Green Garden 60

Zelena arhitekturaGrah mahunarRezidba breskve i nektarinePomlađivanje maslineOskoruša

Štetnici aGRumatema bROja

G r e e n G a r d e n • b r o j 6 0 • s i j e č a n j / v e l j a č a 2 0 0 9 . • g o d i n a I X • c i j e n a 3 K M

e-mail: [email protected]

Vinograd: količina: 150-200 kg/dulum Voćnjak: količina:150-200 kg/dulum Povrće: Količina 100-150 kg/dulum

Peletirano organsko gnojivoBIO-REX

B R O J 6 0 • S I J E Č A N J / V E L J AČ A 2 0 0 9

3

SaDRŽajJAGLACI - PRAVI ZIMSKI UKRAS 4ZELENA ARHITEKTURA 5PROLJETNA SADNJA RUŽA 6POSUDE ZA CVIJEĆE I UKRASNO BILJE 7GRAH MAHUNAR 8ZIMSKA SJETVA POVRĆA 9MLADI LUK UVIJEK NA VISOKOJ CIJENI 10SJEME U TRAKAMA 11GRIPLLE 12GDJE POSADITI JAGODIČASTO VOĆE 13REZIDBA BRESKVE I MANDARINE 14UZGOJNI OBLICI KOD SMOKVE 15ZNAČAJNI ŠTETNICI AGRUMA 16KVALITETNE KASNOCVATUĆE SAMOOPLODNE SORTE MARELICE 18RASADNIK NA MEDITERANSKI NAČIN 19ŠLJIVA JOJO OTPORNA NA VIRUS ŠARKE 19PITANJA I ODGOVORI 20POMLAĐIVANJE MASLINA 21PISTACIJA 22RAKIJA OD GROŽĐA NA HERCEGOVAČKI NAČIN 23OSKORUŠA 24MONOGRAFIJA O SMOKVI 255. SIMPOZIJ O ZAŠTITI BILJA U BIH 26OŠTEĆENI LISTOVI ŠIMIŠIRA 26SMILJKITA SVE ČEŠĆE NA PAŠNJACIMA 27PRIHRANA PŠENICE 28NOZEMOZA 29ZANIMLJIVOSTI 30

Glasilo GREEN GARDEN

Nakladnik: SJEMENARNA, Široki Brijeg, Obilazn CESTA 27 88220 Široki Brijeg,Tel.: ++ 387 (39) 700 000, Fax: ++ 387 (39) 706 572

Glavni urednik:dr. Ivan Ostojić

Redakcijski kolegij: Josip Brkljača, Nino Rotim, Goran Jurilj,Danko Tolić, Mario Ćubela, Ivica Doko

Marketing: Snježana Spahić - Bevanda, dipl. oec.

Grafičko oblikovanje:Damir Šanje

Tisak: GDD POLET, Sarajevo

Fotografija na naslovnici: Ivan Ostojić

Mišljenjem Federalnog ministarstvaobrazovanja, nauke, kulture i športa broj: 05-15-5920/04 od 31. 12. 2004. godine časopis Green Garden oslobođen je plaćanja poreza na promet.

urednikova riječPred Vama je prvi ovogodišnji broj stručnog glasila Green Garden

koji na svojim stranicama donosi niz zanimljivih članaka iz oblasti vo-ćarstva, vinogradarstva, povrćarstva, ratarstva, cvjećarstva i stočarstva. Posebno ističemo članke iz oblasti voćarstva, iz kojih možete doznati sve o oskoruši koja slovi kao voćna vrsta skromnih prohtjeva. Osim toga, nipošto nemojte propustiti članak o pistaciji, voćki kojoj ponovno raste popularnost, kao i prilog o pomlađivanju masline. Prof. dr. Ivo Miljko-vić nam i u ovom broju donosi pregled novih kvalitetnih kasnocvatućih samooplodnih sorti marelice. I na koncu, stranice posvećene voćarstvu završavamo prilogom o rezidbi i formiranju uzgojnih oblika smokve, a što je preuzeto iz monografije „Smokva“ koja je ovih dana ugledala svje-tlo dana. O tome, ali i o šljivi Jojo koja je otporna na virus šarke, možete pročitati nešto više na stranicama iz oblasti voćarstva.

Na zahtjev čitatelja pripremili smo članak o proizvodnji rakije od grožđa. Naime, posljednjih godina u Hercegovini su veliko zanimanje izazvale zanimljive boce s grožđem a koje su ispunjene kvalitetnom rakijom. O čemu je riječ, doznajte iz priloga koji nosi naslov „Rakija od grožđa na hercegovački način“. Naši vinogradari su se u protekle dvije godine uvjerili kolika je prednost nazočnosti Gripple sustava vezanja vinove loze. O prednosti Gripple sustava kao i tehnici postavljanja žice navedenim načinom pročitajte na stranicama Green Gardena posveće-nih vinogradarstvu.

Međutim, na našim stranicama posebnu pozornost privlače stranice o cvjećarstvu, iz kojih izdvajamo prilog o jaglacima kao pravim zimskim ukrasima. Kako je sada pravo vrijeme za sadnju ruža pročitajte što nas o tomu korisno savjetuje ing. Josip Brkljača. Nadalje, važno je napraviti pravilan izbor posuda za cvijeće i ukrasno bilje, ali je još važnije znati odabrati zimzelene biljke koje će krasiti naše vrtove. Stoga priloge iz svi-jeta cvjećarstva pozorno pročitajte!

Iz oblasti povrćarstva, pored redovitog kalendara sjetve, pripremi-li smo Vam niz članaka iz svijeta povrća. Posebno izdvajamo članak o sve zastupljenijoj povrtnici-grahu mahunaru kao i o uvijek aktualnom mladom luku. U ovom broju, više nego inače, govorimo o ratarskom i krmnom bilju koje se zbog prošlogodišnjih nestašica sve više uzgaja u našim krajevima. Ali, kako ni to nije sve, ipak Vam preporučamo da naš i Vaš Green Garden detaljno pročitate, a ukoliko smo nešto propustili, nadamo se da nam to nećete zamjeriti.

Uredništvo

Josip BrklJača, ing.

Latinsko ime Primula (pri-mus-prvi) odnosi se na ranu cvatnju nekih vrsta. Rod je bogat vrstama, koje se odlikuju velikom raznolikošću oblika i boja. (Ka-ćun, jaglac, jagorčevina…, kao da je mnoštvo imena - slijedilo mnoštvo vrsta.) Postoje nježne primule za zatvorene prostore, vrste koje vole vodu za močvar-ne vrtove, zbijeni i minijaturni tipovi za kamenjar, te vrste oso-bito prikladne za vrtne gredice.

Jaglac je vrlo zahvalne traj-nica, niskog rasta. Listovi su do-sta široki, hrapavi s udubljenom nervaturom, a cvat se sastoji iz mnoštva sitnih cvjetova. Korijen

je vrlo kratak i ne ide duboko u tlo.

Primula spp.-hibridi, kojih u posljednje vrijeme ima u svim bojama i oblicima, su vrijedne pretproljetne trajnice, koje cvatu veoma rano. Sadimo ih u vrto-ve, ali i u sandučiće i lonce pa su i sobne biljke. Razmnožavaju se dijeljenjem nakon cvatnje i sje-menom u jesen. Najčešće ih na-bavljamo u punom cvatu i samo presađujemo.

JAGLACI U KUĆIAko ih držimo u kući, mora-

mo imati na umu da se radi o izvorno vrtnoj biljci, kojoj odgo-vara neka hladnija prostorija, u kojoj temperatura nije viša od

12 do 14ºC. Posebno će dobro uspijevati u zimskom vrtu ili uz prozor. Ne podnosi preobilno zalijevanje, ali ni zasušivanje korjenove bale. Koristite isklju-čivo meku vodu. Prihranjujte svakih 10 dana tekućim mine-ralnim gnojivom za cvjetnice. Uz pravilnu i brižljivu njegu, jaglaci će u dobro osvijetljenoj, prozračnoj i svježoj prostoriji cvasti dva mjeseca. Kada završi period cvatnje, nemojte baca-ti jaglace koje ste držali u kući, već ih presadite u vrt. Stavite ih na polusjenovito mjesto. Ako ih posadite u vlažnu zemlju boga-tu organskim tvarima, sljedeće proljeće će ponovo procvjetati. Prilikom presađivanja veće gr-move možete razdvojiti.

JAGLACI NA BALKONUJaglace možete posaditi u

jednu veću posudu s drugim cvijećem otpornim na hladnoću. Na dno posude stavite nešto za drenažu (npr. šljunak) u visini od nekoliko centimetara. Posudu ispunite kvalitetnim supstratom. Malo strpljenja i mašte bit će dovoljno da zablista dobra kom-binacija. Zemlju možete prekriti

jaGLaci - PRaVi ZimSKi uKRaSVjesnici proljeća u prirodi, uzgojeni u vrtu ili domu predstavljaju pravo malo čudo. Prve cvjetne vrste koje uz maću-hice ukrašavaju vrtove u zimskim danima su jaglac. Svojom ljupkošću i svježinom uspijevaju dotaknuti mnoge.

Agrocentri Sjemenarne u Mostaru i Širokom Brijegu u po-nudi «zimskog cvijeća» ističu jaglace koji se sve više traže kako za sadnju u vrtovima tako i posudama. U ponudi su sadnice različitih boja.

mahovinom i zalijevajte kada je ona posve suha.

JAGLACI U VRTUDobro rastu u običnom, hra-

njivom i vlažnom vrtnom tlu u polusjeni ili na suncu. Malčiranje u proljeće, zalijevanje ljeti, ukla-njanje suhih ocvalih cvjetnih gla-va, neke su od osnovnih mjera.

Okružite ih dobrim susjedima koji će im pružiti zaštitu, a neće zasjeniti njihovu ljepotu. Dobro će se snaći među lukovicama (narcisi, irisi, zumbuli, šafrani…), maćuhicama, tratinčicama, pe-peljugom…

Jaglaci se mogu držati i u kući

Cvjetovi različitih boja

4

B R O J 6 0 • S I J E Č A N / V E L J AČ A 2 0 0 9

Zimzelena ograda od pa-čempresa (Chamaecyparis), tuje (Thuja) ili lovorvišnje (Prunus la-urocerasus) i zimi nas štiti od zna-tiželjnih pogleda iz susjedstva ili s ceste. Šimšir (Buxus sempervi-rens) i tisa (Taxus baccata) tako-đer se mogu koristiti kao grmovi zbog svoje karakteristike da se mogu lako oblikovati rezidbom. Istina, šimšir sporo raste i nižeg je rasta pa je nazamjenjiv kao ni-ski obrub ili ogradica koja dijeli ukrasni dio vrta od povrtnjaka i slično. Vrt nam mogu uljepšati i zimzelena stabla koja se sade kao soliteri, sama za sebe, po-put smreke (Picea), jele (Abies) i borovice (Juniperus). Zimi nas

također mogu svojim zelenilom uveseljavati i zimzelene penja-čice kao što je bršljan (Hedera helix). Izbor zimzelenih biljaka vrlo je velik i osim spomenutih postoje i mnoge druge vrste te njihove brojne sorte. Zimzelene biljke, osim što su cijele godine zelene, imaju zanimljive plodo-ve, cvjetove ili zanimljiv uzgojni oblik. Osim toga, mogu se uzga-jati kako u velikim tako i u malim vrtovima, jer postoje vrste i sorte koje vrlo sporo rastu ili su patu-ljastog rasta.

Zimzelene biljkekoje cvatu

Već je u početku rečeno da neke zimzelene biljke cvatu i stoga su još dekorativnije. Jedna

od najatraktivnijih je rododen-dron. Postoji velik broj sorata koje se razlikuju po veličini, boji lista i boji cvijeta. Cvatu u svib-nju, a sade se na svijetlim i sje-novitim mjestima. Traže kiselo, dobro drenirano ali i vlažno tlo bogato humusom. Ako rodo-dendron namjeravate saditi na vapnenastom tlu, tada iskopajte jamu dvostruko veću nego što je korijenova bala i na dno stavite 5 dijelova komposta uz 3 dijela pijeska. Osim rododendrona, postoji još nekoliko zimzelenih biljaka koje cvatu a to su maho-nija, fotinija, stranvezija i zimze-lena udikovina.

Zimzelene biljkeza male vrtove

U malenom vrtu teško će moći rasti zimzeleno drvo, npr. jela ili bor visine 20 ili 30 meta-ra, no to nikako ne znači da u malom vrtu ne možete posaditi zimzeleno drvce ili grmić patu-ljastog rasta. Tako će i vlasnici posve malih vrtova moći uživati u ljepoti zimzelenih biljaka. U malim vrtovima mogu se saditi patuljaste vrste rododendro-na- Rhododendron forsetii ili R. repens. Patuljasta lovorvišnja (Prunus laurocerasus „Mount Vernon“) nema odveć atraktiv-ne cvjetove, no njezin su ukras lijepi, sjajni listovi. Ovaj grmić naraste oko 30 cm u visinu i 70 cm u širinu. Pačempresi, tuje i borovi također imaju patuljaste sorte. Pačempres „Nana Gracilis“ patuljasta je sorta koja sporo ra-ste, a njezina visina iznosi 2 do 3 m. Tu je i patuljasta sorta crnog bora „Nana“ koji također sporo raste i njegova je visina do 3 m. Dok su ove biljke mlade i male, potrebno je uzgajati ih bez traj-nica u blizini kako ih ne bi za-gušile. Prikladne biljke za uzgoj uz patuljasto zimzeleno bilje

ZeLenaaRhiteKtuRaU jesen listopadne biljke odbacuju lišće i vrt postaje pust. Takve biljke više nas ne zaklanjaju od znatiželj-nih pogleda sa strane, osim ako nismo posadili zimze-lene biljke čije vrijeme upravo dolazi.

D. kantoci, Dipl. ing.

su niske trajnice- pokrivači tla, poput ivice ili portenšlagovog zvončića.

Zimzelene biljkeneobičnog oblika

Ukoliko su vam uobičajene zimzelene biljke poput pačem-presa, tuja, jela, borova i ostalih odveć jednostavne i monotone, možete posaditi kakvu zimzele-nu biljku koja se odlikuje neo-bičnim oblikom krošnje ili neo-bičnim iglicama. U priobalju se tako može uzgajati araukarija (Araucaria araucana). Krošnja ovog drveta je isprepletena, a najveći su ukras njezine troku-taste kožaste iglice. Kao mlada je osjetljiva na mraz, a kasnije je potrebno redovito zalijevati tije-kom ljeta. Neobične iglice ima i japanska kriptomerija (Crypto-meria japonica „Cristata“). Ovo drvo naraste desetak m u visinu, dok u prirodi naraste znatno više, do 40 m. Nekoliko njezinih iglica čine tvorevine koje su nalik pi-jetlovoj krijesti. Lijepe su i iglice japanskog bijelog bora (Pinus parviflora), sivoplave su boje i spiralnog oblika. Ovaj bor nara-ste do 2 m visine, kompaktnog, gustog rasta. Viseći oblik, poput žalosne vrbe, ima Veitcheva jela (Abies veitchii „Pendula“) i himalajski cedar (Cedrus deoda-ra „Blue Snake“). Sve zimzelene biljke neobičnog oblika krošnje traže dosta slobodnog prostora kako bi mogle stvoriti svoj neo-bičan oblik.

Rododendron - atraktivna zimzlena cvjetnicaBršljan - zimzelena penjačica


5

Podrijetlo ruža gubi se u da-lekoj prošlosti, premda fosilni ostaci svjedoče da su ruže bile prisutne u Europi, Aziji i Ameri-ci prije čak četrdesetak milijuna godina. Međutim, uzgoj ruža po-čeo je prije najmanje 5000 godi-na, što se uočava iz ostavljenih tragova u povijesti Sumera, Ba-bilona i Perzije. Poseban miljenik ruža bila je i Napoleonova žena, Carica Jozefina, koja je u svojim vrtovima uzgajala preko 250 ra-zličitih vrsta ruža. Zbog svega navedenog slobodno možemo ustvrditi kako ruža predstavlja biljnu vrstu koja je ostavila naj-dublje tragove kroz ljudsku povi-jest, iako i danas, s ništa manjim zanimanjem, privlači pozornost brojnih pisaca i umjetnika.

Vrijeme sadnje ružaRuže se u našim područjima

obično sade koncem zime od-nosno početkom proljeća. Pri tomu moramo znati kako kasna jesenska sadnja nije poželjna iz razloga što korijen sadnice, zbog neodgovarajućih temperaturnih uvjeta i prekomjernih oborina, nema mogućnosti za adekvatno i pravodobno ukorjenjivanje te njegove žile obično nastradaju od truleži. Pored toga, u nešto hladnijim područjima nadzemni dio posađenih sadnica ruža u velikom broju slučajeva strada od niskih temperatura. Isto tako, kasnija sadnja tijekom proljeća (travanj) nije poželjna jer nabav-ljene sadnice uglavnom bivaju već krenule s rastom, što je više nego nepoželjno. Naime, sadni-ce ruža moraju se posaditi dok su još u stanju mirovanja i svaka-ko rano u proljeće, a sve kako bi se dovoljno brzo ukorijenile i na taj način nesmetano prebrodile

PROLjetnaSaDnja RuŽaRuže se s pravom smatraju kraljicom kućnih vrtova. Na-

ime, različitom bojom i veličinom cvjetova one privlače

poglede prolaznika. Stoga je ruža od davnina stalni čo-

vjekov pratilac te su rijetki vrtovi u kojem nema zasađe-

na barem jedna sadnica ruže.

Velimir lasić, Dipl. ing. lipanjske vrućine koje ih u praksi obično i „prorijede“. Istini za vo-lju, jesenska sadnja je poželjna ali samo ukoliko se obavi u raz-doblju od rujna pa do polovice studenog. Međutim, poteškoću stvara činjenica da u tom perio-du godine u Hercegovini nema kvalitetnog sadnog materijala zbog čega se sadnja ruža u prak-si prolongira te sukladno tomu obavlja tijekom veljače i ožujka.

Način sadnje ružaSadnja ruža obavlja se u pri-

premljene jamice čija širina i du-žina treba iznositi 50 cm a dubi-na 40 cm. U sadnu jamu stavimo 1-2 kg zrelog stajskog gnoja ili 200 grama peletiranog organ-skog gnojiva te isti prekrijemo slojem kvalitetne zemlje. U ne-dostatku kvalitetne vrtne zemlje sadnu jamu poželjno je ispuniti Flortis zemljom za cvijeće (I. kla-sa). Sadnicu posadimo tako da cijepljeno mjesto (zadebljanje na deblu odmah iznad korijena) bude 3-5 cm ispod površine tla. Naime, pošto je na korijenovom vratu podloge nacijepljeno okce ili grančica od plemke, spomenu-ti dio je iznimno osjetljiv na niske temperature. Drugim riječima, dok voćni sadni materijal sadi-mo na način da cijepljeno mje-sto bude iznad razine tla 3-5 cm a ukrasno grmlje i drveće na istu dubinu na kojoj je raslo u rasad-niku to kod ruža nije slučaj. Kada smo pravilno posadili sadnicu, zemlju oko ruža nužno je pažlji-vo i lagano pritisnuti uz korijen. Netom posađenu sadnicu nipo-što ne smijemo propustiti obilno zaliti. Pošto se pri tomu zemlja malo povuče moramo ponovno cijepljeno mjesto malo zagrnuti rahlom, sipkom zemljom. Me-đutim, čim prođe opasnost od niskih temperatura i kada dođe do buđenja okaca, ruže treba oprezno odgrnuti jer su potjerali izboji u ovoj fazi vrlo krti. Posa-đenu sadnicu nužno je redovito zalijevati. Ukoliko sadimo neko-liko biljaka, onda trebamo znati kako razmak sadnje ruža čajevki treba iznositi 50-60 cm, puzavica 3-4 metra, ruža stablašica 1 metar dok se mini ruže sade na razmak od 25-30 cm. Ostale grmolike ruže možemo posaditi na razmak od 1,5 do 2,5 metra.

Atraktivni cvjetovi ruže

Ružičnjak

Veliki izbor ruža u tržnim centrima Sadnice ruža

6


Svima, pa tako i najobičnijim laicima jasno je kako biljke za uspješan rast zahtijevaju dovolj-ne količine vode i hranjivih tvari. Vodu dodajemo prema potrebi dok osnovne hranjive tvari sob-ne biljke dobivaju iz komposta tj. zemlje za cvijeće. Međutim, kada nabavimo navedenu ze-mlju za cvijeće, trebamo je stavi-ti u odgovarajuću posudu. Njen oblik i veličina izravno određuju brzinu i kvalitetu razvoja same biljke, kao i to kakvo će korije-nje za svoju ishranu ona uspjeti razviti. Tako je poznato da biljke s plitkim korijenom, poput kak-tusa, zahtijevaju i niske, plitke posude. S druge strane, velike sobne biljke popust fikusa za svoj nesmetan rast i razvoj traže velike, prostrane posude.

Glinene posude-prikladne za svesobne biljke

Velika prednost glinenih po-suda je u tome što ih možemo iskoristiti za sve vrste biljaka. Osim toga, ponuda tegli i lona-ca od gline zaista je velika. Ali, prethodno nešto trebate znati-zimzelene sobne biljke najbol-je izgledaju u jednostavnim, neukrašenim posudama dok mirisni aranžmani od cvjetnica itekako dražesno djeluju u us-kim posudama jer su visoke i tanke. Tako izgledaju doslovce poput buketa u vazi. S druge strane, niskim cvjetnim vrstama bolje odgovaraju male i šire gli-nene posude.

Vrhunac su posude od tera-kote koja je ujedno nešto više od gline i koja zbog svog veli-kog “šarma” predstavlja najbolju opciju za ukrašavanje domova, balkona i vrtova. Samo kod ku-povine svih vrsta glinenih posu-da vodite računa da nemaju ni-kakve oštre rubove koji se mogu lako otkrhnuti a dobra posuda imat će i dobar zvuk kada kuc-nete po njoj. I još nešto, kada se

na glinenim posudama pojave bjelkaste mrlje od kamenca i soli iz mineralnog gnojiva, pro-blem rješavate četkicom namo-čenom u octu. Istina, kod malo kvalitetnijih i skupljih posuda ove neugledne mrlje se vrlo ri-jetko i pojavljuju.

Keramičke posude-mnoštvo neobičnih oblika

Danas na tržištu nalazimo veliki broj privlačnih i neobičnih ukrasnih keramičkih posuda, ra-zličitih boja i dimenzija. Ustvari riječ je o ukrasnim loncima u koje možemo položiti već zasa-đene biljke zajedno s posudom. Dakle, ukrasni keramički lonci se rabe isključivo za “kamufliranje” postojećih neuglednih i ošteće-nih posuda. Većina tih ukrasnih posuda nema drenažne otvo-re pa mogu poslužiti i umjesto tanjurića ili drugih podmetača koji se obično stavljaju pod po-sude.

Plastične posude-najlošiji izbor

I doista, plastične posude jesu najprihvatljivije s obzirom na malu cijenu, ali one nisu i najpogodnije. Zašto? Zato što takve posude nisu namijenjene za velike sobne biljke jer su pre-lagane i kao takve prilično ne-stabilne. Takve posude se lako prevrnu, pogotovo u slučajevi-ma kada su neadekvatne tj. pre-malene i kada se zemlja u njima prosuši. Međutim, možemo ih koristiti za manje cvjetne biljke posebice ako imamo malo veći broj ukrasnih biljaka. Ali, kako su navedene jeftine plastične posude često i neugledne uz malo naše kreativnosti i taj ne-dostatak lako možemo pretvo-riti u prednost. Dovoljno se po-služiti trikom uz pomoć ljepljive trake kojom oblijepimo posudu, obojimo je, a kad se boja osuši, skinemo ljepljivu traku i dobili smo pruge koje po želji zatim možemo obojiti i nekom dru-gom bojom. Tako uz malo krea-

tivnosti za kratko vrijeme i naj-neugledniju plastičnu posudu za cvijeće možemo preobraziti u šareno umjetničko djelo.

Iz navedenog teksta jasno se vidi kako svaka posuda nije do-bra i odgovarajuća za svaku vr-ste sobnog bilja. Sobne biljke su vrlo zahtjevne i kao takve traže maksimum pažnje počevši od

POSuDe Za cVijeĆe i uKRaSnO biLjeSobno cvijeće se uzgaja u različitim vrstama posuda, čije dimenzije prije svega ovise od same ukrasne biljke. Tako pojedine biljke vole velike i prostrane posude, dok druge opet uspijevaju samo u niskim posudama ili plitkim zdje-licama. Stoga znalci i ljubitelji cvijeća veliku pažnju pridaju upravo njenom odabiru.


redovitog prihranjivanja pa sve do izbora odgovarajućeg oblika i vrste posude. Stoga svim ljubi-teljima cvijeća poručujem kako im rado stojim na raspolaganju u Sjemenarninim agrocentri-ma u Mostaru i Širokom Brijegu gdje mogu dobiti sve savjete vezane za pravilan uzgoj sob-nog cvijeća i ukrasnog bilja.

Veliki izbor keramičkih posuda


7

Grah je jednogodišnja po-vrtna kultura kratke vegetacije. Naime, od sjetve do berbe pro-đe svega 50-60 dana. Stoga se u našim krajevima uzgaja kao postrna kultura nakon rajčice ili krastavaca. Za ovu povrtnicu je karakteristično da ima relativno slabo razvijen korijenov sustav koji tek u izuzetno dobrim tlima može prodrijeti na dubinu od 1 metra. Međutim, sekundarno korijenje s kvržicama Rhizobi-um bakterija razvija se u povr-šinskom sloju od svega 20 cm. Zahvaljujući simbiozi s bakte-rijama iz roda Rhizobium, grah mahunar koristi atmosferski dušik i obogaćuje tlo dušikom. Zbog toga grah mahunar nije potrebno gnojiti velikim koli-činama stajskog gnoja. Povrh svega biljka dobre proizvodne rezultate ostvaruje i na siromaš-nijim tlima, slabo opskrbljenim hranjivim tvarima.

Uvjeti uzgojaGrah mahunar ima velike

zahtjeve za toplinom koja je

neophodna za normalan rast i razvoj. Optimalna temperatura u fazi sjetve iznosi 20-23 0C dok bi tijekom vegetacije tempe-ratura trebala iznositi 18-25 0C. Pri ovim temperaturnim vrijed-nostima biljke normalno niču i razvijaju se. Ipak, potrebno je znati kako sjetvu graha mahu-nara treba planirati na način da se izbjegnu visoke temperature u vrijeme cvatnje. One u toj fazi ne bi smjele prelaziti 30 stup-njeva iz razloga što se to nega-tivno odražava na oplodnju i zametanje plodova. U pogledu opskrbe vodom grah mahunar ima umjerene zahtjeve. Pošto se korijenov sustav uglavnom nalazi u površinskom sloju tla, potrebe za vodom su manje u odnosu na druge povrtne kul-ture. Ipak, u tom pogledu mora-mo voditi računa da nipošto ne pretjeramo jer prekomjerna ko-ličina vode (stagnirajuća voda) može dovesti do pomanjkanja kisika u zoni korijena. Osim toga, prevelika količina vode u vrijeme cvatnje može prouzro-

GRah mahunaRSVe ZaStuPLjenija POVRtnicaRijetki su povrtnjaci u kojima nije zastupljen grah mahunar. Ništa čudno, s obzirom na činjenicu da sa zdravstvenog stanovišta grah i mahunice predstavljaju vrlo vrijedne na-mirnice. Osim toga,0 dokazano je kako konzumiranjem 5-7 kg mahuna tjedno možemo smanjiti količinu šećera u krvi za 30-40 %.

Hit je sorta Čudo Venecije

Posljednjih godina u Herce-govini se intenzivno uzgaja visoka sorta graha mahu-nara Čudo Venecije. Sorta ostvaruje iznimno dobre re-zultate koji se ogledaju u ve-likom prinosu mahuna koje su duge, plosnate i široke, bez niti. Boja mahuna je svi-jetlo žuta što je čini iznimno traženom na našem tržištu. Sorta je srednje otporna prema suši i biljnim bole-stima. Uglavnom se upo-trebljava u svježem stanju. Bitno je napomenuti kako je za uspješan uzgoj dotič-ne sorte bitno kod gnojidbe izostaviti stajski gnoj dok se od mineralnog gnojiva kori-sti ono s naglašenim sadrža-jem fosfora i kalija (7-20-30, 8-16-24 i dr.). Berba je suk-cesivna dok, prinos može varirati, ovisno od uvjeta i načina uzgoja, od 2-3,5 tone/dulumu.

čiti opadanje cvijeta i smanjenje prinosa. Nadalje, u pogledu tla grah mahunar nije pretjerano zahtjevan te najbolje uspijeva na dobro dreniranim tlima kao i tlima dobre strukture koja imaju dovoljno vapna.

Plodored i sjetvaIako većina naših poljopri-

vrednih proizvođača zanema-ruje plodored i njegovo pošti-vanje, plodosmjena ima veliku važnost u uzgoju graha mahu-nara. Naime, grah mahunar bi na istu parcelu trebao ponovno doći tek nakon 4 godine. Do-bra pretkultura je krumpir kao i strna žita, dok se nipošto kao predusjev ne preporučuje uzgoj graška, boba i povrća iz iste po-rodice. Sjetva graha mahunara obavlja se na međuredni razmak 40 do 80 cm dok razmak u redu iznosi 5-20 cm. Drugim riječima, niske sorte siju se na razmak od 5 cm, dok se visoke sorte siju na veći razmak u redu, koji treba iznositi 15-20 cm. Sjeme se sije na dubinu od 3-5 cm.

iVica Doko, Dipl. ing.

Sjeme i mahune graha Čudo venecije

8


Premda su veći i ozbiljniji proizvođači povrća već izvršili nabavku sjemena i gnojiva oni-ma koji to isto povrće proizvode za vlastite potrebe ta mjera još uvijek prethodi. To se posebice odnosi na sjemenski krumpir koji se tradicionalno sadi kako za potrebe tržišta tako i za po-trebe domaćinstva. I dok su sor-te krumpira koji se proizvodi za daljnju prodaju već dobro znane kod kupnje krumpira za vlastite potrebe prethodno se raspitaj-te kod samih trgovaca. Naime, trebate znati da se sorte krum-pira kulinarski znatno razlikuju. Drugim riječima, postoje sorte zimnice, sorte krumpira koje se bolje peku u pećnici, sorte koje se kuhaju te sorte koje su ideal-ne za pravljenje pomfrita.

Pripreme zaproizvodnju presadnica

Pored toga, u ovom vremen-skom razdoblju nužno je pripre-miti tlo zaštićenog prostora za sjetvu povrću ali i izvršiti njegu presadnica salate i kupusnjača posijanih početkom mjeseca.

Pod tim podrazumijevamo nji-hovo prozračivanje, natapanje, zaštitu od bolesti i štetnika kao i veoma dragocjenu mjeru njiho-ve zaštite od hladnoće tijekom noćnih sati. Također, ne smije-mo zaboraviti u našim južnim područjima izvršiti gnojidbu i obradu tla za sjetvu ili sadnju ranih kultura. A ukoliko nam to dozvoli vrijeme, u južnim kraje-vima možemo izravno sijati bob i grašak, saditi proljetni češnjak i lučice luka, a može se obaviti i sjetva za uzgoj presadnica u za-štićenom prostoru (kupus i kelj proljetni, cvjetača proljetna, korabica i salata). Kako ne smi-jemo zaboraviti ni ranije uskla-dišteno povrće, nužno je zaviriti u trapove i spremišta da bismo zamijetili i otklonili eventualne natrule plodove.

Osim toga, za toplijih dana spremišta se trebaju malo i pro-zračiti. Iz svega navedenog lako se može zaključiti kako povrćari mogu još kratko produljiti svoj zimski san jer je preostalo malo vremena do dolaska toplijih dana kada će i u samom povrt-njaku biti obilje opsežnih, cje-lodnevnih radova.

ZimSKa SjetVa POVRĆaU odnosu na prosinac i siječanj sjetva i sadnja povrća tijekom veljače dobiva sve veće značenje, što se podjednako odnosi na otvoreni i zaštićeni prostor. Osim toga, približavanjem proljeća potrebno je izvršiti i pripreme oko izbora povrtnih kultura, nabavke sjemena i gnojiva.

goran JurilJ, Dipl. ing.

VRSTA POVRĆA KOLIČINA SJEMENA g/m2 VRIJEME SJETVE

RANI KUPUS 4 01.-10.02.

RANI KELJ 3 01.-15.02.

RANA PAPRIKA 18 01.-10.02.

RAJČICA 6 01.-15.02.

PROLJETNA SALATA 5 01.-20.02.

PATLIDŽAN 15 01.-15.02.

Sjetva povrća u zaštićeni prostor u toplijim područjima

Kesice povrća

Uzgoj presadnica u zaštićenim prostorima


9

Ukoliko ste ljubitelj statistike i uz to pratite kretanje cijena na tržištu lako možete zaključiti da mladi luk doista redovito postiže dobru cijenu. Uostalom to može-te provjeriti i u samoj južnoj Her-cegovini gdje se svake godine proizvede velike količine mladog luka. A tržište? Ono nije problem jer veliki dio mladog luka “progu-taju” velike urbane sredine poput Sarajeva i Banja Luke. Međutim, mladi luk treba prije svega znati proizvesti vodeći računa kako je izuzetno važno poštivati optimal-ne rokove sjetve.

Vrijeme sjetveU slučajevima zimske proi-

zvodnje koja je posebice omi-ljena u južnoj Hercegovini rasad se proizvodi na otvorenoj lijehi. Sjetva se vrši početkom rujna dok se sadnja obavlja koncem listopada tj. početkom studenog kako bi se branje (čupanje) mla-dog luka planiralo polovicom prosinca. S druge strane, za pro-ljetnu proizvodnju rasad se pro-izvodi u zatvorenim prostorima i to sjetvom u siječnju, sadnjom u fazi 2-3 lista tijekom veljače kako bi mladi luk stigao na tržište već polovicom ožujka. Međutim,

razumljivo je da rokovi sjetve, odnosno, sadnje luka ovise od samih proizvodnih područja i zahtijeva tržišta. Ali, tu su ozbilj-niji proizvođači i najpametniji. Zašto? Zato što mladi luk kon-tinuirano sade u razmacima od 15-tak dana što im omogućava redovitu berbu kao i stalnu pro-daju na tržnicama manjih i većih gradskih sredina.

Berba mladog lukaMladi luk-kapula troši se za

hranu zelen tj. čim nadzemni dijelovi biljke narastu oko 35 cm visine. Drugim riječima, mladi luk se ubire kada formira 6-8 li-stova. Pri tome trebamo znati da što je luk mlađi to je i puno kva-litetniji. U pravilu takav luk ima puno manje gorčine te kao ta-kav ima bolju “prođu” na tržištu. Osim toga, treba znati da kao i stari, i mladi luk ima antibiotska svojstva, regulira šećer u krvi te potiče izlučivanje probavnih sokova. Mladi luk je bogat i kali-jem te organosulfidima-korisnim tvarima važnim za zdravlje srca. A u 100 grama mladog luka ima 45 kalorija, što ga čini ravnoprav-nim pripadnikom onog čuvenog gastronomskog dueta nazvanog “mlada janjetina i mladi luk”. Zar je potrebno još nešto dodati.

mLaDi LuK uvijek na visokoj cijeniMladi luk se gaji iz rasada i iz lučica i to tako što se njegovo prispjeće prilagodi od studenoga pa sve do konca ožujka. Prateći tržne cijene mladog luka, može se zaključiti kako su one iz godine u godinu visoke te ostavljaju dovoljno prostora za zaradu.goran JurilJ, Dipl. ing.

POTRAŽNJA ZA LUKOM VLASCEMPosljednjih godina raste potražnja i za lukom vlascem a što se može pripisati njegovu favoriziranju od strane pisanih medija koji ga redovito svrstavaju kao neizostavni dodatak jelima, prvenstve-no salatama od rajčice, juhama, umacima, iako se dosta koristi i kao dekoracija na sendvičima i sl. Osim toga, slovi i kao vrijedan začin svim jelima s mesom. A tajna njegova uspjeha leži u ugod-nom okusu koji mu daju jabučna i limunska kiselina. Specifičnost njegova blagog okusa i mirisa dolazi i od eteričnog ulja cistein sulfoksida. Valja spomenuti i kako se zeleni vlasac iznimno cijeni u Europi upravo za zimskih mjeseci jer predstavlja vrijedan izvor minerala i vitamina u zaštiti od redovitih prehlada. Iako se kao po-vrće najviše uzgaja u kućnim vrtovima i manjim gospodarstvima u blizini tržišta pokazao se vrlo pouzdanim i za uzgoj u posudama unutar domaćinstva. Uostalom, kada ga tako veličaju zašto ga i ne iskušati? Ta ukoliko nam se zamjeri uvijek može završiti kao doda-tak juhama...

Mladi luk

Lučice iz kojih se proizvodi mladi luk

Luk vlasac

10


U prigradskim naseljima, većim i manjim mjestima, po-sljednjih godina izgrađeno je i još uvijek se gradi mnogo kuća. Obično je riječ o vikendicama čiji vlasnici nastoje pobjeći iz gradske gužve i odvojiti jedan dio stresne svakodnevice upra-vo za odmor uz hobi vrtlarenje. To nije pojava novijeg karak-tera jer je ona potvrđena i pri-mjerima, odnosno, trendovima iz susjednih zapadnih zemalja.

Uostalom, svaki dan nas mediji “bombardiraju” proizvodnjom «zdrave hrane» i prednostima uzgoja povrća u obiteljskom povrtnjaku. Zbog toga, nave-deni vikendaši uz kuće obično kupuju i okolne parcele na ko-jima uz ukrasne vrste drveća i grmlja planiraju tj. uklapaju vlastiti obiteljski povrtnjak. Ali, pošto se većinom radi o “novopečenim gradskim poljo-privrednicima” koji nisu vični sjetvi povrća, javljaju se i prve poteškoće.

Sjeme u tRaKamajednostavna sjetvaDa se snovi mogu ostvariti, znaju svi povrtlari koji su već koristili sjeme u trakama. Do-voljno je u kvalitetno pripremljeno tlo položiti trake koje se potom pokrivaju rahlom zemljom. Ostalo je dječja igra jer nema ni prorjeđivanja ni presađivanja biljaka.

mlaDen karačić, Dipl. ing.

Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu u ponudi sjemena povrtnica za ovu sezonu nude i povrtne vrste sa sjeme-nom u tzv. samorazgrađujućim trakama, a od povrtnih vrsta tu su: mrkva, peršin, blitva, salata, luk

Pregusta sjetva-simbol amaterizma u povrtnjaku

I doista, najlakše je nabaviti malo više sjemena kojim se do-slovce pokrije površina povrt-njaka. Ali, tada upravo činimo kontra učinak u vidu postizanja pregustog rasporeda biljaka na maloj površini. Svakako, pre-gusta sjetva je veliki problem u povrtlarenju. Stoga je poznata sjemenska kuća Franchi odlučila pomoći svim početnicima u hobi vrtlarenju.

Sjemenske trake – precizna sjetva

Na tržištu su se pojavile tra-ke različite duljine (najčešće pet metara) u kojima se već nalazi sjeme povrća spremno za sjetvu. Što to znači? To znači da su u navedenoj traci sjemenke poslo-žene na pravu udaljenost, što u mnogo čemu olakšava sami mo-ment sjetve. Međutim, navedene trake se koriste samo kod sjetve na otvorenom i u slučajevima

kada smo zemlju prethodno kvalitetno obradili, odnosno, fi-no-mrvičasto usitnili. Osim toga, tlo treba biti i dobro nagnojeno jer je razumljivo kako će biljke napredovati samo uz dovoljnu količinu hranjivih elemenata. Pošto smo traku položili na pri-premljeno i prikladno nagno-jeno tlo, dovoljno ju je lagano prekriti slojem rahle zemlje i za-liti. Za kratak vremenski period dolazi do razlaganja trake zbog čega se razvija i “ekološka ener-gija” koja pospješuje početni rast sjemena.

Navedene trake su dosta prikladne za sjetvu sitnijeg sjemena povrća čiji ravnomjeran raspored na gredici nije lako izvediv. Osim toga, sjetvom eko trake ostvarujemo i manje zbijanje tla u povrtnjaku jer u ovom slučaju nema redovitog prorjeđivanja i presađivanja biljaka, te time i nepotrebnog gaženja zemlje. Što na kraju reći nego bravo Franchi...

Sjeme u traci - lakša sjetva

Mrkva uzgojena iz sjemena u traci


11

Od ove godine sistem Gri-pple prisutan je i u našoj zemlji. To je znatno olakšanje za sve poljoprivredne proizvođače ali i hobiste koji na svojim okućnica-ma imaju nekoliko trsova vinove loze, nekoliko voćnih stabala ili pak ukrasnih drveća. Drugim ri-ječima, navedeni Gripple sustav primjeren je za vezanje voćaka, ukrasnih drveća, vinove loze ali i za vezanje i fiksiranje bodljikave žice ili pak električnih pastira koji se koriste za pregonsku ispašu stoke. Međutim, u Hercegovini će Gripple biti prvenstveno na-mijenjen brojnim vinogradarima koji će ovim načinom znatnije olakšati odnosno osuvremeniti svoju proizvodnju.

Tehnika postavljanja žicePostavljanje žice u vinogra-

dima zahtijeva niz radnih opera-cija koje moramo provesti a sve kako bismo pocinčanu žicu što primjerenije učvrstili za naslon. U pravilu, žica se treba postaviti najkasnije mjesec dana nakon postavljanja stupova. Naime, kada lastari porastu u toj mjeri da se moraju privezati, žica već tre-ba biti postavljena i potpuno za-tegnuta. I dok su ranije korišteni klasični natezači, čija je uporaba zahtijevala veliku spretnost i vje-štinu, danas je to postao lagan posao, što opet možemo zahva-liti praktičnosti i preciznosti Gri-pple sustava. Naime, navedeni Gripple natezači imaju dva otvo-ra kroz koje provlačimo pocinča-nu žicu. Jednom provučena žica zahvaljujući konstrukciji nateza-ča ne može se vratiti natrag, što bitno olakšava natezanje žice u vinogradu. Međutim, nakon što smo žicu provukli kroz natezače,

trebamo je dobro i zategnuti, što se lako ostvaruje zahvaljujući ručnom Gripple zatezaču koji na sebi ima ugrađen dinamometar. Zahvaljujući njemu utječemo na podjednako zatezanje svih po-cinčanih žica u vinogradu, što opet pridonosi njihovoj većoj stabilnosti odnosno postojano-sti. Zbog ravnomjerno zategnu-tih žica povećava se i dugotrajni-ja stabilnost stupova za koje su žice pričvršćene. Povrh toga, re-mont žica je više nego jednosta-van iz razloga što je za tu opera-

ciju potreban samo jedan čovjek i dakako Gripple alat. Kada se sve uzme u obzir, odgovorno se može reći da je zahvaljujući Gri-pple sustavu za vezanje žičana armatura dugotrajnija pa je i nje-no održavanje znatno jeftinije.

Univerzalnost Gripplenačina vezanja

Kako smo ranije već napo-menuli, Gripple se osim u vi-nogradarstvu može koristiti i za vezanje voćnih stabala kao i ukrasnih stabala. Dovoljno je

GRiPPLevelika pomoć vinogradarima i voćarimaVinova loza je po svojoj prirodi povijuša –penjačica i kao takva za nesmetan uzgoj zahtijeva odgovarajući naslon. To se postiže postavljanjem stupova koji se povezuju pocinčanom žicom različite debljine. Riječ je o mukotrpnom poslu koji je danas zna-čajnije olakšan zahvaljujući prisutnosti engleske tvrtke koja proizvodi Gripple sustav vezanja vinove loze.

nino rotim, Dipl. ing.

Kompletan GRIPLE program možete pronaći u Agrocentru Sjemenarne u Mostaru, gdje možete dobiti i sve potrebne upute o primjeni u praksi.

imati odgovarajuće natezače i Gripple ručni zatezač s dina-mometrom i vaše stablo će biti za nekoliko minuta adekvatno učvršćeno za podlogu. A kada je ono pravilno učvršćeno u većoj mjeri može odoljeti naletu jakih sjevernih vjetrova, neizbježnih na našem području. Osim toga, Gripple je svoju ponudu nateza-ča upotpunio i posebnim tipom za bodljikavu žicu koja se ovim načinom vrlo lako povezuje i pri-mjereno zateže. Zbog svega toga, Gripple će vrlo brzo preuzeti pri-mat na hercegovačkom tržištu, tim više što su ovaj način vezanja u vinogradima već primijenili vodeći gospodarstvenici koji su pokrenuli proizvodnju vinskog i stolnog grožđa na području Mo-stara. Razumljivo, kada se time postiže znatna ušteda u pogledu remonta i održavanja armature uz minimalnu nazočnost radne snage kod njenog postavljanja. Uostalom, da je neosporno riječ o kvalitetnom i učinkovitom nači-nu vezanja pokazuju europskim podaci koji ovaj sustav svrstava-ju na sami vrh ljestvice korisnih proizvoda primjenjivanih u svrhu vezanja voćaka i vinove loze.Najčešća primjena u vinogradima

Gripple - novi način vezanja

Jednostavna primjena

12


Malina dobropodnosi hladnoću

Iako je riječ o relativno manje zahtjevnim voćnim vrstama, za obilje ukusnih plodova ipak se treba malo potruditi. To se prije svega ogleda u izboru položaja i pripremi sadnica kao i u odgo-varajućoj gnojidbi. Primjera radi, malina traži osunčana mjesta i ne podnosi neprikladna tla. Sto-

ga je ne treba uzgajati na težim, zbijenim i plodnim tlima. Ukoli-ko je tlo siromašno hranjivima, težnju treba prebaciti na poja-čanu gnojidbu stajskim gnojem ili kompostom. S druge strane, lagana, pjeskovita hercegovačka tla su idealna za njen uzgoj. Me-đutim, velike ljetne vrućine bitno ograničavaju njen rast pa strogo trebamo voditi računa da joj ne nedostaje vode u vrijeme cvatnje i dozrijevanja. Pošto dobro pod-

nosi niske temperature, nemojte se začuditi ukoliko je susretne-te i na 800 m nadmorske visine. Divlja, pak, malina u našoj zemlji može uspijevati na čak 1100 m nadmorske visine.

Kupina podnosi vrelihercegovački kamen

Za razliku od svoje rodice ma-line, kupine su prilično osjetljive na niske temperature. Međutim, ljetne vrućine vrlo dobro pod-nose pa ih stoga često možemo susresti na nepristupačnom her-cegovačkom kršu. U pogledu tla nije zahtjevna te uz minimum njege ostvaruje solidne prinose. Ali, treba joj osigurati dovoljno svjetla jer u protivnom plodovi djelomično sazrijevaju, odnosno, ostaju zelene ili jarko crvene boje. Zbog dobro razvijenog korijeno-vog sustava puno bolje podnosi sušu od maline.

Jagode su ipaknajtraženije

To potvrđuje velika potražnja za sadnicama jagoda penjačica i jagoda mjesečarki. Posebno je to izraženo u velikim urbanim sredinama gdje se za potrebe domaćinstva pretežito nabav-ljaju sadnice jagoda čiji plodovi dozrijevaju postupno (mjese-čarke). Možemo ih zamijetiti na balkonima i terasama stambe-nih zgrada ali i u kućnim vrtovi-

GDje POSaDitijaGODiČaStO VOĆe?

Slasnim plodovima jagodičastog voća malo tko može odoljeti. Ipak, za ukusnim plodovima jago-da, ribiza, malina i kupina najviše žude najmlađi, zbog čega se one najviše i sade u kućnim vrtovi-ma. Međutim, tomu pridonosi i činjenica što jago-dičasto voće zahtijeva vrlo malo prostora i mini-mum održavanja.


Sjemenarnini Agrocentri u Mostaru i Širokom Brijegu i ove godi-ne nude sadnice jagoda «mjesečarki», ali i sadnice maline, kupi-ne, borovnioce, crnog, bijelog i crvenog ribizla.

ma, što uopće ne treba čuditi jer malo koji plodovi pružaju toliko slasti i aromatičnosti kao što to pružaju jagode. Osim toga, jagode se brzo razmnožavaju, tako da se njihov broj iz godine u godinu povećava a poznato je da u ekstenzivnom uzgoju jago-de mogu “trajati” četiri godine. Zbog velike potražnje, Sjeme-narna je ove godine osigurala iznimno veliki broj sadnica ja-goda mjesečarki prikladnih za obiteljske vrtove. Kako i relativ-no manje zahtjevnim jagodama treba pružiti odgovarajuću nje-gu, Sjemenarna je nabavila i na-mjenska GrenGarden gnojiva za jagodičasto voće. Uz pravil-nu prihranu jagode će redovito i obilno plodonositi pa će slasnih plodova biti dovoljno i za susje-de ili čak za nezasićeno tržište.

Plodovi jagode

Sadnice maline i kupine


13

Rezidba uzimskom periodu

Zimska se rezidba breskve provodi u doba mirovanja tj. od opadanja lišća pa do početka vegetacije u proljeće. Treba pa-ziti da se rezidba ne obavlja ako su temperature ispod ništice. Kada će se početi s rezidbom, često zavisi od veličine nasada, odnosno o raspoloživoj radnoj snazi. Kad većih nasada s rezid-bom se započinje odmah na-kon opadanja lišća, bez obzira da li se radi o kontinentalnom ili mediteranskom području. Kod manjih nasada s rezidbom se započinje najčešće krajem siječnja ili početkom veljače. U područjima gdje su česti pro-ljetni mrazevi rezidba se obavlja kasno, najčešće nakon kretanja vegetacije, kada su već uočljive štete na pupoljcima odnosno izbojima. U tom slučaju veća je mogućnost izbora zdravih pupoljaka. Često se u praksi re-zidba obavlja u vrijeme cvatnje (Italija-pokrajina Emilia-Roma-gna). U hladnijim područjima preporučuje se kasnija rezidba (potkraj perioda mirovanja ve-getacije) jer rane nastale rezid-bom brže zacjeljuju.

Kod orezanih stabala bre-skve vegetacija ranije započinje nego kod neorezanih i traje ne-što dulje što je posljedica buj-

nosti. Poznato je i da se pupovi bujnijih stabala stvaraju kasnije nego pupovi na slabo bujnim stablima.

Rodni i nerodni izboji kod breskve i nektarine

Kod breskve i nektarine se razlikuje nekoliko vrsta rodnih i nerodnih izbijaka.

Svibanjska (majska) kitica je vrlo kratki izboj reduciranih in-ternodija. Završava uvijek lisnim pupom, oko kojeg su posrano smješteni u skupini cvjetni pu-povi. Ovaj izboj je obično dug 2-5 cm, s 3-5 postranih cvjetnih pupova. Rijetko se javlja kod mla-dih i bujnih voćaka. Nema većeg značaja za rodnost breskve uko-

liko se razvilo dovoljno rodnih (mješovitih) izbojaka. Na svibanj-skoj kitici formira se malo lišća pa plodovi na njoj ostaju sitni.

Kratki rodni izboj je tanki iz-boj dužine do 15 cm s razvijenim kratkim internodijima. Vršni pup mu je uvijek drveni, a postra-no su smješteni cvjetni pupovi. Nema većeg značaja za rodnost breskve, jer nema dovoljno lišća pa plodovi ostaju sitni.

Mješoviti rodni izboj je du-gačak 20-70 cm i dulje, zavisno od bujnosti, starosti i sorte. To je dugi rodni izboj. Mješoviti rodni izboj je najznačajniji za rodnost breskve, na kome su dubro razvi-jeni cvjetni i lisni pupovi, iz kojih se razvijaju najkrupniji i najkva-litetniji plodovi i nove rodne

ReZiDba bReSKVe i neKtaRineObavlja se od početka opadanja lišća pa do kretanja vegetacije, ne kod temperatura ispod ništice. U hladnim po-dručjima preporuča se kasnija rezidba, dok se u južnim područjima obavlja krajem siječnja i li početkom veljače.


mladice. Na vrhu izboja nalazi se drveni pup.

Ljetni ili preuranjeni izbo-ji razvijaju se iz pupova mladica formiranih u istom vegetacijskom razdoblju. Ovi se izboji razvijaju kod mladih i bujnih voćaka. U pra-vilu nisu rodni, ali ako se ranije jave u krajevima s dugom vegetacijom, mogu se formirati cvjetni pupovi, pa ovi izboji mogu biti rodni.

Mlazevi ili vodopije su dugi snažni izboji vertikalnog rasta koji se razvijaju iz adventivnih ili latentnih pupova starijih grana, ali i mladih, na mjestima jačeg dotoka hranjiva i u blizini reza ili povreda. To su nerodni izboji koje većinom rezidbom odstra-njujemo ili koristimo za formira-nje krošnje.

Svibanjska kitica Mješoviti rodni izboj

Kratki rodni izboj

14


Smokvu možemo uzgojiti s nadzemnim sustavom u obliku krošnje, s deblom niskim ili sred-nje visokim, ali i u obliku grma, s dvije, tri ili rjeđe više grana osnov-nih vodilja iznad površine tla („ka-zan“). Grm se brže i, relativno lak-še, formira i održava, na takvom uzgojnom obliku će prije proro-diti, ali će poslije imati robusniju krošnju i smanjit će se prirodi u odnosu na smokvu-stablašicu, a teže će biti obavljati i određene radove u krošnji (obradu, rezidbu, zaštitu). Ukoliko želimo uzgajati smokvu na postavkama voćarske struke uz intenziviranje uzgoja, trebali bismo se opredijeliti za stablo s krošnjom s visinom debla od 40 do 60 ili do 80 cm.

Kod prostornih uzgojnih obli-ka, kako smo već rekli, skeletne grane se razvijaju u svim smjerovi-ma, a od njih izdvajamo, kao važ-nije za smokvu: piramidalan oblik (obična i etažna piramida) i vaza.

Piramida ima provodnicu kao produžetak debla i tri do pet na njoj raspoređenih debelih gra-na (primarne skeletne grane). Na provodnici skeletne grane mogu biti raspoređene na različitim uda-ljenostima, spiralno ili na etažama smještene, mogu biti različiti ku-tovi njihova otklona u odnosu na provodnicu, mogu biti različito razgranate tanjim skeletnim gra-nama i obrastajućim izbojcima.

Vaza je uzgojni oblik bez provodnice s tri ili četiri skeletne grane s razmakom jedne iznad druge od 10 –15 cm, raspoređe-nih tako da međusobno zatva-

raju kutove od 120o, odnosno 90o, a imaju položaj u odnosu na zamišljenu provodnicu pod ku-tom od 45o. Ovo je otvorena ili šuplja krošnja, kako ćemo često u literaturi naći kvalifikaciju, jer

uZGOjni ObLici KOD SmOKVeU uzgoju smokve najčešće koristimo prostorne uzgojne oblike. To su uzgojni oblici kod kojih su grane raspoređe-ne u svim pravcima u redu i u međuredu.

Prije svega, potrebno je znati kako se u toplijim pre-djelima, gdje nema opasnosti od mrazeva smokva može re-zati u razdoblju od prestanka do početka kretanja sokova. Ako, pak, postoji mogućnost pojave jačeg mraza, smokva se orezuje nešto kasnije i to pred sam početak kretanja sokova. Ono što je bitno znati jest činjenica da smokva ne podnosi rez debljih grana iz razloga što tada rane teško zacjeljuju. Zbog toga na tim mjestima javlja se trulež ili nekroza tkiva što u konačnici može izazvati i propadanje cijelog stabla. Nezarasla rana postaje i središte okuplja-nja štetnika i drugih bolesti koji brzo prodiru kroz rahlu i spužvastu srčiku grana usli-jed čega drvo postupno truli i na koncu sasvim propada. Zbog toga je najpoželjnije što manje orezivati deblje grane smokve. Osim toga, radi sma-njenja oštećenja kore kao po-

ReDOVita ReZiDba uspjeh uzgoja smokveOno što rijetki voćari znaju jeste činjenica da je smokva možda i najzahtjevnija voć-na vrsta u pogledu rezidbe. Ova kraljica južnih krajeva doista ne traži mnogo osim u pogledu rezidbe koja se mora redovito provoditi

sljedice djelovanja sunca i mraza oko većih rezova trebamo deblo i grane premazati otopinom va-pna. Nakon završene rezidbe sve odrezane grane nužno je saku-piti i odstraniti iz voćnjaka. Kada smo sve to uradili slijedi i redo-vita zimska zaštita s 3 %-tnim bijelim uljem kojim uništavamo štitaste uši. Ovo je tim važnije ukoliko nam je poznato kako je na smokvi, kasnije tijekom ve-

getacije ograničena uporaba insekticida. Zapravo, samo mali broj njih smijemo koristiti na smokvama tijekom vegetacije a ukoliko ne primijenimo odgo-varajući, može doći do totalne defolijacije lišća. Drugim riječi-ma, na neadekvatne insekticide smokva reagira potpunim od-bacivanjem lišća. Stoga se mje-ra zimske zaštite za smokvu čini više nego prihvatljivom.

se krošnja maksimalno odozgo širi razgranavanjem u svim smje-rovima unutar kružnog prostora. Kod ovog uzgojnog oblika dola-zi do zadovoljavajućeg prodora svjetlosti, do bolje prozračnosti i

minimalizirane pojave boljeg po-ložaja i time favoriziranih grana, odnosno njihove jače aktivnosti i stvaranja podčinjenih zona kroš-nje smanjene aktivnosti i iskori-štenosti.


Uzgojni oblik kod smokve

Obavezno premazivanje rezova kalemerskim voskom


15

Kod nas značajne štete na agrumima pričinjava nekoliko vrsta štitastih ušiju, nekoliko vrsta lisnih ušiju, štitasti moljac agruma, miner lista agruma, voćna muha i neke vrste grinja. Većina od navedenih vrsta ne živi isključivo na agrumima, već imaju veći broj biljki hraniteljica.

Štitaste uši – su poznati štetnici koji uglavnom žive na drvenastim biljkama, prije svega na voćkama i ukrasnom drveću i šiblju. Neke od njih, primjerice narančin crvac, limunov crvac, grbava maslinina štitasta uš, lo-vorova štitasta uš, oleandrova štitasta uš, crna štitasta uš agru-ma i koma uš agruma, živeći na agrumima, sišu sok iz lista i mla-dica, a neke i iz ploda. Na napad-nutim biljkama dolazi do žuće-nja lišća, koje kasnije otpada, a jače napadnute biljke zaostaju u porastu. Kako neke od štitastih ušiju (narančin crvac, grbava ma-slinina štitasta uš) obilno izlučuju mednu rosu (slatki sok) na koju

se naseljavaju gljivice čađavice, to čitavo stablo može biti pre-kriveno crnom prevlakom. Zbog toga je smanjena asimilacijska sposobnost napadnutih biljaka, a plodovi umrljani čađavicom teže se prodaju i imaju manju tr-žišnu vrijednost.

Suzbijanje štitastih ušiju je dosta otežano, a na našem trži-štu nema dovoljno djelotvornih insekticida. Najbolje je zaštitu usmjeriti protiv mladih ličinki, sredstvima na osnovi organo – fosfornih jedinjenja. Odabranom pripravku dobro je dodati i neko od mineralnih ulja koje se smije koristiti i u vrijeme vegetacije (Bijelo ulje).

Lisne uši – u našim uvjetima na agrumima se često javlja crna uš agruma i zelena lisna uš agru-ma. One pored agruma mogu napasti i neke druge biljne vr-ste. Na agrumima su prisutne u

vrijeme vegetacije agruma, jer napadaju samo mlado tkivo lista i izboja. Napadnuto lišće se kovr-ča, a izboji se deformiraju.

Štitasti moljac - (Bijela mu-šica) agruma. Zadnjih nekoliko godina štitasti moljac agruma je stalno prisutan u nasadima agru-ma, a kako se javlja u povećanoj brojnosti, predstavlja veoma značajnog štetnika agruma. Ima-go, a posebno ličinke intenzivno sišu sok iz lista, što iscrpljuje na-padnuto stablo. Štetnik obilno izlučuje mednu rosu na koju se naseljavaju gljivice čađavice. U slučaju jačeg napada gotovo sva stabla u nasadu su crna od čađa-vica. To u velikoj mjeri smanjuje asimilacijsku površinu, što uz iscrpljenost zbog sisanja sokova dovodi do slabijeg razvoja voć-ke. Pored toga, plodovi umrljani čađavicom gube na estetskom izgledu, teže se prodaju, a ci-jena im je dosta niska. Štetnik češće napada zasade s gušćom sadnjom i donje grane, te unu-trašnjost krošnje gdje je zbog slabijeg provjetravanja veća vlažnost.

Suzbijanje štetnika može se vršiti tijekom veljače i ožujka pri-mjenom bijelog ulja, odnosno tijekom vegetacije primjenom insekticida koji dobro djeluju na štitastog moljca, primjerice pripravak Confidor SL 200. Tre-tiranje treba kvalitetno obaviti

ne štedeći insekticidnu tekućinu kako bi se dobro prekrili svi di-jelovi krošnje, posebice naličje lista. Praćenje pojave odraslih, a i djelomično smanjenje njihove brojnosti vrši se postavljanjem žutih ljepljivih ploča, koje privla-če moljca.

Miner lista agruma – je štetnik novijeg datuma. Naime, miner se je kod nas pojavio izne-nada i to u visokoj brojnosti una-trag desetak godina.

Miner lista agruma je relativ-no sitan leptir, čija gusjenica živi uglavnom u listu agruma. Hrani se središnjim mesnatim dijelom lista, pri čemu pravi vijugavi hodnik, koji se stručno naziva mina. Štetnik isključivo napada mlado sočno tkivo, uglavnom

ZnaČajniji Štetnici aGRumaAgrumi predstavljaju veoma pogodno stanište za mnoge štetne organizme. Smatra se da u svijetu na agrumima živi više stotina štetnika (grinja, kukaca, nematode i dr.). U našim uvjetima taj broj je daleko manji.

Dr. iVan ostoJić

Štitaste uši na listu agruma Imago štitastog moljca agruma

16


mlade vršne listove. Na napad-nutom listu ostaje pošteđena pokožica lista koja je u početku napada prozirna, odnosno sre-brenkasto sedefaste boje. U toj fazi oštećenja veoma podsjeća na oštećenja od puževa, odno-sno na njihove karakteristične sedefaste tragove. Kasnije poko-žica lista posmeđi i jače oštećeni listovi se suše.

Minera lista agruma moguće je suzbijati primjenom određe-

nih insekticida, primjerice pri-pravcima: Boxer 200 SL, Confidor SL 200. Zavisno od intenziteta napada, potrebno je izvesti 2 – 3 tretiranja, a s tretiranjem treba početi od sredine srpnja, kada obično kreće novi porast agru-ma, tzv. drugi porast agruma.

Voćna (mediteranska, bre-skvina) muha – napada plo-dove većeg broja biljnih vrsta, primjerice: mandarine, naranče, breskve, kajsije, kruške, šljive,

japanske jabuke, smokve, rajčice i još nekih drugih biljnih vrsta. Nekoliko zadnjih godina muha se redovito javlja u južnim po-dručjima Hercegovine. Ponekad se javi u većoj brojnosti i pravi ozbiljne štete. Muha se može javiti dosta rano, već od sredine svibnja ali se u povećanoj broj-nosti obično javlja od sredine kolovoza. Ženka za odlaganje jaja bira poluzrele plodove, jer se u zelenom plodu ličinke ne mogu hraniti. U cilju odlaganja jaja ženka leglicom buši koru ploda i u napravljenu rupu odlo-ži više jaja. Kako u isti plod jaja može odložiti više ženki, to se u jednom plodu može naći 60 – 80 jaja. Nakon izlaska ličinke prodi-ru u meso ploda i tijekom razvo-ja ispod kore prave veće ili ma-nje komorice iznad kojih je plod mekan, što se može lako osjetiti pritiskom prsta. Na taj način se može raspoznati u kojem plodu ima ličinki, bez da se oguli kora ploda.

Zaštita agruma od voćne muhe obavlja se tretiranjem za-sada nekim od sljedećih pripra-vaka: Rogor 40, Chromogor 40 ili Perfekhtion. Ekološki isprav-nija zaštita je kada se suzbijanje obavlja metodom lokaliziranog tretiranja. U tom slučaju tretiraju se samo dijelovi nasada insekti-cidom kojem je dodan atraktant. Zapravo, prska se samo dio sta-bla uz utrošak 1 – 3 dl tekućine ili se prskaju pojedina stabla u nasadu. Tretiranje treba obaviti u više navrata, što zavisi od jačine napada i mogućnosti primjene insekticida zbog njegove karen-ce, odnosno zriobe ploda. Za ovu namjenu koristi se pripravak

Success Bait. Pripravak se koristi u koncentraciji 4-5 % uz utrošak škropiva od 100 ml po stablu. Prskanje se obavlja krupnim kapima. Prvo tretiranje obavlja se čim se uoče prve muhe. Pri-pravak Success Bait razvrstan je izvan skupine otrova, a karenca za agrume iznosi 4 dana.

Grinje – Agrumi su često napadnuti raznim vrstama gri-nja. Jedna od najštetnijih vrsta je hrđasta grinja agruma, koja se javlja periodično, ali kad se pojavi, obično je njena brojnost velika pa čini velike štete. Najče-šće se zadržava na mladom lišću i plodovima. Napadnuti listovi se deformiraju. Što je list mlađi, šte-ta je veća. Pojavom ploda grinje prelaze i na plod. Zreli plodovi koji su bili napadnuti grinjom nemaju gotovo nikakvu komer-cijalnu vrijednost. Sitniji su, tvr-de kore tamnosmeđe, čokoladne boje. Meso ploda manje je sočno i kiselo. U slučaju jakog napada, na pojedinim stablima mogu biti svi plodovi toliko napadnuti da uopće nisu za jelo.

Pored hrđaste grinje na agru-mima je čest i crveni pauk agru-ma. Štetnik napada lišće, plodo-ve i mlade izboje. Siše sokove iz stanica napadnutih organa, zbog čega dolazi do nestajanja klorofila. Na listovima i plodovi-ma dolazi do pojave sitnih bijelih pjega. Napadnuto lišće se kovrča i prijevremeno otpada. Plodo-vi koji su napadnuti štetnikom slabije se razvijaju. U ljetnim mjesecima kada je napad pau-ka najizraženiji, prilikom dodira s lišćem i plodovima na rukama ostaju crvene mrlje.

Suzbijanje hrđaste grinje agruma, odnosno crvenog pa-uka agruma izvodi se akaricid-nim pripravcima a koji od njih će se koristiti ovisi o vrsti grinje, razvojnom stadiju, vremenu pri-mjene i svakako karenci.

“Mine” na listovima agruma

“Mine” na izboju agruma

Oštećeni plodovi od ličinki voćne muhe Imaga voćne muhe

Grinje agruma


17

Osim pažljivog izbora proi-zvodnog prostora, odnosno po-ložaja za uzgoj marelica važno je izabrati i sorte koje kasnije cvatu. Sorte koje kasnije cvatu često mogu izbjeći štete od pro-ljetnog mraza i donijeti dobar prirod. Nadalje je važno da se izaberu samooplodne sorte, jer u vrijeme cvatnje marelica, kada je manje toplo, nisu idealni uvje-ti za međuoprašivanje, a ujedno je slabija energija klijavosti po-lena. Osim toga treba istaći da niti pčele kao prenositelji polena nisu toliko aktivne kao kada su povoljne temperature. Opisuje-mo četiri kasno cvatuće samoo-

plodne kvalitetne sorte - Pisana, Dulcinea, Tardif de Tain i Marietta Milady.

PisanaRazvija srednje bujna stabla

s otvorenim krošnjama. Cvate kasno, a rodi pretežno na svi-banjskim kiticama. Plod je velik umjereno simetričan ovalnog oblika. Temeljna boja kožice je svijetlonarančasta a dopunska lagano crvenkasta. Meso je na-rančaste boje i dovoljno čvrsto, a lagano se odvaja od koštice. Od-likuje se dobrim organoleptič-kim svojstvima, odnosno slatko kiselkastim okusom i ugodnom aromom. Plodovi dozrijevaju oko 14 dana nakon sorte Sv. Cadtrese,

odnosno oko 10. srpnja, i to svi u gotovo isto vrijeme. Sorta je vrlo zanimljiva zbog dobre rodnosti, dobre kvalitete i kasnijeg dozri-jevanja. Uzgojena u oblik vaze ranije dolazi u rodnost nego na plošnim uzgojnim oblicima kao na primjer u obliku palmete.

DulcineaNova je visokokvalitetna sor-

ta dobivena selekcijskim radom na sveučilištu u Pisi. Razvija sred-nje bujna stabla sa širokim kroš-njama. Rodi obilno. Cvate kasno, a samooplodna je tj. može se oploditi vlastitim polenom. Plod je simetričan, ovalnog oblika s prosječnom masom od 50 gra-ma. Temeljna boja kožice je žuta, a prekriva je jednim dijelom (oko 10 %) površine dopunska crvena boja. Meso je srednje čvrsto, svi-jetložute boje, a dobro podnosi manipulaciju i prevoženje. Sadrži puno šećera a malo kiseline. Plo-dovi dozrijevaju oko 20. lipnja. Plodovi su vrlo prikladni za dugo čuvanje u hladnjači. Sorta je vrlo zanimljiva zbog dobre i redovite rodnosti, kakvoće plodova i spo-sobnosti za dugo čuvanje.

Tardif de TainSorta potječe iz Francuske,

gdje je izdvojena od jednog sjemenjaka vrlo vrijednih gos-podarskih osobina. Razvija sred-nje bujna stabla s razgranatim krošnjama. Rodi na svibanjskim kiticama i mješovitim rodnim

izbojcima. Cvate kasno a sa-mooplodna je. Rezidbom treba osigurati obnovu mješovitih rodnih izbojaka. Plod je srednje velik okruglastog i vrlo malo iz-duženog oblika. Kožica ploda je intenzivno narančaste boje, a zelenkasta uz peteljku. Na oko 20 posto površine ploda razvi-ja se lijepa svijetlocrvena boja. Meso je narančasto, čvrsto, soč-no i dobre arome. Polukalanka je. Plodovi dozrijevaju 17 dana nakon sorte San Castrese, što bi odgovaralo da na lokalitetu Čule možemo očekivati zrenje od 13. do 15. srpnja. U vrijeme berbe čvrstoća ploda je 1,6 kg/0,5cm2. Plodovi sadrže 12,1 % šećera i ukupnih kiselina 12 ml NaOH, N/10. Sorta je zanimljiva zbog kasnog dozrijevanja, dobre rod-nosti i atraktivnog izgleda. Plo-dovi se dobro čuvaju u hladnjači za vrijeme prodaje. Prikladni su za potrošnju u svježem stanju i preradu.

Marietta MiladyNova je vrlo kvalitetna sorta

nastala križanjem između sorti Sv. Franjo x Polonais. Dobivena je 1981. godine u Pizi. Razvija srednje bujna stabla sa širokim krošnjama. Rodi pretežno na kraćim rodnim izbojcima kao što su svibanjske kitice i buketne kitice. Cvate kasno, odnosno 14 dana nakon sorte San Castrese, a cvatnja je obilna. Sorta je samo-oplodna. Ima srednje zahtjeve prema inaktivnim temperatura-ma. Plod je prosječne mase 65 grama. Kožica ploda je svijetlo narančasta a prekrivena je na 30 % površine dopunskom crve-nom bojom. Meso je narančasto a odvaja se od koštice. Okusa je optimalnog. Sadrži 15,5 % šeće-ra i 1,84 meq kiseline. U trenutku zrelosti za berbu penetrome-trom utvrđena tvrdoća je 3,3 kg. Koštica je okruglasta, sjemenka je okusa bajama, lagano gorka-sta. Rodnost je velika, a otpor-nost na prevoženje dobra. Osjet-ljivost na manipulaciju je mala. Sorta dozrijeva 18 dana nakon sorte San Castrese. Sorta je vrlo zanimljiva prije svega zbog do-brih organoleptičkih svojstava i komercijalne vrijednosti plodo-va. Bolja je od drugih sorti tog roka dozrijevanja. U hladnjači se plodovi mogu čuvati 20 dana.

KVaLitetne KaSnOcVatuĆeSamOOPLODneSORte maReLiceMarelica je vrlo cijenjeno voće za razne oblike prerade i za potrošnju u svježem stanju. Uzgoj marelica malo je proši-ren u Hrvatskoj. Razloga za to ima više. Jedan od njih je i rana cvatnja ove voćne vrste, pa na manje prikladnim po-ložajima za uzgoj često dolazi do pozebe.

prof. Dr .sc. iVo milJkoVić

Kvalitetne sorte marelice

18


Kako i sam kaže: „S proizvod-njom sadnog materijala počeo sam se baviti iz čiste ljubavi. Ali s vremenom, proizvodnja se širila a broj uzgojenih voćnih sadni-ca rapidno povećavao. I pored činjenice da jedan veliki broj sadnica poklonim prijateljima i poznanicima uvijek ostane do-voljno sadnog materijala za pro-daju, što mi ostavlja prostora i za solidnu zaradu.“

A pored brojnih voćnih vrsta u rasadniku smo uočili impozan-tnu brojku agruma čiji je asorti-man kompletan. Tim više što se veliki broj mandarinki, limunova

i naranči nalazi na rodu čime je iz-bor kod kupnje njihovih sadnica bitno olakšan. Drugim riječima, na licu mjesta može se kušati ka-

No, svakako će stabla biti dulje zdrava, bujnija i rodni-ja, nego ako se u proizvodnju krene sa zaraženim sadnim materijalom. Da bi postignuli potpun uspjeh zdravih stabala u uzgoju šljiva, selekcioneri su nastojali dobiti nove gospo-darski vrijedne sorte otporne prema šarki. U tome radu nai-lazi se na velike poteškoće, jer je problematika složena. Nije samo važno dobiti prema šar-ki otporne sorte, već ujedno i sorte dobrih gospodarskih svojstava, to jest dobre rodno-sti i dobre kakvoće plodova. U novije vrijeme dobiveno je više sorti za koje se kaže da su otporne prema šarki. Voćari če-sto takve informacije primaju s nepovjerenjem, jer na osnovi testova i iskustva u prvim godi-nama nismo uvijek dovoljno si-gurni je li neka sorta doista ot-porna prema šarki. Selekcioner

Walter Hartmann na Institutu za voćarstvo i vinogradarstvo Sveučilišta u Hohenheime u Bavarskoj povodio je istraživa-nja od 1986. do 1992. godine, a potom u rasadniku od 1992. do 1998. godine. Sorta je nastala 1981. godine križanjem izme-đu Ortenauer x Stanley. Cvate srednje rano a samooplodna je pa se može oploditi vlastitim polenom. Rodi redovito i obil-no. Malo je osjetljiva prema bo-lestima, a posve otporna prema šarki. Plodovi dozrijevaju u isto vrijeme kada i u naše sorte Bi-strica. Plodovi se dobro drže na stablu a imaju prosječnu masu od 46 do 50 grama, pa su triput veći od plodova Bistrica. Plodo-vi su ovalno jajolika oblika ta-mnoljubičaste boje svijetlopla-vim maškom. Meso je čvrsto, sočno, vrlo slatko i aromatično. Sadržava puno šećera (60-80 Oechsle). Sorta je prikladna za uzgoj i u područjima zaraženi-ma šarkom.

prof. Dr .sc. iVo milJkoVić

RaSaDniK na meDiteRanSKi naČinNa području južne Hercegovine nalazi se nekoliko specijaliziranih voćnih rasadnika. Ipak jedan se posebno ističe. Naime njegov vlasnik, gosp. Stipe Jurić u njemu sve radi s ljubavlju.

kvoća plodova odnosno može se ocijeniti sortna kvaliteta biljke. I na koncu što reći nego ustvrditi kako je značaj ovakvih zaljublje-


ŠLjiVa jOjO OtPORna na ViRuS ŠaRKePoznato je da virus PPV, poznat pod imenom šarka, čini velike štete u uzgoju šljiva. U novije vrijeme pokazalo se da čini štete na marelicama i breskvama. Suzbijanje ovog virusa nije moguće osim indirektno proizvodnjom zdravoga sadnog materijala, to jest uzgojem sadnica šljive s bezvirusnim podlogama i bezvirusnim plemkama. Naravno, niti to nije krajnje jamstvo da se poslije u voćnjaku neće inficirati, odnosno zaraziti virusom šarke.

nika u sadni materijal od iznimne važnosti za voćarstvo, što možda ponajbolje svjedoče i fotografije iz samog rasadnika.

Gosp. Jurić u svom rasadniku

Tipični simptomi šarke na koštici i listu


19

Pitanja i ODGOVORiSadnice cijepljenog oraha

Možete li mi objasniti zašto je u voćnim rasadnicima teško pronaći cijepljene, odnosno, kalemljene sadnice oraha i ko-liko je vremena potrebno da sadnica-sijanac uopće dođe na rod? Unaprijed zahvalan!Istina je da u voćnim rasadni-cima uglavnom nemamo za-stupljenu sadnicu kalemljenog oraha, i da je u ponudi najčešće njegova sadnica-sijanac. Razlog leži u složenosti i poteškoćama kod samih tehnika cijepljenja oraha zbog čega na tržištu ima-mo i njihovu stalnu nestašicu. Jer orah je za razliku od dru-gih voćnih vrsta, koje se same ukorjenjuju (primjerice lijeska) ili imaju na raspolaganju veliki broj tipova vegetativnih i ge-nerativnih podloga (primjerice jabuka), ograničen zapravo na samo jednu podlogu. Riječ je o podlozi uzgojenoj iz sjemena, čime se razumljivo i produžava nerodno razdoblje sorte uzgo-jene na takvoj podlozi. Jedno-stavno rečeno, sadnica-sijanac će rod donijeti puno kasnije u odnosu na cijepljeni orah. Po riječima voćara rasadničara, to će biti već za 4-5 godina a po praktičnim iskustvima tek za 9-10 godina. Ako vas to pak može utješiti, sadnica-sijanac je nekoliko puta jeftinija od kale-mljenih sadnica oraha.

Nino Rotim dipl.ing.

Sorte krumpiraza pripremu salata

Kako nisam najbolja poznava-teljica sorti krumpira, molim vas da mi pomognete u oda-biru sorti prema namjeni. Nai-me, voljela bih, kao domaćica, znati koja je sorta krumpira najbolja za pripremu salata od krumpira.Kvalitetna ugostiteljska ponuda jela od krumpira kao i gotovlje-nje istih u domaćinstvu mora biti

praćena i pravim izborom sorte jer se sorte krumpira kulinarski znatno razlikuju. Primjerice, pr-voklasna «lešo» pripremljena bijela riba mora biti poslužena s isto tako kvalitetnim kuhanim krumpirom koji se ne raskuha-va te je fine sitnozrne strukture mesa. Sorte krumpira koje na-kon kuhanja ostaju «tvrde», ne raskuhavaju se, i dobro se režu su tipične salatne sorte. Kao ti-pične «salatne « sorte krumpira preporučamo Adoru, Monalisu i Lisetu.

Mario Ćubela,dipl.ing.

Giorgia – nova sorta trešnje

U vrtnom rasadniku pored brojnih sorti trešanja kupio sam i meni nepoznatu sortu, stručnog naziva Giorgia. Mo-lim vas da mi navedete njene osnovne karakteristike. Una-prijed zahvalan.Nije ni čudo da vam je sorta ne-poznata, jer je riječ o priličito no-vijoj talijanskoj sorti koja fomira krupne plodove svijetlocrvene do tamnocrvene boje. Meso ploda je srednje čvrstine i do-bre kakvoće. Stablo je osrednje bujnog rasta i samoneoplodno je, što znači da joj treba osigura-ti adekvatne oprašivače. Dobri oprašivači su joj Burlatova, Van i Adriana. Inače, sorta zrije oko 10. lipnja i zbog svojih kvalitet-nih osobina svakako je za pre-poruku u kućnim vrtovima.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Zašto ne cvate grah mahunar

Prošle godine sam zasijala grah mahunar u travnju koji bujno raste i do 2 m, nije pro-cvao do srpnja mjeseca, pa me zanima što je uzrok tomu ?Grah mahunar traži dosta svje-tlosti i većina sorti koji se nude

kod nas su kratkog dana. Cvat-nju mogu omesti i visoke tem-perature što nije rijedak primjer kod nas, odnosno za cvatnju, oplodnju i dozrijevanje najop-timalnije temperature su oko 25ºC. Grah je bujno rastao zbog prevelikih količina dušičnih gnojivima koje potiče rast biljke, a zatim kasnije cvate. Preporuča se grah uzgajati u plodoredu iza kupusnjača, krumpira i sl. Sve je to može biti razlog zaostatka ili izostanka cvatnje.

Ivica Doko, dipl.ing.

Presađivanje šipaka

Imam dva šipka koja moram presaditi zbog opravdanih razloga. Šipci su stari pet godina i već imaju relativno dobar urod. Molim vas da mi odgovorite kada je najbolje vrijeme za presađivanje, na koji način obaviti pripreme i koliko je za očekivati kašnje-nje prvih plodova?Prije svega, trebate znati kako presađivanje šipaka starih pet godina predstavlja vrlo rizičnu operaciju, ali pošto navodite da je to neizbježno, preporučuje-mo da to obavite tijekom rane jeseni, odmah nakon opadanja prvih listova. Kako bi se peto-godišnji šipak što bezbolnije prilagodio novim uvjetima, preporučujemo i da prije pre-sađivanja, a nakon opadanja listova, obavite i njegovo jače orezivanje. Pod tim podrazu-mijevamo odstranjivanje svih grana izuzev provodnice koju je poželjno skratiti na 1-2 pupa. Na taj način potaknut ćemo bo-lji razvoj korijenovog sustava iz razloga što biljka neće nepo-trebno trošiti energiju na razvoj nadzemne mase. Pored svega, nužno je obaviti i prikraćiva-nje korijena kako bismo pota-knuli razvoj novih žilica, što će omogućiti njegovo bolje ukor-jenjivanje. Poželjno je i korijen nekoliko sati prije presađivanja

potopiti u tri dijela ilovače, dva dijela goveđeg gnoja te onoli-ko vode koliko je potrebno da se stvori žitka masa. Koliko će pak kasniti prvi plodovi ovisi o više čimbenika, ali sigurno je da će oni izostati 2-3 godine nakon presađivanja.

Mladen Karačić, dipl.ing.

Korovi u vinogradu

Prije pet godina podigao sam veći vinograd, u kome već za-mijećujem mnoštvo različitih korova. Međutim, uočio sam da postoji veoma mali broj herbicida s dozvolom kori-štenja u vinogradima pa vas molim da me posavjetujete kojim herbicidom mogu rije-šiti navedeni problem.Istina je da na tržištu možemo naći mali broj herbicida s do-zvolom korištenja u vinogra-dima. Međutim, pošto je riječ već o petogodišnjem nasadu preporučio bih vam korištenje jednog od mnogobrojnih her-bicida na osnovu glifosata. Na tržištu najčešće možete susre-sti Herkules, Ouragan System, Oxallis, Cidokor i dr. Riječ je o vrlo efikasnim herbicidima koji potpuno uništavaju sve prisut-ne korove s tim da svakako uz herbicid upotrijebite i neki od ovlaživača. Ali, pošto je riječ o totalnim herbicidima kod nji-hove primjene vodite računa da ne dođu u kontakt s zelenim dijelovima loze (listom, zele-nom korom i sl.) a što se može riješiti njihovom aplikacijom za mirnijeg dijela dana i uz primje-nu odgovarajućih štitnika na prskalici. Štitnike možete naba-viti u svim bolje opskrbljenim poljoljekarnama a njihova cije-na je zanemariva. Uostalom, na istom mjestu možete potražiti i iscrpnije objašnjenje o njihovoj primjeni od strane stručnog lica iz oblasti agronomije.

Nino Rotim,dipl.ing.

20


20

Pomlađivanje iz granaGlavne grane prepile se na

određenoj visini, one uspravne na istoj razini, one položene na istoj dužini. Pogrješno je jednu granu otpiliti na 200 cm, a onu do nje na 150 cm. Još veća pogrješka ja ako to učinimo na dvije sestrinske grane (grana iz istog izvora). Kra-ća grana zaostaje u rastu, prostor zauzima ona duža. Pomlađivanje iz grana je prigoda da buduće sta-blo oslobodimo suvišnog drva, pa zato prekobrojne grane valja otpiliti posve, a broj novih grana ograničiti i rasporediti za optimal-no korištenje prostora.

Iz račvištaProvodi se kad je mjesto ra-

čvanja nisko, krošnja visoka, a glavne grane tanke, prekobrojne i ogoljele. Ovo je čest slučaj kod naših vrijednih uljarica: levantin-ke, karbunćele, piculje. Suvišne grane valja otpiliti u samom račvi-štu, ostale skratiti na 30-40 cm od mjesta račvanja.

Iz deblaProvodi se kad je deblo zdravo,

račvište visoko, glavne grane ošte-ćene, ogoljele, isprepletene, a sta-blo prešlo fazu rodnosti. U ovom slučaju najčešća grješka je visina presijecanja debla. Najnormalni-je je da bude tik ispod račvanja glavnih grana. No ako taj dio nije pogodan (zdrav), može se spu-štati do pogodnijega, ali nikako ispod 40 cm od tla. Stablo prepi-

ljeno nisko ne tjera nove mladice iz debla, nego iz panja, pa ovaj dio debla umire i valja ga posve otpili-ti. Optimalna visina presijecanja je 70-100 cm od tla. Iz ostatka debla šiknut će prava šuma novih mladi-ca. Ovdje nastaju dvije pogrješke: veći broj mladica od potrebnog i slabi ili pogrješan položaj poje-dinih mladica. Broj novih mladi-ca ovisi o promjeru debla, snazi bivšeg stabla (korijenov sustav), sorti i, dakako, o uzgojnom obli-ku koji je maslinar namijenio. U prijašnjoj praksi bilo je uobičaje-no ostaviti tri-četiri glavne grane, ostale ukloniti. No, pokazalo se da tri-četiri grane za kratko vrije-me porastu tri-četiri metra, stvore krošnju na vrhu, u donjem dijelu ostaju gole. Time se problem vra-ća na početak. Zato danas prepo-ručamo ostaviti više grana. Time postižemo njihov jednakomjeran razvoj i zadržavamo nižu krošnju. Postupak za odabir novih grana je sljedeći: prve godine ostave se sve nove mladice na vijencu-pre-sjeku debla. Druge godine uklone se nepotrebni dvojnici i one mla-dice koje je i samo stablo odbaci-lo. Treće godine ostave se mladice koje svojim položajem i razvojem čine već osnovicu buduće kroš-nje. Položaj novih mladica mora biti ‘’prirodan’’, tj. jedna grana ne smije konkurirati susjednoj. To se događa kad mladice rastu jedna nad drugom. Ona gornja po svom položaju treba postati ‘’glavna’’, ali joj to ne dopušta ona donja koja

je bliža izvoru napajanja (korije-nu) pa je u razvoju koči. Zato ovu donju valja na vrijeme odrezati.

Iz panjaTo je presijecanje stabla u ra-

zini tla. Obavlja ga čovjek, a kod nas još više vatra. U posljednjih 40 godina stotine tisuća stabala masline uništene su u požarima koji su harali na obali i otocima. Pogrješke se javljaju u ‘’odgoju’’ mladih izdanaka-budućeg stabla. Prepuštena sebi, maslina će od mnoštva izdanaka izabrati dio koji će prerasti u stabla. No taj izbor ne ide u korist čovjeku. Ma-slina ima glavni cilj produljiti život drvu, rod je sporedni cilj. Zato u malom prostoru odgaja veći broj djece koja u takvoj postavi nikad ne postaju stabla. Osim toga, ona ne može uništiti suvišnu djecu. To radi čovjek. Ako je panj jedin-stven (promjer do 50 cm), ostave se tri grane svaka na glavnoj žili i odgajaju kao stablo. Ako panj nije jedinstven, može se ostaviti četiri-pet novih grana-izdanaka-koji su na glavnim žilama. Izdanci moraju biti jedan do drugog-uo-krug, ne jedan nad drugim. Prve godine ostave se svi izdanci, druge godine njih 10-20, a treće konačan broj. Najčešća pogrješka

je prekobrojnost i slab raspored izdanaka. Prekobrojni izdanci ne služe ničemu, nikad neće postati stabla, stalna su smetnja i zato ih valja ukloniti. O položaju-raspore-du, već sam rekao.

Iz gukeOvaj postupak obavlja čo-

vjek, priroda to radi djelomice i pogrješno. To je ujedno i najteži način obnove stabla, a provodi se na stablima koja su stara stotinu ili više stotina godina i kojima je sredina panja istrunula. Posao je težak i složen, pa ima i više pogr-ješaka: ostavljanje mrtvog drva u tlu, pogrješan odabir korijenja koji će napajati buduće stablo, broj izdanaka veći od potrebnog, nikakav ili pogrješan kut rasta bu-dućeg stabla. Sva stabla uništena vatrom, a ostavljena samoobno-vi, ‘’boluju’’ od navedenih mana. Postupak obnove i odgoja novih stabala jednak je onom iz panja uz male dopune. No, što se pogr-ješaka tiče, one su posle iste. Pra-vilno obnovljeno stablo rađat će i koristiti čovjeku sljedećih 40-50 godina. Dodajem na kraju da su ti stari maslinici naša zlatna pričuva. S malo volje, kapitala i organizaci-je, možemo ih za kratko vrijeme vratiti u život.

POmLađiVanje

maSLineg. l.

Pomlađivanje masline iz panja


21

U rodu Pistacia, pistacija (Pistacia vera) jedina ima jesti-ve plodove, iako se naziv često koristi i za druge vrste iz tog roda, kao što su P. terebithus i P. lentiscus čiji plodovi nisu jesti-vi. Pistacija je oko 10 m visoko stablo s razgranatom krošnjom i perasto sastavljenim ovalnim kožastim listovima dugim 10-20 cm. Pistacija je biljka odvojenih spolova, tako da postoje ženske i muške biljke. Cvjetovi su sitni, bijeli i skupljeni u grozdaste cva-tove. Plod je koštunica u kojoj se nalazi do 1 cm duga sjemenka i rastu u nakupinama. Na stablu, sjemenka je obavijena zelenom mesnatom ovojnicom ispod koje se nalazi tvrda ljuska. Zelenkasta sjemenka nalazi se u ljusci i oba-vijena je kožastom ovojnicom. Pistacija potječe iz Male Azije

a proširila se i na Sredozemlje. Potkraj 19. stoljeća proširila se i počela uzgajati i u SAD-u.

Za uzgoj pistacija najpo-voljnija su područja s dugim toplim ljetima i blagim zimama te pjeskovitim i blago alkalnim tlima. Selekcijom je dobiveno više kultivara pistacija. Kultivar ‘’Kernan’’ i ‘’Peters’’, primjerice, uzgajaju u Kaliforniji, u Iranu su

rašireni ‘’Momtaz’’ i ‘’Owhadi’’, u Turskoj ‘’Red Aleppo’’ i dr. Danas su najveći proizvođač pistacija Iran, SAD, Turska, Sirija. Na tržište pistacija dolazi pržena, zasoljena ili bez soli, u ljusci ili bez ljuske i obično postiže dobru cijenu. Kao i većina orašastih plodova, pista-cija je vrlo kalorična namirnica koja se zbog male količine vode dobro čuva. No, u nepovoljnim

PiStacijaPLODOVi Za uŽitaK i ZDRaVLjeOrašasti plodovi bogat su izvor fitosterola, tvari koje povoljno djeluju na razinu ko-lesterola u krvi kao i na ukupno zdravstveno stanje srca i cirkulacije. Karakteristična okusa ali dosta skupi, pravi su užitak za grickanje u slobodno vrijeme.

vlažnim uvjetima podložna je, kao i kikiriki, kontaminaciji plije-sni Aspegillus.

Kaloričnosti pistacije pri-donosi velika količina masnih tvari. Tako 100 g očišćenih plo-dova sadržava oko 45 g masti, uglavnom sa zasićenim masnim kiselinama. Kolesterola u plodo-vima pistacija nema. Ugljikohi-drata sadržava oko 27 g sa sa-harozom, glukozom i fruktozom kao najzastupljenijim šećerima. Proteina sadržava oko 10 g, u čijem aminokiselinskom sastavu dominiraju leucin, izoleucin, ala-nin, asparaginska i glutaminska kiselina. Od vitamina sadržava vitamine topljive u masti (vita-min A, E), zatim folate i vitamin K. Od minerala dominira kalij, a u značajnoj količini dolaze kalcij, željezo, cink, i selen. Značajna količina fitosterola igra važnu ulogu u prevenciji bolesti srca i krvnih žila, sprječavajući talože-nje kolesterola. Sjemenke su vrlo ugodna okusa i najčešće se jedu pržene i posoljene, pri čemu se ljuska otvori a sjemenka lako izvadi. Svježe sjemenke koriste se za kreme i sladolede te slasti-ce (baklave).

Dr. sc. ZVonimir koZarić

Plodovi pistacija

22


Kako je naše tržište zasićeno raznoraznim poljoprivrednim proizvodima, tako je i prodaja istih bitno ograničena. To se prije svega odnosi na sve veću nelo-jalnu konkurenciju u kojoj se, za-hvaljujući fenomenu dampinških cijena, mali proizvođači ne mogu izboriti za svoje mjesto na tržištu. Drugim riječima, globalizacija čini svoje pa tako i u oblasti vinogra-

darstva i vinarstva „veliki jedu one malene“. Međutim, s malo domi-šljatosti ipak se može naći svoje mjesto na tržištu. Pri tomu sami vinari trebaju učiniti prvi korak. Najbolji primjer jesu proizvođači koji su ove godine obogatili svoj asortiman novim proizvodom. Naime, radi se o ukrasnoj boci u kojoj raste i dozrijeva grozd i u koju se naknadno ulijeva rakija koja će odležavanjem preuzeti aromu grozda. Genijalno!

Postupak pripreme grozda

Cvatnja vinove loze ovisi o više čimbenika i varira zavisno od vinograda do vinograda. Ali, možemo ustvrditi kako jedan cvi-jet cvate tri do četiri dana, jedan grozd (cvat) pet do deset dana, jedan trs od osam do dvanaest dana i na koncu jedan vinograd od dvanaest do dvadeset dana. Nakon obavljene oplodnje i obrazovanja bobica cvat postaje grozd. Upravo tada, što pažljivije, pomno odabrane grozdove uba-cujemo u unutrašnjost ukrasnih boca. Potom boce pričvrstimo na primjereno mjesto na trsu. Za pričvršćivanje se obično koristi savitljiva žica s plastičnom izola-cijom jer bolje drži bocu i malo korodira. Boce se mogu pričvrstiti i gumenim trakama ili odgovara-jućim uzicama, s tim da spome-nuti materijal za pričvršćivanje treba biti otporan na vremenske prilike i ultraljubičasto zračenje. To je i razumljivo s obzirom na či-njenicu kako grožđe dozrijeva za velikih ljetnih vrućina zbog čega postavljene boce povremeno treba kontrolirati da li su dobro učvršćene. Dobro bi bilo ukoliko bi se boce mogle učvrstiti na ži-čanu konstrukciju naslona jer bi time neznatno opteretile sami trs. Ukoliko se u blizini postavlje-nih boca nalaze i drugi grozdovi, njih treba odstraniti, kako ne bi narušavali te ometali razvoj i do-zrijevanje grozda umetnutog u unutrašnjost postavljene ukrasne boce.

Priprema rakijeKada je grozd dozorio, pe-

teljku odrežemo te bocu pažljivo skinemo s trsa. Nakon toga bocu s vanjske i unutarnje strane ope-

RaKija OD GROŽđa na heRceGOVaČKi naČinPosljednjih godina zbog prezasićenosti tržišta, a zahvaljujući domišljatosti vinogra-dara, na području Hercegovine počele su se pojavljivati zanimljive boce s grožđem. Zapravo, radi se o tome da grozd raste i dozrijeva u boci u kojoj će poslije stajati u rakiji. Spomenuti proizvod izazvao je pravu pomamu na našem tržištu, kao što je to svojevremeno bio slučaj s bocama u kojima je dozrijevala kruška Viljamovka.


remo mlazom hladne vode. U tu svrhu eventualno se možemo poslužiti uskom četkom za pra-nje boca ali samo uz maksimal-nu opreznost, a sve kako ne bi došlo do nagnječenja i oštećenja bobica grozda. Na koncu bocu okrenemo kako bi se voda iz nje-ne unutrašnjosti ocijedila. U na taj način pripremljenu i osušenu bocu s grozdom ulijevamo rakiju te je dobro zatvorimo (začepi-mo). Boce se potom spremaju u podrum, u trajanju od nekoliko mjeseci, a sve kako bi rakija preu-zela aromu grozda. Nakon nekoli-ko posluživanja, kada boca bude potrošena do kraja, ponovno je punimo rakijom a što možemo činiti i nekoliko puta. Kako danas na tržištu imamo niz zanimljivih oblika i veličina boca tako mo-žemo, u vlastitom aranžmanu, napraviti zanimljivu kolekciju prigodnih darova. Oni malo mar-ljiviji i maštovitiji mogu napraviti interesantnu ponudu turistima iz razloga što je boca pripremlje-na na ovakav način svojevrstan unikatni rad. A takve proizvode s autohtonim hercegovačkim predznakom, u ovom slučaju grožđem, turisti uglavnom i rado nabavljaju!Grozdovi u bocama


23

U prilog ovoj činjenici ide podatak da je oskoruša dugo-vječna voćka koja uzgojena iz sjemena dosta sporo raste. Tako su ispitivanja pokazala da su pojedina stabla ove skromne voćke starija od 300 godina. Uglavnom se sadila zbog svog izrazito dekorativnog stabla koje se dobro uklapa u pejzaž svakog vrta ali i zbog toga što u vrućim hercegovačkim danima pruža dobru hladovinu i prostor za popodnevni odmor.

Na koji način je moguće uzgojiti oskorušu?

Kao što smo već i spomenu-li, u prošlosti se oskoruša najče-šće uzgajala iz sjemena, što se u velikoj mjeri odražavalo na njen rast. To se, prije svega, odnosi na njen prilično spori rast i dugi period do rodnosti. Na ovaj na-čin uzgojene oskoruše prorodi-le bi tek u 15 godini. Stoga veći

praktični značaj ima uzgoj cije-pljenjem, čime oskoruša puno brže raste i prorodi “već” u 7 go-dini. Međutim, iako pojedinačna stabla mogu ostvariti urod od čak 800 kg više se uzgajala zbog svog dekorativnog izgleda. Ina-če, kruškoliki plodovi oskoruše dolaze u grozdovima i imaju ve-liku hranjivo-dijetoterapeutsku vrijednost a jestivi su tek kada posve omekšaju. Dakle, osko-ruša je najbolja kad je sagnjila. Nije nebitno napomenuti kako je praksa pokazala da ne može svatko uzgojiti oskorušu, od-nosno da vlada mišljenje kako oskorušu mogu uzgojiti samo pravi, istinski voćari.

Najčešće dvojbe - je li oskoruši potrebanoprašivač?

Kao što je navedeno u uvo-du, oskoruša se uglavnom uz-gaja u vidu pojedinačnih stabla što znači da joj nije potreban oprašivač. Međutim, često se

mogu čuti glasine kako je riječ o djelomično samooplodnoj voćki koja za stabilne i redovi-te prirode zahtijeva oprašivača. Uzrok ovih neutemeljenih gla-sina najvjerojatnije leži u činje-nici što prilično kasno prorodi te se izostanak plodova potkre-pljuje različitim teorijama. Kako ne bi bilo zablude-oskoruša je samooplodna voćka pa joj sto-ga oprašivač nije potreban.

Spomenimo još da se osko-ruša može uzgajati i u kontinen-talnim područjima. Međutim, uvijek će predstavljati voćku karakterističnu za Hercegovi-nu, što potvrđuje i njena velika prodaja u našem Agrocentru u Mostaru. Najčešći komentari bili su-“Oskoruša!!! Ma posaditi

OSKORuŠa – voćka skromnih prohtjevaOskoruša je slabo proširena voćna vrsta. Ipak u Hercegovini je još uvijek možemo susresti u u kućnim vrtovima. Naža-lost, u većini slučajeva, riječ je o pojedinačnim stablima koja su posadili naši dalji preci.

Plodovi oskoruše dozri-jevaju u rujnu i listopadu. Plodovi su sočni, jabučastog ili kruškolikog oblika, do 3 cm dugački, žućkastozeleni do smećkasti, posuti lentice-lama, a sa osunčane strane crvenkasti. Trpko su kiselog okusa, a tek nakon stajanja i prvih mrazeva postaju smeđi, mekani ukusni i slatki.

Od drveta oskoruše proi-zvodi se poljski alat, kundaci za puške, klompe, palice za biljar, modeli za kovinske od-ljeve, škotske gajde i skupo-cjeni namještaj.

nino rotim, Dipl.ing.

ću jednu bez obzira što sporo raste”.

Plodovi oskoruše

Suhi plodovi oskoruše

Stablo oskoruše

24


Naime, u utorak 09.12.2008. godine u amfiteatru Agronom-skog i prehrambeno-tehno-loškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru održana je promocija monografije „Smokva“ autora doc. dr. Dijana Vego, doc. dr. Ivan Ostojić i dipl. ing. Nino Rotim. Nakladnik dotične monografije je Sveučilište u Mostaru, dok su

mOnOGRafijaO SmOKVi

Smokva je jedna od najstarijih kultiviranih voćaka na svijetu. U prošlosti je ona hercegovačkom težaku predstavljala simbol mira, blagostanja i životne sreće. Uostalom, zbog toga su naši preci znali cijeniti sve blagodati ovog voća. Nažalost, danas je u odnosu na ostale voćne vrste smokva više nego zapostavljena. To su pak uočili i naši stručnjaci koji su u pravo vrijeme i na pravi način promåovirali monografiju o smokvi.


recezenti uvaženi stručnjaci iz oblasti voćarstva i fitopatologije prof. dr. sc. Ivo Miljković i doc. dr. sc. Tihomir Miličević.

Kako su i sami recezenti na-veli, monografija je po svojoj koncepciji napisana stručno vrlo temeljito i koncizno, a nadasve zanimljivo i svima pristupačno. Osim toga, pisana je s posebnim

osvrtom na uvođenje novih teh-nologija u uzgoju od izbora pro-izvodnog prostora, pripreme tla, izbora kvalitetnih sorti, izbora su-stava uzgoja, rezidbe i uzgojnih oblika i čitavog niza ostalih po-motehničkih zahvata, agrotehni-ke tla, pregleda štetnika i bolesti smokve kao i načina zaštite, a obrađuje i postupke s plodovima u doradi i preradi. I možda je prof. Miljković značaj monografije naj-bolje sažeo u slijedećoj rečenici: „Ovo je prvo cjelovito djelo u nas s posebnim osvrtom na ekolo-gijske uvjete Hercegovine, koja ima od davnine slavnu tradiciju u proizvodnji kvalitetnih plodova velikog broja sorata smokava“.

I doista, u pogledu razvoja te promocije voćarstava ovo je bio veliki dan za Hercegovinu. Hercegovinu u čijem krševitom

ozračju malo koja voćna vrsta može redovito i obilno roditi, kao što je to slučaj sa smokvom. Stoga mi je, i kao čovjeku i kao agronomu, osobito drago da je ovo vrijedno djelo proizašlo iz okrilja Sveučilišta u Mostaru i od autora koji su vezani upravo za tu instituciju. Stoga zaslužuju pohvalu cijele zajednice a što bi im trebao biti poticaj u daljnjem radu.


25

A da je za spomenuti simpo-zij vladalo veliko zanimanje, naj-bolje potvrđuje činjenica kako su na njemu sudjelovali eminen-tni stručnjaci, kako iz naše ze-mlje, tako i iz inozemstva. Sami program obuhvaćao je niz zani-mljivih izlaganja koja su obra-dila aktualnu problematiku iz poljoprivredne proizvodnje, ali i šumarstva. Ukupno je prezenti-rano 59 referata.

Međutim, posebno je bilo poučno usvajanje zaključaka i zatvaranje simpozija na kome je predočen više nego jasan stav o tome da BiH više nema vreme-na za čekanje, već da mora svim progresivnim snagama krenu-ti naprijed u cilju zaštite svojih proizvodnih potencijala.

Pored toga, naglašeno je kako u samoj zakonskoj regu-lativi, odnosno, u njenom prak-tičnom provođenju na terenu postoje brojni propusti, što je i razlog pojavljivanja novih, do sada ne zabilježenih štetnika na području BiH a koji u zemlju ulaze sa sadnim materijalom, u drvenim paletama i s različitom uvoznom robom. Tu pravu ulo-gu može jedino odigrati struka

koja mora biti poveznica između zakonske regulative i njene prak-tične provedbe na terenu. Stoga je za očekivati da će na sljede-ćem simpoziju biti još više posje-titelja koji će svojim aktualnim saznanjima i iskustvima obogati-ti program predavanja i povećati kvalitetu stručnih izlaganja.

Na ovogodišnjem simpozi-ju Društvo za zaštitu bilja u BiH dodijelilo je svojim istaknutim članovima Zlatne povelje kao priznanje za dugogodišnji rad u zaštiti bilja i promociji struke u BiH ali i inozemstvu. Ukupno je nagrađeno 8 članova od kojih dva posthumno i to: prof. dr. sc. Ante Beš i prof. dr. sc. Refik Nu-mić, professor emeritus. Ostali nagrađeni su: akademik prof. dr. Taib Šarić, akademik prof. dr Vaskrsija Janjić, akademik prof. dr. Midhat Usčuplić, prof. dr. sc. Husnija Festić, prof. dr Nenad Di-mić, prof. dr Jovo Stojčić.

A da sve ne ostane samo na usavršavanju, pobrinuo se Orga-nizacijski odbor koji je za sve su-dionike, po završetku simpozija, priredio i svečanu večeru koja je u ugodnom druženju, potrajala do ranih jutarnjih sati.

Rijetke su okućnice i vrto-vi koji nemaju šimšir, bilo kao ogradu ili pojedinačna stabla koja se često oblikuju. Iako ši-mšir smatraju relativno otpor-nom kulturom na napad štetni-ka i uzročnika bolesti, sve češće dobivamo upite građana koji se odnose na promjenu boje lista, nabrekline-deformacije lista a kasnije i do sušenja lišća šim-šira. Osim toga građani često donose uzorke oštećenih listo-va šimšira pa i ličinke i odrasle oblike šimširove mušice.

Uzročnik ovih simptoma je mala mušica koje je dobila naziv po biljci domaćinu-šim-širova mušica šiškarica (Mo-narthropalpus buxi). Mušica je veličine 3-4 mm, svijetlonaran-časte boje. Ličinka je naranča-sto obojena ,veličine 2-3 mm. Kukuljica jenarančasto smeđe boje, veličine 2-3 mm.

Nakon kopulacije ženka od-laže jaja pod lisnu površinu na-ličja lista. Nakon embrionalnog

5. simpozij ozaštiti bilja u bihU organizaciji Društva za zaštitu bilja u BiH u Sarajevu je održan peti po redu simpozij o zaštiti bilja u BiH. Domaćin ovogodišnjeg simpozija bio je hotel Holywwod, a simpozij je trajao od 16.-18. 12. 2008. godine.

prof. DaniJela petroVić

Oštećeni listovišimšira

razvija iz jaja izlaze ličinke koje se hrane unutar lišća. U po-četku napada listovi mijenjaju boju u svijetlonarančastu a ka-snije u smeđu, dolazi do formi-ranja nabreklina te ubrzo i do sušenja lišća Kod veće popu-lacije mušica, unutar lista može biti veći broj ličinki. Kad ličinke završe razvoj, kukulje se u lišću te vrlo brzo iz kukuljica izlijeću odrasle mušice. Na izlaznom otvoru vrlo često se može pro-naći svlak od kukuljice.

Izlijetanje mušica događa se početkom travnja i traje do početka svibnja. U to vrijeme odrasle mušice mogu se vidjeti kako lete oko lišća šimšira. Za suzbijanje ovog štetnika mogu se koristiti insekticidni pripravci sistemičnog djelovanja (Actara 25 WG, Boxer SL 200, Mospilan 20, Confidor 200 i drugi.

iVica Doko, Dipl. ing.

Sa skupa u Sarajevu Imago mušice šimšira

26


Spada među starije biljke koje se već dugi niz godina ko-riste za stočnu ishranu. Uzgaja se na više kontinenata. Koristi se za podizanje višegodišnjih travnja-ka, koji se koriste za ispašu stoke, a rjeđe za sjenažu. Najčešće se sije u smjesi s drugim travama, a kao monokultura za proizvodnju sjemena.

Zahtjevi prema tluSmiljkita ima manje zahtjeve

prema uvjetima tla na kojem se gaji i veću prilagodljivost u od-nosu na djeteline i druge srodne kulture. Na siromašnim i bogatim tlima, dubokim i plitkim, suhim i

vlažnim, kiselim i alkalnim, zasla-njenim tlima i tlima napadnutim nematodama smiljkita daje za-dovoljavajuće prirode.

Višegodišnja je kultura koja traje 5-10 g. u travnjacima. Sta-bljika je visine do 80 cm, što ovisi od načina uzgoja. Smiljkita ima vretenast korijen. Intenzivan rast biljka postiže u 2. i 3. godini, na lisnu masu otpada 44-60 % od ukupne mase biljke. Uspijeva na nadmorskoj visini do 2000 m nadmorske visine. Odrasle biljke podnose niske temperature do – 25 ºC, mlade do –6 ºC, visoke temperature i sušu podnosi do-bro. Povoljno djeluje na mliječ-nost i masnoću mlijeka stoke koja se njome hrani.

Obrada tla i gnojidba Osnovno oranje poželjnije je

obaviti u jesen nego u proljeće. Dubina oranja ovisi od strukture tla i kreće se od 25-35 cm. Bitno je da se kultiviranjem odstrane ko-

SmiLjKita SVe ČeŠĆana PaŠnjacimamario ćuBela, Dipl. ing.

rovi iz tla i ono dobije sitnu mrvi-častu strukturu. Smiljkita se gnoji stajnjakom i mineralnim gnojivi-ma. Stajnjak vrlo povoljno djeluje na visinu i kvalitetu prinosa, kao i na poboljšanje strukture tla. Norma za gnojidbu stajnjakom je 20-30 t/ha. Od mineralnih gnoji-va uglavnom se koriste fosforna i kalijeva gnojiva, a dušična pri zasnivanju travnjaka. Norma za gnojenje je 500-900 kg/ha.

Sjetva i košnjaSmiljkita se najčešće gaji u

travno-djetelinskim smjesama, a rjeđe u monokulturi. Pošto u prvoj godini nakon sjetve smiljkita spo-ro raste, u smjese ne treba uvrstiti kulture koje brzo rastu (mačiji re-pak, ježevicu, talijanski i engleski ljulj), već kulture koje sporije rastu (livadarka, livadna i crvena vlasulja, bijela djetelina). Sjetva se obavlja u jesen i proljeće, ali je poželjnija rana proljetna sjetva – bolje pri-premljeno tlo, manja opasnost za mlade biljke od niskih temperatu-ra. Sjeme se sije na dubinu 1-2 cm. Sjetvena norma je 20-25 kg/ha pri mehaniziranoj sjetvi, 25-30 kg/ha pri ručnoj sjetvi.

U godini sjetve smiljkita se sporo razvija pa se može kositi 1-2 puta. Kasnije (druga, treća i osta-lim godinama) 2-4 puta. U cvijetu smiljkite nalaze se gorke tvari pa je stoka u vrijeme cvjetanja nera-do jede, zato se ispaša vrši prije i nakon cvatnje. U suhom stanju (sijeno), nakon košnje gorke ma-terije se izgube pa ga stoka rado jede, a sijeno je dobre hranidbene vrijednosti jer stabljika neznatno odrveni. Košnja se obavlja u vrije-me cvatnje.

Smiljkita u fazi cvatnje

Sjeme smiljkite


27

Pšenica je vrlo važna u hra-nidbi stoke kao stočno brašno, i još važnije posija koje su gotovo nezamjenljive u hranidbi mliječ-nih goveda. Također se pšenica često koristi kao sirovina u pri-premanju superkoncentrirane stočne hrane. Pšenica je nužna jer daje slamu u stočarstvu vrlo važnu i u nekim sustavima drža-nja stoke posebno mliječnog sta-da, nezamjenljivu stelju. Vrlo je bitna kultura u plodoredu, stoga njezinu ekonomičnost treba šire promatrati. Sve dok se ne poveća znatniji udio djetelinsko-travnih smjesa, a to je nužda, pšenica će ostati po svojoj zastupljenosti druga kultura. Zahvaljujući veli-kim rezultatima domaćih selek-cija, imamo odličan asortiman visokorodnih kvalitetnih sorata

za sve namjene. Bitno su sma-njene štete od polijeganja, kraća stabljika, čvršća, bolje ukorije-njena te podnosi veće količine mineralnih gnojiva, posebice dušika. Te selekcije daju znatno više uroda, čime pšenica postaje ekonomičnija.

Prihrana dušičnimgnojivima

Pšenica je kultura čija vege-tacija traje dugo i prolazi kroz sušno razdoblje. Kako je dušik podložan ispiranju, a i hlapljenju, o svemu treba voditi računa. Da bi se ispiranje smanjilo na najma-nju mjeru, a zadovoljile potrebe, pšenicu tijekom cijele vegetacije treba gnojiti 3-5 puta, i to različi-tim oblicima dušika. U jesenskoj gnojidbi prednost imaju amidni i amonijski oblik dušika, jer se slabije ispire, transformira se u ni-

tatni oblik u skladu s vlagom tla i temperaturom, a to znači i u skla-du s porastom pšenice odnosno njezinim potrebama. U prvoj pri-hrani pšenice koja dolazi na po-četku proljetne vegetacije, kada se dnevne temperature stabilizi-raju na 10-15 0C i tada prednosti imaju formulacije s dušikom i u ni-tratnom i amonijskom obliku, jer nitratni dušik pšenica brzo usvaja i kod nešto nižih temperatura. Obično je faza busanja ujesen, a u iznimnim slučajevima – zakašnje-le sjetve i jake zime, pšenica tek niče u proljeće. Stoga je ispravni-je ravnati se prema vremenskim prilikama nego prema fenofaza-ma. Druga prihrana se obavlja 25-35 dana nakon prve, što ovisi o razvoju vremenskih prilika, a po-djednake rezultate daju svi oblici dušika. Obično je to fenofaza po-četka vlatanja. U praksi se često

PRihRana PŠenice

iVica Doko, Dipl. ing. kasni s drugom prihranom, pa je iskorištenje dušika slabije. Treća prihrana u praksi nije baš prihva-ćena, iako ista količina dušika raspoređena u tri prihrane daje bolje rezultate nego dvije prihra-ne, jer su manji gubitci. U nekim godinama kada je nakon druge prihrane palo puno oborina, tre-ća prihrana je tehnološki i gospo-darski opravdana, iako generalno možemo tvrditi da treća prihrana uglavnom povećava kakvoću, a prirod rijetko. Sjemenske usjeve i visokokvalitetne sorte trebalo bi redovito prihraniti triput.

I. PRIHRANA: primijeniti 100-120 kg/ha KAN-a N 27II. PRIHRANA primijeniti 180-220 kg/ha KAN-a N 27 iliIII: PRIHRANA primijeniti 200 l/ha-25 % otopine uree N 27 ili 100 kg/ha KAN-a N 27.

Mineralna gnojiva za prihranu pšenice

28


Nozemoza je nametnička bolest odraslih pčela uzrokova-na praživotinjom Nosema apis. Uzročnik napada stanice srednjeg crijeva pčela, u kojima se umnaža te ih razara. Bolest postaje uočlji-va tek djelovanjem nepovoljnih uvjeta na pčelinju zajednicu. Ra-širena je po cijelom svijetu, a kod nas se suzbija po zakonu.

Bolest uzrokuje velike gos-podarske gubitke pčelarima, propadanjem cijelih pčelinjih zajednica i smanjenjem prinosa meda. U nepovoljnim uvjetima tvori spore ovalnog oblika duge 5 – 7 i široke 3 – 4 mikrometra. Spore na saću i u prirodi ostaju žive nekoliko mjeseci a u medu ostaju žive i do godinu dana.

Glavni izvori zaraze Najčešće je to voda koju su

bolesne pčele zagadile izmetina-ma. Ne tako rijetko sami pčelari prenose bolest unutar pčelinja-ka premještanjem okvira iz bo-

lesnih u zdrave zajednice, kao i ostalim radovima u pčelinjaku.

Bolesne pčele balegaju u košnici u doba kad ne postoje uvjeti za češće izlijetanje, pa mla-de pčele lako dolaze u doticaj sa sporama uzročnika što je naroči-to izraženo zimi i za dugotrajnih kiša. I matice su važan čimbenik u širenju bolesti a mogu i obo-ljeti a naročito u ranijoj životnoj dobi kada same uzimaju hranu.

Utvrđivanje bolestiU početku je bolest teško za-

mijetiti. Pčele većinom ugibaju daleko u prirodi. Tek kada je u košnici veliki broj teško bolesnih pčela, pčelar može zapaziti da

pojedine pčele uzbuđeno hoda-ju na poletištu trepereći krilima, nešto povećanog zatka ispu-njenog svijetlim izmetinama. Najveći gubitci od nozemoze javljaju se na kraju zime i u rano proljeće. Bolesna pčelinja zajed-nica brojčano slabi i često ostaje bez matice.

Veći broj mrtvih pčela na podnici košnice ukazuje na no-zemozu ali sigurno utvrđivanje bolesti moguće je obaviti samo mikroskopskom pretragom pče-la. Na laboratorijsku pretragu je potrebno poslati oko trideset

nOZemOZapritajena opasnostZa nama je godina koju bi veliki broj pčelara vrlo rado zaboravio. Nezapamćena suša ne samo da je prepolovila proizvodnju meda nego je manje iskusne pčelare onemogućila da pčelinje zajednice dovedu u optimalno stanje za zazimljavanje, što će neminovno dovesti do ekspanzije raznih bolesti. Jedna od njih je zasigurno i nozemoza.

iVan Herceg, Dr. Vet. meD.

pčela iz svake košnice posebno, najbolje u papirnatim vrećicama i uredno označiti svaki uzorak. Treba izbjegavati nepropusnu ambalažu, staklene bočice i po-livinilske vrećice.

Mjere sprječavanja i suzbijanja bolesti

Najvažnija mjera pravodob-nog otkrivanja bolesti postiže se redovitim slanjem zimskih gubi-taka na pretragu, što je u osta-lom i zakonska obaveza. Svakako treba voditi brigu o higijeni poji-lišta za pčele kao i sprječavanju grabeža. Preporuča se redovna izmjena starog saća i sve sumnji-vo saće valja uvijek raskužiti prije uporabe. Pčelinjaci za proizvod-nju matica moraju biti pod stro-gim nadzorom jer je i to jedan od putova širenja zaraze.

Nozemozne zajednice liječe se metodom prevješavanja okvi-ra s leglom i davanjem lijeka. Za sada se kao najbolji lijek pokazao antibiotik Fumagilin koji se daje u šećernoj otopini i u medno – še-ćernom tijestu. Uporaba medno – šećernog tijesta radi suzbijanja nozemoze dolazi u obzir gotovo isključivo pred kraj zimovanja i u vrlo rano proljeće.

Obavezan pregled pčelinjih zajednica

Nosema apis


29

Ljekoviti celerDa celer ima ljekovitu vrijednost potvrđuje, i činjenica da jača živce, potiče probavu i odvajanje neprobavlji-vih tvari, jača potenciju i štiti od nervoze. Osim toga, celer se u kineskoj medicini već dugo preporučuje za snižavanje krvnog tlaka, a provedeni pokusi potvrđuju opravdanost takvih preporuka. U jednoj je studiji kod pokusnih životinja ubrizgavanje injekcija s ekstraktom celera izazvalo značajno sniženje krvnog tlaka. Konzu-miranje tek četiri stabljike celera izazvalo je isti učinak i kod ljudi.

Vrijedan kao mravSvima nam je dobro poznato značenje ove poslovice. I zaista malo koji živi stvor toliko radi kao mrav kojeg odlikuje i prilično socijalno ponašanje. Ove vrijedne životinje iznimno dobro komuniciraju i žive u velikim zajednicama-kolonijama koje broje i preko osam mili-juna stanovnika. Zanimljivo je da mravi znaju voditi i prilično nemilosrdne ratove u kojima zarobljenike ne ubijaju već ih koriste kao robove namijenjene isklju-čivo za rad. Njihovo nevidljivo carstvo nalazi se ispod površine zemlje a sastoji se od iznimno dugačkih pod-zemnih kanala. Zanimljivo je da su znanstvenici izra-čunali da mravi u gradnji svoga carstva iskopaju i pre-mjeste preko 39 tona zemlje što preneseno u ljudske okvire odgovara poslu izgradnje Kineskog zida.

Kakaovac- doping ili ljubavni napitakKakaovac je biljka iz čijeg se sjemena dobiva kakao prah. Plodovi su crveni, dugački 30 cm, crveno-smeđe boje sa brojnim sjemenkama veličine do 3 cm. Porije-klo vodi iz Amazonije. Kakaovac se u Srednjoj i Južnoj Americi uzgajao i prije dolaska Europljana. Za Asteke je kakaovac bio sredstvo plaćanja i svojevrstan doping koji se davao ratnicima. Casanova ga je smatrao lju-bavnim napitkom. Doista, kakaovac sadrži osvježava-juće sastojke koji mogu razviti i neku vrstu ovisnosti.Odmah nakon berbe sjemenke kakaovca nisu jestive, već ih je potrebno fermentirati da bi se razgradile gor-ke tvari, a razvile tipične aromatske tvari. Kakao-ma-slac koji se javlja prilikom proizvodnje kakao praha, koristi se u kozmetici i farmaciji.

Korovske biljke velike produktivnostiKorovi su nepoželjna grupa biljaka koji protiv volje uz-gajivača rastu zajedno sa gajenim biljkama. Proizvode ogromne količine sjemena, što im omogućava veli-ku ekspanziju u prostoru. Tako npr. zubača (Cynodon dactilon) tijekom jedne godine proizvede oko 1000-2000 sjemenki, divlja mrkva (Daucus carota) 4000-10000 sjemenki, mišjakinja (Stellaria media) od 15000-25000 sjemenki, hudoljetnica (Erigeron canadensis) od 100000-2000000 sjemenki.Pored ogromne količine sjemena, značajna je i velika otpornost tog sjemena na različite nepovoljne uvjete vanjske sredine.

30


naj, naj, naj …..prenosimo iz Guinnessove knjige rekorda

Najotrovnijažareća biljka

Zastrašujuće stablo koprive koje raste na Novom Zelan-du (Urtica ferox) može nara-sti čak do 3 m, a poznato je da može ubiti pse ili konje. Fine bijele žarne dlačice koje prekrivaju njezino lišće sa-drže mnoge toksične tvari, uključujući: histamin, 5-hi-droksitriptamin, acetilkolin, mravlju kiselinu i trifidin. Ova kopriva uzrokovala je smrt barem jednog čovjeka. 1961. zabilježen je slučaj kada je osoba umrla samo pet sati nakon što mu je koža bila u kontaktu s ovom biljkom.

Najpohlepnija životinja

Ličinka (Antheraea polyphe-mus) koja živi u Sjevernoj Americi tijekom prvih 56 dana svog života pojede ko-ličinu hrane koja je jednaka 86.000 puta težine izlegnu-tog moljca.U ljudskim mjerama bilo bi to kao da novorođenče te-žine 3,17 kg pojede nevjero-jatne 273 tone hrane

Najvećadubina korijena

Izračunato je kako je najve-ća ikad zabilježena dubina do koje je prodrlo korijenje bila 120 metara, koliko je u dubinu naraslo korijenje div-lje smokve u špiljama Echo Caves u blizini Ohrigstada u transvaalu, u Južnoj Africi.

e-mail: [email protected]

Vinograd: količina: 60-70 kg/dulum Voćnjak: količina:80-100 kg/dulum Povrće: Količina 80-120 kg/dulum

Organsko + mineralno gnojivo NPK 6:8:15 + MgOPHENIX

Documents

Green Garden 60