznavajući osobitosti tla i stanje samoga nasada, odrediti vrste i količine

potrebnih gnojiva. Što se tiče pojedinih makroelemenata treba naglasiti da s količinom

dušika ne valja pretjerivati jer se dušik ne može pohraniti u tlu, a iznad neke količine niti u

biljci. Analize lista pokazuju da dušik rijetko prelazi 2% i kod najintenzivnije gnojidbe.

Dodavanje dušika iznad te koncentracije je beskorisno jer ga biljka ne može uporabiti, a

iz tla se ispire.

Kalij vrlo povoljno utječe na rodnost masline. Stabla gnojena kalijem pokazuju

bolji rast, donose krupniji plod i rod je mnogo veći nego li kod negnojenih stabala.


PROIZVODNJU

64

Kalijem dobro pognojena stabla nastavit će dobro rađati i sljedećih godina. Kalij se kod

nas obično primjenjuje kroz kompleksna N-P-K gnojiva.

Pored dušika i kalija svake godine u gnojidbi obično treba dodavati i fosfor.

Povećanom uporabom čistih kemijskih gnojiva učestalo se javlja nedostatak nekih od

hraniva. Simptomi koji se obično javljaju kod masline su: slaba rodnost, žućenje i l i

otpadanje lišća, sušenje izboja i slično. Kako je uzroka obično više, a takve simptome je

kod masline teško razlikovati, preporučuje se analiza tla i lista i postupanje u skladu s

rezultatima analize.

Količina gnojiva koju treba primijeniti znatno ovisi o lokalnim prilikama i

intenzivnosti proizvodnje, ali za visoko rodna razvijena stabla preporučuju se sljedeće

količine: 0,5-1 kg N; 0,3-0,6 kg P2O5; 0,5-1 kg K2O. Doze treba uvećati kad se stabla

navodnjavaju i ako su izuzetnog rodnog potencijala. Proizlazi da za zadovoljenje potreba

za dušikom, kalijem i fosforom maslini u jednoj godini treba od 1,4-2,8 kg NPK gnojiva

formulacije 6-18-36 i od 1,5-3 kg KAN-a po stablu. Iskustva pokazuju da nema značajnih

razlika u rodu masline ukoliko se sva količina dušika daje u proljeće, u odnosu na obročnu

gnojidbu dušikom (2/3 u proljeće, 1/3 u ranu jesen). Stoga se preporučuje da se fosforna

i kalijeva gnojiva dodaju u tlo na jesen ili pred zimu jer su ova hraniva u tlu slabo

pokretna, te na taj način do proljeća postaju pristupačna korijenu masline. Dušik se

raspodijeli u dva obroka, prvi veći (2/3) i drugi manji (1/3). Prvi obrok primjenjuje se

krajem zime a drugi mjesec do dva kasnije, ali svakako za vrijeme još vlažnog proljetnog

razdoblja. Uz to maslinu se preporučuje gnojiti stajskim gnojem svake 3-4 godine u

količini 50-100 kg po stablu širom, osobito u nasadima koji se navodnjavaju. Za tu

gnojidbu biti će nužno inkorporirat stajski gnoj u tlo, odnosno uništiti tratinu

mehaničkom obradom (višebrazni plug). Nakon gnojidbe tratina se ponovno usije.

Gnojidba preko lista kod masline je jako korisna mjera kojom se utječe na

kondiciju biljaka posebno tijekom stresnih razdoblja. Mnoga ispitivanja primjene mikro i

makrohraniva preko lista, osobito dušika, pokazali su pozitivne rezultate u ishrani

masline. Folijarna primjena hraniva prskanjem preko lista osigurava brzu prihranu biljci.

Međutim, ovakav način primjene hraniva kratkotrajnog je djelovanja, a kao nedostaci

se još javljaju problemi sa malom sposobnosti prodiranja hraniva uslijed debele kutikule,

ocjeđivanje velikog dijela otopine s lista, brzo sušenje otopine, ograničeno premještanje


PROIZVODNJU

65

hraniva iz lista u druge dijelove biljke te ograničena količina hraniva koja se može

jednokratno primijeniti. Unatoč ovim manjkavostima tim načinom moguće je u uvjetima

sušnog proljeća i ljeta nadopuniti ishranu iz tla, isto tako u uvjetima niske dostupnosti

mikroelemenata, nedostatak se može učinkovito riješiti primjenom odgovarajućeg

gnojiva preko lista.

U prihrani značajnu ulogu će odigrati i mogućnost fertirigacije, odnosno dodavanja

vodotopivih gnojiva sistemom za navodnjavanje što je danas u svijetu sve veći trend

obzirom da su takva gnojiva odmah dostupna biljci.

5.4.3.3. Navodnjavanje

Navodnjavanje jamči redovitost rađanja povećavajući pri tome krupnoću ploda i

vegetativni rast. Povećanje prinosa znatno varira, prosječno iznosi 50 posto i više. Povećanje

količine ulja nije razmjerno povećanju prinosa, budući je postotak ulja u plodu relativno

manji kod navodnjavanih biljaka. No, ukupna količina ulja po jedinici površine kod

navodnjavanja je veća. Kako je maslina zimzelena, ona treba vodu tijekom cijele godine,

premda mnogo više ljeti nego zimi. Nedostatak vlage u tlu tijekom cijele sezone rezultira manjim i

smežuranim plodovima, a za vrijeme cvatnje slabijim zametanjem plodova. Velika zdrava

stabla trebaju više vode jer imaju veću lisnu površinu. Korist od navodnjavanja je

kumulativna, pa je nekad potrebno više od jedne sezone da se u potpunosti očituje.

Kako je maslina jako osjetljiva na suvišak vode u tlu, čak i u kratkom vremenskom

razdoblju, tamo gdje se namjerava instalirati sustav za navodnjavanje osobito je važna

kvalitetna priprema tla. U iznimnim slučajevima, na teškim tlima treba postaviti drenažu,

posebno kada se maslini namjerava natapati nekom manje kvalitetnom vodom što nije

slučaj na razmatranoj lokaciji. Potreba za navodnjavanjem će se kontrolirati postavljenim

tenziometrima i provodit će se samo onda kada količina vlage u tlu padne ispod optimalne

vrijednosti za maslinu.

5.4.3.4. Formiranje uzgojnog oblika i rezidba

Rezidba je pomotehnički zahvat koji se u suvremenim intenzivnim nasadima masline

provodi redovito svake godine. Cilj je rezidbe u mladim nasadima smanjiti nerodno doba

masline, odnosno dovesti maslinu što prije u stanje rodnosti. Osnovna svrha rezidbe u rodnim

nasadima je uspostava ravnoteže između rasta i rodnosti stabla. Budući da maslina rađa na


PROIZVODNJU

66

prošlogodišnjim izbojima, rezidbom se ne pridonosi samo rodnosti tekuće godine, nego

pripremamo stablo za berbu sljedeće godine tako da se potiče rast novih rodnih izboja.

Poremećaj ravnoteže drva i lišća na stablu potpomaže neredovitu rodnost, osobito kod

starijih stabala. Ako se ostavlja velika količina drvne mase, nužna je i razmjerna lisna

površina jer je drvo veliki potrošač hraniva koje stvaraju listovi. Rezidbom rodnih nasada

maslini se produžava doba rodnosti, odnosno sprječava se prerano starenje i gubitak

životnosti. Doba rodnosti se produžuje ako se omogući rast izboja za sljedeću godinu što

postižemo stalnim, odmjerenim pomlađivanjem izrođenih i iscrpljenih grana. Taj način

rezidbe naziva se "rez unatrag", a cilj joj je uspostavljanje povoljnog odnosa između l ista i

drva. Primjenom prikladnog redovitog pomlađivanja (rez unatrag) stablo ne gubi

životnost i rađa u kasnijim godinama, što znači da nema ograničenja rodnosti masline u

normalnim uvjetima uzgoja. Pri rezidbi masline mora se voditi računa o sljedećem:

- količini kiše koja padne tijekom prethodne jeseni,

- prošlogodišnjem rodu,

- vegetativnom stanju stabla u vrijeme rezidbe,

- namjeni ploda,

- gustoći sklopa i načinu uzgoja.

Mlada stabla masline nužno je rezati da bi se formirao planirani uzgojni oblik,

mehanički jako deblo i bočne grane otporne na lom, odnosno kostur koji nosi biljne

organe i rod. Ispravno oblikovano stablo masline omogućava lakšu primjenu

pomotehničkih i agrotehničkih zahvata u nasadu, olakšava berbu, ne traži kasnije veće

rezove koji izazivaju oštećenja na stablu i stvaraju neravnotežu.

Odabrani uzgojni oblik mora biti prilagođen prirodnom rastu masline, kao vrste i

svake sorte. Od mnogih poznatih uzgojnih oblika već primjenjivanih na maslini,

najprimjereniji za ovo područje su uzgojni oblici tipa vaze: grmolika i višestožasta vaza.

Za ovu razmatranu lokaciju preporučuje se grmolika vaza, ali u daljnjem tekstu opisat će

se i višestožasta vaza kao eventualna alternativa.

S obzirom na to da je izraženiji negativni utjecaj vjetra na predmetnoj lokaciji odabirom

nižeg uzgojnog oblika, grmolike vaze, smanjiti će se negativni utjecaj ovog abiotičkog čimbenika.

Grmolika vaza nema pravog debla, a primarne joj grane izlaze izravno iz korjenova vrata ili se

nalaze na vrlo kratkom deblu. Razvoj grmolike vaze intenzivno se razvija 50-ih godina 20.


PROIZVODNJU

67

stoljeća i predstavlja prvi pokušaj primjene uzgojnog oblika koji će zahtijevati manje rada od

višestožaste vaze. Broj primarnih grana kod grmolike vaze iznosi 3-6, a glavna je prednost raniji

ulazak u rodnost i to što se biljke održavaju nižima tako da se većina agrotehničkih zahvata

može obaviti s tla. Nedostatak joj je što se zbog izostanka ili vrlo kratkog debla ne mogu

pričvrstiti traktorski tresači, pa se berba mora obavljati ručno ili ručnim tresačima. Krošnja se

pušta da raste manje ili više slobodno, a primarne grane se oblikuju slično kao kod višestožaste

vaze. Kako biljka raste, postrani se izbojci prorjeđuju, čime se potiče rast glavne osi svake grane

i smanjuje nadmetanje između izbojaka koji će tvoriti sekundarne grane. Vodopije koje rastu u

unutrašnjost krošnje, te korjenove izdanke treba odstraniti.

Višestožasta vaza (polikonična vaza) je uzgojni oblik prikladan u prvom redu za uljne

sorte masline. Sadnicu masline, nakon što je privežemo uz odgovarajući potporni stup,

prikratimo na potrebnu visinu ili pustimo da slobodno raste. Rezidba se u prvim

godinama svodi na minimum. Rezom se uklanjaju grane koje su razvijene na

neprikladnom mjestu. Osnovne grane oblikujemo na visini 80 -110 cm u nasadima gdje

će se berba obavljati uporabom strojeva, a na visini 50 - 100 cm gdje će se brati ručno.

Osnovne grane obično se odabiru odmah nakon sadnje ili sljedeće godine, ovisno o

razvijenosti sadnica, odabiremo ih tako da razmak po visini među njima bude 5 - 15 cm.

Ostale, postrane grane obično se nakon sadnje ne uklanjaju potpuno, nego se pinciraju

kako bi im zaustavili rast. Prve godine postrane grane se odstranjuju samo ukoliko

smetaju formiranju pravilnoga uzgojnog oblika. Druge godine uzgoja, ukoliko je rast

sadnica očekivan, odstranjuju se sve postrane grane, osim izabranih osnovnih grana.

Osnovne grane u početku se uzgajaju pod kutom od 45° u odnosu na zamišljenu

okomicu, nakon čega ih se usmjeruje na vertikalan rast. Grane međusobno tvore kut od

120°. Sljedećih godina svaka će osnovna grana obrasti granama drugog i trećeg reda

koje će oblikovati u stožac s dobro vidljivim (osamljenim, izoliranim) vrhom. Izolacija

vrha zahtjeva uklanjanje konkurentskih izboja ostavljenoj provodnici. Pri oblikovanju

sekundarnih grana prema vani ostavljaju se dulje i bolje obrasle grane, a prema unutrašnjosti

kraće. Donje grane su dulje u odnosu na grane bliže vrhu osnovne grane. Prejake sekundarne

grane, kao i vodopije koje su svojim rastom usmjerene prema unutrašnjosti krošnje, također

uklanjamo kako bi cijela krošnja stalno bila dobro osvijetljena. Svake godine redovito se

uklanjaju izboji koji tjeraju iz panja ili iz debla, te vodopije s osnovnih grana. Općenito, vrijedi


PROIZVODNJU

68

pravilo da pri oblikovanju mladih stabala ne smijemo pretjerano i nepotrebno rezati, jer tako

samo odgađamo početak rodnosti.

Kod masline su rodni jednogodišnji izboji (izrasli prethodne godine), dugi 20-35

cm. Takvi izboji razvijaju dostatan broj cvatnih pupova. Izboji koji su rastom dulji obično

ne stvaraju cvatne pupove ili ih stvaraju u nedovoljnom broju. Prekratki izboji stvaraju

previše cvatnih pupova. Sagledavajući izneseno, rezidbi u rodu treba postupiti na

sljedeći način:

- ukloniti izboje iz panja ili debla,

- ukloniti sve suhe i bolesne grane,

- ukloniti izrođene izboje (rez unatrag),

- ukloniti vodopije, osim ako se koriste kao popuna ili zamjena druge grane,

- prorijediti zagušenu krošnju,

- orezati izboje koji su poprimili okomiti smjer ili postali konkurencija

provodnici ili produljnici,

- odrezati dio drvnih izboja, i to prebujne i one slabije bujnosti,

- odrezati po potrebi dio rodnih izboja.

5.4.3.5. Zaštita od bolesti i štetnika

Suvremen pristup zaštiti masline od bolesti i štetnika pretpostavlja praćenje i stručni

rad unutar maslinika kao ekosustava. Najjednostavnije rečeno potrebno je voditi računa o

svim čimbenicima unutar ekosustava maslinika, posebno velikog broja kukaca, od štetnih do

korisnih, različitih uzročnika biljnih bolesti i većeg broja korovskih vrsta. Zbog složenosti

segmenta zaštite u uzgoju masline, potrebno je da se vođenje tih poslova prepusti

stručnoj osobi. Brojni su nametnici i bolesti na maslini koje smanjuju količinu i kakvoću

ukupnog roda i čine štete na stablu masline.

Po gospodarskom značenju, među štetnim kukcima najznačajniji su: maslinina

muha (Bactrocera oleae), maslinin moljac (Prays oleae) i maslinin medić (Saissetia

oleae.) Premda se ostali veliki broj štetnih kukaca koji žive na maslini ne smije zanemariti.

Među uzročnicima biljnih bolesti treba ukazati na značenje čađavice (Capnodium oleae),

paunova oka (Spilocaea oleagina), raka (Pseudomonas savastanoi).


PROIZVODNJU

69

Za suzbijanje štetnih kukaca, uzročnika biljnih bolesti i korova, stoje na

raspolaganju agrotehnički i kemijski zahvati. Agrotehnički zahvati, osim što potiču pravilan

razvoj i rast masline, doprinose određenom smanjenju ukupne opasnosti napada štetnih

nametnika, uz nužnu zaštitu masline kada je populacija štetnika i intenzitet napada

bolesti prešao prag štetnosti i takav pristup nazivamo integralni pristup zaštiti masline

koji se preporučuje u razmatranom masliniku.

5.4.4. Berba maslina

5.4.4.1. Dozrijevanje maslina

Berba se sastoji u skidanju plodova se stabla koji su dostigli stadij industrijske ili

tehnološke zrelosti na taj način da se izbjegne bilo kakvo oštećenje ploda, koji može imati

negativan utjecaj na elaborirani proizvod u toku provedene konzervacije i čuvanja do prerade.

Primarni proizvod masline je plod, koji može imati dvojaku upotrebu ili se koristi za jelo

ili za dobivanje maslinovog ulja. Plod koji se koristi za jelo bere se u zelenom, poluzelenom ili

zrelom stanju, a berba plodova za proizvodnju ulja provodi se ovisno o karakteristikama ulja

koja želimo postići. Ranija berba plodova daje ulja izraženije gorčine i pikantnosti, a

ponekada su takva ulja neharmonična i trpka. Nakon zelenih plodova dolazi do pojave

pigmentacije, promjene boje, najprije kožice, a potom i mesa ploda. Ova promjena boje nije

izražena kod svih sorata. Pojedini autori predlažu kada je trećina plodova na stablu zelene,

trećina mijenja boju, a trećina crna. Plod je zreo kad dostigne maksimalni sadržaj ulja, a

zadržava istu težinu.

Ostavljanjem ploda na stablu, nastaje stadij prezrelosti, kada plod počinje u

principu gubiti vodu, te fenolne (nosioci pozitivnih svojstava pikantnosti i gorčine) i hlapive

(nosioci mirisnih i aromatskih karakteristika ulja) spojeve. Na taj se način samo povećava

relativni sadržaj ulja u plodu, a ne i proizvodnja po stablu odnosno po jedinici površine. Stoga

je vrlo važno odrediti pravo vrijeme berbe, kako zbog količine i kvalitete ulja, tako i zbog

kvalitete stolnih maslina. Posljedice prerane berbe ogledaju se prvenstveno u smanjenoj

količini ulja, neprimjerenog mirisa i okusa, dok prekasno ubrani plodovi daju ulje loše kvalitete,

jer je već započeo proces njihova kvarenja.

U maslinarskoj proizvodnji, berbu nije moguće provesti kako to prirodni uvjeti traže.

Glavni je faktor skalarna zrelost plodova na istom stablu, na istoj parceli, na stablima


PROIZVODNJU

70

iste ili različite sorte. Uz ove biološke uvjete utjecajni su i različiti vanjski faktori:

klimatske prilike, socijalne prilike, geografske i druge. Zato je u svijetu, a i kod nas u većini

slučajeva određivanje početka berbe prepušteno pojedincima. Zbog toga su velike razlike u kvaliteti

ulja i u izdašnosti ploda. Kod maslina zrioba počinje negdje krajem rujna i traje otprilike do

sredine prosinca. U fazi zrenja plod mijenja boju od zelene na žućkastu, zatim crvenkastu i

crveno tamno boju kako bi konačno potpuno pocrnio.

Plodovi mogu ranije od normalnog sazrijevati:

- ako su oštećeni od bolesti i štetnika (mijenjaju boju u kraćem roku), ali ne dostignu nikada

punu zrelost,

- ako su na vrhu provodnice

- oko su na prstenovanoj grani i

- kada je urod podbacio u kvaliteti.

Plodovi produžavaju dozrijevanje:

- kad je urod nadprosječan

- kad su atmosferske prilike nenormalne i nepovoljne.

Osim gore navedenog dozrijevanja je i sortna osobina, jer jedna sorta ili klon dozrijeva ranije

dok istovremeno druga dozrijeva kasnije.

5.4.4.2. Berba

Prilikom berbe maslina ne smije biti velikih temperaturnih oscilacija, a minimalne

temperature zraka ne smiju silaziti ispod ništice. Plodovi obično sazrijevaju u listopadu,

studenom i prosincu ovisno o sorti, te njima treba prilagoditi i vrijeme berbe. Zato kada

govorimo o optimalnom roku berbe maslina, moramo znati na koju sortu ili grupu sorti

maslina mislimo. Većinu bi sorti maslina trebalo započeti brati kada je oko 80% plodova

dobilo karakterističnu boju sorte, a "meso" ploda je još zeleno. Berbu treba završiti prije

nego što se "meso" ploda počne mijenjati od zelene u boju pokožice. Rana berba maslina ne

samo da utječe na količinu ulja već se njome sprječava kvarenje ulja, ukoliko se plod zarazi

maslinovom muhom. Dok je "meso" zeleno, količina ulja kod prerade je ista, a nakon

promjene boje "mesa" količina ulja kod prerade opada. Nadalje, ranom berbom se čuvaju

mirisne tvari kao i tvari koje pozitivno utječu na okus. Proces kvarenja ulja počinje nakon

optimalne zrelosti ploda što se najlakše dade uočiti bojom ploda. Nadalje, tijekom


PROIZVODNJU

71

sazrijevanja ploda, postotak ulja se povećava (gubi se voda) u odnosu na suhu tvar sve do

stadija površinske obojenosti, a nakon toga količina ulja se u apsolutnom iznosu postupno

snižava. Osim navedenih razloga, ranijom berbom postiže se veća učinkovitost berača,

izbjegava se kasni napad maslinove muhe, pomaže maslini da sačuva hraniva za naredni rod,

izbjegava se fiziološko opadanje plodova te se postiže bolja cvat.

Stoga, još jednom valja naglasiti, da bi se osigurala najbolja kvaliteta ulja, masline

moraju biti ubrane i prerađene pravovremeno. Kao što smo spomenuli u prethodnom

poglavlju postoje razni načini ubiranja maslina. Obzirom da se masline nakon osme godine

planiraju brati strojno to će značajno smanjiti troškove radne snage. Važno je istaknuti da

kod strojne berbe jedan manji dio plodova ostane na stablu, te je stoga nužna korekcija

berbe koja se obavlja ručno s raznim priručnim ratilima.

Nakon što su masline ubrane ručno ili strojno moraju se prenijeti u suha i prozračna

skladišna mjesta ili što je najbolje, preraditi u roku 24 sata od trenutka ubiranja. Loša je

praksa nekih poljoprivrednika da čekaju masline dok ne padnu same na mrežu, a nakon toga

ih pobiru i spremaju u vreće gdje ih drže do obrade. Upravo ovo vrijeme koje prolazi od

ubiranja do obrade maslina, moglo bi dovesti do fermentacije maslina koje će kao posljedicu

imati ulje niže kvalitete. Najbolje bi bilo, u trenutku kada su masline pobrane, odnijeti ih na

obradu u uljaru, gdje posredstvom običnog lomljenja i istiskivanja, dobivamo

ekstradjevičansko i djevičansko ulje.

5.4.4.3. Skladištenje maslina

Osim pravovremenog branja, kvaliteta maslinovog ulja ovisi i o načinu te vremenu

čuvanja plodova maslina. Proces kvarenja, odnosno oksidacije ulja započinje nakon

optimalne zrelosti ploda što se dade uočiti u njegovoj pigmentaciji, a još je izrazitiji nakon

berbe. Stoga, da bi ulje bilo visoke kakvoće, organoleptičkih svojstava, te visokih hranidbenih

vrijednosti poželjno je ubrane plodove, odmah iz maslinika, dopremiti u uljaru gdje bi se

najdulje u roku od 12 do 15 sati trebali preraditi.

Jedan od problema je što se u vrlo kratkom roku velike količine maslina dopremaju u

uljaru na preradu, kapaciteti su premašeni, pa je najbolje utvrditi rokove berbe po sortama

odnosno prema njihovom vremenu dozrijevanja. Drugi problem je što ponekad ne postoji


PROIZVODNJU

72

mogućnost trenutačnog dopremanja maslina iz maslinika. Tome se da doskočiti jer se ubrani

plodovi mogu čuvati u određenim uvjetima ali najdulje sedam dana.

Masline se mogu uskladištiti na podlozi koja se može oprati i ne upija ulje (npr.

pločice) u sloju od 10 do 12 cm i to u suhim i prozračnim prostorijama. Pri tome valja

svakodnevno drvenim grabljama pomiješati masline. U nedostatku prostora masline se mogu

pohraniti u drvenim letvenim sanducima s nožicama tako da zrak struji među njima. U njih se

pohrane, slažu, a drvene se kutije slažu jedna na drugu. Masline je potrebno slagati i miješati

kao što je ranije navedeno. Masline se ne smiju čuvati u velikim hrpama, u najlonskim

vrećama, u debelim slojevima, u posudama s morskom vodom ili u izrazio vlažnim

prostorijama.

Takvim nepravilnim načinom skladištenja ulja u plodovima se kvare što se očituje u

oksidaciji, promjeni boje i arome budućeg ulja, porastu slobodnih masnih kiselina, promjeni

organoleptičkih svojstava te padu hranidbene vrijednosti ulja. Dužim čuvanjem plodove

napadnu plijesni, a u vlažnim uvjetima dolazi do vrenja koje ostavljaju kiselkast okus u

kasnijem ulju.

5.4.5. Tehnologija prerade maslina

Prerada maslina obuhvaća slijed postupaka koji imaju cilj da se od plodova maslina

dobije što kvalitetnije maslinovo ulje. U današnje vrijeme najčešće se primjenjuju dva načina

prerade maslina: tradicionalnim načinom - prešama i kontinuiranim centrifugalnim načinom

"na hladno" što je i način koji će investitor primjenjivati u novom pogonu uljare.

Opis postupaka prerade maslina, redom izvođenja, su sljedeći:

1. Čišćenje i pranje plodova - na principu usisavanja uklanjaju se biljne primjese (lišće i

grančice maslina) koje bi u većim količinama mogle utjecati na promjenu okusa i boje

ulja. Primjese strane prirode (kamenčići, zemlja, metalni dijelovi) uklanjaju se pomoći

stroja za pranje uz stalno otjecanje vode. Ove primjese mogu izazvati promjenu

organoleptičkih svojstava ulja i oštećenja strojeva. Ako se želi proizvesti ulje osobite

vrijednosti, uputno je da se prije čišćenja i pranja obavi prebiranje maslina, odstranjujući

sitne, smežurane i oštećene plodove, za što je potrebno posjedovati stol s beskonačnom

trakom;


PROIZVODNJU

73

2. Mljevenje plodova – plod masline se drobi i usitnjava tako da se dobije homogena masa

ili tijesto, koje se sastoji od vode, ulja i čvrstog dijela (komine). Ovaj postupak ima i svrhu

da razbije stanice mesa ploda te da omogući oslobađanje kapljica ulja iz vakuola i

njihovo spajanje u kapi većih dimenzija. Investitor će u okviru svog pogona nabaviti

metalni mlin čekićar kojeg karakterizira visoki radni kapacitet, te neprekidni i

automatizirani rad;

3. Miješanje tijesta - postupak neprekidnog i sporog miješanja tijesta kojim se ono

priprema za kvalitetno odvajanje čvrstog od tekućeg dijela. Zadatak ovog postupka je da

poveća količinu slobodnog ulja čime se poboljšava spajanje sitnih kapljica ulja u veće

kapi, uz smanjenje emulzije ulje/vode. Tijekom miješenja tijesta dolazi do smanjenja

ukupnih polifenola koji su značajni za zaštitu ulja od oksidacije, kao i hlapivih aromatskih

sastojaka. Zbog toga u posebnu pažnju treba posvetiti temperaturi i vremenu trajanja

ovog postupka;

4. Odvajanje tekuće faze (ulja i vegetativne vode) od krutog dijela (komine) - obavlja se na

različite načine ovisno o primijenjenom sustavu postrojenja. Najzastupljeniji postupci

odvajanja su sila pritiska (prešanje), centrifugalna sila i selektivna filtracija koja se temelji

na razlici između površinske napetosti ulja i vegetacijske vode. Investitor će koristiti

sustav dvofazne centrifuge, tzv. “hladnu obradu” koja se vrši bez dodavanja tople vode i

koja rezultira dobivanjem visokokvalitetnog maslinovog ulja. Maslinovo tijesto razdvaja

se na dva dijela: ulje se izlučuje u jedan, a smjesa komine i biljne vode u drugi dio koji se

transporterom odvodi iz uljare. Primjenom ovog postupka smanjuje se količina vode u

komini na 50%, a ukupno se iskorištenje ulja povećava i do 96%;

5. Separiranje uljnog mošta - odvajanje smjese ulja i vegetativne vode. Ovaj postupak

zasniva se različitosti specifičnih težina ovih dviju tekućina, pa se njihovo razlučivanje

može obaviti prirodnim odvajanjem (dekantacijom) ili pomoću centrifugalnog separatora

što je metoda koja će se koristiti u postrojenju koje investitor nabavlja. Radi se o brzom i

učinkovitom postupku koji zahtijeva ograničenu radnu snagu. Tako separirano i

pročišćeno ulje je otpornije na kvarenje u razdoblju čuvanja.

Nakon završetka postupka prerade nastupa razdoblje čuvanja i finalizacije maslinovog

ulja. Proizvedeno prirodno maslinovo ulje nije posve čisto budući da sadrži određene količine


PROIZVODNJU

74

drugih sastojaka (organske i mineralne primjese, vegetabilna vode) čiji sadržaj ne bi smio biti

viši od 0,5%. Njihova prisutnost doprinosi povećanju slobodnih masnih kiselina i drugih

procesa kvarenja, koji su izraženiji ukoliko je ulje izloženo povišenim temperaturama,

svjetlosti i zraku. Ulje stoga treba prije stavljanja u prodaju podvrgnuti postupcima

pretakanja i filtriranja. Filtracija i punjenje ulja u određena pakovanja obavlja se neposredno

pred njegovu prodaju zato jer staklene boce i limene kantice osiguravaju higijensko-

sanitarne uvjete, ali ne i savršenu zaštitu od topline i drugih utjecaja na promjene kakvoće. U

slučaju pakovanja maslinovog ulja u staklene boce, posebice one sa svijetlim staklom,

neizbježan je utjecaj svijetla na promjene kakvoće. Kod pakovanja u limene kantice, ulje je

slabo zaštićeno od topline, a može doći i u dodiru s elementima metala, ako su metalne

površine slabo izolirane ili oštećene.

5.5. UZGOJ SMOKAVA

Smokva (Ficus carica L.) jest mediteranska voćna vrsta koja je već tisućljećima

prisutna u uzgoju na području Mediterana. Prema fosilnim nalazima uzgoj smokve bio je

prisutan na području Sirije i Irana prije otprilike 11.400 godina. Prema podacima Organizacije

za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda u 2012. godini najveći svjetski proizvođač

smokava bila je Turska (274.535 t), dok se Hrvatska s proizvodnjom od 315 t nalazila na 43.

mjestu.

Zanimljiv je podatak da je proizvodnja smokava na području sjevernog Jadrana bila

puno zastupljenija u prošlosti, te se mjesec rujan zbog važnosti smokava u ljudskoj prehrani

u Istri naziva još i smokvenjak.

Smokva je vrlo malo zastupljena u monokulturi i u plantažnom uzgoju, a većina

stabala nalazi se u konsocijaciji s maslinom ili vinovom lozom.

S obzirom da je listopadna voćna vrsta može podnijeti hladnoću, ali je otpornost na

niske temperature određena sortom i fenofazom tako da većina sorata podnosi do -6 °C

početkom zime, a poneke sorte prilagođene hladnijem klimatu podnose i do -15 °C tijekom

zimskog mirovanja. Da bi se smanjila opasnost od smrzavanja potrebno je nasad zaštititi

vjetrozaštitnim pojasom koji onemogućava hladnim vjetrovima, a posebice buri, prodor u

nasad te mehanička oštećenja na stablima i štete od smrzavanja. Ukoliko i dođe do


PROIZVODNJU

75

smrzavanja stabla, odnosno nadzemnog dijela biljke, moguće je provesti regeneraciju

izdancima koji izbijaju iz debla i korijenovog vrata. Potrebno je naglasiti da starija, razvijenija

stabla, bolje podnose niske temperature, te je stoga u prvim godinama nakon sadnje

posebnu pažnju potrebno posvetiti zaštiti stabala od niskih temperatura.

U botaničkom smislu razlikuju se dvije podvrste smokve: pitoma smokva (Ficus carica

ssp. sativa) i divlja smokva (Ficus carica ssp. caprificus). Plodovi divlje smokve nisu prikladni

za ljudsku prehranu, ali je preporučljivo da stabla divlje smokve budu zastupljena u nasadu 2-

4% radi kaprifikacije.

Korijen biljke se razvija ovisno o pedološkim karakteristikama samog terena i

dostupnosti vode, tako se u vlažnijim uvjetima i na bogatim tlima korjenov sustav slabije

razvija, jer u tlu nalazi dovoljno vlage i hraniva, dok je na škrtijim područjima koja su slabije

opskrbljena vodom korjenov sustav jače razvijen i korijen prolazi kroz pukotine tla i stijena u

potrazi za vodom.

S obzirom da iz baze debla krošnje svakog proljeća izbija veliki broj novih mladih

izboja potrebno je provoditi njihovo uklanjanje kako biljka ne bi poprimila grmoliki oblik koji

u plantažnom uzgoju nije prihvatljiv.

Veličina krošnje i bujnost biljke vezana je uz nasljedna svojstva svake pojedine sorte.

Krošnja se sastoji od skeletnih grana, a rezidbom reguliramo duljinu skeletnih grana te odnos

generativnih i vegetativnih pupova

Na predmetnoj lokaciji mogući problem u rentabilnoj proizvodnji smokava mogu

predstavljati velika količina skeleta (kamena i stijene), dostupnost vode za navodnjavanje i

jaki udari bure.


5.5.1.1. Planiranje sadnje

Prije same sadnje na terenu potrebno je napraviti plan nasada s rasporedom sorata,

sustavom za navodnjavanje i prometnicama, te ostalim objektima koje je potrebno uklopiti u

nasad poput ograde, vjetrozaštitnog pojasa.

Nakon obrade tla na dubinu od 60 cm potrebno je najmanje dva mjeseca ostaviti da

se tlo slegne, a poželjno bi bilo ostaviti tlo mirovati tijekom zimskog perioda kako nakon

sadnje dio korjenovog sustava sadnica ne bi virio iz tla.


PROIZVODNJU

76

Lokacija za nasad smokava nalazi se u donjem, jugoistočnom dijelu predmetnog

zemljišta zbog toga što smokva zahtijeva dublja tla s povoljnim vodozračnim odnosom i

osjetljivija je na jake udare vjetra.

Prilikom planiranja sadnje važno je definirati razmake sadnje. S obzirom na

konfiguraciju terena i optimalni broj biljaka po jedinici površine preporučen je razmak sadnje

na 5 x 5 m, čime bi na ukupnoj površini smokvika od 9.500 m2 bilo posađeno 380 stabala.

5.5.1.2. Meliorativna gnojidba

Prije duboke obrade, a nakon provedene analize tla, provodi se meliorativna gnojidba

gnojivima s većim udjelom fosfora i kalija. Gnojidbu stajskim gnojem potrebno je provesti po

cijeloj površini te unijeti stajnjak u tlo kako bi se spriječio gubitak dušika u atmosferu.

Gnojidba organskim materijalom osim što osigurava tlo hranivima poboljšava i vodozračne

odnose, mikrobiološku aktivnost te strukturu tla. S obzirom na to da se međuredna površina

planira zatravniti djetelinsko-travnim smjesama ova gnojidba osim što će poboljšati uvjete za

rast i razvoj mladih stabala smokve omogućuje tratini bolji rast i razvoj. Tla bogatija

organskom tvari imaju bolja vodozračna svojstva, a mikrobiološka aktivnost omogućava

postupnu mineralizaciju humusa i otpuštanje biljci pristupačnih hraniva. Busen trava veže

čestice tla i na taj način ublažava negativne erodivne procese, travnati pokrov omogućava

raniji ulazak mehanizacije nakon intenzivnijih oborina, a košnjom nastaje organski malč čijom

se razgradnjom povećava udio organske tvari u tlu. Osim organske gnojiva u meliorativnoj

gnojidbi koriste se mineralna gnojiva s većim udjelom fosfora i kalija (npr. NPK 5:20:30 ili

7:20:30), jer su fosfor i kalij slabije mobilni u tlu i potrebno ih je unijeti u tlo na dubinu

razvoja glavnine korjenovog sustava.

5.5.1.3. Razmjeravanje terena i kopanje sadnih jama

Nakon planiranja sadnje potrebno je na terenu pristupiti razmjeravanju terena, a

nakon detaljnih izmjera pristupa se označavanju mjesta za kopanje kanala za postavljanje

glavnih cijevi sustava za navodnjavanje, te markiranju sadnih mjesta. Za potrebe izmjere

terena, trasiranje puteva i kanala te označavanje sadnih jama koriste se geodetski uređaji

poput teodolita, te ostala pomagala (metar, kutomjer, geodetski lanac, žica i kolčići).

Općenito treba izbjegavati mjerenja čija pojedinačna vrijednost prelazi 150 m duljine jer se

pojavljuju praktične poteškoće. S obzirom na to da je prije sadnje teren jednolično


PROIZVODNJU

77

pripremljen frezanjem na dubinu od 60 cm i ukoliko se u sadnji koriste kontejnerske sadnice

moguće je koristiti direktnu sadnju bez kopanja sadnih jama. Ukoliko se pristupa kopanju

sadnih jama njene dimenzije bi trebale biti minimalno 50 x 50 x 50 cm kako bi biljka imala

optimalne uvjete za rast i razvoj korjenovog sustava.

5.5.1.4. Izbor sorte

Sortiment će se uglavnom temeljiti na domaćim sortama, jer su bolje prilagođene

uzgojnom području i predstavljaju važan čimbenik prilikom zaštite domaćih proizvoda

(zaštita geografskog podrijetla i zaštita izvornosti), a osim navedenih komercijalnih prednosti

na ovaj se način čuva domaći genetski materijal. Osim domaćih sorti biti će zastupljena sorta

Bjelica koja je talijanskog podrijetla.

Prema razlikama u plodonošenju razlikuju se sorte jednorotke i dvorotke, a prema

boji kožice ploda bijele (bjelice) i crne (crnice). Važno je istaknuti da je kod nekih dvorotki

komercijalno važniji prvi rod (petrovače), a kod nekih dvorotki važniji je drugi rod. Neke

jednorotke razvijaju prvi rod (tzv. cvjetunicu) koji nema značajniju funkciju, te se brzo suši i

otpadne.

Na temelju kvalitete ploda i prilagodbe pojedine sorte pedoklimatskim

karakteristikama lokacije izrađen je prijedlog sortimenta koji je izražen u udjelima prema

ukupnom broju stabala smokava. Tako bi sorta Bjelica bila zastupljena 40%, Petrovača crna

25%, Zamorčica 20%, Šaraguja 13%, a divlja smokva koja koja nema komercijalnu važnost ali

se u njoj razvija prva generacija osice Blastophaga grossorum (jedini kukac koji prenosi pelud

kod smokve i omogućava zametanje plodova)s 2%.

Tablica 13: Udio i površine pojedenih sorata smokava u odnosu na ukupnu površinu pod smokvama

Sorte Udio u % Površina u m2

Bjelica 40 3.800

Petrovača crna 25 2.375

Zamorčica 20 1.900

Šaraguja 13 1.235

Divlja smokva 2 190

Ukupno 100 9.500


PROIZVODNJU

78

Za podizanje nasada smokava odabrane su prvenstveno domaće sorte koje

predstavljaju temelj za dobivanje oznaka zaštite poljoprivrednih prehrambenih proizvoda te

pridonose očuvanju autohtonog genofonda. Prilikom odabira sorata odabrane su sorte koje s

obzirom na specifične pedoklimatske prilike mogu dati zadovoljavajuće rezultate u prinosima

i kvaliteti plodova.

Bjelicaje dvorotka čiji prvi rod (cvjetunica) nije obilan, nesigurnih prinosa i obično

dozrijeva sredinom srpnja, ali je drugi rod obilan i period dozrijevanja mu je od kolovoza do

polovine listopada. Meso ploda je blijedo žućkasto i blagog okusa. Sorta je visoke rodnosti i

dobro uspijeva u sjevernijim uzgojnim područjima.

Petrovača crnaje dvorotka, a kao i što sam naziv kaže pokožica ploda je crne boje.

Meso je ljubičasto, a unutrašnjost blijedo crvenkasta. Drugi rod dozrijeva početkom rujna, a

plod je okruglast i spljošten. Meso je sočno, ali slabijeg okusa.

Zamorčica sorta je jednorotka. Zbog krhkosti grana predlaže se njezina sadnja u

unutarnjem ili donjem dijelu nasada gdje su stabla zaštićenija od vjetre i mehaničkih

oštećenja koja jaki udari vjetra uzrokuju. Dobro uspijeva i na škrtim terenima, a rodnost je

redovita i obilata. Meso ploda je žućkasto, a unutrašnjost crvenkasta. Smatra se našom

najboljom sortom, a plodovi su vrlo ukusni u svježem i osušenom stanju.

Šaraguja je jednorotka. Prilično je otporna na niske temperature i rano počinje rađati

i donositi obilan rod. Odlične rezultate daje na plodnim tlima uz primjenu navodnjavanja.

Pokožica je sivkasto do ljubičasto crvena, meso žućkasto dok je unutrašnjost crvena. Plodovi

dozrijevaju od polovine kolovoza do polovine listopada i vrlo su ukusni, te se koriste

pretežno u svježem stanju.

5.5.1.5. Njega mladog smokvika

Nakon sadnje pristupa se njezi mladih stabala smokava koja obuhvaća formiranje

uzgojnog oblika, zaštitu od štetnika i bolesti, redovitu prihranu stabala gnojivima, održavanje

tla u nasadu, primjenu navodnjavanja te ostale agrotehničke i pomotehničke zahvate koji

omogućavaju optimalne uvjete za rast i razvoj mladih stabala.

Na temelju pedoklimatskih karakteristika lokacije predložen je uzgojni oblik

popravljena vaza s deblom visine 60 cm, a vaza omogućuje dobru osvijetljenost svih dijelova

krošnje


PROIZVODNJU

79

5.5.1.6. Tehnologija u rodnom nasadu

Rezidba je pomotehnički zahvat kojim se regulira odnos vegetativne aktivnosti i

rodnosti. Smokva kao vrsta je vrlo osjetljiva na rezidbu debljih grana, jer veće rane vrlo teško

zarastaju, no na ovaj zahvat sve sorte ne reagiraju jednako. Tako su vrlo osjetljive sorte

Bružetka i Šaraguja, dok Zamorčica i Vodenjača bolje podnose rezidbu debljih grana. Stoga je

vrlo važno rezidbu smokve provoditi redovito i na vrijeme kako bi se spriječio nastanak većih

rana. S obzirom na vrijeme rezidbe razlikujemo zimsku i ljetnu rezidbu. Zimska se rezidba

obavlja krajem zime kada su temperature stabilne i iznose 6-10 °C, a s obzirom na teško

zarastanje rana zimsku rezidbu treba svesti na minimum i provoditi samo onda kada je nužno

potrebna. Ljetnom rezidbom koja se provodi tijekom svibnja i lipnja potrebno je ukloniti

nerodne izboje koji remete uzgojni oblik ili su prebujni. U periodu redovne rodnosti glavni cilj

rezidbe je održavanje ravnoteže vegetativnog razvoja i rodnosti. Osnovni cilj ljetne rezidbe je

obnavljanje rodnog drva i mladica te odstranjivanje suvišnog drva. Za razliku od ostalih

voćnih vrsta smokva nema rodne i drvne grane, već su svi jednogodišnji izboji nastali u godini

rezidbe rodni. Iz rodnih pupova jednogodišnjih izboja razvijaju se cvjetunice, a od drvnih

pupova mladice. Gornji (drvni) pupovi daju jače mladice od donjih, a preveliko grananje na

vrhu ljetorasta sprečava se odstranjivanjem bočnih (lateralnih) pupova pri vrhu. Kasnije,

tijekom svibnja mogu se odstraniti mladice bez roda i prebujni izboji. Rezidba mladica kraćih

od 5 cm naziva se pinciranje i primjenjuje se kada se zakasni sa uklanjanjem pupova.

Skeletne grane su glavne grane koje formiraju krošnju, a njihov položaj je važan za

uravnoteženi razvoj stabla. Uspravnije grane brže rastu u duljinu, a slabije se granaju.

Oblikovanje krošnje može se kod već razvijenih, rodnih, stabala postići vezanjem i

zatezanjem grana prema tlu ili podupiranjem grana podupiračima kako bi se usmjerio njihov

rast prema gore. Prilikom zatezanja grana koristi se žica ili ostali prikladni čvrsti materijali, a

važno je voditi računa o zaštiti debla i tkiva biljke od usijecanja žice i nastanka rana. Ova

oštećenja moguće je spriječiti primjenom gume ili sličnih materijala između žice i debla

smokve. Podupiranje grana se najčešće provodi kada zbog obilnog roda dolazi do povijanja i

mogućeg loma skeletnih grana. Raspored sekundarnih grana na primarnim (skeletnim)

granama treba urediti tako da viša (gornja) grana bude uvijek kraća od prethodne (donje), a

na taj način se sprečava pretjerano zasjenjivanje donjih grana. Ukoliko dođe do pretjeranog

zasjenjivanja donjih grana na njima dolazi do pada rodnosti i postupno do njihova


PROIZVODNJU

80

odumiranja. Kako bi se spriječilo odumiranje donjih grana potrebno je sprečavati pretjerano

grananje na vrhovima.

Nakon otprilike 40 do 50 godina potrebno je provesti pomlađivanje (regeneraciju)

stabla kako bi se spriječilo smanjenje rodnosti, iscrpljivanje stabla i gubitak ekonomske

dobiti. Regeneracija se provodi na način da se stablo u cijelosti odreže, a iz spavajućih

(dormantnih) pupova će se razviti novi izboji. Ovisno o uzgojnom obliku odabire se jedan ili

više najjačih izboja koji služe formiranju novog stabla. Tijekom regeneracije stablo treba

intenzivno njegovati što podrazumijeva intenzivniju gnojidbu, navodnjavanje i zaštitu od

bolesti i štetnika.

S obzirom da je na predmetnoj lokaciji manje ili više izražen nagib terena predlaže se

u smokviku sadnja djetelinsko-travnih smjesa, a održavanje tratine košnjom. Na ovaj način

osim sprečavanja negativnih pojava uzrokovanih vodenom erozijom obogaćuje se tlo

organskom tvari, a djetelina i ostale leguminoze u djetelinsko-travnoj smjesi pridonose

vezanju atmosferskog dušika čineći ga biljci pristupačnim. Prilikom odabira biljnih vrsta za

djetelinsko-travne smjese potrebno je voditi računa da se ne odaberu biljke dubokog

korijenja koje crpe vodu i hraniva i na taj način predstavljaju konkurenciju smokvi.

Budući da je smokvi za normalan rasti i razvoj ploda potrebna pravilna distribucija

oborina tijekom plodonošenja potrebno je postaviti sustav za navodnjavanje koji će ujedno

vlažiti i tratinu. Zbog zahtjeva površine smokvika za vlaženjem područja ispod smokve i

tratine između radova predlaže se postavljanje mikrorasprskivača.

Zrelost plodova ovisi o sorti, agroekološkim prilikama te primijenjenim agrotehničkim

i pomotehničkim zahvatima. Ljetne suše nepovoljno utječu na zriobu i kvalitetu plodova, te

je primjena navodnjavanja agrotehnički zahvat kojim će se spriječiti ova negativna pojava.

Pokožica zrelih plodova je mekša, elastičnija i svjetlija, mliječni sok (lateks) potpuno nestaje,

a meso postaje sočno i slatko. Berba plodova treba se provoditi kada su oni posve zreli i to s

peteljkom u rano ujutro, ali kada nema rose. Dinamika dozrijevanja plodova nije ujednačena,

a najprije dozrijevaju plodovi s donjeg dijela, a najkasnije plodovi na vršnom dijelu rodne

grančice. Pošto plodovi dozrijevaju postupno i berba se treba odvijati dinamikom

dozrijevanja odnosno svaka 2-4 dana. Trajanje zriobe ovisi o temperaturi, te primijenjenoj

rezidbi, gnojidbi dušikom i navodnjavanju. Jača rezidba, gnojidba dušikom i navodnjavanje


PROIZVODNJU

81

produžuju period dozrijevanja plodova te u takvim uvjetima on može biti dulji od uobičajenih

30-60 dana.

5.5.2. Dorada i prerada smokava

Plod smokve se može konzumirati u svježem stanju, ali se zbog dobivanja dodatne

vrijednosti proizvoda i mogućnosti duljeg čuvanja te dostupnosti na tržištu može vršiti

dorada i prerada smokava.

Svježe plodove smokve često nije odmah moguće plasirati na tržište pa postoji

potreba za njihovim čuvanjem. Najbolje se održavaju u prostoriji na 10-11 °C uz relativnu

vlagu zraka 80-85%. Na ovaj način plodovi se mogu čuvati do tri tjedna. Za potrebe čuvanja

svježih plodova potrebno je nabaviti komoru s kontroliranim uvjetima.

Nakon berbe plodovi se mogu sušiti na zraku ili u suvremenim sušarama za sušenje

prehrambenih proizvoda. S obzirom na količinu proizvodnje potrebno je kupiti tunelsku

sušaru koja osim za sušenje plodova smokava može služiti i za sušenje ostalih poljoprivrednih

proizvoda. Za potrebe turističke promocije i prezentacije tradicionalnog načina sušenja

plodova smokava manji dio se može sušiti na drvenim ljesama. Za sušenje se beru ljetno-

jesenski plodovi prvenstveno bijelih sorti, a najbolja sorta za sušenje je Zamorčica, a od ove

njezine karakteristike i dolazi sinonim Sušioka, Sušilica.

Osim sušenih plodova smokava moguća je proizvodnje prerađevina od smokava,

pekmeza, džemova, kompota, rakija itd. Za potrebe prerade potrebno je nabaviti

odgovarajuću opremu ili koristiti opremu za ostale poljoprivredne proizvode (npr. destilerija

za rakije) ovisno o željama i mogućnostima proizvodnje specifičnih proizvoda.

5.6. UZGOJ AROMATIČNOG I LJEKOVITOG BILJA

Uzgoj aromatičnog i ljekovitog bilja u posljednje vrijeme postaje sve interesantnije

obzirom na skromne zahtjeve za uzgoj te mogućnost plasmana različitih prerađevina koji se

dobivaju iz njega (destilati, ulje, sušeno lišće, tinkture itd), što je osobito interesantno u

mediteranskom području. Aromatično i ljekovito bilje uz to izrazito je atraktivno i privlačno

turistima. Obzirom da na području agrozone Jadranovo zbog prije navedenih činioca, tlo nije

prikladno za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju, a ljekovito i aromatično bilje izrazito je

skromnih zahtjeva i stoga dobro će se uklopiti osobito jer se kod pregleda terena uočilo da


PROIZVODNJU

82

neke vrste ovdje rastu samoniklo (kadulja). Najveći limitirajući faktor je kamenitost terena

koja će se riješiti na prije opisan način, melioracijskim zahvatima. Površine koje će poslužiti

uzgoju aromatičnog i ljekovitog bilja u prvom redu će biti one koje ne dozvoljavaju zbog svog

oblika i dimenzija upotrebu veće mehanizacije. S obzirom da se u ovoj proizvodnji

mehanizacija, na manjim površinama, kao što će biti ovdje preporučeno malo koristi. Stoga

će se ono uzgajati na sjevernijem, isturenijem području predmetnog zemljišta koje

završavaju sa uskim usjecima koji ograničavaju upotrebu mehanizacije. Na taj način će se

rubovi najbolje iskoristiti.

5.6.1. Izbor kultura

Izbor vrsta aromatičnog i ljekovitog bilja ovisi u prvom redu, o pedološkim prilikama

ovog terena koji dosta sužavaju mogući izbor obzirom na kamenitost terena. Nadalje mora se

voditi računa i o estetskoj atraktivnosti bilja, ali i o tome da se ne naruši prirodno

uspostavljena harmonija tog područja.

Od kultura na ovom lokalitetu predložit će se one biljne vrste koje se najbolje mogu

razvijati na ovom terenu i na taj način povećati vrijednost i atraktivnost ovog prostora. Stoga

se od aromatičnog i ljekovitog bilja predlažu one biljne vrste koje autohtono rastu na ovom

području, a mogu imati i ekonomsku vrijednost. Od kultura se preporučuje sadnja kadulje i

lavande. Kadulja se planira uzgajati na nižim terenima, a lavanda na višim. Kadulja se planira

uzgajati na ukupnoj površini od oko 1 ha, a lavanda na ukupnoj površini od oko 2 ha.

Odabrane kulture aromatičnog i ljekovitog bilja kontinuirano cvatu u proljeće i ljeto

kad su najinteresantnije i najatraktivnije za turiste čime se idealno uklapaju u turističku

ponudu ovoga kraja.

Nadalje, odabrane vrste beru se u vrijeme turističke sezone kada se u ovaj posao

volonterski mogu uključiti i gosti kojima će to biti jedan nezaboravan doživljaj i dodatni

izazov.

5.6.2. Tehnologija uzgoja

5.6.2.1. Kadulja (Salvia officinalis L.)

Sredozemna kadulja kako joj i samo ime govori potječe iz Sredozemlja, ali je nalazimo

i u Istri i Dalmaciji. Postoje i druge vrste kadulja koje uspješno rastu i u kontinentu. Ona nema


PROIZVODNJU

83

velikih zahtijeva za kvalitetom tla, te se stoga vrlo uspješno uzgaja na siromašnim tlima.

Njezino se suho lišće i dijelovi stabljike iz koje se destilira eterično ulje koriste u

farmaceutskoj, kozmetičkoj i prehrambenoj industriji.

Kadulja je višegodišnja biljka u obliku grma s uspravnim ili poleglimizbojima visine 20-

70 cm. Stabljika je mlade kadulja zeljasta, kasnije pri dnu odrveni. Listovi su svijetli, s obje

strane obrasli dlačicama, jajasti do izduženo kopljasti. Cvat je klasast, a sastoji se od 2 do 8

cvjetova, ružičaste ili bijele boje, vrlo ugodna mirisa. Kadulja rijetko cvate u prvoj godini

uzgoja, a u drugoj godini procvate dosta rano. Cvatnja započinje krajem travnja i traje do

kraja lipnja. Životni je vijek kadulje 5 do 7 godina, koji se zbog loše tehnologije uzgoja može

smanjiti na 4 godine. U cijelom se dijelu biljke nalazi eterično ulje a najviše ga ima u

listovima.

Kadulja je termofilna biljka i visoke dnevne temperature pogoduju rastu i

nagomilavanju eteričnog ulja, naročito tujona. U mediteranskom klimatu vrlo dobro prezimi

zimu. Kadulja dobro podnosi sušu, ali mlade biljke za početni rast zahtijevaju dovoljno vlage.

Kadulja se može uzgajati direktnom sjetvom ili uzgojem iz presadnica. Radi dobivanja

optimalnog sklopa na ovom lokalitetu preporučit će se sadnja iz presadnica. Nakon što je

površina meliorativno obrađena na prethodno opisan način nužno je prije sadnje (u jesen)

tlo još jednom duboko izorati i tom prilikom unijeti u tlo oko 15 t/ha stajskog gnoj i oko 40 kg

dušika, 90 kg fosfora i kalija po hektaru. Nakon toga tlo se prorahli, a sadnja se obavlja na

međuredni razmak 70 x 50 cm. Moguća je sadnja i pojedinačnih biljka. Sadnja se preporučuje

strojno sadilicama za bilje. Nakon sadnje potrebno je biljke obavezno zaliti a preporučuje se

postavljanje sustava za navodnjavanje kapanjem.

Sljedeće proljeće (nakon jesenske sadnje) dodaje se 40 kg/ha dušika, da se ubrza rast

biljaka, a preostalih 25 kg/ha nakon košnje. U sljedećim godinama prilikom okopavanja u

proljeće dodaje se 40 kg/ha, dušika, fosfora i kalija, a nakon svakog prvog godišnjeg otkosa

još se prihrani sa 25 kg/ha dušika.

Tijekom vegetacije potrebo je redovito voditi brigu o korovima i vršiti okopavanja i

kultivaciju okolo biljaka u svrhu prozračivanja tla.

Herba kadulje služi za dobivanje droge i eteričnog ulja. Pošto se pokošena herba

osuši, trljanjem i ventiliranjem izdvoje se listovi, a sav otpad upotrebljava se za destilaciju

eteričnog ulja. Košnja se može obavljati ručno ili strojno, i to uvijek na visini 8 do 10 cm. Niže


PROIZVODNJU

84

košene biljke mogu za jačih zima smrznuti. Kod košnje potrebno ja paziti na cijevi s kapanjem

koje se preporučuje prije košnje maknuti.

U prvoj godini kadulja se prvi put kosi u srpnju, a drugi put početkom listopada. Od

ova dva otkosa dobiva se oko 7 t svježe herbe po hektaru od čega se doradom dobiva oko 1 t

suhog lišća odnosno 7 kg eteričnog ulja. U sljedećim godinama kadulja se prvi put kosi u

svibnju, a drugi put potkraj rujna. Prinos svježe herbe u oba otkosa iznosi oko 15 t/ha od koje

se dobiva oko 2 t suhog lišća, odnosno, 12 kg eteričnog ulja. Ukoliko se kadulja želi

upotrijebiti samo za destilaciju eteričnog ulja, kosi se u punom cvatu, početkom srpnja. U

ovom slučaju preporučuje se uzgoj kadulje za sušeno lišće i proizvodnju eteričnog ulja

5.6.2.2. Hibridna lavanda (Lavandula hybridaReverchou) - Lavandin

Lavanda je kultura koja potječe iz sunčanih kamenjara zapadnog dijela Sredozemlja.

Osim prave lavande postoje i druge vrste lavande, pa čak i hibridne koje imaju veću

industrijsku i ekonomsku vrijednost stoga se na ovom lokalitetu preporuča uzgoj hibridne

lavande (lavandin). Kako nema velikih zahtijeva u pogledu tla, a njezin je uzgoj ekonomičan

vrlo je interesantna u kozmetičkoj i farmaceutskoj industriji, te se sve više uzgaja i plantažno.

Lavanda se komercijalno uzgaja zbog cvijeta koji se suši ili se iz njega destilira eterično ulje

koje služi za proizvodnju sapuna, parfema i kolonjske vode.

Lavanda je višegodišnja biljka koja raste u obliku poluloptastog grma visine 40-60 cm i

promjera 80-120 cm. Za razliku od prave lavande, hibridna lavanda je visoka 80 do 100 cm a

promjera više od 150 cm. Životni vijek lavande je do 30 godina. Njen je cvijet karakteristične

plave boje prepoznatljivog jakog mirisa koji potječe od nakupljenog eteričnog ulja. Cvatnja

lavande počinje u lipnju i njen početak može varirati i po nekoliko tjedana što ovisi o

temperaturi zraka.

Za nakupljanje eteričnog ulja lavanda zahtijeva visoke temperature tijekom cijele

vegetacije i stoga spada u termofilne biljke. Biljka u mirovanju može podnijeti temperature i

do – 20 °C, ali mrazevi na početku vegetacije mogu prouzročiti značajnije štete na mladim

izbojima.

Pri osnivanju nasada lavande potrebno je, godinu dana ranije, tlo meliorativno

obraditi i pognojiti kao što je prethodno napisano. Tako pripremljeno tlo ostavi se do

sljedeće godine kada se tlo ponovo preore na dubinu od 18-20 cm, provede se osnovna


PROIZVODNJU

85

gnojidba i za sadnju pripremi rahli površinski sloj debljine do 15 cm, koji se do sadnje mora

slegnuti.

Razmnožavanje lavande je isključivo iz gotovih sadnica koje su dobivene iz sjemena ili

vegetativno. Sadnice se sade u jesen, tijekom listopada. Sadnja u proljeće nije preporučljiva,

a posljednji je rok uspješne sadnje ožujak. Sade se samo dobro razvijene sadnice, kojima

treba odrezati korijen dulji od 15 cm. Sadi se ručno u prethodno pripremljene sadne jamice

ili strojevima. Sadi se u međuredne razmake od 200 cm i razmak u redu od 50 cm, odnosno

10 000 sadnica po ha. Moguće je saditi i kao zasebnu biljku ili od biljaka u redu formirati žive

ograde. Nakon sadnje postavi se sustav za navodnjavanje kapanjem.

Iako nema velikih potreba za hranivima ipak je gnojidba neophodna kako bi se

osigurao dobar prinos cvijeta. U osnovnoj gnojidbi potrebno je po hektaru osigurati oko 30

kg dušika, 60 kg fosfora i 90 kg kalija. Nakon sadnje prihranjuje se sa oko 50 kg dušika kako bi

se poboljšalo bokorenje biljaka. U sljedećim godinama usjev se u jesen gnoji sa 20 kg dušika,

50 kg fosfora i 70 kg kalija i sa 40 kg dušika u prihrani po hektaru.

U prvoj godini nakon sadnje, biljka se krajem svibnja orezuje na visinu 8-10 cm kako

bi se oblikovao gusti grm. U drugoj godini se pak, orezuje na visinu 15-18 cm. U sljedećim

godinama nije više potrebo oblikovati krošnju. Uski pojas oko biljke potrebno je redovno

okopavati pri čemu se vrši i prihrana. Nakon osam godina grmovi počinju starjeti te ih je

potrebno pomladiti. Pomlađivanje se vrši orezivanjem biljaka u vrijeme mirovanja na visinu

10-15 cm. Nasad se tijekom životnog vijeka pomlađuje 2 do 3 puta.

Lavanda se bere u tijeku cvatnje koja traje 7 do 8 dana. Berba se provodi prije pune

cvatnje da se ne izgubi kvaliteta cvijeta precvjetavanjem. Cvjetna stabljika reže se do ispod

prvog para listića, tako da ostaci stabljike ne vire iznad krošnje grma jer će inače biljka slabije

cvjetati iduće godine. Berba se obavlja oštrim srpovima, na većim površinama i strojno

specijalnim kosilicama. Prinos lavande ovisi o starosti nasada. Prinos hibridne lavande u

punom rodu kreće se od 5-7 t/ha svježeg cvijeta od čega se može dobiti 50-70 kg/ha

eteričnog ulja. Za dobivanje 1 kg čistog suhog cvijeta treba 8-10 kg svježeg cvijeta. U ovom

slučaju preporučuje se dio lavandinog cvijeta sušiti i tako pakirati za turiste a dio destilirati u

eterično ulje.


PROIZVODNJU

86

5.6.3. Postupak nakon košnje

Nakon što se pokošena biljna masa kadulje i lavande prosušila na polju prikolicama se

odvodi u prostor za sušenje gdje će se dio proizvoda koristiti kao sušen a dio se priprema za

duže skladištenje i destilaciju.Sušenje i destilacija vodenom parom su relativno jednostavni

procesi koji ne zahtijevaju komplicirane tehnološke procese.

Za sušenje aromatičnog bilja primjenjivat će se sušara koja će se koristiti i za sušenje

smokava. Za tu namjenu preporučuju se komorne ili tunelske sušare sa cirkulacijom toplog

zraka bez dimnih plinova.

Herba kadulje i lavanda se suši na temperaturi od 40 – 45 °C. Kada se herba osuši

onda se kod kadulje trljanjem odvaja lišće od stabljike. Lišće se uglavnom koristi za čajeve a

ostala masa za dobivanje eteričnog ulja. Kod lavande dio se cvijeta sa peteljkom koristi za

razne suvenire a dio se koristi za destilaciju odnosno dobivanje eteričnog ulja. Ovako

osušena herba je trajna i omogućuje doradu i preradu u dužem razdoblju.

Osušeni proizvodi listovi kod kadulje te ostali ostaci kod kadulje i lavanda pakiraju se

u papirnate ili jutene vreće i čuvaju na hladnom i tamnom mjestu do daljnje dorade.

Osušeno lišće kadulje pakira se u filter vrećice za pripravku čaja dok se ostatak

destilira za dobivanje eteričnog ulja. Dio sušene lavande će se koristiti za pakiranje u male

vrećice kao suvenir ili na neki drugi način a veći dio koristit će se za destilaciju u svrhu

dobivanje eteričnog ulja što će ovisit o tržištu.

Od osušene herbe kadulje i lavande vršit će se destilacija vodenom parom na

posebnom kotlu za destilaciju aromatičnog bilja u svrhu dobivanja eteričnog ulja. Eterično

ulje će se čuvati u tamnim staklenim bocama do daljnjeg pakiranje u bočice i distribucije na

tržište.

Glavni otpadni materijal koji nastaje preradom bilja je čvrst biljni ostatak. Kao biljni

materijal njega je moguće kompostirati i dobiti vrijedno organsko gnojivo. Osim njega,

prilikom destilacije nastaje i neznatna količina otpadnih voda od pranja uređaja, koju je

moguće mikrobiološki obradi.


PROIZVODNJU

87

5.7. UZGOJ POLJOPRIVREDNIH KULTURA UZ ŠETNICU (PROTUPOŽARNI PUT)

Brzi razvoj industrije i masovnog turizma, popraćene velikom degradacijom prirodnih

sustava i narušavanjem cjelokupnog ekosistema krajem prošlog stoljeća, značajno je utjecalo

na oblikovanje svijesti ljudi koji se danas sve više okreću prirodi i skladnom življenju s njom.

Stoga, djelatnosti koje bi se odvijale na ovom prostoru moraju zadovoljiti potrebe turista i

lokalnog stanovništva za relaksacijom i odmorom uz maksimalno očuvanje, a ujedno i

ekonomsku valorizaciju uspostavljenog ekološkog sistema na ovom dijelu parcele. Ovaj dio bi

obuhvaćao prostor od asfaltiranog protupožarnog puta do ruba litice. Dužina tog dijela iznosi

oko 1300 m, a ukupna širina 39 metara. Od te ukupne širine u funkciji poljoprivredne

proizvodnje biti će 15 m s jugozapadne (morske) strane šetnice i 18 m s njezine druge

(„gornje“) strane. Širina šetnice, koja mora biti na raspolaganju za nesmetanu komunikaciju

protupožarnih vozila, iznosi 6 m.

Poštujući ekološke principe, uzimajući u obzir pedoklimatske prilike ove lokacije i

potrebe turista i lokalnog stanovništva, zemljište na ovom djelu parcele namijenilo bi se za

uzgoj maslina i lavande. Također, s time komplementarne namjene ove površine služile bi za

šetanje i razgledavanje te aktivno sudjelovanje turista u uzgoju i berbi maslina i lavande te

sportska i rekreativna namjena čime bi se proširio i upotpunio turistički sadržaj ovog

područja i na taj način učinio ga još atraktivnijim.

5.7.1. Uređenje zemljišta

Površina širine 15 m s morske strane i 18 m s druge strane protupožarnog puta

pripremiti će se za sadnju maslina i lavande na način kakav se predlaže na drugim

proizvodnim tablama namijenjenim uzgoju višegodišnjih kultura. To bi obuhvaćalo krčenje

raslinja, pikamiranje i ravnanje površine, dubinsko drobljenje na 40 cm, meliorativna

gnojidba organskim i mineralnim gnojivima i na kraju finalno drobljenje na 60 cm. Na taj

način formirala bi se relativno ravna površina sa supstratom povoljnih fizikalnih i kemijskih

osobina za proizvodnju maslina i lavande.


PROIZVODNJU

88

5.7.2. Sadnja bilja

Na spomenutom dijelu parcele planiraju se saditi višegodišnje kulture: maslina i

lavanda. Izbor sortimenta, način, postupak i tehnologija sadnje vršiti će se kao je prethodno

opisano. Eventualna odstupanja bila bi zbog konfiguracije terena i specifičnosti ovog djela


S morske strane šetnice saditi će se sadnice lavande u dva reda, u cijeloj dužini

predmetnog zemljišta. Prvi red lavande biti će udaljen 1 m od šetnice, računajući da njezina

nesmetana širina iznosi 6 m. Drugi red lavande biti će zasađen na udaljenosti 2 m od prvog

reda. Sadnja će se obaviti sadilicama za bilje, što je za preporučiti, ili u sadne jame 20x20x20

cm ručno, motikom. Razmak sadnica u redu iznosio bi kao i u proizvodnom nasadu 50 cm

čime bi se formirala praktički živa ograda uz cestu što bi predstavljalo fizičku barijeru za

šetače kako se ne bi približavali previše litici i tako ugrozili svoje živote. Preporučuje se na

svakih 200 m napraviti prolaz od 300 cm kako bi se omogućio prolaz traktoru za agrotehničke

mjera na maslinama koje bi se sadile dalje prema litici. Na tim prolazima mogle bi se

postaviti pomične klupice koje bi se kad je potrebno za prolaz traktora micale. Nakon drugog

reda lavande zasaditi će se dva reda maslina. Razmak između reda lavande i prvog reda

maslina iznositi će 3 m, a između prvog i drugog reda maslina razmak će biti 6 m. Sadnja

maslina se može obaviti satelitski navođenom sadilicom ili ručno u prethodno iskopane

sadne jame dimenzije 50x50x50 cm. Razmak u redu se preporučuje 6 metara. Uz rub litice

preporuča se postavljanje žičana ograde.

S gornje strane šetnice saditi će se dva reda maslina, prvi na udaljenosti 4 m od

šetnice, a drugi 6 m od prvog reda.

5.7.3. Njega nasada

Nakon sadnje sadnica lavande i maslina pristupa se njezi nasada. Agrotehnika oba

nasada neće odstupati od uobičajene prakse koja je preporučena u komercijalnim nasadima

kako za mladi nasad tako i za nasad u rodu. Ovdje treba istaknuti da se sustav za

navodnjavanje postavlja odmah nakon sadnje. Pri tome treba paziti da se na svakih 200 m


PROIZVODNJU

89

ostavi prolaz za traktor odnosno da se cijevi sa kapaljkama i mikrorasprskivačima spajaju

svakih 200 m na novi lateralni vod za navodnjavane.

Prostor između lavande s jedne strane te maslina s druge strane i ruba asfaltirane

staze održavali bi se u tratini, redovitim malčiranjem što bi odstupalo od uzgoja u

komercijalnim nasadima. Berba i postupak s urodom provoditi će se kao što je prethodno

opisano.

5.7.4. Ekološki pristup predložene tehnologije uzgoja bilja

Obzirom da će se cjelokupna agrotehnika oko uzgoja bilja uz šetnicu odvijati u

neposrednoj blizini široke mase ljudi neophodno je obratiti pažnju na ekološku komponentu

uzgoja. Predložena tehnologija i kapacitet proizvodnje neće ugrožavati okoliš.

Tehnologija uzgoja lavande i masline uz šetnicu treba koncipirati na principima

dobrog gospodarenja prirodnih resursa – tla i vode. U tlo se unose organska gnojiva poznate

kvalitete, uz prethodne laboratorijske analize. Biljni ostaci lišća i drugih dijelova biljaka, te

pokošene trave (kosi se oko uzgajanih biljaka) se kompostiraju ili ostavljaju da se razgrade na

mjestu i tako dijelom vraćaju iznijeta hraniva iz tla. No, temeljna je zadaća organske tvari

održavati (tlo) povoljnog kapaciteta za zrak i vodu, za vezanje i otpuštanje hranivih

elemenata (iona) prema potrebama biljke.

Prihrana dušičnim gnojivima u više navrata manjim količinama sprječava gubitak

hraniva ispod rizosfere ili do podzemnih voda. Periodične analize tla dat će točne smjernice

za izbor vrste, količine i dinamiku primjene gnojiva.

Uporaba insekticida i fungicida je pod strogom kontrolom, a koristit će se sredstva

koja su ekološki najprihvatljivija. Stoga, za suzbijanje biljnih štetočinja koristit će se aktivne

tvari s niskom dozom primjene, manje otrovnosti i kraće karence. No, prije svega, bit će

uključene sve druge mjere integralne zaštite bilja (atraktanti, repelenti, inhibitori razvoja,

bioinsekticidi i biofungicidi, prirodni neprijatelji). Uporaba herbicida se ne planira.


PROIZVODNJU

90

6. EKONOMSKA ANALIZA INVESTICIJSKIH ULAGANJA

6.1. STRUKTURA INVESTICIJSKIH ULAGANJA

Kako bi se realizirao program korištenja zemljišta u svrhu pokretanja poljoprivredne

proizvodnje na području agrozone Jadranovo potrebno je provesti niz agrotehničkih i

građevinskih zahvata te nabavu potrebnih poljoprivrednih strojeva i opreme. Sva ova

ulaganja u dobra trajne (dugoročne) vrijednosti sačinjavaju investicijski trošak koji se planira

ostvariti dinamički, u razdoblju od nekoliko godina, kako to zahtijevaju prirodni, tehničko-

tehnološki i ekonomski uvjeti realizacije pojedinih investicijskih zahvata.

Utvrđivanje vrijednosti investicijskih troškova provesti će se metodom kalkulacije koja

podrazumijeva specifikaciju (imenovanje) svakog pojedinog elementa ulaganja, njegovu

količinu, te jediničnu i ukupnu vrijednost.

Obrada će se izvršiti po osnovnim skupinama investicijskih ulaganja koja predstavljaju

zasebne, zaokružene tehničko-tehnološke i izvedbene cjeline, rukovodeći se elementima,

postupcima i obilježjima koji su opisani u prethodnim poglavljima ovog programa. U

narednim poglavljima ukupni investicijski trošak realizacije ovog gospodarskog programa

specificirati će se po sljedećim vrstama ulaganja:

1. Meliorativni radovi na predmetnom zemljištu

2. Nabava poljoprivredne mehanizacije

3. Izgradnja gospodarskih objekata i nabava opreme, te

4. Podizanje nasada višegodišnjih poljoprivrednih kultura.

6.1.1. Ulaganja u meliorativne zahvate

Meliorativni radovi, kako je to opisano u poglavlju 5.2., predstavljaju sva ulaganja

koja je potrebno provesti na predmetnom zemljištu kako bi se na njemu omogućila

suvremena poljoprivredna proizvodnja. Osim u svrhu dugoročnog poboljšanja proizvodnog

potencijala, u meliorativne radove uključeni su i zahvati kojima je cilj poboljšanje

infrastrukturne opremljenosti predmetnog zemljišta.

Meliorativni radovi provoditi će se na ukupnoj površini u funkciji poljoprivredne

proizvodnji čija površina, kako je prikazano u tablici 8., iznosi 26,18 ha. Ovo zemljište, pored

efektivne površine pod poljoprivrednim kulturama, obuhvaća i površine pod putovima u


PROIZVODNJU

91

nasadima i uvratinama. Ipak, najveći udio troškova meliorativnih radova otpada na zahvate

koje je potrebno provesti na efektivnim proizvodnim površinama koje, prema tablici 8,

zauzimaju površinu od 22,63 ha. Izvođenje meliorativnih zahvata potrebno je izvoditi

redoslijedom kako je to navedeno u narednoj tablici.

Tablica 14: Vrijednost meliorativnih radova

Red. br.

Vrsta troška Jed. mj. Utrošak Cijena Vrijednost u kn za

ukupno za 1 ha ukupno po jed. 1 ha

A USLUGE RADA STROJEVA

1 Odvoz kamenih gromača - kamioni sati 15 12 300 4.500 3.510

2 Odvoz kamenih gromača - bageri sati 15 12 400 6.000 4.680

3 Drobljenje krupnijeg kamenja sati 8 6 400 3.200 2.496

4 Površinsko malčiranje ha 1 1 20.000 20.000 15.600

5 Kopanje i zatrpavanje instalacijskih kanala sati 641 500 300 192.308 150.000

6 Uređivanje puteva - bageri i kamioni sati 23 80 300 6.750 23.981

7 Uređivanje oborinskih kanala sati 256 200 300 76.923 60.000

8 Usitnjavanje drobilicom na 40 cm ha 1 23 70.000 70.000 1.584.100

9 Razbacivanje mineralnog gnoja sati 1,5 34 151 227 5.126

10 Razbacivanje stajnjaka sati 8 181 151 1.208 27.337

11 Usitnjavanje drobilicom na 60 cm ha 1 23 70.000 70.000 1.584.100

12 Sadnja čempresa sati 51 40 300 15.385 12.000

Ukupno usluge rada strojeva 451.115 3.460.929

B RADNA SNAGA

1 Piljenje i uklanjanje drvne mase sati 40 1.079 38 1.510 40.714

2 Ispomoć kod rada strojeva sati 100 2.696 38 3.775 101.784

Ukupno radna snaga 5.285 142.498

C TROŠKOVI MATERIJALA

1 Tampon m3 750 2.665 40 30.000 106.581

2 Cijevi za instalacije m 6.410 5.000 10 64.103 50.000

3 Pijesak za zatrpavanje cijevi m3 321 250 80 25.641 20.000

4 Mineralni gnoj NPK 5-20-30 kg 2.000 45.260 5,30 10.600 239.878

5 Čempresi kom 256 200 100,00 25.641 20.000

6 Stajski gnoj t 50 1.132 150 7.500 169.725

Ukupno troškovi materijala 163.485 606.184

Sveukupni troškovi meliorativnih radova 619.885 4.209.611

Ukupna vrijednost provođenja meliorativnih radova na predmetnom zemljištu iznosi

4.209.611 kn. Daleko najveći udio te vrijednosti (oko 80%) otpada na troškove usluga rada sa


PROIZVODNJU

92

strojevima. Oko 70% troškova usluga rada sa strojevima otpada na usitnjavanje tla

drobilicom za koju su predviđena dva prohoda po efektivno proizvodnim površinama kako bi

se zemljište kvalitetno usitnilo do dubine od 60 cm. U skupini materijalnih troškova najveći

udio otpada na nabavu tampona za posipanje putova koji bi se dobio mljevenjem kamenih

gromača na predmetnom zemljištu. Na isti bi se način dobio i pijesak za zatrpavanje cijevi u

instalacijskim kanalima.

6.1.2. Ulaganja u poljoprivrednu mehanizaciju

Investicijska ulaganja u nabavu poljoprivredne mehanizacije trebaju se provesti

sukladno opisu potrebne mehanizacije kako je navedeno u poglavlju 4.2. Količina, snaga,

kapacitet odnosno radni zahvat pojedinog sredstva utvrđen je na temelju definiranog

obujma poslova koji ovisi o proizvodnoj površini i predloženoj tehnologiji u proizvodnji

pojedinih kultura imajući u vidu mogućnost poštivanja optimalnih agrotehničkih rokova.

Tablica 14: Vrijednost nabave poljoprivredne mehanizacije

Redni broj

Vrsta mehanizacije Jedinica mjere

Količina Jedinična

cijena (EUR)

Nabavna vrijednost

u EUR u kn

1 Traktor vinogradar 51 KS kom. 1 21.000 21.000 158.550

2 Traktor vinogradar 85 KS kom. 1 30.000 30.000 226.500

3 Kultivator - 2 m kom. 2 1.000 2.000 15.100

4 Malčer - 2,2 m kom. 1 3.400 3.400 25.670

5 Prikolica kom. 3 1.100 3.300 24.915

6 Nošeni rasipač mineralnog gnoja kom. 1 1.600 1.600 12.080

7 Podrivač s deponatotom gnoj. 500 l kom. 1 4.000 4.000 30.200

8 Prskalica 400 lit kom. 1 4.500 4.500 33.975

9 Atomizer 635 lit vučeni kom. 1 8.000 8.000 60.400

10 Sumporača 260 lit kom. 1 2.000 2.000 15.100

11 Ručne baterijske škare za rezidbu kom. 5 1.100 5.500 41.525

12 Stroj za zelenu rezidbu - dupli 150 cm kom. 1 8.000 8.000 60.400

13 Traktorski kompresor sa tresačima kom. 1 4.500 4.500 33.975

14 Stroj za obradu tla ispod trsova kom. 1 8.000 8.000 60.400

15 Rasipač organskog gnoja kom. 1 3.000 3.000 22.650

Ukupno 108.800 821.440

Vrijednost investicijskog ulaganja u nabavu poljoprivredne mehanizacije iznosi

821.440 kn. Najveći udio ove vrijednosti (47%) otpada na nabavu 2 traktora. Sredstva


PROIZVODNJU

93

poljoprivredne mehanizacije trebaju se nabavljati postupno slijedeći dinamiku povećanja

proizvodnih površina pod pojedinim poljoprivrednim kulturama.

6.1.3. Ulaganja u gospodarske objekte i opremu

Izgradnja gospodarskih objekata provesti će se u okviru poslovne zone na

predmetnom zemljištu shodno opisu navedenom u poglavlju 4.3. Površine pojedinih

objekata utvrđene su na temelju planiranog obujma pojedine proizvodnje, poštujući

definirane tehničko-tehnološke zahtjeve koji pritom moraju biti zadovoljeni. U definiranju

jediničnih cijena izgradnje pojedinih objekata korišteni su troškovnici za izgradnju sličnih

objekata, u prvom redu na području Istre, uz opasku da one mogu značajnije varirati ovisno o

aktualnim uvjetima u građevinskom sektoru, kao i o nekim specifičnim troškovima izgradnje

(npr. visina komunalne i drugih naknada).

Tablica 16: Vrijednost ulaganja u gospodarske objekte

Redni broj

Objekt Površina

m2

Cijena po jed. (EUR)

Vrijednost

u EUR u kn

1 Vinarski podrum, kapaciteta 400 t grožđa - prerada, čuvanje i finalizacija vina, kušaona, pomoćne prostorije. 1.100 520 572.000 4.318.600

2 Objekt sušare sa komorama za čuvanje i pakirnicom 80 300 24.000 181.200

3 Destilerija 100 250 25.000 188.750

4 Skladište za poljoprivredne proizvode 100 100 10.000 75.500

5 Skladišta za sirovine, repromaterijal 75 150 11.250 84.938

6 Garaže i spemišta za strojeve, alate 200 150 30.000 226.500

Ukupno 1.655 672.250 5.075.488

Ukupna površina gospodarskih objekata na području poslovne zone Jadranovo iznosi 1.655

m2. Investicijski trošak izgradnje gospodarskih objekata iznosi 5.075.488 kn od čega daleko

najveći udio (85%) otpada na izgradnju vinarskog podruma sa pratećim sadržajima. Treba

naglasiti da su projicirani kapaciteti objekata za preradu, doradu i čuvanje poljoprivrednih

proizvoda veći nego to iziskuju potrebe same agrozone Jadranovo iz razloga što se ovim

projektom želi potaknuti razvoj primarne poljoprivredne proizvodnje u širem okruženju.


PROIZVODNJU

94

Obilježja sustava za navodnjavanje navedena su u poglavlju 4.3. u kojemu je rečeno

da se, zbog važećih lokalnih pedoklimatskih obilježja, na svim kulturama na području

agrozone Jadranovo trebaju instalirati sustavi za navodnjavanje.

Tablica 17: Ulaganje u sustav za navodnjavanje

Red. broj

Vrsta troška Jed.

mjere Količina

Vrijednost

u kn u EUR

1 Plastične cijevi i spojnice za glavni cjevovod

m 4.000 40.000 5.298

2 Sustav LKT cijevi za „kap na kap“ ha 15,48 154.800 20.503

3 Sustav cijevi s rasprskivačima ha 4,07 65.120 8.625

Ukupno 259.920 34.426

Sustav za navodnjavanje kapanjem će se instalirati u nasadima vinograda, dok će se

navodnjavanje rasprskivanjem provoditi u nasadima maslina i smokava. Jedinična cijena

pojedinog sustava navodnjavanja utvrđena je na temelju vrijednosti koje su bile prisutne kod

sličnih projekata. Ona kod sustava „kap na kap“ iznosi 10.000 kn/ha, a kod sustava s

rasprskivačima 16.000 kn/ha. Ukupna vrijednost postavljanja sustava za navodnjavanje svih

poljoprivrednih kultura iznosi 259.920 kn. Pritom treba naglasiti da u ovoj vrijednosti nije

sadržan trošak kopanja i zatrpavanja kanala za glavni cjevovod budući da je on uključen u

okviru meliorativnih radova.

Nabava vinarske opreme treba se provesti u skladu sa zahtjevima suvremene vinarske

tehnologije koja je opisana u poglavlju 3.5.3. Kao i u slučaju izgradnje vinarskog podruma,

kapaciteti vinarske opreme su uvećani shodno projekciji da će u ovom podrumu vršiti

prerada grožđa i iz drugih nasada u posjedu malih gospodarstava iz lokalnog okruženja čije

će podizanje biti potaknuto uspješnom realizacijom projekta agrozone Jadranovo. Zbog toga,

poslovanje vinarskog podruma, kao i drugih preradbeno-doradbeno-skladišnih objekata u

okviru ovog programa, treba planirati na osnovama poslovnog udruživanja svih lokalnih

proizvođača primarnih poljoprivrednih proizvoda (sirovina) jer je finalizacija proizvodnje, uz

maksimalnu restrikciju općih i zajedničkih troškova, preduvjet efikasnog i uspješnog

poslovanja u poljoprivredi.


PROIZVODNJU

95

Tablica 18: Vrijednost ulaganja u vinarsku opremu

Red. broj

Vinarska oprema Kapacitet po

jedinici Količina

(komada)

Jedinična cijena (EUR)

Vrijednost

u EUR u kn

1 Mono pumpa za vino 25.000 lit/h 2 5.000 10.000 75.500

2 Muljača-runjača sa transporterom masulja

12 t/sat 1 12.000 12.000 90.600

3 Pneumatska preša 3 - 5 t 2 20.000 40.000 302.000

4 Filter za masulj 1 5.000 5.000 37.750

5 Rashladni uređaj -komplet 16 kW 1 10.667 10.667 80.536

6 Termoizolirana cisterna za hladnu stabilizaciju

5 000 lit 3 4.868 14.604 110.260

7 Termoizolirana cisterna za hladnu stabilizaciju

2 000 lit 2 2.133 4.266 32.208

8 Inox tankovi sa plaštom za kontrolirano vrenje

20 000 lit 4 8.417 33.668 254.193

9 Inox tankovi sa plaštom za kontrolirano vrenje

10 000 lit 8 4.207 33.656 254.103

10 Vinifikator 5 000 lit 2 5.625 11.250 84.938

11 Inox tankovi 5 000 lit 8 1.700 13.600 102.680

12 Oprema za čuvanje vina sa inertnim plinom

1 4.200 4.200 31.710

13 Mini linija za punjenje vina u boce

1.500 boca/h 1 26.000 26.000 196.300

14 Etiketirka i kapsulirka 1 8.200 8.200 61.910

15 Drvene bačve 3 500 lit 8 1.650 13.200 99.660

16 Barique bačve 225 l 45 700 31.500 237.825

17 Stalci za bačve - drveni 3 500 lit 8 45 360 2.718

18 Stalci za bačve - drveni 225 l 45 58 2.610 19.706

19 Montaža opreme 90 sati 1 1.800 13.590

20 Prijevozi razni 2.000 15.100

Ukupno 278.581 2.103.287

Vinarska oprema koja će se instalirati u vinarskom podrumu ima kapacitet prerade

350 t grožđa, odnosno dorade, čuvanja i finalizacije 2.300 hl vina. U okviru 15,5 ha vinograda

na području agrozone Jadranovo u godinama pune rodnosti planira se proizvoditi oko 186

tone grožđa, dok će se ostatak grožđa do punog kapaciteta prerade osiguravati iz vinograda

okolnih poljoprivrednih gospodarstava. Oprema je namijenjena za proizvodnju vina bijelih i

crnih sorata grožđa koje će se na tržište plasirati u rinfuzi i u bocama volumena 0,7 i 1 litre.

Dio vina, u prvom redu od crnih sorata grožđa, dozrijevati će u drvenim bačvama te će se

tržištu nuditi kao barrique.


PROIZVODNJU

96

Pojedinačno promatrano, najveća vrijednost vinarske opreme (35%) otpada na

nabavu inoks tankova i cisterni opremljenih za hladnu stabilizaciju i kontrolirano vrenje.

Međutim, ovi će se tankovi nabavljati postupno kako se bude povećavao kapacitet

proizvodnje i prerade grožđa. Najveći dio opreme treba se nabaviti u 3. i 4. godini programa

kada će mladi vinogradi stupiti u punu rodnost.

U objekt uljare instalirati će se postrojenje za preradu plodova maslina kapaciteta od

600 – 1000 kg/sat što će biti dovoljno da se u sezoni berbe preradi oko 240 tona maslina. Od

toga će se oko 120 tona plodova maslina proizvesti na 14,6 ha maslinika na području

agrozone, do se otprilike isto toliko očekuje da će iznositi potreba za uslužnom preradom od

strane lokalnih maslinara.

Tablica 19: Vrijednost ulaganja u opremu za uljaru

Red. broj

Oprema za uljaru Kapacitet po

jedinici Količina

(komada) Jed. cijena

(EUR)

Vrijednost

u EUR u kn

1 Punilica - čepilica za ulje 200 boca/sat 1 6.000 6.000 45.300

2 Inox bačve 500 10 400 4.000 30.200

Ukupno 10.000 75.500

U opremu za čuvanje i konfekcioniranje maslinovog ulja trebati će investirati 75.500

kn. Čuvanje maslinovog ulja do najduže godinu dana provoditi će se u inoks bačvama

kapaciteta 500 litara iz kojih će dio ulja puniti u tamne boce, dok će se ostalo plasirati u

rifuzi.

U narednoj tablici objedinjena je oprema koja će se koristiti za doradu, preradu i

finalizaciju voća (smokve) i aromatičnog bilja. Pritom treba napomenuti da je programom

predviđeno da se ona instalira u odvojenim prostorijama, odnosno objektima sušare i

destilerije. Oprema za sušenje biti će u prvom redu namijenjena sušenju smokava i

aromatičnog bilja, a moći će se koristiti i u sušenju drugih vrsta voća i povrća.


PROIZVODNJU

97

Tablica 20: Vrijednost ulaganja u sušaru i destileriju

Red. broj

Oprema za sušenje i destiliranje

Kapacitet po jedinici

Količina (komada)

Jed. cijena (EUR)

Vrijednost

u EUR u kn

1 Sušara 150 kg/sat 1 15.000 15.000 113.250

2 Linija za sortiranje voća i povrća 50-500 kg/sat 1 2.300 2.300 17.365

3 Pakirnica 20-200 kg/sat 1 5.700 5.700 43.035

4 Destilerija za vinski trop 120 kg/sat 2 10.000 20.000 151.000

5 Destilerija za aromatično bilje 40 kg/sat 2 18.000 36.000 271.800

6 Punilica - čepilica za destilate 200 boca/sat 1 7.000 7.000 52.850

Ukupno 86.000 649.300

Vrijednost nabave opreme za sušenje, destilaciju, sortiranje i pakiranje proizvoda

voćarskih i aromatičnih kultura, kako to prikazuje prethodna tablica, iznosi 649.300 kn.

Navedeni kapaciteti definirani su uzimajući u obzir ukupne urode ovih poljoprivrednih

proizvoda na području agrozone, ali i mogućnost uslužne dorade - prerade za lokalna

poljoprivredna gospodarstva.

6.1.4. Investicijska ulaganja u podizanje višegodišnjih nasada

Tehnološki proces podizanja višegodišnjih nasada poljoprivrednih kultura u pravilu

traje više godina budući da se u investicijski period računa vrijeme od provedbe prvih

zemljanih radova u funkciji pripreme tla za sadnju do stupanja nasada u punu rodnost. U

narednim tablicama podizanja pojedinih nasada nisu uključene vrijednosti pripreme

zemljišta budući da su ti troškovi prikazani u tablici provedbe meliorativnih radova koji su

obrađeni jedinstveno, na cjelokupnoj površini predmetnog zemljišta.

Postupak podizanja nasada maslina traje 4 vegetacijske godine. U prvoj godini se vrši

sadnja dok se u naredne tri godine vrši njega mladog nasada, formiranje uzgojnog oblika i

zasijavanje djetelinsko-travnatih kultura na međurednoj površini.


PROIZVODNJU

98

Tablica 21: Vrijednost podizanja 3,12 ha maslinika

Period ulaganja Vrsta troška Vrijednost

za 1 ha Vrijednost za 3,12 ha

I godina

Rad traktora i usluge 4.589 14.317

Radna snaga 601 1.874

Materijalni troškovi 20.700 64.583

Ukupno 25.889 80.774

II godina




Ukupno 3.613 11.271

III godina




Ukupno 5.735 17.895

IV godina


Radna snaga 9.349 29.168


Ukupno 15.693 48.963

Sveukupni investicijski trošak podizanja maslinika 50.930 158.902

Investicijski trošak podizanja 1 ha maslina iznosi 50.930 kn, odnosno za 3,12 ha

investicija iznosi 158.902 kn. Uz razmak sadnje od 6 x 6 metara postiže se sklop od 278

sadnica po hektaru, što znači da će ukupno biti zasađeno 867 masline. Najveći udio

financijskih ulaganja vrši se u 1. godini kada se nabavljaju sadnice (trošak iznosi 52.347 kn),

stupići za njihovo učvršćivanje, te se vrši stroja sadnja.

Tehnološki postupak podizanja nasada vinove loze traje 3 godine budući da vinograd

dolazi u punu rodnost u 4 godini. Sadnja vinove loze provesti će se strojno te će se, uz

razmake sadnje od 2,5 x 0,8 m, postići sklop od 5.000 trsova/ha, odnosno ukupno 77.400

sadnica loznih cjepova.


PROIZVODNJU

99

Tablica 22: Vrijednost podizanja 15,5 ha vinograda



I godina



Materijalni troškovi 77.478 1.199.361

Ukupno 92.086 1.425.486

II godina




Ukupno 40.506 627.032

III godina




Ukupno 14.183 219.548

Sveukupni investicijski trošak podizanja vinograda 146.774 2.272.066

Investicijski trošak podizanja 15,5 ha vinograda iznosi 2.272.066 kn. Najveći udio izdataka

(63%) realizira se u prvoj godini ulaganja u kojoj nabava sadnica predstavlja i najveći

pojedinačni izdatak. Uz nabavnu cijenu od 14 kn/loznom cijepu ovaj trošak ukupno iznosi

1.051.866 kn. U drugoj godini ulaganja 79% svih troškova otpada na nabavu i postavljanje

armature koja se sastoji od ukupno 15.193 drvena stupa, ukupno 5 žica razvrstanih u tri

reda, te distancera, sidra i zatezača. U trećoj godini provode se zahvati u svrhu redovite

njege nasada od kojih je najvažnija formiranje uzgojnog oblika.

Nasad smokava podignuti će se na površini od ukupno 0,95 ha na kojemu će se, uz

razmak sadnje od 5 x 5 metara zasaditi ukupno 380 sadnica. Investicijski period podizanja

traje, kao i kod masline, četiri godine.


PROIZVODNJU

100

Tablica 23: Vrijednost podizanja 0,95 ha smokvika



I godina


Radna snaga 785 746


Ukupno 27.944 26.547

II godina


Radna snaga 493 469


Ukupno 4.215 4.005

III godina

Rad traktora i usluge 1.019 968



Ukupno 6.365 6.046

IV godina




Ukupno 10.809 10.269

Sveukupni investicijski trošak podizanja smokvika 49.333 46.867

Trošak podizanja nasada smokava iznosi 49.333 kn/ha, odnosno ukupno 46.867 kn za

površinu od 0,95 ha. Najveći udio ulaganja (57%) ostvaruje se u prvoj godini podizanja kada

se nabavljaju sadnice (trošak iznosi 15.200 kn) koje se sade strojno – sadilicom (trošak iznosi

2.869 kn).

Investicijski troškovi podizanja nasada aromatičnog bilja obraditi će se na primjeru

lavande kod koje period instaliranja nasada traje dvije godine. Glavni poslovi u prvoj godini

podizanja jesu sadnja sadnica i postavljanje malč folije, dok se u drugoj godini vrše samo

poslovi njege mladog usjeva. Prva berba cvatova vrši se u trećoj godini starosti nasada.

Tablica 24: Vrijednost podizanja 3,08 ha nasada lavande

Vrsta troška Vrijednost

za 1 ha za 3,08 ha

Troškovi rada traktora 7.912 24.370

Troškovi rada ljudi 5.021 15.463

Trošak materijala 38.110 117.379

Ostali troškovi 2.552 7.861

Ukupni troškovi 53.595 165.073


PROIZVODNJU

101

Uz gustoću sadnje od 2 m između redova i 0,5 m u redu ostvaruje se sklop od 10.000 biljaka

lavande/ha, odnosno ukupno 30.800 biljaka na svim površinama namijenjenim uzgoju

aromatičnog bilja. U prvoj godini podizanja nasada ostvari se 89% svih investicijskih troškova

među kojima su najveći nabava i sadnja sadnica (ukupno 92.400 kn). Od radnih operacija

koje se vrše ručno najveći utrošak rada otpada na oblikovanje grmova i plijevljenje korova –

ukupno oko 30 sati/ha.

Da bi se dobio ukupni iznos svih investicijskih troškova koje je potrebno provesti na

području agrozone Jadranovo kako bi se ista stavila u funkciju provođenja suvremene

poljoprivredne proizvodnje uz odgovarajuću finalnu obradu i pripremu proizvoda za prodaju,

u narednoj tablici će se objediniti sve skupine ulaganja.

Tablica 25: Rekapitulacija svih investicijskih ulaganja na području agrozone Jadranovo

Redni broj

Vrsta investicijskog ulaganja Vrijednost

kn EUR

1 Uređenje zemljišta i meliorativni radovi 4.209.611 557.564

2 Oprema za navodnjavanje 259.920 34.426

3 Nabava poljoprivredne mehanizacije 821.440 108.800

4 Izgradnja gospodarskih objekata 5.075.488 672.250

5 Vinarska oprema 2.103.287 278.581

6 Oprema za sušenje-destiliranje-skladištenje 649.300 86.000

7 Podizanje nasada maslina 158.902 21.047

8 Podizanje vinograda 2.272.066 300.936

9 Podizanje smokvika 46.867 6.208

10 Podizanje nasada aromatičnog bilja 165.073 21.864

Sveukupno 15.761.953 2.087.676

Sveukupna vrijednost svih investicijskih ulaganja koje je potrebno realizirati na području

agrozone Jadranovo iznosi 15.761.953 kn, odnosno 2.087.676 EUR. Promatrano po

skupinama troškova, najveći udio te vrijednosti (32%) otpada na izgradnju gospodarskih

objekata. Iza toga po visini ulaganja slijede troškovi provedbe meliorativnih radova i

uređenje zemljišta kako bi ono ispunilo zahtjeve suvremene agrotehnike u uzgoju planiranih


PROIZVODNJU

102

poljoprivrednih kultura koji u ukupnoj investiciji sudjeluju sa udjelom od 27%, te podizanje

nasada vinograda sa udjelom od 14%.

Tablica 26: Utrošak investicijskih sredstava po pojedinim vrstama proizvodnje

Redni broj

Vrsta poljoprivredne proizvodnje

Vrijednost ulaganja Udio

u kn u EUR

1 Vinogradarsko vinarska proizvodnja 11.879.328 1.573.421 75%

2 Maslinarska proizvodnja i prerada maslina 879.901 116.543 6%

3 Uzgoj i dorada smokava 558.035 73.912 4%

4 Proizvodnja i prerada aromatičnog bilja 1.251.411 165.750 8%

5 Ulaganja zajednička svim proizvodnjama 1.193.278 158.050 8%

Sveukupno 15.761.953 2.087.676 100%

Promatrano po vrstama proizvodnje, značajno najviše ulaganja vrši se u vinogradarsko-

vinarsku proizvodnju – čak 75%, dok su ostale proizvodnje zastupljene s udjelom od 4-8% u

ukupnoj investiciji.

6.2. DINAMIKA INVESTICIJSKIH ULAGANJA

U realizaciji investicijskih zahvata treba poštivati agrotehnički slijed provedbe pojedinih

ulaganja jer se određeni poslovi mogu odraditi tek pošto su drugi, koji im po tehničko-

tehnološkom slijedu prethode, završeni. Iz tog razloga, kao i iz potrebe da se investicijski

trošak raspodijeli po godinama u kojima stvarno nastaje potreba za određenim osnovnim

sredstvima, izrađena je dinamika provedbe investicijskih ulaganja po godinama trajanja

programa.


PROIZVODNJU

103

Tablica 27: Dinamika realizacije investicijskih ulaganja po godinama

Godina programa

Broj ulaganja

Vrsta i obujam ulaganja Iznos (u kn)

Iznos (u EUR)

Udio (u%)

1. godina

1 Uređenje zemljišta i meliorativni radovi 4.209.611 557.564

2 Nabava poljoprivredne mehanizacije - dio 277.085 36.700

Ukupno 4.486.696 594.264 28,47%

2. godina 1 Nabava poljoprivredne mehanizacije - dio 185.730 24.600

2 Podizanje vinograda 1.425.486 188.806

3 Podizanje maslinika 80.774 10.698

4 Podizanje nasada smokava 26.547 3.516

5 Podizanje nasada aromatičnog bilja 165.073 21.864

6 Postavljanje sustava za navodnjavanje 259.920 34.426

Ukupno 2.143.529 283.911 13,60%

3. godina


2 Podizanje vinograda 627.032 83.051


4 Podizanje nasada smokava 4.005 530

5 Izgradnja podruma - 1. faza 2.591.160 343.200

6 Izgradnja sušare i destilerije 369.950 49.000

7 Izgradnja garaža i spremišta 226.500 30.000

Ukupno 3.894.093 515.774 24,71%

4. godina


2 Podizanje vinograda 219.548 29.079


4 Podizanje nasada smokava 6.046 801

5 Izgradnja vinarskog podruma - 2. faza 1.727.440 228.800

6 Opremanje vinarskog podruma - 1. faza 1.051.643

7 Izgradnja skladišta 160.438 21.250

8 Opremanje sušare- destilerije 649.300 86.000

Ukupno 4.126.760 546.591 26,18%

5. godina 1 Podizanje maslinika 48.963 6.485

2 Podizanje nasada smokava 10.269 1.360

3 Opremanje vinarskog podruma - 2. faza 630.986 83.574

Ukupno 690.217 91.420 4,38%

6. godina 1 Opremanje vinarskog podruma - 3. faza 420.657 55.716

Ukupno 420.657 55.716 2,67%

Sveukupno 15.761.953 2.087.676 100%


PROIZVODNJU

104

Najveći udio u strukturi svih investicijskih troškova otpada na ulaganja u prvoj godini

realizacije programa jer se u toj godini trebaju realizirati svi zemljani radovi u svrhu

meliorativnog uređivanja i infrastrukturnog opremanja predmetnog zemljišta. Završetak ovih

poslova preduvjet je da bi se u nerednoj godini moglo pristupiti podizanju višegodišnjih

nasada.

Sredstva poljoprivredne mehanizacije trebaju se nabavljati postepeno od prve do

četvrte godine u skladu za zahtjevima obavljanja pojedinih radova i povećavanja intenziteta

poslova u nasadima koji se razvijaju i postupno dolaze u punu rodnost.

Izgradnja gospodarskih objekata i instaliranje opreme za preradu-doradu-čuvanje

poljoprivrednih proizvoda također treba pratiti dolazak u rodnost pojedinih nasada kako se

ne bi javio problem finalizacije primarne poljoprivredne proizvodnje, odnosno sirovina

namijenjenih daljnjoj preradi i konfekcioniranju kako bi se postigli bolji ekonomski i

financijski rezultati u poslovanju. Izgradnju i opremanje vinarskog podruma može se, zbog

visine ulaganja, rastegnuti kroz tri godine jer je to u skladu sa postupnim povećavanjem

obujma proizvodnje i otkupa grožđa za preradu. Postupno povećavanje obujma prerade i

proizvodnje finalnih proizvoda poželjno je i kod ostalih proizvodnji jer se na taj način postižu

bolji rezultati u pogledu uhodavanja tehnoloških procesa, marketinške pripreme i osvajanja

tržišta prodaje.

Završetak realizacije svih investicijskih ulaganja, što predstavlja i stavljanje u funkciju

cjelokupnog poslovnog projekta agrozone Jadranovo, predviđeno je za šestu godinu trajanja

programa.


PROIZVODNJU

105

7. TRŽNO-EKONOMSKA ANALIZA USPJEŠNOSTI GOSPODARSKOG PROGRAMA

Tržno-ekonomskom analizom svake pojedine poljoprivredne proizvodnje utvrditi će se

uspješnost proizvodnje određene skupine poljoprivrednih proizvoda, odnosno, promatrano

u cjelini, i uspješnost poslovanja te opravdanost pokretanja cjelokupnog projekta

poljoprivredne proizvodnje na području agrozone Jadranovo. Ekonomska analiza provesti će

se korištenjem metode kalkulacije temeljem koje će se utvrditi troškovi i prihodi po

poljoprivrednim proizvodnjama koji će biti osnova za projekciju računa dobiti i gubitka u

poslovanju po godinama tijekom ekonomskog vijeka trajanja projekta.

7.1. TROŠKOVI I PRIHODI PO POLJOPRIVREDNIM PROIZVODNJAMA

Ekonomska analiza izvršiti će se na razini pojedinih zaokruženih i samostalnih proizvodno-

tržišnih cjelina prisutnih u poslovnom projektu agrozone Jadranovo. To su:

a) vinogradarsko-vinarska proizvodnja koja se analizira kroz proizvodnju grožđa i

vina, a finalni proizvodi su vino u rinfuzi, kvalitetno i barriqe vino u bocama,

b) maslinarsko-uljarska proizvodnja u kojoj se analiziraju proizvodnja plodova

maslina, te njihova prerada u finalne proizvode: maslinovo ulje u rinfuzi i

bocama,

c) proizvodnja smokava u kojoj se, preko vlastitog uzgoja i sušenja, dolazi do

finalnog proizvoda sušenih smokava,

d) proizvodnja aromatičnog bilja će se analizirati na primjeru uzgoja i destilacije

lavande pri čemu se kao finalni proizvod na tržište plasira eterično ulje lavande.

U iskazu troškova navedenih proizvodnji u ovom se programu, zbog opsežnosti takvih

podloga, neće iznositi detaljne tablice sa opisima, količinama i vrijednostima svih pojedinih

radnih operacija, materijala, usluga i drugih izdataka već će se oni grupirati i prikazati na

razini osnovnih skupina troškova. S druge strane, u utvrđivanju ukupnog prihoda točno će se

specificirati vrsta, količina i prodajne cijena svakog pojedinog finalnog proizvoda. Također,

iskazati će se očekivana količina svakog finalnog proizvoda po godinama vijeka programa.


PROIZVODNJU

106

7.1.1. Troškovi i prihodi vinogradarsko-vinarske proizvodnje

Troškovi vinogradarsko-vinarske proizvodnje iskazati će se zasebno na razini

proizvodnje grožđa te na razini prerade grožđa, čuvanja i konfekcioniranja vina za prodaju.

Proizvodnja grožđa analizirati će se na krajnjem obujmu vinogradarske proizvodnje (15,5 ha),

u godinama u kojima je ostvarena puna rodnost (4. godina starosti nasada i nadalje).

Tablica 28: Troškovi u proizvodnji grožđa

Redni broj

Vrsta troška Vrijednost (kn)

1 ha 15,5 ha

1 Materijalni troškovi 14.934 231.182

2 Troškovi radne snage 17.790 275.389

3 Amortizacija vinograda 5.871 90.883

4 Ostali izdaci 3.272 50.657


Trošak proizvodnje grožđa iznosi 41.868 kn/ha odnosno 648.111 kn na ukupnoj

površini nasada. Promatrano pojedinačno, najveći trošak predstavlja berba za koju se utroši

300 sati/ha što predstavlja vrijednost od 139.320 kn na 15,5 ha. Od radnih operacija sa

strojevima najskuplje je tretiranje pesticidima koje godišnje na cjelokupnoj površini košta

60.372 kn, dok su u skupini materijalnih troškova to mineralna gnojiva sa vrijednošću od

34.830 kn. U ostale izdatke, kako u vinogradarskoj tako i kod svih narednih proizvodnji,

uključeni su troškovi tekućeg održavanja osnovnih sredstava, troškovi vanjskih usluga

(knjigovodstvo, prijevozi, laboratoriji i drugo), premije osiguranja, dodatni troškovi radne

snage i slično.

Troškovi proizvodnje i konfekcioniranja vina iskazuju se na obujmu prerade 350 tona

grožđa koliko iznosi instalirani kapacitet vinarskog podruma. Od toga će oko 186 tona biti

proizvedeno u vlastitim vinogradima, dok će se preostalih oko 164 tone grožđa dobavljati od

kooperanata ili na otvorenom tržištu.


PROIZVODNJU

107

Tablica 29: Troškovi proizvodnje i konfekcioniranja vina

Redni broj


1 Materijalni troškovi 1.400.852

2 Troškovi radne snage 742.894

3 Amortizacija objekta podruma 107.965

4 Amortizacija vinarske opreme 210.329

5 Ostali izdaci 214.375

Ukupni troškovi 2.676.414

Trošak prerade 350 tona grožđa, odnosno čuvanja i finalizacije 2.275 hl vina iznose 2.676.414

kn. Najviši pojedinačni trošak predstavlja kupnja 164 tona grožđa koji, uz cijenu od 5 kn/kg,

iznosi 821.200 kn. Troškovi finalizacije obrađeni su na primjeru sljedeće strukture prodaje

vina: 70% rinfuza, 24% kvalitetno vino u boci 0,75 l i 6% barriqe vino u boci 0,75 l. U okviru

troškova radne snage najveći izdatak otpada na stalno uposlene upravitelja podruma i

enologa, te tri osobe zadužene za prodaju vina.

Tablica 30: Urod grožđa

Godina vijeka programa

Površina rodnog vinograda (ha)

Broj rodnih trsova Prinos (kg po trsu)

Ukupni urod grožđa (kg)

1. - 3. 0 0 0 0

4. 15,5 77.400 1,2 92.880

5. i dalje 15,5 77.400 2,4 185.760

Prvi urod grožđa u vinogradima se očekuje u 3. godini starosti nasada, odnosno u 4.

godini trajanja programa budući da se sa sadnjom vinograda planira započeti u 2. godini. Uz

prinos od 1,2 kg/trsu u toj će se godini proizvesti ukupno 92.880 kg grožđa.

U 5. i svim narednim godinama vijeka programa planira se postići puna rodnost

vinograda pri kojoj se ostvaruje prosječni prinos od 2,4 kg grožđa/trsu odnosno 12 t

grožđa/ha. Ukupni urod grožđa na 15,5 ha vinograda u tim će godinama iznositi 185.760 kg.

Ukupni prihod vinogradarsko-vinarske proizvodnje obraditi će se po godinama

trajanja programa kako bi prikazala postepenost u povećavanju obujma proizvodnje.


PROIZVODNJU

108

Tablica 31: Ukupni prihod vinogradarsko-vinarske proizvodnje

Godina trajanja

programa

Proizvod – način prodaje

Jed.mj. Količina Prodajna cijena po jed. (u kn)

Vrijednost prodaje (kn)

Pojedi-načno

Ukupno s PDV-om

Ukupno bez PDV

1. – 3.

Vino u rinfuzi litre 0 12 0

0 0 Kvalitetno vino boca 0,75 0 35 0

Barique boca 0,75 0 50 0

4.

Vino u rinfuzi litre 79.625 12 955.500 2.684.500 2.147.600 Kvalitetno vino boca 0,75 36.400 35 1.274.000

Barique boca 0,75 9.100 50 455.000

5. i dalje

Vino u rinfuzi litre 159.250 12 1.911.000 5.369.000 4.295.200

Kvalitetno vino boca 0,75 72.800 35 2.548.000

Barique boca 0,75 18.200 50 910.000

U prve tri godine vijeka programa prihoda od vinogradarsko-vinarske proizvodnje neće biti

jer je to razdoblje u kojima se sade vinogradi, gradi i oprema objekt podruma. Prvi prihod od

ove proizvodnje ostvariti će se u 4. godini kada će se preraditi 92,9 tona vlastitog grožđa i 82

tona grožđa od vanjskih dobavljača što je na razini 50% krajnjeg kapaciteta prerade koji se

dostiže u narednoj, 5. godini programa. U tablici su iskazane stalne prodajne cijene vina koje

u sebi sadrže i iznos PDV-a. Uz prethodno navedenu strukturu prodaje vina (70% rinfuza,

24% kvalitetno vino u boci 0,75 lit. i 6% barriqe vino u boci 0,75 lit.) u godinama punog

obujma poslovanja ostvaruje se ukupni prihod (bez PDV-a) u visini od 4.295.200 kn.

7.1.2. Troškovi i prihodi maslinarske proizvodnje

Troškovi u maslinarskoj proizvodnji također će se obraditi odvojeno kroz analizu proizvodnje

plodova i analizu prerade plodova i konfekcioniranja maslinovog ulja. Iskazani iznosi

pojedinih skupina troškova odnose se na maslinarsku proizvodnju u godinama pune rodnosti

koja će se ostvariti u 10. i narednim godinama trajanja programa. S obzirom da će se prvi

urod maslina ostvariti u 5. godini, troškovi će u godinama do postizanja pune rodnosti biti

niži, shodno umanjenom obujmu utrošaka materijala i vremena za obavljanje određenih

poslova.


PROIZVODNJU

109

Tablica 32: Troškovi proizvodnje maslina

Redni broj


1 ha 3,12 ha

1 Materijalni troškovi 12.838 40.055

2 Troškovi radne snage 20.095 62.697

3 Amortizacija maslinika 1.528 4.767

4 Usluga prerade 10.000 31.200



Ukupni troškovi proizvodnje plodova maslina iznose 47.755 kn/ha pri čemu najveći udio

otpada na troškove radne snage. Najviši pojedinačni trošak, koji iznosi 16.444 kn/ha, je berba

plodova koja se izvodi traktorskim kompresorima sa tresačima na kojima istovremeno može

raditi 6 radnika. Uz prinos od 8.333 kg plodova maslina/ha i prosječni učinak berbe od 15

kg/sat, potrebno je utrošiti 556 sati rada ljudi po ha.

Trošak usluge prerade maslina iskazuju se na obujmu od 26 tona plodova iz vlastitih

nasada iz kojih će se proizvesti 3.640 litara ulja. Usluga prerade će se plaćati po cijeni od 1,20

kn/kg ploda masline. Na visinu ovih troškova utječe i struktura plasmana maslinovog ulja

zbog čega je potrebno navesti da se u rinfuznom obliku planira plasirati 50% proizvodnje,

dok će se ostatak plasirati u bocama zapremine 0,75 i 0,5 litara u omjeru 70:30.

Tablica 33: Troškovi konfekcioniranja maslinovog ulja

Redni broj


1 Materijalni troškovi 17.921

2 Troškovi radne snage 45.260

3 Amortizacija opreme u uljari 7.550

4 Ostali izdaci 6.318

Ukupni troškovi 77.049

Najveći izdatak u ovom segmentu proizvodnje otpada na radnu snagu u okviru koje, pored

radnika angažiranih u punjenju ulja u boce, treba planirati jednu osobu zaduženu za prodaju

ulja.


PROIZVODNJU

110

Temelj za iskazivanje ukupnog prihoda iz maslinarske proizvodnje je projekcija

kretanja uroda plodova u nasadima maslina i očekivani randman prerade koji se iskazuju u

narednoj tablici. Pritom treba naglasiti da se sadnja maslina predviđa obaviti u 2. godini

provedbe programa tako da se prvi rod očekuje u 4. godini starosti nasada, odnosno u 5.

godini trajanja programa.

Tablica 34: Urod maslina i proizvodnja maslinovog ulja po godinama programa

Godina programa

Broj rodnih stabla

Prosječni prinos po stablu

Količina proizvedenih plodova (kg)

Randman prerade (%)

Količina proizvedenog

ulja (lit.)

1. - 4. 0 0 0 14% 0

5. 867 5 4.333 14% 607

6. 867 8 6.933 14% 971

7. 867 12 10.400 14% 1.456

8. 867 18 15.600 14% 2.184

9. 867 25 21.667 14% 3.033

10. i dalje 867 30 26.000 14% 3.640

Urod plodova maslina, a samim tim i proizvodnja maslinovog ulja, povećavati će se

postepeno od 5 kg/stablu u 5. godini programa do 30 kg/stablu u 10. i svim narednim

godinama programa. Prema tome, puna rodnost iznosi 8.333 kg/ha odnosno 26.000 kg

plodova na 3,12 ha maslinika. Sa prosječnim randmanom prerade, koji prvenstveno ovisi o

sorti maslina, od 14% proizvesti će se 607 litara ulja u 5. godini do 3.640 litara u 10. i svim

narednim godinama programa.

Prihod u maslinarskoj proizvodnji ostvarivati će se prodajom vlastitog maslinovog

ulja. Struktura prodaje prema prethodno navedenim udjelima (rinfuza - 50%, boca 0,75

litara–38% i boca 0,50 litara – 12%) biti će identična u svim godinama poslovanja.


PROIZVODNJU

111

Tablica 35: Ukupni prihod maslinarske proizvodnje

Godina programa

Proizvod - način prodaje

Jed.mj. Količina Prodajna

cijena s PDV (u kn)

Vrijednost prodaje (kn)

Poje-dinačno Ukupno Bez PDV

1. - 4. Ulje u boci 0,75 litra 0 90,00

0

godina Ulje u boci 0,5 litara 0 60,00

0

Ulje rinfuza 1 litra 0 90,00

0 0 0

5. Ulje u boci 0,75 litra 283 90,00 25.480

godina Ulje u boci 0,5 litara 182 60,00 10.920

Ulje rinfuza 1 litra 303 90,00 27.300 63.700 50.960

6. Ulje u boci 0,75 litra 453 90,00 40.768



7. Ulje u boci 0,75 litra 679 90,00 61.152



8. Ulje u boci 0,75 litra 1.019 90,00 91.728


Ulje rinfuza 1 litra 1.092 90,00 98.280 229.320 183.456

9. Ulje u boci 0,75 litra 1.416 90,00 127.400


Ulje rinfuza 1 litra 1.517 90,00 136.500 318.500 254.800

10. Ulje u boci 0,75 litra 1.699 90,00 152.880

godina Ulje u boci 0,5 litara 1.092 60,00 65.520

i dalje Ulje rinfuza 1 litra 1.820 90,00 163.800 382.200 305.760

Ukupni prihod od maslinarske proizvodnje kretati će se od 50.960 kn u 5. godini do 305.760

kn u 10. i svima narednim godinama. U strukturi prodaje po proizvodima, najviši prihod

ostvariti će se od prodaje maslinovog ulja u rinfuzi.

7.1.3. Troškovi i prihodi proizvodnje smokava

Troškovi i prihodi u proizvodnji smokava prikazati će se na površini od 0,95 ha na

kojima će ukupno biti zasađeno 380 stabala. U narednoj tablici iskazati će se, pored troškova

proizvodnje, i troškovi sušenja i pakiranja uzimajući u obzir da kapacitet sušare za smokve

iznosi 100 kg/sat. Troškovi se odnose na poslovnu godinu u kojoj je dostignut puni urod koji

iznosi 40 kg svježih smokava po stablu što daje prinos od 16 t/ha, odnosno ukupni urod od


PROIZVODNJU

112

15.200 kg svježih smokava. S obzirom da će nasadi smokava biti zasađeni u 2. godini

programa, puni urod će se postići u 8. i narednim godinama.

Tablica 36: Troškovi proizvodnje smokava

Red. broj

Vrsta rashoda Vrijednost za

1 ha 0,95 ha

1 Trošak materijala i usluga 9.424 8.953

2 Trošak radne snage 21.746 20.659

3 Amortizacija nasada 2.467 2.343

4 Sušenje i pakiranje smokava 14.400 13.680

5 Amortizacija objekta sušare 2.718 2.718

6 Amortizacija opreme 7.814 7.814


Ukupno 63.126 60.496

Ukupni troškovi u poslovanju sa 0,95 ha smokava iznose 60.496 kn od čega veći dio (62%)

otpada na troškove poljoprivrednog dijela proizvodnje, dok preostali dio otpada na troškove

sušenja i pakiranja smokava. U strukturi troškova, najveći udio otpada na trošak radne snage

(38%) unutar kojega daleko najveći udio (75%) otpada na troškove berbe, a zatim na trošak

zimske rezidbe (21%).

Prihod u proizvodnji smokava ostvarivati će se prodajom osušenih smokava. Prinos

smokava će se postupno povećavati od 4. godine programa, kada će iznositi 10 kg/stablu, do

8. i u narednim godinama u kojima će urod iznositi 40 kg/stablu. Svježe smokve trebaju se

prosušiti na način da udio vlage u njima bude oko 25% čime se njihova težina smanji na

polovicu ili još i manje.

Tablica 37: Ukupni prihod u proizvodnji smokava

Godina programa

Broj rodnih stabala

Prinos po stablu (kg)

Ukupni urod

smokava

Količina sušenih

smokava

Cijena kn/kg

Vrijednost proizvodnje

(kn)

1. - 3. 0 0 0 0 10 0

4. 380 10 3.800 1.900 10 19.000

5. 380 15 5.700 2.850 10 28.500

6. 380 20 7.600 3.800 10 38.000

7. 380 30 11.400 5.700 10 57.000

8. i dalje 380 40 15.200 7.600 10 76.000


PROIZVODNJU

113

U godinama pune rodnosti na 0,95 ha nasada ostvariti će se ukupni urod od 15.200 kg svježih

smokava čija će težina, nakon sušenja, iznositi ukupno 7.600 kg. Uz prodajnu cijenu od 10 kn

(bez PDV-a) ukupni prihod u godinama punog obujma poslovanja iznositi će 76.000 kn.

7.1.4. Troškovi i prihodi proizvodnje aromatičnog i ljekovitog bilja

Iako na području agrozone Jadranovo postoje mogućnosti uzgoja većeg broja kultura

aromatičnog i ljekovitog bilja, ekonomska analiza njihove proizvodnje obraditi će se na

primjeru lavande budući da će ona biti najzastupljenija i kvalitetan je reprezent ove grane

poljoprivredne proizvodnje. Dinamikom realizacije investicije planirano je da se svih 3,08 ha

zasadi u 2. godini programa tako da se prvi urod dobiva u 3. godini, a puni urod u 4. godini.

Analizom troškova obuhvaćena je godina u kojoj je postignut puni obujam proizvodnje

lavande.

Tablica 38: Troškovi uzgoja i prerade aromatičnog bilja na primjeru lavande

Red. broj Vrsta rashoda

Vrijednost za

1 ha 3,08 ha

1 Trošak materijala i usluga 5.724 17.629

2 Trošak radne snage 10.013 30.839

3 Amortizacija nasada 3.216 9.904

4 Troškovi destilacije 9.000 27.720

5 Amortizacija objekata 2.831 2.831

6 Amortizacija opreme 13.590 13.590


Ukupno 49.320 117.751

Ukupni troškovi proizvodnje lavande na površini od 3,08 ha iznose 117.751 kn u čemu

troškovi proizvodnje cvjetova sudjeluju sa udjelom od 53%, dok na troškove destilacije i

pripreme aromatičnog ulja za prodaju otpada 47%. U segmentu proizvodnje cvjetova najveći

pojedinačni trošak je berba koja u ukupnim troškovima sudjeluje s udjelom od 12%. Troškovi

destilacije računati su uz učinak od 80 kg cvjetova/sat.


PROIZVODNJU

114

Tablica 39: Ukupni prihod od uzgoja aromatičnog bilja na primjeru lavande

Godina programa

Broj rodnih grmova

Prinos po grmu (kg)

Ukupni urod svježeg cvijeta

Količina eteričnog ulja

Cijena ulja kn/kg

Vrijednost proizvodnje (kn)

1.-2. 0 0 0 0 340 0

3. 30.800 0,3 9.240 231 340 78.482 4. i dalje 30.800 0,6 18.480 462 340 156.965

Puni urod cvjetova postiže se u 3. godini starosti nasada kada se ubere 0,6 kg cvjetova po

biljci odnosno ukupno 18.480 kg na 3,08 ha nasada. Randman kod destilacije iznosi 2,5%

tako da ukupna proizvodnja eteričnog ulja iznosi 462 litre čija tržišna vrijednost u veleprodaji

iznosi 156.965 kn (bez PDV-a).

7.1.5. Projekcija računa dobiti i gubitka

U računu dobiti i gubitka zbirno će se iskazati svi troškovi, prihodi i dobiti (gubici) u

uzgoju poljoprivrednih kultura na području agrozone „Jadranovo po svim godinama trajanja

programa.

�GOSPODARSKI PROGRAM KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA U VLASNIŠTVU DRŽAVE ZA POLJOPRIVREDNU PROIZVODNJU

115

Tablica 40: Projekcija prihoda, troškova i dobiti u poslovanju po godinama trajanja programa

Godina programa 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. i dalje

1. UKUPNI PRIHOD 0 0 78.482 2.323.565 4.531.625 4.571.701 4.631.469 4.711.621 4.782.965 4.833.925

- prihod od vinograd.-vinar. proizv. 0 0 0 2.147.600 4.295.200 4.295.200 4.295.200 4.295.200 4.295.200 4.295.200

- prihod od maslinarske proizvodnje 0 0 0 0 50.960 81.536 122.304 183.456 254.800 305.760

- prihod od proizvodnje smokava 0 0 0 19.000 28.500 38.000 57.000 76.000 76.000 76.000

- prihod od aromatičnog bilja 0 0 78.482 156.965 156.965 156.965 156.965 156.965 156.965 156.965

2. UKUPNI TROŠKOVI 0 0 72.038 1.892.861 3.515.747 3.539.952 3.576.195 3.624.605 3.619.574 3.649.995

- troškovi vinograd.-vinar. proizv. 0 0 0 1.750.330 3.324.525 3.324.525 3.324.525 3.324.525 3.324.525 3.324.525

- troškovi maslinarske proizvodnje 0 0 0 0 42.738 60.991 85.328 121.833 164.423 194.844

- troškovi proizvodnje smokava 0 0 0 24.781 30.733 36.686 48.591 60.496 12.876 12.876

- troškovi aromatičnog bilja 0 0 72.038 117.751 117.751 117.751 117.751 117.751 117.751 117.751

3. UKUPNA BRUTO DOBIT 0 0 6.444 430.703 1.015.877 1.031.748 1.055.274 1.087.015 1.163.391 1.183.930

- dobit od vinograd.-vinar. proizv. 0 0 0 397.270 970.675 970.675 970.675 970.675 970.675 970.675

- dobit od maslinarske proizvodnje 0 0 0 0 8.222 20.545 36.976 61.623 90.377 110.916

- dobit od proizvodnje smokava 0 0 0 -5.781 -2.233 1.314 8.409 15.504 63.124 63.124

- dobit od aromatičnog bilja 0 0 6.444 39.214 39.214 39.214 39.214 39.214 39.214 39.214


PROIZVODNJU

116

Prikaz u tablici računa dobiti i gubitka ukazuje da će se u poslovanju agrozone

Jadranovo u svim godinama vijeka programa ostvarivati dobit, odnosno pozitivan financijski

rezultat. Izuzetak su prve dvije godine programa u kojima se još neće odvijati nikakva

proizvodnja budući da se u tim godinama vrše poslovi na uređenu i pripremi zemljišta.

Ostvarena ukupna bruto dobit će rasti od 6.444 kn u 3. godini programa do 1.183.930 kn u

10. i svima narednim godinama.

U trećoj godini programa započinje poslovanje sa aromatičnim i ljekovitim biljem koje

u toj godini, zbog male proizvodnje cvjetova, ostvaruje malu dobit od 6.444 kn. U svim

narednim godinama ova proizvodnja ostvaruje dobit u visini od 39.214 kn.

U četvrtoj godini programa kreće poslovanje u vinogradarsko-vinarskoj proizvodnji i

proizvodnji smokava. Vinogradarsko-vinarska proizvodnja sudjeluje s najvećim udjelom u

formiranju ukupnog prihoda (udio iznosi 89%) i bruto dobiti (84%) u cjelokupnom poslovanju

agrozone Jadranovo što je i očekivano budući da je ona imala najveći udio i u investicijskim

troškovima (75%). Ova proizvodnja u svim godinama ostvaruje pozitivan financijski rezultat.

Bruto dobit iznosi od 397.270 kn u 4. godini do 970.675 kn u 5. i svim narednim godinama

poslovanja.

Proizvodnja smokava rezultira malim gubicima u 3. i 4. godini programa zbog malog

obujma proizvodnje, a visokih stalnih troškova, u prvom redu amortizacije. U svim narednim

ostvaruje se dobit koja u 9. i narednim godinama programa iznosi 63.124 kn.

Poslovanje u maslinarskoj proizvodnji započinje u 5. godini programa jer tada masline

dolaze u prvi rod, a također su završena investicijska ulaganja u izgradnju objekta i

opremanje uljare. U 5. godini programa, zbog visokih stalnih troškova koji opterećuju mali

obujam poslovanja, ova proizvodnja polučuje nizak pozitivan financijski rezultat. Dobit u

maslinarskoj proizvodnji postupno se povećava do 10. godine kada se ostvaruje puni obujam

poslovanja koji će se zadržati i u svim narednim godinama programa. Bruto dobit u ovim

godinama iznositi će 110.916 kn. Ovakav financijski rezultat ostvariti će se kod proizvodnje

3,6 t ulja.


PROIZVODNJU

117

8. ZAKLJUČAK

Predmet obrade ovog gospodarskog programa je katastarska čestica 5556/8 na

području K.O. Jadranovo sveukupne površine 26,96 ha u vlasništvu države koje nositelj

programa želi privesti namjeni korištenja za intenzivnu poljoprivrednu proizvodnju.

Neposrednim uvidom na predmetnoj lokaciji ustanovljeno je da je zemljište trenutno

pretežito obraslo višegodišnjim drvenastim raslinjem i izrazito skeletoidno zbog čega će za

njegovo uređivanje i kultiviranje biti potrebno utrošiti znatna financijska sredstva.

S obzirom na postojeće agroklimatske uvjete na predmetnom bi se zemljištu, nakon

provedbe predloženih meliorativnih zahvata, mogla pokrenuti vinogradarsko-vinarska

proizvodnja, proizvodnja maslina i njihova prerada, proizvodnja smokava sa doradom, te

uzgoj aromatičnog i ljekovitog bilja. Za svaku od ovih proizvodnji u programu je dat opis

tehničko-tehnoloških mjera i aktivnosti koje je potrebno provesti kako bi proces proizvodnje

udovoljio zahtjevima suvremenog i uspješnog poslovanja. Također, specificirana su i

vrijednosno valorizirana sva investicijska ulaganja koje je potrebno provesti u cilju kreiranja

zaokruženih proizvodno-doradbeno-preradbenih sustava u ovim proizvodnjama. Ukupna

vrijednost svih investicijskih ulaganja iznosi oko 15,76 milijuna kuna od čega oko 27% udjela

otpada na radove melioriranja i uređivanja predmetnog zemljišta koje bi u cijelosti trebalo

realizirati odmah u 1. godini programa. Planirano je da se sva investicijska ulaganja provedu

tijekom prvih 6 godina kako bi se što prije dostigli obujmi proizvodnje na razini projiciranih

kapaciteta i realizirala odgovarajuća finalizacija proizvoda što su preduvjeti dugoročno

tržišno i ekonomski uspješnog poslovanja.

Tržno-ekonomskom analizom predloženog proizvodnog programa na području

agrozone Jadranovo ustanovljeno je da će se u godinama punog obujma poslovanja

ostvarivati ukupni prihod u visini od 4,83 milijuna kuna, dok će bruto dobit, nakon

podmirivanja svih troškova poslovanja, iznositi 1,18 milijuna kuna. Pored ostvarivanja

zadovoljavajućih financijskih rezultata, pokretanje poljoprivredne proizvodnje na području

agrozone Jadranovo imati će pozitivne učinke i na širu društvenu i gospodarsku zajednicu

budući da će, pored neposrednog zapošljavanja lokalnog stanovništva, ona postati jezgro i

pokretač snažnijeg razvoja poljoprivrede na malim gospodarstvima u širem okruženju.


PROIZVODNJU

118

9. PRILOZI

9.1. KARTOGRAFSKI PRIKAZ RAZMJEŠTAJA POLJOPRIVREDNIH KULTURA NA PREDMETNOM ZEMLJIŠTU

9.2. KARTOGRAFSKI PRIKAZ INFRASTRUKTURE NA PREDMETNOM ZEMLJIŠTU


PROIZVODNJU

119


PROIZVODNJU

120

Documents

Grad Crikvenica - Gos-prog-agrozona-27 ha-final-3 Crikvenica - Gos-prog-agrozona-27 ha-final-4.pdf · kartu katastarskog plana. U narednoj se tablici stoga iznose obilježja za k.č