SINTAKSA je dio gramatike koji prouava pravila po kojima se rijei slau u sintagme i reenice. Sintaktike jedinice: rije, sintagma i reenica. Pradigmatski odnosi - odnosi meu jedinicama zasnovani na odabiru ili selekciji. Sintagmatski odnosi - odnosi zasnovani na razmjetaju, kombinaciji oblika rijei. Imenice mogu imati slubu bilo kojeg reeninog dijela. Pridjevi su najee u slubi atributa ili dijela imenskog predikata. Zamjenice se odnose na imenice ili pridjeve pa im je sluba ista. Brojevi imaju ulogu reeninog dijela, najee su uz imenicu kao njeni atributi. Glagoli - u reenici gotovo uvijek predikat. (prijelazni - uz sebe rije u A, neprijelazni - uz sebe ne mogu imati rije u A, povratni - imaju uz sebe povratnu zamjenicu). Odnos prema radnji: indikativ - izjava, imperativ - zapovijed,elja,molba, kondicional - uvjet, optativ - eljni nain. Prilozi - najee prilone oznake, dopune pridjevima ili drugim prilozima. SINTAGMA je spoj rijei sastavljen od najmanje dviju punoznanih rijei koje su meusobno gramatiki povezane i imaju cjelovito znaenje. Jedna od rijei je uvijek glavna sastavnica (odreenica), a ostale su zavisne sastavnice (odrednice). Punoznane rijei - imaju i leksiko i gramatiko znaenje,a to su: sve promjenjive rijei (imenice, zamjenice, pridjevi, brojevi, glagoli) + prilozi. Nepunoznane rijei - slue za uspostavljanje gramatikih odnosa meu punoznanim rijeima, a to su: prijedlozi, veznici, uzvici i estice. SRONOST (kongruencija) - slaganje rijei s nekom drugom rijei u reenici prema rodu, broju, licu i padeu. (subjektno-predikatna sronost - slaganje subjekta s predikatom u licu, broju i rodu; imenska sronost - slaganje sastavnica unutar sintagme u rodu, broju i padeu *dijeli se na atributnu - "Sid voli priati", apozicijsku - "ledeno doba" i 3. - "grad Vinkovci"). Nesroni atribut - ne slae se s imenicom u padeu sronost - kakve? UPRAVLJANJE (rekcija) - ("jede sir") gramatiki odnos u kojem glavna sastavnica "upravlja" gramatikim osobinama zavisne sastavnice. Glavna je sastavnica glagol koji trai dopunu u tono odreenom padeu. (lagati - trai dopunu u D,obraniti,izazvati - u Ak.) prijelazni gl.- jako uprav. PRIDRUIVANJE - ("jede stalno") odnos u kojem je veza izmeu glavne i zavisne sastavnice vrlo slaba.(primjeri: vikati glasno, uiniti namjerno, gledati prestraeno, pitati bezglasno)-kako? VRSTE SINTAGMI: - odredbena (atributna) - pokazuje odnos izmeu imenice i njezina atributa (imenice i apoz.) - dopunska (objektna) - rezultat upravljanja; odnos izmeu glagola i njegova objekta - okolnosna (adverbijalna) - rezultat pridruivanja; odnos izmeu predikata i prilone oznake DISKURZ je jezina jedinica najvie razine u kojoj postoje odnosi meusobne zavisnosti. Tamo gdje prestaje ta zavisnost, diskurz je zavren. Diskurz je potpuni jezini izraz koji sadri sve to je trebalo i ro se htjelo rei. Osnovna znaajka mu je dovrenost. REENICA - rije ili skup rijei kojom se izrie potpuna obavijest. U govoru ona je iskaz. Gramatiko ustrojstvo reenice ine samostalni i nesamostalni reenini dijelovi. Samostalni (glavni) reenini dijelovi: predikat, subjekt, objekt i prilona oznaka. Nesamostalni (sporedni) reenini dijelovi: imenski dodaci - atribut i apozicija. lanjivost - osobina reenica da se moe rastaviti na manje dijelove.

Izricanje vremena: sadanjost (prezentom nesvrenih glagola), prolost (aoristom, imperfektom, perfektom i pluskvam.), budunost (futurom I. i II.) Izric. naina:indikativ(izjavan),imperativ(zapovjedni),kondicional(pogodben),optativ (eljni). Relativna uporaba vremena - apsolutno vrijeme je vrijeme u kojem se govori, a relativno ono o kojem se govori. Obavijest o vremenu i nainu radnje, stanja ili zbivanja najee izriemo glagol. oblicima. Meutim, na raspolaganju su nam i ostala sintaktika sredstva (prilozi, imenice...) PREDIKAT je temelj reeninog ustrojstva. Sam sebi otvara mjesto u reenici, kao i subjektu, objektu, prilonoj oznaci. Predikat ima posebna gramatika svojstva - predikatne kategorije kojima upravlja ostalim re. dijelovima. - Subjekt se uvrtava prema sronosti s predikatom, objekt po rekciji predikatnog glagola, a prilona oznaka po predikatu. Vrste predikata: glagolski predikat - predikat koji se izrie glagolom: - jednim glagolskim oblikom: jednostavnim ili sloenim ili - pomou dva ili vie razliitih glagola; imenski predikat - sastoji se od oblika pomonog glagola biti (spona/kopula) i neke imenske rijei. Predikatni proirak je izraz koji upotpunjuje znaenje glagola kao predikata: imenski (Bili smo sretni. Otili smo. -> Otili smo sretni) i glagolski (Prii u im. Smijat u se. -> Prii u im smijui se.) Neoglagoljena reenica - reenica u kojoj predikat nije izreen ("Dobar dan! Ovdje Goran.") SUBJEKT - dio reenice kojem predikat otvara mjesto i uglavnom znai vritelja radnje. Uvijek je u nominativu i u reenicu se uvrtava prema sronosti s predikatom. Izricanje subjekta: imenicom, zamjenicom, poimenienim pridjevom, brojem, s vie rijei. Kad subjekt izostavimo jer je poznat iz predikata -> takav subjekt se zove neizreeni(skriveni). Besubjektna reenica je ona u kojoj predikat ne otvara mjesto subjektu, ()ako uz predikat ne moemo postaviti pitanje u nominativu, tj. bez subjekta. Predikat je u njoj u 3.l.jed. (obezlieni predikat). Glagoli koji ih uvode jesu bezlini glagoli. OBJEKT je reenini dio u kosom padeu kojem mjesto u reenici otvara glagol tj. on je predmet radnje. Moe biti u svim padeima osim u N i V. Izrie se imenskim rijeima (imenica, zamjenica, poimenieni pridjev ili broj). Vrste objekta: izravni/direktni - prijelazni gl. mu otvaraju mjesto, gl. radnja obuhvaa cijeli objekt, veinom u A;*neizravni/indirektni- u ostalim padeima, neprijelazni gl. mu otvaraju mjesto, gl. radnja ne obuhvaa cijeli objekt; djelni ili partitivni - izrazava koliinu, uvijek u G bez prijedloga, moe se zamjeniti A ->mjenja znaenje; *prijedloni (On je pitao za tebe) - besprijedloni (Priamo im).; slavenski genitiv - mora biti u negaciji (Ne vidim put(a).) ATRIBUT je (najee!!) pridjev koji poblie opisuje imenicu.Odgovara na pitanja:koji?,iji?,kakav?,kolik?. Vrste atributa: pridjevni (sroni) - najee pridjev,a moe i zamjenica ili broj, s imenicom koju dopunjuje slae se u rodu broju i padeu; imenski (nesroni/nekongruentni)-najee imenica, nikad nije u istom padeu kao imenica koju dopunjuje. (+atributni skup) APOZICIJA je imenica koja se dodaje drugoj imenici i slae se s njom u padeu. Vrste apozicije: srona- uitelj Luka; nesrona- rijeka Dunav. Nesklonjiva apozicija - kada se sklanja (deklinira) apozicija, a ne sklanja se imanica koja joj otvara mjesto. (+apozicijski skup)

PRILONA (ADVERBNA) OZNAKA - reenini dio kojim se izriu okolnosti vrenja predikatne radnje. U reenicu se uvrtava po sadraju predikata. Vrste prilonih oznaka: POM (gdje=mjesto,kamo=cilj,kuda=smjer), POV (kad,otkad,dokad,koliko dugo), PONaina (kako,na koji nain), POU (zato,zbog ega-zbog bolje plae), PONamjere (radi ega,s kojom namjeromradi filma), POK (koliko (puta)), POS (ime), POD (s kim), POP (s kojom posljedicomsmijem se do suza), POGD (pod kojim uvjetom-bez alata nema zanata), PODP (unato emubili su dobri unato umoru), POI (osim/izuzev koga/ega- svi..osim nje).Razlika izmeu objekta i PO - O se uvrtava prema rekciji glagola u predikatu, ne moe se prepriati (izgubio je itav dan), a PO se uvrtava prema sadraju predikata, moe se prepriati (spavao je itav dan). PODJELA REENICA PO SASTAVU: Jednostavna reenica - ona u kojoj se osnovno reenino ustrojstvo ponavlja samo 1. Sloena reenica - ona koja nastaje spajanjem dvije ili vie jednostavnih reenica pod odreenim uvjetima. Jednostavne reenice koje se sklapaju u sloenu su ishodine r./sureenice. PODJELA REENICA PREMA NAINU SKLAPANJA: 1) sklapanje povezivanjem - Ishodine re. mogu se sklopiti u sloenu povezivanjem veznikom. Tako nastaju nezavisno sloene reenice. 2) sklapanje nizanjem- Ishodine re. mogu se sklopiti u sloenu nizanjem bez veznika. 3) sklapanje uvrtavanjem - Jedna ishodina re. (zavisna) uvrtava se u gramatiko ustrojstvo druge re. (glavne). Tako nastaju zavisno sloene reenice. ZAVISNO SLOENA REENICA - sastavljena je od glavne i zavisne re. Umjesto jednog njezinog lana, u gl. re. uvrtava se zavisna. Prema mjestu na koje se zavisna reenica uvrtava u ustrojstvo glavne, zavisne reenice se dijele na: predikatna - Ljudi su bili da ih nema normalnijih. - veznik da, odnosno zamjenice subjektna - Tko nema veliku tajnu, sigurno ovamo ne ulazi. - veznik da, odnosne zam. i prilozi objektna - Starac je odgovorio da on prodaje tajne. - veznik da, odnosne zam., prilozi atributna - Posjetit u prodavaonicu u kojoj se prodaju tajne. - odnosne zam. i prilozi,veznik da prilona: mjesna(lokalna)-Juer smo sreli prijatelje gdje ih nismo oekivali.-gdje, kamo, kuda, otkuda, odakle, dokud, dokle vremenska(temporalna) - Prijatelje smo susreli kada je pao mrak. - kada, tek, tek to,prije nego to, dok, jedva nainska(modalna) - Druge ljude procjenjujem kako najbolje znam. -kako, kao to/da uzrona(kauzalna)-Neke volim vie jer se dobro razumijemo.- jer,zato to, budui da namjerna(finalna) - Izlazim da se odmorim od obaveza. - da, kako, neka, li posljedina(konsekutivna)-Sunce je toliko jako da se ljudi skrivaju po kuama. veznik da dopusna(koncesivna) - Premda se nije dobro snala, odluila je ostati.- iako, makar, mada, premda pogodbena:stvarna (realna) - Ukoliko kasnite, javite se.- ukoliko, ako, li mogua (potencijalna) - Kada bi se svako od nas neega odrekao, svima bi bilo lake. ako, kad(a) nestvarna (irealna)-Da smo na vrijeme krenuli, moda bi stigli.- da, kada

Suodnosna(korelativna rije)-uspostavlja suodnos izmeu gl. i zav. re. i upuuje na mjesto zavisne. To su: ovaj, taj, onaj, ovakav, onakav, takav... (Glazba je takva da nema glasnije.) NEZAVISNO SLOENA REENICA - nastaju kad se sadraji jednostavnih reenica povezuju veznikom, a reenino ustrojstvo im se pritom ne mijenja. Veznik ne pripada nijednoj od reenica. Sadraji su im nezavisni,a veznici ih (sadraje) stavljaju u odreene odnose. Vrste nezavisno sloenih reenica: sastavne(kopulativne) - i, pa, te, ni, niti -Sadraji reenica sastavljaju se il nadovezuju. rastavne(disjunktivne) - ili - Sadraji reenica predstavljaju izbor: moe se ostvariti samo jedna od njih. suprotne(adverzativne) - a, ali, no, nego, ve -Sadraji dviju reenica meusobno se suprotstavljaju. iskljune/izuzetne(ekskluzivne) - samo, samo to, tek, tek to, jedino, jedino to - Iz sadraja jedne reenice izuzima se dio sadraja druge reenice. zakljune(konkluzivne) - dakle, stoga, zato, pa -Na temelju sadraja jedne reenice logiki se izvodi (zakljuuje) sadraj druge reenice. Sastavne reenice - Veznik te obino dolaze kao zadnji u nizu kada su dvije ili vie nezavisnih reenica povezane veznikom i. - Potvrdna reenica ne moe se povezati s drugom re. veznicima ni/niti. Suprotne reenice - Veznik no dolazi kao zamjena za veznik ali, ali je stilski obiljeen (rjei je). Ne treba ga uoptrebljavati kao zamjenu za veznike nego i ve. PISANJE ZAREZA: Sastavne i rastavne reenice najee se ne odvajaju zarezom. Zarez se moe pisati kada su dvije reenice povezane sastavnim ili rastavnik veznikom, ali onda se drugi dio istie. Suprotne, iskljune i zakljune reenice uvijek se odvajaju zarezom. *Iznimka: Ako je u jednoj reenici komparativ,a druga zapoinje veznikom nego, zarez se ne pie: Bolje je biti tu nego (biti) tamo. REENINI NIZ (bezveznika ili asidentska reenica) nastaje nizanjem jednostavnih reenica. Pritom se izmeu njih ukida reenina granica. U govoru se to izraava intonacijom, a u pismu nekim reeninim znakom. - toka je pretvorena u zarez kada se reenina granica vie ne eli jako sauvati - toka je pretvorena u toku s zarezom kada se ukinuta reenina granica ipak eli sauvati - toka je pretvorena u crtu kada se reenina granica eli naglasiti - toka je pretvorena u dvotoje kada se eli od sadraja jedne reenice uputiti na sadraj druge Mnogostruko sloena reenica sastoji se od triju ili vie zavisnih i nezavisnih reenica. FONEM je najmanja jezina jedinica koja nema znaenje, ali ima razlikovnu ulogu (dan-san). ALOMORF je ostvaraj fonema (novci, lie, tramvaj..) FONOLOGIJA je znanost koja pruava foneme. MORFEM je najmanja jezina jedinica koja ima znaenje (pis-a-). FONETIKA prouava glasove samoe po sebi i njihova artikulacijska i akustika svojstva.

MORFOLOGIJA prouava jezine znakove nizih razina - morfeme i rijei. SEMANTIKA prouava znaenje rijei u reenici.