2001.1

IZDAVAI: Arhiv Hercegovine Mostar Muzej Hercegovine Mostar ZA IZDAVAA: mr. Edin elebi Sabit Hodi REDAKCIJA: dr. Denana Buturovi, mr. Edin elebi, dr. Iljas Hadibegovi, dr. Elbisa Ustamuji, mr. Esad Veskovi, mr. aban Zahirovi, Zlatko Zvoni UREDNICI: dr. Iljas Hadibegovi, dr. Elbisa Ustamuji, mr. aban Zahirovi ODGOVORNI UREDNIK: mr. aban Zahirovi LEKTOR I KOREKTOR: mr. Muhamed ator PREVODI: Enisa Simi NASLOVNA STRANA: Bobo Samardi RAUNARSKA OBRADA: Zuvad Goli TAMPA: tamparija IC Mostar ZA TAMPARIJU: Ibro Rahimi TIRA: 900

2

asopis za kulturno i historijsko naslijee

hercegovina

Mostar, 2001.

13-143

4

historija

5

6

Doc. dr. sc. Ivan BALTA

DIPLOMATIKA ANALIZA LATINSKIH ISPRAVA BOSANSKOG BANA STJEPANA II. KOTROMANIANekolicina sauvanih diplomatikih isprava bosanskog bana, Stjepana II. Kotromania originalu ili prijepisu (isprave iz 1310., 1326., 1333., 1334., 1339. i 1345. godine) iz raznih historijskih arhiva, muzeja i biblioteka, svjedoanstva su ive diplomatske aktivnosti, ali i moi tog bosanskog vladara, koji je bio gospodar Bosne, Usore, Soli, Rame, ali i dananjeg dijela Hrvatske, od Peljeca do Prevlake i Donjih krajeva od Neretve do Cetine. Diplomatikom analizom latinskih isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, vidljivo je, da one imaju sva obiljeja srednjovjekovnih srednjoeuropskih paleografskih i diplmatikih isprava, koje se javljaju u zemljama u neposrednom bosanskom okruju. Uobiajeni su dijelovi protokola, konteksta i eshatokola u svim diplomatikim ispravama, uglavnom su to privilegije, darovnice, trgovaki i meudravni ugovori. Isprave su autentine i originalne, u smislu nastanka i onomastikog i toponomastikog izriaja, odraz su kulturne i civilizacijske srednjovjekovne Bosne kao samostalne banovine, odnosne zemlje, za vrijeme vladavine bosanskog bana Stjepana II. Kotromania. Latinske diplomatike isprave tog bosanskog vladara, predstavljaju vrlo vane historijske izvore i historiografsku grau za jezikoslovnu, ekonomsku, politiku, kulturnu, vjersku i diplomatsku historiju Bosne u srednjem vijeku. 7

Kljune rijei: Diplomatike isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania Diplomatike latinske isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania razbacane su i objavljene u codexima, knjigama i periodici, neke i po nekoliko puta, no nikada zajedno na jednom mjestu, za razliku od irilskih bosanskih srednjovjekovnih isprava. Najvei broj istih latinskih isprava istoga bana, objavljenje u Smiiklasovom Codexu,1 ali su te isprave vrlo loe transkribirane. Isprave su ne samo vana diplomatika i paleografska djela kao historijski povijesni izvori, ve su vana sa toponomastikog, onomastikog stanovita, ekonomskog, politikog, kulturnog, ali prije svega javnog ivota Bosne za vrijeme banovanja Stjepana II. Kotromania. Isti bosanski vladar, ban Stjepan II. iz slavnog bosanskog dinastikog roda Kotromania, bio je gospodar ne samo Bosne, Usore, Soli, Rame i Huma, ve i dananjih hrvatskih prostora od Peljeca do Prevlake s pripadajuim otocima, i Krajinom, t.j. prostorom od Neretve do Cetine. Najstariji sin bosanskog bana Stjepana I. Kotromania, Stjepan II., izabran je bio 1322. godine po volji bosanske vlastele za bana, bez presudnog odluivanja. Podravajui u unutranjim sukobima u Hrvatskoj Juraja II. ubia u borbi protiv Ivana Nelipia, zavladao je Donjim krajevima, prostorom uz jadransku obalu od Neretve do Cetine, te Duvanjskim, Livanjskim i Glamokim poljem. Zbog Huma se ban Stjepan II. sukobljavao sa srpskim Nemanjiima i Branivojeviima, ali ih je uz pomo Dubrovana uspio poraziti i izbiti na more, posebno na plodno ue Neretve. Nakon to je ban Stjepan II. zauzeo Hum 1326. godine u svom je titularu stavio i naziv, gospodar humski. Dubrovanima je prepustio uz godinji danak, zvani mogori, jadransku obalu od Stonskog rata (Peljeca) do Prevlake s otocima, te mogunost trgovanja u bosanskoj zemlji. Privilegij trgovanja u bosanskoj zemlji, dao je taj ban i drugim jadranskim gradovima, kao Trogiru. Pozivao je i Sase kako bi razvili u Bosni obrt i rudarstvo. Kako su se Kotromanii rodbinski, enidbama i udajama, povezali sa hrvatskim ubiima i srpskim Nemanjiima, to su kasnije sebi davali pravo na nasljednu vlast u tim zemljama. U poetku je blagonaklono ban Stjepan II. gledao na irenje patarena, tzv. heretika Crkve bosanske,2_________________________

1/ Tadija SMIIKLAS, Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, vol. X i XI., Zagreb, 1912 - 1913. 2/ Ivan BALTA, Srednjovjekovna Bosna kao poprite sukoba patarena i katolike crkve i ispravama Diplomatikog zbornika, Zbornik Filozofskog fakulteta, broj 1., Tuzla, 1999., 17.-27.

8

koja je imala u Bosni sve vei broj pristalica, no kasnije, uz pomo ugarskih kraljeva, Katolike crkve i samog pape, pokuali su zajedniki iskorijeniti tu tzv. herezu 3, no bez veih uspjeha. U zalazu svoje banske vladavine, srpski car Duan uspio je nakratko zauzeti Hum, ugrozivi ak i sama bosanska banska sjedita u Kraljevoj Sutjesci i Milama. No, ubrzo je ban uspio povratiti Hum i uvrstiti svoju vlast i dinastiju pred svoju smrt 1353. godine, dinastikom enidbom svoje keri Elizabete za ugarskog kralja Ludovika I. Anuvinca, davi kao miraz tom kralju Hum.4 Diplomatike latinske isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania dosada pronaene, registrirane i objavljene, su: - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania od 6. septembra 1310. godine, kojom taj ban potvruje povlastice rogoznikim knezovima 5, - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania i brata mu Ladislava iz 1326. godine, kojom daju knezu Vukoslavu u trajno nasljedstvo njegovu djedovinu 6, - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania od 15. februara 1333. godine, izdata u Srebreniku, kojom isti ban daruje Dubrovakoj opini Rat (Peljeac), Ston, Prevlaku, otoke od Rata, sve od Prevlake i Lovia uz godinji danak 7, - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania od 10. decembra 1334. godine, izdate u Dubrovniku, kojom taj ban javlja dubrovanima da su njegovi trgovci u trgu Neretva podmirili sve dugove 8, - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania od 7. oktobra 1339. godine 9, kojom taj ban Trogiranima daje trgovake povlastice 10, - Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania od 23. juna 1345. godine 11, izdate u Kninu, kojom taj ban daje neka prava cetinskom knezu_________________________

3/ Salih JALIMAM, Historija bosanskih bogumila, Tuzla, 1999., 117.-128. 4/ Pavo IVKOVI, Povijest Bosne i Hercegovine do konca XVIII. stoljea i Povijest Hrvata Bosanske Posavine do poetka XX. stoljea, Mostar, 1994., 25.-28. 5/ Mirko BRKOVI, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko-humskih vladara i velmoa, Zadar-Mostar, 1998., 343. 6/ Isto, 343. 7/ T.SMIIKLAS, Codex diplomaticus Regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, volumen X., Zagreb, 1912., 77.-78. 8/ Isto., 195,-196. 9/ Isto., 494.-495. 10/ M. Brkovi, Isprave hrvatskih narodnih vladara i latinske isprave bosansko humskih vladara i velmoa, Zadar-Mostar, 1998., 344. 11/ M. BRKOVI, Isprave ...., 344., datira istu ispravu 25. juna 1345. godinu.

9

Ivanu Nelipiu i njegovoj majci Belislavi u svezi sa gradovima Unac, Poitelj, Stog, Knin, Bre, Klis i Cetina 12. Latinske diplomatike isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania uglavnom se danas uvaju u arhivima u Dubrovniku13 i u austrijskom eleznom14. U prikupljanju i diplomatikoj analizi bosanskih latinskih isprava znaajnu ulogu imali su Ivan Lui15, Tadija Smiiklas16, ime Ljubi17, Gyrgy Fejr18, Milko Brkovi19, Baltazar Kreli20, Euzebije Fermendin21, Stojan Novakovi22, Stanoje Stanojevi23, Aleksandar Solovjev24, Gregor remonik25, Franjo Raki26, Marko Vego27, Vjekoslav i Nada Klai28, Pavo Aneli29, Anto_________________________

12/ T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus ...,volumen XI., Zagreb, 1913., 207.-209. 13/ Povijesni arhiv Dubrovnik, Acta et diplomata, zbirka XIV. stoljea Isto, Diversa cancellaria, knjige 14/ Arhiv knezova Eszterhazyija u eleznom 15/ Ivan LUI ( Johannes Lucius), De regno Dalmatiae et Croatiae libri sex, Amstalaedami, 1666. I. LICIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto di Trau, Venezia, 1674. (MDCLXXIV) (Isto djelo prevedeno kao; Povijesna svjedoanstva o Trogiru, I., II., Split, 1979.) 16/ T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus ..., vol. X i XI., Zagreb, 1912.-1913. 17/ ime LJUBI, Listine odnoajih izmeu Junoga slavenstva i Mletake republike, svezak III i IV., Zagreb, 1868.-1891. 18/ G.FEJR, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac civilis, 42, Budae, 1829.-1844. 19/ M.BRKOVI, Latinske povelje i pisma bosansko-humskih vladara i velmoa od XII. do XV. stoljea, Zadar, 1989. 20/ Ljudevit THALLOCZY, Codex diplomaticus partium regni Hungariae (Comitatum: Dubiza, Orbasz, et Szana), Budapest, MCMXII. Lj.THALLOCZY, Istrivanja o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje Krmendskog arhiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII., Sarajevo, 1906., str. 401.-444. 21/ Euzebije FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis editorum documentorum regestis a anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892. 22/ Stojan NOVAKOVI, Zakonski spomenici srpskih drava srednjeg veka, Beograd, 1912. 23/ Stanoje STANOJEVI, Studije o srpskoj diplomatici, Glasnik srpske kraljevske akademije, Beograd, 1953.-1962. 24/ Aleksandar SOLOVJEV, Vlasteoske povelje bosanskih vladara, Istorisko - pravni zbornik, I., Sarajevo, 1949. 1949. 25/ Gregor REMONIK, Bosanske i humske povelje srednjeg vijeka, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Sarajevo, 1948. 26/ Franjo RAKI, Prilozi za zbirku srpskih listina, Rad JAZU, I., Zagreb, 1867. 27/ Marko VEGO, Iz historije srednjovjekovne Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1980. 28/ Vjekoslav KLAI, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb,1882. Nada KLAI, Izvori za hrvatsku povjest do 1526.godine, Zagreb, 1972. 29/ P. ANELI, Doba srednjovjekovne bosanske drave, Kulturna istorija Bosne i Hercegovine, (grupa autora), Sarajevo, 1966.

10

Babi30, iro Truhelka31, Sima irkovi32, Wenzel Vlai33, Ivan Kukuljevi Sakcinski34, Fran Mikloi35, Pavo ivkovi36, Ljudevit Thalloczy37, te njegov savremenik povjesniar Ferdo ii38. Vaan je i jedan Diplomatar Sibenicense39 koji sadri nekoliko bosanskih latinskih isprava u prijepisu. Isprava od 1310. godine bosanskog bana Stjepana II. Kotromania se u prijepisu ne nalazi u Codexu diplomaticusu...40 Tadije Smiiklasa, a kako ne odgovara vremenski banovanju toga bana, neki historiari smatraju da je isprava falsifikat. Sadraj povelje se odnosi na banovo davanje povlastica uglednim Rogoznianima, dakle isprava je zapravo darovnica. Isprava od 1326. godine bosanskog bana Stjepana II. nije, kao niti isprava od 1310. godine, ubiljeena u Codexu diplomaticusu...41 Tadije Smiiklasa, ali se nalazi u zajednikom djelu. Sudien zur Geschichte Bosniens ... Ljudevita Thalloczyija i Echarta42. Isprava se, kao prijepis isprave, ne smatra falsifikatom, i neka vrsta je trgovakog ugovora s elementima teksta dravne diplomacije toga doba._________________________

30/ Anto BABI, Diplomatika sluba u srednjevjekovnoj Bosni, Radovi Naunog drutva Bosne i Hercegovine, III., Sarajevo, 1960. 31/ iro TRUHELKA, Nai gradovi, (Opis najljepih srednjovjenih gradova Bosne i Hercegovine), Sarajevo, 1904. 32/ Sima IRKOVI, Istorija srednjovjekovne bosanske drave, Beograd, 1964. 33/ W. VLAI, Untergang des bosnisches Knigreiches, Sarajevo, 1926. 34/ Ivan KUKULJEVI-SAKCINSKI, Spomenici bosanski i crnogorski, Arhiv za povestnicu jugoslavensku, XI., Zagreb, 1872. 35/ Fran MIKLOI, Monumenta serbica spektantia historium Serbiae, Bosnae, Ragusii, Wienae, 1858. 36/ P. IVKOVI, Utjecaj primorskih gradova na ekonomsko-socijalne promjene u bosanskom drutvu u 14. i 15. stoljeu - Pojava graanske klase i novog plemstva, Tuzla, 1986. 37/ Baltazar Adam KRELI, De regnis Dalmatiae,Croatiae, Slavoniae notitiae praliminares Zagreb, 1770. 38/ Ferdo II, Povijest hrvatskih zemalja Bosne i Hercegovine od najstarijih zemalja do godine 1463., Sarajevo, 1942. F.II, Iz arkiva u Krmendu, Vjesnik Kr. Hrvatsko - slavonsko - dalmatinskog arkiva, VII., Zagreb,1905. 39/ Diplomatar Sibenicense, (nalaze se prepisane bosanse isprave koje se odnose na ibenik i Trogir), donedavno se isti diplomatar nalazio u Beu a sada je u Zagrebu. (isto djelo prevedeno kao; ibenski diplomatar, Zbornik ibenskih isprava, ibenik, 1986.) 40/ T.SMIIKLAS, Codex diplomaticus ..., VIII., Zagreb, 1910., 263.-266, (isprava se trebala nalaziti u istom Codexu diplomaticusu ..., broj VIII., izmeu 263. i 266.stranice) 41/ Isto, n.dj. broj IX., Zagreb, 1911., 273.-321. (isprava se trebala nalaziti u istom Codexu diplomaticusu ..., br IX., izmeu 273. i 321. stranice) 42/ Lj.THALLOCZY ECHART, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen und Leipzig, 1914., 9.-10

11

Isprava od 1333. godine bosanskog bana Stjepana II. (Slika 1.) je vana i aktualna sa diplomatikog i historijskog stanovita. Pisana je u Bosni u gradu Srebreniku (...Actum sub Zerebernik ...), a potpisnici i svjedoci isprave su ugledni tadanji graani za koje se moe pretpostaviti da su domai ljudi, ljudi iz Bosne, to govore njihova imena i prezimena: Vilim Tehoradi (Vilano Thehoradich), Radoslav Hlapovi (Radozlao Hlapouich), Milo Vukazo (Milos Vlkazoch), Hrvatin Stjepani (Horuatin Sthepanich), Stjepan Drai (Sthepano Draschich), Tvrtko Ananovi (Tuerthko Anachnouich). Nadalje se spominju pristaldi Divo Teoradi (Diuosius Anachnouich), Steko Hlapovi (Stechko Hlapovich), Mihajlo (Mihael) od Mene (Menche) iz Dubrovnika. Vrlo su originalna bosanska imena kao Tvrtko, Steko, Stjepan i slino. Da je pismenost bila razvijena u smislu diplomatskih odnoaja izmeu Bosne i Dubrovnika, govori podatak iz same isprave, da je isprava pisana u etiri primjerka (...facta et scripta sunt quatuor priuilegia...,). Dva primjerka isprave pisana su na latinskom ( ... duo scripta in gramatica latina ... ) a druga dva primjerka na bosanskom jeziku ( .. et alia in sclauonico). Bosanski ban je dobio jedan primjerak na oba jezika ( ... idem dominus banus habet duo,unum videlicet in latino et aliud in sclauonico ...) a isto tako i opina Dubrovnik (...et comune et homines Ragusii similiter ...). Bosanski ban Stjepan II., kako je napisano u ispravi, po Bojoj je milosti ban Bosne, Soli, Usore i gospodar itave Hercegovine, tada zvane Hum (... Stephanus dei gracia banus Bosne, Sale,Vzore ac dominus generalis tocius terre Chelmie...), to govori o moi toga bana. Ono to je vano u ispravi konstatirati, jest injenica da bosanski ban dri dio jadranske obale s otocima od Stona do Prevlake, a koju u ispravi daje Dubrovanima uz godinji danak (...concedimus et donamus comunitati et hominibus Ragusii amicis predictis et deuotis nostris karossimis totam Puntam Stagni cum Preulaca et omnibus suis pertinenciis supra se et infra se habitis et constitutis...). Dakle, Bosna i Hercegovina je po istoj ispravi, gledajui iz dananje perspektive, imala veliki dio Jadranske obale i sve otoke od Stona43 (odnosno Peljeca) do Prevlake, izuzimajui tada malu povrinu opine Dubrovnik. Bosanski ban je ispravom obvezao Dubrovane da mu za taj ustupak moraju svake godine na dan sv.Vlaha davati po petsto perpera (... omni anno in festo beati Blasii vsque ad finem mundi perperos quingentos in Ragusio, illa moneta,_________________________

43/ Vinko FORETI, Kada je i kako Stonski Rat doao pod vlast Dubrovnika, Peljeki zbornik, 1976., 81.-92.

12

SLIKA 1. Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, izdata u Srebreniku 15. juna 1333. godine, kojom opini Dubrovnik daruje Rat, Ston, Prevlaku i sve otoke od Prevlake do Lovita uz godinji danak (Arhiv u Dubrovniku, Acta et diplomata) 13

que tunc temporis habebit cursum in ciuitate Ragusii ...) i to po kursu koji e vrijediti u gradu Dubrovniku44. Original isprave se nalazi u Dubrovakom arhivu u zbirci Acta sonctae Mariae maioris (XIV. stoljee), a njezin je prijepis objavio Tadija Smiiklas45 koristei se ranijim prijepisom Frana Mikloia46. Isprava od 1334. godine bosanskog bana Stjepana II. (Slika 2.) (...Stephanus dei gracia banus Bossinae...), zapravo je saopenje toga bana Dubrovakoj opini u kojem se napominje kako su dubrovaki trgovci, koji su drali trg na Neretvi (...nostris super foro vel mercato nostro de Narente, quod ipsi ex dono nostro et voluntate tenuerunt ...) podmirili svoje obaveze. Iz sadraja isprave je vidljivo kako itava tadanja Hercegovina sa Neretvom, pripada bosanskom banu, koji sklapa sa dubrovakom opinom trgovake ugovore, kao neku vrstu meudravnog ugovora. Da je bosanski ban imao razvijenu dvorsku kancelariju i diplomatsku slubu, govori podatak iz isprave kako je sainjena u banovoj kancelariji (...Datum in Bossina in curia nostra die et anno prenotato...). Isprava se nalazi u Dubrovakom arhivu u zbirci Diversa Concellariae, a prijepis je objavio Tadija Smiiklas47 koristei se ranijim prijepisom Mede Pucia48. Isprava od 1339. godine bosanskog bana Stjepana II., je trgovaka privilegija trogirskim trgovcima (..ut mercatores se cives vestri per nostrum districtum, iurisdictionem, forciam liberum et securum introitum et egressum habeant ...,), koji mogu slobodno trgovati raznim stvarima po svim mjestima banovine (... quando placet ita quidem, ut predicti mercatores ... ubique locorum per regnum nostrum cum personis et mercimoniis et rebus omnibus eorum...). Ispravu je u latinskom i slavenskom (bosanskom) prijepisu objavio Tadija Smiiklas49, koristei se ranijim prijepisima Ivana Luia50 i Gyrgya Fejra51._________________________

44/ T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus.., X., 77.-79. 45/ Isto, 77.-81. 46/ F.MIKLOI, Monumenta serbica historium Serbiae, Bosnae, Ragusii, Wienae, 1858.,105.- 107. 47/ T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus..., X., 195.-196. 48/ Medo PUCI, Spomenici srpski, knjiga II., Beograd, 1862., broj 14., 15. 49/ Isto, 494.-495. 50/ I.LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto Trau, Venezia, MDCLXXXXIV., 224. 51/ G.FEJR, Codex diplomaticus Hungariae ecclesiasticus ac cvilis, VIII., Budapest, 1829.1844., 170.-171.

14

SLIKA 2. Isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania izdata u Dubrovniku 10. decembra 1334. godine, kojom javlja opini Dubrovnik da su njeni trgovci na trgu na Neretvi podmirili obaveze (Arhiv u Dubrovniku, Diversa cancellariae) 15

Isprava od 1345. godine bosanskog bana Stjepana II. napominje kako taj ban ima pod svojom vlau Bosnu i Hercegovinu i veliki dio dananje Hrvatske (...Nos Stephanus dei gratia banus, Bosne, nec non tarrarum Vsure, Salis, Dolinne, Crayne, Rame ac totius Cholm princeps et dominus...) Isprava je neka vrsta mirovnog ugovora izmeu bana Stjepana II. i maloljetnog cetinskog kneza Ivana Nelipia od Knina (..adolescentem comitem Johannem filium quondam comitis Neliptii de Tign et nobilem dominam Velislaum matrem predicti comitis Johannis parte ex altera...) i njegove majke Belislave. Isprava je nainjena u gradu Kninu (..Actum et datum Tignini...) a navodi niz svjedoka uglednog porijekla to je potvrda njezine vjerodostojnosti. Svjedoci su ljudi, uglavnom domaeg bosanskog porijekla, to potvruju njihova narodna imena: vojvoda Vuk (Wolk voywoda), Pavao sin Horvatinov (Paulus filius Chorwatini), Dabia (Dabyssa), Stjepan Drui (Stephanus Drusik), Dragia sin kneza Stipkonia (Dragissa filius comiti Stypkonis), arko (Zerkoe), Ostoja (Ostoya), Pribislav lapovi (Pribislauus Chlappouik), Ticin sin Vitanov (Ticinus filius Vitani), Rogat (Rogati) i Stjepan Gojslavi (Stypan Goislauik). Isprava je napisana na pergameni i bez peata je s ostatkom crvene vrpce, a uva se u arhivu knezova Eszterhazija u eljeznom52. Prvi prijepis je objavio Tadija Smiiklas53 koristei se ranijim objavljenim prijepisom u Vjesniku kraljevskog zemaljskog arhiva54. Isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania se mogu pratiti diplomatiki kroz gotovo sve tada uobiajene elemente diplomatikog protokola, teksta i eshatokola. Pojedine isprave toga bana imale su neke svoje posebnosti, to upuuje na autentinost i samostalnost bosanske banovine kao drave, bosanskog bana kao vladara i dvorsku kancelariju kao originalnu i prepoznatljivu paleografsku i diplomatiku bosansku pismenost. Protokol isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania; Invokacija kao prizivanje boanskog imena spominje se u ispravi bana Stjepana II. Kotromania od 1326. godine, koja je verbalna i ista kao i u ispravi bana Kulina od 1189. godine: In nomine patris et filii et spiritus sancti55. Zatim invokaciju ima jo samo isprava iz 1333. godine od istoga bana: In nomine sancte et individue trinitatis amen._________________________

52/ Arhiv knezova Eszterhazyija, Eisenstadt (eljezno), Rep.42., fasc.B., broj 9. 53/ T. SMIIKLAS, Codex diplomaticus ..., XI., 207.-208. 54/ Vjesnik kraljevskog hrvatsko-slavonskog-dalmatinskog zemaljskog arkiva, Zagreb, 1899.1912., broj VIII., 143.144. 55/ Lj. THALLOCZY, Istraivanje o postanku bosanske banovine sa naroitim obzirom na povelje Krmendskog arkiva, Glasnik Zemaljskog muzeja, XVIII., Sarajevo, 1906., 403.-404.

16

Datacija kao pokazatelj vremena nastanka isprave, a prva datacija na ispravama bana Stjepana II. Kotromania je ona iz 1310. godine, za koju neki historiari tvrde da je falsifikat. Datira se: Datum in Civitate Millossero die 6. Septembris 1310..., a to je nespojivo s godinama banovanja bana Stjepana II. Kotromania. U istoj se ispravi napominje kako je ban podijelio povlastice rogoznikim knezovima Radiima, Vojniima, Mikoliima, Davidoviima, Rubniima Blaeviima i Dikliiima. U ispravi iz 1333. godine datacija stoji iza invokacije i glasi: Anno domini millesimo trecentesimo tercio, indictione prima, die XV mensis februarii. Istu ispravu Dubrovanima je ban Stjepan II. Kotromani obeao 12. veljae, kada je boravio u Humu56. U ispravi istoga bana od 1334. godine datacija je na kraju isprave: Datum in Bossina in curia nostra die et anno prenotato. Kako je ista isprava sauvana u prijepisu, tako je prepisiva naknadno na poetku isprave stavio dataciju: Die sabati decimo decembris, time je po prvi put u jednoj bosanskoj ispravi navedeno ime dana. Isprava istoga bana od 1339. godine ima dataciju: Datum per manum magistri Viti nostri fidelis cancellarii, 7. die octobris, 1339. a nalazi se na kraju isprave. Isprava istoga bana od 1345. godine, koja je izdana kao meudravni ugovor i namijenjena cetinskom knezu Ivanu Nelipiu (...Johannes Neliptii ...) i njegovoj majci Belislavi (...Velislauam...) u a u vezi sa povratkom iz njihovih ruku gradova Unca, Poitelja i Stoga (... Vnaz, Potcitel, Serb et Stok...) maarsko-hrvatskom kralju Ludoviku (..domini Ludouici dei gracia regis Hungarie...), i zadravanju gradova Knina i Brea (..et castrum Ting ac castrum Brec .. ) i povratku gradova u njihove ruke Klisa i Cetine (... scilicet Cethina et Cliss ...). Datacija u istoj ispravi je na kraju isprave: Actum e datum Tignini, in uigilia beati Johannis Baptiste, anno domini millesimo trecentesimo quadragesimo quinto. Datacija ne navodi dan i mjesec izdavanja isprave ve blagdan sv.Ivana Krstitelja (beati Johannis Baptiste), to je, dakle, 24. juni. Intitulacija prezentira u ispravi osobu ili vladara u ije se ime izdaje isprava, kao to je to u ispravi od 1310. godine bosanskog bana Stjepana II. Kotromania: Nos Stephanus Cotromanovich Dei Gratia Banus Supremus Bosinae etc. Isprava od 1326. godine bana Stjepana II. glasi: Ego comes Stephanus banus, filius domini similiter Stephani, necnon frater meus comes Ladisaus._________________________

56/ V. KLAI, Poviest Bosne do propasti kraljevstva, Zagreb, 1882., 116.-117.

17

Isprava od 1333. godine istog bana glasi: Stephanus dei gracia banus Bosne, Sale, Vzore ac dominus generalis tocius terre Chelmie. Ovaj posljednji dio: dominus generalis tocius terre Chelmie, preuzetu su zasigurno od knezova Bribirskih, a odraavaju stanje i injenicu kada Bribirski nemaju dio Bosne. Isprave od 1334. i 1339. godine bana Stjepana II. Kotromania imaju istu intitulaciju: Stephanus dei gracia banus Bossine, dok isprava istoga bana od 1345. godine ima najkompletniju intitulaciju: Nos Stephanus dei gratia banus Bosne, nec non terrarum Usure, Salis, Dolinne (Dolmine), Crayne, Rame ac totius Cholm princeps et dominus. Devocija uglavnom izraava utemeljenost politike vlasti u bosanskoj milosti, stoga je najei oblik devocije u ispravama dei gratia. Devocija se samo jednom samostalno spominje ispravama bosanskog bana Stjepana II. Kotromania, i to u ispravi od 1326. godine: ex gratia de domini. Veinom je devocija u ispravama istoga bana, sastavni dio intitulacije. Inskripcija ima ulogu adrese u ispravama, a u ispravama bana Stjepana II. Kotromania inskripcije se odnose na cijelo podruje banove vladavine. Jedina banova isprava koja nema inskripciju je ona od 1345. godine, a koja je sastavljena u obliku meudravnog ugovora. U inskripciji se nerijetko navode i banovi slubenici, kao vojvode, suci, knezovi i drugi, koji su uglavnom izvritelji banove vlasti. Inskripcija banove isprave od 1334. godine odnosi se na dubrovakog kneza Marka Justinijana (..Marcho Justiniano...) suce, vijee i na cijelu dubrovaku opinu (... honorabili comiti Ragusii, consilio et comuni Ragusii...). Inskripcija banove isprave od 1339. godine se odnosi na trogirskog kneza Filipa de Molino (Philippo de Molino comiti Traguriensi...), suce, vijenike i cijelu trogirsku opinu ( iudicibus, consilio et communi ciuitatis eiusdem reverendis amicis suis ...). Salutaciju kao svojevrsni pozdravi vladara ili vladaru nema veina bosanskih isprava. Samo neke isprave bana Stjepana II. Kotromania, kao isprava od 1310. godine: ...dilectione, et salutem auguramus..., u ispravi od 1334. godine: ...salutem cum amore i ispravi iz 1339. godine: ...salutem et sincere dilectionis. Tekst ili korpus isprava bosanskog bana Stjepana II. Kotromania; Arenga sadri moralnu, teoloku, filozofsku i pravnu sentenciju koja izraava uglavnom biblijske misli i citate kako bi se opravdalo ono to je u ispravi napisano.57 Isprave bana Stjepana II. Kotromania nemaju niti jedne arenge, to je tako i sa veinom ostalih bosanskih isprava.__________________________________________________

57/ F.RAKI, Prilozi za zbirku srpskih i bosanskih listina, Rad JAZU, I., Zagreb, 1867.

18

Promulgacija ili notifikacija kao formula kojim se najavljuje sadraj isprave58 a u ispravama bana Stjepana II. Kotromania najee se pojavljuje izraz significamus a ponekad se cijela promulgacija sastoji samo od toga izraza. Promulgacija u ispravama istoga bana stoji najee iza intitulacije, ali i poslije naracije, poslije arenge i postije salutacije, pa ak je u ispravi od 7. oktobra 1339. godine, spojena promulgacija s dispozicijom. ...Ecce nobilitati vestre ... tenore presentis fidem... Naracija ili expozicija koja govori o okolnostima i razlozima koje su prethodile pisanju isprave59, a slijedile u ispravama bana Stjepana II. Kotromania ispred dispozicije. Naracije su uglavnom kratke a peticije uope nema. Sadraj naracije u ispravama istoga bana je povijesna datost. Dispozicija kao vaan dio svake isprave izraava volju onoga koji ju izdaje, a u svim ispravama bosanskog bana Stjepana II. Kotromania dispozicija je najvaiji dio isprave, a dolazi odmah poslije naracije. Obino dispozicija u ispravama istoga bana zapoinje: Ecce nobilitati vestre tenore presentis fidem ... (1339. godine), ...quod idem comes Johannes..., Eodem modo ..., Nam illum...., Nos vero ..., Nosque attendetes... Sankcija kao diplomatika formula izrie kazne ili nagrade onima koji provode ili trebaju provesti izvrnu radnju i nalog u ispravi.60 U ispravi bana Stjepana II. Kotromania od 1310. godine sankcija glasi Ako tko ove nae odluke pokua prekriti, neka njegova dobra budu oduzeta i pohranjena u riznicu nae banovine.61 Koroboracija kao diplomatika formula je zapravo napomena kako je isprava pokazana svjedocima i ovjerena peatom. U ispravama bosanskog bana Stjepana II. Kotromania koroboracija se izriito ne spominje izuzev u jednom sluaju. Smatra se da je isprava bana Stjepana II. Kotrominia od 6. septembra 1310. godine falsifikat62, a u njenoj koroboraciji se samo napominje da postoji i peat (et Sigillo Nostro Argenteo pendente munimus), koji je srebrni i visi na povelji. U drugim ispravama bana Stjepana II. Kotromania u formuli koroboracije je peat sredstvo ovjere, ali su pojedini spomenuti svjedoci u ispravi, oni koji e svojom prisutnou potvrditi valjanost i autentinost pravnog ina za njegov uinak._________________________

58/ Stjepan ANTOLJAK, Pomone istorijske nauke, Kraljevo, 1971., 55. 59/ Jakov STIPII, Pomone povijesne znanosti u teoriji i praksi, Zagreb, 1985., 151. 60/ Josip NAGY, Diplomatiko-paleografske studije, Vjesnik Kraljevskog dravnog arkiva u Zagrebu, I., Zagreb, 1925., 35. 61/ Povijesni arhiv u Zadru, Spisi vlade za Dalmaciju godine 1802., Kategorija VII., sveanj 167., ad numero 852. 62/ Povijesni arhiv Dubrovnik, Acta sanctae Mariae maioris, 38.

19

U koroboraciji isprave iz oko 1326. godine63, navode se samo svjedoci bez ikakvih drugih izjava i sredstava, tako su u ispravi od 15. februara 1333. godine64 navedeni svjedoci, a postojao je i peat (nostro aureo sigillo pendenti munimine roborari), koji je bio zlatni i visio na ispravi, kao potvrda punomonosti isprave. Isprava bana Stjepana II. Kotromania od 15. februara 1333. godine napisana je u etiri primjerka, od ega su dva pisana na latinskom a dva na bosanskom ili slavenskom jeziku na irilskom pismu, namijenjena donatoru i destinatoru, od svakog po primjerak. Isprava istoga bana od 10. decembra 1334. godine65 nema koroboracije, kao i isprava od 7. oktobra 1334. godine66, koja je spojena s nekom vrstom dispozicije. U ispravi istoga bana od 23. juna 1345. godine u koroboraciji je postojao peat i navoenje svjedoka, koji se zajedno sa banom obavezuju da e sve u ispravi napisano biti i izvreno. U ispravi istoga bana od 1326. godine navodi se anatema u toj sankciji, to se u drugim ispravama ne pojavljuje. Eshatokol u ispravama bosanskog bana Stjepana II. Kotromania; Supskripcija, kao i dio koroboracije, ine potpisi sudionika u sklapanju pravnog ina. U ispravi od 1310. godine67 bana Stjepana II. supskripcija je napisina u obliku navoenja vladara: Stephanus Cotromanovich Banus Supremus. Aprekacija je zavrna elja svih sudionika isprave da bude uspjeno ostvarena68, tako se stavljaju elje: Stephanus per gratiam domini dei, ili sic me deus et hec sancta evangelia adiutant, ili recommendando nos vestris piis orationibus, ili jednostavno: amen ili feliciter. Pisari se esto navode u ispravama, pa tako isprava bana Stjepana II. Kotromania navodi da ju je pisao Domanja Divoli Bubuli kao Secr. Primus Potentis Stephan Cotromanovich Bani Supremi Bosinae. U ispravi istoga bana iz 1326. godine, navodi se da ju je pisao u Milama, poznati pisar i irilskih isprava pisar Priboje, inae pisar bana Stjepana II. Kotrominia: Presentem autem literam scripsit Priboye notarius in victissimi gloriossimi domini bani in Melch ignario qui sit._________________________

63/ Lj.IHALLOCZY - ECHART, Studien zur Geschichte Bosniens und Serbiens im Mittelalter, Mnchen nud Leipzig, 1914., 9-10. 64/ Povijesni arhiv Dubrovnik, Acta et diplomata, br. 90. (zbirka XIV. stoljea) 65/ Isto, Diversa cancellariae, knj. br 12., f. 12. 66/ I. LUCIUS, Memorie istoriche di Tragurio ora detto di Trau, Venetia M.DC.LXXIV., 224. 67/ I. KUKULJEVI-SAKCINSKI, Codex diplomaticus ..., II, Zagreb, 1875., 133. 68/ E. FERMENDIN, Acta Bosnae potissimum ecclesiasticus cum insertis documentorum regestis ab anno 925 usque ad annum 1752, Zagrabiae, 1892., 227.-228.

20

Jo se jedan pisar bana Stjepana II. Kotromania, zvani Vito (..per manum magistri Viti nostri fidelis cancellarii...), spominje na njegovom dvoru, a u ispravi od 1339. godine: Datum per manum Magistri Viti nostri fidelis Cancellarius. Navedene isprave imaju tradicionalni srednjovjekovni obrazac (diplomatikih elemenata u protokolu, kontekstu ili tekstu i eshatokolu69. Diplomatike latinske isprave bosanskog bana Stjepana II. Kotromania su vani historiografski i historijski izvori za jezikoslovnu, politiku, ekonomsku, vjersku i kulturnu historiju Bosne i Hercegovine srednjeg vijeka.

_________________________

69/ I. BALTA, Povijest srednje i jugoistone Europe u srednjem vijeku, Osijek, 1999., 93.102.

21

22

Azra GADO-KASUMOVI

STOLAC U OSMANSKOM PERIODUO Stocu u predosmanskom periodu pisao je Marko Vego koji navodi da se Stolac prvi put spominje 1375. godine.1 upu Dabar kao staro naselje spominje, kako to kae navedeni autor, i Pop Dukljanin, a od 1285. godine Dabar se vie puta spominje u dubrovakim aktima. Preko Dabra su prolazili trgovci 1384., 1404. godine2 to se tie naziva Vidoki on se spominje prvi put 1444. godine. U periodu koji se odnosi na vrijeme osmanske uprave spominje se u sumarnom popisu Bosanskog sandaka iz 872-73/1468-69. godine3 u nahiji Dabri/an-nahiyeti Dabri uz naseljeno mjesto oznaeno kao selo Stolac /pod drugim imenom Viduka ili Vidoka/ sa 3 vinograda, 11 kua, 6 neoenjenih, 4524 aki prihoda,4 i pusto mjesto Stolac/Istole sa dva vinograda, polovinom mlina sa prihodom od 500 aki godinje.5 Ime Viduka zadralo se u turskim izvorima kao drugi naziv za nahiju Stolac i u 18 stoljeu._________________________

1/ M. Vego, Naselja srednjevjekovne bosanske drave Sarajevo, 1957., str. 124. 2/ Za Dobriskik koji Konstantin Porfirogenet spominje u X vijeku Marko Vego misli da se nalazio na podruju grada Kotura ili Kotuna koji lei 12 km od Stoca na sjeverozapadu a koji potjee jo od vremena Vizantije (VI ili XII vijek). V. M. Vego, n.d. str. 29. 3/ Sumarni popis bosanskog sandaka iz 1468-69, fotokopije u OIS, br. 216 /original M. Cevdet Ktphanesi 0- 76/ 4/ Isto. 5/ Isto; Fehim D. Spaho, Nekoliko novih podataka o Stocu, POF, 37/1987, Sarajevo, 1988.

23

Naziv Dabar navodi se nekada kao drugi naziv za stolaki kadiluk kome je pripadala nahija Dabar i Dabarsko polje. U stolakom sidilu iz 1205./ 1790. spominje se kadiluk Dabra/kada-i Dabra/.6 U prvom i najstarijem popisu Hercegovine iz 1477. godine ne spominje se Stolac, koji pripada Dabru, niti kao kasaba niti tao tvrava. Spominje se selo Stolac a spada hasu bosanskog sandakbega sa 18 domova, 2 neoenjena i prihodom od 4575 aki.7 U istom popisnom defteru navode se okolne tvrave Blagaj, Poitelj, Ljubuki, odnosno posadnici tih tvrava kao posjednici timara, a ne navodi se tvrava Viduka. Navodi se samo nahija Viduka. Spomenuto selo Stolac, kao i druga sela koja su kasnije pripadala stolakom kadiluku kada je oformljen kao to su Dragovii/Dragovilje, Krian/Kriane, Oanovii/Oanjii, pripadala su nahiji Viduka. Viduka nije u navedenom osmanskom popisnom defteru evidentirana kao tvrava.8 U defteru hasova mirlive, zaima i timara spahija i mustahfiza Hercegovine iz 925./1519. pored nahija vilajeta Hercegovina Sokol, Bistrica, Zagorje, Pribud, Gorade, Blagaj, Dabri, Nevesinje, Konac Polje, Dubtica, Osanica, Neretva, Kukanj, Poblatje, Mileevo, Mostar, Trebinje i Nova navodi se i nahija Viduka.9 Navedeni defter biljei samo timare dodijeljene nekolicini posadnika tvrava Samobor i Klju.10 Iako defter iz 1477. godine navodi pored ovih tvrava i neke druge tvrave u Hercegovakom vilajetu kao to su tvrava Toevac, Kobra, renjeva, urevac, Imotski, Klobuk, Ljubuki, Mileevo, Mostar, Poitelj, Rog, u ovom defteru iz 1519. godine nije ni jedna od njih navedena. Navedeni su samo oni timari koje je dodijelio spomenute godine sultan Selim-han, sin Bajezid-hana. Stoga podaci ovog deftera nisu potpuni da bi se na osnovu njih mogao evidentirati ukupan broj tvrava vilajeta Hercegovina. Stolac je selo i u drugoj polovini esnaestog stoljea to se vidi na osnovu deftera iz 1585. godine gdje se spominje selo Stolac/karye-i Istole. Kada je Stolac postao kasaba i kada je zasnovana stolaka tvrava jo nije precizno istraeno. Carska sultanska damija Selimija u Stocu sagraena je 1519. godine, to se vidi iz natpisa na spomenutoj damiji.11 Time je vjerovatno udaren temelj za nastanak budue kasabe. Svaki znaajniji grad u osmanskom periodu imao je svog velikog vakifa koji je zasnivao humanitarne i utilitarne ustanove ime je davao podstrek i poetni impuls razvoju grada. I u izgradnji_________________________

6/ Stolaki sidil iz 1205., str. 1. 7/ A. Alii, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovina, Sarajevo, 1985., str. 189. 8/ Isto, str. 404, 418, 475. 9/ Navedeni defter, fotokopija br. 140 /OIS, zbirka ANUBiH/ 10/ Isto, str. 54, 70, 46, 45, 19, 20, 8. 11/ M. Mujezinovi, Islamska epigrafika BiH. Knj. I, Sarajevo, 1982., str. 365-366.

24

i razvoju na podruju stolakog kadiluka, posebno od prve polovine sedamnaestog stoljea i poetka osamnaestog stoljea, ulogu su odigrali brojni stolaki vakifi i njihovi sitni vakufi. Najznaajniji i najkrupniji vakif na ovom podruju koji je svojim vakufom dao znaajan podsticaj razvoju ovog kraja bio je silahdar Husein-paa. Moe se sa sigurnou pretpostaviti da je on zadubinama u Stocu pokrenuo razvoj ovog kraja. Silahdar Husein-paa uvakufio je jedan han koji je sagradio u kasabi Stolac namjenivi ga putnicima namjernicima da ga besplatno koriste. Oko hana je sagradio deset duana iju je kiriju namijenio za njegovu popravku. Han je imao gostinjsku sobu i kafanu koja se takoer izdavala pod kiriju.12 Odredio je za poslugu mekteba sagraenog uz damiju sultana Selim-hana godinje deset groa. Godine 1226. izdat je carski berat o dodjeli upravljanja nad spomenutim vakufom.13 Vakif je odredio da vakufom upravlja njegov djed Osman-kapetan na osnovu toga to je spadao u njegovu bliu rodbinu, kad on umre njegov sin Ismailkapetan, a potom njegov sin Husein-kapetan, to se vidi na osnovu berata iz 1226./1811. izdatog povodom spora oko prava na upravljanje vakufom. Poto se njegov djed Osman- kapetan ari spominje na dunosti kapetana i 1731. godine kada ga ve zamjenjuje njegov sin Ismail,14 jasno je da je njegov unuk silahdar Husein-paa ivio u drugoj polovini sedamnaestog stoljea. to se tie ostalih vakufa H. Hasandedi, koji je detaljno donio brojne podatke o Stocu i njegovoj okoloni, navodi 46 manjih vakufa,15 odnosno 81 vakuf16 od kojih su svi, izuzimajui vakuf silahdara Husein-pae, iz osamnaestog ili devetnaestog stoljea. Ovdje u detaljnije navesti samo one vakufe koje ne spominje ili o kojim ne donosi sve podatke. Pored vakufa silahdar Husein-pae najstariji zasnovan vakuf na podruju stolakog kadiluka jeste vakuf Alije, sina Hasanova. Nije sauvana originalna vakufnama a niti njen prijepis. Podatke o tom vakufu donosi dokument o registraciji navedenog vakufa sainjen mjeseca evala 1148./1736. godine. Vakif Hadi Alija, sin Hasanov koji se nastanio u Kairu u Egiptu, izdvojio je 1630 groa odredivi kao izvrioca oporuke Stoanina Hadi Saliha17 te je_________________________

12/ GHB, Turski dokumenti knj. 3, str, 269. ( prev. A. Polimac, prema BBA, ikajet defteri.) 13/ GHB, sidil vakufnama I, str. 286. 14/ H. Kapidi, n.d. str. 129. 15/ H. Hasandedi, Hercegovaki vakufi i vakifi, Anali GHB, IX-X, Sarajevo, 1983, str. 55-60. 16/ H. Hasandedi, Muslimanska batina u Istonoj Hercegovini, Sarajevo, 1990. 17/ Hivzija Hasanedi spomije postojanje ovog vakufa kao vakuf za koji je 1734. vakif Hadi Alija Hadisalihovi zavjetao 1630 groa. /Hercegovaki vakufi i vakifi, Anali IX-X, Sarajevo, 1983, str, 55/Odakle je izveo prezime vakifa Hadisalihovi nije poznato. Poto nije naveo izvor odakle je uzeo podataka ne moe se provjeriti.

25

sagraena damija i uz damiju jedan mekteb u Hamam mahali blizu mosta na obali rijeke Bregave. Preostali novac odredio je za slubenike vakufa, za popravku ako bude potrebno, za svijee, prostirke i damijska svjetla. U dokumentu se navodi da je vakif umro prije nego li je gradnja damije zavrena. Gradnju damije i mekteba dovrio je njegov navedeni opunomoenik a potom je /ovim dokumentom/ izvrio registraciju vakufa na sudu i odredio muteveliju u prisustvu Murteza efendije, sina Hadi Ismailova. Utroeno je 1070 groa za gradnju i ostale potrebe navedene damije i mekteba. Izvritelj oporuke je, kako mu je reeno, preostalih 460 groa predao muteveliji uvjetovavi da svakih deset aki da pod interes nekom od ispravnih trgovaca koji e /upotrijebivi to u prometu/ donijeti 11 aki i etvrt, uz uvjet da postoji vrst zalog i jemac. U sluaju da ta dva uslova nisu ispunjena, uvjetovao je da se ne daje. Od dobiti je odreeno da se daje dnevno tri ake za muteveliju, spomenutog Hadisalihovi Ismaila a poslije njegove smrti da kao mutevelija bude odreen onaj ko bude dostojan. Za imama je odreeno deset aki a za hatiba jedna aka. U vrijeme sastavljanja vakufname imam i hatib bio je Mula Hasan-elebija. Za prvog mujezina /u momentu pisanja ove vakufname to je bio Ibrahim-elebija/ bilo je odreeno est aki dnevno, a za drugog /Ismail-elebiju/ jo est aki. Za posluitelje u damiji odreeno je dnevno tri ake, za svijee i damijska svjetla dnevno tri ake, za godinju popravku i prostirke odreeno je godinje osamdeset aki. Poetkom 18. stoljea, tanije 1223./1811. godine, stanovnik Carske mahale/Hunkjarija u Stocu Kubata18 Ishak, sin Mustafe takoe je zasnovao vakuf kao vrstu kreditne ustanove koja je trebalo da se bavi davanjem novca pod interes, to se vidi iz njegove vakufname koju je ovjerio stolaki kadija Jusuf Zihni.19 On je u navedenoj mahali uvakufio ardak, magazu, kuhinju sa stajama i batama odredivi da se spomenute nekretnine daju pod najam te da se od godinje najamnine troi po dvije pare za uenje Jasina petkom i ponedjeljkom, to iznosi godinje pet groa, da se za uenje pet hatmi izdvaja po sto para, to iznosi dvanaest i po groa godinje, da se za paljenje svijee /mukavva u damiji navedene mahale izdvoje godinje po tri groa, tj. da se uz znanje mutevelije uzmu i potroe dvadeset i tri groa. Muteveliji je odredio godinje deset groa i trideset para. Upravljanje navedenim vakufom odredio je za sebe dok je iv. Poto vrijednost spomenutih nekretnina u novcu iznosi 500 groa, uvjetovao je da odreeni mutevelija moe iste prodati za navedeni_________________________

18/ U navedenom beratu prezime Kubat ubiljeeno je kao Kubata. 19/ GHB, A-3272/TO.

26

iznos koji e se tada uvakufiti kao trajan vakuf, s tim da upravljanje vakufom pripada muteveliji, kako je gore navedeno, a potom njegovim mukim potomcima s koljena na koljeno. Uvjetovao je da spomenuti mutevelija da novac na zajam/ikrad i vrst zalog/rehn, s tim da dobit/ribh koja se ostvari uz znanje mutevelije bude predata za navedene dunosti. Preostalih 250 groa od glavnice uvjetovao je da se potroi za njegovo opremanje i za podmirivanje duga, ako bude kome duan ostao. Time je on ustanovio vrstu malog kreditnog zavoda kojim je on upravljao dok je iv a nakon njegove smrti to je pravo trebalo da pripadne njegovim mukim potomcima. Ova vakufnama upuuje na to da je poetkom osamnaestog stoljea i u Stocu funkcionirala vrsta kreditiranja uz potpomaganje opeutilitarnih potreba, to je predstavljalo praksu u okviru sistema osmanskog privrednog gradskog ivota. Zasnivanje vakufskih kredita i stvaranje vakufskih gotovina te stvaranje gotovina pojedinaca sluilo je kao vrsta kreditnog zavoda koji je doprinosio razvoju privrede. Na rairenu praksu vakufljenja novca u Stocu za dobrotvorne i opekorisne svrhe, prije svega za odravanje vjerskih objekata kao sredita duhovnog ivota i ispomaganje onih koji o tim objektima brinu i odravaju ih, upuuju podaci iz stolakog sidila iz 1790. godine gdje se navode brojni vakifi.20 Na primjer, biljeka u stolakom sidilu iz 1790.,21 prema kojoj se kod Halila Atabegovia nalazi izvjesna koliina novca pozajmljenog iz vakufa Buro Hadi Saliha uz 50 groa godinjeg prirasta od imetka vakufa, odnosi se na registraciju vakufskog zajma, odnosno na pozajmljivanje novca iz vakufske gotovine uz godinju murabehu tj. prirast novca ili kamatu.22 U navedenom sidilu ubiljeena je samo jedna vakfija koju je sainila Behija, ki Hadi Hasana,23 stanovnica mahale Hadi Ali iz kasabe Stolac. Ona je uvakufila jedan duan u stolakoj ariji, uz uvjet da Sarajli Abdi-beg, sin Mustafe bude mutevelija i da izda navedeni duan onome ko eli. Njegova obaveza je bila da od dobijene najamnine naredi da se svake godine u mubarek dane proui asna hatma, da se svake godine u damiji poznatoj kao Ali-agina postavi i zapali svijea/mukavva, i ako bude poveanja u prihodima od najamnine, da se to utroi za popravku i obnovu spomenutog duana, ako bude potrebno.

_________________________

20/ SSK, str. 23-24. Ove podatke naveo je H. hasandedi, n..d. str. 7-104. 21/ SSK, str. 1. 22/ Biljeka se odnosi na registraciju vakufskog zajma tj. na pozajmljivanje vakufske gotovine uz sigurnog jemca na kamate navedene kao godinji procenat, prirast/murabeha. 23/ SSK, str. 11.

27

Stolaki kadiluk Kadiluk Stolac prvi put je spomenuo Evlija elebija 1664. godine. Taj podatak je preuzeo od njega i abanovi.24 Prema defteru dizje iz 1043./1633. godine nahija Viduka pripadala je kadiluku Nevesinje. Stolac se spominje samo kao selo. Znai da je stolaki kadiluk mogao biti osnovan u periodu poslije 1633. a prije 1664. godine. U dokumentima dubrovakog arhiva Stolac kao kadiluk spominje se 1704. i 1705. godine. Nahije koje su tada ule u njegov sastav bile su u sastavu kadiluka Ljubinje, Blagaj i Poitelj. Sam Stolaki kadiluk obuhvatao je nahije Viduku i Dabri. Povremeno je bio u sastavu ljubinjskog kadiluka, odnosno stolaki kadiluk obuhvatao je ljubinjski i Bekijei Gabela. Mostarac Abdulah Huremovi, koji je sainio popis kadiluka 1745. u evropskoj Turskoj, a koji je objavio abanovi,25 navodi da je stolakom kadiluku pripojena Gabela. abanovi iznosi podataka da je Gabela pripojena kadiluku Stolac godine 1718. godine kada je ponovo dola pod tursku vlast.26 Prije toga spominje se kao kadiluk zajedno sa Stocem Bekije-i Gabela. 13. XI 1708 navodi se Husein-efendija kao kadija Stoca i Bekije-i Gabela.27 Krajem mjeseca muharema 1121./1709. hudet je izdao Sulejman, kadija Stoca sa Bekije-i Gabela.28 1125./1713. Abdulah, naib kadiluka Stolac sa Bekije-i Gabela potpisao je arzuhal koji je raja uputila Glavnoj komandi u Edrenskom polju.29 Stolac sa Gabelom imao je zajednikog kadiju sa Blagajem, a povremeno u XVII stoljeu i sa Ljubinjem. U dokumentima Dubrovaog arhiva30 spominje se 1710. godine Mustafa, kadija Ljubinja i Stoca, a 1714. kadija Ahmed kao kadija Ljubinja i Stoca. I godine 1745. spominje se kadija Ljubinja i Stoca.31 Krajem mjeseca demazijelahira 1127./1715. hudet je sastavio Mehmed, kadija Blagaja sa Stocem i Bekije-i Gabela /El-emr kema zukire fihi nemekahu el-fakir ileyhi subhanehu ve teala Mehmed el-kadi bi kada-i Blagay mea Ustole ve Bekiye-i Gabela./32 Ovdje mogu nabrojati samo__________________________________________________

24/ H. abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982, str. 197. 25/ H. abanovi, Popis kadiluka u Evropskoj Turskoj od Mostarca Abdulaha Huremovia, GZM LIV, str. 308-356. 26/ abanovi, Bosanski paaluk, Sarajevo, 1982. str. 197. 27/ DAD, XVIII CII 30. 28/ DAD, AT, 75, 4116a. Hudet su kao svjedoci potpisali Ahmed elebi Stoanin/Ustoleli/, Ishak elebi atir Ustoleli, Jahja elebi Pljevljak/Talidali, Jusuf elebi Talidali i drugi. 29/ BBA, Malije defteri, 3434/104-2. 30/ DAD, Acta Turcarum, 4168, 4063. 31/ Isto, br. 4042. 32 DAD, AT, B, 125, 24. Hudet su kao svjedoci Munla Omer es-Saraji, Husein sin Ahmeda iz Mostara, Ibrahim hoda iz Ljubinja, Hadi Mustafa emin, Salih, sin Hasana iz Mostara, Ederi Hasan-beg iz Blagaja, Hasan, muhzir, Redeb katib i drugi.

28

neke stolake kadije 18. stoljea, uglavnom na osnovu grae koja mi je bila dostupna iz dubrovakog arhiva (koji uva brojne dokumenate iz osmanskog perioda vezanih za ovo podruje).33 Stolake kadije - Mehmed-aga, kadija Blagaja i Stoca, godine 1704.34 - Kadija Stoca, godine 1705.35 - Muhamed, kadija Stoca, godine 1707.36 - 13. XI 1708. spominje se Husein-efendija kao kadija Stoca i Bekije-i Gabela.37 - 1121./1709. hudet je izdao Sulejman, kadija Stoca sa Bekije-i Gabela.38 - Mustafa, kadija Ljubinja i Stoca, godine 1710. i 1714.39 - 1125./1713. Abdulah, naib kadiluka Stolac sa Bekije-i Gabela potpisao je arzuhal koji je raja uputila Glavnoj komandi u Edrenskom polju.40 - Ahmed, kadija Ljubinja i Stoca, godine 1714.41 - Kadija Stoca i Gabele, godine 1715.42 1127./1715. hudet je sastavio Mehmed, kadija Blagaja sa Stocem i Bekije-i Gabela43 - Godine 1141./1728. bosanski valija Ahmed-paa poslao je bujuruldiju stolakom kadiji Ali-efendiji.44 - Kadija Stoca i Ljubinja, godine 1745.45 - Ahmed, kadija Stoca i Gabele, godine 1749.46 - Hasan, kadija Stoca, godine 1750.47 - Alija, kadija Stoca, godine 1753.48_________________________

33/ Fotokopije dokumenta Dubrovakog arhiva ustupio mi je Jusuf Muli. 34/ DAD, XVIII CII 66 35/ DAD, XV B 126. 47 36/ DAD, XV B 125 35 37/ DAD, XVIII CII 30. 38/ DAD, AT, 75, 4116a. Hudet su kao svjedoci potpisali Ahmed elebi Stoanin/Ustoleli/, Ishak elebi atir Ustoleli, Jahja elebi Pljevljak/Talidali, Jusuf elebi Talidali i drugi. 39/ DAD, 75 4168 i 4063 40/ BBA, Malije defteri, 3434/104-2. 41/ DAD, 75 4048 42/ DAD, 75 4292 43/ DAD, AT, B, 125, 24. 44/ DAD, AT, B, 125, 24. 45/ DAD, 75 4075 46/ DAD, XV B 126 4 47/ DAD, 75 4491 48/ DAD, XV B 126 5

29

- Ahmed, kadija Stoca, godine 1759.49 Ali, kadija stolaki i gabelski 1759. - Omer, kadija Stoca i Gabele, godine 1763.50 - Ahmed, kadija stolaki, 1763. Jusuf kadija stolaki i gabelski.51 Narednih godina spominje se samo kadija stolaki npr. 1769. Hasanefendija, kadija stolaki, godine 1773. Hadi Murat, kadija stolaki52 Kasnije, 1205./1790. godine od poetka mjeseca evvala navodi se kao kadija Ahmed Reid-efendija na kojeg su muraselom kadije Mehmed Sadik i Abdurezzak Ini53 prenijeli kompetencije obavljanja erijatskih poslova kadiluka Stolac sa Gabelom.54 Pored njega, navedene godine kadije stolakog kadiluka bili su slijedei: Mevlana Husein-efediju od poetka mjeseca zul-kadeta 1206. godine. Te iste godine kao kadije se spominju Hadi Murat, opunomoen za tu slubu,55 Ibrahim Vehbi, kadija u Stocu,56 Ahmed, kadija za kadiluk Stolac sa Gabelom.57 Poetkom muharrema, 1205. godine, prema navedenom sidilu, stolaki kadiluk je obuhvatao dolje spomenuta sela, kako se vidi iz nekoliko tevzi deftera po kojim je zimski i ljetni taksit razrezan na stanovnitvo navedenog kadiluka.58 Gornji Poplat, Opliii, Prenj, Kruevo, Poprati, Pleivica, Burmazi, Borojevii, Mali Crnii Koritnik, Stolac, Veliki Crnii, Aladinii, Bjelojevii, Todorovii, Oanii, Barani, Ljubljenica59 Gornje Hrasno, Donje Hrasno, Trebimlja, Trnina,60 Gradac, Carii, Hutovo, Klepci sa Loznicom, Pribilovci, ifluk Gabela, eljevo, Viii, Tasovii, Struge, Donji Poplat, Bitunja. Stolaka tvrava To to Evlija elebija nije u svom putopisu naveo tvravu nije dovoljno za zakljuak da tvrava nije funkcionirala. injenica je da se njegov dolazak u kasabu Stolac desio pod veoma tekim okolnostima, a njegov brzi odlazak_________________________

49/ DAD, XV B 1266 50/ DAD, 4687 51/ DAD, B. XV 52/ Dubrovaki arhiv, Acta Turcarum B, XV. 53/ Radi se o kadiji Mehmedu Sadiku Iniu i njegovom naibu Abdurezzaku Iniu koji su, kako se navodi u stolakom sidilu iz 1790., dunost vrenja kadijskih poslova prenijeli na novog naiba. 54/ SSK, str. 2. 55/ SSK, str. 37 i 66. 56/ SSK, str. 28 i 56. 57/ SSK, str. 17. 58/ SSK, str.10 i 16. 59/ Ubiljeeno kao Ljubovnica. 60/ Ubiljeeno kao Trmina, danas poznato kao Trnina.

30

upuuje na to da on nije imao vremena niti mogunosti da uoi sve to je bilo znaajno za ovu kasabu jer je bio, kako se to iz njegovog izvetaja vidi, i sam zastraen i skoncentriran na upad hajduka i uskoka iz Kotora.61 Kreevljakovi tvrdi da Turci nisu drali posadu u Stocu prije 1699. godine.62 Tvrava je bila aktivna 1633. godine, dakle prije navedene posjete Evlije elebije ovoj kasabi, kao to se vidi na osnovu deftera dizje iz 1043./ 1633.63 Te godine u nahiji Viduka spominju se batine u selu Oanii u rukama janjiara Osmana, Piri janjiara, Orua janjiara te u selu Stolac vie batina u rukama Piri janjiara to upuuje na postojanje tvrave Viduka.64 Ti janjiari su ubiljeeni u navedenom defteru dizje samo po osnovi svoje obaveze da daju dizju na zemljite koje je tom nametu podlijegalo. Najznaajnija dunost janjiara koji su upuivani u provincije bila je dunost uvanja tvrava. Janjiarske orte upuene iz Istanbula u provinciju kao to je bila Bosna su bile dune uvati tvrave u periodu koji je trajao tri godine, a onda su zamijenjivane novom ortom janjiara iz Istanbula na koju bi doao red. I janjiari na krajitu/serhatu su imali svoje plate/ulufe ili mevadibe kao to su imali i svi ostali janjiari. Ukoliko im ti prihodi nisu bili dovoljni dodatne prihode su mogli obezbijediti na drugi nain od prihoda sa nekog mjesta. Tako su gore navedeni janjiari dodatne pihode ostvarivali preko toga to su drali batine u navedenoj nahiji Viduka i plaali su, po osnovi toga, poreze dravi kojim je dotino zemljite bilo optereeno. Nekada se deavalo da janjiari koji su bivali kanjeni budu izbaeni iz odaka. U tom sluaju im je oduzimana ta privilegija da budu janjiari sa stalnim sjeditem u Istanbulu i da se upuuju na mjesta gdje se ukae potreba te im je izdavan berat da budu merdi kale tj. da idu na stalnu slubu da uvaju tvrave. Izmeu snaga kapikulu janjiara upuivani su, po potrebi i prema veliini i znaaju tvrave, u provinciju muhafizi janjiari, topije, debedije, a nalazili su se meu njima i jerli kulu, gonulije, belije, azapi, farisani ili konjanici ulufedije. Nekada je za tvravskog dizdara dolazio zapovjednik jaja/jajabaa. Slanje na slubu u provinciju na krajite smatralo se nedostatkom sree. Navedeni podatak iz 1633. godine upuuje na to da su u provinciju na istureno krajite prema Mletakoj republici bili iz centra upuivani odredi janjiara sa zadatkom da uvaju tvrave. Takvih je snaga na podruju Viduke tvrave sigurno bilo i ranije, odnosno prije navedenog datuma._________________________

61/ Evlija elebija, Putopis, Sarajevo, 1979. str. 419. 62/ H. Kreevljakovi Izabrana djela I, Sarajevo 1991, str. 207. 63/ Malijeden mudevver, No. 1389. (Podatak mi je dao Ahmed Alii koji radi na obradi ovog deftera.) 64/ Isto.

31

Svaki defter ne iskazuje sve podatke, tako da se ne moe ustvrditi da tvrava npr. nije postojala 1540. godine stoga to u tom idmal defteru Hercegovine nije spomenuta, kao to se ne moe ustvrditi da nije postojala 1519. godine u navedenom defteru zaima, spahija i mustahfiza Hercegovine. U spahijskim defterima ranije nije ni mogla biti evidentirana stolaka tvrava stoga to su posadnici te tvrave bili graniari ulufedije, a nisu bili timarlije i kao takvi imali su svoje posebne deftere u koje su njihove plate/ulufe biljeene. Podatak koji je ubiljeen na jednom rukopisu u vlasnitvu Provincijalata hercegovakih franjevaca potvruje da je utvrenje u Stocu postojalo poetkom a ne krajem sedamnaestog stoljea, kako to iznosi Fehim Spaho65 tvrdei da u turskim popisnim defterima meu popisima hercegovakih gradova sa posadama nema spomena gradu Stocu.66 I dolje navedeni odlomak, kao i navod iz deftera iz 1633. godine potvruje suprotno: Ja sam grijeni Murteza, sin Hadi Ismailov, sin Hadi Zulfikarov, sin Daferov, spahija eta islamskog utvrenja u Stocu. Moj djed Hadi Zulfikar umro je 1083/1672. godine u 63-oj godini ivota. Otac mi Ismail umro je u redebu 1101/1689. godine. Brat naeg djeda Hadi Abdulah umro je 1080/ 1669. godine vrei asne dunosti u Jedreni za vrijeme boravka sultana Mehmeda. Brat naeg oca Hadi Mehmed umro je 1077/1666. godine u blizini Medine-i munevvere.67 Podaci o stolakoj tvravi susreu se esto u raznim malije i ikajet defterima ve od poetka osamanaestog stoljea. Godine 1125./1713. godine prema jednom malije defteru trebalo je da bude popravljena tvrava Vidoka zajedno sa tvravom u Poitelju. Godine 1123. mjeseca muharrema izdata je naredba da se popravi tvrava Vidoka a da u toj popravci uestvuju neferi te tvrave i raja kadiluka Ljubinje. Ta naredba je potvrena 12. ramazana 1125./1713. Iste godine su stanovnici Stoca poslali arzuhal Glavnoj komandi u Edrenskom polju gdje se navodi da je raja kadiluka Stolac sa Bekije-i Gabelom i Ljubinjem duna da da 11 300 nadnica za popravku tvrave Poitelj. Poto se od njih trai da uestvuju i u popravci tvrave Vidoka oni su poslali arzuhal da budu osloboeni prevelikog tereta.68 Prema malije defterima u stolakoj tvravi bile su smjetene domae snage/jerli kulu koje su obuhvatale nefere_________________________

65/ Fehim D. Spaho, n.d. str. 197-201. 66/ Nedostatak navoenja ove pretpostavke je u tome to ne donosi podatak u kojim defterima. 67/ Arhiv Provincijalata hercegovakih franjevaca, R-127: Povijest pomorstva, str. 36. (Podatak je donio H. Hasandedi u Katalogu....) 68/ BBA, Malije defteri, 3434/104-2.

32

joldaa-lanova janjiarskog odaka, isluene i penzionisane janjiare ihtijare, serdengetije69 i njihove age, alemdare zastavnike te musafire/gostujue janjiare, topije, arabadije, kuloglane, gilmane koji su se u prolazu ili po nekoj dunosti privremeno smjetali na podruju tvrave sa stalno stacioniranim snagama. Nad janjiarskim snagama kompetentan je bio serdar koji je bio nii janjiarski zapovjednik nadlean da uspostavlja red meu navedenim snagama te da brine da se imovina umrlih bez nasljednika prosljeuje dravnoj blagajnibejtul malu.70 U malim mjestima kao to su kadiluci ovaj se naziv davao onima koji su postavljani od janjiarskog age na iji je zahtjev izdavan ferman poput gore navedenog. Serdar janjiara bio je odgovaran nad janjiarima kadiluka u kojim se nalazio: debedijama,71 top arabadijama,72 topijama,73 gilmani ademijama,74 kuloglanima75 i drugim. Zabit je bio vojni i policijski slubenik, zapovjednik, lice koje uz mubaira nadzire ubiranje prihoda i pristojbi i koje provodi mjere odreene od erijatskog suda. Dunosti i serdara i zabita u Stocu je kao u manjem tvravskom mjestu obavljala jedna osoba. Pismo o serdarevom postavljenju na dunost serdara i zabita nad janjiarima stolake tvrave izdavao je janjiarski aga sa sjeditem u Sarajevu, njegov zamjenik kul ehaja76_________________________

69/ Serdengetije-jenjiari dobrovoljci koji su se organizirali da probijaju neprijateljsku opsadu ili da osvajaju i oslobaaju zauzete tvrave. 70/ SSK, str. 38 i 60. 71/ Debedija- rod vojske izmeu kapikulu pjeaka ija je dunost bila pravljenje, popravka i uvanje oruja te dostavljanje oruja u ratnim vremenima do prvih redova vojske. 72/ Top arabadije- pripadnici pjeadije kapikulu odaka zadueni za prevoenje velikih topova. 73/ Topije-artiljerci, janjiarski odak kapikulu snaga u koji su spadali pjeaci koji su lijevali topove i drugi koji su upotrebljavali topove. 74/ Gilman ademije ili ademi oglani- pripadnici ademi odaka u koji su devirmom uzimani hrianski djeaci za janjiare i razne dvorske slube. 75/ Kuloglani- naziv za djeake, mladie koji su sluili u kapikulu odacima. 76/ Kul kethudasi-kulehaja, zamjenik age janjiarskog odaka, jedan od naziva visokog oficira janjiarskog odaka. Najvei zapovjednik koji je dolazio nakon janjiarskog age. Nazivao se jo i ehaja-beg/kethudabey, kul ehaja/kul kethudasi i odak-ehaja/ocak kethudasi. Kul ehaja je bio pomonik janjiarskog age, predstavnik odaka i odgovorno lice u odaku. Kao najutjecajnija linost odaka bio je po rangu iznad svih drugih oficira/ zabita u odaku. /U prijevodu Hamerovog djela Historija Osmanskog carstva,I, Zagreb, 1979, str. 525 prevedeno kao general porunik/Dnevno su imali plau od trideset pet aki ili etrdeset pet aki, a kasnije je ta plaa izala na ezdeset aki. Nakon penzionisanja dobijali bi zeamet od etrdeset pet hiljada aki. Kada su osnovani tzv. aga-buljuci/odredi janjiarskog odaka njemu je kao kasarna/oda dat pod nadzor prvi aga-buljuk. Broj vojnika u janjiarskoj kasarni/oda koja je data kul ehaji prelazio je sedamsto osamsto osoba. Kul ehaje su nekada mogli postati i sandakbezi

33

sarajevskih aga ili serturnaija77 bosanskih aga. Poetkom rebiulevvela 1206.g. postavljen je kao stolaki serdar Ibrahim-aga. Mjeseca dumadeluhra postavljen je drugi put Ibrahim-aga kao serdar i zabit nad janjiarima Visoke porte u Stocu pismom kul ehaje sarajevskih aga, es-sejjid Mahmud-efendije. Pismom kul ehaje sarajevskih aga Hadi Mustafe produena je dunost serdara i zabita na etiri mjeseca od poetka redeba Mostarcu Nazirovi Mustafaagi.78 Godine 1785. Ali-aga je serdar u Stocu. I 1790. godine bujuruldijom se postavlja serdar samo za kadiluk Stolac. Serdar je bio nadlean nekada, ukoliko broj janjiara u jednom kadiluku nije bio veliki, za janjiarske posade vie kadiluka. Takav je sluaj i sa podrujem stolakog kadiluka. Sredinom osamnaestog stoljea, prema jednom dokumentu iz 1749.79 godine jedan serdar bio je nadlean pored Stoca i za Blagaj i Nevesinje. Godine 1790. spominje se samo serdar nadlean za podruje Stoca to upuuje na to da je povean broj janjiara u Stocu u odnosu na raniji period. Te godine Omer, serturnaija80 bosanskih aga poslao je pismo o postavljenju stolakog serdara Ahmed-age na osnovu toga to je smijenjen prethodni serdar.81 Prema tome, glavne linosti koje su uestvovali u upravljanju tvravom bili su kapetan, dizdar i ehaja. Za jednu tvravu neposredno su bili vezani dizdar, ehaja i uvari tvrava nazvani mustahfizi. O stolakim dizdarima u pristupanim dokumentima nema podataka. U dubrovakim dokumentima spominje se samo kao dizdar stolake tvrave u dokumentu od 2. 8. 1732._________________________

77/ Serturnaija ili turnadibaija-zapovjednik turnaija/turnadija tj. sokolara koji su osnovani u vrijeme sultana Jildirima Bajezida. Jedno su vrijeme ili zajedno sa padiahom u lov. Pazili su na lovake pse i uzgajali sokolove i nosili ih u lov. Kad su turnaije ili turnadije izlazili iz dvorske slube na timar dobijali su dirluk od petnaest hiljada aki. Turnadibaa je kadje izlazio iz dvorske slube na neku slubu izvan dobijao zeamet u vrijednosti od trideset pet hiljada aki. Turnaije su dnevno dobijali po dvadeset tri ake u esnaestom stoljeu, a u sedamnaestom dvadeset sedam aki. Broj turnaija je do polovine sedamanaestog stoljea iznosio 280 a poslije je izaao na 468. 78/ SSK str. 38. 79/ DAD Acta Turcarum B, XV 126: U navedenom dokumentu od 7.5. 1749. spominje se Ismail kao serdar stolaki, blagajski i nevesinjski. 80/ Serturnaija ili turnadibaija-zapovjednik turnaija/turnadija koji su osnovani u vrijeme sultana Jildirima Bajezida. Jedno su vrijeme ili zajedno sa padiahom u lov. Pazili su na lovake pse i uzgajali sokolove i nosili ih u lov. Kad su turnaije ili turnadije izlazili iz dvorske slube na timar dobijali su dirluk od petnaest hiljada aki. Turnadibaa je kad je izlazio iz dvorske slube na neku slubu izvan dobijao zeamet u vrijednosti od trideset pet hiljada aki. Turnaije su dnevno dobijali po dvadeset tri ake u esnaestom stoljeu, a u sedamnaestom dvadeset sedam aki. Broj turnaija je do polovine sedamanaestog stoljea iznosio 280 a poslije je izaao na 468. 81/ SSK,str. 60.

34

godine Kadribeg, dizdar Stoca/Hutovo, a u beratu iz 1176./1769. godine Selim, dizdar stolake tvrave.82 Plata dizdara mogla je biti od 19-40 aki dnevno, to je ovisilo o veliini i znaaju tvrave. Nijedan berat o postavljenju dizdara mi nije doao u ruke do sada. Zamjenik dizdara nazivao se ehaja. O ehajama stolake tvrave postoji nekoliko sauvanih dokumenata koji se uvaju u arhivu Provincijalata hercegovakih franjevaca.83 Na osnovu tih dokumenata mogu se navesti neke ehaje stolake tvrave iz osamnaestog stoljea. Godine 1145./ 1732. ehaja nad mustahfizima Viduke tvrave je Mahmud-ehaja koji je na ovaj poloaj doao iza smrti njegovog brata Ibrahima a na molbu stolakog kapetana Ismaila sa platom od 15 aki dnevno.84 Godine 1176./1763. postavljen je sa istom platom na mjesto ehaje Salih-ehaja Mahmutehaji.85 Iz navedenih sauvanih berata vidi se da je sluba ehaje, kao i sve druge vojne slube u Osmanskoj carevini, bila nasljedna, prenosila se na one lanove obitelji koji su datu slubu bili u stanju obavljati. Tako se moe vidjeti da je i sluba dizdara i sluba njegovog ehaje bila u rukama lanova jedne porodice, po odakluk sistemu od samog osnivanja tvrave. Za razliku od mustahfiza okolnih tvrava kao to je mostarska, blagajska, poiteljska kojima je dodijeljivan za vrenje slube mustahfiza navedenih tvrava berat na timar u vrijednosti 1400-1450 aki u nahijama Blagaj, Imotski, Nevesinje i Mostar, kao to se vidi iz brojnih sauvanih berata, mustahfizi stolake tvrave su bili ulufedije postavljani beratom kojim im je za njihovu slubu mustahfiza odreivan utvreni iznos plate. Iz sauvanih berata vidi se da se taj iznos tokom osamnaestog stoljea nije mijenjao. Mustahfizi tvrave postavljani su na prijedlog dizdara odreene tvrave i na osnovu toga im je izdavan berat.86 Neferi mustahfizi su imali plae od 5-8 aki dnevno, ehaja od 15 aki. Neferi stolake tvrave su imali plau od 8 aki dnevno to se vidi na osnovu berata iz 1195./1781. godine koji je izdat mustahfizu Ismailu.87 Nigdje se ne navodi u dostupnim dokumentima kolika je bila plaa dizdara stolake tvrave, vjerovatno su imali plau od 19-40 aki sudei po navodima o dizdarskoj plai u nekim drugim_________________________

82/ H. Hasaandedi, Analitiki inventar Acta Turcarum Provincijalata hercegovakih franjevaca, Mostar, 1968. /rukopis, AT IV/190. 83/ Srena je okolnost to je regeste navedenog arhiva osmanskih dokumenata izradio Hivzija Hasandedi jo 1968., s obzirom da spomenuti arhiv ne eli danas da ustupi grau na uvid. 84/ Isto, AT VI/298, str. 48. 85/ Isto, AT IV/ 190; Navedeni Salih-ehaja spominje se u stolakom sidilu kao svjedok koji potvruje da je kassam defter u kojem su se biljeile ostavine umrlih sa potpisom Mufti Rizvan efendije iz 1187./1773. godine pouzdan i da se po njemu moe postupati. V. SSK, str. 50. 86/ Isto, AT VI/300. 87/ Isto, AT VI/ 218.

35

tvravama. Prihodi dizdara i ehaja u prvo vrijeme osmanske uprave bili su veliki, sudei po navodima deftera iz 1468-69. o timaru od 13200 aki koji je pripadao dvojici muslimana posadnika tvrave, dizdaru i ehaji,88 to ini timar nekoliko puta vei od timara obinih mustahfiza. Posadnici tvrava u prvo vrijeme uglavnom su imali timare kao naknadu za svoju slubu. Kasnije su postali ulufedije. Viduka tvrava imala je 1114./1702. godine 428 nefera.89 Posadnici Viduke tvrave, koja je vjerovatno osnovana kasnije od drugih okolnih tvrava, imali su platu. To se vidi i iz stolakog sidila od poetka abana 1206./1790. godine. Neferi stolake tvrave imali su kao svoj odakluk prihode od poreza koji su se dobijali od Nevesinja, hasova Zaablja, stolake carine. Te prihode je navedene godine kao malikanu u etvrtom dijelu uivao izvjesni Salih koji je to pod zakup dao Zulfikarkapetanovi Mustafa-begu. Od navedenih prihoda isplaivale su se plate/ulufe neferima stolake tvrave.90 Ti prihodi iskazani su kroz obiajne poreze:91 novanu kaznu,92 pristojbu na zemljinu tapiju,93 pristojbu na ift94 i bennak,95 pristojbu na vinograde i bostan,96 pristojbu na konice,97 pristojbu na ljetno ispasite,98 pristojbu na erdek,99 iznos na odsutnog i ono to je izgubljeno,100 i osobito baduhavu. 101 Na osnovu podataka iz malije deftera poetkom osamnaestog stoljea vidi se da su prihodi stolakih posadnika bili raznovrsni. Neferi stolake tvrave imali su odakluk/nasljedno pravo na uivanje prihoda od raznih poreza/resmi tapija, resmi kuvare, emhane, kakun, jave, bejtul mali amme i hassa, mali gajb, baduhava, od ribarenja sa rijeke Neretve. I pored toga imali su prihode od poreza na pet prolaza/geit, kako je navedeno u malije defteru iz 1701. godine._________________________

88/ N. Filipovi, Vlasi i uspostava timarskog sistema u Hercegovini, Godinjak, knj. XII, Centar za balkanoloka ispitivanja, Sarajevo, 1974, str. 209. 89/ BBA, Malije defteri, 2945, fotokopija u OIS, str. 269, 270, 271. 90/ SSK, str. 61. 91/ Rusum-i urfiyye. 92/ Curm-i cinayet. 93/ Resm-i tapuyi zemin. 94/ Resm-i ift- rajinski porez na ift. 95/ Pristojba koju su davali neoenjeni i koja je poznata kao resm-i bennak. 96/ Resm-i bagat ve bostan. 97/ Resm-i kovan. 98/ Resm-i yaylak. 99/ Resm-i gerdek. 100/ Mal-i gaib ve mefkud. 101/ Baduhava-uobiajeni porez koji je ubirao zaim ili timarnik a sastojao se iz dimarine/duhan resmi, takse na iftlik/iftlik resmi, novane kazne/curmi cinayet, svadbarine/resmi erdek i takse na zemljite pod kuom/ev yeri tapusu.

36

Ti neferi su na osnovu berata, kako je utvreno u glavnom raunovodstvenom defteru, imali i carinu/gmrk Sarajeva i skele Dubrovnik, s tim da defterdari Bosne mogu naplatiti samo kalemiju.102 Oni su imali prihode sa nekoliko mukata ukupno 16 tovara103 37 440 aki, a njihov berat je na prijedlog Halil pae obnovljen 10 abana 1114./1702. godine. Po tome 5 tovara 40320 aki im pripada iz vlakih poreza/rusumi eflakan iz Nevesinja i okoline, 3 tovara i 50 183 ake iz prihoda ostvarenih sa mukata Zaabje i onog to njoj pripada,104 98 149 aki iz prihoda carinskog prelaza/baci-i ubur koji se naplauju na relaciji Gabela-Gacko, to ukupno iznosi 9 tovara 88 653 ake. Plata svih nefera tvrave Stolac, odnosno Viduke koja se i u turskim dokumentima tako nazivala, iznosila je dnevno 4150 aki, to godinje iznosi devet tovara osamdeset i osam hiljada esto pedeset tri ake.105 U fermanu od mjeseca rebiulevvela 1207., ubiljeenom u sarajevski sidil106 i u stolaki sidil iz 1790.107 godine, navedeni su prihodi odreeni za izdravanje svih tvrava Bosanskog ejaleta od kojih su prihodi sa malikane u Nevesinju bili odreeni za izdravanje tj. za plate stolakih nefera: Od mukati koje su odreene odaklukom za mevadibe tvrava koje se nalaze u bosanskom ejaletu neke spadaju u one koje su date u obavezu kao malikana: resm108 na ir i svinje Srebrenice, carina zvornike skele i sela carskog hasa ake109 Kobaa, sela Bresnica i drugih te rusumi110 vlaha Nevesinja i gvozdenog majdana Kreevo u nahiji Visoko, rusumi vlaha Uskoplja i Memlehatejna na strani sarajevskog kadiluka, inspektorat Dubica111 i drugi, te rusumi i avarizi divanije,112 tapija na zemlju, baduhava113 Tenja i__________________________________________________

102/ Taksu na biljeenje. 103/ Tovar/yk je kao novana mjera iznosio 100000 aki. 104/ Godine 1125./1713. ponovo je potvreno na osnovu uvida u glavno raunovodstvo da je navedena mukata dodijeljana kao odakluk neferima vidoke tvreve, nakon pokuaja neovlatenog mijeanja u njihovu mukatu i nakon njihove pritube. (BBA, Maliye defteri 3434/101-2) 105/ Maliye defteri 2945, fotokopije u OIS, str. 269, 270, 489. 106/ Ovaj ferman zaveden je u sidilu sarajevskog kadije: sd-33, str. 97, GHB. 107/ SSK, str. 63. 108/ Pristojba, porez. 109/ Ake-ovdje dolazi u znaenju resm, tj. pristojba poto su se sve pristojbe obraunavale u akama. 110/ Pristojbe. 111/ U tekstu ubiljeeno kao Dubnica. 112/ Avarizi divanije- vrsta izvanrednih nameta kojim je bilo optereno potinjeno stanovnitvo a koja se sastojala od davanja u naturi ili od izvrenaj nekih radnih obaveza u korist drave. 113/ Baduhava-uobiajeni porez koji je ubirao zaim ili timarnik a sastojao se iz dimarine/duhan resmi, takse na iftlik/iftlik resmi, novane kazne/curmi cinayet, svadbarine/resmi erdek i takse na zemljite pod kuom/ev yeri tapusu.

37

nahija Fragustina, nahije sela Goranci,114 ajnie i Visori, u hercegovakom sandaku, emhane,115 bejtul mala zvornike live, hercegovakih vojnugana, avarizi divanije nahije Damava116 i Banja Luke, rusumi vlaha Kobaa koje su uobiajeno uzimali jerli neferi te carine na skelu, badi sijah Splita, etvrtina altina zakupa i kirije na dubrovakoj i zadarskoj skeli, rusumi vlaha Brda i okoline i rusumi vlaha Mileevo117 te resmi filurija, u hercegovakom sandaku i zemljina pristojba/tapuji zemin i baduhava u Duvnu118 i Novom Risnu te resm vlaha Nove Dubice119 i rusumi vlaha u hercegovakom sandaku i takoe iznosi koji su odreeni kao odakluk iz prihoda mukati u Prijepolju i Talidi.120" Podaci o plaama nefera tvrava biljeeni su u posebne deftere o plaama/ ulufe defterleri. Postojala su tri deftera od kojih je original ostajao u kancelariji janjiarskog age, drugi se predavao finansijskom slubeniku koji je ovaj defter sravnjivao sa drugim defterima te koji je vrio ispravku, ako bi se pojavila neka greka, i trei primjerak koji se nazivao hazine bio je podnoen padiahu. Ovaj defter uporeivao se sa ranijim defterima o plaama.121 Prilikom sravnjivanja deftera o plaama na spiskove su biljeeni nepostojei neferi to je otvorilo put raznim zloupotrebama. Zbog tih zloupotreba izdat je ferman zabiljeen i u stolakom sidilu iz 1790. godine.122_________________________________

114/ Ubiljeeno moda kao Gorarnica? 115/ emhana-radiona za pravljenje svijea, voska. 116/ Ubiljeeno kao Dam, vjerovatno se radai o nahiji Damava? izmeu Poitelja i Gabele. 117/ Mileevo ili Mievo?? 118/ Dumna. 119/ Upisano kao Nova Dubnica tj. Bosanska Dubica. 120/ Pljevlja. 121/ Uzunarili, Osmanli Devleti Tekilatindan Kapikulu Ocaklari, Ankara, 1988. str. 414. 122/ SSK, str. 63: Uspostavljen je radi olakanja odakluk na plate/mevacib jerli nefera nekih tvrava i palanki, na cijenu penice i ostale utvrene trokove iz sredstava avariza, dizje i mukata ejaleta Bagdada, Basre, ama, Tarablusa ama, Sajde i Rakke, Haleba, Dijarbekira, vojvodaluka Tokata i ostalih, Anadolije i Rumelije, Alira, obala Crvenog i Crnog mora, rijeke Dunava mukati Haremejna i svih drugih mjesta /to ukljuuje i bosanski ejalet/. Svake godine kada se priblii kraj biljei se, preko erijatskog huddeta na poleini primjerka odakluk berata koji se nalazi u rukama ovih raznih ili preko opeaenih arzova i temesuka koje im daju, i zavodi sa strane da su ubiljeeni kroz kancelarije. Uz to, u vaea pravila i uvjete berata, spada da se ubiljee i preuzmu prihodi i rashodi, prema temesucima iz carskog ruzname deftera koji im se daju u ruke, i prema propisima o razlogu pisanja. Pazei na stara pravila i uvjete nekih od njih, neka se /prihodi/preuzmu, nakon nareenja da se saine prihodi i rashodi. Meutim veina od njih je bez prihoda i rashoda, suprotno starom pravilu i uvjetima berata. Kada oni uzimaju i daju primjerak berata i ostalih seneda ne zna se u njihovim kencelarijama o emu se radi te ovi razni prihodi i rashodi ne prispjevaju. Postoji ime mjesta i tvrava, a ne postoje one i neferi su poznati te poto je nuno da im se daju plate i poto je to uzrok za carsku tetu, uspostavljen je odakluk ber masraf/prema troku prije trideset etrdeset godina, i prema potrebi.. .

38

Na kraju treba navesti da je stolaka tvrava, pored osnovne funkcije da bude utvrenje na graninom podruju, imala i karakter tranzitne tvrave koja je organizirala prijenos naoruanja i hrane. Peksimet i jeam te tvravske potreptine kao to je crni barut i ostalo dovoeni su sa dubrovake skele i smjetani u stolaku tvravu za potrebe bosanske vojske da bi odatle bili prenoeni u druge tvrave.123 O stolakim kapetanima Osnovna dunost kapetana bila je nadgledanje i organiziranje uvanja palanki i gradova na graninim podrujima. To znai da je njihova sluba prije svega uspostavljena kao vojna, s tim to su kasnije kapetani postali i nosioci civilne vlasti.124 Hercegovaki vilajet je jo 1477. godine, kako se vidi iz poimeninog popisa sandaka vilajeta Hercegovina, te godine imao brojne tvrave sa posadnicima iz Anadolije, Bugarske, Grke kao i brojne kapetanije kao to je Onogotanska, Klobuka, Kljuka, Kolainska, Disri Tarska, Mostarska, Poiteljska, Ljubuka, Roka, Duvanjska, Hutovska osnovana izmeu 1796.-1806. i Vidoka osnovana, kako to navodi Kreevljakovi, neto prije 1706.125 Vidoka kapetanija osnovana je ranije, vjerovatno poetkom sedamnaestog stoljea. U defteru dizje iz 1633. godine navodi se kao korisnik dvije batine u selu Stolac, i dvije batine u selu Poplati? /vjerovatno Poplat/, koja spadaju nahiji Viduka Hasan kapetan.126 Meutim, da bi se moglo govoriti o tome da je u to vrijeme postojala Viduka kapetanija trebalo bi utvrditi da li se radi o vidukom kapetanu ili kapetanu neke od susjednih kapetanija koje su u to vrijeme postojale. U 19. stoljeu navodi se da kadiluk Stolac kao sjedite kapetana, ima jedan grad, 9 odaka, 2000 muslimana, 3000 krana.127 Kadiluk Stolac u osmanskom periodu kao centar Viduke kapetanije predstavljao je, s jedne strane, znaajno vojno utvrenje na osmanskom krajitu, a s druge strane, vaan trgovaki prometni put na kojem se nalazila carina/baci-i umur ve ubur u Hutovu. Brojne podatke o stolakim kapetanima dali su Kreevljakovi128 i H. Kapidi.129_________________________________

123/ SSK, str. 6. 124/ A. Alii, Ureenje Bosanskog ejaleta 1789-1878, str. 28. 125/ H. Kreevljakovi, Kapetanije u Bosni i Hercegovini, Izabrana djela I, Sarajevo, 1991, str. 196-230. 126/ Maliyeden mudevver, No. 1389, g. 1043/1633./prema podacima koje mi je dao A. Alii/ 127/ H. Kreevljakovi- H. Kapidi, Sudsko-administrativna podjela Bosne i Hercegovine poetkom XIX stoljea, Sarajevo, 1950. str. 250. 128/ H. Kreevljakovi, Kapetanije...n.d. 129/ Stolac u XVIII vijeku, Gajret kalendar za 1941, Sarajevo, 1940.

39

Ja u ovdje navesti samo neke podatke, koji nisu navoeni, o Zulfikarkapetanu kao najistaknutijem lanu porodice Rizvanbegovia. Hutovska klanarina bila je predmet spora Zulfikar-kapetana sa dubrovakim vlastima pri emu je navedeni kapetan tvrdio da je uzimanje klanarine ulo u adet i da taj novac od klanarine predstavlja osnov za plau neferima, kako to navodi Kapidi uz primjedbu da ne zna kako se 1781. godine zavrio taj spor.130 Taj spor tada i nije bio okonan. Stolaki kapetani su, kako je to zabiljeeno u sidilu iz 1790. godine, imali pravo ubiranja poreza i carine na prijelazima Pod tvravom i Konakom/daire to je pripadalo zaimu Mustafi i njegovom ortaku. Poto su oni to pravo dali pod ugovor nepodesnim licima ovi su postavili carinara i za palanku Hutovo. Raja stolakog kadiluka time se osjetila ugroenom pa je uputila molbu/arzuhal da se ne uspostavljaju nova pravila suprotna beratu po kome se to pravo odnosi samo na gore navedene prijelaze, a ne na Hutovo. Uvid u deftere pokazao je da uzimanje te carine nije ubiljeeno.131 Iako H. Kapidi Zulfikar-kapetana ocjenjuje kao energinog, pravinog i otrog ovjeka132 pritube stolake raje upuene na njegov raun upuuju na to da je bio beskompromisan, kada su bili u pitanju njegovi interesi. Godine 1195./1770. stanovnici kasabe Stolac i Poplat alili su se na njega da im je onemoguio prolaz starim javnim putem do mjesta gdje se uvijek stoka napajala jer je na tom mjestu uredio svoje bae i tako sprijeio prolaz.133 Na njegovu bezobzirnost prituio se 1195./1770. godine i Husein, mutevelija vakufa silahdar Husein-pae s molbom da se navedenom kapetanu Zulfikaru sprijei uplitanje u vakufske objekte navedenog vakufa. Radi se o hanu pored arije sa gostinjskom sobom i kafanom koji su se oduvijek izdavali pod kiriju.134 I sidil iz 1790. upuuje na to da Zulfikar-kapetan nije imao obzira, a pogotovo ne pravinosti prema raji. Vlasi koji su inili nasilje muslimanskoj raji nevesinjskog i foankog kadiluka unitavajui njihove usjeve bili su u njegovoj slubi i izvodili su na spomenuta ispasita stoku pri emu su se, kako

_________________________

130/ H. Kapidi, n.d. str. 142. 131/ SSK, str. 42. 132/ H. Kapidi, n.d. , str. 143. 133/ GHB, Tur. dok. 3, str, 269/prev. Polimac/ 134/ GHB, BBA, ikajet defteri, (prev. Polimac)

40

je navedeno u stolakom sidilu iz 1790. godine, ponaali osiono.135 Nakon Zulfikar-kapetana, kao to je poznato, doao je na mjesto stolakog kapetana njegov sin Mustafa-beg (1802-1817). To je bio najstariji sin Zulfikar-kapetana koji se spominje kao Mustaj-beg, vekil stolakog kapetana godine 1796.136 On se spominje i u sidilu iz 1790. godine kao Mustafa Zulfikarkapetanovi koji se javlja kao zakupnik dijela malikane Nevesinje i hasova Zaablja.137

_________________________

135/ SSK, str. 55: ..Pri izvrenju pravde pokazalo se da je stolaki kapetan Zulfikar-beg sahip/ gospodar vlaha. Spomenuti panjaci su vezani za gore navedeni stolaki i ljubinjski kadiluk. Poto su foanske i nevesinjske kadije odbili da izau mubairi radi izvrenja pravde, uz izgovor da se vlasi suprotstavljaju vlasti, grupa vlaha ve pet est godina jo vie i vie nego ranije ini nasilje i ispoljava osionost i jo vie svake godine sa stokom i porodicom izlazi na ispasita. Suprotno starom pravilu veina bezobzirno ore njihovu zemlju oigledno prelazei granice pravih foanskih i nevesinjskih sela koja su u susjedstvu te unitavajui sa svojom stokom usjeve unitavaju nae timar i zeamet odakluke koje mi uivamo inei sirotinji veliko nasilje. Brojnu su stoku ukrali, a nou ako je postojalo skriveno neprijateljstvo palili su tale ili su izabirali ubistvo i unitenje zemljita. Vlasi na ljetnjem ispasitu Vievica su prije nekoliko godina ubili iz demata Bjelimii u foanskom kadiluku Koilovi Ahmeda, a njegov le su bacili u jamu od sto pedeset pedalja dok su vlasi na Boljunu ubili Salina iz demata Pridvorice i takoe osobu po imenu Baro Sidrana. Kada bivaju pozivani od foanskog i nevesinjskog suda, radi toga to se razna nasilja ne mogu podnositi i radi ispunjenja pravde, nikako se ne pokoravaju. 136/ DAD, AT B. No. 125. 137/ SSK, str. 61.

41

42

Mr aban ZAHIROVI

SIDILI POUZDAN IZVOR PODATAKA NAE PROLOSTIArhivistika istraivanja i predstavljanja svakog novog dokumenta predstavljaju dragocjenost u valorizaciji i autentinoj prezentaciji prolosti. Imajui u vidu da arhivisti manje istrauju a vie upuuju istaivae, predstavljamo sidile mostarskog kadije (12) i jedan protokol Sreskog erijatskog suda u Konjicu. Kadijski protokoli spadaju u prvorazredne i znaajne izvore iz kojih saznajemo politiku, ekonomsku i kulturnu prolost regija na koje se odnose. Istraivaima i korisnicima arhivske grae poznato je da sidil openito, kao kadijski (sudski) protokol, sadri sve pravno sporne i nesporne odnose koje je kadija rjeavao i registrirao. Oni u sebi skrivaju podatke drutveno pravne prolosti, o lokalitetima regije, strukturi stanovnitva, dogaajima, linostima, objektima, porodicama i svim drugim segmentima ivota regije u kojoj su nastali, jer nain njihovog voenja i vrste upisa to omoguuju. Naa namjera je ukazati na postojanje ovih znaajnih izvora, iji su originali pohranjeni i deponirani u Arhivu Hercegovine u Mostaru, bez pretenzija potpunosti i isticanja pojedinanih i znaajnih podataka koje sadre, jer njihova cjelovitost ini cjelovitu vrijednost, a mi se arhivistiki zadovoljavamo inicijacijom i uputom za podrobnija i potpunija istraivanja. Uz svaki protokol stoji signaturni broj i godine na koje se sadraj odnosi. Najstariji u ovoj kolekciji je mostarski sidil iz 1202/3 (1787/8) godine. 43

V-2-52 (1202-1203) 1787-1788 Knjiga ima 38 lista. Mjestimino je oteena. Manji dio upisa u njoj je evidencija obavljenih vjenanja kod Sreskog erijatskog suda, a vei dio su fermani, bujruntije, berati i drugi dokumenti notirani kod mostarskog kadije. Fermani, berati i bujrultije se odnose na postavljenja visokih funkcionera, na odredbe o pomoi u ljudstvu u ratovima s Rusima na Krimu i s Nijemcima na Bosanskoj Krajini, na prevoz naoruanja i hrane iz Dubrovnika u razne utvrde, na razreze za podmirenje trokova valijinog ureda i sl. V-2-53 (1238-1240) 1822-1825 Knjiga ima 29 lista. Manji dio upisa u njoj je evidencija obavljenih vjenanja i zabiljeke o postojeim sporovima, a vei dio su prepisi fermana, berata, bujrultija i kadijskih rjeenja, koji se odnose na dravnu administraciju, razna postavljenja i sl. V-2-54 (1250-1254) 1834-1839 Protokol pod gornjim signaturnim brojem ima 24 lista. Uobiajenog sidilskog formata je i dobro ouvan. Osim upisa koji se odnose na vjenanja obavljenih kod erijatskog suda u Mostaru, znaajan broj su razna rjeenja u vezi sa zemljinim sporovima, dravnim funkcionerima, carinama, falsifikovanju novanica, pandurima, redifi i njezinu naoruanju i drugo. V-2-52 (1254-1256) 1839-1841 Ovu knjigu ine 22 ispisana lista, a osim prepisa fermana, berata i bujrultija ona sadri i razna kadijska rjeenja koja se odnose na dravnu administraciju, vakufske poslove, vojne poslove, te na sve postupke voenim pred erijatskim sudom u Mostaru. V-2-56 (1260-1268) 1844-1853 Nevelik po broju lista, ukupno 24, ovaj sidil sadri obilje podataka i pojedinano vrijednih dokumenata. Istiemo samo neke od njih: List 2. Burultija o postavljenju Muhamed Emin ef. Dabia mostarskim naibom. 44

List 9. Popis prihoda Koski Hadi Mehmed-paina vakufa. List 10. Rjeenje o postavljenju Ibrahim halife mutevelijom Silahdar Huseinpaina vakufa u Stocu. List 12. Rjeenja hercegovakog mutesarrifa o mutapijskom i kasapskom zanatu u Mostaru i odredba o cijenama. Rjeenje erijatskog suda o razrjeenju Abdullah-age Hadiselimovia od dunosti ejvan-begove damije zbog neurednosti i postavljenje Ahmed-age Puzia mutevellijom. List 13. Rjeenje o uvoenju dravnih tampanih blanketa. List 22. Popis muslimanskih kua u Mostaru. List 23. Inventar pokustva u Alipainom konaku u Mostaru i na Buni, koji je poslan na upotrebu Surai-pai. V-2-57 (1274-1279) 1857-1863 Protokol pod gornjim brojem neto je obimniji i ima 77 ispisanih lista. Pocijepan je i na vie mjesta oteen. Sadri ostavinske rasprave, prodaje, dugovanja i sporove. Od pojedinanih sadrajno vrijednih istiemo: List 5. Ferman o kompetenciji ruskog konzula u Sarajevu ulinkovica i na Hercegovaki sandak, te ferman od konca zul-hiddeta 1274 (1857) o uvoenju u ivot novog zemljinog zakona. V-2-58 (1283-1284) 1866-1868 Knjiga ima 350 lista. Pocijepana je i ispreturana. List 1-3. Popis naplaenih pristojbi za poslove Suda. List 8. Popis pristojbi u ostavinskom postupku. Sadraj drugih upisa je: punomoi, kupoprodaje, defteri, odreenje staratelja, razvrgnue brane zajednice, darovanje, ustanovljenje smrti, uf-a /pravo pree kupnje/, raspodjele ostavine, vjenanja, obnova branog ugovora i drugo. Zbog oteenosti na vie mjesta tekst je neitak. Po broju ispisanih strana ovaj sidil je najobimniji i sadri veliki broj podataka, posebno vanih za prouavanje genealogije mostarskih porodica. Na vie mjesta u ostavinskim dokumentima nalaze se podaci, izmeu ostalog, o brojnim knjigama u posjedu pojedinaca, to omoguava rekonstrukciju strukture privatnih biblioteka u Mostaru. Spominjemo neke od njih: Muhamedaga elebi, Osman atovi, Alija Zeo, Zejneba Muinovi, Mustafa Blagajac, Salih Miijevi, Hadi Hafiz Mursel, Mehmed Kapetanovi, Mustafa Faladi i drugi. Na listu 300. upisana je vakufnama Mehmeda Manure, sina Ahmedova 45

Fragment iz mostarskog sidila - V - 2 - 52 46

iz Nezir-agine mahale u Mostaru, koji je zavjetao kuu u istoj mahali. V-2-59 (1288-1290) 1871-1874 Knjiga ima 124 lista. Uvezana je i dobro ouvana. Sadri dokumente o kupoprodaji, punomoi, darovanje, sporovi o nasljedstvu, otetni zahtjevi, brani sporovi, vjenanja i jedan prepis dekreta Rumelijskog kaziaskera o postavljanju naiba za Mostar. V-2-60 (1288-1297) 1872-1880 Osim uobiajenog sadraja i raznih upisa iz ovog sidila istiemo tri upisane vakfije. List 39. Vakufnama Devahire Blagajac iz Dervi-paine mahale u Mostaru. List 103. Vakufnama hadi Ahmeda Taia, sina Salihova iz Husein hodine mahale u Mostaru, a legator zavjeta kuu u ejvan-ehajinoj mahali i duan na Velikoj tepi. List 108. Vakufnama Mehmed-bega Mujia, sina Dervi Alina iz Dervipaine mahale u Mostaru, koji uvakufljuje kuu u Dervi-painoj mahali, duan u Prijekoj ariji kod Starog mosta, kafanu i vinograd od 20 motika (apaluk) loze u Jasenici kod Mostara. V-2-61 (1290-1294) 1874-1877 Knjiga ima 73 lista. Uglavnom sadri registracije vjenanja i ostavinske rasprave. V-2-62 (1290-1294) 1874-1877 Knjiga ima 73 lista. Uglavnom sadri registracije vjenanja i ostavinske rasprave. V-2-63 (1323-1327) 1905-1909 37. Knjiga ima 78 lista. Sadri samo registarcije vjenanja osim listova 23 i List 23. Vakfija Hadi Alage Rianovia, zavjeta kuu na Luci. List 37. Vakfija Kudina Ibrahim-age, zavjeta kuu i duan u Cernici. V-21 (1324-1328) 1906-1910 /Konjiki/ Ovaj protokol ima ukupno 95 ispisanih lista. Prvi upis u njemu je 2. 47

Fragment iz konjikog sidila OZ - DK 1412 48

Januara 1906. godine, a posljednji 19. maja 1910. U 1906. godini (listovi 1-26) bio je ukupno 151 upis, a odnose se: a) poklon - red. br. 93. list 16. b) vasi hudet - postavljanje vasije red, brojevi: 26, 40, 41, 44, 142 na listovima: 4, 6, 8, 19. c) tedidi nikah - obnova branog ugovora, red. br. 97, list 17. d) rastava braka, red. br. 15, 21, 25, 49, 73, 75, 77, 102 na listovima: 2, 3, 4, 8, 12, 13, 18. Svi ostali upisi iz 1906. godine ovog protokola odnose se na sklapanje braka, dozvole koje je erijatski sud izdao pojedinim imamima u konjikom srezu za sklapanje braka, obavjetenja drugim erijatskim sudovima da nema zapreka sklapanju braka izmeu stanovitih osoba. Upisi iz 1907. godine su na listovima 26-51 i ima ih 157. a) obavijesti o preuzimanju prava nasljedstva, ustanovljenju dospijea roka i poetku posta (ramazan) upisi pod red. brojem: 62, 71, 97 i 114. b) postavljanje vasije upisi: 20, 31, 46, 47, 49, 76, 134, 148, 149. c) rastava braka, brojevi: 9, 26, 37, 61, 72, 103, 127. Svi ostali upisi odnose se na sklapanje braka, dozvole i obavijesti. U 1908. godini registrirana su 162 predmeta, a u 1909. godini 163. Konano, do 19. maja 1910. upisana su 63 protokolarna broja, iji se tematski sadraj ne razlikuje od prve dvije upisne godine, a najbrojnije su registracije vjenanja. Brojne naredbe, dopisi, upute, instrukcije, dokumentacija administrativnoupravne aktivnosti te druge razliite vrste informacija sadrane u knjigama sidila koje smo ukratko predstavili ine korisne podatke za istraivanje politikih, drutvenih i kulturnih deavanja u mostarskom i konjikom kadiluku.

49

50

Hivzija HASANDEDI

KOTLEZa mostarske Kotle se pria da im je predak doao u Mostar iz daleke Maarske kada su ovu zemlju napustili Turci za vrijeme bekog rata 1683. do 1699. godine. Ova je porodica dala vie dobrotvora /vakifa/ i ovdje emo samo o trojici, najveih i najzaslunijih, dati nekoliko podataka. Hadi Huseina Kotle mesdid Ovaj mesdid se nalazio na Luci, na uglu Glavne i elebia ulice. Imao je istu arhitekturu kao i ostali mostarski mesdidi, samo mu je krov iznutra bio sagraen u imitaciji kupole. Mala kamena munarica sagraena je uz cestu, desetak metara udaljeno od njega. Podigao ga je hadi Husein Kotlo-prije 1651.godine to saznajemo iz sidila mostarskog kadije gdje se, izmeu Kanberagine i aria mahale, spominje i hadi Huseina K