UNIVERZITET U TUZLI

UNIVERZITET U TUZLI

FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK: Pedagogija-psihologija

PREDMET: Psihologija linosti II

Prof. dr. Mirha ehovi

Ass. Danan Berberovi

PRIJEVODI LANAKA:

Hans Eysenck: Life and work

Hans J. Eysenck's approach to personality

Personality Synopsis

Book Review: Measurement of Personality

STUDENTI: Emina Deli

Ana Augustinovi

TUZLA, April 2008. IVOT I RAD

Eysenck je bio profesor psihologije na Institutu za psihijatriju od 1955. do 1983. Stekao je svoj doktorat na odsjeku za psihologiju na University College u Londonu pod mentorstvom profesora Sir Cyril Burta s kojim je imao buran profesionalni odnos kroz svoj ivotni rad. Dao je veliki doprinos modernoj znanstvenoj teoriji linosti i bio je briljantan uitelj koji je takoer igrao kljunu ulogu u uspostavljanju bihevioralnih tretmana za mentalne poremeaje.

Eysenckov je rad esto bio kontraverzan. Objavljena djela u kojima su Eysenckova gledita potakla kontraverziju ukljuuju (hronolokim redom):

Rad iz 1950-ih u kojem se zakljuuje da vrijedni podaci ''nisu uspjeli u podravanju hipoteze da psihoterapija omoguava oporavak od neurotinog poremeaja''

Poglavlje u knjizi Upotreba i zloupotreba psihologije (1953) pod naslovom ''ta nije u redu sa psihoanalizom?''

Rasa, inteligencija i edukacija (1971) (u US: IQ rasprava)

Seks, nasilje i mediji (1978)

Astrologija- znanost ili praznovjerje? (1982)

Puenje, linost i stres (1991)

Eysenck je takoer bio kritikovan zbog sponzoriranja od strane Pioneer Fond-a, eugenistike organizacije koja je bila kontraverzna.

Jedna od najestokijih debata bila je oko uloge genetike u IQ razlikama koja je dovela do poznatog Eysenckovog ''dobivnja po nosu'' tokom razgovora u Londonskoj koli za ekonomiju.

Eysenckov je rad sumiran u njegovoj autobiografiji Buntovnik s razlogom: '' Uvijek sam osjeao da znanstvenik svijetu duguje samo jednu stvar, a to je istina kakvom je on vidi. Ako je istina uvelike kontradiktorna ustaljenim vjerovanjima, to je teta. Taktiziranje i diplomacija su dobri i poeljni u internacionalnim odnosima, u politici, moda ak i u biznisu, ali u nauci je samo jedna stvar od vanosti, a to su injenice''.EYSENCKOV MODEL LINOSTI

Eysenck je bio jedan od prvih psihologa koji je prouavao linost metodom faktorske analize, statistike tehnike koju je predstavio Charles Spearman. Eysenckovi su rezultati su pokazali postojanje 2 glavna faktora linosti. Prvi je faktor bila tendencija doivljavanja negativnih emocija i Eysenck ga je nazvao neuroticizam. Drugi faktor je bila tendencija da se uiva u pozitivnim dogaajima, posebno u drutvenim dogaajima i Eysenck ga je nazvao ekstraverzija. Navedene dvije dimenzije linosti opisane su 1947. u njegovoj knjizi Dimenzije linosti. Uobiajena je praksa u psihologiji linosti da se dimenzije linosti oznaavaju prvim poetnim slovima, E i N.E i N su omoguili dvodimenzionalni prostor za opisivanje individualnih razlika u ponaanju. Analogija se moe napraviti sa geografskim irinama i duinama kojima se odreuje taka na licu Zemlje. Osim toga, Eysenck je zabiljeio kako su ove dvije dimenzije sline sa etiri tipa linosti koje je predloio grki fiziolog Hipokrat.

Visoki N i visoki E = Kolerik

Visoki N i niski E = Melankolik

Niski N i visoki E = Sangvinik

Niski N i niski E = Flegmatik

Trea dimenzija, psihoticizam, dodana je modelu u kasnim sedamdesetima temeljena na suraivanju izmeu Eysencka i njegove ene Sybil B.E. Eysenck koja je trenutni urednik asopisa Linost i individualne razlike.

Glavna snaga Eysenckovog modela bila u tome to je mogla da omogui detaljnu teoriju o uzrocima linosti. Npr. Eysenck je tvrdio da je ekstraverzija uzrokovana raznolikou u kortikalnom pobuivanju: ''introverti su karakterizirani viom razinom aktivnosti nego ekstraverti i tako su hronino vie kortikalno pobueni nego ekstraverti. Kako se ini kontraintuitivno pretpostaviti da su introverti vie pobueni nego ekstraverti, ovo ima navodni efekt na ponaanje tako da introvert trai vii nivo stimulacije. Suprotno tome, ekstravert tei poveanju svojeg pobuenja na optimalnijem nivou (kao to je predvieno Yerkes-Dodsonovim zakonom) i drugim stimulacijsko uvjetovanim ponaanjima.USPOREDBA SA DRUGIM TEORIJAMA

Velika alternativa Eysenckovom trodimenzionalnom modelu linosti je model koji koristi pet tabelarnih znaajki, esto nazivan model Velikih Pet. Osobine u Velikih Pet su slijedee:

1. Otvorenost prema iskustvu

2. Savjesnost3. Ekstraverzija

4. Sugestibilnost5. Neuroticizam

Ekstraverzija i neuroticizam u Velikih Pet su slini Eysenckovim osobinama istoga naziva. Ipak, ono to Eysenck naziva psihoticizam odnosi se na dvije osobine u modelu Velikih Pet: savjesnost i sugestibilnost. Eysenckov model linosti nije spominjao otvorenost prema iskustvu. Smatrao je da je njegov pristup bolja deskripcija linosti.

Jo jedan vaan model linosti je onaj od Jeffrey Alan Greya, njegovog biveg studenta.

Eysenck je uvijek tvrdio da njegova upotreba termina ''ekstraverzija'' ne korespondira sa upotrebom od strane Carl Junga i takoer se suprostavljao popularnom miljenju da je Jung uveo taj pojam.PSIHOMETRIJSKE SKALE RELEVANTNE EYSENCKOVOJ TEORIJI

Eysenckova teorija linosti je usko povezana sa skalama koje su on i njegovi saradnici razvili. To su Maudsley medicinski upitnik, Eysenckov inventar linosti, Eysenckov upitnik linosti i Skala za istraivanje senzacija (razvijena u saradnji sa Marvin Zuckermanom). Eysenckov profiler linosti ralanjuje se na razliite vidove svake osobine razmotrene u modelu. Bilo je nekoliko rasprava o tome da li bi ove osobine trebale ukljuivati i impulzivnost kao aspekt ekstraverzije kako je to Eysenck objavio u svojem ranijem radu ili bi to trebao biti psihoticizam. Eysenck se izjasnio za ovo drugo u svom kasnijem radu.EYSENCKOV KASNIJI RAD

1994. bio je jedn od 52 potpisatelja na ''Opoj znanosti o inteligenciji'', lanak napisan od strane Linde Gottfredson koji je objavljen u Wall Street Journalu-u koji je branio otkria o rasi i inteligenciji u Bell Curve-u.

Eysenck je ranio doprinio podrujima kao to je linost i to brzom i eksplicitnom obavezom prema veoma rigoroznoj odanosti prema znanstvenoj metodologiji neophodnoj za napredak u psihologiji linosti. Npr. koristio se faktorskom analizom, rigoroznom statistikom metodom kako bi podrao svoj model linosti. Njegov raniji rad pokazao je da je bio veliki kritiar psihoanalize kao oblika terapije dajui prednost bihevioralnoj terapiji. Unato njegovom snanom interesu za znanost, Eysenck nije zazirao od toga da se u kasnijem radu posveti parapsihologiji i astrologiji. Zaista, vjerovao je da empirijski dokazi potvruju postojanje paranormalnih sposobnosti.HANS J. EYSENCKOV PRISTUP LINOSTI

Hans J. Eysenck pristupa linosti metodom faktorske analize. U njegovom poetnom modelu Eysenck je izmjerio dvije dimenzije linosti: introverzija-ekstraverzija i neuroticizam (stabilnost-nestabilnost). Prema Eysencku, ova se teorija veoma dobro uklapa sa ostalim teorijama temperamenta koje smo vidjeli ranije. Zato ove dimenzije? Sjetite se da nam faktorska analiza daje mnogo rjeenja u faktorskoj matrici. Eysenck staje u obranu psiholoke stvarnosti. Kada se ove dimenzije poveu u psiholoke mehanizme i kada stvore predvianja mogu biti eksperimentalno testirane. Kasnije je razvio skalu za mjerenje psihoticizma.VERZIJASKALEKOMENTARI

MAUDSLEY MEDICINSKI UPITNIK MMQ (1959)NeuroticizamKliniki uzorak

MAUDSLEY INVENTAR LINOSTI MPI (1959)Neuroticizam i ekstraverzijaDodana skala ekstraverzije preuzeta od Guilforda

EYSENCKOV INVENTAR LINOSTI EPI (1964)Skala preklapanja Ekstraverzija NeuroticizamKoritena faktorska analiza kako bi se preradila skala

EYSENCKOV UPITNIK LINOSTI EPQ (1975)Skala preklapanja Ekstraverzija Neuroticizam PsihoticizamDodana dimenzija psihoticizma

Eysenckov model faktora linostiDIMENZIJAOPISBIOLOKI SUB-SISTEMDOKAZI IZ OVISNOSTI O DROGAMA

INTROVERZIJA-EKSTRAVERZIJA drutven

ivahan

aktivan

jasan u potrazi za dojmom bezbrian

dominantan

uzburkan odvaanCentralni nervni sistemPobuenje retikularnog aktivacijskog sistemaAlkohol

RitalinWilson (1990)Introverti pokazuju vii nivo pobuenja nego ekstraverti. Ekstraverti pokazuju poveano pobuenje naveer jer se ukljuuju u stimulacijske aktivnosti

NEUROTICIZAM-STABILNOST anksiozan depresivan

grinje savjesti

nisko samopouzdanje

napetost

iracionalan

stidljiv

udljiv

osjeajan

Autonomni nervni sistemLabilnost ANS-a (sistem koji obuhvata probavu, disanje itd.). Autonomni sistem neurotika je veoma nestabilan i reaktivanAnti-anksiolitike drogeBioloki feedback

PSIHOTICIZAM-KONTROLA IMPULSA agresivan hladan

egocentian

impersonalan

impulzivan

antisocijalan

neempatian

kreativan

tvrdoglavRazina hormona

Ekstraverzija je bila povezivana sa pobuivanjem nervnog sistema, neuroticizam sa labilnou autonomnog nervnog sistema, a psihoticizam sa razinom androgena. Ekstravert je slab na pobuivanju i ima otpor prema dosadi. Introvert je veoma pobuen- svaki stimulus je prevelik stimulus. Neurotik je sklon brzim promjenama raspoloenja, znojenju, esto ostaje bez daha, ima kontrakcije stomaka, suhou usta- sve povezano sa autonomnim nervnim sistemom. ene imaju niu razinu androgena i nie razulatate na psihoticizam. Neki kontraverzni podaci ukazuju na to da je razina androgena povezana sa nasiljem. Introverti su bolji u koli nego ekstraverti, posebno u naprednim predmetima

Ekstraverti preferiraju poslove koji ukljuuju druge ljude, dok introverti preferiraju poslove koje moraju obavljati sami bez drugih

Postoje i razlike u humoru: ekstraverti vole seksualno eksplicitne i agresivne ale dok introverti preferiraju dosjetke i igre rijeima Ekstraverti imaju vie seksualnih partnera

Ekstraverti su vie sugestibilniKRATAK SADRAJ O LINOSTIHans Eysenck

Bioloka je teorija godinama imala znaajnu ulogu u naem vienju ljudskog razvoja i linosti. Ipak, na poetku 20. st. pogledi su se poeli mijenjati i na linost se gledalo kao na neto to ukljuuje i biologiju i okolinu. Ali Hans Eysenck se opirao ovom tvrenju. Koristei statistiku poznatu kao faktorska analiza zakljuio je da se ljudske osobine mogu podijeliti u dvije jasne kategorije:

1. Ekstraverzija-Introverzija

2. Neuroticizam

On je ove kategorije nazvao super-osobinama. Prema ovoj teoriji svi pokazuju specifine odgovore i na unutarnje i na vanjske stimuluse. Ovi specifini odgovori e varirati zavisno od intenziteta stimulusa, situacije, stanja uma i mnogih drugih faktora. Ipak, u odreenom trenutku, uvidjet emo sklonost tome kako reagiramo. Osoba koja je veoma zabrinuta time kako je drugi vide mogla bi se drati podalje od nepoznatih ljudi u mnogim specifinim situacijama. Kada ovo ponaanje postane normalan nain reagiranja na nove ljude, tada to ponaanje postaje navika.

Pretpostavimo sada da ta ista osoba izbjegava javne dogaaje gdje se okuplja veliki broj ljudi ili vjerovatno ograniava svoju drutvenu aktivnost na nekoliko vjernih prijatelja. Kada se sve ove uobiajene reakcije kombiniraju, postaju dio vee grupe koja se naziva osobina. U ovom sluaju, osobina se moe nazvati stidljivost ili moda ak i socijalna fobija.

Ova osobina, socijalna fobija je komponenta jedne od tri super-osobine, introverzije-ekstraverzije. Ako takoer uoimo da ova osoba preferira blau muziku u odnosu na glasnu, u potrazi je za intelektualnim poticajima, a ne za timskim sportovima ili drugim slinim solo aktivnostima, tada je moemo klasificirati kao introverta.

Kada promatramo ove individualne specifine reakcije, kombiniramo ih u uobiajene reakcije, zatim razvijemo set specifinih osobina i odredimo gdje osoba spada izmeu dvije super-osobine primjetiti emo da postoje ogromne razlike koje nas ograuju od tako jednostavne teorije. Zbog ovoga, Eysenck je tvrdio da postoje razliiti stupnjevi na spektrumu izmeu stabilnog i nestabilnog, te introverta i ekstraverta.Figura dolje opisuje taj dijagram. Osoba koje se nalazi visoko na ekstraverziji i visoko ina stabilnosti spadala bi u nii desni kvadrant kruga. Oni koji su manje stabilni i vie introvertirani spadali bi negdje u gornji lijevi kvadrant kruga. Prema ovom dijagramu, svako od nas e se jednom uklopiti negdje u ovom krugu koji je baziran na sumi naih reakcija i osobina.

REVIZIJA KNJIGE: Mjerenje linosti (H.J. Eysenck)Mjerenje linosti je izabrana kolekcija 67 radova organiziranih u deset odsjeaka: Modeli linosti (5 radova), Psiholoke baze linosti (7 radova), Bol, senzomotorna deprivacija i traenje senzacije (8 radova), Linost i panja (6 radova), Psihomotorno ponaanje (6 radova), Linost i perceptualne reakcije (8 radova), Uenje i uvjetovanje (9 radova), Sjeanje i prisjeanje (6 radova), Kognicija i kreativnost (7 radova) i Socijalno ponaanje (5 radova). Piui i radei na 9 izabranih radova, urednik donosi generalni predgovor knjige na 10 stranica kao i 27 stranica originalnog uvoda u odsjeke. Sami radovi su reprodukcija lanaka u njihovom originalnom uzorku iz izvora kao to su asopisi linosti i socijalne psihologije, asopis eksperimentalne psihologije, Britanski asopis socijalne i klinike psihologije, Britanski asopis psihologije, Dnevnici eksperimentalnih istraivanja iz linosti, Psihopatolgija i dr. Veina je radova bila originalno predstavljena u periodu izmeu 1970. i 1975. iako ih je nekoliko bilo objavljeno nekoliko godina ranije. Tipian rad u ovoj kolekciji je nedavan i proao je kroz uobiajeni sistem pregleda za psihologijske asopise. Kako je ovaj rad izabrana kolekcija, moja revizija e se usredotoiti i na reprezentativnost i opsenost skupa. Kada govorimo pojedino o svakom radu ini se da je mogue da razliiti itai nee stalno rankirati korisnost i kvalitet doprninosa; takva pretpostavka se ini oitom u knjizi koja se sastoji iz 67 radova koji su slobodno rasporeeni u 10 odsjeaka. to je glavna tema ove knjige? U svojem predgovoru Eysenck navodi poznata stajalita o njegovoj metateoriji linosti: (1) ''Postoji jedan set raznolikih faktora u ljudskom ponaanju koji poveaju individualne razlike...; (2) ''Faktori linosti moraju biti integrirani u opu psihologiju koristei paradigmatski koncepte i teorije u toj znanosti kako bi se objasnile posmatrane regulative.''; (3) ''Faktori linosti dovoljne irine i vanosti da odrede generalne i raznolike redoslijede ponaanja mogu biti i bioloki utemeljeni i snano odreeni genetikim uzrocima. Komplentna knjiga predstavlja Eysenckovu openitu metateoriju na nekoliko naina. Prvo je u nekoliko radova napravljena eksplicitna studija na Eysenckovim faktorsko-analitiki ''otkrivenim'' dimenzijama ekstraverzije (E) i neuroticizma (N). Drugo, E i N su izuavani u, moemo to nazvati, situacijama osobina. Tj. Individualno su podijeljeni njihovim razultatima na E ili N ili oboje i tada primiti razliite tradicionalne eksperimentalne manipulacije u pokuaju da se demonstrira znaajno uslovljavanje meu stanjima osobina. U mnogim ovim radovima mogue je odbiti nevaljanu hipotezu o uspostavljanju interakcije. Tree, studije u knjizi prikazuju vrste dokaze da mjerenja N i E pomou olovke i papira statistiki povezani u vie temeljne psiholoke i bioloke procese. Psiholozi tvrde da je neophodno za osobinu da se demonstriraju te osobine koje imaju neku stvarnu korisnost u predvianju i psiholokoj teoriji. Kao to znamo, stvarni uspjeh u predvianju diskretnih ponaanja iz velikog broja osobina je ogranien; sa velikim uzorcima, veina nas je zadovoljna kada u tim rijetkim sluajevima, 50% od kriterijske raznolikosti je izraunata za mjerivu bateriju mjerenja osobina. Naravno, sadraji asopisa su puni aplikacija u kojima se mogunost od 50% kriterijske raznolikosti smatra nerealistinom pozitivnom fantazijom. Nema dokaza ni u jednoj kolekciji ili drugim radovima da su Eysenckovi E i N osobine raunale vie kriterijske raznolikosti nego ijedan drugi razuman set mjera koji bi mogao biti upotrebljen za predvianje. Ne ini se da je manjak vanosti predvianja kriterij koriten u drugim podrujima psihologije za odbacivanje konstrukata. ini sa da veina eksperimentalnih podruja psihologije nastavlja da gradi relativno kompleksne modele kognicije i socijalnog ponaanja koristei konstrukte sa relativno niskom vanou predvianja. Ova kolekcija koju je sakupio Eysenck svojim drugaijim kompletnim uticajem pokazuje kako je mogue graditi opu teoriju linosti pristupom kombiniranja osobina sa eksperimentalnim pristupom. Naravno, Eysenck nije jedini psiholog koji je tvrdio da se osobine mogu prouavati u kombinaciji sa eksperimentalnom manipulacijom laboratorijskih psihologa. To je tvreno zadnjih dvadeset godina pod temama kombinacija korelacijskih eksperimentalnih pristupa i situacije osobina. Slino tome, nedavni Prirunik moderne teorije linosti, koji su uredili Cattel i Dreger, pokazuje kombinirane studije eksperimentalnih manipulacija i osobina Cattellovog sistema. ta vie, poteno je da se kae da paljivo kombinirane studije eksperimentalnih studija i dimenzija linosti su bile potpuno realizovane u radu koji je inspirirao Eysenck, te njegove kolege i studenti.Ovom revizijom se nada da e Eysenckova kolekcija pomoi u zapoinjanju promjene paradigme u istraivanju osobina linosti. S izuzetkom onih studija u kojima je predvianje glavni problem, vjerujem da istraiva osobina linosti prihvaa da nije mogue nai visoki korisni prediktor za diskretna ponaanja (tvrdnja u kojoj su ustrajali Cattell, Guilford i Eysenck). Inicirajue eksperimentalne studije u Eysenckovoj kolekciji su razumna poetna taka za promjenu paradigme. Ipak, dodatna aplikacija uobiajenog modeliranja iz longitudinalnih studija analiziranih pomou opih pristupa raznolikih struktura, kao kod Bentlera to e dozvoliti izjave vjerovatne uobiajenosti za dimenzije linosti u raznolikim bihevioralnim domenama. Svrsishodno sam skratio problem oko toga da li je Eysenckov pristup definiciji osobina preferirao veini kompetentnih sistema Cattella i Guilforda kako je ovaj argument ispunio nebrojive stranice. Slaem se s Eysenckom da su eksperimentalne studije neophodne za odreivanje uobiajene mree konstrukata linosti i da bi trebali biti istraeni sa usko-odreenim faktorima ili konstruktima, ali bi ovo bilo najbolje uinjeno sa Eysenckovim dimenzijama N i E i drugih faktora. U ovom trenutku vjerovatno je neophodno obratiti panju na nekoliko razliitih setova visokopostavljenih faktora i procjena diferencijalnih upotreba setova iz njihovih veza sa razliitim bihevioralnim domenama prije nego iz usporedbe stuktura identificiranih istraivanjem faktorskim metodama. Krajnje pitanje je kome je ova knjiga namijenjena? Ovo sigurno nije knjiga za srednjokolske seminare osim ako instruktor planira utoiti veinu polugodita za prouavanje Eysenckovih sistema linosti i njegovih korelata. Za one koji aktivna rade na Eysenckovoj teoriji, kolekcija je koristan dodataka mnogim kritinim eksperimentalnim radovima koji su reproducirani. Ipak, knjiga e biti korisna opoj profesionalnoj specijalizaciji u prouavanju ljudske linosti i raznolike sekcije i njihovi razultati istiu vane probleme u studiji individualnih razlika i jasno odreenje veoma potrebnog okvira za integriranje nekih razliitih otkria u podruju.