Knjiga 71. Urednik: Nenad Rizvanovi Giinter Grass: KORAKOM RAKA Copvrigh* za hrvatsko izdanje: V.B.Z. d.o.o., 10 010 ZAGREB, Draevika 12 Tel.: 01/6235-419 i 6235-610 Faks: 01/6235-418 e-mail: info@vbz.hr www.vbz.hr Za nakladnika: Boko Zatezalo Lektura i korektura: Sead Muhamedagi Grafika priprema: V.B.Z. studio, Zagreb Tisak: Tiskarna LJUBLJANA d.d., Ljubljana, 2003. CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 821.112.2-31 =163.42 GRASS, Guenter Korakom raka : novela / Guenter Grass s njemakoga preveo Ratimir kunca. -Zagreb : V. B. Z., 2003. - (Biblioteka Ambrozija ; knj. 71) Prijevod cijela: Im Krebsgang ISBN 953-201-237-0 430221161 ISBN 953-201-237-0 KORAKOM RAKA Novela S njemakoga preveo: Ratimir kunca

ZAGREB Naslov izvornika: Giinter Grass IM KREBSGANG Copvright Steidl Verlag, Gottingen 2002 Ali rights reserved. Copvright 2003. za hrvatsko izdanje V.B.Z. d.o.o., Zagreb m memonam Knjiga je objavljena uz financijsku potporu Goethe-Instituta Inter Nationes (GI) i Ministarstva kulture Republike Hrvatske JAVNA BiSLlCTIKA U ZENICI fny.br. ISBN 953-201-237-0 L_ Zato tek sada? - upita netko tko nije ja. Zato to mi je mati neprestano... Zato to kao onda kad se vapaj nadvio nad vodom htjedoh vritati, a ne mo-goh... Zato to istina... jedva vie od tri retka. Zato to tek sada... Jo rijei imaju tekoa sa mnom. Netko tko ne voli izgovore upire prstom u moje zvanje. Jo kao mladac - vjet rijeima, volonter u jednim Springerovim1 novinama, domalo umjeno svladao krivinu, mrcvario se kasnije za taz-ove2 retke protiv Springera, pisao zatim saetke kao plaenik obavjetajnih ureda i dugo vrijeme kao slobodnjak - znao sam, kae, sve svjee dogaaje saeti u lanke. Danomice neto novo. Novosti dana. Pa moe biti, rekoh. No netko poput nas nije uio nita drugo. I ako sad moram poeti odmatati samoga sebe, sve to mi je ilo naopako pripi-sat e se potonuu jednog broda, jer, naime, mati tad bijae tik pred porodom, jer sam openito samo sluajno iv. I ve sam ponovno nekome na usluzi, no za sada mogu ostaviti po strani svoje majuno ja, jer ova pria zapoela je prije mene, pred vie od sto godina, i to u mecklenburkoj prijestolnici Schwerinu, koja se prua izmeu sedam jezera, koja se sa Schelfstadtom i jednim tornjevitim dvorcem legitimira na razglednicama i koja je, proavi ratove, vanjtinom ostala neoteena. Na poetku nisam vjerovao da bi jedan od povijesti odavno otpisan mali provincijski grad mogao privui bilo koga osim turista, no onda je polazno mjesto moje prie iznenada postalo aktualno na internetu. Netko bezimen - s podacima, imenima ulica i kolskim svjedodbama to su se odnosile na

osobe davao je obavijesti, htio je za sitnog trgovca prolou poput mene svakako otkriti bogato nalazite. Jo kad su se te stvari pojavile na tritu, nabavio sam sebi jedan Mac s modemom. Moje zvanje iziskuje to pozivanje informacija to vagabundiraju diljem svijeta. Nauio sam donekle baratati svojim raunalom. Ubrzo mi rijei poput browser i hyperlink vie nisu bile panska sela. Klikom mia pribavljao sam informacije za uporabu ili za odbacivanje, poeo sam iz hira ili dosade skakati iz jednog chatrooma u drugi i reagirati na najbedastiji junk-mail, zakratko sam bio i na dva porno-sitea, i nakon besciljnog pretraivanja nabasah napokon na homepages u kojima su takozvani prekjueranji, ali i novopeeni mladonacisti na stranicama mrnje istakali svoju tupoglavost. I odjednom - s imenom jednog broda kao rjeju za pretraivanje - kliknuo sam pravu adresu: www.blut-zeuge.de3. Gotskim slovima nekakva Druina Schwerin verglala je sone parole. Puka naklapanja u svezi s dogaanjima iz nedavne prolosti. Vie za smijeh negoli za povraanje. Od tada je utvreno ija krv ima svjedoiti. No ne znam jo je li se, kao to sam uio, ima odvrtjeti prvo jedan, pa onda drugi i potom ovaj ili onaj ivotopis ili pak vremenu prije moram iskosa presijecati put, otprilike na nain rakova, koji bonim kretanjem stvaraju privid hodanja natrake, a ipak brzo napreduju. Samo toliko je izvjesno: Priroda ili tonije reeno Baltiko more svemu je onome to ovdje valja izvijestiti ve vie od pola stoljea reklo svoje da i svoj amen. Najprije je na redu netko iji je nadgrobni spomenik razvaljen. Po zavretku kole - srednje obrazovanje - zapoelo je njegovo bankarsko naukovanje, koje je neupadljivo zavrio. O tome se nita nije nalo na internetu. Tamo se samo na upravo njemu posveenoj web-stranici kao muenika velialo 1895. u Schwerinu roenog Wilhelma Gustloffa. Tako su nedostajali podaci o njegovu naetom grkljanu, njegovoj kroninoj bolesti plua koja ga je omela da u Prvom svjetskom ratu bude hrabar. I dok je Hans Castrop, mlad ovjek iz hanzeatske kue, na zapovijed svog pronalazaa morao napustiti Zaarani brijeg4 da bi na 994. stranici istoimena romana kao ratni dragovoljac pao u Flandriji ili pobjegao u literarni sluaj, Schwerinska banka za ivotno osiguranje svog vrijednog namjetenika poslala je sedamnaeste godine u vicarsku, gdje se u Davosu imao izlijeiti od svoje bolesti, poslije ega je na posebnom zraku tako ozdravio da se samo s nekom drugom vrstom smrti s njim moglo izii na kraj; u Schwerin, u sjevernonjemako podneblje za sada se nije htio vratiti. Wilhelm Gustloff naao je posao u jednoj zvjezdarnici kao pomonik. Istom to je to istraivako mjesto pretvoreno u zakladu Saveza vicarskih kantona, promaknut je u tajnika zvjezdarnice, ali mu je ipak ostalo vremena da kao putujui predstavnik drutva za osiguranje pokustva dodatno zarauje, i tako je sporednim zanimanjem upoznao kantone vicarske. Istodobno je i njegova ena Hedwig bila marljiva; ispomagala je kao tajnica kod nekog idovskog odvjetnika imenom Moses Silberroth, ali se nije trebala svladavati zbog svog nacionalistikog uvjerenja. Do ovog mjesta injenice odaju sliku graanskog branog para, koji je, meutim, kako e se pokazati, samo hinio nain ivota prilagoen vicarskom smislu za privreivanje; jer na poetku prikriveno, a kasnije posve otvoreno i zato to je poslodavac to dugo podnosio tajnik zvjezdarnice uspjeno r je iskoristio svoj priroeni talent za organizaciju: stupio je u Partiju, i do poetka trideseteste medu rajhovskim Nijemcima i Austrijancima koji su ivjeli u vicarskoj pridobio je nekih esto lanova, diljem zemlje ih skupio u mjesne grupe i obvezao pod zakletvom za nekoga koga je Providnost izmisli la kao vodu. Meutim, za zemaljskog grupovodu imenovao ga je Gregor Strasser, koji je bio zaduen za organizaciju stranke. Strasser, koji je pripadao lijevom krilu, nakon to se tridesetdruge iz prosvjeda protiv bliskosti svog Vode s velikom industrijom odrekao svih dunosti, ubrojen je dvije godine kasnije u Rohmove puiste i likvidiran od vlastitih ljudi; njegov brat Otto spasio se bijegom u inozemstvo. Gustloff je potom morao sebi potraiti neki novi uzor. Kad je na temelju jednog upita postavljenog u Malom vijeu Graubun-dena neki redarstveni slubenik za strance htio od njega saznati kako on to usred vicarske shvaa svoju slubu zemaljskog grupovode NSDAP-a5, kau da je odgovorio: Na svijetu najvie volim svoju enu i svoju majku. Kad bi mi moj Voda zapovijedio da ih ubijem, posluao bih ga. Ovaj su citat na internetu osporavali. Takve i druge lai u svojim je podvalama izmislio idov Emil Ludwig, tvrdilo se u ponuenom chatroo-mu Druine Schwerin. tovie, utjecaj Gregora Strassera na muenika ostao je i dalje djelotvoran. U svom svjetonazoru Gusdoff je, tvrdilo se, pred nacionalnim stalno isticao ono socijalistiko. Doskora su medu chatterima bjesnile borbe razliitih krila. Virtualna no dugih noeva6 traila je rtve. No onda je svim zainteresiranim korisnicima interneta dozvan u pamenje jedan datum koji je imao vaiti kao dokaz Providnosti. Ono to sam ja sebi pokuao objasniti kao puki sluaj, funkcionara Gusdoffa je uzdignu-lo u nadzemaljske povezanosti: 30. sijenja 1945., tono u dan pedeset godina po roenju muenika, dvanaest godina nakon preuzimanja vlasti, brod koji je krten po njemu poeo je ponovno tono u dan - tonuti, obiljeivi time sveopu propast.

On stoji tu kao klinastim pismom uklesan u granit. Taj prokleti datum kojim je sve zapoelo, to se nadasve poveao, dosegao vrhunac, doao do kraja. I ja sam, zahvaljujui majci, datiran na dan nesree koja se nastavlja; suprotno tome ona ivi prema nekom drugom kalendaru i ne priznaje ni sluaj ni sline objasnitelje svega i svaega. Ma da!, dovikuje ona, koju nikad posvojno, ne nazivam moja, ve uvijek samo mati. Mogao se brod krstiti po bilo kome i opet bi bio otiao pod vodu. Htjela bih samo znati to je taj Rus mislio kad je izdao zapovijed da se poalju one tri stvari - ravno na nas... Tako ona jo uvijek rogobori, kao da od tada nije proteklo more vremena. Razvlae se rijei, mijese reenice. Za krumpir ona kae gomolj, za skutu grualina i osli kad kuha mladi bakalar u umaku od goruice. Materini roditelji, August i Erna Pokriefke, koji bijahu iz Koschneidereia7, nazivani su Konevcima. Ona je, meutim, odrasla u Langfuhru. Ne potjee iz Danziga, ve iz tog razvuenog predgraa to se stalno iri prema polju, iz ulice zvane Elzina ulica, koja je djetetu Ursuli, koju su zvali Tulla, vjerojatno predstavljala dostatan svijet, jer kad pria o onome, kao to to kae mati, to je bilo pred mnogo ljeta, onda se, dodue, tu esto radi o zabavi pri kupanju na oblinjoj plai Baltikoga mora ili sanjkanju u umama juno od predgraa, no najee svoje sluatelje sili na dvorite najamne kue u Elzinoj ulici 19 i odande, pokraj psa ovara na lancu, Harasa, u stolariju kojoj su radni um odreivale kruna i trana pila, glodalica, tokarski stroj i jedna velika blanjaa s priguivaem zvuka. Jo kao mlada cura smjela sam mijeati kotano ljepilo u loncu... Zato je dijete Tulla, gdje god stajala, leala, hodala, trala ili uala negdje u kutu, irila onaj legendarni vonj kotanog ljepila. Nije udo, dakle, da je mati, kad smo se odmah poslije rata smjestili u Schwerinu, izuila stolarski zanat u Schelfstadtu. Kao preseljenici, kako se to zvalo na Istoku, odmah su joj dodijelili nauniko mjesto kod jednog majstora, ija je ruevna radionica sa etiri blanjae i stalno grgoljeim ljepilom slovila kao starosjedilaka. Odande nije bilo daleko do Ulice Lehm, gdje smo ja i mati imali nad glavom krov od katranaste ljepenke. No da nakon nesree nismo na kopno doli u Kolbergu, da nas je torpedni amac Lav tovie doveo u Travemiinde ili Kiel, dakle na Zapad, mati bi kao istoni izbjeglica, kako se to tamo nazivalo, takoer zasigurno postala stolarskom naunicom. Ja kaem sluaj, dok je ona od prvog dana mjesto naeg prisilnog smjetaja smatrala predodreenim. I kad je tono taj Rus, koji je bio kapetan na podmornici, imao roendan? Pa ti inae zna sve tono u dlaku... Ne, tako kao kod Wilhelma Gustloffa - i kao ono to sam skinuo s in-terneta - ja to ne znam. Bio sam u mogunosti ieprkati samo godinu roenja i jo nekoliko injenica i pretpostavki, ono to novinari nazivaju pozadinskom gradom. Alexander Marinesko roen je 1913. u lukom gradu Odesi koja lei na Crnom Moru; mora da je to neko bio prekrasan grad, o emu svjedoe crnobijele slike filma Krstarica Potemkin. Njegova mati podrijetlom je iz Ukrajine. Otac je bio Rumunj i svoju iskaznicu potpisao je jo kao Mari-nescu prije nego to je zbog pobune osuen na smrt, ali je u posljednjoj minuti uspio pobjei. Njegov sin Alexander rastao je u lukoj etvrti. I kako su u Odesi Rusi, Ukrajinci i Rumunji, Grci i Bugari, Turci i Armenci, Cigani i idovi ivjeli jedni uz druge, govorio je nekom mjeavinom svakojakih jezika, no unutar njegove momake bande mora da su ga razumjeli. Ma koliko se kasnije trudio 1 govoriti ruski, nikad mu nije polazilo za rukom da svoj jidikim umecima proaran ukrajinski oisti od oevih rumunjskih psovki. Kad je ve bio doasnik na trgovakom brodu, ismijavali su ga zbog njegova atrovakog jezika; no tijekom godina vjerojatno je mnoge napustio smijeh, ma koliko komino su u kasnije vrijeme mogle zvuati zapovijedi zapovjednika podmornice. Vrtei godine unatrag, sedmogodinji Alexander mora da je s prekomorskog keja gledao kako preostale trupe bijelih i borbom izmueni ostatak britanskih i francuskih intervencionistikih armija, bjeei naglo, naputaju Odesu. Zakratko potom doivio je ulazak crvenih. Dogaale su se istke. Onda je graanski rat gotovo proao. I kad su nekoliko godina kasnije strani brodovi opet smjeli pristajati u luke bazene, deko je - kau -izdrljivo, a doskora i vrlo spretno ronio za kovanicama to su ih lijepo odjeveni putnici bacali u boatu vodu. Trio nije potpun. Jednoga jo nema. Njegov in pokrenuo je neto to je dokazalo privlanu snagu i nije se dalo zaustaviti. Budui da je htio ne htio nekoga iz Schwerina uinio muenikom pokreta, a mladia iz Odese junakom baltike flote s ordenom crvene zastave, za sve vrijeme ne gine mu optuenika klupa. Takve i sline optube proitao sam, postavi u meuvremenu pohlepan, u uvijek jednako potpisanom homepageu: idov je pucao... Manje je jednoznano, kao to u meuvremenu znam, naslovljen jedan polemiki spis to ga je partijski

drug i rajhovski govornik Wolfgang Die-werge dao objaviti u nakladi Franz Eher, Miinchen8 godine 1936. Po logici ludila Druina Schwerin nije znala objaviti vie od onoga to je navodio Diewerge: Na ruti oienoj od mina kod Stolpmiindea nikada ne bi bilo dolo do najvee pomorske katastrofe svih vremena da nije bilo Zidova. idov je.....idov je kriv. U chatroomu se moglo u tom malo na njemakom malo na engleskom smukanom blebetanju ipak proitati da je Diewerge uskoro nakon poetka rata bio intendant dravne radio-postaje Danzig, jedan drugi znao je neto o njegovim djelatnostima za vrijeme poraa; navodno je, povezan s drugim nacistikim glaveinama, kao na primjer s kasnijim zastupnikom FDP-a9 u saveznom parlamentu Aschenbachom, potkopao sjevernorajnsko-westfalske liberale. Takoer je, dopunio je netko trei, bivi nacionalsocijalistiki strunjak za propagandu tijekom sedamdesetih godina u korist FDP-a odravao beumni ureaj za pranje dobrovoljnih priloga10, i to u Neuwiedu na Rajni. Napokon su se u do ruba pun chatroom ipak jo ugurala pitanja o poinitelju iz Davosa, na koja su jasni odgovori stavili toku. etiri godine stariji od Marineska i etrnaest godina mladi od Gustloffa, rodio se 1909. u zapadnoslavonskom gradu Daruvaru David Frankfurter kao rabinov sin. Kod kue se govorilo hebrejski i njemaki, u koli je David uio govoriti i pisati srpski, no osjetio je i svakodnevnu mrnju spram idova. Ovdje se samo pretpostavlja: on se uzalud trudio nositi se s time, jer mu konstitucija nije doputala snanu obranu, a vjeta prilagodba prilikama bijae mu mrska. S Wilhelmom Gustloffbm imao je David Frankfurter neto zajedniko samo u jednome: dok je onaj bio prikraen svojom plunom boleu, dotle je ovaj od djetinjstva patio od kroninog zagnojenja kotane sri. No dok je Gustloff svoju boljku ubrzo izlijeio u Davosu te kasnije kao zdrav partijski drug postao valjanim, bolesnom Davidu nisu mogli pomoi nikakvi lijenici; uzalud je morao pretrpjeti pet operacija; beznadan sluaj. Moda je ba zbog bolesti zapoeo studij medicine; po savjetu obitelji u Njemakoj, gdje su ve studirali njegov otac i otac njegova oca. Stalno bo-leljiv te stoga sa slabom sposobnou koncentracije, pao je, kau, na fizici i na kasnijim ispitima. No na internetu je Diewerge, suprotno takoer citiranom knjievniku Ludwigu koga je on sveudilj nazivao Emil Ludwig Cohn", tvrdio da idov Frankfurter ne samo da je bio slabunjav, nego i na oevoj grbai tako lijen student i skitnica te kicoki odjenuta nitarija i pu-a koji pali cigaretu na cigaretu. Onda je - kao to se nedavno slavilo na internetu - tog triput prokletog datuma zapoela godina preuzimanja vlasti. Strastveni pua David doivio je u Frankfurtu na Majni ono to se ticalo njega i drugih studenata. Vidio je kako se spaljuju knjige idovskih autora. Njegovo studentsko mjesto u laboratoriju odjednom je obiljeila Davidova zvijezda. Na svojoj koi osjetio je nalet mrnje. Studenti koji su iz svega grla sebe ubrajali u arijsku rasu ruili su njega i druge. To nije izdrao. Zato je pobjegao u vicarsku i u Bernu, tobonjem sigurnom mjestu, nastavio je roditeljima pisati vedra i pozitivnim raspoloenjem proeta pisma to su zavaravala oca koji je plaao njegovo uzdravanje. Kad mu je godinu dana potom umrla mati, prekinuo je studij. Moda zato da bi potraio oslonac kod roaka odvaio se na jo jedno putovanje u Rajh - gdje je u Berlinu nedjelotvorno gledao kako mu je strica koji je kao i njegov otac bio rabin neki mlad ovjek, viui glasno Zidove, hep, hep!12, vukao za crvenkastu bradu. Slino stoji i u romanesknom spisu Emila Ludwiga Smrt u Davosu, to ga je taj uspjean autor 1936. dao objaviti u Queridu u Amsterdamu, nakladi za emigrante. Druina u Schwerinu na svojoj webstranici to opet nije znala bolje, ali zato drukije, uzevi ponovno za rije partijskog druga Diewergea, budui da on u svom izvjetaju kao svjedok citira rabina dra Sa-lomona Frankfurtera koga je sasluavalo berlinsko redarstvo: Nije istina da me je za bradu (koja je uostalom crna, a ne crvena) vukao neodrastao mladi, viui pritom: 'idove, hep, hep!' Nije mi bilo mogue iznai je li to pod prisilom nareeno redarstveno sasluanje dvije godine nakon te navodne poruge ilo svojim tijekom. David 1 Frankfurter vratio se, meutim, u Bern i mora da je zbog vie razloga bio oajan. Prvo, ponovno je zapoelo njegovo do tada neuspjelo studiranje, drugo, ionako je, patei tjelesno od trajnih bolova, patio zbog smrti majke. Osim toga, njegov kratak posjet Berlinu izazvao je u njega tjeskobu kad je u domaim i stranim novinama proitao izvjetaje o koncentracijskim logorima u Oranienburgu i Dachauu i drugdje. Tako mora da mu se koncem tridesetpete pojavila i ponavljala pomisao na samoubojstvo. Kasnije kad je sudski proces bio u tijeku, u strunom miljenju to ga je naruila obrana stajalo je: Frankfurter je iz unutarnjih duevnih razloga osobne naravi doao u psiholoki neodrivu situaciju koje se morao osloboditi. Njegova depresija rodila je ideju o samoubojstvu. Meutim, svakome imanentan nagon za samoodranjem skrenuo je metak od sebe na drugu rtvu. Na internetu nije na to bilo domiljatih komentara. No sve vie me obuzimala sumnja da se pod fingiranom adresom www.blutzeuge.de nije sjatio vei broj obrijanih glava kao Druina Schwerin,

nego da se tu krije neki lukavac kao samotnjak. Netko tko je kao i ja nakoso njukao za vonja-vim obiljejem13 i slinim izluevinama povijesti. Vjeiti student? To sam bio i ja kad mi je germanistika postala ubitano dosadnom, a publicistika na institutu Ono Suhr odve teorijskom. U poetku, kad sam napustio Schwerin i potom iz Istonog Berlina brzom gradskom eljeznicom preao u Zapadni. Berlin, jo sam se, kao to sam na rastanku obeao majci, prilino trudio i bubao kao treber. Bilo mi je -malo prije izgradnje Zida14 - esnaest i pol godina kad sam primirisao slobodu. Stanovao sam u Schmargendorfu blizu Rosenecka kod materine kolske drugarice Jenny, s kojom je navodno doivjela mnogo ludih stvari. Imao sam svoju sobu s krovnim prozorom. Bijae to zapravo jedno lijepo doba. Mansardni stan tetke Jenny u Karlbadskoj ulici izgledao je kao izba za lutke. Na stolicama, konzolama, pod staklenim zvonima stajale su porculanske figurice. Najee plesaice u tutu-suknjici, stojei na vrcima papuica. Neke u riskantnom poloaju, sve s malenom glavicom na dugakom vratu. Kao mlada cura tetka Jenny bila je balerina i prilino uvena, dok joj pri jednom od mnogih zranih napada koji su rajhovsku prijestolnicu sve vie sravnjivali nisu osakaena oba stopala, tako da mi je sad epesajui, a sad opet s jo uvijek gracioznim pokretima ruku, uz popodnevni aj servirala svakojake grickalice. I slino lomnim figuricama u smijenoj mansardi njena mala pokretljiva glava na sad suhom vratu stalno je pokazivala osmjeh, koji kao da je bio zaleen. Takoer je esto drhturila i pila puno vrue limunade. Rado sam stanovao kod nje. Ona me razmazila. A kad je govorila o svojoj kolskoj drugarici Moja draga Tulla nedavno mi je tajnim putem poslala pisamce... - asomice sam dolazio u napast da mater, to prokleto ilavo ubre, malo zavolim; no onda me opet ivcirala. Njezini iz Karlbad-ske ulice u Schwerinu prokrijumareni kasiberi sadravali su gusto nabacane, podvuene i do bezuvjetnosti pojaane opomene, koje su me, upotrijebivi materine rijei, imale gnjaviti: On mora uiti, uiti! Zato, samo zato sam deka poslala na Zapad, da neto napravi od sebe... U njihovoj doslovnosti koja mi se gnijezdila u uhu to je znailo: Ja ivim jo samo zato da moj sin jednoga dana bude mogao svjedoiti. I kao glasnogovornik svoje prijateljice tetka Jenny me opominjala blagim glasom, koji je, meutim, uvijek pogaao glavnu stvar. Nije mi preostalo nita drugo nego bubati marno. Tada sam s jednom hordom ostalih prebjega iz istone republike mojih godina pohaao gimnaziju. U predmetima pravna drava i demokracija morao sam puno toga nadoknaditi. Uz engleski je doao francuski, ali zato vie nije bilo ruskog. Poeo sam shvaati kako, zahvaljujui kontroli nezaposlenosti, funkcionira kapitalizam. Nisam bio odlian ak, ali ono to je mati od mene traila, napravio sam: poloio sam maturu. I inae, u svemu to se usput zbivalo s djevojkama, stajao sam prilino dobro i nisam ak oskudijevao u novcu, jer mi je mati, kad sam s njezinim blagoslovom prebjegao klasnome neprijatelju, dala jo jednu adresu na Zapadu: To je tvoj tata, tako bar mislim. On mi je brati. Taj me je napumpao, prije nego je morao u soldaiju. On to tako misli. Pii mu jednom kako ti ide, kad bude preko... Ne valja usporeivati. No to se tie novca, uskoro mi je krenulo kao Davidu Frankfurteru u Bernu, kome je daleki otac mjeseno polagao poprilinu svotu na raun u vicarskoj. Materin brati - pokoj mu vjeni - zvao se Harry Liebenau, bio je sin stolarskog majstora u negdanjoj Ulici Lehm, od kraja pedesetih ivio u Baden-Badenu i kao urednik za kulturu na Junonje-makom radiju pripremao je noni program: lirika prije ponoi, kad bi sluale jo samo schwarzwaldske jele. Kako nisam htio trajno biti na kosti materine kolske drugarice, odmah sam u jednom zgodnom pismu iza zavrne fraze: Tvoj tebi nepoznati sin lijepo i itljivo obznanio broj svog rauna. Oigledno predobro oenjen, nije, dodue, odgovorio, ali je tono svaki mjesec teka srca plaao daleko vie od najnie alimentacije, okruglo dvjesta markica, to je tada bio dobar novac. O tome tetka Jenny nije nita znala, no vjerojatno je poznavala materina bratia Harrvja, makar samo povrno, kako mi je naletom crvenila na licu kao u lutke vie priznala negoli rekla. Poetkom ezdesetsedme, uskoro nakon to sam odmaglio iz Karlbadske ulice, preselio u Kreuzberg i potom odbacio studij te poeo raditi u Sprin-gerovom Morgenpostu kao volonter, prestala je novana blagodat. Svom ocu-platii nakon toga nikada vie nisam pisao, najvie jednom boinu 1 estitku, vie ne. Pa i zato bih. Zaobilaznim putem mati mi je na jednom kasiberu natuknula: Njemu ne mora previe zahvaljivati. Zna on ve zato mora pljunuti lovu... Otvoreno mi tada nije mogla pisati, jer je u meuvremenu u jednom velikom pogonu u narodnom vlasnitvu vodila stolarsku brigadu koja je planski proizvodila namjetaj za spavae sobe. Kao drugarica nije smjela odravati veze na Zapadu, zacijelo ne sa svojim sinom koji je pobjegao iz istone republike, koji je u kapitalistikom borbenom tisku najprije pisao kratke a onda podue lanke protiv komunizma sa zidom i bodljikavom icom, to joj je zadavalo dosta potekoa.

Pretpostavljao sam da materin brati nije elio vie plaati zato to sam ja, umjesto da studiram, pisao za Springerove hukake listove. U neku ruku imao je i pravo na svoj usrano liberalan nain. Onda sam uskoro nakon atentata na Rudija Dutschkea15 otiao od Springera. Od tada sam bio podosta lijevo nastrojen. Kako se tad puno toga dogaalo, pisao sam za vei broj poluprogresivnih listova i prilino dobro ivio, ak i bez triput vee alimentacije. Taj gospodin Liebenau ionako nije bio moj otac. Njega je mati samo gurnula u prvi plan. Od nje znam da je urednik nonog programa krajem sedamdesetih, jo prije nego to sam se oenio, umro od kljenuti srca. Bio je materine dobi, neto iznad pedeset. Od nje sam u zamjenu dobio imena drugih mukaraca koji bi, kako ree, doli u obzir kao oevi. Jednoga za koga se pretpostavlja da je mrtav mora da su zvali Joachim ili Jo-chen, a jednog ve postarijega, koji je navodno otrovao dvorinog psa Ha-rasa, Walter. Ne, ja nisam imao pravoga oca, ve samo izmjenjive fantome. Tri junaka koji bi mi sada imali biti vani stajala su bolje u tom pogledu. Mati svakako ni sama nije znala tko ju je obremenio kad su je s roditeljima prijepodne 30. sijenja etrdesetpete na keju Oxhoft u Gotenhafenu kao sedam tisua i nekoju ukrcali na brod. Onaj po kome je brod krten mogao je kao oca navesti jednog trgovca, Hermanna Gustloffa. A onoga kome je uspjelo potopiti prenakrcani brod, budui da je kao deko pripadao lopovskoj bandi koja se navodno zvala Blatnve, prilino esto je u Odesi batinao otac Marinesko, to mora da je bila osjetna oinska potpora. A David Frankfurter, koji se putujui iz Berna u Davos pobrinuo za to da se brod mogao nazva ti po jednom mueniku, imao je za oca ak pravoga rabina. Ali i ja koji nemam oca najzad sam postao ocem. to li je mogao puiti? Juno, poslovino okruglu cigaretu? Ili plosnati Ori-jent? Moda, slijedei modu, one sa zlatnim usnikom? Ne postoji slika na kojoj je on kao pua, osim jedne novinske fotografije koja ga koncem ezdesetih godina, za vrijeme napokon kratko odobrena boravka u vicarskoj, predstavlja s tim tinjajuim tapiem kao starijeg gospodina koji e ubrzo za putu iz Berna za Davos, Wilhelm Gustloff nalazio se na organizacijskom putovanju. Tijekom tog putovanja posjetio je vie mjesnih grupa NSDAP-a u inozemstvu i osnovao nova povjerenstva Hitlerove mladei i Saveza njemakih djevojaka, skraeno BDM. Kako je njegovo putovanje bilo u tijeku koncem sijenja, bit e da je u Bernu i Ziirichu, Glarusu i Zugu pred raj-hovskim Nijemcima i Austrijancima svaki put odrao ushiujui govor u povodu tree obljetnice preuzimanja vlasti. Budui da mu je ve prethodne godine njegov poslodavac, zvjezdarnica, na izriit zahtjev socijaldemokratskog zastupnika bio dao otkaz, slobodno je mogao raspolagati svojim vremenom. Bilo je, dodue, stalnih unutarvicarskih prosvjeda zbog njegovih agitatorskih aktivnosti - u lijevim novinama nazivali su ga diktator iz Da-vosa i Nacionalno vijee Bringolf trailo je njegov izgon - ali u kantonu Graubunden kao i u cjelokupnom savezu nalazio je dovoljno politiara i inovnika koji su ga potpomagali - ne samo novano. Uprava ljeilita Davos redovito mu je kao sluajno dostavljala popise imena pridolih ljeilinih gostiju, od kojih je on rajhovske Nijemce nakon toga, dokle god je trajalo lijeenje, ne samo pozivao na partijske priredbe, nego i zahtijevao da dolaze; neopravdano nepojavljivanje biljeilo se poimence i dojavljivalo nadreenim mjestima u Rajhu. U vrijeme dok je student koji je puio putovao eljeznicom, a koji je u Bernu bio zatraio jednosmjernu, a ne povratnu kartu, dok se kasniji muenik potvrivao u slubi svoje stranke, brodski doasnik Alexander Mari-nesko ve je iz trgovake mornarice bio preao u crnomorsku flotu s ordenom crvene zastave, u ijoj je nastavnoj diviziji polazio navigacijski teaj i usavrio se za upravljaa podmornice. Istodobno je bio lan omladinske organizacije Komsomol i potvrdio se - to je u slubi nadoknaivao uinkom - kao pijanac u slobodno vrijeme; na brodu nikada nije imao bocu u ruci. Doskora je Marinesko kao navigacijski asnik dodijeljen jednoj podmornici, Sch 306 Pische; ova ubrzo potom u more porinuta brodska jedinica je nakon poetka rata, kad je Marinesko na jednoj drugoj podmornici ve bio asnik, naletjela na minu i potonula sa cjelokupnom posadom. Iz Berna preko Ziiricha, zatim pokraj razliitih jezera. Partijski drug Diewerge u svome spisu koji naknadno ocrtava put studenta medicine nije se zadrao na opisu krajobraza. A i pua cigarete na cigaretu u trinaestom semestru vjerojatno je uoio samo malo od gorskih lanaca to su mu dolazili ususret i naposljetku suzili obzorje, u najboljem sluaju neku kuu, stablo i brijeg pokriven snijegom te svjetlosne promjene pri prolazu kroz tunele. 16 Ziircher i Basler Nationalzeitung, izvjetavale su o svemu to se dogaalo istodobno ili najavljivalo kao budui dogaaj. Poetkom godine koja je imala ui u povijest kao godina berlinske olimpijade, faistika Italija jo nije bila pobijedila daleko carstvo negusa Abesiniju, a u panjolskoj nazirala se ratna opasnost. U Rajhu je napredovala gradnja dravnog autoputa, a u Langfuhru majci je bilo tek osam i pol godina. Dvije godine prije toga prilikom kupanja u Baltikom moru bio se utopio njezin brat Konrad, gluhonijemi kutravac. On je bio njezin brat-ljubimac. Zato je etrdesetest godina kasnije moj sin morao na krtenju dobiti ime Konrad; no openito ga zovu Konny, a u pismima njegove djevojke Rosi oslovljava se kao Conny.

U Diwergea stoji da se zemaljski grupovoa, umoran od uspjenog puta kroz kantone, vratio 3. veljae. Frankfurter je znao da e on stii u Davos 3. veljae. Osim dnevnih novina redovito je itao i partijski list Der Reichsdeutsche to ga je izdavao GustlofF, u kome su stajali pribiljeeni termini. David je znao skoro sve o svom ciljnom objektu. On ga je potpuno inhalirao u sebe. No je li znao da je godinu prije brani par GustlofF od uteevine dao sebi u Schvverinu sagraditi kuu od prepeke, briljivo namjetenu za planirani povratak u Rajh? I da su oboje svesrdno eljeli imati sina? Kad je student medicine stigao u Davos, pao je novi snijeg. Na snijeg je sjalo sunce i ljeilite je izgledalo kao na razglednicama. Putovao je bez prtljage, no ipak sa vrstom namjerom. Iz dnevnika Basler Nationalzeitung izrezao je fotografiju Gustloffa u uniformi: mukarac visoka rasta koji se trudio odluno gledati i koji je zbog ispale kose imao visoko elo. Frankfurter je odsjeo u Lavu. Morao je ekati do utorka, 4. veljae. Taj dan u tjednu u idova se zove ki tow i slovi kao sretan dan; informacija koju sam naao na internetu. Na sad mi ve prisnom homepageu tog datuma se spominjao muenik. Puei u sjaju sunca na snijegu kojega je gornji sloj bio smrznut. Svaki korak je kripio. U ponedjeljak je bilo razgledavanje grada. Ponovno na promenadi ljeilita tamo-amo. Kao gledatelj medu gledateljima neupadljiv na jednoj hokejakoj utakmici. Neusiljeni razgovori s gostima ljeilita. Dah se bijelio pred ustima. Ne izazivati pozornost. Nijednu rije previe. Bez urbe. Sve je bilo pripremljeno. S jednim bez potekoa kupljenim revolverom vjebao je u blizini Berna na streljani Ostermundigen, to je bilo dozvoljeno. Ma koliko pobolijevao, njegova ruka pokazala se mirnom. U utorak mu je, sada na licu mjesta, pomogao otpornom bojom ispisan putokaz Wilhelm GustlofF NSDAP: od promenade ljeilita cesta se 17 razdvajala Kod perivoja i vodila do kue broj tri. Plavkasto obukano zdanje s niskim krovom na ijem je oluku visjela ledena svijea. Mali broj ulinih lanterni suprotstavljao se veernjoj tami. Nije snijeilo. Toliko to se tie pogleda izvana. Daljnje pojedinosti ostale su beznaajne. O tijeku ina izjavu su kasnije dali samo poinitelj i udovica. Uvid u unutranjost dotinog dijela stana dobio sam na slici koja je na spomenutom homepageu imala ilustrirati uvueni tekst. Fotografija je oito napravljena poslije ina, jer tri svjea buketa cvijea na stolovima i na komodi i jedna rascvala lonanica prostoru daju izgled spomen-sobe. Nakon zvuka zvonca otvorila je Hedwig Gustloff. Jedan mlad mukarac, za kojega je kasnije izjavila da je imao blage oi, zamolio je za razgovor sa zemaljskim grupovodom koji je stajao u hodniku i telefonski razgovarao sa stranakim drugom drom Habermannom iz povjerenstva Thun. U prolazu Frankfurter je navodno nauo rije idovske svinje, to je gospoda Gustloff kasnije osporavala: Taj izbor rijei bio je stran njezinom suprugu, mada je rjeenje idovskog pitanja smatrao neodgodivim. Odvela je posjetitelja u radnu sobu svoga mua i zamolila ga da sjedne. Nije posumnjala ni u to. esto su dolazili nenajavljeni molitelji, medu njima u nevolju zapali istomiljenici. Student medicine koji je sjedio u kaputu sa eirom na koljenima s fotelje je vidio pisai stol, zatim sat u blago zaobljenom drvenom kuitu, iznad sata poasni bode SA-a16. Iznad i bono od poasnog bodea bilo je u nepravilnom rasporedu vie slika Vode i rajhovskog kancelara, crnobijeli i areni sobni ukras. Nije bilo mogue uoiti nijednu sliku pred dvije godine ubijenoga mentora Gregora Strassera. Sa strane model neke jedrilice, vjerojatno Gorch Fock.17 I dalje ekajui, posjetitelj koji se suzdrao od puenja, na komodi to je stajala uz pisai stol, vidio je radio-prijemnik i uza nj Voino poprsje od bronce, ili pak od gipsa koji je bojom trebao doarati broncu. Fotografirano rezano cvijee na pisaem stolu vjerojatno je ve prije izvrenog ina ispunjavalo vazu koju je gospoda Gustloff s ljubavlju aranirala u znak pozdrava muu nakon naporna puta, usto i kao zakanjeli roendanski pozdrav. Na pisaem stolu sitne stvari i puno nemarno sloenih papira: moda izvjetaji mjesnih grupa iz kantona, zacijelo prepiska sa slubenim mjestima u Rajhu, vjerojatno nekoliko prijeteih pisama koja su nedavno pristigla potom; no Gustloff je bio odbio zatitu redarstva. Stupio je u sobu bez ene. Kran i zdrav, jer godinama ve nije imao tuberkulozu, poao je u civilnoj odjei prema posjetitelju koji se nije podigao iz fotelje, nego je odmah im je izvadio revolver iz depa zimskoga kaputa pucao sjedei. Naciljani hici su na grudima, vratu i glavi zemaljskog grupovode napravili etiri rupe. Bez krika se sruio ispred uokvirenih slika 1 svoga Vode. Odmah potom u sobi se nala njegova ena, vidjevi najprije u pravcu pucnja jo usmjereni revolver, potom svoga oborenog mua koji je, dok se priginjala nada nj, stao krvariti iz svih rana. David Frankfurter, putnik bez povratne karte, stavivi eir na glavu, neometen od zaplaenih sustanara kue, napustio je mjesto svoga promilje-nog ina, lutao neko vrijeme uokolo po snijegu, pritom vie

puta pao; znajui telefonski broj za poziv u hitnim sluajevima, u jednoj telefonskoj govornici optuio je sebe kao poinitelja, pronaao najzad najbliu deurnu redarstvenu postaju i predao se kantonalnom redarstvu. U zapisnik deurnog slubenika dao je najprije sljedeu reenicu i kasnije je ponovio pred sudom, ne mijenjajui je: Pucao sam, jer sam idov. Potpuno sam svjestan svoga ina i nipoto se ne kajem. Potom je tiskano mnnotvo papira. Ono to se kod Wolfganga Diewer-gea naziva kukavikim ubojstvom, u romansijera Emila Ludvviga preraslo je u borbu Davida protiv Golijata. Pri ovoj suprotnoj ocjeni ostalo se sve do digitalno umreene sadanjosti. Sve to se dogodilo poslije, ukljuujui i sudski postupak, ostavilo je doskora za sobom i poinitelja i rtvu i dobilo na vanosti. Junaku biblijskog formata koji je s jednostavno obrazloenim inom htio pozvati svoj mueni narod na otpor stajao je nasuprot muenik nacionalsocijalistikog pokreta. Obojica su imali ui u knjigu povijesti u natprirodnoj veliini. Poinitelj je, meutim, doskora dospio u zaborav; ni mati, dok je jo bila dijete i kad su je zvali Tulla, nikad nita nije ula o nekakvu ubojstvu i ubojici, ve samo bajkovite stvari o brodu koji je blistao bjelinom i krcat radosnim ljudima iao na duge i kratke plovidbe za udrugu koja se zvala Kraft durch Freude.18 Jo kad sam bio alimentirani vjeiti student, sluao sam profesora HoUerera naTU-u.19 Piskutavim ptijim glasom oduevljavao je prepunu predavaonicu. Radilo se o Kleistu, Grabbeu, Biichneru, samim genijima u bijegu. Izmeu klasike i moderne zvalo se jedno od njegovih predavanja. Sviao sam se sebi medu mladim literatima i jo mladim knjiarkama u konobi Waitzkeller, gdje se italo nedovrene tekstove i o njima raspravljalo. U Carmerovoj ulici sam ak pohaao i teaj po amerikom modelu kreativnog pisanja. Dvana-estak uzdanica, talenti bijahu tamo. U mene zacijelo nije dospjelo do te razine, uvjeravao me jedan od docenata, koji je nas poetnike s temama poput telefonskog duobrinitva htio potaknuti na epsku zamisao. U mene je moda dosezalo do kolportanog romana. No sad me ipak izvukao iz poto-nua: podrijetlo moje sfuane egzistencije jedinstven je dogaaj, egzemplaran i stoga vrijedan prianja. Neki talenti od onda ve su mrtvi. Dvojica-trojica izila su na glas. Suprotno tome, moj nekadanji docent ini se da je bezuspjeno pisao, jer me inae ne bi bio angairao kao ghostvvritera. No ja neu dalje korakom raka. Zapinje - rekoh mu - ne isplati se. Bile su to samo dvije lude, jedan kao i drugi. Ba mi se on rtvovao, kako bi svom narodu pruio primjer za junaki otpor. Zidovima nakon tog ubojstva nije bilo ni za mrvu bolje. Ba naprotiv! Teror je bio zakon. I kad je dvije godine kasnije idov Herschel Grunspan u Parizu ustrijelio diplomata Ernsta von Ratha, odgovor bijae rajhovska Kristalna no20. A to je nacistima, pitam se, donio jedan muenik vie? Lijepo, jedan brod krten je po njemu. I ponovno sam na tragu. Ne zato to mi je Stari za vratom, ve vie zbog toga to je mati uporno ostajala pri svojemu. Jo u Schwerinu, gdje sam, kad god se neto sveano predavalo javnosti, s maramom oko vrata i u plavoj koulji morao lakrdijati uokolo, stalno me gnjavila: Kako je mrzlo bilo more i kako su djeica sva bila glavicama prema dolje. To mora zapisati. To si nam duan kao sretno preivjeli. Jedanput u ti priati potanko, i onda e zapisati... Ali ja nisam htio. Ta nitko nije htio o tome ni uti, tu na Zapadu ne, a na Istoku uope ne. Gustloffi njegova prokleta pria desetljeima bijahu tabu, u neku ruku za cijelu Njemaku. Mati mi usprkos tome nije prestajala dosaivati putem kurirske pote. Kad sam odbacio studij i naginjui prilino udesno poeo pisati za Springera, mogao sam proitati: On je revanist. On se zalae za nas protjerane. On e to zasigurno tiskati u nastavcima, tjednima... I kasnije, kad su mi taz i drugi lijevi gnjavatori ili na ivce, tetka Jenny bi mi, uvijek kad bih s njom bio za stolom uz paroge s mladim krumpirom u Habela na Rosenecku, uz desert isporuivala materine opomene: Moja draga prijateljica Tulla jo uvijek polae u tebe velike nade. Poruuje ti neka ti to ostane sinovskom dunou da napokon izvijesti cijeli svijet... No ja sam i dalje utio. Nisam dao da me prisiljavaju. Sve te godine kad sam kao slobodnjak objavljivao podulje lanke za asopise o prirodi, kao na primjer o biodinamikom uzgoju povra i zatiti okolia u njemakim umama, pa i ispovijesti na temu Nikad vie Auschwitz, uspijevalo mi je iskljuiti okolnosti moga roenja, dok koncem sijenja devedeseteste nisam najprije kliknuo desnoradikalni stormfront homepage21, uskoro potom naiao na nekoliko stvari koje se odnose na Gustloffa i potom na web-strani-ci www.blutzeuge.de dobro upoznao Druinu Schwerin. Napravio sam prve biljeke. Iudavao se. Bio zabezeknut. Htio sam znati kako je mogue da ta provincijska veliina - i to od ona etiri hica u Davosu - odnedavna mami surfere. Usto vjeto sainjeni homepage. Montirane fotografije schwerinskih lokaliteta. Izmeu toga zgodne upitne reenice: elite li neto vie saznati o naem mueniku? Da vam napravimo dio po dio njegove story? Kakvo mi! Kakva druina! Kladio bih se da tu netko pliva solo po inter-netu. Ovom govnosmede izniklom sjemenu kao nagnojena gredica sluila je jedna te ista glavica. inilo se zgodnim i nije ak ni

bilo glupo ono to je taj zvekan stavio na mreu o Kraft durch Freude. Fotografije nasmijanih putnika brodom na godinjem odmoru. Radosti kupanja na plaama otoka Riigena. O tome je mati, naravno, znala malo. Kraft durch Freude u nje je uvijek glasilo Kaadeef. U langfuhrskim kinematografima kao desetgodinja-kinja u urnalu popraenom zvucima foksa vidjela je ovo i ono, ali i na Kaadeef brod prilikom njegove prve plovidbe. Osim toga, otac i mati Pokriefke, on kao radnik i partijski drug, ona kao lanica organizacije NS-Frauenschaft22, bili su u ljeto tridesetdevete na Gustloffu. Jedna mala grupa iz Danziga tada jo slobodna drava - smjela je putovati uz posebno odobrenje za Nijemce u inozemstvu, takorei u posljednjoj minuti. Cilj sredinom kolovoza bili su fjordovi Norveke, prekasno za ponono sunce kao dodatak. Kad sam bio dijete, mati me je, kad je to vjeno trajno potonue opet jednom bilo nedjeljna tema, svom predanou na langfuhrskom uvjeravala kako joj je njen otac oduevljeno priao o grupi Norveana u narodnim nonjama i njhovim narodnim plesovima izvedenim na palubnom sunali-tu KdF-broda. A moja mama nije mogla prestati sanjati o bazenu koji je cijeli bio oploen arenim slikama, u kojemu su poslije gusto zbijene morale uati sve mornarike pomonice, dok taj Rus nije sa svojim drugim torpedom tono tu od tih mladih puca napravio pire... No Gustloffse nije poeo ni graditi, a kamoli da bi bio porinut u more. Osim toga, moram se vratiti unatrag, jer su nadleni suci u kantonu Grau-biinden, tuitelj i branitelji odmah nakon smrtonosnih hitaca stali pripremati proces protiv Davida Frankfurtera. Postupak se trebao rijeiti u Churu. Kako je poinitelj priznao svoj in, moglo se raunati da suenje nee dugo trajati. U Schwerinu su, meutim, poeli organizirati sveanosti koje su nareene sa samoga vrha, a imale su se odrati odmah nakon prijevoza posmrtnih ostataka i urezati u sjeanje narodne zajednice. Sto li se sve tim naciljanim hicima nije diglo na noge: marirajue SA-kolone, poasni dvoredi, nositelji vijenaca i zastava, uniformirana eljad s bakljama. Uz muklo bubnjanje i alobnim korakom prodefilirali su vojnici Wehrmachta23, stajao je tu od alosti ukoen ili iz puke znatielje zbijeni puk. Neko je vie nepoznati partijski drug u Mecklenburgu bio samo jedan od mnogih zemaljskih grupovoda inozemne organizacije NSDAP-a; no mrtvi Wilhelm Gustloff napuhan je sad u lik koji je neke od govornika na podiju po svoj prilici bacao u oaj, jer im je u traganju za usporedivom veliinom padao na um samo onaj nadmuenik24 to je dao ime pjesmi koja se u slubenim zgodama - a bilo ih je mnogo - svirala i pjevala poslije himne: Dignimo zastavu... U Davosu su sveanosti protekle u malom opsegu. Crkva evangelike opine ljeilita, zapravo kapelica, odredila je mjeru. Ispred oltara, pokriven zastavom s kukastim kriem, stajao je lijes. Na njemu mrtvaev poasni bode, runa vrpca i SA- kapa, sve to poredano u mrtvu prirodu. Oko dvjesta partijskih drugova bilo je dolo iz svih kantona. Usto su i vicarski graani pred kapelicom izrazili svoje politiko uvjerenje. Unaokolo brda. Tu zapravo jednostavnu alobnu sveanost u svjetski poznatom plunom ljeilitu u isjecima je prenosio Njemaki radio, a preuzele su je sve postaje na podruju Rajha. Govornici su pritom zahtijevali da se zadrava dah. No ni u jednom komentaru i ni u jednom od mnogih govora koji su kasnije odrani na drugim mjestima nije imenom spominjan David Frankfurter. Njega se stalno i jedino nazivalo idovskim ubojicom iz potaje. Pokuaji T suprotne strane da boleljivog studenta medicine svim sredstvima uine junakom, stavljajui ga zbog njegova podrijeda na pijedestal jugoslavenskog Wilhelma Telia25, od vicarskih su patriota na knjievnom njemakom lju-tito odbaeni, ali su pojaali pitanje o onima to stoje iza mladia koji je pucao; doskora su kao oni to vuku konce oznaene idovske organizacije. Naredbodavac kukavikog ubojstva jest organizirano svjetsko idovstvo. U meuvremenu je u Davosu stajao spreman poseban vlak za prijevoz lijesa. Pri njegovu odlasku zvonila su crkvena zvona. Na putu je bio od nedjelje ujutro do ponedjeljka naveer, zaustavio se prvi put na rajhovskom podruju u Singenu, radi sveanog kratkog zadravanja svratio u gradove Stut-tgart, Wiirzburg, Erfurt, Halle, Magdeburg i Wittenberg, gdje su nadleni gaulajteri26 kao i poasni stranaki izaslanici na peronima lesu u lijesu izruivali posljednji pozdrav. Ovu rije iz poetnice za smisao i ton uzvienosti otkrio sam na inter-netu. Na web-stranici u tekstu unesenih izvjetaja naprosto ne samo da se pozdravljalo na svojedobno uobiajen i od talijanskih faista preuzet nain s desno uzdigutom rukom, ve su se tovie nali na peronima i na svim alobnim skupovima radi izruenja posljednjeg pozdrava; stoga se pod www.blutzeuge.de mrtvoga nisu prisjeali samo citatima iz govora Vode i opisima alobne sveanosti u schwerinskoj dvorani za sveanosti, nego su mu i iz najnovije dimenzije nazvane cvberspace izruili njemaki pozdrav. Tek nakon toga je Druina Schwerin smatrala vrijednim spomenuti Beetho-venovu Eroicu koju je intonirao mjesni orkestar. Ipak je sred tog diljem svijeta oglaenog umobolnitva zamijeen i jedan kritiki sporedan ton. Neki chatter ispravio je informaciju o poasnom pozdravu odreda Wehrmachta vojniku s bojinica Wilhelmu

Gustloffu o kome izvjetava citirani Volkischer Beobachter, navodei da onaj kome su ukazane takve poasti zbog plune bolesti nije mogao sudjelovati u Prvom svjetskom ratu i dokazati se hrabrim na bojitu ni nositi eljezni kri prvoga ili drugoga reda. Po svoj prilici bio je to neki natpedant koji je kao pojedinani borac ometao virtualne sveanosti. Osim toga, ne poputajui je rekao da mecklen-burki gaulajter Hildebrant u svom govoru nije ukazao na nacionalbolje-vistiki utjecaj Gregora Strassera na muenika. Na koncu konca se od negdanjeg poljodjelca koji je od djetinjstva mrzio plemenitake veleposjednike te se zato nakon Voina preuzimanja vlasti nadao rigoroznoj parcelaciji vitekih dobara moglo i oekivati spaavanje asti ubijenoga Strassera, mada tek u naznakama. Tako se otprilike italo to zanovijetanje. Sve sama nadmudrivanja koja su u chatroomu dovodila do svae. Ne marei za ishod toga, vraajui se web-stranici, pokrenula se alob-na povorka oivljena slikama. Uz promjenjljivo vrijeme krenula je iz sveane dvorane kroz Gutenbergovu ulicu, Wismarsku ulicu preko Totendamma i kroz Ulicu Wall do krematorija. etiri kilometra izmeu poasnih dvoreda sa svake strane vozio se lijes poloen na topovnu lafetu, dok uz snano bubnjanje nije istovaren radi kremiranja i uz blagoslov duhovnika sputen u ognjeno okno. S obje strane iezavajueg lijesa na zapovijed su sputene zastave. Kolone u maru zapjevale su pjesmu o mrtvom drugu i uz uzdignutu desnicu izruile konaan posljednji pozdrav. Usto je odred Wehrmachta jo jednom ispalio salve u ast borca s bojinica, koji, kao to je ve objelodanjeno, nikada nije doivio rovovski rat i koji je ostao poteen topovske paljbe ili elinih oluja27, kako se to zove u Jiingera. Ah da je bar bio nazoan pod Verdunom i pravodobno krepao u nekom krateru od granata! Budui da sam odrastao u gradu izmeu sedam jezera, znam gdje je kasnije na junoj obali Schwerinskog jezera urna uzidana u temelj. Na njemu je stajao etiri metra visok granit s uklesanim klinastim slovima. S nadgrobnim spomenicima drugih starih boraca28 on je sainjavao poasni gaj oko tu izgraenog panteona. Ne sjeam se, ali mati tono zna kada je tijekom prvih poratnih godina, i to ne samo na zapovjed sovjetske okupacijske vlasti, poskidano sve to bi graane moglo podsjetiti na muenika. Sa mnom umreeni protuigra imao je, meutim, potrebu ponovno na istom mjestu podii nadgrobni spomenik; ionako je Schvverin stalno nazivao Wilhelm-Gustloff-gradom. Sve je prolo, prohujalo! Tko zna kako se tada zvao voditelj Njemake fronte rada29? Danas se uz Hidera kao neko svemone veliine spominju Goebbels, Goring, Hefi. Kad bi se u nekom televizijskom kvizu pitalo za Himmlera ili Eichmanna, moglo bi se raunati s djelominim odgovorom, ali i sa zbunjenim nepoznavanjem povijesti; i ve bi za spretnog voditelja kviza to bio povod da gubitak od toliko i toliko tisua maraka nagradi sitnim osmjehom. Pa ipak, tko osim mog webmastera to vjeba po internetu poznaje Ro-berta Leya? A on je bio onaj koji je odmah nakon preuzimanja vlasti raspustio sve sindikate, ispraznio njihove blagajne, zaposjeo njihove kue sa svojim komandosima za ienje i prisilno organizirao njihove lanove - milijune njih u Njemaku frontu rada. Njemu, toj okrugloj faci s uvojkom na elu, palo je na um svim dravnim inovnicima, potom svim uiteljima i uenicima i napokon svim radnicima po svim pogonima kao dnevni pozdrav narediti dizanje ruke i usklik Heil Hider. A palo mu je na um i da organizira odmor radnika i namjetenika, da im pod geslom Radou do snage omogui jeftina putovanja u bavarske Alpe i na Krunu goru, odmor na obali Baltikoga mora i pliacima nizozemsko-njemake obale Sjevernoga mora te napokon kratke i dulje plovidbe morem. ovjek s djelotvornom snagom, jer to se dogaalo neprekidno i nezaustavljivo, dok se istodobno drugdje deavalo drugo i mic po mic punili se koncentracijski logori. Poetkom tridesetetvrte unajmio je Ley za svoju isplaniranu KdF-flotu motorni putniki brod Morite Olivia i 4000-tonski parobrod Dresden. Oba broda zajedno mogla su primiti oko tri tisue putnika. No ve za vrijeme osme KdF-ove turistike plovidbe tijekom koje je ponovno trebalo pokazati ljepotu norvekih fjordova, jedna podvodna granitna hrid u Karmsundu rasporila je brodsku stijenku Dresdena u duini od trideset metara, tako da je on stao tonuti. Spasili su se, dodue, svi putnici, osim dviju ena koje su preminule jer im je zakazalo srce, no skupa s brodom razorni udarac istodobno je mogla dobiti i KdF-ideja. Ali ne i za Leya. Tjedan dana kasnije unajmio je jo etiri putnika broda i sad je raspolagao flotom koja se mogla izgraivati, koja je ve tijekom sljedee godine mogla primiti na palubu sto tridesetpet tisua ljudi na odmoru, u pravilu za petodnevno putovanje u Norveku, ali doskora i za atlanska putovanja na omiljeli putniki cilj Madeiru. Samo etiri rajhovske marke stajala je ta radost i snaga i deset maraka posebna putna karta za eljeznicu do hamburke luke. Kao novinar pitao sam se pri pregledu dostupne mi grade: Kako je na temelju punomoi30 stvorenoj dravi i jedinoj preostaloj stranci u tako kratkom vremenu uspjelo radnike i namjetenike organizirane u Frontu rada navesti ne samo na to da ute, nego i da sudjeluju, a doskora i masovno kliu u nareenim prigodama?

Djelomian odgovor pruaju aktivnosti nacionalsocijalistike zajednice Kraft durch Freude, o kojoj su mnogi preostali jo dugo skrovito sanjarili, mati ak i posve otvoreno: To je bilo sve drukije nego prije. Moj tata koji je kod nas u stolariji bio samo pomoni radnik i zapravo u nita vie nije vjerovao, bio bi se mogao prisegnuti na Kaadeef, jer je s mojom majkom prvi put u cijelom svom ivotu mogao nekamo otputovati... Tu moram priznati da bi mati uvijek mnogo toga izlanula preglasno i u krivo vrijeme. Ona se neumoljivo odrie ili vrsto dri neega. U oujku pedesettree >- meni je tada bilo osam godina i leao sam u krevetu s upaljenim krajnicima, rubeolom ili ospicama - na dan kad su obznanili Staljinovu smrt zapalilila je u nas u kuhinji votanice i uistinu je plakala. Nikad je vie nisam vidio da tako plae. Kad je dosta godina kasnije Ulbricht nestao s vidika, navodno je njegovog nasljednika prezirno odbila kao onoga tko je samo krovopokriva. Ona, deklarirana antifaistkinja, usprkos tome kukala je zbog oko pedesete godine razvaljena nadgrobnog spomenika Wilhelma Gusdoffa i psovala to lupeko oskvrnue grobova. Kasnije, kad smo mi na Zapadu imali terorizam, itao sam u njezinoj poti iz boce da je Baadermeinhof31, mislei da je to jedna osoba, pao u borbi protiv faizma. Nedokuivo je bilo to za koga je, protiv koga je ona. No njezina prijateljica Jenny, kad bi ula za materine mudre izreke, samo se smjekala: Tulla je uvijek bila takva. Ona kae ono to drugi ne ele rado uti. Pritom ponekad malo pretjera... Kau, na primjer, da je u kolektivu svog pogona pred sakupljenim drugovima sebe nazvala Staljinovom do kraja vjernom sljedbenicom, a sljedeom reenicom veliala je besklasno KdFdrutvo kao uzor svakom pravom komunistu. Kad je u sijenju trideseteste hamburkom brodogradilitu Blohm & Voss dat nalog da za Njemaku frontu rada i njegovu podorganizaciju Kraft durch Freude izgradi motorni putniki brod kojega su trokovi procijenjeni na 25 milijuna rajhovskih maraka, nitko se nije pitao odakle taj silni novac? S 25484 brutoregistarskih tona, 208 metara duine i 6 do 7 metara gaza bile su kao prvo navedene samo brojke. Maksimalna brzina imala je dosezati 15,5 vorova. Brod je uz 417 lanova posade imao primiti i 1463 putnika. To to se tie uobiajene gradnje broda bile su normalne brojke, no suprotno drugim putnikim brodovima, ovoj je novogradnji postavljena zadaa da sa samo jednim jedinim putnikim razredom dokine sve klasne razlike, to je po naputku Roberta Leya imalo postati uzorom narodne zajednice svih Nijemaca za kojom se teilo. Bilo je predvieno da se novi brod pri porinuu krsti imenom Vode, no kad je kancelar Rajha prilikom alobne sveanosti sjedio pokraj udovice partijskog druga ubijenog u vicarskoj, donio je odluku da planirani KdF-brod dobije ime po najnovijem mueniku pokreta, nakon ega je ubrzo nakon kremiranja muenika u cjelokupnom Rajhu bilo trgova, ulica i kola s njegovim imenom. ak i jedna tvornica oruja i ostalog vojnog orua, Sim-son-Werke u Suhlu, preimenovana je nakon prisilna ariziranja, pa je kao Wilhelm Gustloff-Werke mogla posluiti naoruavanju i od etrdesetdru-ge u koncentracijskom logoru Buchenwald voditi podrunicu. Neu sada nabrajati to se sve zvalo po njemu - moda ipak most Gust-loffu Niirnbergu i dom njemake kolonije u brazilskoj Curitibi Gustlojf-Hatts - tovie, pitam se i s tim pitanjem sam nahranio internet: to bi se bilo dogodilo da se brod koji se 4. kolovoza 1936. poeo graditi u Hamburgu ipak krstio imenom Vode? Odgovor je doao promptno: Adolf Hitler nikada ne bi bio mogao potonuti, jer je, naime, Providnost... i tako dalje i tako dalje, nakon ega mi se pojavila misao: Prema tome ja ne bih onda morao hodati svijetom kao preivjeli jedne nesree koju je sav svijet zaboravio. Jer da sam na kopno doao sasvim normalno u Flensburgu i da me tek tamo porodila mati, ja ne bih bio nikakav egzemplaran sluaj i danas ne bi bilo povoda za trijebljenje rijei. Moj Pavlek je neto sasvim posebnoga! Jo kao dijete morao sam sluati tu materinu standardnu reenicu. Neugodno je bilo kad je pred susjedima i ak pred sakupljenim partijskim kolektivom najrazvuenijim langfuhrskim dijalektom iznosila: Otkad se rodio, znala sam da e od fakina postati pravi i glasoviti ovjek... Pa zar da se ne smijem! Ja znam svoje granice. Osrednji sam novinar koji je na kratke pruge prilino uspjean. Neko sam, dodue, moda bio velik u pravljenju planova - jedna nikad nenapisana knjiga trebala se zvati Izmeu Springera i Dutschkea - ali u pravilu sve je ostajalo na planu. Kad je Gabi onda sasvim potajno bila prestala uzimati pilulu te nedvojbeno stajala trudna preda mnom i odvukla me u matini ured, istom to je to derite bilo tu i budua pedagoginja opet na studiju, bilo mi je jasno kao sunce: Od sada nita vie nee ii. Od sada pa nadalje moe se potvrivati samo kao voditelj kuanstva prilikom mijenjanja pelena i usisavanja praine. Gotovo je sa eljom da bude velik! Onome tko dopusti da mu s tridesetpet godina i poetnim ispadanjem kose uvale jo i dijete, tome nema spasa. to tu znai ljubav! Nje svakako ima od sedamdesete pa dalje, kad ionako vie nita ne ide. Gabriela koju svi zovu Gabi nije, dodue, bila zgodna, ali privlana. Imala je neto zavodljivo i mislila je u poetku da e moje lijeno kaskanje moi uiniti korakom kojim se bre grabi prostor - Daj odvai

se jednom na neto to je drutveno relevantno, neto o dodatnom naoruavanju i mirovnom pokretu i onda je zaista poteklo iz mene: Moj izvjetaj o Mut-langenu, raketama Pershing 2 i sjedeoj blokadi32 pobudili su pozornost ak i u polulijevim krugovima. No onda sam ponovno potonuo. I jednom mora da me se odrekla. Ali ne samo Gabi, i mati je u meni vidjela tipinog propalicu. Odmah po roenju naega sina i nakon to nam je telegramom izdiktirala svoju elju glede imena Bezuvjetno se mora zvati Konrad, napisala je svojoj prijateljici Jenny jedno prilino otvoreno pismo: Takav magarac! Pa zar je zato otiao na Zapad? Da me tako razoara. Zar bi to trebalo biti sve to on moe napraviti? Imala je u tome i pravo. Moja skoro deset godina mlada ena ostala je usmjerena prema cilju, poloila je svaki ispit, postala je gimnazijskom profesoricom i zaposlila se; ja sam pak ostao to sam i bio. Ni sedam godina nije trajala ta naporna zabava i onda je vezi izmeu mene i Gabi bio kraj. Meni je ostavila stan u starinskoj zgradi s penim grijanjem u Kreuzbergu i berlinsku umalu malograansku atmosferu koja se niim ne da pokrenuti, a ona je s malim Konradom pola u Zapadnu Njemaku, gdje je u MoUnu imala rodbinu te je uskoro primljena u kolsku slubu. Zgodan gradi na jezeru, koji je zahvaljujui smjetaju u mirnom pograninom podruju izgledao idilino. Po krajoliku uope ne tako lo kraj preuzetno se naziva Vojvodstvo Lauenburg. Staromodno se tamo odvija ivot. Molln se u turistikim vodiima spominje kao Eulenspiegelov grad33. I kako je Gabi ondje provela djetinjstvo, uskoro se osjeala kao kod kue. Ja sam, meutim, tonuo sve vie i vie. Nisam se ak rijeio ni Berlina. Kap agencijsko piskaralo odravao sam se na povrini. Usput sam u Evan-gelikom nedjeljnom listu objavljivao reportae to je to zeleno na Zelenom tjednu?34 i Turci u Kreuzbergu. A inae? Nekoliko zaguljenih pria sa enama i kaznene uplatnice za krivo parkiranje. E da, godinu nakon Ga-bina odlaska: rastava. Svog sina Konrada viao sam samo prilikom posjeta, dakle rijetko i neredovito. Jedan, kako se meni inilo, brzo izrasli deko s naoalama, koji se po miljenju njegove majke kolski dobro razvijao i slovio kao vrlo darovit i nadasve senzibilan. Kad je onda u Berlinu pao Zid i kod Mustina odmah iza Ratzeburga, susjednog gradia Mollna, stajala otvorena granica, Konny je navodno odmah stao gnjaviti moju bivu da s njim otputuje u Schwerin - to je znailo jedan dobar sat vonje - kako bi ondje posjetio svoju baku Tullu. Tako ju je on zvao. Pretpostavljam po njezinoj elji. Nije ostalo na jednom posjetu, naalost, kako ja danas kaem. Njih dvoje smjesta su se razumjeli. Jo kad mu je bilo deset godina, Konny je kojeta govorio kao starmali. Siguran sam da mu je mati posve napunila glavu svojim priama koje se nisu odigravale samo na dvoritu stolarije u langfuhrskoj Elzinoj ulici. Ispriala mu je sve, ak i svoje pustolovine kondukterke u posljednjoj godini rata. Djeak mora da je poput spuve upijao te njene brbljarije. Naravno da ga je kljukala i priom o vjeno tonuem brodu. Odonda je Konny ili Konradek, kako je govorila mati, bio njezina velika nada. U to vrijeme esto je dolazila u Berlin. U meuvremenu u mirovini, rado je putovala u svom Trabanteku. Ali mati je na putu bila samo da bi posjetila svoju prijateljicu Jenny; ja sam ostao sporedna stvar. I to mi je bilo ponovno vienje! Bilo u sobiku za lutke tetke Jenny, ili u mojoj rupi u staroj zgradi u Kreuzbergu, ona bi samo govorila o Konradeku i o svojoj starakoj srei. Kako je dobro - govorila je - da se sad moe vie brinuti za nj, otkako je rasformiran veliki stolarski kombinat u narodnom vlasnitvu, uostalom i uz njezinu pomo. Ta ona rado pomae da se on razvija. Ve je opet pitaju za savjet. A to se tie njezina unuka - sva je puna planova. Za toliku prekomjernu energiju tetka Jenny imala je samo jo svoj zaleeni osmjeh. A ja sam morao sluati: Od moga Konradeka sigurno bude neto velikog. A ne neki propalica kao ti... Tako je! - rekao sam - od mene nije postalo nita iznimnnog, a vie i nee. Ipak kako vidi, mati, ja se razvijam - ako se to moe nazvati razvojem - u strastvenog puaa. Poput tog Zidova Frankfurtera - dodajem danas, koji je kao i ja palio cigaretu na cigaretu i o kome danas moram pisati, jer su hici pogodili cilj, jer je gradnja broda koji se poeo graditi u Hamburgu uznapredovala, jer je na Crnom moru navigacijski asnik Marinesko u blizini obale na jednoj uporabivoj podmornici obavljao slubu, jer je 9. prosinca trideseteste pred sudom vicarskog kantona Graubiinden zapoeo sudski postupak protiv ubojice jugoslavenskog podrijetla koji je usmrtio rajhovskog Nijemca Wil-helma Gustloffa. U Churu su tri uvara u civilu stajala pred stolom suca i klupom optuenika koji je stijenjeno sjedio izmeu dva redarstvenika. Po nalogu kantonal-nog redarstva stalno su pogledom pratili opinstvo te domae i strane novinare: strahovalo se od atentata, ma s koje god strane. Zbog navale iz Rajha bilo je potrebno raspravu s kantonalnog suda prebaciti u dvoranu za sjednice Maloga vijea Graubiindena. Obranu je bio preuzeo jedan postariji gospodin s bijelom kozjom bradicom, odvjetnik Eu-gen Curti. Udovicu ubijenoga kao sporednog tuitelja zastupao je poznati profesor Friedrich Grimm, koji je domalo po zavretku rata pobudio pozornost svojim standardnim djelom Politiko pravosue - bolest naega doba, pa se nisam zaudio kad sam na internetu naao

novo izdanje te knjige koju je raspaavao njemako-kanadski desni ekstremist Ernst Ziindel; u meuvremenu je taj borbeni spis navodno razgrabljen. No posve sam siguran da je moj schwerinski webmaster sebi pravodobno naruio jedan primjerak, jer su njegove stranice na internetu vrvjele od Grimmovih citata i polemikih odgovora na - priznajem opiran pledoaje branitelja Curtija. Bilo je kao da e se proces voditi jo jedanput, ovaj put u virtualno prepunom svjetskom teatru. Kasnije su moja istraivanja pokazala da je moj pojedinani borac sebe napravio mudrijaem uz pomo lista Volkischer Beobachter. Tako je vie usputna vijest da su gospodi Hedwig Gustloff, kad je na drugi dan rasprave u crnini stupila u sudnicu, nazoni rajhovski Nijemci, nekoliko vicarskih simpatizera te iz Rajha pristigli novinari stojeke izruenim hitlerovskim pozdravom odali poast iskljuvana iz Borbenog lista nacionalsocijali-stikog pokreta Velike Njemake.35Volkischer Beobachter nije se pokazao prezentim samo za vrijeme rasprave to je trajala etiri dana koja valja nazvati povijesnima, ve i na internetu; putem mree raireni citati iz pisma strogoga oca svom izgubljenom sinu takoer su uzeti iz tog borbenog lista, jer je rabinovo pismo - Nita vie ne oekujem od tebe. Ti ne pie. Sad vie i ne treba pisati... - optuba pred sudom citirala kao svjedoanstvo o bezdunosti optuenoga; njemu, stravstvenom puau, navodno je u stankama rasprave bilo doputeno popuiti cigaretu-dvije. Dok je podmorniki asnik Marinesko bio na moru ili je u crnomorskoj luci Sevastopolj imao izlaz, pa se moe naslutiti da je zato tri dana vjerojatno bio mrtav-pijan, brod koji se u Hamburgu poeo graditi poprimao je svoj oblik eki za zakivanje danju i nou davao je ton a optueni David Frankfurter sjedio je ili stajao izmeu obaju kantonalnih redarstvenika. Revnosno je priznao krivnju. Tako je procesu oduzeo napetost. Sluao je sjedei, rekao stojei: Odluio sam, kupio, vjebao, vozio se, ekao, naao, uao, sjeo, pucao pet puta. Svoja priznanja izgovarao je bez okolianja i samo katkad zapinjui. Presudu je primio mirno, no na internetu je reeno: Bijedno plaui. Kako u kantonu Graubiinden nije bila doputena smrtna kazna, profesor Grimm je, alei to je to tako, zahtijevao dosuivanje najvie kazne: doivotno. Sve do objave presude - osamnaest godina strogog zatvora, potom izgon iz zemlje - sve to italo se online ekstremno pristrano u korist muenika, no onda se moj webmaster otcijepio od Druine Schwerin. Ili je iznenada dobio drutvo? Je li se opet nametnulo ono zanovijetalo i mudrija koji je ve jednom bio zaposjeo chatroom? U svakom sluaju otpoela je ratnika igra s ulogama. U disputu koji bi zatim uvijek iznova ivnuo sudionici su se oslovljavali imenima, pa je tako neki Wilhelm davao glas ubijenom zemaljskom gru-povodi, a neki David izlazio je na pozornicu kao ometeni samoubojica. Bilo je kao da se ta razmjena udaraca odigrava na drugom svijetu. No uza sve to stvari su se odvijale zemnom temeljitou. Pri dogovorenom sastanku ubojice i ubijenoga stalno se prevakavalo djelo i motiv djela. I dok je jedan propagandistiki opirno izjavljivao odnosno obznanjivao da je u Rajhu u asu sudskog procesa bilo 800000 nezaposlenih manje nego to se navodilo prethodne godine i pritom se oduevljavao: To sve treba zahvaliti samo Vodi, drugi je optuivaki nabrajao koliko je idovskih lijenika i pacijenata protjerano iz bolnica i ljeilita te da je nacistiki reim ve 1. travnja tridesettree pozvao na bojkot Zidova, nakon ega su izlozi idovskih trgovina i radionica obiljeavani hukakim parolama Crkni, Cifute!. Tako je to ilo povuci-potegni. I kad bi Wilhelm, da bi potkrijepio svoju tezu o nunom odravanju istoe arijske rase i njemake krvi, stavio na mreu Voine citate iz knjige Mein Kampf, David je odgovarao s izvodima iz izvjetaja Vojnici u movari to gaje neki bivi zatoenik koncentracijskog logora objavio kod jednog vicarskog izdavaa. Spor je tekao preozbiljno, zagrieno. Ipak je iznenada popustio ton. U chatroomu se avrljalo. Kad bi Wilhelm pitao: Daj reci zato si pet puta pucao u mene, David bi odgovorio: Sorry, prvi hitac je bio promaaj. Postojale su samo etiri rupe. Na to bi Wilhelm: Tono. No tko ti je isporuio revolver? David: Kupio sam Bellermanna. I to samo za deset vicarskih frankia. - Prilino jeftino za oruje za koje bi zacijelo trebalo izbrojiti pedeset franaka. Razumijem. Hoe time rei da mi je netko poklonio tu stvar. Zar ne? - ak sam siguran da si pucao po neijem nalogu. - Pa jasno! Po naredbi svjetskog idovstva. Tako je tekao dijalog na internetu i tijekom sljedeih dana. Istom to bi se meusobno dokrajili, zabavljali su se kao kad se prijatelji ale. Prije naputanja chatrooma govorili bi: Bok, ti klonirana nacistika svinjo! i Budi uspjean, Izae!36 No im bi netko pokuao da se kao surfer s Baleara ili iz Osla ugura u njihov razgovor u dvoje, naprasito bi ga izgurali van: Gubi se ili Doi kasnije! Obojica vjerojatno bijahu stolni tenisai, jer su se pokazali oduevljeni njemakim stolnoteniskim asom Jorgom Rofikopfom koji je - rekao je David - potukao ak i jednog kineskog majstora. Obojica su tvrdila da su za fair play. I obojica su se dokazala kao znalci koji su svaki put naizmjence hvalili svoja nova saznanja: Ludo! Odakle ti taj citat Gregora Strassera? ili Nisam znao, Davide, da je Voda

Hildebrandta zbog skretanja ulijevo liio poloaja, a onda ga po elji vrlih Mecklenburana ponovno postavio za gau-lajtera. Moglo ih se drati za prijatelje, ma koliko se trudili da se za uzajamnu mrnju odue jedan drugome. Na Wilhelmovo u chatroomu postavljeno pitanje: Bi li ti, kad bi me Voda ponovno dozvao u ivot37, opet pucao u mene?, David je od uba odgovorio. Ne, sljedei put ti mene smije ukokati. Naslutio sam neto. I ve sam odbacio pretpostavku da je u fantomskoj igri s ulogama samo jedan spretan webmaster. Nasjeo sam dvama aljivina-ma koji su mislili krvavo ozbiljno. Kasnije, kad su se svi koji su bili umijeani u stvar pravili da nemaju pojma i da su uasnuti, rekao sam materi: Od poetka mi se to inilo udnovatim. Kako to, pitao sam se, da su mladi danas posve ludi za tim Gust-loffom i svim onim to je inae jo s njime u svezi. Jer da to nisu bili nekakvi starkelje koji online trate vrijeme, recimo vjeno jueranji poput tebe, to mi je bilo od poetka jasno... Mati na to nije nita rekla. Kao uvijek kad se neto jako ticalo nje lice bi joj poprimilo izraz odsutnosti, to jest prevrnula bi do kraja one jabuice. Za nju je ionako bilo nedvojbeno da se tako neto moglo dogoditi zato to se desetljeima o Gustloffu nije smjelo govoriti. Kod nas na Istoku ionako ne. A kod tebe tamo na Zapadu, ako se i govorilo o onome to je nekada bilo, onda uvijek samo o grdim stvarima, o Auschvvitzu i slino. Boe moj! Kako su se uzrujali u mom partijskom kolektivu, kad sam jedanput neto pozitivnoga rekla o Kaadeef-brodovima, naime da je Gustloffbio besklasan brod... I odmah se ponovno laala da raspreda o mami i tati na putu za Norveku: Moja mama nikako se nije dala unutra, jer su, naime, u blagovaoni svi putnici na godinjem odmoru sjedeli izmijeano, prosti radnici poput mog tate, ali i inovnici pa ak i partijski bude. Mora da je bilo skoro kao kod nas u Dedeeru38, samo jo ljepe... To s besklasnim brodom uistinu je bio lager. Pretpostavljam da su zato radnici brodogradilita ludo klicali kad je 5. svibnja tridesetsedme novogradnja s osam katova porinuta u more. Nedostajao je jo dimnjak i zapovjedniki most. Cijeli Hamburg bio je na nogama, na tisue njih. Ali prigodom krtenja broda u blizini je stajalo samo deset tisua narodnih drugova koje je Ley pozvao osobno. Hitlerov poseban vlak stigao je u deset sati na kolodvor Dammtor. Potom se, pozdravljajui as ispruenom as kutno savinutom rukom, u otvorenom Mercedesu i uz ovacije, razumije se, proetao ulicama Hamburga. S pristaninog mosta prebaen je u brodogradilte barkasom. Svi brodovi u luci, pa i strani, bili su postavili zastave. A cjelokupna KdF-flota koja se sastojala od unajmljenih brodova, od Sierra Cordobe do Sit Louisa, bila je usidre na sa zastavama ponad jarbola. Neu sada nabrajati to je sve mariralo u kolonama, tko je radi pozdrava lupkao petama. Ispod tribine za krtenje tiskali su se radnici brodogradilita i pozdravljali kad se uspinjao stepenicama. Prilikom posljednjih slobodnih izbora prije etiri godine mahom su jo glasovali za socijaliste ili komuniste. Sada je postojala jo samo jedna i jedina stranka; a utjelovljen postojao je Voda. Tek je na tribini za krtenje sreo udovicu. Poznavao je Hedwig Gustloff iz najranijeg borbenog vremena. Prije neuspjelog krvavog mara na Feldherrn-halle u Miinchenu dvadesettree bila je njegova sekretarica. Kasnije, kad je on sjedio u zatoenitvu landsberke tvrave, ona je u vicarskoj traila posao i nala mua. Tko je jo inae smio na tribinu? Upravitelj pogona brodogradilita, dravni savjetnik Blohm i proelnik partijske organizacije u poduzeu Pauly. Njemu sa strane stajao je, naravno, Ley. Ali i druge stranake veliine. Nazoni su smjeli biti i hamburki gaulajter Kaufmann i schwerinsko-mecklenburki Hildebrandt. Ratnu mornaricu zastupao je admiral Raeder. A iz Da-vosa dugoga putovanja nije se plaio mjesni grupovoda NSDAP-a, Bohme. Drali su se govori. On se ovaj put suzdrao. Poslije Kaufmanna govorio je upravitelj pogona brodogradilita Blohm & Voss; Vas, Vodo moj, obavjetavam u ime brodogradilita: brod za odmor ljudi, izgradbeni broj 511, spreman je za porinue! Sve drugo se brie. Moda bih ipak trebao uzeti nekoliko bisera iz govora Roberta Leya prigodom krtenja. Svjee i slobodno oslovljavanje39 glasilo je: Njemaki ljudi. A onda je, zapoinjui priu daleko unatrag, slavio svoju narodobriniku ideju Kraft durch Freude, da bi naposljetku imenovao njene utemeljitelje: Voda mi je onomad dao naredbu: Pobrinite se da njemaki radnik dobije svoj dopust, kako bi sauvao ivce, jer napravio ja to god htio, to ne bi imalo svrhe, kad njemaki narod ne bi imao valjane ivce. Radi se o tome da njemake mase, njemaki radnici budu dovoljno snani, kako bi mogli shvatiti moje misli. Kad je udovica kasnije obavila krtenje rijeima: Krstim te imenom Wilhelm Gustloff, klicanje mase jakih ivaca nadjaalo je zveket boce ampanjca na pramcu broda. Obje pjesme su pjevane, dok se novi brod oslobaao navoza... Meutim, meni, preivjelom s Gustbffa, pri svakom porinuu na kome kao novinar moram biti nazoan ili ga doivljavam na televiziji potonue broda koji je krten i porinut u more po najljepem svibanjskom vremenu potiskuje svaku drugu sliku. Negdje u to vrijeme kad je David Frankfurter ve sjedio u churskom zatvoru Sennhofi u Hamburgu se

na komadie razbila boca sa ampanjcem, Alexander Marinesko nalazio se ili u Lenjingradu ili Kronstadtu na teaju zapovijedanja. Svakako je s Crnoga mora po naredbi prebaen na istoni rub Baltika. Budui da istke to ih je naredio Staljin nisu potedjele admi-ralitet baltike flote, ve u ljeto postao je zapovjednik jedne podmornice. M96 pripadala je starijoj podmornikoj klasi i bila je podesna za plovidbe i borbene akcije u priobalnim vodama. itam dostupne mi informa* ije da je M96 s dvjestapedeset tona istisnine i etrdesetpet metara duine tek manja podmornica s osamnaest lanova posade. Marinesko je dugo ostao zapovjednik te podmornice koja je s brodskom jedinicom opremljenom samo s dva torpeda operirala sve do unutranjosti Finskoga zaljeva. Pretpostavljam da je u blizini obale opetovano uvjebavao povrinski napad i potom brzo zaronjavanje. Dok se unutranjost izgraivala od najdonje palube do palubnog sunalita, dimnjaka, zapovjednikog mosta i radio-stanice, a du baltike obale se odravale vjebe zaronjavanja, u Churu je proteklo jedanaest mjeseci utamnienja; tek tada se brod mogao otisnuti od keja za opremanje i isploviti na probnu plovidbu niz Elbu u Sjeverno more. ekat u, dakle, dok se nakon sadanjeg minua sekunde ne bude ponovno moglo odvrtjeti vrijeme pripovijedanja. Ili da u meuvremenu riskiram prepirku s nekim ije zanovijetanje ne bi valjalo preuti? On iziskuje jasna sjeanja. On hoe znati kako sam kao dijete negdje od svoje tree godine ivota gledao, mirisao, opipavao mater. On kae: Prvi dojmovi odreujui su za daljnji ivot. Ja kaem: Tu nema niega za sjeanje. Kad su mi bile tri godine, ona je tek bila zavrila svoje stolarsko naukovanje. E lijepo, pred oima mi je dugako zakovrana blanjevina i u obliku tornja sloena drvca kako se rue, koja mi je donosila iz radionice. Igrao sam se iverjem i drvcima. A inae? Mati je vonjala po kotanom ljepilu. Gdje god je stajala, sjedila, leala - o Boe, njezin krevet - zadravao se taj vonj. Kako jo nije bilo jaslica, mene je najprije ostavljala kod jedne susjede, a potom u djejem vrtiu. Tako je to, meutim, bilo kod svih zaposlenih majki diljem Radnike i seljake drave40, ne samo u Schwerinu. Sjeam se debele i mrave enskadije to nam je zapovijedala, pa i kae od krupice u kojoj je stajala lica. Ipak mrve sjeanja poput ovih teko e zasititi Staroga. On ne poputa: U moje vrijeme otprilike desetogodinja Tulla Pokriefke imala je lice toka-zarez-crta; kako li je, meutim, izgledala kao mlada ena i stolarska pomonica, negdje oko pedesete godine kad su joj bile dvadesettri godine? Je li nanosila minku? Jesu li je viali s rupcem na glavi ili kao majicu ispod eira sa sputenim obodom? Je li joj kosa padala ravno, ili je nosila trajnu? Je li vikendom moda hodala uokolo s viklerima? Ne znam da li ga moje obavijesti mogu smiriti; moja slika matere dok je jo bila mlada jako je otra i mutna istodobno. Znam je samo bjelokosu. Od poetka je imala bijelu kosu. Ne srebrnastobijelu. Jednostavno samo bijelu. Tko bi mater pitao o tome, uo bi: To se dogodilo pri porodu moga sina. I to na torpdenom amcu koji nas je spaavao...A tko je bio spreman uti vie, doznao bi da je od tada i to ve u Kolbergu kad su preivjeli, mati s dojenetom, naputali torpedni amac Lav bila bijela bjelcata. Ree da je tada nosila poludugaku kosu. No neko dok jo nije kao na zapovijed s najvieg mjesta bila pobijelila, njena kosa po naravi priblino plava, poneto crvenkasta, navodno joj je padala na ramena. Na ostala pitanja - on ne poputa - uvjeravao sam svoga naredbodavca da postoji samo malo materinih fotografija iz pedesetih godina. Na jednoj se vidi s kratko oianom bijelom kosom duine ibice. Pucketala joj je kad sam je gladio, to mi je ponekad dozvoljavala. I tako jo dan-danas kao stara ena hoda svijetom. Tek joj je bilo sedamnaest godina, kad je odjednom pobijelila. Ah, pa to!? Mati nikada nije bojala ili davala bojati kosu. Nijedan od njezinih drugova nikada je nije doivio plavocrnu ili zlatnocrvenu. A inae? to ima drugo od sjeanja? Na primjer mukarci? Je li ih togod bilo? Misli se na one koji su ostajali preko noi. Jer Tulla Pokriefke je jo kao neodrasla bila luda za mukarcima. Bilo u kupalitu Brosen ili u slubi kao kondukterka u tramvaju izmeu Danziga, Langfuhra i Olive, uvijek su oko nje bili deki, ali i pravi mukarci, na primjer vojnici s bojinice na dopustu. Je li prestala njena sitna ludost za mukarcima kasnije, kad je ve bila bjelokosa ena? Sto to Stari sebi zamilja? Vjeruje li moda da je mati samo zato to joj je kosa pobijelila od oka ivjela poput opatice? Mukaraca je bilo vie nego dovoljno. Ali oni nisu ostajali dugo. Jedan je bio zidarski predradnik i posve pristojan. On je donosio ono to se jedva jedvice dobivalo samo na bonove: na primjer jetrenu patetu. Bilo mi je ve deset godina, kad je u nas u stranjem dvoritu Ulice Lehm 7 sjedio u kuhinji i pucketao svojim naramenicama. Zvao se Jochen i htio je svakako da mu jaim na koljenima. Mati ga je zvala Jochen broj dva, jer je kao poluodrasla poznavla nekog gimnazijalca koji se zvao Joachim, a zvali su ga Jochen. Ali on nita nije htio od mene. ak me nije ni rukom taknuo... Jednom mati mora da je izbacila Jochena broj dva, ne znam zato. I kad mi je bilo oko trinaest godina, dolazio je po zavretku slube a ponekad i nedjeljom jedan iz Narodne policije. Bio je potporunik i

Saksonac, mislim iz Pirne. On je donosio zapadnu pastu za zube Colgate i jo druge zaplijenjene stvari. Uostalom, zvao se takoer Jochen, i zato je mati znala rei: Sutra e doi broj tri. Budi malice prijazan prema njemu kad doe... Jochen broj tri izbaen je, jer ju je kako je rekla - poto-poto htio oeniti. Ona nije bila za udaju. Ti si mi ba dovoljan, rekla je, kad mi je s petnaest bila puna kapa svega. Ne kole. Tamo sam, osim u ruskome, bio dobar. Ali FDJ-skog41 cirkusiranja, akcija berbe, akcijskih tjedana, vjeitog guslanja o izgradnji, pa i matere bilo mi je dosta. Vie nisam mogao sluati kad mi je, najee nedjeljom, uz valjuke i pirekrumpir servirala i svoje prie o Gustbffu: Sve je poelo kliziti. Ne tako neto ne moe se zaboraviti. To nikada ne prestaje. Ne sanjam samo to kako je, kad je bio kraj, nad vodom nastao jedinstven vapaj. I sva djeica medu santama leda... Ponekad bi mati, kad je poslije nedjeljnog objeda sjedila za kuhinjskim stolom uz svoj lonac kave, rekla samo Bio je to zapravo lijep brod, i nakon toga ni rije vie. Ali njezin odsutan pogled govorio je dovoljno. To je vjerojatno tono. Wilhelm Gustloff, kad je konano dovren i sav u bijeloj boji krenuo na prvu plovidbu, mora da je od pramca do krme bio plovidbeni doivljaj. To se ulo ak i od ljudi koji su se nakon rata od poetka pravili uvjerenim antifaistima. A oni to su smjeli na brod navodno su se iza toga kao ozareni vraali na kopno. Ve prilikom druge dvodnevne pokusne plovidbe, po inae olujnom vremenu, na brod su ukrcali radnike i namjetenike brodogradilita Blohm & Voss, a osim njih i prodavaice Konzumne zadruge Hamburg. No kad se Gustloff 24. oujka tridesetosme na tri dana otisnuo na more, medu putnicima je bilo i okruglo tisuu Austrijanaca koji su proli kroz stranako sito, jer dva tjedna kasnije narod Istone marke42 imao je glasovati za neto to je Wehrmacht brzim ulaskom ve bio izvrio: pripojenje Austrije. Isto tako na brod je dolo i trista djevojaka iz Hamburga - izabrane lanice BdM-a - i daleko vie od sto novinara. Samo ale radi i da bih iskuao sebe pokuavam sad sebi pretpostaviti kako bi moja novinarska malenkost reagirala kad je odmah na poetku putovanja u programu bila navedena konferencija za tisak u brodskoj dvorani za sveanosti i kinopredstave. Ja sam, dodue, kao to veli mati i zna Gabi, sve drugo doli junak, no moda bih ipak bio toliko radoznao da postavim pitanje o financiranju novogradnje i imovini Njemake fronte rada, jer bih kao i ostali novinari bio znao da je Ley, taj ovjek velikih uspjeha, tako velike skokove mogao napraviti samo uz pomo uteevina to ih je poistio od svih zabranjenih sindikata. Zakanjeli pokusi neustraivosti! Koliko poznajem sebe, svakako bi mi preko usana prelo zamreno pitanje o preostalom kapitalu, na to bi mi KdF-ov voda puta, koga se niime nije moglo smesti, bio promptno odgovorio: Njemaka fronta rada, kao to se i vidi, pliva u zlatu. Ve za nekoliko dana s brodogradilita Hotvaldt bit e porinut u more i ogroman elektromotorni brod i, kako se sad ve smije pretpostaviti, krstit e ga imenom Ro-berta Leya. Onda je za naruenu novinarsku hordu otpoelo razgledavanje broda. Daljnja pitanja su progutana. Pa i ja koji za vrijeme stvarne djelatnosti u svom zvanju nisam otkrio neku sablazan, nikad pronaao neki le u podrumu, prijevaru u vezi s dobrovoljnim prilozima kao ni potkupljene ministre, bio bih kao antedatirani novinar kao i svi drugi drao jezik za zubima. Smjeli smo se samo iudavati po dunosti od palube do palube. Osim posebnih kabina za Hitlera, za Leya, kojih razgledavanje nije bilo doputeno, brod je nesumnjivo bio besklasno ureen. Iako sve detalje poznajem samo s fotografija i iz prenesenog mi gradiva, ipak mi se ini da sam tome prisustvovao oduevljen i istodobno znojan od kukaviluka. Vidio sam prostrano palubno sunalite bez dosadnog nadgraa, vidio sam kabine za tuiranje i sanitarne ureaje. Vidio sam to i revno pribiljeio. Kasnije smo na donjem palubnom etalitu mogli uivati u besprijekorno lakiranim stijenkama i oploenju od orahovine u drutvenim prostorijama. Zapanjeno smo gledali dvoranu za sveanosti, dvoranu s narodnim nonjama te njemaki i muziki trijem. U svim dvoranama visjele su slike Vode koji je iznad nas ozbiljno, ali i odluno gledao u budunost. U nekim dvoranama smio je u manjem formatu biti izloen i Robert Ley. No slikovni ukras preteno se sastojao od pejsaa u ulju naslikanih nainom starih majstora. Pitali smo za imena suvremenih umjetnika i pravili zabiljeke. Kad su nas u meuvremenu pozvali na svjee toeno pivo, nauio sam izbjegavati dekadentnu rije bar i pisao kasnije staronjemakim izborom rijei o sedmorim udobnim ankovima na KdF-brodu. Potom su nas zapljusnuli brojkama. Tek ovoliko: U kuhinjskom podruju glavne A-palube svakog je dana s pomou hipermodernog ureaja za pranje tanjura sjaj moglo dobiti 35000 prljavih tanjura. Saznali smo da prilikom svake plovidbe na zalihi ima 3400 tona pitke vode, kojima kao vodovod slui visoki spremnik u unutranjosti jednog jedinog dimnjaka. Kad smo razgledavali E-palubu, gdje su hamburke BdM-cure bile uselile u - kako se to zvalo - plovee prenoite za mlade s kabinama,

vidjeli smo i plivalite koje je bilo smjeteno na istoj palubi, bazen koji je zapremao ezdeset tona vode. I daljnji brojani podaci koje vie nisam biljeio. Neki su od nas bili radosni to su ostali poteeni broja ploica i pojedinih dijelova staklenog mozaika oslikanog djevojkama ribljega tijela i udesnim morskim ivotinjama. Samo zato to od djetinjstva odreenog materom znam da je drugi torpedo plivalite i njegove pocakljene glinene ploice kao i krhotine mozaika pretvorio u tanad, bilo bi mi glede plivakog bazena u kojemu se zabavljalo mesnato jato mladih cura ipak jo na um moglo pasti pitanje koliko li je on leao ispod razine mora. A dvadesetdva amca za spaavanje na gornjoj palubi moda mi se ne bi uinila dovoljnima. No nisam to propitivao, nisam prizivao katastrofu, nisam predviao to e se dogoditi sedam godina kasnije u jednoj ledenoj ratnoj noi, kada na brodu, kao to se to predvialo za mirno doba, nije bilo oko tisuu petsto svakodnevnicom neoptereenih ljudi, nego je oko desetak tisua dua slutilo svoj moebitan kraj i doivjelo ga u broju koji se samo moe procjenjivati; ak vie sam, bilo kao novinar Volkischer Beobachtera, bilo kao dopisnik solidnog Frankfurter Zei-tunga visokim ili stvarno priguenim tonovima pjevuckao himnu o zgodnim brodskim amcima za spaavanje, kao da bijahu nekakav ugodan poklon organizacije Kraft durch Freude. Malo kasnije trebalo je, meutim, jedan od amaca spustiti u more. Potom jo jedan. I to se nije dogodilo radi vjebe. Prilikom svoje druge plovidbe, ovaj put na morskoj cesti koja ide iz Dovera, Gustloffje dospio u olujni sjeverozapadnjak i dok se punom snagom borio s olujnim morem, primio je SOS-poziv engleskog parobroda Pe-gaway, kome je bilo razbijeno tovarno grotlo, a kormilo slomljeno. Kapetan Liibbe koji je na poetku sljedeeg KdF-ova putovanja na otok Madeiru umro od kljenuti srca, odmah je naredio da se brod usmjeri prema mjestu nesree. Dva sata kasnije u tami je reflektorskim trailom otkriven Pegaway koji je ve bio duboko utonuo. Tek rano izjutra uspjeli su usprkos pojaanju olujnog sjeverozapadnjaka spustiti u more jedan od dvadesetdva amca za spaavanje, koga je uzburkano more, meutim, bacalo o palubnu stijenku broda, nakon ega se otisnuo jako oteen. Kapetan Liibbe odmah je dao spustiti u more najvei motorni amac, kojem je nakon vie zaleta uspjelo preuzeti devetnaest mornara i po oluji koja se u meuvremenu poela stia-vati dovesti ih na sigurno. Napokon su opazili i otisnuti amac na vesla, pa je spaena i njegova posada. O tome se pisalo. Domae i strane novine hvalile su in spaavanja. Ali opirno i s vremenske distance uinio je to samo Heinz Schon.43 On je, kao to ja to sada inim, iskoristio gomilu ondanjih novinskih izvjetaja. Njegov razvojni put je poput moga vezan za taj zlosretni brod. Neto manje od godinu dana prije svretka rata doao je na Gustloffzz blagajnikog asistenta. Heinz Schon zapravo je nakon uspjenog uspona u mornarikoj Hitle-rovoj mladei htio u ratnu mornaricu, ali zbog loeg vida morao se unovaiti u trgovakoj mornarici. Budui da je preivio potonue KdF-ova putnikog, potom bolnikog, zatim vojnog te najzad izbjegliko-transportnog broda, poeo je nakon rata skupljati i zapisivati sve to se ticalo Gustbffovih dobrih i loih vremena. Poznavao je samo tu jednu temu - ili je jedino ta tema posvojila njega. Stoga sam siguran: mati bi od poetka bila uivala u Heinzu Schonu. Meutim, njegove knjige koje su na Zapadu nalazile nakladnike u DDR-u su bile nepoeljne. Tko je itao njegove izvjetaje, utio je. Ni ovdje ni preko - Schonove obavijesti nisu bile traene. ak kad je uz njegovu savjetodavnu pomo potkraj pedesetih godina snimljen film No se spustila nad Gotenha-fenom, odjek je bio umjeren. Dodue, nije ba ni dugo tome, na televiziji je bila jedna dokumentarna emisija, no uvijek je jo tako kao da nita ne moe nadmaiti Titanic, kao da broda Wilhelm Gustloffnije ni bilo, kao da nema mjesta za jo neku nesreu, kao da se smijemo sjeati samo onih, a ne i ovih mrtvih. Ali i ja sam utio, suzdravao se, iskljuivao se, moralo me se prisiljavati. I ako sad, isto kao preivjeli, osjeam malu bliskost s Heinzom Schonom, onda samo zato to mogu profitirati od njegove opsjednutosti. On je popisao sve: broj kabina, ogromne koliine hrane za putovanja, veliinu palubnog sunalita u kvadratnim metrima, potpuni broj amaca za spaavanje, a najzad i onih to su nedostajali te naposljetku i broj mrtvih i preivjelih, koji se u svakom novom izdanju njegove knjige poveavao. Dugo je njegov sakupljaki mar bio u sjeni, no Heinza Schona koji je bio godinu dana stariji od matere i koga bih, da se rasteretim, mogao predstaviti kao poeljnog oca, sad e sve ee citirati na internetu. Tamo se nedavno radilo o nekom srcedrapateljnom filmu igranom na kolosalan nain, onom u Hollywoodu novosnimljenom potonuu Titanica, koji je uskoro potom dobro prodan na tritu kao najvea pomorska katastrofa svih vremena. Ovoj budalatini suprotstavile su se trijezno citirane brojke Heinza Schona. Naravno s odjekom, jer otkako Gustloff plavi u cy-berspaceu i proizvodi virtualne valove, desna scena na stranicama mrnje ostaje online. Tamo je otvoren lov na idove. Desni radikali na svojoj web-stranici trae Osvetu za Wilhelma Gustloffa! kao da se ubojstvo u Davosu dogodilo juer. Najotriji tonovi - Ziindelsite - dolaze iz Amerike i Kanade. Ali i na internetu njemakog

jezinog podruja umnoavaju se home-pages koji na world wide web-u pod adresama Nacionalni otpor i Thu-lent daju oduka svojoj mrnji. Kao prvo, iako manje radikalno, online se pojavila adresa www.blut-zeuge.de. Ona je otkriem broda koji ne samo da je potonuo, ve je, postavi legendom, jer je bio potiskivan, privukao na tisue i dobiva sve vie korisnika. Tako je moj pojedinani borac, koji je u meuvremenu stekao protivnika i sportskog druga pod firmom David, s ponosom koji se doima infantilno, svemu umreenom svijetu obznanio Gustloffovo spaavanje engleskih brodolomaca. Kao da su stanoviti novinski lanci juer jo bili svjee tiskani, citirao je pohvalne rijei britanskog tiska za njemaki spasilaki in kao novost. Zatim je od svog protuigraa htio saznati je li pak u Churu zatoeni ubojica idov Frankfurter uo za junaki spasilaki podvig. A David je odgovorio: U zatvoru Sennhof danomice se dugo sjedilo za klepetavim tkalakim stanovima i malo se vremena nalazilo za novinsku lektiru. Za Davida je zapravo sad moralo biti vano da zna je li podmorniki asnik koji je krstario u baltikim priobalnim vodama imenom Marinesko znao za to da su mornari s Gustloffa spaavali brodolomnike s Pegawaya i je li tako prvi put imao priliku sricati ime predodreenog mu ciljnog objekta. Ali to pitanje nije dolazilo. tovie, webmaster Wilhelm slavio je kasnije datiranu akciju KdF-broda kao ploveeg biralita ponovno s takvim oduevljenjem, kao da je taj propagandni trik bio djelotvoran tek nedavno, a ne pred neto manje od ezdeset godina. Radilo se o narodnom izjanjavanju o ve izvrenom pripojenju Austrije od sada Velikonjemakom Rajhu. Jer Nijemcima i Austrijancima to su ivjeli u Engleskoj imalo se pruiti mogunost da glasuju. Birai su ili na brod preko pristaninog mosta u Tilburvju, a glasovalo se izvan zone od tri milje. U vezi s time dvojac Wilhelm i David sjetio se jedne raspre. Kao prilikom stolnog tenisa: igraki se radilo o tijeku izbora. Wilhelm je postojano isticao da je tajnost izbora bila osigurana postavljanjem izbornih kabina; David se rugao tome, jer je medu priblino dvije tisue njih s pravom glasa navodno bilo svega etvoro onih to su glasovali protiv pripojenja: Ta poznati su ti rezultati od devedesetdevetzarezdevet! Citiravi DailvTelegraph od 12. travnja tridesetosme, Wilhelm e na to: Nikakav pritisak nije izvren! A to su, dragi moj Davide, pisali Englezi koji nas Nijemce inae taru gdje god mogu... Zabavljala me ta apsurdna chatroomska arka. No onda mi je jedna Wilhelmova upadica zamirisala prilino sumnjivo. Ta poznavao sam to! On je, da bi otupio otricu Davidove sprdnje, pretjerao do tvrdnje: Tvoje tako veliko hvaljene demokratskih izbora nesumnjivo odreuju interesi pluto-krata, svjetsko idovstvo. Sve samo prijevara! Neto slino nedavno mi je ponudio i moj sin. Viao sam Konnvja prilikom posjeta; i kada sam, ne bih li stupio s njim u razgovor, oinski usput spomenuo svoj izvjetaj o predstojeim izborima za zemaljsku skuptinu u Schleswig-Holsteinu, imao sam to uti: Ta sve je to prijevara. Bilo u Wall Streetu ili ovdje: posvuda vlada plutokracija, upravlja novac! Nakon prvog putovanja na Madeiru na kojem je kapetan Liibbe preminuo i od Lisabona nadalje zapovijedanje preuzeo kapetan Petersen zapoela su, sada pod kapetanom Heinrichom Bertramom, ljetna putovanja u Norveku. Ukupno ih je bilo jedanaest, a trajala su svaki put po pet dana i - kao posebno poeljna - brzo bi bila rasprodana. Sljedee su godine takoer spadala u KdF-program. I prilikom jedne od posljednjih brodskih tura u unutranjost fjordova pretpostavljam da je to bila pretposljednja, sredinom kolovoza - na brodu su bili materini roditelji. Zapravo, langfuhrsko okruno partijsko rukovodstvo je kao put