Upload
andrijaalonsosrsen
View
144
Download
4
Embed Size (px)
DESCRIPTION
seminarski rad
Citation preview
SVEUČILIŠTE U MOSTARUFILOZOFSKI FAKULTETSTUDIJ POVIJESTI UMJETNOSTI
Gabrijela Ban i Mila Sršen
GRADSKA BANJA NA MUSALI
Seminarski rad
Mentor: dr. sc. Jaroslav Vego
Mostar, 2012.
SADRŽAJ
Uvod .................................................................................................................... 3
1. Urbanistički plan grada Mostara ......................................................................... 4
2. Friedrich Miroslav Loose ................................................................................... 5
3. Povijest Gradske banje ...................................................................................... 6
4. Tlocrti građevine ............................................................................................... 7
5. Stilske odlike građevine .................................................................................... 13
Zaključak ............................................................................................................ 17
Literatura ............................................................................................................ 18
2
UVOD
Grad Mostar poprima današnji izgled dolaskom austro-ugarskih vlasti na ovaj
prostor 1878. god. Početak gradnje cesta, željeznica te spajanje Mostara sa ostalim
gradovima u BiH i Hrvatskoj, pretvara Mostar u središte kulture na prostoru
Hercegovine. Nova vlast je podizala nove građevine a među njima je bila i Gradska
banja na trgu Musala podignuta preko puta hotela Neretve.
U ovom seminarskom radu bit će govora o izgradnji Gradske banje, njezinom
arhitektu te o izgledu i tlocrtima građevine. Spomenut će se i sama povijest građevine,
građevine koja je proživjela brojna razaranja od različitih čimbenika, ali ipak se je
uspijela obnoviti, čak i nakon zadnjeg razaranja u Domovinskom ratu. Gradska banja je
jedna od građevina koja je izgrađena za vrijeme austro-ugarske vlasti i predstavlja
primjer načina gradnje za austro-ugarske okupacije.
3
1. URBANISTIČKI PLAN GRADA MOSTARA
Mostar je smješten sa obje strane rijeke Neretve u mostarskoj kotlini.
Grad se nalazi na pruzi Sarajevo-Ploče i na samom raskršću cesta od kojih glavna cesta
vodi tokom rijeke Neretve. Najveći i najstariji dio grada leži na lijevoj obali Neretve te
grad s vremenom postaje kulturni, industrijski i trgovački centar Hercegovine. Mostar
su osvajale brojne države a među njima i Turska za čije je vladavine podignuto nekoliko
građevina i kameni most na jedan luk čime grad Mostar dobiva na važnosti. Osim
džamija građeni su i brojni hamami potrebni za smještaj vojske koja se često nalazila u
Mostaru kao važnom strateškom mjestu. Dva su najvažnija hamama iz ovog razdoblja:
Sinan-pašin haman sagrađen, vjerojatno, 1473. god., te Čejav-begov hamam sagrađen
poslije 1554. god. Hamami su kasnije prestali raditi dolaskom austro-ugarske vlasti.
Nakon austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. god. započeo je
urbanistički razvoj grada Mostara. Kako bi omogućila što bolju vezu sa zapadnim
djelom Mostara, vlast je započela izgradnju kolskog puta. Početak je bio proširenje
Glavne ulice te prijelaz preko trga Musala, sve do Neretve. Kako bi se prešlo preko
rijeke turske vlasti su dozvolile izgradnju mosta na zahtjev hercegovačkih zastupnika.
Radovi su započeli početkom 1873. god. te je nabavljena željezna konstrukcija za most
te se započelo s njegovim podizanjem na mjestu gdje se danas nalazi betonski most kod
hotela Neretva. Međutim, nesređene političke prilike te Hercegovački ustanak prekinuli
su izgradnju mosta te je most dovršen tek 1882. god. Most je bio podignut na 6 kamenih
stupova te je uz bogate krase imao 1 veliki otvor i 4 mala. Bio je izgrađen na dobrom
položaju te je imao sve uvjete i prednosti i za sadašnju izgradnju. Prioritet vlasti je bio i
spoj cesta Sarajevo-Mostar-Metković i Mostar-Ljubuški. Sva sredstva za izgradnju
dolazila su iz vojnih investicija i vojnih okupacijskih kredita. Austro-ugarska vlast je
započela s planskom izgradnjom u Mostaru te se je urbanističko središte grada,
izgradnjom mosta, širilo i na zapadni dio grada, prema Gimnaziji. Uspostavom kolskog
puta i željeznice povezali su se nekada udaljeni djelovi grada te je započela izgradnja
građevina koje će pridonjeti urbanističkom širenju grada Mostara.1
1 KARLO DRAGO MILETIĆ, Mostar susret svjetskih kultura, Zajednica općina s hrvatskom većinom, Mostar, 1997., str. 21-22.
4
2. FRIEDRICH MIROSLAV LOOSE
Friedrich Miroslav Loose je rođen 1888. god. u Trebinju. Osnovnu i
trgovačku školu je završio u rodnom mjestu, a građevinski odjel Srednje tehničke škole
u Sarajevu. Od 1900. god. do 1909. god. radio je u građevinskom odjelu Zemaljske
vlade u BiH kao tehnički asistent i upravnik gradnje kanalizacije grada Sarajeva. Bio je
tehnički asistent i gradskog vodovoda u Trebinju te radio je kao upravitelj vodovoda u
Banja Luci. Nakon smrti upavitelja gradskog vodovoda u Mostaru 1909. god., Općinsko
vijeće u Mostaru je raspisalo natječaj za upravitelja vodovoda. Loose se prijavio na
natječaj te je bio i izabran 18. 9. 1909. god. za vodovodnog upavitelja grada Mostara.
Osim što je bio na čelu vodovoda, Loose je izradio projekte za brojne katoličke
crkve, vakufske zgrade te je sudjelovao u brojnim projektima kao nadzornik tijekom
renoviranja. Također je izradio projekte za pregradnju mnogih značajnih zgrada
izrađenih za vrijeme austro-ugarske okupacije i mnogih stambenih zgrada. Među njima
se ističu radovi na hotelu Neretva, zgradi Napretka i zgradi Mujage Komadine.
Međutim, njegovo najveće djelo je izgradnja Gradske banje na Musali koje u posljednje
vrijeme mnogi osporavaju kao Loosin projekt i pripisuju ga Tonniesnsu, tadašnjem
direktoru Bosansko-hercegovačkog građevinskog dioničkog društva koje je Loosinu
projektu dalo arhitektonsku razradu a ne odobrenje. Nema sumnje da je Gradska banja
Loosin projekt jer je arhitekt imao običaj vodoti dnevnike u kojima je prdantno navodio
što je radio svakog dana. Jedan je dnevnik posvećen samo radu na Gradskoj banji i u
njemu su obilježene sve radnje i ucrtani svi detalji koje je Loose dao pojedinim
izvođačima radova. Također je sačuvana fotografija na kojoj Nadvojvoda Ferdinand
odaje priznanje projektantu banje F. M. Loosi.
Uz brojne obaveze Loose je bio poslan od gradonačelnika 1937. god. da
preuzme organizaciju Vatrogasne čete u Primorskoj banovini. Svoj zadatak je odradio
uspješno, kao i brojne druge zadatke. Nakon II. svj. rata predavao je stručne predmete
na Srednjoj tehničkoj školi u Mostaru.
5
Friedrich Miroslav Loose je umro 1966. god. ostavivši iza sebe brojna ostvarenja
koja su nekadašnju kasabu pretvarala u suvremeni grad, na bilo kojoj strani. Njegovi
projekti, uz brojne druge, su pridonjeli daljnjoj urbanizaciji grada Mostara.2
3. POVIJEST GRADSKE BANJE
U Mostaru 1914. god., za vrijeme austro-ugarske uprave (1878.-1918.), tadašnja
mostarska Općina je dala sagraditi modernu gradsku javnu banju na trgu Musala gdje je
nekad bio Krehinov hamam. Još 1919. god. je Zemaljska vlada u Sarajevu obavijestila
Zajedničko ministarstvo financija u Beču o odluci tadašnjeg Gradskog vjeća Mostara o
gradnji električne centrale i gradske banje. Građevine su trebale biti izgrađene u čast
posijeta cara Franca Jozefa I. Mostaru 3. 6. 1910. god.
Gradska banja je završena i otvorena 3. 6. 1914. god. Otvorenje je popraćeno
manjom proslavom pred novosagrađenom Banjom i na gradskom trgu Musala. Na
otvorenje su bili pozvani svi građani, svećenstvo te gradske i vojne vlasti kao i ostale
institucije i društva. Samo otvorenje je izveo tadašnji gradonačelnik Mujaga Komadina.
Nakon odobrenja Beča, Gradska banja je dobila naziv: "Gradska banja Franje
Ferdinanda", tadašnjeg austro-ugarskog prijestolonasljednika. Izgradnja banje je
iznosila 450 000 kruna, a projekt je izradio Friedrich Miroslav Loose. Izvođač gradnje
objekta bilo je društvo "Romanija", a sve instalacije u objektu je izvela bečka tvrtka
"Gesell-schaft fur Heizung und Luftung".
U povijesti Gradske banje izvedeno je nekoliko adaptacija koje su i evidentirane.
Tako je 1927. god. Loose izveo kompletiranje objekta, 1963. god. djelomično je
završeno preslikavanje po istom uzorku tad već oštećenog austro-ugarskog zidnog
slikarstva, 1978. god. ponovno je rađena adaptacija objekta a 1990./91. god. građevina
je sanirana u gornjim zonama. Tijekom brojnih adaptacija, koje su se često pokazale
nestručnima, došlo je do nekoliko vrsta destrukcija. Tako je uništen veliki broj zidnih,
keramikom obloženih malih banja, uglavnom na 2. katu objekta, zatim su uklonjene
keramičke pločice koje su zamjenjene novima slabije kvalitete, čestim bojenjem
2 KARLO DRAGO MILETIĆ, "Miroslav Loose-neumorni graditelj", u: Motrišta, Mostar, 1-2/1997., str. 78-82.
6
uništeno je zidno slikarstvo, također je uništena drvna dekoracija zajedno sa drvenim
frizom u znaku ljiljana i brojne druge destrukcije. Međutim, građevina je najviše
uništena u ratu 1992.-1995. god. Tada je uništena krovna konstrukcija, betonska ograda
na terasi, oštećen je zapadni zid, uništene su lavlje glave na glavnom ulaznom portalu a
i unutrašnjost je pretrpjela jednaku štetu.
Sanacija Gradske banje je započela 1999.-2000.god. Ovom je prilikom
rekonstruirana betonska ograda na terasi, Banja je prekrivena limom za koji se utvrdilo
da je izvorno bio na građevini, fasade su također obnovljene kao i lavlje glave na
sjevernom portalu, zajedno sa drvenim elementima. U unutrašnjosti je rekonstruirano
zidno slikarstvo sa naglaskom na turskoj-šarenoj sobi, restauracija štuko dekoracije u
prostoriji sa bazenom te rekonstrukcija stepeništa za ulaz u veliki bazen. Građevina
predstavlja spoj estetskih, zanatskih i umjetničkih komponenta.3
4. TLOCRTI GRAĐEVINE
Gradska banja u Mostaru je namjenski napravljena građevina, koja se sastoji od
prizemlja, dva kata i potkrovlja sa terasom. Sagrađena je grubo obrađenim kamenom,
kao vezivno sredstvo korišten je malter, i fasada je malterisana. Krov je rađen od
drvenih greda.
a) Prizemlje
Glavni ulaz u zgradu nalazi se sa sjeverne strane i vodi do polukružnog kamenog
stubišta, koje povezuje sve katove građevine i završava kupolom. Drugi ulaz u zgradu
nalazi se s južne strane. U prizemlju Gradske banje nalaze se radionica, strojarnica i
spremište za ugalj do kojih se dolazi s južnog ulaza. Kroz glavni, tj. sjeverni ulaz,
moglo se ići na gornje katove zgrade, a u prizemlju su se nalazile još praonica i
sušionica, kao i radničke banje. Na malo kasnijem projektu su praonica i sušionica bile
u jednoj veliko prostoriji u istočnoj polovici zgrade, a na mjestu bivše sušionice nalazila
se kabina.
3 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/2001., str. 295-296.
7
Slika 1. Tlocrt prizemlja
b) Prvi kat
Na prvom katu, u sjevernom dijelu su se nalazili brijač, ženski frizer, kabine za
presvlačenje i kabine za predčišćenje. Tu su se nalazili još (prema južnoj strani zgrade)
kafić, odmaralište, prostor za masažu, prostor za kupališno rublje i sauna. U desnoj
polovici zgrade su bazeni, veliki bazen koji je bio podijeljen na dio za plivače i dio za
neplivače, jedan manji bazen s vrućom vodom, mali zahod i bazen. Kod bazena nalazilo
se drveno stubište koje je vodilo direktno na terasu za sunčanje. Na drugom projektu
postoje male izmijene: brijač i frizer smješteni su u južni dio zgrade gdje se nalazio
prostor za masažu i prostor za kupališno rublje, a prostor za masažu nalazio se odmah
do saune. Dogodila se i promjena kod bazena, mali bazen smješten je u desni kut tog
prostora, a u lijevom su se nalazili tuševi.4
4 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.296.
8
Slika 2. Tlocrt prvog kata
c) Drugi kat
Na drugom katu Gradske banje, u sjevernom dijelu zgrade, nalazile su se dvije
kabine i restoran. Restoran se sastojao od buffeta, kuhinje i smočnice. Taj dio je poslije
prenamijenjen u prostor za stanovanje. U lijevom dijelu zgrade nalazile su se četiri
kabine i parna kupelj s jednom velikom kabinom. Desni dio zgrade je malo drugačiji,
jer prostor gdje se nalazi bazen povezuje prvi i drugi kat visokim stropom. Tu se nalazi
i ugrađena polu-kupola. Jedna prostorija, u koju se može doći i drvenim stubištem je,
prema novijem projektu, iskorištena za svlačionice. A prostor u kojemu su bili parna
kupelj i velika kabina je iskorišten za rezervoar.5
5 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.296.
9
Slika 3. Tlocrt drugog kata
d) Potkrovlje
Na sjevernom dijelu je drveno potkrovlje, a na južnom dijelu s lijeve strane
nalazio se jedan stambeni prostor i rezervoar, a s desne strane terasa za sunčanje. Na
terasu se dolazilo drvenim stubištem s bazena.6
6 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.296.
10
Slika 4. Tlocrt potkrovlja
e) Bazen
Bazen je pravokutne osnove i presvođen je bačvastim svodom. Na bazen se
nadovezuje polukružni prostor s polu-kupolom, a polukružni prostor je naglašen sa šest
polustupova. Prostor s bazenom je poseban jer spaja prvi i drugi kat, i najbolji je primjer
planske gradnje ove zgrade. To se najbolje vidi na poprečnom presjeku zgrade.7
7 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.297.
11
Slika 5. Prikaz polu-kupole
Slika 6. Prikaz poprečnog presjeka građevine
12
5. STILSKE ODLIKE GRAĐEVINE
Gradska banja u Mostaru je namjenski građena zgrada u kojoj se mogla
održavati osobna higijena, ali se koristila i kao prostor za odmor. Svaka prostorija u
zgradi planski je napravljena da bi služila određenoj svrsi, arhitektura zgrade je
podređena funkcijama prostorija. Na samom pročelju zgrade se može pretpostaviti što
se nalazi u kojem dijelu, unutrašnji prostor i pročelje zgrade su povezani, i to znači da je
arhitektura podređena funkcionalnosti. Taj podatak je veoma važan, jer je zgrada
građena u periodu prelaska iz historicističkih stilova u modernu. No zgrada je posebna
upravo zbog činjenice da se na njoj mogu vidjeti tri stila: secesija, neo-maurski stil i
moderna. Moderna se, kao već navedeno, ogleda u podređenosti arhitekture
funkcionalnosti zgrade, a secesija i neo-maurski stil se na fasadi suprotstavljaju jedan
drugome. Fasada gradske banje je na sve četiri strane malterisana, i obojena s dva
različita tona u horizontalnim prugama.
Sjeverna fasada s glavnim ulazom je najviše ukrašena. Ulazna vrata krase dva
secesijska lava, a iznad tog secesijskog ulaza nalazi se prozor s otvorom u obliku
šiljastog luka, koji je karakterističan za neo-maurski stil. Sjeverno pročelje ipak najviše
krasi veliki lučni prozorski otvor koji je obuhvatio dva kata, i urađen je u neo-
maurskom stilu. Iza tog ukrašenog velikog prozorskog otvora se nalazio restoran
Gradske banje.8
Krovni vijenac je također rađen u neo-maurskom stilu, i to se može vidjeti na
mnogim građevinama iz tog perioda u Mostaru ili Sarajevu. Prozorski otvori
reprezentativnih prostorija zgrade su uglavnom u neo-maurskom stilu, s više ukrasa, a
prozorski otvori svlačionica i radionica su mali i bez ukrasa, i po tome se može
prepoznati da je moderni način gradnje već počeo dolaziti i na naše prostore.
8 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str.297.
13
Slika 7. Prikaz sjeverne fasade
Suprotstavljanje dvaju stilova najbolje se može vidjeti na istočnoj fasadi ove
građevine. Horizontalne linije u dva tonaliteta i šiljasti lukovi prozorskih otvora u
ritmičnom nizu, isprekidani su secesijskim ukrasima između prozora prvog i drugog, ali
i drugog i trećeg kata, i time naglašavaju vertikalnost, a cijeli je dojam pojačan žutom
bojom ukrasa. Na cijeloj fasadi su secesijska vertikala i neo-maurska horizontala
suprotstavljeni, i zbog takvih odlika je zgrada posebno zanimljiva. Vertikalnost kakva
se posebno vidi na istočnoj fasadi se može usporediti sa secesijskim zgradama u
Sarajevu, na primjer sa zgradom Napretka.
Gledajući istočnu fasadu, može se prepoznati gdje je stubište, bez ulaska u
zgradu. Na prvom i drugom katu su po tri prozora, koji si jedan do drugog, ali je svaki
postavljen malo više od drugog i time je naglašen uspon, a završava kupolom.9
9 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str. 301.
14
Zgrada Napretka, Sarajevo
Slika8. Prikaz istočne fasade
Slika 9. Prikaz stubišta na istočnoj fasadi
15
Zapadna strana zgrade je ukrašena s tri velika luka koja povezuju prvi i drugi
kat, jer je tu prostor u kojem se nalazi bazen. U vrhu tih lukova su prozorski otvori, a
ispod prozorskih otvora reljefi s geometrijskim ukrasom. Pri dnu, koji je zapravo
prizemlje, su mali četvrtasti prozori, koji nemaju nikakva ukrasa, jer je to prostor
praonice i sušionice. Budući da se na vrhu zgrade iznad bazenskog prostora nalazila
terasa važno je spomenuti i ogradu, koja je rađena u betonu, a ta betonska ograda je u
stilu neo-maurskih ornamenata.10
Slika 10. Prikaz zapadne fasade
ZAKLJUČAK
10 ZLATKO ZVONIĆ, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001., str. 301.
16
Gradska banja u Mostaru predstavlja tipičan objekt Austro-Ugarske monarhije u
gradu. Funkcionalnost građevine je od njenog nastanka bila opravdana. Banja
predstavlja objekt koji njeguje kulturu vode, održavanje osobne higijene kao i centar za
edukaciju u vodenim disciplinama.
Pored svih upotrebnih i edukacijskih svojstava, Gradska banja je objekt sa
obiljem estetskih, zanatskih i umjetničkih komponenta. Iako je građevina više puta
oštećena od svog nastanka 1914. god. ipak je sačuvala svoju osnovnu funkciju.
Građevina je bila i ostala jedan od najzanimljivijih objekata izgrađenih u Mostaru za
vrijeme austro-ugarske okupacije te je ujedno i životno djelo F. M. Loosea.
LITERATURA
17
MILETIĆ, DRAGO KARLO, Mostar susret svjetskih kultura, Zajednica općina s hrvatskom
većinom, Mostar, 1997.
MILETIĆ DRAGO KARLO, "Miroslav Loose-neumorni graditelj", u: Motrišta, Mostar, 1-
2/1997.
SARIĆ SAMIJA, "Osamdeset godina Gradske banje u Mostaru 1914.-1994.", u: Glasnik
arhiva i društva arhivskih radnika Bosne i Hercegovine, Mostar, XXXIV/1996.-97.
ZVONIĆ ZLATKO, "Gradska banja u Mostaru /prilog sanacije/", u: Hercegovina časopis
za kulturno i historijsko naslijeđe, Mostar, 13-14/ 2001.
18