Gradjanski br. 1 - safaric-safaric.si Gradjanski Fruki Safaric... · Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011. ~ 2 ~ partizanskim novinama, donio od-luku: "Rješavam da se raspuste up-rave

S a d r ž a j:

dr. sc. Tomislav Dragun:

Sve se zna 1

Ivo Bartolčić:

Emil – Lalec Perška 13

dr. sc. Tomislav Dragun:

Sto (ili 99) godina Hajduka 23

Naslovnica:

Zvonimir Magdić Amigo i Franjo Glaser

"Gradjanski" izlazi tromjesečno, odnosno 4 broja godišnje. Cijena primjerka iznosi 10,00

kuna, godišnja pretplata 40,00 kuna. Ţiro-račun: 2484008-1105270291 kod Raiffeisen

bank d.d. Zagreb.

Nakladnik: Ognjište, nakladna zadruga, Zagreb, Pete Poljanice 7.

Glavni i odgovorni urednik: dr. sc. Tomislav Dragun ([email protected]),

grafički urednik: Lovorka Dragun Mirković ([email protected]),

informatički urednik: Hrvoje Mirković ([email protected]).

Brzoglas: 00385/1/2923756, 00385/91/3388431, 00385/91/3388433,

hitrozov: [email protected]

ISSN: 1848-0500

2. srpnja 2011. Gradjanski br. 2

~ 1 ~

G R A DJ A N S K I god. I. Zagreb, 2. srpnja 2011. Broj 2.

dr. sc. Tomislav Dragun,

Zagreb

Pitanje koje

nije moguće zaobići

Ministar narodnog zdravlja Na-

rodne vlade Hrvatske Dr. Alek-

sandar Koharović dao je dne 5.

svibnja 1945. Ovlaštenje Ivici

Medariću, Jozi Bačiću i Vladi Du-

bravčiću, kojim ih ovlašćuje da

preuzmu do daljnjeg nadzor na

imovinom i arhivom hrvatskih

športskih društava, u prvom redu

"H.Š.K. Građanski".

Tako je Prvi Hrvatski Gradjan-

ski Športski Klub Zagreb ostao

bez svoje imovine i bez svoga

arhiva. Uskoro pak, iako to nije

napisano u navedenom Ovlaštenju,

također bez svojih trofeja i ig-

rača.

Mjesec dana kasnije – 4. lipnja

1945. - ostao je i bez prava

na natjecanje. Opet se javio

spomenuti Dr. Aleksandar Koha-

rović i navodno, prema tadašnjim

Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011.

~ 2 ~

partizanskim novinama, donio od-

luku:

"Rješavam da se raspuste up-

rave svih športskih saveza, potsa-

veza, ţupa, klubova i ostalih fiz-

kulturnih udruţenja na području

federalne Hrvatske, a koje su

djelovale za vrijeme okupacije t.j.

od 10. travnja 1941. do oslobođe-

nja. Sva pokretna i nepokretne

imovina športskih foruma i klubo-

va raspuštenih uprava povjerava

se do daljnje odredbe na čuvanje

i raspolaganje Zemaljskom fizkul-

turnom odboru Hrvatske, odnosno

okruţnim, kotarskim ili gradskim

fizkulturnim odborima gdje takovi

postoje, a gdje ne postoje, mjes-

nim omladinskim organizacijama.

Opširnije tumačenje ovog rješe-

nja i upute za osnivanje novih fiz-

kulturnih društava prepušta se

Zemaljskom fizkulturnom odboru

Hrvatske.‖

Uskoro je – 9. lipnja 1945. -

odrţana Skupština Prvog Hrvats-

kog Gradjanskog Športskog Kluba

Zagreb, koja je u sluţbenim par-

tizanskim bilješkama prikazana

kao Osnivačka skupština F.D. "Di-

namo".

"Gradjanski" kao da je nestao.

Nije ga više bilo na nogometnom

polju, niti u knjigama partizanskog

nogometnog saveza.

* * *

Prvi Hrvatski Gradjanski

Športski Klub Zagreb bio je velik

i moćan hrvatski športski klub.

Kako je mogao samo takom odjed-

nom, naprasno, tek potezom (nev-

ješta, a zla) pera nestati?

Nuţdno je, zapravo, postaviti,

sljedeća tri pitanja:

1. Tko je taj Dr. Aleksandar

Koharević, koji je "ukinuo" Prvi

Hrvatski Gradjanski Športski

Klub Zagreb?

2. Je li taj Dr. Aleksandar Ko-

harović zaista imao ovlasti za

"ukinuti" Prvi Hrvatski Gradjanski

Športski Klub Zagreb?


~ 3 ~

3. Je li taj Dr. Aleksandar Ko-

harović uistinu "ukinuo" Prvi Hr-

vatski Gradjanski Športski Klub

Zagreb?

Ministar

sveopćeg narodnog zdravlja

U rukama mi je partizanska

promičbena brošura pod naslovom

"Narodna vlada Hrvatske" (Dr-

ţavno nakladno poduzeće Hrvats-

ke, 1945. - str. 104). U njoj o Dr.

Aleksandru Kohareviću, ministru

narodnog zdravlja, piše:

"Dr. Aleksandar Koharović rod-

jen je u Trsatu – Sušak 30. oţujka

1998. Svršio je gimnaziju u Suša-

ku, a medicinske nauke u Pragu.

Od godine 1924. Dr. Koharović je

član Hrvatske seljačke stranke.

Do 1939. godine ţivio je kao pri-

vatni liječnik u Garešnici, gdje je

bio tajnik kotarske organizacije

HSS-a. Godine 1933., za vrijeme

diktature, bio je uhapšen i odve-

den u Zagreb.

Okupacija Jugoslavije zatekla

je dra Koharovića u Zagrebu. On

se odmah u početku, na Higijen-

skom zavodu gdje je radio, pove-

zao s ostalim naprednim elemen-

tima, te je stvoren ilegalni odbor

u kome je radio za Narodno-

oslobodilački pokret. U mjesecu

svibnju 1943. dr Koharović je s

osobljem jedne čitave zdravstve-

ne stanice prešao na oslobodjeni

teritorij. Na I. zasjedanju ZAV-

NOH-a biran je za člana ZAV-

NOH-a. Prilikom osnivanja Izvrš-

nog odbora Hrvatske seljačke

stranke postaje članom toga od-

bora, a isto tako osnivanjem Je-

dinstvene narodno-oslobodilačke

fronte Hrvatske postaje članom

njezina Zemaljskog izvršnog od-

bora. Na III. zasjedanju ZAV-

NOH-a izabran je u Predsjedniš-

tvo ZAVNOH-a, a kasnije prima

duţnost povjerenika za narodno

zdravlje.

Pored političkog djelovanja dr.

Koharović je vrlo mnogo radio i


~ 4 ~

kao liječnik. Naročito je bio kori-

stan njegov rad na suzbijanju

pjegavca u Baniji, zatim na orga-

niziranju civilne sluţbe uopće. U

tom poslu obišao je skoro sve naše

oslobodjene krajeve."

Toliko o ţivotu Dr. Aleksandra

Koharovića.

Da, još nešto, uspio sam na in-

ternetu pronaći i godinu njegove

smrti – 1989.

Taj pak Dr. Aleksadar Koharo-

vić, prema istom izvoru ("Narodna

vlada Hrvatske", str. 77), postao

je 14. travnja 1945. u Splitu mini-

strom narodnog zdravlja u Naro-

dnoj vladi Hrvatske. U odluci

Predsjedništva ZAVNOH-a, me-

đutim, o imenovanju Narodne Vla-

de Hrvatske, ne spominje se nig-

dje da bi dr. Aleksandar Koha-

rović bio i ministar športa, od-

nosno da bi Ministarstvo narodnog

zdravlja bilo nadležno i za šport:

"Na osnovu čl. 2. Odluke o Na-

rodnoj Vladi Hrvatske Predsjed-

ništvo Zemaljskog antifašističkog

vijeća narodnog oslobođenja Hr-

vatske imenuje:

Za predsjednika vlade

Dra VLADIMIRA BAKARIĆA

Za potpredsjednika vlade

FRANJI GAŢIJA

Za potpredsjednika vlade

Dra RADU PRIBIĈEVIĆA

Za ministra unutrašnjih poslova

VICKA KRSTULOVIĆA

Za ministra pravosudja

DUŠANA BRKIĆA

Za ministra prosvjete

ANTU VRKLJANA

Za ministra financija

ANKU BERUS

Za ministra industrije i rudarstva

Dra MLADENA IVEKOVIĆA

Za ministra trgovine i opskrbe

DUŠANA ĈALIĆA


~ 5 ~


~ 6 ~

Za ministra poljoprivrede i šu-

marstva

TOMU ĈIKOVIĆA

Za ministra narodnog zdravlja

Dra ALEKSANDRA KOHAROVI-

ĆA

Za ministra socijalne politike

JURICU DRAUŠNIKA

Za ministra gradjevina

STANKA ĆANICU OPAĈIĆA

Za ministra obalnog pomorstva,

ribolova i lokalnog saobraćaja

Dra ULIKSA STANGERA

Smrt fašizmu – sloboda narodu!

Predsjednik:

Vladimir Nazor, v.r."

Tajnik:

Dušan Ĉalić, v. r.

Imenovanje

Narodne vlade Hrvatske

"Točno u 20 sati svi su opet u

dvorani zasjedanja. Sjednica se

nastavlja. Predsjednik izjavljuje

da je povjerio mandatza sastav

Narodne vlade Hrvatske dru Vla-

dimiru Bakariću, što je popraćeno

dugotrajnim pljeskom i poklicima:

'Ţivio dr. Vladimir Bakarić!' On

moli mandatara da pročita listu

ministara." ("Narodna vlada Hr-

vatske", Isto, str. 76)

"Zatim je dr. Vladimir Bakarić

pročitao imena svih predloţenih

ministara uz neopisivo oduševlje-

nje ne samo svih vijećnika i svih

prisutnih u dvorani, nego i cijeloga

naroda na Trgu.

Ujedno je predloţio, da Pred-

sjedništvo donese odluku o imeno-

vanju narodne vlade Hrvatske.

Predsjedništvo ZAVNOH-a je

jednoglasno prihvatilo ovu odluku i


~ 7 ~

imenovanju Narodne vlade Hr-

vatske u sastavu, kako ga je pred-

loţio mandatar dr. Vladimir Baka-

rić, pa je na osnovu toga predsje-

dnik ZAVNOH-a Vladimir Nazor

proglasio prvu Narodnu vladu Hr-

vatske." ("Narodna vlada Hrvats-

ke", Isto, str. 76)

Nikakvih podataka o tome tko

je sve glasovao i na koji je na-

čin glasovao (recimo: usmeno ili

pismeno).

Odluka

o Narodnoj vladi Hrvatske

Predsjedništvo ZAVNOH-a

imenovalo je Narodnu vladu Hr-

vatske na temelju čl. 2. Odluke o

Narodnoj vladi Hrvatske.

Otkud ta odluka? Tko ju je i

kada donio?

Odluku je donijelo upravo

Predsjedništvo ZAVNOH-a, koje

je i imenovalo Narodnu vladu Hr-

vatske:

"Predsjedništvo Zemaljskog

antifašističkog vijeća narodnog

oslobođenja Hrvatske na tamelju

čl. 4. Odluke o Zemaljskom anti-

fašističkom vijeću narodnog oslo-

bođenja Hrvatske, kao vrhovnom

zakonodavnom i izvršnom narod-

nom predstavničkom tijelu i najvi-

šem organu drţave federalne Hr-

vatske donijelo je na svojoj izvan-

rednoj sjednici odrţanoj 14. trav-

nja 1945. u Splitu ovu Odluku o

narodnoj vladi Hrvatske ...

... Ĉl. 2. - Narodnu vladu Hr-

vatske imenuje Predsjedništvo

Zemaljskog antifašističkog vijeća

narodnog oslobođenja Hrvatske.

Narodna vlada Hrvatske odgovara

i polaţe račun u svom radu Ze-

maljskom antifašističkom vijeću

narodnog oslobođenja Hrvatske,

odnosno Predsjedništvu." ("Naro-

dna vlada Hrvatske", Isto, str.

72)


~ 8 ~

Dakle, Predsjedništvo Zemalj-

skog antifašističkog vijeća narod-

nog oslobođenja Hrvatske samo

je sebe ovlastilo za imenovanje

Narodne vlade Hrvatske, pa i Dr.

Aleksandra Koharovića za minis-

tra narodnog zdravlja.

Na temelju čega?

Slijedom čl. 4 Odluke o Ze-

maljskom antifašističkom vijeću

narodnog oslobođenja Hrvatske.

Tko je pak donio tu odluku i na

temelju čega?

Topusko

nalik na svemirski prasak

Partizani tvrde da su u Topus-

kom 8. i 9. svibnja 1944. (zapravo

u noći između od 8. na 9. svibnja)

odrţali Treće zasjedanje svoje

neregistrirane udruge pod ime-

nom ZAVNOH i na njemu donijeli

sljedeće odluke ("Treće zasjeda-

nje ZAVNOH-a", hr.wikipedia.org):

1. Odluka o odobrenju rada

predstavnika Hrvatske u 2.

zasjedanju AVNOJ-a,

2. Odluka o ZAVNOH - u kao

vrhovnom zakonodavnom i izvr-

šnom tijelu Hrvatske,

3. Deklaracija o osnovnim pra-

vima naroda i građana demokrat-

ske Hrvatske,

4. Odluka o ustroju i poslo-

vanju NOO - a u Federalnoj dr-

ţavi Hrvatskoj.

Recimo da je to tako i bilo, iako

za to – koliko je poznato - nema

nikakvih zapisničkih dokaza, po-

sebno glede sastava i popisa vije-

ćnika ZAVNOH-a i načina njihova

izbora. Ostaje ipak još nešto, za

provjeriti tko je ustrojio ZAV-

NOH i tko ga je ovlastio donositi

odluke poput one o imenovanju

Narodne vlade Hrvatske?

Evo odgovora:


~ 9 ~

"ODLUKA

o ZAVNOH-u kao vrhovnom

zakonodavnomi izvršnom

narodnom predstavničkom tijelu

i najvišem organu drţavne vlasti

demokratske Hrvatske

Ĉlan 1. - Na osnovu suverene

volje i prava samoodređenja na-

roda Hrvatske, a u skladu sa od-

lukama donijetim na II. zasjeda-

nju Antifašističkog vijeća narod-

nog oslobođenja Jugoslavije u

Jajcu 29.-30. studenog 1943.,

Zemaljsko antifašističko vijeće

narodnog oslobođenja Hrvatske,

kao jedini pravi drţavni Sabor

Hrvatske, jest vrhovni organ dr-

ţavne vlasti, vrhovno zakonodavno

i izvršno narodno predstavničko

tijelo Hrvatske i predstavnik su-

vereniteta naroda i drţave Hr-

vatske kao ravnopravne federalne

jedinice demokratske federativne

Jugoslavije;

. . .

Ĉlan 4. - Zakonodavnu vlast vrši

Zemaljsko antifašističko vijeće

narodnog oslobođenja Hrvatske

na svojim plenarnim zasjedanjima,

a u vremenu između zasjedanja

preko svog Predsjedništva.

Izvršnu vlast vrši Zemaljsko

antifašističko vijeće narodnog

oslobođenja Hrvatske preko svog

Predsjedništva i preko narodne

vlade Hrvatske." ("Odluke II.

zasjedanja Antifašističkog Vijeća

Narodnog Oslobođenja Jugoslavi-

je i III. Zasjedanja Zemaljskog


oslobođenja Hrvatske", Prop-

odjel Oblasnog NOO Dalmacije,

1944. - 2. dio, str. 6)

Nedvojbeno, Zemaljsko antifa-

šističko vijeće narodnog oslobo-

đenja Hrvatske samog je sebe

proglasilo "jedinim pravim drţav-

nim Saborom Hrvatske", kao "vr-

hovnim organom drţavne vlasti,

vrhovnim zakonodavnim i izvršnim


~ 10 ~

narodnim predstavničkim tijelom

Hrvatske". Učinilo je to pozivaju-

ći se na "suverenu volju i pravo

samoodređenja naroda Hrvatske",

ali i na "odluke donijete na II.

zasjedanju Antifašističkog vije-

ća narodnog oslobođenja Jugosla-

vije u Jajcu 29.-30. studenog

1943.".

Hrvatski narod nikada, ni u

kojem obliku, nije se, posebno

ne prije 8./9. 1944., izjašnja-

vao o tomu da bi Zemaljsko anti-

fašističko vijeće narodnog oslo-

bođenja Hrvatske bilo "jedinim

pravim drţavnim Saborom Hr-

vatske", kao "vrhovnim organom

drţavne vlasti, vrhovnim zakono-

davnim i izvršnim narodnim preds-

tavničkim tijelom Hrvatske", ka-

mo li da je o tome donio odluku.

Kako pak stoji s Odluke II. za-

sjedanja Antifašističkog Vijeća

Narodnog Oslobođenja Jugoslavi-

je?

Prije, nego li razmotrimo to pi-

tanje, vratit ćemo se malo Narod-

noj vladi Hrvatske i samom Dr.

Aleksandru Koharoviću.

U "Odluci o ZAVNOH-u kao

vrhovnom zakonodavnomi izvrš-

nom narodnom predstavničkom

tijelu i najvišem organu drţavne

vlasti demokratske Hrvatske",

dakako prvenstveno u njenom čl.

4., nema ni govora o tome da bi

Predsjedništvo ZAVNOH-a bilo

nadležno imenovati Narodnu vla-

du Hrvatske, iako se je na nju

pozvalo.

Na daljem vrijedno je također

ukazati i na odredbe čl. 6. i 10.

"Odluke o ZAVNOH-u kao vrhov-

nom zakonodavnomi izvršnom na-

rodnom predstavničkom tijelu i

najvišem organu drţavne vlasti

demokratske Hrvatske":

"Ĉlan 6. - Zemaljsko antifašis-

tičko vijeće narodnog oslobođenja

Hrvatske bira Predsjedništvo,


~ 11 ~


~ 12 ~

koje se sastoji od predsjednika,

četiri podpredsjednika, tajnika,

dva zamjenika i najmanje 25 čla-

nova Predsjedništva."

Nije poznato koliko je članova

Predsjedništva ZAVNOH-a bilo na

zasjedanju u Splitu dne 14. trav-

nja 1945. i je li uopće postojao

potreban kvorum.

"Ĉlan 10. - Do obrazovanja Na-

rodne vlade Hrvatske obrazuje se

pri Predsjedništvu Zemaljskog

antifašističkog vijeće narodnog

oslobođenja Hrvatske potreban

broj odjela za razne grane drţav-

ne uprave.

Na čelu svakog odjela stoji od-

jelni predstojnik koji vodi poslove

odjela pod rukovodstvom, nadzo-

rom i odgovornošću člana Pred-

sjedništva koji bude određen kao

odgovoran Predsjedništvu za taj

odjel."

U Ovlaštenju Dr. Aleksandra

Koharovića od 5. svibnja 1945.

govori se o Odjelu za fizkulturu.

Mogao je taj odjel jedino biti pri

Predsjedništvu ZAVNOH-a, ali

nema nikakvih dokaza da bi njegov

predstojnik bio Dr. Aleksandar

Koharović. Što više, ne bi to ni

bilo spojivo s njegovom funkcijom

ministra narodnog zdravlja.

Nezavisna

Država Hrvatska

Osim toga, dne 5. svibnja 1945.

postojala je Nezavisna Drţava

Hrvatska. U Zagrebu su vrijedili i

poštovali se njeni zakoni. Nije bilo

mjesta za partizanske pravno

neutemeljene improvizacije.

Nezavisna Drţava Hrvatska

osamostaljena je Banovina Hr-

vatska.


~ 13 ~

Pruţila se pogodna prilika za

hrvatskom samostalnošću i ona je

iskorištena. Najprije, više pokus-

no, 8. travnja 1941. u Bjelovaru, a

onda konačno 10. travnja 1941. u

Zagrebu.

Zakonodavstvo i pravosudstvo

Nezavisne Drţave Hrvatske bilo

je bez ikakva diskontinuiteta. Uz

razumljive i normalne promjene,

koje su uobičajene za takvu ak-

tivnost. Sve do, uglavnom, 8. svib-

nja 1945. kad su partizani okupi-

rali i Zagreb.

"Nije Nezavisna Drţava Hr-

vatska bila, ni drţava, ni hrvats-

ka", reći će zlobno i zlurado Titi-

na svita, u njoj, dakako, i Stjepan

Mesić.

Pa što? Zar je partizanski ju-

go-boljševički svjetonazor krite-

rij ljudske spoznaje i postojanja?

Nije. Nikako. Daleko, vrlo dale-

ko od toga.

Nu, ipak, pogledajmo što bi bi-

lo, kad bi bi bilo.

Usnimo partizanski san i stani-

mo pred usanjanu zbilju u kojoj je

Nezavisna Drţava Hrvatska tek

okrpina magle, koju će raznijeti

prvi dašak povjetarca.

Banovina

Hrvatska

Ono što na sva usta govore o

Nezavisnoj Drţavi Hrvatsko, teš-

ko da mogu čak i u snu reći o Ba-

novini Hrvatskoj.

Banovina Hrvatska nedvojbeno

je postojala za svakoga, pa i po

njihovim, jugo-partizanskim, kri-

terijima. Ako, baš ne po njihovim,

a ono svakako po ocjenama njiho-

vih navodnih saveznika iz Drugog


~ 14 ~

svjetskog rata, Saveznika u borbi

protiv Sila osovine.

Ne niječe se pri tom, takvim

stajalištem, niukoliko sama ops-

tojnost Kraljevine Jugoslavije,

ako je to već temeljno pitanje

međunarodnog ustroja, koje se

bespogorno mora uzimati u obzir.

Svagda i svugdje.

Pravni okvir tomu je Uredba o

banovini Hrvatskoj ("Sluţbene

novine" br. 194, A-LXVIII, od 26.

kolovoza 1939. i "Narodne Novi-

ne" br. 196 od 30. kolovoza

1939.).

* * *

U IME

NJEGOVOG VELIĈANSTVA

PETRA II

po milosti Boţjoj i volji narodnoj

KRALJA JUGOSLAVIJE KRALJEVSKI NAMJESNICI

Na predlog Ministarskog save-

ta i na osnovu čl. 116 Ustava, a da

bi se obezbedilo učešće Hrvata u

ţivotu drţave i time očuvali javni

interesi, propisuju ovu

UREDBU

O BANOVINI HRVATSKOJ

I

Obrazovanje banovine Hrvatske

Ĉl. 1.

Savska i Primorska banovina,

kao i srezovi Dubrovnik, Šid, Ilok,

Brčko, Gradačac, Derventa, Trav-

nik i Fojnica spajaju se u jednu

banovinu pod imenom banovina


~ 15 ~

Hrvatska. Sedište banovine Hr-

vatske je u Zagrebu.

II

Prenošenje nadleţnosti na banovi-nu Hrvatsku

Ĉl. 2.

(1) U nadleţnost banovine Hr-

vatske prenose se poslovi: poljo-

privrede, trgovine, industrije, šu-

ma, rudnika, građevina, socijalne

politike i narodnog zdravlja, fi-

zičkog vaspitanja, pravde, pro-

svete i unutrašnje uprave. Bano-

vina Hrvatska ostaje nadleţna za

sve poslove koji po sada vaţećim

propisama spadaju u nadleţnost

banovina.

(2) Svi ostali poslovi ostaju u

nadleţnosti organa drţavnih vlasti

na celoj drţavnoj teritoriji.

(3) Isto tako ostaju u na-

dleţnosti drţavnih vlasti i poslovi

koji su od osobitog značaja, po

opšte interese drţave, kao što su:

1. — Staranje o drţavnoj bez-

bednosti, suzbijanje antidrţavne i

razorne propagande, vršenje poli-

cijske obaveštajne sluţbe i osigu-

ranja javnog reda i mira;

2. — Drţavljanstvo; za davanje

drţavljanstva nadleţna je banovi-

na, osim davanja drţavljanstva

izuzetnim putem i oduzimanja

drţavljanstva;

3. — Rudarsko zakonodavstvo i

drţavna rudarska preduzeća. Pri

davanju rudarskih koncesija koje

interesuju narodnu odbranu, pos-

tupa banovina sporazumno sa voj-

nom upravom. Ako ne bi došlo do

sporazuma odlučuje Ministarski

savet;

4. — Izgradnja i odrţavanje

drţavnih saobraćajnih sretstava i

ostalih drţavnih objekata;


~ 16 ~

5. — Poslovi vera;

6. — Međunarodni pravni saob-

raćaj s tim da se pravna pomoć u

vanpamičnim stvarima vrši direk-

tno preko sudova;

7. — Spoljna trgovina kao i tr-

govina između banovine i ostalih

delova Drţave (jedinstvo carin-

skog i trgovinskog područja);

8. — Zakonodavstvo o merama i

tegovima, o zaštiti industrijske

svojine, o poslovima privatnog

osiguranja i osiguravajućim druš-

tvima;

9. — Menično pravo, čekovno

pravo, trgovačko pravo, stečajno

pravo, obligaciono pravo, pomor-

sko pravo, autorsko pravo;

10. — Propisivanje kazni za

povredu propisa o predmetima iz

nadleţnosti Drţave;

11. — Postavljanje putem zako-

na osnovnih načela prosvetne poli-

tike, kao i osnovnih načela o lokal-

nim samoupravama;

12. — Opšta načela radničkog

prava i osiguranja, kao i opšta

načela vodnog prava.

(4) U cilju osiguranja narodne

odbrane obezbediće se vojnoj

upravi potreban uticaj u oblasti

proizvodnje i saobraćaja.

(5) Ministarski savet može

prenositi i druge poslove sa dr-

ţavnih vlasti i ustanova u nadleţ-

nost banovine Hrvatske.

Ĉl. 3.

(1) Banovini Hrvatskoj, da bi

mogla uspešno svršavati poslove

svoje nadleţnosti, ima se obezbe-

diti potrebna finansijska samos-

talnost. Ona se sastoji u samos-

talnom prikupljanju određenih

prihoda i izvršenju rashoda pred-

viđenih budţetom banovine.


~ 17 ~


~ 18 ~

(2) Koji će izvori, oblici i vrste

prihoda pripasti u nadleţnost ba-

novine Hrvatske, odrediće se po-

sebnom Uredbom.

(3) Isto tako posebnim ured-

bama rešiće se i pitanje pripad-

nosti i podele drţavnih fondova,

imovine i dugova.

(4) Sa prenosom poslova iz

nadleţnosti Drţave u nadleţnost

banovine preneće se u nadleţnost

banovine i odgovarajući krediti

predviđeni u drţavnom budţetu za

1939/40 godinu.

(5) Za izvršenje ovako prenetih

kredita pripada Banu potpuno na-

redbodavno pravo.

(6) Ukoliko predviđeni krediti u

drţavnom budţetu za 1939/40

godinu za banovinu Hrvatsku ne

budu dovoljni, odobravaće se nak-

nadni krediti.

III

Organizacija vlasti u banovini

Hrvatskoj

Ĉl. 4.

(1) Zakonodavnu vlast u stvarima

iz nadleţnosti banovine Hrvatske

vrše Kralj i Sabor zajednički.

(2) Upravnu vlast u stvarima iz

nadleţnosti banovine Hrvatske

vrši Kralj preko Bana.

(3) Sudsku vlast u banovini

Hrvatskoj vrše sudovi. Njihove

presude i rešenja izriču se i

izvršuju u ime Kralja na osnovu

zakona.

Ĉl. 5.

Svaki pismeni čin Kraljevske

vlasti u stvarima iz nadleţnosti

banovine Hrvatske premapotpisu-

je Ban i snosi odgovornost za isti.


~ 19 ~

Ĉl. 6.

(1) Sabor sastavljaju zastup-

nici, koje narod slobodno bira

opštim, jednakim, neposrednim i

tajnim glasanjem, sa pretstav-

ništvom manjina.

(2) Prvi izborni red, ustrojstvo

i poslovnik Sabora propisaće se

Kraljevom Uredbom. Izborni red i

ustrojstvo Sabora mogu se me-

njati banovinskim zakonom, a pos-

lovnik rezolucijom Sabora.

(3) Narodni zastupnici uţivaju

imunitetsko pravo.

Ĉl. 7.

(1) Sabor se saziva Kraljevim

Ukazom i zaseda u Zagrebu.

(2) Kralj ima pravo da raspusti

Sabor, ali Ukaz o raspuštanju mo-

ra sadrţavati naredbu za nove

izbore i za novi saziv Sabora.

Ukaz o raspuštanju Sabora pre-

mapotpisuje Ban.

Ĉl. 8.

(1) Kralj imenuje i razrešava

Bana ukazom, koji premapotpisuje

novoimenovani Ban.

(2) Pre stupanja na duţnost

Ban polaţe zakletu na vernost

Kralju i poštovanje zakonitosti.

Ĉl. 9.

(1) Do donošenja banovinskog

zakona o krivičnoj odgovornosti

Bana, shodno će se primenjivati

propisi o Ministarskoj odgovor-

nosti, s tim da Bana umesto Na-

rodne skupštine optuţuje Sabor, a

sudi mu poseban banovinski sud,

koji sačinjavaju tri većnika Stola

sedmorice Odeljenja A, i tri sudi-

je Upravnog suda u Zagrebu, pod

pretsedništvom pretsednika Stola

sedmorice Odeljenja A. Pomenute

članove i potrebne zamenike bira-

ju dotična tela svake godine.


~ 20 ~

(2) Za štete koje Ban učini

građanima nezakonitim vršenjem

sluţbe odgovara banovina a Ban

banovini.

Ĉl. 10.

(1) Ban rešava konačno u svim

pitanjima svoje nadleţnosti i pro-

tiv njegovih akata dopuštena su

pravna sredstva, pod zakonskim

uslovima, samo na upravne i re-

dovne sudove.

(2) Sve odluke o sluţbenim od-

nosima banovinskih sluţbenika do-

nosi Ban. To vaţi i za sluţbenike

koji su na drţavnom budţetu a

vrše poslove iz nadleţnosti bano-

vine. Sudije Kasacionog suda,

Apelacionih sudova, Upravnog su-

da, Računskog suda i Okruţnih

sudova, kao i činovnici prve, druge

i treće poloţajne grupe postavlja-

ju se i unapređuju Kraljevim Uka-

zom.

(3) Celokupna policijska sluţba

na čitavom području banovine

potčinjena je Banu.

Ĉl. 11.

(1) Administrativne sporove u

stvarima iz nadleţnosti banovine

Hrvatske rešava Upravni sud u

Zagrebu konačno. Na Upravni sud

u Zagrebu prelaze, u pogledu istih

stvari, sve one nadleţnosti Drţav-

nog saveta koje su mu određene

posebnim propisima.

(2) Pretsednik Ministarskog

saveta, odnosno od njega ovlašće-

ni organ, moţe podneti u zakon-

skom roku tuţbu na Upravni sud u

Zagrebu, kad smatra da je aktom

Bana ili koje druge vlasti banovi-

ne, koja je predmet rešila konač-

no, povređen drţavni ili banovinski

zakon na štetu opštih drţavnih

interesa.


~ 21 ~

(3) Računsku kontrolu u svim

stvarima iz nadleţnosti banovine

Hrvatske vrši samostalno i konač-

no poseban računski sud.

Ĉl. 12.

Ustrojstvo Vlasti banovine, re-

organizacija Upravnog suda i us-

trojstvo računske kontrole propi-

saće se Kraljevim uredbama, koje

će se podneti na ozakonjenje Sa-

boru, čim se on sastane.

IV

Ustavni sud i nadzor

Ĉl. 13

(1) Za ocenu ustavnosti zakona

i sporove o nadleţnosti između

Drţave i banovine Hrvatske nad-

leţan je Ustavni sud.

(2) Ustrojstvo i postupak ovo-

ga Suda propisaće se Kraljevom

uredbom.

Ĉl. 14.

U onim stvarima u kojima je

Drţava nadleţna samo za donoše-

nje zakona moţe centralna vlast

izdavati opšta uputstva banovini

za primenu tih zakona. U cilju

nadzora nad izvršenjem tih zako-

na od strane banovinskih organa

moţe centralna vlast slati svoje

organe Vlasti banovine, a s njenim

pristankom i niţim vlastima. Bano-

vinske vlasti su duţne na zahtev

centralne vlasti ukloniti nepravil-

nosti učinjene u primeni drţavnih

zakona. U slučaju neslaganja mo-

ţe kako Drţava tako i Banovina

zatraţiti rešenje Ustavnog suda.

V

Završne odredbe

Ĉl. 15.

(1) Ovlašćuje se Ministarski

savet da odmah donese potrebne


~ 22 ~

propise i preduzme sve potrebne

mere za izvršenje ove uredbe.

(2) One odredbe za izvršenje

ove uredbe kojima se menjaju i

ukidaju postojeći zakoni, doneće

se Kraljevim uredbama.

(3) Ostaju na snazi svi posto-

jeći propisi dok se nadleţnim pu-

tem ne izmene.

(4) Do dana sastanka Sabora

Kralj moţe izdavati uredbe o pre-

dmetima iz nadleţnosti banovine

Hrvatske. Ove se uredbe imaju

naknadno podneti na saglasnost

Saboru.

(5) Ovlašćuje se Ban da nared-

bama odredi sve što je potrebno

za sprovođenje uredaba donetih

po prethodnim stavovima ovoga

člana.

Ĉl. 16.

Ova uredba dobija obaveznu

snagu danom obnarodovanja u

"Sluţbenim novinama".

26 augusta 1939 godine

Brdo

PAVLE s. r.

Dr. R. STANKOVIĆ s. r.

Dr. I. PEROVIĆ s. r.

Pretsednik Ministariskog saveta,

Dragiša J. Cvetković s. r.

Potpretsednik Ministarskog saveta,

Dr. Vladko Maček s. r.

Ministar pravde,

Dr. Lazar Marković s. r.

Ministar prosvete,

Boţidar Maksimović s. r.


~ 23 ~


~ 24 ~

Ministar građevina,

Dr. Miho Krek s. r.

Ministar šuma i rudnika,

Dr. Dţafer Kulenović s. r.

Ministar fizičkog vaspitanja

naroda,

Jevrem Tomić s. r.

Ministar saobraćaja,

Inţ. Nikola Bešlić s. r.

Ministar inostranih poslova,

Dr. Aleksandar Cincar-Marković s. r.

Ministar vojske i mornarice

armijski đeneral,

Milan Đ. Nedić s. r.

Ministar pošta, telegrafa i

telefona,

Dr. Josip Torbar s. r.

Ministar finansija,

Dr. Juraj Šutej s. r.

Ministar bez portfelja,

Dr. Bariša Smoljan s. r.

Ministar trgovine i industrije,

Dr. Ivan Andres s. r.

Ministar socijalna politike i

narodnog zdravlja,

Srđan Budisavljević s. r.

Ministar poljoprivrede,

Dr. Branko Ĉubrilović s. r.

Ministar bez portfelja,

Dr. Mihailo Konstantinović s. r.

Ministar unutrašnjih poslova,

Stanoje Mihaldţić s. r.


~ 25 ~

* * *

Izdvajam:

1. Banovina je nadleţna za pos-

love "... fizičkog vaspitanja,

pravde ..." (čl. 2. Uredbe o Ba-

novini Hrvatskoj),

2. "Sudsku vlast u banovini

Hrvatskoj vrše sudovi. Njihove

presude i rešenja izriču se i

izvršuju u ime Kralja na osnovu

zakona." (čl. 4. Uredbe o banovini

Hrvatskoj),

3. "Sabor sastavljaju zastup-

nici, koje narod slobodno bira

opštim, jednakim, neposrednim i

tajnim glasanjem, sa pretstav-

ništvom manjina." (čl. 6. Uredbe

o banovini Hrvatskoj).

Nigdje tu nema mjesta za Dr.

Aleksandra Koharovića.

Potvrđuje to u cijelosti Uredba

o poslovima pravde ("Sluţbene

novine" br. 227, LXXIX, od 5.

listopada 1939. i "Narodne novi-

ne" br. 226 od 6. listopada 1939.).

Slijedi citat uvodnog dijela Ured-

be o poslovima pravde.

* * *

U IME

NJEGOVOG VELIĈANSTVA

PETRA II

po milosti Boţjoj i volji narodnoj

KRALJA JUGOSLAVIJE KRALJEVSKI NAMJESNICI

na predlog Ministarskog saveta

a na osnovu čl. 15. Uredbe o bano-

vini Hrvatskoj propisuju

UREDBU

o poslovima pravde

GLAVA I

Ĉlan 1.

Otsek Ministarstva pravde za

područja Apelacionog suda u Zag-


~ 26 ~

rebu i Otsek Ministarstva pravde

za područje Apelacionog suda u

Splitu ukidaju se na dan 30 sep-

tembra 1939 godine i od toga da-

na prestaju raditi sve personalne

i upravne poslove redovnih sudova

i drţavnih tuţioštava; kao i poslo-

ve nadzora nad upravom sudova i

drţavnih tuţioštava; poslove odo-

bravanja krivičnog postupka pro-

tiv sudija i poslove koji se obav-

ljaju po Zakonu o advokatima i

notarima (javnim beleţnicima) kao

i sudskim izvršiocima.

Na dan 30 septembra u Minis-

tarstvu pravde prestaje nadleţ-

nost Odeljenja za kaznene zavode

za sve kaznene i slične zavode

koji se nalaze u opsegu banovine

Hrvatske, i to kako u pogledu up-

ravnih poslova tako i u pogledu

ekonomsko računskih stvari.

Svi poslovi navedeni napred

prelaze 30 septembra 1939 godi-

ne u nadleţnost banovine Hrvats-

ke po odredbi čl. II Uredbe o

banovini Hrvatskoj.

Ĉlan 2.

Svi spisi u Ministarstvu pravde

po nesvršenim predmetima nave-

denim u prethodnom članu ustupi-

će se odmah na dalji rad Banskoj

Vlasti banovine Hrvatske. Predaja

spisa izvršiće se po spiskovima

koje će sastaviti nadleţna odelje-

nja.

Ĉlan 3.

Osoblje Ministarstva pravde,

koje je radilo u Otsecima koji

prestaju postojati, uputiće se na

svoju redovnu duţnost ako je bilo

pozvano na rad u Ministarstvo

pravde. Ono osoblje koje je po

poloţaju bilo imenovano u Minis-


~ 27 ~

tarstvo pravde staviće se na ras-

poloţenje Banskoj Vlasti u bano-

vini Hrvatskoj, ili na raspoloţenje

po odredbama Zakona o činovni-

cima § 101 ukoliko to osoblje ne bi

bilo dobilo drugi poloţaj u resoru

Ministarstva pravde ili u kom dru-

gom resoru.

Josip Broz kao ministar

predsjednik kralja Petra II.

Sve do konferencije u Jalti

(Staljin, Churchill i Roosevelt, 4.-

11.2.1945.) Josip Broz bio je poli-

tički kukavelj. Nije ni vojno pos-

tigao nešto osobito veliko, osim

one njegove čuvene i opjervane,

partizanske, "bjeţanije" epski

nazvane "Sedam neprijateljski

ofanziva", a bez ijedne njegove

"Tito – ofanzive".

Onda su Saveznici u Jalti

predloţili ...

Citiram ulomke iz knjige "Vlada

Ivana Šubašića" (Dragovan Šepić,

Globus, Zagreb, 1983.).

Početkom 1945. Josip Broz i

njegovi partizani spominju se tek

kao nekakvi "elementi u Jugoslavi-

ji".

"Međunarodni odjek rješenja

jugoslavenske krize bio je povo-

ljan. Britanska, sovjetska i ame-

rička vlada pozdravile su kom-

promis koji je bio postignut, mada

ne iz istih razloga ni s istom top-

linom, ali je to bio povoljan uvod

za sloţno međusavezničko rješa-

vanje problema o kojima su imala

raspravljati velika trojica na Jal-

ti.

Jako je vaţno bilo što je dr-

ţavni podsekretar u State Depar-

tmentu Grew u Washingtonu u

povodu toga dao 1. veljače izjavu

kako je američka vlada odobrila


~ 28 ~

glavni cilj sporazuma Tito-Šuba-

šić, naime da izbjeglička vlada i

elementi u Jugoslaviji surađuju

na organiziranju zajedničke vla-

de, i kako je njezin ambasador

Patterson dao na znanje zaintere-

siranim stranama njezinu ţelju za

prijateljsko rješenje pitanja. Je-

dinstvena vlada Jugoslavije —

rekao je Grew — bila bi sastav-

ljena za prijelazno razdoblje a

nakon oslobođenja cijelog nacio-

nalnog teritorija odrţat če se

opči izbori na kojima če jugosla-

venski narod slobodno izraziti

svoju volju." ("Vlada Ivana Šuba-

šića", str. 394)

Onda je, kako rekoh, došla Jal-

ta i naredba Saveznika. Kralj Pe-

tar II. morao je poslušati.

"S aerodroma Croydon blizi

Londona 15. veljače otputovala je

kraljevska vlada u Beograd."

("Vlada Ivana Šubašića", str. 405)

Zajednička vlada? Ĉija?

Što je dogodilo s AVNOJem?

"Tito je bez teškoća prihvatio

preporuke velike trojice o potrebi

proširenja AVNOJ-a i ratifikaciji

njegova zakonodavstva od budu-

će Ustavotvorne skupštine."


Dakle, odluke AVNOJa i sličnih

jugokom-podparlamenata mogle su

se – sve do Ustavotvorne skupšti-

ne – objesiti mačku o rep. Znao je

to najboljei sam Josip Broz, pa se

stoga i nije odveć odupirao prepo-

ruci "velike trojice".

"Kad mu je Maclean 12. veljače

saopćio te preporuke, Tito je od-

mah izjavio da ih prihvaća i da će

formirati vladu čim dođe Suba-

šić." ("Vlada Ivana Šubašića", str.

406)


~ 29 ~


~ 30 ~

Ĉiju vladu? Kralja Petra II.

Dakako. Ne, moţda, partizansku.

Mandat za sastav vlade bio je u

rukama kraljevih namjesnika.

"Šubašić je već sutradan na-

kon dolaska u Beograd razgovarao

s Kardeljem, a 18. veljače je bio

na objedu kod Maršala. U razgo-

vorima koje je s njima vodio nije

mogao postići sporazum o namjes-

nicima." ("Vlada Ivana Šubašića",

str. 406)

Nije išlo. Kralj je ustrajao na

svojim ljudima. Ta, nije li on

kralj?

"Šubašić je toga dana, 25. ve-

ljače po podne, razgovarao s Ti-

tom. U jednoj svojoj bilješci kaţe

o tom sastanku ovo:

'Maršal Tito je rekao Predsje-

dniku dr Šubašiću da su se Nacio-

nalni komitet i AVNOJ sloţili da

se kralju predloţi da imenuje za

namjesnike Serneca, Mandića i

jednog od slijedećih kandidata:

Generala Simovića, dr Budisavlje-

vića i prof. Belića. Ako se s time

sloţi vlada, onda će se zatraţiti

kraljev pristanak i imenovanje u

roku od osam dana. Ako kralj ne

postupi prema zajedničkom pre-

dlogu vlade, Nacionalnog komite-

ta i AVNOJ-a, onda će se i bez

njegove privole pristupiti primjeni

sporazuma i imenovati namjesnike

kao i formirati zajedničku vla-

du.'" ("Vlada Ivana Šubašića", str.

410)

Zajedničke vlade još uvijek

nema. Postoji samo kraljeva vlada.

"Sutradan, 26. veljače, ujutro

odrţana je u hotelu 'Majestic'

sjednica vlade. Bili su prisutni svi

ministri: Šubašić, Kosanović, Ma-

rušić, Šutej i Vukosavljević."



~ 31 ~

Nigdje Josipa Broza i njegovih.

"Nakon te vladine sjednice,

Šubašić je dogovorio s Titom da

se popodne sastanu članovi kra-

ljevske vlade sa članovima NKOJ-

a i AVNOJ-a i da rasprave pitanje

namjesnika." ("Vlada Ivana Šuba-

šića", str. 411)

Kraljevih namjesnika s manda-

tom za sastav zajedničke vlade.

Bilo je to 26. veljače 1945.

Opet je zapelo.

"U saopćenju se kaţe da su

kralj Petar i dr Šubašić na osnovi

dogovora koji su postigli 29. sije-

čnja 1945, zadržali pravo da

imenuju članove namjesništva i, u

skladu s time, kralj Petar je pred-

loţio dr Milana Grola, predsjedni-

ka Srpske demokratske stranke,

dr Jurja Šuteja, ministra financi-

ja u Šubašićevoj vladi i predstav-

nika Hrvatske seljačke stranke, i

g. Dušana Serneca, člana Sloven-

ske ljudske stranke, sa čime se

kraljevska vlada potpuno sloţila."


Nu, nisu se sloţili i partizani.

Saveznicima se pak ţurilo. Bli-

ćio se kraj rata. Iskoristili su u tu

svrhu potrebu za "materijalnom

pomoći", pa su privoljeli kralja i on

je pristao:

"Prema tome, ostalo je samo na

britanskoj vladi, točnije Edenu,

da privoli kralja Petra na popušta-

nje. Eden je razgovarao s kraljem

2. oţujka i već uvečer je ambasa-

da kraljevine Jugoslavije u Lon-

donu dala štampi sluţbeno saop-

ćenje, koje je objavljeno sutra-

dan u svim londonskim i ostalim

novinama. U tom se saopćenju

kaţe da je kralj Petar primio od

predsjednika vlade dra Šubašića,

koji se nalazi u Beogradu, spisak


~ 32 ~

četiri srpska, jednog hrvatskog i

jednog slovenskog kandidata za

Namjesničko vijeće, koji su prih-

vatljivi za kraljevsku vladu, NKOJ

i AVNOJ, i da je kralj od toga

broja izabrao tri namjesnika koji

će sačinjavati Namjesničko vije-

će i djelovati u njegovo ime za

vrijeme njegove odsutnosti iz

zemlje. To su dr Srđan Budisav-

ljević (Srbin), dr Ante Mandić

(Hrvat) i inž. Dušan Sernec (Slo-

venac). Kralj Petar je o tome izvi-

jestio predsjednika vlade Šubaš i-

ća." ("Vlada Ivana Šubašića", str.

414)

Očito, za kralja Petra II. naj-

vaţnije je bilo, što će "Namjes-

ničko vijeće djelovati u njegovo

ime", a radilo se o za njega pov-

jerljivim osobama:

"Kralj ima puno povjerenje da

će tri namjesnika lojalno i savjes-

no vršiti svoje teške duţnosti ka-

ko prema narodu tako i prema

Kralju." ("Vlada Ivana Šubašića",

str. 414)

Slijedi ono najvaţnije:

"Točno nakon isteka dobivenog

roka, 3. oţujka, kralj Petar primio

je Ivana Ribara i uručio mu ukaz o

imenovanju Namjesničkog vijeća.

... Prema prethodnom dogovoru,

kraljevski namjesnici su po podne

u 6.45 sati povjerili mandat za

sastav jedinstvene vlade Maršalu

Titu, a dok se nova vlada ne for-

mira drţavne poslove je imao vo-

diti Nacionalni komitet. ... Privre-

mena vlada Demokratske Federa-

tivne Jugoslavije poloţila je sve-

čanu zakletvu narodu pred kra-

ljevskim namjesnicima 7. ožujka

1945. u zelenoj dvorani Narodne

skupštine." ("Vlada Ivana Šubaši-

ća", str. 414)


~ 33 ~

* * *

Podsjetimo se sada Odluke,

Zemaljskog antifašističkog vijeća

narodnog oslobođenja Hrvatske, o

ZAVNOH-u kao vrhovnom zako-

nodavnom i izvršnom narodnom

predstavničkom tijelu i najvišem

organu drţavne vlasti demokrats-

ke Hrvatske i njezina čl. 1:

"Na osnovu suverene volje i

prava samoodređenja naroda Hr-

vatske, a u skladu sa odlukama

donijetim na II. zasjedanju An-

tifašističkog vijeća narodnog

oslobođenja Jugoslavije u Jajcu

29.-30. studenog 1943., Zemalj-

sko antifašističko vijeće narodnog

oslobođenja Hrvatske, kao jedini

pravi državni Sabor Hrvatske,

jest vrhovni organ državne vlas-

ti, vrhovno zakonodavno i izvrš-

no narodno predstavničko tijelo

Hrvatske i predstavnik suvereni-

teta naroda i drţave Hrvatske

kao ravnopravne federalne jedini-

ce demokratske federativne Ju-

goslavije."

Tako se je moţda i moglo govo-

riti, ali tek nakon 29. studenog

1945. Prije toga nikako.

Nikako. Vjerojatno ni tada.

Prema

zaključku

Odluke AVNOJa podlijegale

su, s čime se je bez pogovora slo-

ţio i Josip Broz, ratifikaciji od

strane buduće Ustavotvorne

skupštine. Prema tome, te odluke

AVNOJa nikako nisu mogle biti

podlogom proglašenju Zemaljskog


oslobođenja Hrvatske (ZAVNO-

Ha), za "jedinog pravog državnog

Sabora Hrvatske", odnosno za


~ 34 ~

"vrhovnog organa državne vlasti,

vrhovnog zakonodavnog i izvrš-

nog narodnog predstavničkog

tijela Hrvatske".

Ovome, naravno, treba prido-

dati i samu okolnost da ničim u

glede toga nije potvrđen "osnov

suverene volje i prava samoodre-

đenja naroda Hrvatske".

Na dalje, to i takvo, sakato

Zemaljsko antifašističko vijeća

narodnog oslobođenja Hrvatske

(ZAVNOH) nije čl. 4. iste Odlu-

ci o ZAVNOH-u kao vrhovnom

zakonodavnom i izvršnom narod-

nom predstavničkom tijelu i najvi-

šem organu drţavne vlasti demok-

ratske Hrvatske dalo ovlast svo-

me Predsjedništvu da imenuje

Narodnu vladu Hrvatske, pa sa-

mim tim niti da imenuje Dr. Alek-

sandra Koharovića ministroma

narodnog zdravlja.

Uz to, ne zna se tko je sve i s

kakvom je sve ovlasti glasovao na

navodnim zasjedanjima ZAVNOHa

u Topuskom dne 8. i 9. svibnja

1944. i Predsjedništva ZAVNOHa

u Splitu dne 14. svibnja 1945.

Konačno, nema niti nikakva do-

kaza da bi se Odjel za fizkulturu

ZAVNOHa, ako je uopće postoja-

o, nalazio u sastavu Ministarstva

narodnog zdravlja Hrvatske, ko-

jim je rukovodio Dr. Aleksandar

Koharović.

Naprotiv, Banovina Hrvatska,

ali i Hrvatski Nogometni savez, o

kojem ovdje nije bilo govora, ali

samo zbog preopširnosti teme, i

te kako je bila nadležna odluči-

vati o sudbini hrvatskih športskih

društava, među njima i o Prvom

Hrvatskom Gradjanskom Šport-

skom Klubu Zagreb, nakon 8. svib-

nja 1945.


~ 35 ~


~ 36 ~

Slijedi odatle nedvojben i ja-

san zaključak:

Ovlaštenje o nadzoru nad imo-

vinom, zapravo o (pre)uzimanju

imovine hrvatskih športskih druš-

tava i Odluka ministra narodnog

zdravlja o raspuštanju dosadaš-

njih uprava športskih saveza, pod-

saveza, ţupa i klubova, zapravo o

onemogućuvanju njihova djelova-

nja, višestruko se ništetni.

Postoji za nas

dostupno i prihvatljivo rješenje

To rješenje zove se istina.

Za partizane, za boljševike, za

jugo-komuniste laţ je svetinja.

Sve odluke AVNOJa, ZAVNO-

Ha, Narodne vlade Hrvatske, Ov-

laštenje i Odluka Dr. Aleksandra

Koharovića su samo dim i magla.

Omaglica. Maglić, koji je u sta-

nju raspršiti čak i lagani povjeta-

rac.

Nu, toga vjetrića često nema.

Ubojstva, progoni, zatvaranja i

Goli otok, paljenje arhiva, ukla-

njanje pisanih tragova i dokume-

nata, sve su to načini na kojima,

uz pomoć kojih, bi laţ trebala

postati istina.

Nada kaţe: samo privremeno.

Ali, od nekud mora zapuhati

"vjetar s planine".

Sudovi su dobar mijeh, za pod-

pirivanje toga vjetra, za njegovo

stvaranje. Sudovi rade dokumen-

tirano, pa čak i onda, kad su u

rukama Nečastivog i njegovih

slugu.

Zato se Hrvatski uljudbeni po-

kret, u ovom slučaju, glede proš-

losti, ali i budućnosti "Gradjan-

skog", obratio Općinskom građan-

skom sudu u Zagrebu i podnio tri

tuţbe radi utvrđenja ništetnosti,

kojima se predlaţe, zapravo koji-


~ 37 ~

ma se traţi donošenje sljedećih

presuda:

PRVA

1. Utvrđuje se ništetnim, kao

doneseno od nenadleţnog tijela, a

suprotno demokratskom moralu i

Ustavu RH, Ovlaštenje Narodne

Vlade Hrvatske, Ministarstva na-

rodnog zdravlja, Dr. Aleksandra

Koharovića br. 823/45 od 5. svib-

nja 1945.

2. Određuje se vraćanje stanja

imovine, arhiva i trofeja u vlasniš-

tvu Prvog Hrvatskog Građanskog

Športskog Kluba Zagreb u pravni

status kakav je bio na dne 5. svi-

bnja 1945.

3. Nalaţe se tuţenicima pro-

vesti postupak povrata imovine,

arhiva i trofeja Prvom Hrvatskom

Građanskom Športskom Klubu

Zagreb, koji su u njegovom vlasni-

štvu, a prema stanju na dne 5.

svibnja 1945.

DRUGA

1. Utvrđuje se kao donesena od

nenadleţnog tijela, a suprotna

demokratskom moralu i Ustavu

RH, ništetnim Odluka ministra

narodnog zdravlja Federalne dr-

ţave Hrvatske Dr. Aleksandra

Koharovića od dne 4. lipnja 1945.

o raspuštanju dosadašnjih uprava

športskih saveza, podsaveza, ţupa

i klubova.

2. Nalaţe se tuţenicima provesti

postupak povrata izvornog imena

Prvog Hrvatskog Građanskog

Športskog Kluba Zagreb.


do kraja postupak preoblikovanja


Športskog Kluba Zagreb u dionič-


~ 38 ~

ko društvo, koji je započet 22.

oţujka 1945.

TREĆA

1. Utvrđuje se ništetnim, kao do-

nesenih od nenadleţnih tijela, a

suprotnih demokratskom moralu i

Ustavu RH, Ovlaštenje Narodne

Vlade Hrvatske, Ministarstva na-

rodnog zdravlja, Dr. Aleksandra

Koharovića br. 823/45 od 5. svib-

nja 1945. i predmetna odluka

OZNA od 8. svibnja 1945.


dostojnu rehabilitaciju igrača


Športskog Kluba Zagreb: Emila

Perške Laleca, Dragutina Babića

Brace, Franje Glasera, Miroslava

Brozovića, Florijana Matekala i

Stjepana Bobeka.

3. Nalaţe se tuţenicima o pred-

metnoj presudi na uredovni način

i putem javnih medija s ovom pre-

sudom upoznati hrvatsku, europs-

ku i svjetsku javnost.

* * *

Očekivani posljedak:

Nestat će partizanskog čudo-

višta zvanog Dr. Aleksanadar Ko-

harović, nestat će njegova Ovlaš-

tenja, nestat će njegove Odluke

ministra narodnog zdravlja o ras-

puštanju dosadašnjih uprava

športskih saveza, podsaveza, ţupa

i klubova.

Kao da ih nikad nije ni bilo.

Amen.


~ 39 ~

* Dobrotom auktora: Iz knjige o Gradjanskom Zvonimira Magdića, koja uskoro izlazi: "Pobiral sam lopte Franji Glaseru"

Zvonimir Magdić, Zagreb*

Pred zagrebačkim kolodvorom

– vreva. Ljeto je 1944. Tisuće

ljudi. Ĉeka se vlak iz Osijeka. S

njim, na peti peron, dolaze Purge-

ri. Gradjanski. I ja sam u "hrpi". S

menom je moj pajdaš Imbrek. Već

je taj "cug" moral biti tu. Ali, go-

spodo, rat je. Štreke Hrvatskih

drţavnih ţeljeznica su ili pod "op-

ljuvcima" spitfirea ili na partizan-

skim minama. Oni diţu u zrak, sve

"ustaško". Mladi ili stari. Nije

upitno! Pa, prije dvije godine tu

sam, isto tako čekao svoju mamu.

Otišla je po "namirnice" u Bjelo-

var. Ja i tata čekamo, čekamo.

Puni straha. I pitanja: kaj je?

Vlaka nema. Kasno, poslijepodne,

prometni ured je "razglasan":

"Vlak je dignut u zrak!" Koja je to

bila bol. Koji očaj: "Mama ..." Sre-

ćom, njezin je vagon ostao čitav.

"Mama. Nauţivali smo se straha."

Sada, u tri sata čekajući Pur-

gere, vrtim taj stari slikopis. No,

nešto iza tri – evo ih. Gradjanski.

Pljesak potresa "Tomislavac" čiji

je spomenik još samo u postolju.

Ĉeka se da prođe rat, pa bu išel

"gore". To je Frangešov "kipec".

Guram se. Hoću naprijed. Jer nit-

ko nije bliţe Purgerima od mene.


~ 40 ~

Ja sam im bil, na svakom "trenin-

gu". Jasno, traţim svog čovjeka.

To je Franjo Glaser. Pa, njemu

sam pobiral lopte. Koliko puta.

Tisuću, više tisuća! Za duţinu tra-

janja čitavog Hrvatskog kraljev-

stva.

Vitak, uspravan, on je junak

pobjede Gradjanskog u Pešti. I

tamo je, na koljenima, po peti put,

mađarski prvak Nagyvarad iz Ve-

likog Varadina. Ne tučen, slišten

sa zemljom: 4:0. Senzacionalnih.

Bila je to najveća pobjeda hr-

vatskog nogometa. Ikada. Purgeri

su svojevremeno tukli Liverpool u

Zagrebu sa 5:1, nabili BSK u Beo-

gradu za bodove, 4:0. Ali, "pomes-

ti" Mađare, kod njih, na Feren-

cvarosevom, to je senzacija.

Ili, nije.

Jer u pentagramu tih nadme-

tanja Gradjanskog i NAC-a, kako

je kraćen Nagyvarad, četiri je

pobjeda plavih i jedna neodlučna

igra, u Varadinu. Gradjanski je na

braniku športa Nezavisne Drţave

Hrvatske, koju, na našu veliku

ţalost i duboku tugu, serviranu,

da mi je znati po kome, osporava i

naše ovozemaljsko utočište Sveti

Otac Benedikt 16. Sorosove novi-

ne urlaju. A, ja sam svjedok, Gra-

djanski ide na boj s Mađarima,

kao Jelačić, u zlokobnoj pratnji

"letećih tvrđava" krcatih tonama

bombi, koje u silnim valovima lete

na Budim. Oko njih, stotine mus-

tanga!, lovaca koji se svijetle kao

sunca! A vlak, drnda, iz kilometra

u kilometar. Ĉak i stojeći, jer ne-

ma sjedećih mjesta.

Vodi se, tamo, borba za slavu

Hrvatske.

Da, naš dragi Sveti Oče, Neza-

visne nam Drţave. I sad su, ti

junaci, pobjednici, u skromnim

odijelima, tu. Među pukom. Među

Hrvatima iz cijele domovine. Pob-

jednici. I, Brozović, koji je uvijek,

pa i sada, u gardu, i Puba Dubac,

koji ima stila. Tu je i uvijek nas-

miješeni Oskar Jazbinšek, koji je

bio čudesan u Pešti, do te mjere

da je krugovalni izvjestitelj Radi-

o-Budapest Egy, prenosio samo

prvo poluvrijeme. Znao je da mu

od drugog, nema koristi. Jer, u

igru je ušao(!), Lešnik umjesto

ozlijeđenog Lokošeka, i zabio sam

- tri gola.


~ 41 ~

NAC - Gradjanski 0:4

Gradjanski napušta igralište Ferencvarosa poslije

4:0 pobjede nad Nagyvaradom u Pešti.

S lijeva: Glaser, Pleše, Matekalo, Lešnik, Bobek, Lechner,

Brozović, Dubac, Jazbinšek, Cimermančić i Wolfl


~ 42 ~

Rekel je Beli: "A, dečki, da sam

ja bil u formi, dali bi im deset

komada"!

Lešnik, i ta njegova modra ko-

sa, koja blista na ljetnom suncu,

razdragan, okruţen masom. Nas-

miješen. On bi najrađe, znam ga,

zapjevao. Lepi tenor! Ĉak i učenik

operetnog diva Zlatka Šira. Evo i

Koke Kokotovića, koji je uvijek

drag i mirnog Lechnera koji je, na

sve to, mrtav hladan. Jer je i nje-

gov nogomet - "von oben". Mariška

Wolfl, najbolji na terenu u Pešti,

jedva se izvlači iz stiska. On je

očito – gladan. Kod Dolanjskog, na

Jelačić-placu, već ga čeka glava

nekog "švajnera". Cimermančić je

začas nestao. I, nikad nije sam.

Puca ili puce. Kako hoćete. Zvon-

kec je takav. I, basta! Lokošek je

još uvijek novak u momčadi i iz-

bjegava guţvu. Njemu je i stisak

ruku dosta. Ja imam još jednog

svog dečka, Štefa Bobeka. Moj

sused, moj Trnjan. Mladac. U Peš-

ti, do apsolutne nogometne pis-

menosti. Kako je rekel gospon

Vidović, dopredsjednik Gradjan-

skog: "Štef, kao iz knjiga".

Zrak je suh, loman jer fijuče

poput metaka: "plavi, plavi ..."

Nakon toliko ljeta, jedva da

sam svjestan da sam i ja, tu. Dio,

tog velepurgerskog slavlja. Bio

sam prvi koji je, kod mene doma,

u vrt, gdje se kartalo na veliko,

dojurio u nedjelju u devet sati

uvečer, s urlikom. "Gradjanski je

pobijedio sa 4:0.!"

Ljudi, sve sami nogometaši,

odmahnuli su: "Mali, kaj se zafr-

kavaš. Kakvih 4:0!?"

I nastavili svoju pref-partiju,

bez kraja i konca. A, bilo je baš

toliko. 4:0!To je bila športska vi-

jest dana, Drţavne Krugovalne

postaje Zagreb i Banja Luka! Pu-

no, puno tapšanja, zagrljaja, sino-

va, supruga, duţnostnika, jer tu je

i predsjednik Gradjanskog Slavko

Prevendar. Prepoznajem i Martina

Bukovija, podučavatelja plavih,

kojeg nije bilo u rodnoj Pešti. No,

i iz Zagreba, on je poveo momčad

u utakmici s NAC-om, s tri riječi,

saţete u brzojavu: "Mara morala

igrati!" Sam će Wöfl priznat i

priznavati, koliko puta: "Da, pods-


~ 43 ~

taknut Marcijevim brzojavom,

zaigrao sam svoju utakmicu ţivo-

ta!" To mu je priznao i inače za-

drti "Nemzethi Sport": „Takvu

igru jednog nogometaša, kao ovu

Wölfla, nismo ovdje već dugo vid-

jeli".

Oni, kaj su imali i Sarosija i

Zsengelera, Bodolu i Kohuta, a

kasnije, i Puskasa!

Sati su prolazili, da bi se mnoš-

tvo, oduševljeno, počelo razilaziti.

Hrvatska je obranjena. Pobjednik

je u modrim majicama Prvog Hr-

vatskog Gradjanskog športskog

kluba.

A vele, da je nije - Hrvatske

- bilo.

Da je nečija. Nije bila ničija.

Ni Hitlerova. Bila je svoja, u sto-

ljetnoj teţnji od punih osam sto-

tina "kervavih" godina da bude –

svoja. I bila je. Ĉetiri godine. S

međunarodnim priznanjem tolikih.

Ĉlanica FIFA-e. A, 'Fifosi' učla-

njuju samo one zemlje koje su –

države.

Achtung! Pozor!

A to putešestvije, u hungarske

puste, počelo je naopako. France-

ka Šoštarića nije bilo na polasku

vlaka. A on je, jedina pričuva Gla-

seru. No, zastoj u Sisku omogućio

je Šoštariću da vlovi svoje Purge-

re. Se dečec valda, negdje dan

prije, naţveglal. Da, to onaj Šoš-

tarić koji bu dvije godine kasnije,

u Moskvi, fliknul flašu votke u

sliku, ni manje ni više, Staljina!

Dani su ţestoki. Teški, ratni, na

nebu ni zvijezda, ali krcato glo-

maznim sivim četvero-motorcima,

nabijenim ko' šipak, bombetinama.

Idu na Peštu. Iz jutra u jutro. I, u

ovo, purgersko, srpanjsko, te če-

trdesetčetvrte. Kad se ne karta,

pilji se kroz prozore u te ptičuri-

ne. Bilo je i zaustavljanja. Pešta

se trese. Umor ubija. Ali i strah.

No, Gradjanski je to. Uvijek je,

kroz povijest tukao baš te velike

strahove. Poslije Pešte ide se u

Veliki Varadin. U vampirsku Tran-

silvaniju. Tamo je grotlo koje je

malo tko preţivio. U zadnjih neko-

liko godina, nitko. Pa ni Ferencva-

ros.


~ 44 ~

Hrvatima je dano do znanja:

"Tko tu izvuče ţivu glavu, taj iako

nije pobijedio – pobjednik je!"

Gradjanski nije izgubio: 1:1!

Bukovi je doma komentirao: "Sad

su gotovi, jer oni ne mogla bolji,

mi mogla." Gradjanski je lovio

Sarvarijevih 1:0, i preko Wölfla,

koji je postao "flit" za Pište, po-

ravnao. I, nametnuo svoju igru.

Bio je bolji. Kombinatorniji. I,

opet Lešnik: "Da mi je Cimer (Ci-

mermančić, op.a.) štel dati, ja sam

bil sam, u zadnjoj minuti, mi dobi-

vamo i u Varadinu. Ali, mulec je-

dan, pucal je. I, nije pogodil."

Bio je to veliki uspjeh Purgera.

A, u svetu nedjelju, prvog srp-

nja, uzvrat, u Pešti. Nagyvarad –

Gradjanski. Dva drţavna prvaka.

A, da bude "šareno", Pešta je tog

jutra zasuta angloameričkim bom-

bama iz zraka. Teško bombardira-

nje. Pričao mi je Cimermančić:

"Gledamo u nebo, i odjednom, fiju

...! Kraj samog uha prozujao mi je

špliter! Mislil sam si, Cimer, Ci-

mer, si skoro bil visuljak!" Valja-

nju liberatora nikad kraja. Grad

se trese. I, jasno, upit u očima

Purgera: "Bu se uopće igralo ...?!"

Pokazivao mi je kasnije, "fotić"

Milan Pavić, sliku u kojoj je ek-

splozija zabila teški betonski blok

u drugu kuću. Jezivo. Ipak, sve je

prošlo. Zrak opet diše plavetilom.

Ide se na igralište Ferencvarosa.

Znatiţeljnika sva sila: "Dečki, ima

kaj rulje?" Ne, da ima. Trideset

tisuća! Gotovo, dupkom puno. No-

gomet je to. A igraju Mađari i –

Horvati! I ide se. Nakovci su obe-

ćali da buju sprašili Purgere, još u

Zagrebu, kad je Gradjanski bio

2:0 i 1:0 (uz Poglavnika u loži)

bolji. Grozili su se sa "travom",

jer Purgeri igraju na lešu! Pa, kaj

je onda bilo ...?

Za razliku od Varadina, ovdje,

u Pešti, Purgeri su se osjećali slo-

bodnije.. I već na samom početku

preuzeli su igru u svoje ruke. Ušli

su u taj silni dvoboj s velikim po-

letom. I, samouvjerenošću. I, za-

čas, postali gospodari situacije.

Redale su se, za redom, plave na-

vale na vrata Mađara. Bobek, moj

lički "Trnjan", kao gost i vođa


~ 45 ~

Dr. Nikola Mandić,

predsjednik Hrvatske drţavne vlade,

primio je u zagrebačkom Gradskom podrumu

Gradjanski poslije 4:0 pobjede u Pešti protiv Nagyvarada.

Rukuje se s Lešnikom, desno od Lešnika su Wolfl, Brozović,

Kokotović, Jazbinšek ...


~ 46 ~

navale, često je upošljavao kri-

la, pa su Cimermančić i Kokotović

bili glavni nositelji naleta i najve-

ća opasnost za elastičnog Vecse-

ya, koji je ne tako davno, oduševio

Zagreb. Hrvati su igrali mnogo

brţe i jednostavnije od Nagyva-

rada. I, ta premoć ostvarena je

već u devetoj minuti.

Koka Kokotović je prodro lie-

vim krilom i ubacio loptu Bobeku,

koji je odmah, vješto proigrao

Lokošeka, na stabilnim, snaţnim

nogama, njegov je udarac teţak i

– neobranjiv. Ne, najbolji mađar-

ski vratar Vecsey nije mogao

spriečiti pogodak. 1:0 Gradjan-

skog. Očito, počelo je.G ledalište

je, iako je vruće, pod hladnim tu-

šem, dok se igrači Gradjanskog

radosni, grle. I oni imaju svoj

zbor. To su Hrvati iz Bačke i

ciele Mađarske koji su došli

bodriti Purgere. Mađari odmah

uzvraćaju. Napadaju. Ali je pred

purgerskim vratima neprobojan

zid. Nema prolaza. Ĉak ni takvom

majstoru kakav je Bodola. Ili,

Sarvari. Sve, što eventualno pro-

đe kraj sjajnih braniča Brozovića

i Dubca i nesavladivog Jazbinšeka

lovi nepobjedivi Glaser. Njegova

mirnoća i teško iskustvo, u punom

su pogonu. Nema mu ravna.

Ubrzo se Purgeri vraćaju u igru

i, opet, tko zna po koji put, izvode

niz opasnih navala. Sjajno igra

Wölfl. Mariška, kako mu tepaju

drukeri Purgera, sve vidi, sve ču-

je. Ne pašu mu oštri Mađari, ali su

njegove lopte točne i dane uvijek

na vrijeme, na čistu uporabu. Da,

da. Mađari štartaju tvrdo. I, u 34.

minuti marljivi Lokošek, napušta

igru. Ulazi Beli Lešnik Bobek sada

igra desnu spojku. I, gle! Stari

lukavac, beli Lešnik, zabija drugi

gol. 2:0 Gradjanskog.

To je već ţivi igrokaz. Kako?

Najprije su Lechner i Pleše ispleli

malu bravuru pa je lopta poslana

do Cimermanćića koji, na svoj na-

čin, bez oklievanja, daje Lešniku.

Beli je poveo nekoliko koraka,a

onda, opalio. Prebrzo za mađar-

skog vratara. 2:0! Sad je gledališ-

te i ono, domaćih, zaigralo dlano-

vima na pljesak Purgerima. Ljudi,


~ 47 ~

Ivan (Oskar) Jazbinšek i Gustav Lechner

Budimpešta: NAC – Gradjanski 0:4


~ 48 ~

u Pešti! Gradjanski igra izvrsno.

Puni ih je teren. Plave majice, bi-

jeli rukavi! S grbom koji znači: in

hoc signo, vinces; u ovom ćeš

znaku pobiediti! No, Mađari se

"čupaju". Vraćaju ritam igre. Idu

ţestoko. I, oštro. Glaser je prisi-

ljen intervenirati. Njegova pojava,

uspravnost kojoj nema ravna, odu-

ševljava. Dobri stari Franjo! Ob-

rana je plavih na mjestu. Ne, Ma-

đari ne prolaze.

Još je jedan igrač u velom za-

mahu. Njegova je forma gotovo

natprirodna. Ima sve. Nosi sve.

Da, Jazbinšek. Sve niske su lopte

su kod njega, sve visoke, na nje-

govoj glavi. I, kad ima dvojicu, pa

čak i trojicu pred sobom, on je

pobjednik. Nije slučajna njegova,

zagrebačkog fakina, logika: "Ja

čuvam trojicu, vi ostale ...!" Tu ne

pomaţu ni Bodola ni Sarvari. Da-

nas nema ni Totha "harom". Broj,

tri! I gledalište shvaća veličan-

stvenost Oskarove igre. Skandira:

"Jazbinšek, Jazbinšek ..." Bilo ga

je i na toj, obećanoj zelenoj travi.

Jer Varadinci traţe Glasera i –

silom. Glaserove su šake čvršće,

snaţnije daleke. Kao nikad. I kraj

poluvremena. Obojenog – plavim!

Nastavak.

Gradjanski je pun samopouzda-

nja. I vjere. On je dominus litis.

On, gospodari situacijom. Od pr-

vih časaka. Mađari su, doslovce,

rastrojeni. Gradjanski sad igra

krasno. Gledalište, objektivno,

plješće. Dapače, ono i bodri Pur-

gere! A, onda curi 32. minuta.

Senzacionalna. Gradjanski vodi s

3:0!

Tko je zabijač. Jasno, Lešnik.

Poslije Cimerova dodavanja, lopta

pada baš pred Belog. E, takav

zicer, Lešnik ne propušta Ni ne

oprašta.

"Vecsey, čuvaj onaj kut ...!"

Pokazuje mu ispruţenom ru-

kom, ali Mađar je omamljen. Kas-

ni. Zbogom!Veselje je oblilo Pur-

gere. A, Mađari? Oni su potpuno

hin. Plavi doslovce gospodare igra-

lištem. Na travi, koja se vedro

zeleni, njihova lopta sklizi od noge

do noge. Sad, plavi igraju za pub-

liku. Publika im srdačno uzvraća.

A onda, ovo je vrhunac, odigrana

je još jedna velika prilika. U njoj,


~ 49 ~

duboko je Belac Lešnik. Opet on.

To je Mariškino dodavanje. I ne-

ma milosti za tog akrobatu

Vecseya. 4:0!

Ludnica! Zagreb bu se napil.

Sad počinje čista plava ekshibici-

ja. Svaki se od igrača natječe tko

će više pokazati od svog bogatog

znanja. Nagyvarad je potpuno

potisnut. Sav je u obrani. Grčevit,

napet, slomljen. To Varadin, grad

prve vjerske tolerancije u Euro-

pi(!), ne pamti. Navale su im prori-

eđene i ne prolaze dalje od crte

kaznenog prostora Purgera. Pur-

geri su utopljeni u vlastitu igru i

za njih, protivnika više i nema.

Ipak, pojavila se prilika i za -

peticu.

Lešnik je razigrao Kokotovića,

ali je njegov pucanj, već širom

otvorenih vrata i bez Vesceya,

završio u vratnici! Očito, nekom

pašu te purgerske "četvrtice".

Kome Mađari plješću, takvi su,

osim svojima. Nikom. Danas, poz-

dravljaju, široko - Gradjanski.

Toplo. Iskreno. Športski. I – ljudi

moji, kraj.

Vele-pobjeda Gradjanskog.

Poviestna. I, zadnja, u nizu pla-

vih velikanki. Jer, takvih više neće

biti. Na istoku – boljševici, na za-

padu - saveznici. A ja, u sredini ...!

Oko Purgera, koji ponosno u širo-

kom lancu (čarkarskom) pozdrav-

ljaju, ponosna koraka, općinstvo.

Grmi. Ovo nisu boengi, ovo su Peš-

tanci, veliki nogometni šmekeri.

Gradjanski je oduševio. Sve. I,

Europu.

Svaki od njih. Glaser, Brozović,

Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner,

Cimermančić, Wölfl, Bobek, Loko-

šek, Lešnik, Kokotović, Matekalo.

Hrvatski je nogomet na krilima

slave… Gradjanski je igral bolje

nego ikada. I na kraju, tko zna po

koji put mrmlja Belac Lešnik:

"Im mater, da sam ja bil u

formi, dali bi im deset koma-

da."

Sic! U zagrebačkom gradskom

podrumu, banket kojeg vodi sam

predsjednik hrvatske državne

vlade dr Nikola Mandić.

Za Purgere.


~ 50 ~

Skupština Hrvatskog uljudbenog pokreta na sjednici odrţanoj u Kopru, Re-

publika Slovenija, dne 25. lipnja 2011. donijela je sljedeća:

OPĆA NAĈELA

HRVATSKOG ULJUDBENOG POKRETA

§ 1.

Republika Hrvatska drţava je Hrvata: katolika, muslimana, pravoslavaca i

vjernika ostalih vjeroispovijesti, kao i bezvjeraca, te svih drugih osoba,

koje imaju njeno drţavljanstvo.

§ 2.

Hrvatski Drţavni Sabor staleška je zakonodavna ustanova Republike Hr-

vatske u kojemu su, proporcionalno svojoj brojnosti, zastupljeni svi slojevi i

svi svjetonazori drţavljana Republike Hrvatske. Republika Hrvatska jedna

je izborna jedinica.

§ 3.

Bosanski muslimani podrijetlom su Hrvati, pa - ne niječući Bošnjacima pravo

nacionalnog izraţaja - imaju pravo osjećati se, izjašnjavati se i biti dijelom

cjelovitog hrvatskog naroda.

§ 4.

Razgovori Republike Hrvatske i Europske Komisije o pristupanju Republike

Hrvatske Europskoj Uniji moraju biti ravnopravni, javni i pošteni, a u njima

trebaju sudjelovati svi slojevi hrvatskog društva, a ne samo vladajuća jugo-

boljševička klika, koja je od 1991. na vlasti u Republici Hrvatskoj.


~ 51 ~

§ 5.

Republika Bosna i Hercegovina, kao drţava i hrvatskog naroda, mora imati

isti poloţaj: sadrţajni i vremenski, s Republikom Hrvatskom u postupku pris-

tupanja Europskoj Uniji.

§ 6.

Sve zakonodavne, sudske i izvršne odluke jugo-boljševičkih vlasti, koje su

donesene i provedene prije odrţavanja Ustavotvorne skupštine 29. studenog

1945., a u suprotnosti su s Uredbom o Banovini Hrvatskoj ("Sluţbene novi-

ne" br. 194, A-LXVIII, od 26. kolovoza 1939. i "Narodne Novine" br. 196 od

30. kolovoza 1939.) i s Uredbom o poslovima pravde ("Sluţbene novine" br.

227, LXXIX, od 5. listopada 1939. i "Narodne novine" br. 226 od 6. listopa-

da 1939.) ništetne su.

§ 7.

U Republici Hrvatskoj ne priznaju se odluke neregistrirane boljševičko-

partizanske udruge zvane ZAVNOH, jer njeno postojanje i njene ciljeve

nikada: ţivotno i oblikovno, nije potvrdio hrvatski narod.

§ 8.

Provest će se deboljševizacija, dekomunizacija i dejugoslavizacija svih vr-

hovnih drţavnih tijela Republike Hrvatske, posebno Hrvatskog Drţavnog

Sabora, Predsjednika Republike Hrvatske i Vlade Republike Hrvatske.

§ 9.

Sva prirodna bogatstva Republike Hrvatske cjelovito su zadruţno vlasništvo

svih njenih drţavljana. Pobornici smo "gospodarstva zajedništva" (Economia

di Comunione). Preziremo komunizam i liberalni kapitalizam.


~ 52 ~

PJESMA HRVATSKOG FENIKSA

Dubravka Vučković Perišin,

Kaštela – 19. lipnja 2011.

Hrvatskoj braći i sestrama

Stih moj, pjesmu tko li mi to krade

Bez vjere, ostavit me htijuć i nade

Noći mrkle, bez zvijezda sjaja

Tminom crnom obgrlile zmaja

Jezicima plamnim koj' mi pjesmu prţi

Pjesma, ne sluteć da mi u biću je i srţi

U srcu mom duboko da vri i ključa

Poljanama sjajnim čineći bespuća

Luč to je što tminu zorom tvori

Sunca trakom, zvijer što mori

Ţivota soci, zvijeri sad su na uviru

Pjesme moje zvuci s nebesa izviru

Umilniji od harfe, od granita tvrđi i oniksa

Gudalo ih poje Hrvatskog Feniksa


~ 53 ~

Dragutin Šafarić: Macelj - Fruki

§ 10.

Svi zločini boljševičko-komunističkih vlasti izvedeni u Hrvatskoj i širom

svijeta, bilo na štetu Hrvata kao pojedinaca, bilo na štetu hrvatskog naroda

kao civilizacijske i uljudbene činjenice, počinjeni u razdoblju od 1941. do

2011., bilo fizičkim terorom, bilo zakonodavnim i upravnim aktima, bilo pri-

jevarama i obmanama, zločini su protiv čovječanstva i čovječnosti.

§ 11.

Sustav načina provedbe i korisnika pretvorbe i privatizacije društvenih

gospodarskih poduzeća u Republici Hrvatskoj predstavlja nemoralan čin,

nemoralnu pojavu, te se kao takav u cjelini smatra ništetnom.

§ 12.

Republika Hrvatska jamči za štednju u Hrvatskoj Poštanskoj Banci, gdje i

drţi novac s proračunskih računa na svim razinama, kao u zadruţnoj banci

svih drţavljana Republike Hrvatske.

dr. sc. Tomislav Dragun

predsjednik


~ 54 ~

Dr. Ivo Kraljević

Prvi predsjednik Hrvatskog Nogometnog Saveza


~ 55 ~

Dalibor Zovko,

"Razgovor sa Zvonimirom Magdi-

ćem Amigom", euronogomet.com,

3. listopada 2010.

Ono što je za katolike Sveti

Otac to je Zvonimir Magdić Ami-

go za sve sportske zanesenjake i

ljubitelje najvaţnije sporedne

stvari na svijetu u Hrvata, a zasi-

gurno i šire! Svjedok oba prvi-

jenca hrvatske nacionalne mom-

čadi 1940. protiv Švicarske i

1990. protiv SAD-a.

Autor knjiga poput Legende

Zagrebačkog Nogometa, Marado-

na "Mali Zeleni", Bajdo Vukas i

drugih. Istinska legenda hrvatske

športske riječi. Dugogodišnji no-

vinar zagrebačkih Sportskih No-

vosti i Sprinta. Danas pomalo za-

boravljen od hrvatske "građan-

ske" uljudbe ovaj istinski gospo-

din i doajen športskog novinarstva

probija sve granice i ne odustaje!

Naime čovjek radi punom parom i

priprema iznimno vrijedne knjige

o hrvatskom nogometu. Zatekli

smo ga u domu na Zagrebačkim

Sveticama iza kako on veli starog

placa Haška (danas Dinama) u

Maksimiru s suprugom Zdenkom.

Ona nam pripovijeda da je Zvone

poput djeteta i kako ga uistinu

raduju sitnice. Započeli smo raz-

govor vraćanjem u djetinjstvo

ovog velikog čovjeka:

Rođeni ste Zagrepčanin. Kakva

je bila slika grada u to vrijeme.

Igrali ste kao dečkić nogomet?

Da! Rođen sam na Peščenici ali

vrlo brzo preselio na Trnje. Tako


~ 56 ~

da se mogu nazvat Trnjanom. Ig-

rao sam kako ne. Tad je bilo do-

voljno ledina za sve. Kod na se to

kaţe "na šodru―, u biti to su oni

kamenčići. Po cijele dane smo jur-

cali za loptama raznoraznim jer je

pravih bilo vrlo malo u to vrijeme.

Zagreb je u to vrijeme imao veliki

broj igrališta.

Kako je započeo vaš put pisa-

lački? Tko je "kriv" za to?

Poglavnik! (smijeh). Te 1941.

nam je ispisao diplome nešto rani-

je i imao sam više vremena boravi-

ti po lešu gdje sam promatrao

veličine kao Glazer, Ico Hitrec,

Ĉajkovski, Kacian, Cimermančić,

Wölf kasnije su došli Bobek i Šoš-

tarić… Markirali smo tih godina iz

škole. Mjesto da sam ispisival'

latinski ja sam lepil slike igrača

pa sam znal' zaradit kolac u školi.

Navijali ste za Građanski?

Da! Moj otac je bio politički

djelatan HSS-ovac i on je pripa-

dao samom intelektualnom vrhu

tog vremena. Prenio je na mene

ljubav prema našem klubu koji je

bio poseban. To je nogometna

aristokracija koja se mogla no-

siti s bilo kojim klubom tog

vremena u svijetu. Momčad je

sazrela i bila na vrhuncu između

1941-1945 godine!

Danas Dinamu ţele prišiti

'privjesak' Građanski? Kakvo je

vaše mišljenje o tom pokušaju?

Naziv Građanski nikako ne mo-

ţe bit kako vi kaţete privjesak!

Ili je' ili nije! Trećeg nema! Moţ-

da su namjere u biti dobre ali

logika na kojoj rade pokus prei-

menovanja je maglovita, jer po

toj logici prelaska ljudi iz Gra-

đanskog najveće pravo da se zove

Građanski danas ima FK Partizan

što je naravno neprihvatljiv para-

doks.

Zagreb je u to vrijeme prijes-

tolnica srednjoeuropskog nogome-

ta?

Svjetskog! Pored Građanskog

tu ste imali jedan Hašk ili jednu

Concordiu. Zagrebački klubovi su

bez problema tukli Reala, Juven-

tusa, Liverpoola, Barcelonu, Wie-

nu u vremenu dva svjetska rata!

Mađarskog prvaka smo tukli 4


~ 57 ~

puta i jednom je bilo neodlučeno.

Ne treba zaboraviti i da je prvi

radio-prijenos bio 17. srpnja

1927 utakmice HAŠK-Građan-

ski. Prenosio ju je Marijan Polić

tada student prve godine Pravnog

fakulteta.

Zagreb je dobro ţivio tih godi-

na?

U kraljevini je bilo teško ali

nakon slobode bilo je blagosta-

nje. Ljudi su bili sretni. Na sve

strane su bile igranke, krugoval

je širio pozitivne stvari, izdava-

štvo je cvjetalo, poezija, glaz-

beni šlageri, slikopisi. Prva noćna

utakmica igrana je na igralištu

Concordije 31' u Kranjčevićevoj.

Zar se nije osjećao rat?

Teško je sad to opisati. Taj os-

jećaj. S jedne strane je cvjetao

ţivot a s druge smo ţivjeli u tom

jednom okruţenju kojeg nismo bili

svjesni dovoljno. Naravno da se

osjećao rat. Posebno saveznička

bombardiranja pred kraj rata.

Volio sam zrakoplove, jer je kod

nas bilo uzletište. Jednom prigo-

dom bombardiranja Zagreba kri-

omice sam izišao gledati kako le-

te. Jedan očev prijatelj mi je

opalil' pljusku koju i danas pam-

tim. Tim činom me vjerojatno

spasio.

Kraj rata 45 ste dočekali u

Zagrebu. Imali ste 15 godina?

Da! Moja mati je bila na boles-

ničkoj postelji i moj pokojni otac i

ja smo je ostali njegovat. U to

vrijeme u Zagrebu se slilo preko

pola milijuna ljudi iz svih krajeva.

Zanimljivo je da se igrao nogo-

met cijelo vrijeme. 5. 5. 1945.

se igrala službena utakmica iz-

među Uskoka i Zelenih, 8. 5.

1945. su partizani ušli u grad.

U filmu 'stoljeće hrvatskog

nogometa' u kojem ste scenarist

spominje se korisnica za Hajduk?

Hoćete li nam objasniti o čem je

riječ?

Naravno! Početkom 45. godine

zagrebački klubovi su igrali me-

đusobno utakmice koje su bile

izuzetno posjećene. Sav novac

prikupljen iz tih ogleda trebao je

otići za Hajduk u Split, jer su

Zagrepčani ţeljeli ponovno gledati


~ 58 ~

Hajduk u našoj ligi. Ne znam gdje

je završila ta korisnica.

Danas postoji taj grdni nes-

porstki antagonizam između Spli-

ta i Zagreba?

Da! To je nešto što netko pot-

paljuje već jako dugo na jedan

neprirodan način. Nedavni primjer

dečkića iz Dinama i Hajduka na

Jelačića placu moţe biti uzor po-

našanja za sve nas.

Ispisali ste najljepšu knjigu o

Bajdi Vukasu a nadimak "mali ze-

leni" za Maradonu je vaše vlasniš-

tvo?

Bajdo je purger velikog srca i

vrhunski nogometaš. Lijepo što se

Split sjetio podignuti spomenik

tom velikanu na starom placu. A

"Pelusa" Maradonu sam pratio od

najranijih dana kad je kao 16-

godišnjak gostovao u Austriji s

Argentinom do dolaska u Barcelo-

nu, Napulj, Sevillu. On uistinu jes-

te "mali zeleni".

Tko je znači najbolji nogome-

taš svih vremena po vašem sudu?

Pele-Maradona-Messi!?

Di Stefano!

Jeli to moguće pored spomenu-

tog trojca?

Apsolutno da! I ovo tvrdim s

punom odgovornošću!

Od Hrvata?

Ico Hitrec! O njemu pišem

knjigu upravo! I ţelja mi je da i

drugi prepoznaju tu vrijednost za

naš nogomet i podupru ovaj pro-

jekt. Prohujala su ljeta, ratovi,

nestala stara igrališta, mijenjali

se klubovi, padale zastave i ljudi,

ali on je ostao uvijek s nama.

Franju Glazera posebno pamti-

te?

"Mama, Tata, dragi Bog i Gla-

zer." (smijeh). To je bila filozofi-

ja mog djetinjstva. Stajao bih iza

branki dok su trajale tekme i sva-

ki njegov pokret sam pamtio. Ja

sam također na ledini branio kad

bi u kvartu igrali nogomet. Glaze-

ra sam oponašao u svemu.

Gospodin Glazer je sudjelovao

u podizanju mostarskog Veleţa

iza drugog svjetskog rata.

Naravno. Sjećam se da mi je

uvijek pominjao madam Nedu Sli-

šković i njene kulinarske sposob-


~ 59 ~

nosti. Posebno je volio Nedine

palačinke.

Koga još pamtite iz Mostara u

to vrijeme?

Pa evo vrijedno je spomenuti i

rahmetli Mehu Sefića. On je

veliki glazbeni umjetnik koji je

pjevao na Zagrebačkom krugo-

valu šlagere tog vremena. Napi-

sao je i neke pjesme za legendar-

nog Andriju Konca. U hotelu Ruţa

smo se zajedno znali prisjećati

tih radosnih dana. Iskreno bi mi

se obradoval' svaki puta kad bih

svraćao u Mostar. Znao mi je

pjevušit svoju "Uspavanku".

Netko od nogometnih imena?

Pa tu je Meho Brozović iz Mos-

tara. Rijetki su bili u zagrebačkim

klubovima sa strane u to vrijeme.

Svi što su dolazili južno od Save

imali su nadimak "Meho". Ostao

je u Sarajevu kad je zaratilo 90-

tih, gdje je ispisao najljepšu no-

gometnu priču 67. kad je s Ferha-

tovićem i dečkima osvojio drţavno

prvenstvo.

Sjećate se Asima Ferhatovića

Haseta?

Kako ne! On je bio pozvan za

onu državnu momčad i pobjegao

je. Takvi se više ne rađaju! Koji

jedu ćevape, puše, piju, sevdalije i

najbolji su na travnjaku! Takve

sam oboţavao! Danas je previše

zabrana a nikad se nije lošiji no-

gomet igrao.

Osim Haseta? Koga biste još

izdvojili?

Osima Straussa! I Safeta! Ta

tri su poput Pelea, Maradone i

Messia kad bi se radila uspored-

ba. Svaki ima svoju vrijednost i

svaki je na poseban način obilje-

ţio svoje vrijeme. Šteta što Suši-

ća nismo uspjeli dovest u Dinamo.

Što vam znači ime Muhamed

Mujić?

Grande Mujić!!! Dinamo je za-

kasnio s njim 2 godine. Veliki ig-

rač. Propustili smo ovdje i Sulej-

mana Repca kojeg je ćopio Haj-

duk, a nudio se Dinamu. Rebac je

50-tih igrao za Hrvatsku izab-

ranu vrstu prijateljsku utakmicu


~ 60 ~

protiv Indonezije. Bio je i Gor-

dan Irović zvani "kamikaza" koji

je došao iz Veleţa tu kod nas. Iz

smjera Zagreba put Mostara je

otišao naš Haškovac Toni Bolfek.

Sjećate se mostarskog BMV-

a!?

Posebno V-a! Naime, bila je 70-

ih, neka drţavna momčad je igrala

u Africi. Vladala je malarija i bilo

je "opsadno" stanje. Svi su bili u

trci i nervozni. Bila je i zabrana.

Naime gotovo ništa se nije smjelo

jesti. E sad, u toj guţvi jedino je

Vladić bio miran. Ja mu priđem

dok je sjedio za stolicom "noga

preko noge" na drugoj stolici i

pitam ga "Vladiću zaboga kak mo-

ţete bit tak mirni?" A on će meni:

"Amigo mogu ja ovako povazdan".

To mi se tako urezalo u pamćenje

da sam morao baš taj detalj prep-

ričat.

Ostavljamo tako ovog ţivahnog

gospodina izuzetno ţilava duha i

razgovorljiva o svemu na lagan

način svojstven velikim ljudima.

Ispred redakcije lista smo daro-

vali gospodinu Magdiću nogometne

rekvizite (kačket, svečanu veštu

Zrinjskog, bedţ i zastavicu) a

grafički urednik našeg lista daro-

vao mu je zrakoplovni model

Njemačke Štuke čemu se Amigo

razveselio poput djeteta i primio

suznih očiju. Izrazio je veliku

ţelju za dolazak u Hercegovinu za

koju ga veţu lijepe uspomene.

Zbog problema s nogama i kosto-

boljom bit će moţda teško, ali uz

dobru volju dobrih ljudi ništa nije

nemoguće.


~ 61 ~

dr.t – www.hrsport.net

Prvi športski prijenos obavljen

je u Pragu, 6. listopada 1926. Ra-

dio Zagreb počeo je s radom 15.

svibnja iste godine. 17. srpnja

dvadesetsedme, vrši prvi radio-

prijenos jedne nogometne utak-

mice u nas. Inicijativu za prijenos

dao je Zagrebački nogometni pod-

savez - ZNP. Pišu "Novosti" od 17.

srpnja 1927, u članku "Zagrebač-

ka radio-stanica i ZNP.

"Upravni odbor ZNP-a poduzeo

je u posljednje vrijeme korake da

se sport što više popularizira, pa

je u tu svrhu stupio u kontakt i sa

zagrebačkom radio-stanicom. Pr-

egovori su uspješno završeni, pa

će nedjeljnja finalna utakmica

HAŠK - Građanski biti prenošena

putem radija. Cijelu utakmicu go-

vorit će u megafon g. Vilim Brkić,

a prije utakmice razjasnit će slu-

šateljima svrhu odigravanja utak-

mica za Balokovićev pokal. Kod

predaje pokala pobjedničkoj

momčadi pomaknut će se megafon

na igralište, kako bi slušatelji bili

točno informirani o svim fazama

ove naše velike derbi utakmice.

Tako će se u megafon javiti svaki

igrač koji imade loptu, faul, gol

itd. Na igralištu će biti postavlje-

na dva megafona.

Sinoć i večeras zagrebačka ra-

dio stanica javila je svojim pret-

platnicima postavu momčadi, cije-

ne ulaznica, početak utakmice.

ovo je prvi puta kod nas da se

pomoću radija popularizira nogo-

metni sport, te vjerujemo da će

ovaj pothvat naići na simpatije

kod općinstva."


~ 62 ~


~ 63 ~

I, u "Rasporedu zagrebačke

radio-stanice", stoji:

"Nedjelja, 17. srpnja - 5.15;

prijenos nogometne utakmice za

Balokovićev pokal: HAŠK - Gra-

đanski sa igrališta Građanskog.

Izvjestitelj g. Vilko Brkić, poslo-

vođa Zagrebačkog nogometnog

podsaveza. Građanski je pobijedio

HAŠK sa 4:2.

Ali, tko je obavio prvi prijenos

u nas, Brkić ili netko drugi...? Hr-

voje Macanović, koji, dvije godine

kasnije, i sam stupa na mikrofon -

scenu, prijenosom veslačkih utrka

na Savi, našao je i tog prvog radio

- reportera. Vilim Brkić je dao

samo nekoliko uvodnih riječi, ali

prijenos utakmice Građanskog i

HAŠK-a, prvi u nas, obavio je Ma-

rijan Polić, tada student prve

godine Pravnog fakulteta. Zašto

baš Polić?

Vjerojatno stoga što se studio

Radio Zagreba nalazio na Gornjem

gradu, na Markovom trgu, u kući

Polićeve tetke Zdenke Rakovac.

Prostorije radija bile su male, pa

se, za lijepog vremena, sluţbenici

radija na čelu sa dr. Ivom Šter-

nom, radije sastaju pod krošnjom

velikog stabla u malom dvorištu

nego u tim, tijesnim prostorijama.

Tim sastancima, više iz radozna-

losti nego iz potrebe ponekad je

prisustvovao i mladi Polić. Bio je

daleko poznatiji kao igrač tenisa

nego kao "nogometaš". Ipak, bio

je sportaš i "kolegij" je predloţio

da Marijan Polić i obavi taj prvi

radio - prijenos. Sam Polić ovako

se sjeća "purgerskog".

"Osjećao sam se kao da su mi

noge odrezane. Međutim, još u

prvom poluvremenu nestala je

svaka trema, jer me je igra zani-

jela. Brzopleto sam prihvatio pri-

jedlog da obavim taj prijenos,

pošto nisam imao nikakvih iskus-

tava. Siguran sam da sam bio dru-

gi ili treći sportski radio-reporter

u Europi. Tek sam kasnije čuo za

Bečanina Schmiegera ili za Laufe-

ra u Pragu. Prijenos sam obavio iz


~ 64 ~

otvorene loţe, što obzirom na

prisutnost gledalaca nije bilo ugo-

dno, ali je prijenosu dalo akustič-

nu podlogu i neposrednost. Svi su

bili zadovoljni, a radio-stanica je

primila mnogo pisama naročito iz

provincije s poticajem za daljnje

prijenose. Zahvalio sam i dvojici

tehničara koji su mi omogućili

prijenos (spoj ţica na telefon na

igralištu, prastari mirkofon na

staklu osjetljiv na svaki dašak

vjetra), a tehničari Kopsi i Mundi

su se snalazili u svakoj situaciji."

Marijan, kasnije doktor prava,

Polić, radio je sve do 1932. Oko

pet godina javljao se za Radio

Zagreb i dalje s utakmica nogo-

metaša i tenisača. Iza njega dola-

zi Hrvoje Macanović, pa Mladen

Delić, iskričavi Ivo Tomić, Jura

Dodig, Fredi Kramer. A novi su val

Ognjen Naglić, Ivica Škopljanac i

Krešimir Ĉampa.

Građanski - HAŠK 4:2 (2:1)

Zagreb, 17. srpnja 1927. Igra-

lište Građanskog.

Gledalaca 3.500.

Sudac: Pađen.

Strijelci: 1:0 Babić II. (12), 1:1

Zinaja (32), 2:1 Babić II. (38),

2:2 Zinaja, 3:2 Urbanke (82), 4:2

Pasinek (87).

GRAĐANSKI: Mihelčič, Gmaj-

nički, Mantler, Babić I., Cindrić,

Remec, Urbanke, Preška, Pasinek,

Babić II, Kreč.

HAŠK: Mitrović, Hana, Daso-

vić, Kunst, Kolibaš, Kriţ, Zinaja,

Hitrec, Agić, Wolf II., Wolf I.

Cijela utakmica prenošena je

radiom. Na tribini je bila instali-

rana postaja za mikrofon. Funkci-

onirala je izvrsno, pa su mnogi kod

kuće točno bili upućeni u ţivahan

tok igre Građanskog i HAŠK-a za

Balokovićev pokal.

Liskovo d.o.o. za poslovne djelatnosti

Zagreb, Pete poljanice 7 registriran 1992.

Ţiro-račun: 2340009-1110043470 PBZ d.d.

Matični broj: 3895009, OIB: 35780633819

e-mail: [email protected]

tel: 01/2923756, fax: 01/2923757

Djelatnost: računalne i srodne aktivnosti, savjetovanje u vezi s

poslovanjem i upravljanjem, promidţba (reklama i propaganda),

djelatnost nakladnika, distribucija tiska, djelatnost javnog

informiranja, poljoprivredna djelatnost, prerada u ekološkoj

proizvodnji, trgovina ekološkim proizvodima, neprerađenim

biljnim i ţivotinjskim proizvodima te proizvodima koji su potpu-

no ili dijelom sastavljeni od takvih proizvoda, zdravstvena

zaštita bilja, proizvodnja, prerada, unošenje iz trećih zemalja

ili distribucija određenog bilja, biljnih proizvoda i drugih nadzi-

ranih predmeta, poslovi suzbijanja štetnih organizama ili uni-

štavanja bilja, biljnih proizvoda i drugih nadziranih predmeta

za koje su naređene mjere uništenja, sudjelovanje u športskom

natjecanju, športska priprema, športska rekreacija, športska

poduka, upravljanje i odrţavanje športskom građevinom, turi-

stičke usluge koje uključuju športsko-rekreativne ili pustolovne

aktivnosti, ostale turističke usluge, turističke usluge u ostalim

oblicima turističke ponude, kupnja i prodaja robe, obavljanje

trgovačkog posredovanja na domaćem i inozemnom trţištu,

zastupanje inozemnih tvrtki, proizvodnja i uzgoj uzgojno valja-

nih ţivotinja, oplođivanje domaćih ţivotinja, trgovina uzgojno

valjanim ţivotinjama i genetskim materijalom.

mailto:[email protected]

Documents

Gradjanski br. 1 - safaric-safaric.si Gradjanski Fruki Safaric... · Gradjanski br. 2 2. srpnja 2011. ~ 2 ~ partizanskim novinama, donio od-luku: "Rješavam da se raspuste up-rave