Upload
borislav-stipic
View
19
Download
0
Embed Size (px)
DESCRIPTION
Iako je utvrda Gvozdansko od nekih, poznatih, autora nazvana hrvatskim Alamom, junaštvo i žrtva njenih branitelja 1578.godine jedinstveni su u svijetu. Već zbog toga, ali i zbog stradanja 1941. te, ponovo, 1991. godine, ovo posebno mjesto valja posjetiti. Makar u vrijeme spomen pohoda.Mala bitka koja je trajala tek oko sat vremena, nakon koje je uslijedilo orgijanje Santa Aninih, u odnosu na branitelje Alamoa stotinu puta brojnih, meksičkih hordi, u svojoj biti nema ništa epskoga. No, mit je to koji je tvrđavu Fort Alamo, nakon 1836. godine, kada se, u veljači te godine bitka odigrala, pretvorio u koncept američke nacije i, kasnije, sve do danas, poslije Rima i Britanije, jedinog svjetskog imperija. Ipak, stotine filmova na tu temu je snimljeno i puno više knjiga te bezbroj članaka je napisano. O Gvozdanskom tek jedna knjiga, jedan strip i jedan deseterački ep, onaj Ante Tresića Pavičića, koji je pravo javnosti dobio tek pošto se je punih šezdeset godina prašina taložila na njegov rukopis.
Citation preview
18. 1. 2014. Sbplus.hr, Slavonski Brod : Život : Putovanja : Hrvatski Alamo - ne smijemo uzmicati i bježati
http://www.sbplus.hr/zivot/putovanja/hrvatski_alamo_-_ne_smijemo_uzmicati_i_bjezati.aspx#.Utp4ShBSjGh 1/3
Objavljeno: 14.1.2014. u 0:03Autor: Borislav Stipić
Prikaza: 1228
PORUKA GVOZDANSKOG
Hrvatski Alamo - ne smijemo uzmicati i bježati
Stotine filmova snimljeno je oAlamou i puno više knjiga je, tebezbroj članaka napisano. OGvozdanskom tek jedna knjiga,jedan strip i jedan deseteračkiep koji je pravo javnosti dobiotek pošto se je punih šezdesetgodina prašina taložila nanjegov rukopis.
Iako je utvrda Gvozdansko od nekih, poznatih, autora nazvana hrvatskim Alamom,junaštvo i žrtva njenih branitelja 1578.godine jedinstveni su u svijetu. Već zbog toga, ali izbog stradanja 1941. te, ponovo, 1991. godine, ovo posebno mjesto valja posjetiti. Makaru vrijeme spomen pohoda.
Mala bitka koja je trajala tek oko sat vremena, nakon koje je uslijedilo orgijanje Santa Aninih, u odnosu na branitelje
Alamoa stotinu puta brojnih, meksičkih hordi, u svojoj biti nema ništa epskoga. No, mit je to koji je tvrđavu Fort
Alamo, nakon 1836. godine, kada se, u veljači te godine bitka odigrala, pretvorio u koncept američke nacije i,
kasnije, sve do danas, poslije Rima i Britanije, jedinog svjetskog imperija. Ipak, stotine filmova na tu temu je
snimljeno i puno više knjiga te bezbroj članaka je napisano. O Gvozdanskom tek jedna knjiga, jedan strip i jedan
deseterački ep, onaj Ante Tresića Pavičića, koji je pravo javnosti dobio tek pošto se je punih šezdeset godina
prašina taložila na njegov rukopis.
Ni Alamo, ni Masada, ni Alcazar
Gvozdanskom, u koje smo se, iz Slavonskoga Broda rano ujutro
12. siječnja, uputili, Almo nije i ne može biti usporednica, pa ni
naslovom ove reportaže jednako kao ni uvodničarskim tekstom
Zvonimira Despota u stripu „Heroji Gvozdanskog" Ivice
Bednjanca . Naime, ovo velejunaštvo je bez svjetskog uzora,
kako je u naslovu svoje knjige 2012. godine napisao Damir
Borovčak. Ni usporedba sa židovskom Masadom iz 73. godine,
ni s Alcazarom u vrijeme Španjolskog građanskog rata nisu ni
približni. U Masadi, kako ne bi živi pali u ruke neprijatelju, zeloti
su počinili kolektivno samoubojstvo. U Alcazaru pukovnik
Moscardou ne popušta ucjenama sinovljevim životom i ne
predaje tvrđavu republikancima. Ipak, ono što je zajedničko Masadi, Alamou i Alcazaru, svojstveno je i
Gvozdanskom i sažima se u dvije riječi – Nema predaje!
Upravo zato, već petu godinu zaredom, sada o 436. obljetnici dva i pol mjesečne junačke obrane utvrde Zrinskih od
turskih osvajača, u Gvozdansko, kod Dvora, dolaze oni koji su u najnovijoj hrvatskoj povijesti, gotovo goloruki, stali
pred jednu od nekoliko najsnažnijih naoružanih sila svijeta, takozvanu Jugoslavensku narodnu armiju i pobunjene
srbo-četnike. Poveznica je to hrvatske hrabrosti i hrvatske žrtve kroz povijest do naših dana.
Prepuna dva autobusa iz Brodsko-posavske županije
Iz Brodsko-posavske županije pošla su dva autobusa u kojima nije bilo dovoljno mjesta te su deseci branitelja –
hodočasnika morali stajati. Pripadnici 108. brigade ZNG, 121. brigade HV i brodske Specijalne policije u
Gvozdanskom susreli su se s Gromovima, osloboditeljima Gvozdanskog u Oluji, Tigrovima i pripadnicima drugih
postrojbi Domovinskoga rata. Zajedno su bili na misi u župnoj crkvi Sv. Filipa i Jakova koju je, uz domaćeg sisačkog
biskupa Vladu Košića i još nekoliko svećenika, predvodio šibenski biskup mons. Ante Ivas.
Vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH i predsjednik Republike Ivo Josipović ovom prigodom poslao je bar svojeg
izaslanika Vladu Marića. Predsjednik Sabora i Predsjednik Vlade ni toliko. I domaća, sisačko-moslavačka
županica, od kako je ostala bez skupocjenog službenog automobila, nerado kreće na put pa makar se radilo o putu
unutar granica njene županije pa je i nju, kao i zagrebačkog gradonačelnika na komemoraciji predstavljao izaslanik.
Merzel je izaslala svojeg zamjenika Zdenka Vahovca, a Bandića je predstavljao jedan od najbližih njegovih
Život : Putovanja
18. 1. 2014. Sbplus.hr, Slavonski Brod : Život : Putovanja : Hrvatski Alamo - ne smijemo uzmicati i bježati
http://www.sbplus.hr/zivot/putovanja/hrvatski_alamo_-_ne_smijemo_uzmicati_i_bjezati.aspx#.Utp4ShBSjGh 2/3
Bogu smo postavljali pitanja i uvremenima teških narodnihlutanja, i nesnalaženja, uvremenima naše hrvatskenesloge, razdora, izdajničkih iJudinih poljubaca, teških borbi ilažnih optužbi od vlastite djece iroda, a još više od izroda, odsvojih glavara, narodnih, pa isvećeničkih.
Tridesetorica junačkihbranitelja, preostalih na svojimpoložajima, s oružjem urukama, smrznuti, mrtvi.Zadivljen junaštvom hrvatskihbranitelja turski zapovjednik
zapovijeda da se nađe svećenik,da ih pokopa kršćanski,
Merzel je izaslala svojeg zamjenika Zdenka Vahovca, a Bandića je predstavljao jedan od najbližih njegovih
suradnika i predsjednik Koordinacije udruga proizašlih iz Domovinskog rata na razini Hrvatske umirovljeni brigadir
Miodrag Demo. Ni hrvatskim političkim strankama nije jasan značaj Gvozdanskog ili su im strani pojmovi kao što
su osobito junaštvo, stradanje i žrtva za Dom, pa se nitko, osim prof. dr. Milana Kujundžića, čelnika nove stranke
Hrvatska zora stranka naroda, u Gvozdanskom pojavio nije. Od 'viđenijih', u protokolu i izvan njega, mogli su se
susresti još i umirovljeni generali Josip Lucić i Stjepan Vuković te članovi predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog
društva Ante Beljo i Željko Tomašević (uz Koordinaciju braniteljskih udruga Grada Zagreba ovo društvo je
suorganizator obilježavanja obljetnice kod spomen obilježja svim hrvatskim žrtvama) i predsjednik Udruge Macelj
1945. dr. Stjepan Bačić. Ozračje svečanosti događaju dala je Počasno-zaštitna bojna Oružanih snaga RH i
Povijesna satnija "Kravat – pukovnija".
Višekratna tragično-krvava stradanja hrvatskog puka
Biskup Ivas, u polusatnom govoru-propovijedi, nadahnuto, duboko
kršćanskim porukama, uz zahvalnost Bogu za povijest i
kršćansku kulturu hrvatskoga naroda u razmatranju njegovih
sudbinskih pitanja, povezao je aktualni blagdan Kristova krštenja
(kojim završava božićno vrijeme) i višekratno ponavljane tragično-
krvave događaje iz prošlosti Gvozdanskog:
– Ponosni smo na velika kulturna, materijalna, ali još više na
duhovna dobra i bogatstvo našega naroda, koja smo vjerno i
herojski, često puta mučenički, i stvarali i čuvali i branili, i
sačuvali sve do današnjega dana – rekao je Ivas te nastavio:
– Nije, zato, čudo da je cijela naša narodna povijest i u znaku
križa njegova, po kojem je i naš narod prolazio svoje teške getcemanske ure i krvave križne putove, i živio u
vremena teških pitanja, koja je postavljao i sebi i svijetu, i Bogu često puta, i vrlo žučno. Ali onako ih je pitao kao
što je Isus pitao Oca u krvavom znoju pod maslinama: „Da li je moguće da me mimoiđe ova čaša, Oče?!" Postavljali
smo ih i u vremenima teških narodnih lutanja, i nesnalaženja, u vremenima naše hrvatske nesloge, razdora,
izdajničkih i Judinih poljubaca, teških borbi i lažnih optužbi od vlastite djece i roda, a još više od izroda, od svojih
glavara, narodnih, pa i svećeničkih. U vremenima kad su ga izvodili pred sudove 'Pilatima' i 'Hazima', tuđincima,
nasilnicima, lopovima svjetskim, i optuživali ga kao zločinački, genocidan, teroristički, fašistički i klerofašistički,
ustaški narod, sa živom ustaškom dušom u njedrima kako i danas još neki kažu.
Kad neprijatelj iskazuje počast svojoj žrtvi
O Gvozdanskom, kojeg te povijesne noći, četvrti puta u jedanaest godina, Turčin opsjeda Ivas je rekao
dokumentirano poznate činjenice:
– S tisućama vojnika beg opsijeda utvrdu. Brani je tristo hrabrih branitelja. Opkoljeni su. Nestaje hrane, vode,
barutnoga praha. Led okovao zemlju i ljude. Glad, žeđ, studen. Branitelji umiru jedan za drugim. Umiru jedan za
drugim – ali nitko ne uzmiče. Odbijaju predaju iako im Turčin nudi slobodan prolaz. U noći 12. na 13. siječnja 1578.
godine, ugasila se posljednja vatra u utvrdi. Turčin napada. Iz grada nema ni pucnja. Bez otpora provaljuju u grad. A
pred njima prizor nad kojim nisu mogli likovati. I nisu klicali pobjedi. Tridesetorica junačkih branitelja, preostalih na
svojim položajima, s oružjem u rukama, smrznuti, mrtvi. Zadivljen junaštvom hrvatskih branitelja turski zapovjednik
naređuje neka se nađe svećenik, da ih pokopa kršćanski, katolički.
Ivas je, vjerojatno misleći na nestale u posljednjim ratovima,
povukao paralelu s „nekim drugima, koji tisućama mučenika
neće priznati junaštvo, ni dopustiti im pokopa, ni groba ni
spomena, ni spomenika."
Smetali su Turcima, Vlasima, velikosrbima, partizanima i
drugima
Obraćajući se u okviru protokola polaganja vijenaca kod
spomenika ubijenim Hrvatima Gvozdanskog 1941. i 1991. godine,
Predsjednikov izaslanik Vlado Marić, kao i biskup Ivas, naglasio
18. 1. 2014. Sbplus.hr, Slavonski Brod : Život : Putovanja : Hrvatski Alamo - ne smijemo uzmicati i bježati
http://www.sbplus.hr/zivot/putovanja/hrvatski_alamo_-_ne_smijemo_uzmicati_i_bjezati.aspx#.Utp4ShBSjGh 3/3
da ih pokopa kršćanski,katolički.
Ulazeći u Gradišku, i kasnije uSlavonski Brod, i rastajući se,nismo ni trebali reći„Dogodine!" jer se topodrazumijeva. Dogovarali smošto nam je činiti sada i što umeđuvremenu.
Predsjednikov izaslanik Vlado Marić, kao i biskup Ivas, naglasio
je kontinuitet junaštva i kontinuitet stradanja Hrvata
Gvozdanskog: junački su odolijevali i tragično stradali 1578.
godine; doživjeli masakre, silovanja i progone od partizana na
Božić 1941. godine i, također na Božić, 1991. godine. – smetali su „Turcima, Vlasima, velikosrbima, četnicima,
partizanima i drugima", rekao je te poručio:
– I u obližnjem Zrinu prije, sedamdeset godina, stradali su Hrvati. Pozivam nadležne da učine sve kako bi mjesta
Gvozdansko, Zrin i Zrinska gora konačno bili uvršteni među najvažnije povijesne simbole stradanja, ponosa i
velejunaštva hrvatskoga naroda.
Primjećujući kako na komemoraciji nema predstavnika drugih državnih institucija, Marić je izrazio vjeru „da će se i
druge državne institucije odazvati na buduće obljetnice u Gvozdanskom te da će ovaj veliki povijesni događaj biti još
svečaniji i hodočasnicima brojniji."
U neformalnom tonu
Nakon polaganja vijenaca i recitala, svi sudionici su se okrijepili u dvorištu jedine mlade hrvatske obitelji u
Gvazdanskom. Pored domaćina, koji je osigurao grah, kavu, pivo i domaće napitke, za to posebno treba zahvaliti
Novogradiščanima koji su osigurali 'prave bosanske' pečenke, piće i štrudle.
Autoru ove reportaže drago je što je, kao jedan od rijetkih Hrvata u Gvozdanskom, hrvatske branitelje i uglednike
pozdravio njegov prezimenjak Ilija. Nekima je, pak, sada možda žao što nisu iskoristili priliku pa se u Gvozdanskom
oženili. Iako je "udavača" bila u svakom smislu dobra, i bez vidljive mane, svi smo imali razumijevanja za
potencijalne ženike - postavljala je, doduše jedan jedini, ali očito neprihvatljiv uvjet – ostati u Gvozdanskom. Istini za
volju, osim ljubitelja prirode i lovaca u ovom, za život očito teškom, a za umiranje vrlo podesnom kraju – teško bi se
itko sviknuo.
Počast poginulima u jedinoj izgubljenoj bitci 1995.
Vraćajući se prema Gradišci i Slavonskom Brodu, zaustavili smo
se na nekoliko mjesta uz Unu gdje su spomen obilježja stradanja
civila i hrvatskih branitelja iz Domovinskoga rata. Jedno od njih je
mjesto masovne grobnice, najveće na Banovini i, iza Ovčare,
najveća u Hrvatskoj, u naselju Baćin iz koje je ekshumirano 56
civilnih žrtava Domovinskog rata za koje do danas nitko nije
procesuiran. S posebnim pijetetom zastali smo kod spomenika
„Crnim mambama" iz 2. gardijske brigade i pripadnika Tigrova
kojih je, zbog loše pripremljene akcije forsiranja rijeke Une, u
operaciji „Una 1995" poginulo 49, a samo u prvih par sati, 18. rujna, čak 32.
Ulazeći u Gradišku, i kasnije u Slavonski Brod, i rastajući se, nismo ni trebali reći „Dogodine!" jer se to
podrazumijeva. Dogovarali smo što nam je činiti sada i što u međuvremenu.
U audio prilogu: Cijeli govor biskupa Ivasa (mp3, trajanje 27'39''; u videu: dio svečanog mimohoda i polaganja
vijenaca (trajanje 4'28'').
Tweet 0
0Sviđa mi se