Herkulovipodvizi

(ThelaboursofHercules)

AgathaChristie

Uvod

StanHerculeaPoirotabiojevrlomoderanunačinunakojijebionamješten.Sjajioseodkroma.Laganestolice,iakoudobnobložene,bilesučetvrtasteistrogopoređane.

NajednojodnjihsjediojeHerculePoirot,otmjeno-usredinstolice.

Nasuprotnjega,udrugojstolici,sjediojedr.Burton,prijateljSvihDuša,zahvalnosrčućičašuPoirotovogChateauMoutoRothschilda.Koddr.Burtonanijebilourednosti.Biojepunašan,neuredan,aispodnjegovegustebijelekoseocrtavalosecrvenkastoidobroćudnolice.Imaojedubokhihotajućismijehinavikudasebeisveokosebepokrijeduhanskimpepelom.Poirotgajeuzaludokružiopepeljarama.

Dr.Burtonjepostaviopitanje.

„Recitemi,”reče.„ZaštoHercule?”

„Mislite,mojekršćanskoime?”

„Teškodajekršćansko”,rečeovajusumnji.„Definitivnpogansko.Alizašto?Tojeonoštoželimznati.Očevusklonost?Majčinhir?Obiteljskirazlozi?Akosedobrosjećam-iakomipamćenjevišenijeonoštojebilo-visteimalibrataimenomAchille,nisteli?”

PoirotovmozakjenabrzinupreletioprekosvihdetaljkarijereAchilleaPoirota.Jelisesvetouistinudogodilo?

„Samonakratko,”odgovori.

Dr.BurtonjetaktičnoskrenuostemeoHerculeuPoirotu.

„Ljudibitrebalibitimnogoopreznijiokoodabiranjaimenasvojojdjeci,”mozgaoje.„Jaimamkumčad.Znam.JednaonjihzoveseBlanche-crnakaociganica!OndajetuiDeirdrofSorrows-ispalajeveselakaoskakavac.AmladaPatience,moglisujejednakotakonazvatiiNestrpljiva!ADianapaDiana-”staripoznavateljklasikasezgrozi.

„Teškajesedamdesetišestkilogramasada,aimatekpetnaestgodina.Kažudajetodječjagojaznost,alimenisetakonečini.Diana!ŽeljelisujenazvatiHelen,alijasamseusprotivio.Imajućinaumukakosujojizgledaliroditelji.Aktomenjezinabaka!TrudiosamsedabudeMarthailiDorcasilineštozamjetnije-alinijeništapomoglo.Čudniljudi,tiroditelji...”

Počeosesmijuljiti-njegovomalodebelolicesenaboralo.

Poirotgajeupitnopogledao.

„Razmišljamoizmišljenomrazgovoru.VašamajkaistaragospođaHolmes,sjedeišivajudječjeopraviceilipletu:Achille,Hercule,Sherlock,Mycroft...'”

Poirotnijepodijeliooduševljenjesvogprijatelja.

„Shvaćamštomislite.SmatratedafizičkimizgledomneutjelovljujemHerkula?”

Očidr.BurtonaprešlesuprekoHerculeaPoirota,preknjegovemaleotmjeneosobeodjeveneuprugastehlače,besprijekornucrnujaknu,urednukravatusvezanuučvor,onjegovihotvorenihkožnihcipeladojajolikeglaveifamoznibrkovakojisuukrašavalinjegovugornjuusnu.

„Iskreno,Poirot”,rečedr.Burton.„Ne.Pretpostavljam”,doda,„danikadanisteimalimnogovremenaproučavatiklasike?”

„Takoje.”

„Šteta.Šteta.Mnogostepropustili.Svibimoraliproučavatklasikedajepomom.”

Poirotslegneramenima.

„Ehzbien,sasvimsamsedobrosnašaoibeznjih.”

„Snašao!Snašao!Tonijepitanjesnalaženja.Tojepotpunokrivistav.Klasicinisuljestvekojevodedobrzoguspjehakaomodernitečajkorespondencije!Nisutolikovažničovjekovisatirada-negonjegovisatiodmoraidokolice.Tojepogreškakojusvičinimo.Uzmitesebe,naprimjer,vinastavljate,alželjetćeteizaćiizposla,raditistvaripolako-štoćetetadučinitisvašimsatovimaodmora?”

Poirotjebiospremansasvojimodgovorom.

„Bavitćuse-ozbiljno-uzgojemtikvica.”

Dr.Burtonjebioosupnut.

„Tikvice?Kakotomislite?Onevelikenabreklestvarikojimajuokuspovodi?”

„Ah!"uzviknePoirotpunentuzijazma.„Aliutomeijestbit.

Nijenužnodaimajuokuspovodi.”

„Oh!Znam-samoihtrebaposipatisirom,nasjeckanimlukomiliumakom.”

„Ne,ne-griješite.Mojajeidejadaseizvornaaromasametikvicemožepoboljšati.Možejojbitidana,”zakolutaojeočim"aromafinogvina”

„DobriBože,čovječe,panijetocrvenofrancuskovino.”Nijearomapodsjetilajedr.Burtonanačašupokrajlakta.Gucnujeiznje.„Vrlodobrovino.Jakofino.Da.”Kimaojeglavomznakpotvrđivanja.„Aliovajposaostikvicama-nemislitevaljdaozbiljno?Nemislite.”-progovoriojeuživomstrahu-„daćetesezaistapogrbiti”-njegoverukepoletješeistovremenousimpatičnomstrahupremanjegovovlastitomdebeljuškastomtrbuhu-„ivilamagnojititestvarihranitiihvlaknimavuneumočenimuvoduisveto?”

„Činise,”rečePoirot,„dastevrlodobroupoznatiskulturomuzgojatikvica?”

„Vidiosamvrtlarekakotoradedoksambionaselu.Ali,ozbiljno,Poirot,kakavhobi!Usporeditetosa”-njegovglasjepotonuouhvalevrijednolaskanje-"laganomstolicomisprekaminaudugoj,niskojsobipoređanojknjigama.Tomorabitdugasoba-nečetvrtasta.Sveknjigeokojedne.Čašaportugalskogvina-iknjigaotvorenauvašojruci.Vrijemeskotrljaunazaddokčitate.”

Citiraojezvonkoarapskitekst:"Ponovnosamosposobnošću,mornarnatamnocrvenommoruupravljaneobuzdanimbrodomprednaletimavjetra.”

„Naravno,nikadanemožeteuhvatitiduhoriginala.”Ntrenutak,usvomentuzijazmu,zaboraviojenaPoirota.

APoirot,gledajućiga,odjednomosjetisumnju-neugodngrižnjusavjesti.Jelituitamobiloneštoštojepropustio?Nekobogatstvoduha?Tugasenadvijenadnjega.Da,trebaojeboljeupoznatiklasike...Davno...Sadaje,nažalost,prekasno...

Dr.Burtonjeprekinuonjegovumelankoliju.

„Zaistarazmišljateoodlaskuumirovinu?”

„Da.”Ovajsezacereka.

„Nećetevaljda!”

„Aliuvjeravamvas”

„Vitonećetebitiustanjuučiniti,čovječe.Visteprevišzainteresiranizasvojrad.”

„Ne-zaista-većobavljamsvepripreme.Jošsamonekolikslučajeva-onihposebnoodabranih-ane,razumijete,sveštoseponudi-samoslučajevikojipružajuosobniizazov.”

Dr.Burtonsenasmiješi.

„Tojeuvijektako.Jošsamojedanilidvaslučaja-itakodalje.

Oproštajninastupprimadonenećeuopćebitinalikvašem,Poirot!”

Nasmijaoseipolaganoustao,poputkakvogljubaznobjelokosoggnoma.

„VašadjelanisudjelaHerkulova,”reče.„Vašasudjelaljubavi.

Vidjetćetedasamupravu.Kladimsedaćetezadvanaestmjesecijošuvijekbitiovdje,atikvicećejednostavnobiti”,-zgrozise,-„samotikvice.”

Odlazećiodsvogdomaćina,dr.Burtonnapustipravokutnsobu.

Onodlazisovihstranicaivišesenikadanećevratiti.Naszanimasamoonoštojeostavioizasebe,a

tojeideja.

Nakonnjegovogodlaska,HerculePoirotjeponovnopolaganosjeopoputčovjekausnuipromrmljao:„DjelaHerkulova...Maisoui,c'estuneidee,ca...”

IdućijedanHerculePoirotstaopomnoproučavativelikikožuuvezensvezakidrugetanjeradove,sapovremenimnemirnimpogledimapremaraznimtipkanimlistovimpapira.

Njegovatajnica,gospođicaLemon,bilajezaduženadaprikupisveinformacijenatemuHerkulaidaistestaviprednjega.

Bezimalointeresa(onanijebilatipkojibisepitao"Zašto?"),alisasavršenomučinkovitošću,gospođicaLemonjeizvršilsvojzadatak.HerculePoirotsecijelimsvojimbićembacioučudesnomoreklasičnepredaje,posebnosekoncentrirajućina"Herkula,proslavljenogjunakakojijenakonsmrtistavljenurangsbogovima,iprimaosvakojakepočasti".

DvasatajePoirotmarljivočitao,pravećibilješke,konzultirajućisesasvojimpapirimaiostalimknjigamakojesuseodnosilenatutemu.Konačnojeponovnoutonuonaslonjačiprotresaoglavom.Njegovoraspoloženjeodprošlevečeribilojeraspršeno.Kakviljudi!

UzmimonaprimjertogHerkula-togjunaka!Junačina,zaista!

Štojeonbiodolivelikomišićavostvorenjeniskeinteligencijekriminalnihtežnji!PoirotseprisjetiojednogAdolfaDuranda,mesara,kojijebioosuđenuLyonu1895.-stvorenjevolovskesnagekojejeubilonekolikodjece.Obranajebilaepilepsija-odkojejeonnedvojbenoibolovao-iakojeargumentvišednevneraspravebiojelitograndmalilipetitmat.TajdrevniHerkulzasigurnojenaginjaokagrandmal.Ne,Poirotodmahnglavom,akojetobilagrčkaidejajunaka,onda,mjerenadanašnjimstandardima,zasigurnonebiprošaokaotakav.

Cijeliklasičniobrazacgaješokirao.Tibogoviibožice-činisedasuimaliistotolikomnogorazličitihsaveznikakaomodernikriminalci.Zaista,činisedasusvibilikriminalnitipovi.Pijančevanje,raskalašenost,pljačke,incesti,silovanja,ubojstvaišikaniranja-dovoljnodasucadržineprestanzaposlenog.Nemapristojnogobiteljskogživota.Nemaredanimetodičnosti.Čakniunjihovimzločinimanemaredanimetodičnosti!

„Herkulzaista!"rečeHerculePoirot,podižućisenanoge,prosvijetljen.

Pogledaojeokosebe.Četvrtastasoba,sdobrimmoderninamještajem-čakikomaddobremoderneskulpturekojpredstavljajednukockupostavljenunadruguiiznadnjihgeometrijskipoređanabakrenažica.Ausredinitesvijetlećeurednesobe,onsam.Pogledaoseuzrcalu.Ovdjejeon,moderanHerkul-vrlorazličitodneugodneskicegolefigurenabreklimmišićima,kojazamahujetoljagom.Umjestotoga,malakompaktnafiguraodjevenaubesprijekornuurbanuodjećusbrkovima-takvimbrkovimaokakvimjeHerkulmogaosamosanjati-veličanstvenimaatakouglađenima.

IpakjeizmeđuovogHerculeaPoirotaiHerkulaklasičnpredajepostojalatočkasličnosti.Obojicasu,bezsumnje,sudjelovaliuoslobađanjusvijetaododređenihpošasti...jednogidrugogjemogućeopisatikaodobročiniteljadruštvaukojemježivio...

Onoštojedr.Burtonrekaojučerkadajeodlazio:„VašadjelanisudjelaHerkula...”

Ah,alitujebioukrivu,starifosil.Trebalabi,jošjednom,postojatidjelaHerkulova-modernogHerkula.Genijalnazabavnapomisao!Urazdobljuprijesvojekonačnemirovine,prihvatitćedvanaestslučajeva,nivišenimanje.ItihdvanaestslučajevabitrebaloodabratisposebnimosvrtomnadvanaestdjeladrevnogHerkula.Da,tonesamodabibilozabavno,biobitoiumjetničkiiduhovnidoseg.

Poirotjeuzeoklasičnirječnikijošsejednomzadubiouklasičnupredaju.Nijesenamjeravaoprevišepribližitisvomprototipu.Ovdjenebibileuključenežene...Djelaisamodjela.

PrvodjelobitadatrebalobitionokojesetičeNemejskoglava.

„Nemejskilav,”ponovi,iskušavajućiriječnavlastitomjeziku.

Jasnojedanijeočekivaodamusepojavislučajkojiuključujelavaodkrviimesa.Bilobiipakprevišeslučajnostiucijelojstvarikadabimupristupilidirektorizoološkogvrtadariješproblemkojibiseticaopravoglava.

Ne,ovdjemorabitiupitanjusimbolika.Prviseslučajmoraticatinekeproslavljenejavneosobe,morabitisenzacionalnoodvelikevažnosti!Nekivelikikriminalac-ilipomogućnostnetkotkojelavuočimajavnosti.Nekidobropoznatipisac,ilipolitičar,ilislikar-iličaknekivelikaš?

Sviđalamuseidejavelikaša...

Nećesežuriti.Čekatće-čekatćetajslučajodvelikevažnostkojićebitiprviodnjegovihsamonametnutihdjela.

1.Nemejskilav

„Imalištozanimljivoovogjutra,gospođiceLemon?”upitaojekadjeušaousobuidućegjutra.VjerovaojegospođiciLemon.

Onajebilaženabezmašte,alijeimalainstinkt.Sveonoštojespomenulakaovrijednorazmatranja,običnojeivrijedilorazmotriti.Bilajerođenatajnica.

„Nemnogo,gospodinePoirot.Samojednopismokojebivammoglozanimati.Stavilasamganavrhhrpe.”

„Očemu?”učiniojezainteresiranokoraknaprijed.

„Tojeodčovjekakojiželidaistražitenestanakpekinezeranjegovežene.”

Poirotjezastaosnogomjošuvijekuzraku.BaciojepogledpunprijekoranagospođicuLemon.Onaganijeprimijetila.

Počelajetipkati.Tipkalajebrzinomipreciznošćbrzopoteznogpištolja.

Poirotjebiopotresen,potreseniogorčen.GospođicaLemon,učinkovitagospođicaLemongajeizdala!Pekinezer.

Pekinezer.Itonakonsnakojegjeimao.NapuštaojeBuckinghamskupalačunakonštosumuosobnozahvalilikadsumudavalinovčanikijutarnjučokoladu!

Riječisudrhtalenanjegovimusnama-duhovitezajedljiveriječi.NijeihizgovoriojerihgospođicaLemon,zbogbrzineučinkovitostitipkanja,nebibilačula.

Sizrazomgunđanjaizgražanjauzeojepismosvrhamalehrpekojasenalazilanarubunjegovogstola.

Da,bilojetočnoonakokaoštojegospođicaLemonrekla.

Gradskaadresa-kratak,poslovnoprostzahtjev.Tema-otmicapekinezera.Jedanodonihbuljavih,razmaženihljubimacabogatihžena.UsneHerculeaPoirotasavinulesusdokječitao.

Ništaneobičnonijebilookotoga.Ništanijenedostajaloili-ali,da,da,ujednommalomdetalju,gospođicaLemonjebilaaupravu.Ujednommalomdetaljuneštojebiloneobično.

HerculePoirotjesjeo.Pročitaojepismopolaganoioprezno.

Tonijebioslučajkakvogbiželio,tonijebioslučajkakvogjeobećaosamomesebi.Toniukomsmislunijebiovažanslučaj,biojevrhunskinevažan.Tonijebilo-iovdjesekrilabitnjegovogprigovora-nijebiloprimjerenodjelimaHerkula.

Ali,nažalost,biojeznatiželjan...

Da,biojeznatiželjan...

PodigaojeglastakodagagospođicaLemonmožečutiporedbuketipkanja.

„NazovitetoggospodinaJosephaHoggina,”naredi,"ugovoritemisastanaksnjimunjegovomuredukaoštojepredložio.”

Kaoiobično,gospođicaLemonjebilaupravu.

„Jasamjednostavančovjek,gospodinePoirot,”rečesirJosepHoggin.

HerculePoirotnačinineodređenugestusvojomdesnomrukom.Izražavalaje(akotakoželite)divljenjepremasolidnojvrijednostikarijeresirJosepha,icijenjenjenjegoveskromnostzatoštosetakoopisao.Takođerjemoglasadržavatimilostivoosuđivanjeizjave.NonijeodavalaninajmanjunaznakumislikojajetadaprevladavalauglaviHerculeaPoirota,atojedabje(koristećiizrazunjegovomvišekolokvijalnomznačenju)sirJosephzaistabiojednostavančovjek.OčiHerculeaPoirotakritičkisupočivalnaznojnojčeljusti,malimsvinjskimočima,kvrgavomnosupripijenimustima.Cjelokupnidojampodsjetiogajenanekogailinešto-alizatrenutaksenijemogaosjetititkoilištojetobilo.

Sjećanjejebilouskomešanoimutno.Prijemnogogodina...Belgiji...nešto,zasigurno,štoimavezesasapunom...

SirJosephnastavi.

„Samnomnemacifranja.Nisamjaveslosisao.Mnogibiljudi,gospodinePoirot,napustiliovajposao.Otpišitokaodugzaboravi.AlitonijenačinJosephaHoggina.Jasambogačovjek-i,primjerice,dvjestofuntimeninepredstavljaneknaročitinovac”

Poirotdodabrzo:

„Svakavamčast.”

„E?”

SirJosephzastanenakratko.Njegovemaleočijošsevišesuziše.Rečeoštro:

„Toneznačidaimamnavikubacanjanovca.Onoštoželim,toiplatim.Aliplaćamsamotržišnucijenu-neviše.”

HerculePoirotreče:

„Vishvaćatedasumojeuslugeskupe?”

„Da,da.Aliovoje,”sirJosephgapogledaprepredeno,"zaistamaliproblem.”

HerculePoirotslegneramenima.Reče:„Jasenecjenkam.Jasamprofesionalac.Zauslugprofesionalcamorateplatiti.”

SirJosephodvratiiskreno:

„Znamdastevinajboljičovjekzaovakvuvrstustvari.

Raspitaosamseirečenomijedastevinajboljičovjekkojeimamnaraspolaganju.Namjeravamizguratiovodokrajanijemivažnacijena.Zatosamvasipozvaoovdje.”

„Imalistesreće,”rečeHerculePoirot.

SirJosephponovnoupita:„E?”

„Iznimnesreće,”odgovoriHerculePoirotčvrsto.„Jasam,mogutotakorećibezpatvoreneskromnosti,navrhuncusvojkarijere.Uskoronamjeravamumirovinu-živjetinaselu,putovatipovremeno-također,možebiti,iuređivatisvojvrt-sposebnompažnjomnapoboljšavanjeposebnevrsttikvica.

Veličanstvenopovrće-aliimnedostajearoma.To,dakako,nijepoanta.Samosamželioobjasnitikakosamsiprijemirovinenametnuoodređenizadatak.Odlučiosamprihvatitdvanaestslučajeva-nivišenimanje.Samonametnuta'DjelaHerkulova'akotomogutakoopisati.Vašjeslučaj,sirJoseph,prvioddvanaest.Privuklameje,”pogledaga,„njegovazapanjujućabeznačajnost.”

„Značajnost?”rečesirJoseph.

„Beznačajnost"jeonoštosamrekao.Pozivalisumezbograznihrazloga-daistražimumorstva,neobjašnjivesmrti,pljačke,krađunakita.Ovojeprviputdasampozvandaupotrijebimsvojtalentkakobihrasvijetliootmicupekinezera.”

SirJosephprogunđa.Reče:

„Iznenađujeteme!Rekaobihdapokrajsebenisteimaliženukojavasgnjavisvojimljubimcima.”

„Tozasigurno.Ali,ovojeprviputdasampozvanodstranemužadariješimslučaj.”

MaleočisirJosephasesuzezahvalno.Reče:

„Sadashvaćamzaštosumivaspreporučili.Visteoštroumanmomak,gospodinePoirot.”

Poirotpromrmlja:

„Akobistemisadahtjelirećičinjenicevezanezaslučaj.Pasjenestao,kada?”

„Točnoprijetjedandana.”

„Avašaježenasadavećpriličnouspaničena,pretpostavljam?”

SirJosephjezuriounjega.Reče:

„Alivinerazumijete.Pasjevraćen.”

„Vraćen?Utomslučaju,dopustitemidaupitam,gdjesamjaondatupotrebanucijelojpriči?”

SirJosephsezacrvenioulicu.

„Nekasamprokletakoopetbudemprevaren!Sadaćuvam,gospodinePoirot,ispričaticijelupriču.Pasbjemukradenprijetjedandana-otetuKensingtonskimvrtovima.Pitamvasdvjestfunti!Zaprokletumalulajavuzvijerkojavamsuvijekionakozapletemeđunoge!”

Poirotpromrmlja:

„Vinisteodobriliplaćanjetogiznosa,naravno?”

„Jasnodanisam-aninebihdasamištaznaootome!Milly,mojažena,jetodobroznala.Ništaminijerekla.Samojeposlalanovac-unovčanicamaodjednefuntekaoštojebilouvjetovano-nadanuadresu.”

„Ipsasuvratili?”

„Da.Tejevečerizazvonilozvonce,ipredvratimajestajalatamalazvijer.Anigdjeniživeduše.”

„Odlično.Nastavite.”

„Tadamije,naravno,Millypriznalaštojeučinilaijasaplanuo.Ipak,smiriosamsenakonnekogvremena-no,stvarjebilaučinjena,ainemožeteočekivatiodženedaseponašarazumno-irekaobih,dakako,dasvetrebaostavitinatomdanijebilosusretasastarimSamuelsonomuklubu.”

„Da?”

„Prokletstvo,tomoradajedobartrik!Upravosetoistodogodiloinjemu.Njegovusuženuoperušalizatristofunti!pa,tojebilopreviše.Odlučiosamdatastvartrebaprestati.

„Takosamposlaopovas.”

„Alizasigurno,gospodine,primjerenastvar(iočitojeftinija)bilabidastepozvalipoliciju?”

SirJosephpočešenos.Upita:

„Jestelioženjeni,gospodinePoirot?”

„Nažalost,”rečePoirot,"nisamtesreće.”

„Hm,”rečesirJoseph.„Neznambašovozasreću,alidajeste,znalibistedasuženepriličnosmiješnastvorenja.Mojaježenapostalahisteričnanasamuspomenpolicije-utuvilasijeuglavudaćeseneštološedogoditnjezinomdragocjenomShanTungukadbihjaotišaotamo.

Nijehtjelaničuti-ausuđujemserećidajebašprevišeneradujeniidejaopozivanjuvas.Alitusambiočvrstinapokonjepristala.No,iskreno,tojojsenesviđa.”

HerculePoirotpromrmlja:„Situacijaje,pretpostavljam,delikatna.Moždabihmogaoispitativašuženuidobitivišedetaljaodnjedokbihjeistovremenoohrabrivaoobudućojsigurnostinjezinogpsa?”

SirJosephjekimnuoiustao.Reče:„Odmahćuvaspovestissobom.”

Uvelikom,toplom,ukusnonamještenomsalonusjedilesdviježene.

KadsusirJosephiHerculePoirotušli,malipekinezerszaletiopremanjima,bijesnolajućiiopasnokružećiokoPoirota.

„Shan-Shan,dođiovamo.Dođikmami,ljubavi-Podignitega,gospođiceCarnaby.”

Drugaseženapožurila,aHerculePoirotjeprogunđao:

„Pravilav,zaista.”Priličnobezdaha,čuvaricaShanTungassložila.

„Da,zaista,onjetakodobarpasčuvar.Nebojiseničegainikoga.Tusi,dobardečko.”Nakonštojeobaviodužnopredstavljanje,sirJosephreče:

„Dakle,gospodinePoirot,ostavitćuvasdanastavitesradom,”ikratkimnaklonomnapustiosobu.

GospođaHogginjebilakrupna,nestašnaženastamnocrvenomkosom.Njezinanjegovateljica,lepršavagospođicaCarnay,bilajepunašno,ljubaznostvorenjestaroizmeđučetrdesetipedesetgodina.PremagospođiHogginseodnosilavrloobrambenoibilojejasnodajesenasmrtboji.

Poirotreče:„Ispričajtemisada,gospođoHoggin,sveokolnostovogneopisivogzločina.”

GospođaHogginpocrveni.

„Dragomiječutidatokažete,gospodinePoirot.Jer,toijestbiozločin.Pekinezerisuužasnoosjetljivi-jednakoosjetljivkaoidjeca.JadniShanTungjemogaoumrijetiodstraha,akoniodčegdrugog.”

GospođicaCarnabysložisebezdaha:„Da,tojebilopodlo.”

„Molimvas,recitemičinjenice.”

„Dakle,bilojetoovako.ShanTungjebioušetnjiuparkugospođicomCarnaby.”

„Oh,jadnaja,da,svejetomojakrivica,”upadneprijateljica.

„Kakosammoglabititakoglupa-takonepažljiva”

GospođaHogginrečejetko:„Neželimvaskoriti,gospođiceCarnaby,alimislimdastemoglibiti

višenaoprezu.”

Poirotjepreusmjeriosvojpoglednanjegovateljicu.

„Štosedogodilo?”

GospođicaCarnabyzapadneurječit,noponeštosmetengovor.

„Pa,tojebilanajčudesnijastvar!Bašsmobilikodcvjetnogputa-ShanTungjebionauzici,naravno-trčaojepotravi-jasamoštosenisamokrenulaiotišlakućikadsamugledalabebuudječjimkolicima-takodivnabeba-nasmiješilamise-tiljupkiružičastiobraziitakveprelijepkovrče.Jednostavnosinisammoglapomoćiadaneporazgovaramsglavnommedicinskomsestromipitamkolikojebebastara-sedamnaestmjeseci,rečeona-isigurnasamdasamrazgovaralasamominutuilidvije,atadasaslučajnopogledaladoljeiShanvišenijebioondje.Uzicajebilapresječena”

GospođaHogginreče:„Dasteobratilimalovišepažnjenasvojeobveze,nitkosenebimogaoprikrastiipresjećiuzicu.”

GospođicaCarnabyjebila,činilose,narubuplača.Poiroupitaužurbano:

„Ištojebilodalje?”

„Pa,naravno,tražilasamgaposvuda.Izvala!Ipitalasamnadzornikaparkajelimoždaopaziočovjekadanosimalopekinezera,alionnijeprimijetioništatakvoga-ajanisamznalaštoučiniti-pasamnastavilatražiti,alinakrajusam,naravno,moralaotićikući”

GospođicaCarnabyzaustavilasekaomrtva.Poirotjemogaodličnozamislitiscenukojajeuslijedila.Upitaoje:

„Iondasteprimilipismo?”

GospođaHogginjepreuzelapriču.

„Poštargajedonioujutro.PisalojedaakoželimvidjetiShanTungaživog,moramposlati200funtiunovčanicamaodjednfunteuneoznačenompaketunaKapetanCurtis,38BloomsburvRoadSquare.Pisalojetakođerdaakonovacbudeoznačeniliakopolicijabudeobaviještena,daćeonda-onda-ShanTungoveušiirepbiti-odrezani!”

GospođicaCarnabypočnešmrcati.

„Kakoužasno,”promrmlja.„Kakoljudimogubititakvačudovišta!”

GospođaHogginnastavi:

„Pisalojedaakoodmahpošaljemnovac,ShanTungćebitvraćenvećistevečeriživizdrav,alidaćeako-akonakontogaodemnapoliciju,ShanTungbitionajkojićezbogtogastradati.”

GospođicaCarnabypromrmljakrozsuze:

„Oh,Bože,jasejošuvijekbojim,čakisada-gospodinPoironijebašpolicija“

GospođaHogginrečetjeskobno:

„Dakle,vidite,gospodinePoirot,moratćetebitivrlooprezni.”

HerculePoirotjebiobrzuublažavanjunjezinetjeskobe.

„Alijanisampripadnikpolicije.Mojeistragećebitivođenevrlodiskretno,vrlotiho.Buditesigurni,gospođoHoggin,daćeShanTungbitisavršenosiguran.Tovamjajamčim.”

Objedamesu,činilose,osjetileolakšanjenakonovečarobnriječi.Poirotjenastavio:„Imateliovdjetopismo?”

GospođaHogginodmahneglavom.

„Ne,bilomijerečenodagavratimsnovcem.”

„Itakosteiučinili?”

„Da.”

„Hm,šteta.”

GospođicaCarnabyrečevedro:

„Alijajošuvijekimamuzicu.Dajedonesem?”

Napustilajesobu.HerculePoirotjeprofitiraonjezinomodsutnošćukakobipostavionekolikorelevantnihpitanja.

„AmyCarnaby?Oh!Onajesasvimuredu.Dobraduša,čakbudalasta,naravno.Imalasamnekolikodružbenicaisvesbilepotpunebudale.AliAmyjebilaposvećenaShanTungubilajestrašnouzrujanazbogcijelesituacije-aistojetakamoglazanemarivatimojemalosrčeko!Ovestaredružbenicesusveiste,svesuludezadjecom!Ne,priličnosamsigurnadaonanijeimalanikakvevezestime.”

„Da,nečinisevjerojatnim,”Poirotsesloži.„Alikakojepaknestaodokjebiopovjerennjoj,moramosezapitationjezinojiskrenosti.Jelivećdugosvama?”

„Gotovogodinudana.Imalasamodličnepreporukezanju.

BilajesastaromgospođomHartingfieldsvedoknijeumrla-desetgodina,činimise.Nakontogabrinulasezainvalidnusestrunekovrijeme.Onajezaistapredivnostvorenje-alpriličnobudalasta,kaoštorekoh.”

AmyCarnabysevratilautomtrenutku,pomalobezdahaizvadilajeodrezanupsećuuzicukojujepredalaPoirotunajvećomozbiljnošću,promatrajućigasiščekivanjem.

Poirotjujepregledaopažljivo.

„Maisoui,”reče.„Ovojenesumnjivoprerezano.”

Dviježenesučekalenapeto.Reče:

„Zadržatćuto.”

Svečanojujestavioudžep.Dviježeneodahnulesuodolakšanja.Onjezasigurnoučinioonoštoseodnjegaočekivalo.

UnavicijeHerculeaPoirotabilodaništaneostavineistraženo.IakosenapovršininijedalonaslutitidajegospođicaCarnabybiloštodrugodolibudalastaipriličnosvojeglavaženakakvomsečinila,PoirotjesvejednouspioispitatidamukojajebilanećakinjagospođeHartingfield.

„AmyCarnaby?”rečegospođicaMaltraves.„Naravno,sjećajesesavršeno.BilajedobradušaibilajestetomJuliomsvedokraja.Vrlojeposvećenapsimaiizvrsnaučitanjunaglas.

Takođerjeitaktična,nikadasenijesuprotstavilabolesnojženi.Štojojsedogodilo?Nijeniukakvojneprilici,nadamse?

Preporučilasamjejednojženiprijegodinudana-prezimejepočinjalosH-”

PoirotjehitroobjasniodajegospođicaCarnabyjošuvijeksvojojslužbi.Dogodilasesamomalanevoljasizgubljenimpsom.

„AmyCarnabyjejakoprivrženapsima.Mojatetajeimalapekinezera.OstavilagajegospođiciCarnabynakonštojeumrla,aonamujeposvećivalavelikupažnju.Oda,onajestvarnodobraduša.Iako,nebašprevišeintelektualna.'“

HerculePoirotsemoraosložitidasegospođicuCarnabynebimogloopisatikaotakvu.

NjegovadaljnjadužnostbilajerazotkritičuvaraparkaskojijegospođicaCarnabyrazgovaralatogsudbonosnogpopodneva.Tojeobaviobezmnogomuke.Čovjekseutrensjetioincidenta.

„Ženasrednjihgodina,priličnopunašna-takvajebilaiinače-izgubilajepsa.Dobrojeznamizviđenja-čestovodipsassobom.Vidiosamjekakodolazisnjim.Bilajepriličnouzrujanakadgajeizgubila.Dotrčalajedomeneipitalajelitkomoždavidiopekinezera!Pa,molimvas,parkjeprepunpasa-svihvrsta-terijera,pekinezera,jazavčara-čakiruskihrtova-imaihsvakakvih.Nijebašzaočekivatidabiprepoznaojednogpekinezeraodtolikonjih.”

HerculePoirotkimneznačajno.

Zatimseuputiodobroja38naBloomsburyRoadSquareu.

Brojevi38,39i40bilisuspojeniuBalaclayaPrivateHotel.

Poirotsepopeostepenicamaiotvoriovrata.Unutrasugaodmahpozdravilitamaimiriskuhanog

zelja.Snjegovelijevestranenalaziosestolodmahagonija.Iznadstolaprimijetiojevelikivunomobloženistalakukojisusestavljalapisma.

Otvoriojevratakojasusenalazilanjemusdesna.Vodilasuupredvorjesmalimstolovimaipreklopnimstolicamprekrivenimdeprimirajućimkretonom.Tristarijegospođeijedanbijesanstarijigospodinpodiglisuglavepogledaliuljezaotrovno.HerculePoirotsezacrveniopovukao.

Hodaojedužprolazaidošaodostubišta.Sdesnesestranenaziraoprolazkojisekretaopremanečemuštojeevidentnobilablagavaonica.

NedalekoutomprolazunalazilasusevratanakojimajepisaloURED.

Poirotjepokucaonatavrata.Poštonijebilonikakvoodgovora,otvorioihjeipogledaounutra.Usobisenalazivelikiradnistolnatrpanpapirima,alinikognijebilonavidiku.Povukaoseizsobeponovnojezatvorivši.Ušaojeblagavaonicu.

Djevojkatužnogizrazalicauprljavojpregačivuklaseuokoloskošaromvilicainoževakojejeserviralanastolove.

HerculePoirotjeupitaouljudno:

„Ispričavamse,ali,bihlimogaovidjetiupravitelja?”

Djevojkagapogledaočimaukojimasenijemogaonazrijetsjaj.Reče:

„Neznam,sigurnomožete.”

HerculePoirotreče:

„Nikognemauuredu.”

„Pa,neznamgdjebimoglabiti,sigurnasam.”

„Možda,”rečeHerculePoirot,strpljivoiuporno,"bistelimoglisaznati?”

Djevojkagapogleda.Njezinionakosumorandan,sadajepostaojošigorinatrpanovimteretomkojijepostavioprenju.Rečetužno:

„Pa,vidjetćuštomoguučiniti.”

Poirotjojsezahvaliivratisejošjednomdohodnika,neusuđujućisesuočitispakosnimblještavilomzaokupljenigostijupredvorja.Zagledaoseuvunomobloženistalakzapismakadjeodjednomnemiranisnažanmirisdevonshireskihružanajaviodolazakupravitelja.

GospođaHartebilajejakograciozna.Reče:

„Izuzetnomiježao,nisambilausvomuredu.Trebatesobu?”

HerculePoirotprozbori:„Nebaš.Zanimalomejelimojprijateljodsjeoovdjeubposljednjevrijeme.KapetanCurtis.”

„Curtis,”izjavigospodaHarte.„KapetanCurtis?Magdjesačulatoime?”

Poirotjojnijepomogao.Uskovitlanojetreslaglavom.

Onreče:

„Dakle,nisteimalinikakvogkapetanaCurtisakojijeodsjeovdje?”

„Pa,neuzadnjevrijeme,zasigurno.A,ipak,znate,imemijetakopoznato.Možeteliopisatisvogprijatelja?”

„Tobi,”rečeHerculePoirot,"bilovrloteško.”Nastavioje:

„Pretpostavljamdasedogađadaljudimaponekadnaodređenoprebivalištestižupisma,aonizapravouopćeneživenatommjestu?”

„Tosedogađa,naravno.”

„Štočinitestakvimpismima?”

„Pa,držimoihnekovrijeme.Vidite,tovjerojatnoznačidaćetraženaosobastićiubrzo.Jasno,akopismailipaketiostanuovdjenepodignuti,vraćamoihnapoštu.”

HerculePoirotkimnezamišljeno.

Reče:„Shvaćam.”Doda:„Vidite,ovakostojestvari.Napisaosampismoprijateljunaovuadresu.”

LicegospođeHarteserazbistrilo.

„Toobjašnjavastvar.Moradasamprimijetilatoimenaomotnici.Alizaista,imamotakomnogobivšegospodeivojskekojiovdjeodsjednuilisamoprođu-dopustitemidaprovjerim.”Pogledalajenapolicu.

HerculePoirotreče:

„Sadanijetu.”

„Vjerojatnojeondavraćenopoštaru,Jakomiježao.Nadamsedanijeništavažno?”

„Ne,ne,nijebiloodnekevažnosti.”

Kakosekretaopremavratima,takogajegospođaHarte,okruženasvojimoštrimmirisomruža,pratila.

„Akoočekujeteprijatelja...”

„Nijesigurnodaćedoći.Moradasampogriješio...”

„Našisuuvjeti,”rečegospođaHarte,„vrlomoderni.Kavanakonvečerejeuključena.Voljelabihdapogledatenekolikonašihspavaonica...”

TeškomjemukomHerculePoirotipakuspioizbjećiovoposljednje.

SalongospođeSamuelsonbiojeveći,raskošnijenamješten,mogaosepohvalitijošvećomkoličinomcentralnoggrijanjanegoonajgospođeHoggin.

GospođaSamuelsonbilajevišaodgospođeHogginiimalajekosuobojanuperoksidom.NjezinpekinezersezvaoNankPoo.NjegovebuljaveočipromatralesuHerculeaPoirotadozomarogancije.GospođicaKeble,družbenicagospođeSamuelson,bilajemršavaikoštunjavadokjegospođicaCarnabybiladebeljuškasta,blagoglagoljivaipomalobezdaha.OnajetakođerbilaoptuženazanestanakNankiPooa.

„Alizaista,gospodinePoirot,bilajetonajnevjerojatnijastvar.

Svesedogodiloutrenoka.DogodiloseispredHarrodsa.

Sestrakojasetamonalazila,pitalamejezavrijeme”

Poirotjeprekine.„Sestra?Medicinskasestra?”

„Ne,ne-sestrazadjecu,dadilja.Dijetejebilotakodivno!

Takodražesno.Takoljupkiružičastiobrazi.KažudadjecauLondonuneizgledajuzdravo,alisigurnasam...”

„Ellen,”rečegospođaSamuelson.

GopođicaKeblepocrveni,uzmakneizašuti.

GospođaSamuelsonrečebritko:

„AdoksegospođicaKeblenaginjalaprekodječjihkolicakojnisuimalenikakvevezesnjom,tajpodlizlikovacjeprerezauzicuNankiPooaipobjegaosnjim.”

GospođicaKeblepromucakrozsuze:„Svesedogodilotrenutku.Okrenulasamseimalijenestao—ostalajesamuzicaumojojruci.Moždabisteželjelividjetiuzicu,gospodinPoirot?”

„Apsolutnone,”rečehitroPoirot.Nijeimaoželjusakupitkolekcijuprerezanihpasjihuzica.

„Razumijemdaste,”nastavi,„ubrzozatimprimilipismo?”

Pričaseodvijalatočnoistimslijedom-pismo-prijetnjeusmjerenepremaušimairepuNankiPooa.Samosudvijestvaribilerazličite-sumatraženognovca-300funti-iadresanakojubipismotrebalobitiposlano:ovogputajebilozazapovjednikaBlackleigha,HarringtonHotel,76Clonme

Gardens,Kensington.

GospođaSamuelsonnastavidalje:

„KadajeNankiPoosigurnovraćen,jasamosobnootišlanatomjesto.Ipak,tristofuntijetristofunti.”

„Sigurnojest.”

„Prvastvarkojusamvidjelabilajemojepismoukojemsnalazionovacnanekojvrstistalkauhodniku.Doksamčekalavlasnicu,strpalasamomotnicuutorbu.No…”

Poirotreče:„No,kadstejeotvorili,unutrasubilisamopraznilistovipapira.”

„Kakosteznali?”GospođaSamuelsongapogledaučudu.

Poirotslegneramenima.„Očito,cheremadame,lopovćespobrinutidadobijenovacprijenegoštovratipsa.Zatimćezamijenitinovacpraznimlistovimapapiraivratitipismonastalakuslučajudanjegovaodsutnostbudeprimijećena.”

„NepostojinikakavzapovjednikBlackleighkojibiodsjedaoovdje.”

Poirotsenasmiješi.

„A,ktome,mojjesuprugbiovrlouzrujanokocijelestvari.

Zapravo,biojeplav-potpunoplav.”

Poirotpromrmljaoprezno:

„Nistese-ovaj-konzultiralisnjimprijenegoštosteodnijelnovac?”

„Apsolutnone,”rečegospođaSamuelsonodlučno.

Poirotjeupitnopogleda.Damajeobjasnila.

„Nisamželjelariskiratiutomtrenutku.Muškarcisujakoneobičnikadsespomenenovac.Jacobbiinzistiraodaslučajprijavimopoliciji.Nisamtomoglariskirati.MojjadnidragiNankiPoo.Svaštamusemoglodogoditi!Naravno,moralsamrećimužuposlijetoga,zatoštosammoralaobjasnitizaštosamsezadužilaubanci.”

Poirotpromrmlja:

„Istina-istina.”

„Inikadaganisamvidjelatakoljutitog.Muškarci,”rečegospođaSamuelson,namještajućisvojuzgodnudijamantnunarukvicuiokrećućiprstenjenaprstima,„nemisleninaštodrugoosimnanovac.”

HerculePoirototišaojeliftomdouredasirJosephaHoggina.

ProslijediojesvojuvizitkuirečenomujedajesirJoseptrenutnozauzet,alidaćegaprimitiodmahpozavršetku.

Konačnojeizuredaizašlanaprasitaplavušasrukamapunipapira.Bacilajeuprolazuprezirnipogledzanimljivommalomčovjeku.

SirJosephjesjedioizasvoggolemogstolaodmahagonija.

Tragružazausnenaziraosenanjegovojbradi.

„Dakle,gospodinePoirot?Sjednite.Imatelikakvihvijestizamene?”

HerculePoirotreče:

„Cijelaaferajeugodnojednostavna.Uobaslučajanovacjeposlanujedanodonihpansionailiprivatnihhotelaukojimanemaportirailistražaraigdjevelikbrojgostijuuvijekdolaziodlazi,uključujućipopriličanbrojbivšihčasnika.Bilobisasvimjednostavnozanekogasulicedaušećeunutra,uzmepismosastalka,odnesegailizamijeninovacpraznipapirima.Zato,usvakomslučaju,svakitogiznenadnozavršavaupraznomzidu.”

„Želiterećidauopćenematepojmatkojetajtip?”

„Imamodređeneideje,da.Trebatćemijošnekolikodanadapohvatamkonce.”

SirJosephgapogledaznatiželjno.

„Dobrostepostupili.Kadćeteimatineštozaprijaviti”

„Prijavitćuvamtouvašojkući.”

SirJosephreče:„Akorazriješitetajslučaj,bitćetopravomaloumjetničkodjelo.”

HerculePoirotreče:

„Neuspjehnedolaziuobzir.HerculePoirotnegriješi.”

SirJosephpogledamalogčovjekainacerise.

„Sigurniusebe,jeli?”upita.

„Upotpunosti,srazlogom.”

„O,pada,”rečesirJosephzavaljenusvojustolicu.„Punoprijesvega,znate.”

HerculePoirot,sjedećiispredsvogelektričnogradijatora(osjećajućipritomugodnozadovoljstvonjegovimgeometrijskimuzorkom),držaojeinstrukcijesvomslugikojijebionjegovadesnaruka.

„Razumijeteli,Georges?”

„Savršeno,gospodine.”

„Vjerojatnijestanilimalakuća.Azasigurnomorajupostojatiograničenja.Južnoodparka,istočnoodKensingtonskecrkve,zapadnoodKnightsbridgeaisjevernoodFulhamRoada.”

„Razumijempotpuno,gospodine.”

Poirotprogunđa:

„Zanimljivslučaj.Tojedokazvrloodređenogtalentazaorganizaciju.Alitakođerizačuđujućanevidljivostglavnoaktera-Nemejskilavglavomibradom,akogamogutakoopisati.Da,zanimljivslučaj.Dasambaremosjetiovećprivlačnostpremasvomklijentu-aliposjedujenesretnusličnostsproizvođačemsapunakojijeotrovaosvojuženudabimogaooženitiplavokosutajnicu.Jedanodmojihranijihuspjeha.”

Georgeodmahneglavom.Rečetmurno:

„Tesuplavuše,gospodine,odgovornezamnogeneprilike.”

BilojetotridanakasnijekadjeneizmjernovrijedniGeorgrekao:

„Ovojeadresa,gospodine.”

Poirotuzmekomadićpapirakojimujebiopredan.

„Odlično,dobrimojGeorges.Akojidanutjednu?”

„Četvrtak,gospodine.”

„Četvrtak.Adanas,nažalost,jestčetvrtak.Zatonesmijebitiodgode.”

DvadesetakminutakasnijeHerculePoirotpenjaosstepenicamatajnovitogblokazgradazabačenihumalojulici.

Broj10RosholmMansionsbiojetrećiiposljednjikat,anijebilolifta.Poirotsepenjaouskimkružnistepenicama.

Zaustaviosekakobidošaododahanaposljednjemkatu.Izvratabroj10novijeglasprekinuotišinu-oštrilavežpsa.

HerculePoirotkimneglavomuzlaganismiješak.Pritisnuojzvoncenabroju10.

Lavežseudvostručio-koracisudošlidovrata,otvorilasuse…

GospođicaAmyCarnabyustukne,arukajojpadnenaširokgrudi.

„Dopuštatedauđem?”upitaHerculePoirot,iuđebezdajepričekaoodgovor.

Sdesnestranesubilaotvorenavratadnevnesobeionjušetaounutra.IzanjegajekoračalagospođicaCarnabykaosnu.

Sobajebilapriličnomalaiprenatrpana.Izmeđunamještajamogloseotkritiljudskobiće,starijaženakakoležinakaučuubliziniplinskevatre.KadjePoirotušao,malipekinezerskočijeskaučaikrenuopremanjemuuputivšimunekolikoopasnsumnjivihlaveža.

„Aha,”rečePoirot.„Glavniglumac!Pozdravljamte,malimojprijatelju.”

Nagnuosenaprijed,pružajućiruku.Pasjujeonjušio,njegoveinteligentneočibilesuusredotočenenačovjekovolice.

GospođicaCarnabyizrečemutno:

„Dakle,viznate?HerculePoirotkimnu.

„Da,znam.”Pogledaženunakauču.„Vašasestra,pretpostavljam?”

GospođicaCarnabyodvratimehanički:„Da,Emily,ovo-ovojegospodinPoirot.”

EmilyCarnabybacipogled.Uzvikne:„Oh!”

AmyCarnabyreče:„Augustus…”

Pekinezerpogledapremanjoj-repmusepomakne-tadajenastaviosvojenjuškanjePoirotoveruke.Ponovnomuserepmalopomakne.

Nježno,PoirotpokupimalogpsaiposjedneAugustusanakoljeno.Reče:

„Dakle,uhvatiosamNemejskoglava.Mojzadatakjeizvršen.”

AmyCarnabyrečeteškimsuhimglasom:

„Dalistvarnoznatesve?”

Poirotkimnu.

„Mislimdaznam.Visteorganiziraliovajposao-uzmalpomoćAugustusa.Povelistepsasvogposlodavcanauobičajenušetnju,doveligaovamoiotišliuparkAugustusom.Čuvarparkavasjevidiospekinezeromkaoobično.Dadilja,dasmojeikadaipronašli,takođerbissložiladastesasobomimalipekinezera.Tada,doksterazgovaralisnjom,prerezalisteuzicu,aAugustus,dresiranodvašestrane,pobjegaojeodmahinajkraćimputemsevratikući.Nekolikominutakasnijepodiglisteuzbunudavamjeukradenpas.”

Uslijedilajestanka.TadasegospođicaCarnabypribližilaodređenimpatetičnimdostojanstvom.Reče:

„Da,svejepriličnotočno.Ja-janemamništazareći.”

Invalidnaženanakaučupočnetihoinježnoplakati.

Poirotreče:„Zarapsolutnoništa,mademoiselle?”

GospođicaCarnabyodgovori:

„Ništa.Jasamlopov-isadasamotkrivena.”

Poirotpromrmlja:

„Nemateništazareći-usvojuvlastituobranu?”

NainačebijelimobrazimagospođiceCarnabyiznenadaspojavicrvenatočkica.Onareče:

„Ja-janežalimzbogonogaštosamučinila.Mislimdastevidragčovjek,gospodinePoirot,idabistemoždamoglishvatiti.

Vidite,jasestrašnojakobojim.”

„Bojite?”

„Da,teškojetorazumjetijednomgospodinu,činimise.Alvidite,jauopćenisampametnažena,inisamučena,astari-jakosebojimzasvojubudućnost.Nisambilaustanjuništauštedjeti-kakobismosejaiEmilyzbrinule?-akakostarimpostajemsvenekompetentnija,nitkomevišenećehtjetzaposliti.Jasam-jasampoznavalamnogotakvihljudikaoštosamja-nitkoteneželiiživišujednojsobiinemožešimativatru,ilibilokakvogrijanjeinemašzahranu,inakraju,nisiustanjuplatitinajamninuzasvojusobu…Postoje,dakako,institucije,aliunjihnijetakolakoućiakonemašutjecajnprijatelje,ajanemam.Postojimnogoljudikojisusmještenkaoja-siromašneprijateljice-neuke,neupotrebljiveženekojsenemajučemunadatiosimsmrtnomstrahu…”

Glasjojsezatresao.Reče:

„Itako-nekiodnas-suseokupili-ijasamsedosjetilaovoga.UpravozatoštosamimalaAugustusa,sinulamijetaideja.Vidite,većinaljudinevidirazlikuizmeđudvapekinezera.(KaoštoniminevidimorazlikuizmeđuKineza.)

Alitoje,naravno,vrlosmiješno.NitkotkoihstvarnopoznajenebimogaozamijenitiAugustusazaNankiPooailiShanTungailizabilokojegdrugogpekinezera.Onje,kaoprvo,dalekopametniji,izgodnijištosetogatiče,ali,kaoštorekoh,većiniljudipekinezerjesamopekinezer.Augustusmijetuidejustaviouglavu-zajednosčinjenicomdatolikomnogobogatihženaimapekinezere.”

Poirotrečeuzblagismiješak:

„Sigurnojemoralobitiprofitablilno-pljačka!Kolikoimčlanovaubandi?Iliboljedapitamkakosučestooperacijuspješnozavršile?”

GospođicaCarnabyodvratijednostavno:

„ShanTungjebiošesnaesti.”

HerculePoirotpodigneobrve.

„Čestitamvam.Vašajeorganizacijazaistaodlična.”

EmilyCarnabyreče:

„Amyjeuvijekbiladobrauorganiziranju.Našjeotac-vikariKellingtonauEssexu-uvijekgovoriodaAmyimasmislazaplaniranje.Onajeuvijeknapravilasvepripremezadruštvenokupljanjaidobrotvornepriredbe.”

Poirotrečeuzmalinaklon:

„Slažemse.Kaokriminalac,mademoiselle,vistegotovoprisamomvrhu.”

AmyCarnabyzavapi:

„Kriminalac?O,Bože,pavaljdajesam.Ali-alitonikadnisamgledalanatajnačin.”

„Nakojionda?”

„Naravno,vistepriličnoupravu.Tojebilokršenjezakona.

Ali,vidite-kakobihtoopisala?Približnosveženekojenaszapošljavajusuvrlogrubeineugodne.GospođaHoggin,primjerice,nemarizaonoštomikaže.Nekidanjerekladajenjezintonikimaoneugodanokusigotovomeoptužiladasasejatuumiješala.Isličnestvari.”

GospođicaCarnabypocrveni.„Tojestvarnovrloneugodno,nebitiustanjurećibiloštoiliodgovoriti,činicijelustvarjošzategnutijom,akomerazumijete.”

„Razumijemvas,”rečeHerculePoirot.

„Iondakadasamjošvidjelakakorazbacujunovac-tojeuznemirujuće.AsirJosephjeponekadobičavaoopisivatiuspješanpotezkojegjenapraviouCityju-ponekadneštoštosemeni(aja,naravno,imamsamoženskimozak,poavizinerazumijemseufinancije)činilojakoneiskreno.Pa,znate,gospodinePoirot,sveto-svemejetouznemirilo,ičinilomiseda,uzetimalonovcaodovihljudikojimauistinunebinedostajaoikojinisubilijakoobzirniusticanjuistog-inijeuopćetakopogrešno.”

Poirotpromrmlja:

„ModerniRobinHood!Recitemi,gospođiceCarnaby,jesteliikadamoraliizvršavationeprijetnjekojestekoristiliusvojipismima?”

„Prijetnje?”

„Jesteliikadabiliprisiljeniozlijeditiživotinjenanačinnakojsteprecizirali?”

GospođicaCarnabygapogledasvaprestravljena.

„Naravno,niusnunebihpomislilanatakonešto!Tojebisamo-samoumjetničkidodir.”

„Jakoumjetnički.Djelovaoje.”

„Panaravno,znalasamdahoće.ZnamkakobihsetrebaliosjećatištosetičeAugustusa,alitakođersamsemoralanajprijeuvjeritidasveteženeništanekažumuževimasvedokstvarnebudegotova.Planjesvakiputafunkcioniraprelijepo.Udevetoddesetslučajevasvakojslužavkijebilopredanopismosnovcem.Mibismoiliobičnootvaraliparom,izvadilinovčaniceizamijeniliihpapirom.Jednomilidvaputsudošleisamegospođe.Utombislučaju,naravno,služavkamoralaotićidohotelaiuzetipismosastalka.Ali,itojebilpriličnolagano,također.”

„Atriksasestrom-dadiljom?Jeliuvijekbiladadiljapitanju?”

„Pa,vidite,gospodinePoirot,poznatojedastareslužavkepostanubudalastosentimentalnekadajeriječodjeci.Takodasečinilopotpunoprirodnimdabionetrebalebitizaokupljenesdjetetomineprimijetitiništaviše.”

HerculePoirotjepogleda.Reče:

„Psihologijavamjeodlična,organizacijeprvoklasna,aktomsteivrlodobraglumica.Vašapredstavanekidan,doksamispitivaogospođuHoggin,bilajebesprijekorna.Nikadaosebinemojtemislitinatakopodcjenjivačkinačin,gospođiceCarnaby.Vistemoždaonoštosezoveneukažena,alinemaništalošeuvašojpametiilivašojhrabrosti.”

GospođicaCarnabyrečeuzslabsmiješak:

„Aipaksamrazotkrivena,gospodinePoirot.”

„Alisamoodmene.Tojebiloneizbježno!KadsamispitaogospođuSamuelson,shvatiosamdajeotmicaShanTungabilasamojednaunizu.Većsamprijesaznaodavamjeostavljenpekinezeridaimatesestruuinvalidskimkolicima.Samosamoraozatražitiodsvogneizmjernovrijednogslugedamipotražimalistanuodređenomradijusuukojemsenalaziženasinvaliditetomipekinezeromkojaimasestrukojajeposjećujejednomtjednokadaimaslobodandan.Tojebilojednostavno.”

AtnyCarnabysepribližiknjemu.Reče:

„Bilistevrloljubazni.Tomeohrabrujedavaszamolimzauslugu.Janemogu,itoznam,izbjećikaznuzaonoštosamučinila.Ićićuuzatvor,pretpostavljam.Aliakobistemogli,gospodinePoirot,odvratititoodjavnosti.TobibilotakopotresnozaEmily-izaonihnekolikoljudikojisunaspoznavaliudobrimstarimdanima.Janemogu,pretpostavljam,ićiuzatvorpodlažnimimenom?Ilijetojakoužasnastvarkojuodvastražim?”

HerculePoirotreče:

„Mislimdamoguučinitiivišeodtoga.Aliprijesvega,moramrazjasnitijednustvar.Tapraksamoraprestati.Nesmijebitvišenestanakapasa.Stimesmozavršili!”

„Da!Oda!”

„InovackojisteuzeligospođiHogginmorabitivraćen.”

AmyCarnabyprijeđeprekosobe,otvoriladicuivratisessvežnjemnovčanicakojepredaPoirotu.

„Namjeravalasamihvratitiubazudanas.”

Poirotuzmenovčaniceiizbrojiih.Ustane.

„Mislimdajemoguće,gospođiceCarnabydauvjerimsirJosephadanepodižetužbu.”

„Oh,gospodinePoirot!”AmyCarnabyprekrstiruke.Emilyjojdobaciradostanusklik.Augustuszalajeizamahnerepom.

„Aštosetebetiče,monami,”oslovigaPoirot,„postojijednstvarkojuželimdamidaš.Trebamtvojplaštnevidljivosti.svimtimslučajevimanitkonijeposumnjaodaseradidrugompsu.Augustusjeposjedovaolavljiplaštnevidljivosti.”

„Jasno,gospodinePoirot,premalegendipekinezerisunekadbililavovi.Ijošuvijekimajulavljesrce.”

„Augustusje,pretpostavljam,paskojegvamjeostavilgospođaHartingfleld?Zarsenikadanistepobojalidabimogaonastradatinaulici?”

„One,gospodinePoirot,Augustusjevrlopametanštoseprometatiče.Dresiralasamgavrlopažljivo.Nikadanijeprekršiopravilojednosmjernihulica.”

„Utomslučaju,”rečeHerculePoirot,„onjeinteligentnijiovećineljudskihbića!”

SirJosephjeprimioHerculeaPoirotausvojojradnojsobi.

Reče:„Dakle,gospodinePoirot?Jesulivašesumnjeopravdane?”

„Dopustitedavamnajprijepostavimjednopitanje,”rečPoirotkadjesjeonaponuđenumustolicu.„Jaznamtkojekriminalacimislimdasamumogućnostipodastrijetdovoljnukoličinupodatakadaosudimtuosobu.Ali,utomslučaju,sumnjamdaćeteikadapovratitisvojnovac.”

„Nistepovratilimojnovaci”

SirJosephpoplavi.

HerculePoirotnastavi:

„Alijanisampolicajac.Uovomslučajupostupamisključivouvašukorist.Mislimdabihmogao

povratitivašnovac,netaknut,akonepokrenetenikakvepravnepostupke.”

„E?”rečesirJoseph.„Otomejevrijednorazmisliti.”

„Sadjenavamadaodlučite.Iskrenogovoreći,pretpostavljamdastedužnistvarpokrenutizbogjavnoginteresa.Većinabitakorekla.”

„Dakakodabi,”odvratisirJosephoštro.„Tonebibionjihovnovackojibiotišaouvjetar.Akopostojinekastvarkojumrzim,ondajetokadsamprevaren.Nitkomenikadanijeprevarioiizvukaose.”

„Dakle,onda,štoćeteučiniti?”

SirJosephudarišakompostolu.

„Uzetćunovac!Nitkonećerećidamejeprevariozadvjestafuntimognovca.”

HerculePoirotjeustao,pošaodopisaćegstola,napisaočeknadvjestofuntiipredaogadrugomčovjeku.

SirJosephrečeslabimglasom:

„Takomisvega,tkojetajtip?”

Poirotodmahneglavom.

„Akoprihvatitenovac,nesmijetepostavljatinikakvapitanja.”

SirJosephpresavinečekistavigaudžep.„Toješteta.Alinovacjenovac.Ikolikosamvamdužan,gospodinePoirot?”

„Mojračunnećebitivelik.Ovojebila,kaoštosamrekao,nevažnastvar.”Zastane-idoda,„Uzadnjevrijeme,gotovosvimojislučajevisuslučajeviubojstava…”

SirJosephseuskomeša.„Sigurnojezanimljivo?”upita.

„Ponekad.Zanimljivo,viumenibuditesjećanjanajedanranijislučajuBelgiji,prijemnogogodina-glavniakterjenciivuivjvizgledombiovrlonalikvama.Biojebogatiproizvođačsapuna.Otrovaojesvojuženukakobibioslobodanoženitissvojomtajnicom…Da,sličnostjeupravonevjerojatna…”

SlabašanzvukzačujesesusanasirJosepha-postalesneobičnoplaveboje.Svaonazadovoljnabojajeizblijedjelanjegovihobraza.Njegoveoči,sadavećispupčene,zurilesuPoirota.Jošjemalopotonuousvojojstolici.Tada,tresućirukomposegneudžep.Izvadioječekipotrgaogankomadiće.

„Tojeriješeno-vidite?Smatrajtetosvojomplaćom.”

„Oh,ali,sirJoseph,mojiznosnebibiotakovelik.”

„Ureduje,samogazadržite.”

„Poslatćuganekojdobrotvornojudruzikojagazaslužuje.”

„Pošaljitegakamogodvamdrago.”

Poirotsenagnepremanaprijed.Reče:

„Činimisedavamtomoramnaglasiti,alimislimdabistučinilidobrokadbistebilivrlooprezni.”

SirJosephreče,većgotovonečujnimglasom:

„Nemoratesebrinuti.Bitćuoprezan,dabome.”

HerculePoirotodeizkuće.Silazivšinizstepenicerečesasebi:

„Dakle-imaosampravo.”

GospođaHogginrečesvomemužu:

„Čudno,ovajtonikimadrukčijiokus.Višenemaonajgorkokus.Pitamsezašto?”

SirJosephprotisne:

„Kemičari.Nepažljivimomci.Svakiputdrukčijepromiješajstvari.”

GospođaHogginrečesumnjivo:

„Sigurnoseradiotome.”

„Naravno.Štobidrugomoglobiti?”

„JeličovjeksaznaoštooShanTungu?”

„Da,vratiomijenovac.”

„Itkojetobio?”

„Nijerekao.Blizakprijatelj,HerculePoirot.Ali,nemorašsbrinuti.”

„Bašjesmiješanmaličovječuljak,žarne?”

SirJosephosjetikratkidrhtajibacipogledpremagore,kaodajeosjetionevidljivuprisutnostHerculeaPoirotaizasvogdesnogramena.Držaojedaćejeuvijekosjećatinatommjestu.

Reče:

„Onjejedanpametanmalivrag!”

Azapravojepomislio:

„NekaGretasamovisi!Janećuriskirativlastitiživotzbogbilokojeplatinasteplavuše!”

AmyCarnabysezagledaunevjericiučekoddvjestofunti.

Zavapi:

„Emily!Emily!Slušajovo.”

„DragagospođiceCarnaby,dopustitemidaupotpunimsvojdoprinosvašemvrlozaslužnomFondudokkonačnonezacijeli.”

Iskrenovaš,

HerculePoirot.

„Amy,”rečeEmilyCarnaby,„tisinevjerojatnosretna.Samozamisligdjesivećmoglabiti.”

„WormwoodScrubbs-ilimoždaHollow?”promrmljaAmyCaraaby.

„Alitojesadasvegotovo-nijeli,Augustuse?Nemavišešetnjiuparkusmamomilimaminomprijateljicomimališkaricama.”

Nekadalekasjetanavreunjezinimočima.Uzdahne.

„DragiAugustus!Činisešteta.Takojepametan…Možegassvaštanaučiti…”

2.Lernejskahidra

HerculePoirotjeohrabrujućimpogledomgledaonačovjekakojijesjedionasuprotnjemu.

Dr.CharlesOldfieldbioječovjekusvojimčetrdesetima.Imajepomalosivkastukosunapodručjusljepoočnicaiplaveočikojesuodražavalezabrinutost.Malosenagnuo,anjegovojeponašanjebilomrvicuoklijevajuće.Štoviše,činilosedamujeteškoizrazitibit.

Reče,pomalozamuckujući:

„Došaosamkvama,gospodinePoirot,spriličnočudnizahtjevom.Isada,poštosamtu,primoransamvamispričatcijelustvar.Jer,štomijepriličnojasno,tojeonavrstastvariokokojenitkonemoženištaučiniti.”

HerculePoirotpromrmlja:

„Otomećujaprosuditi.”

Oldfieldprogunđa:

„Neznamzaštosammisliodamimožda…”Zastane.

HerculePoirotdovrširečenicu.

„Davamjamoždamogupomoći?Ehbien,zatoštomoždamogu.Recitemiučemujevašproblem.”

Oldfieldseuspravi.Poirotnanovoprimijetikakopreplašenčovjekdjeluje.

Oldfieldprogovori,aunjegovomseglasudalanaslutitinotabespomoćnosti:

„Vidite,nemanikakvogsmislaodlazitinapoliciju…Oniništanemoguučiniti.Aipak-svakimdanompostajesvegoregore.Ja-janeznamštobihučinio…”

„Štotopostajegore?”

„Glasine…Oh,tojepriličnojednostavno,gospodinePoirot.

Prijeneštovišeodgodinudana,umrlamiježena.Bilajeinvalidvećnekolikogodina.Onigovore,svigovoredasamjeubio-dasamjeotrovao!”

„Aha,”rečePoirot.„Ajestelijeotrovali?”

„GospodinePoirot!”Dr.Oldfieldskočinanoge.

„Smiritese,”rečeHerculePoirot.„Isjednite.Dakle,pretpostavitćemodanisteotrovalisvojusuprugu.Alivašordinacijajesmještena,činimise,useoskomokrugu?”

„Da.MarketLoughbrough-uBerkshireu.Uvijeksamznaodajetotipmjestaukojemsemnogoogovara,alinikadanisammogaonizamislitidabitopoprimilotakverazmjere.”

Primaknuojesvojstolacmalopremanaprijed,„GospodinePoirot,vineznatekrozštosamsveprošao.Upočetkunisamimaopojmaštosedogađa.Primijetiosamdaseljudiponašajumanjeprijateljski,dajepostojalatežnjadameseizbjegne-alitosampripisivao-mojemnedavnomgubitku.

Tadajetopostajalosveočitije.Čakinaulici,ljudibiprešlinadrugustranusamokakobiizbjeglirazgovorsamnom.Mojaordinacijaseraspada.Gdjegoddakrenem,svjestansamprigušenihglasova,neprijateljskiraspoloženihočijukojemegledajudokzlobnijeziciispuštajusvojsmrtonosniotrov.

Dobiosamparpisama-opakestvari.”

Zastaoje,aondanastavio:

„I-ijaneznamštopoduzetiuvezitoga.Neznamkakosboritiprotivte-tezlokobnemreželažiisumnje.Kakonetkomožepobitiiliosporitineštoštomunitkojošnijerekaoulice?

Nemoćansam-uhvaćenuzamku-ipolakoalinemilosrdnmeuništavaju.”

Poirotjezamišljenokimaoglavom.Reče:

„Da.GlasinajezaistadevetoglavaHidrakojanemožebituništenajerčimodrežujednuglavu,nanjezinommjestnarastudvijenove.”

Dr.Oldfieldreče:„Tojeupravoto.Ništanemoguučiniti-ništa!Došaosamkvamakaoposljednjemutočištu-alsumnjamdaivimožetepoduzetinešto.”

HerculePoirotprovedeminutuilidvijeutišini.Atadareče:

„Nisamtakosiguran.Vašmeprobleminteresira,dr.Oldfield.

Trebaobihseokušatiuuništavanjumnogoglavogčudovišta.

Prijesvega,recitemineštovišeookolnostimakojespotaknuletajzlokobnitrač.Ženavamjeumrla,kažete,prijeneštovišeodgodinudana.Štojebiouzroksmrti?”

„Čirnaželucu.”

„Jestelinapraviliautopsiju?”

„Ne,bolovalajeodželučanihtegobavećduževrijeme.”

Poirotkimne.

„Alisimptomiželučaneupalepriličnosusličnitrovanjarsenom-činjenicakojudanassviznaju.U

zadnjihdesetgodinabilasubaremčetirislučajaumorstva,ausvakomonjihžrtvesupokopanebezsumnjesobjašnjenjemdasubolovaleodželučanihtegoba.Jelivašasuprugabilastarijailimlađaodvas?”

„Bilajepetgodinastarija.”

„Kolikostedugobiliubraku?”

„Petnaestgodina.”

„Jeliostavilakakvuimovinu?”

„Da,bilajevrlosnalažljivažena.Ostavilaje,ugrubo,okotridesettisućafunti.”

„Priličaniznos.Svejeostavilavama?”

„Da.”

„Jestelibiliudobrimodnosimasasvojomsuprugom?”

„Upotpunosti.”

„Nijebilosvađa,scena?”

„Pa-"CharlesOldfieldjeoklijevao.„Mojaježenabila,akosetotakodaopisati,problematičnažena.Bilajeinvalidijakozabrinutazasvojezdravlje,pajestogabilasklonarazdražljivostiibilojojjeteškougoditi.Bilojedanakadaništaštobihučinionijebilodovoljnodobro.”

Poirotkimne.Reče:

„Oda,poznajemtajtip.Žalilabise,možda,dajezanemarena,necijenjena-dajenjezinmužumoranodnjeidabimubilodragodajemrtva.”

OldfleldovojeliceregistriraloistinuPoirotovezamjedbe.Rečeiskrivljenimsmiješkom:

„Shvatilistesavršeno!”

Poirotnastavi:

„Jeliimalamedicinskusestrukojajujeposjećivala?Iliprijateljicu?Ilikakvuslužavku?”

„Njegovateljicu.Vrloosjećajnaikompetentnažena.Stvarnomislimdanebiništagovorila.”

„Čakiosjećajneikompetentneosobeponekadkažu-asvojjezikneupotrebljavajuuvijekmudro.Nemasumnjedajegovorila,dasuslugegovorile,dasusvigovorili!Tuimatesvematerijalezastvaranjevrlozanimljivogseoskogskandala.Sadćuvasupitatijošjednustvar.Tkojetadama?”

„Nerazumijem.”Dr.Oldfieldseljutitozacrveni.

Poirotrečenježno:

„Mislimdarazumijete.Pitamvastkojedamaskojomspovezujevašeime.”

Dr.Oldfieldustane.Njegovojelicebilokrutoihladno.

Odvrati:

„Nikakvadamanijeupitanju.Žaomije,gospodinePoirot,štosamoduzeotolikovašegvremena.”

Krenepremavratima.

HerculePoirotreče:

„Menijetakođeržao.Vašmeslučajzanima.Voliobihdavammogupomoći.Aliništanemoguučinitiakoneznamcijeluistinu.”

„Ali,rekaosamvamcijeluistinu.”

„Niste…”

Dr.Oldfieldsezaustavi.Okrenese.

„Zaštostalnoinzistiratenatomedajeusveovoupletenažena?”

„Moncherdocteur.Mislitelidanepoznajemženskmentalitet?Seoskitračjeutemeljenuvijeknaprivlačnostmeđuspolovima.AkočovjekotrujesvojuženukakobiotputovaonaSjevernipoliuživaoumirusvogmomačkostatusa-tonjegovesusjedenebininajmanjezanimalo!Noakosuuvjerenidaseubojstvodogodilokakobičovjekmogaoženitidruguženu,tračrasteiširise.Tojeelementarnpsihologija.”

Oldfieldodvratiiritantno:

„Janisamodgovoranzaonoštomisligomilatračara!”

„Naravnodaniste.”

Poirotnastavi:

„Stogabistesemoždamoglivratiti,sjestiiodgovoritiminapitanjekojesamvamupravopostavio.”

Sporo,gotovonesigurno,Oldfieldsevratiiponovnozauzmesvojemjesto.

Rečepodižućiobrve:

„ValjdajemogućedasugovoriliraznestvariogospođicMoncrieffe.JeanMoncrieffejebilazaduženazapripravljanjelijekova,uistinudobradjevojka.”

„Kolikojedugoradilazavas?”

„Trigodine.”

„Jelijuvašasuprugavoljela?”

„Hm-pa,ne,nebaš.”

„Bilajeljubomorna?”

„Alitojebiloapsurdno!”

Poirotsenasmiješi.Reče:

„Ženskaljubomorajeposlovična.Alirećićuvamnešto.Pomomiskustvu,ljubomora,kolikogoddajedalekosežnakolikogodsemožečinitiekstravagantnom,gotovojeuvijeutemeljenanastvarnosti.Postojiuzrečica,zarne,dajemušterijauvijekupravu?Pa,istovrijediizaljubomornemuževeižene.Bezobziranamanjakkonkretnihdokaza,bilisuuvijekupravu.”

Dr.Oldfieldrečebahato:

„Besmislica.NikadanisamrekaoništaJeanMoncrieffeštomojasupruganebičula.”

„Tojemoždatočno.Alitoneumanjujeistinuonogaštosamrekao.”

HerculePoirotsenagnenaprijed.Njegovglasjebiohitar,suosjećajan.

„Dr.Oldfield,učinitćunajbolještomoguuovomslučaju.Aliodvasmoramdobitiiskrenost,bezobziranaonoštosemožnekomečiniti,bezobziranavaševlastiteosjećaje.Jeliistina,ilinije,dasteseprestalibrinutizavašusuprugunekovrijemprijenegoštojeumrla?”

Oldfieldjebiotihnekolikominuta,aondareče:

„Ovajmeposaoubija.Moramimatinadu.Osjećamnekakodaćetevimoćiučinitineštozamene.Bitćuiskrenpremavama,gospodinePoirot.Nisamdovoljnobrinuozasvojusuprugu.

Mislimdasamjojbiodobarmuž,alinikadanisambioistinskizaljubljenunju.”

„Auovudjevojku,Jean?”

Moglosevidjetikakoznojuoblikukapljicaizbijanadoktorovomčelu.Odgovori:

„Ja-jasamjevećtrebaozaprositidanijebilosvihtihpričaiskandala.”

Poirotseponovnonasloniusvojstolac.Reče:

„Sadasmo,barem,došlidoistinitihčinjenica!Ehbien,doktorOldfield,uzetćuvašslučaj.Alizapamtiteovo-tražitćusamistinu.”

Oldfieldodvratigorko:„Istinanijeonoštoćemepovrijediti!”

Malojeoklijevao,azatimreče:

„Znate,razmišljaosamomogućnostijavneklevete!Akouspijempritisnutinekoganakonačnuoptužbu-utombislučajubiozaštićen?Ponekadtakomislim…Unekimdruginokolnostimamislimdabitosamopogoršalostvari—tobidonijelovećipublicitetčitavojstvariiljudibigovorili:'Moždnijedokazano,alitamogdjeimadima,imaivatre.''“

PogledaojePoirota.

„Recitemi,iskreno,postojiliikakavizlazizovenoćnemore?”

„Uvijekpostojiizlaz,”odvratiHerculePoirot.

„Idemonaselo,Georges,”rečeHerculePoirotsvomeslugi.

„Zaista,gospodine?”upitamirniGeorge.

„Asvrhaovogaputovanjajeuništitičudovištesdevetglava.”

„Doista,gospodine?NeštopoputčudovištaizLochNessa?”

„Manjeopipljivo.Nisammislionaživotinjuodkrviimesa,Georges.”

„Pogrešnosamvasshvatio,gospodine.”

„Bilobilakšedajetako.Nepostojiništatakoneopipljivo,takoteškozapritisnutikaoštojeizvorglasina.”

„Oda,zaista,gospodine.Ponekadjeteškoshvatitikakostvarzapočne.”

„Upravotako.”

HerculePoirotnijeotišaodokućedr.Oldfielda.Umjestotoga,uputiosedolokalnogprenoćišta.JutronakondolaskanajprijejeispitaoJeanMoncrieffe.Bilajetovisokadjevojkabakrenomkosomipostojanimplavimočima.Izgledalajevrlozabrinuto,kaonetkotkojestalnonaoprezu.

Reče:„Dakle,dr.Oldfieldjebiokodvas…Znalasamdarazmišljaotome.”

Utonukojimjetoreklanaziraosenedostatakentuzijazma.

Poirotreče:„Avitonisteodobravali?”

Njihoveseočisretnu.Onaupitahladno:

„Štovimožeteučiniti?”

Poirotodgovoritiho:

„Moždapostojinačindaseizađenakrajsovomsituacijom.”

„Nakojinačin?”

Ondamujepodrugljivosasulačitavugomiluriječi:

„Mislitedaidemoodjednedodrugestarebrbljaveženezamolimoih:'Molimvas,zaista,morateprestatigovoritinatajnačin.Tosamoštetijadnomdr.Oldfieldu.'Aonebiodgovorile:'Naravnojanikadanisampovjerovalautupriču!'

Tojenajgoreodsvega,nitkonekaže:'Dragamoja,jesiliikadpomisliladasmrtgospođeOldfieldinijebilaonakvakavosečini?'Ne,onikažu:'Dragamoja,dakakodanevjerujemtupričuodr.Oldfielduinjegovojženi.Sigurnasamdanebiučiniotakvustrahotu,iakojemoždaistinadajujeponekazanemarivao,imislimdanijebilomudroimatipriličnomladudjevojkukaopripravljačiculijekova-jasno,janizatrenutanetvrdimdajebilonečeglošegmeđunjima.One,sigurnasamdajesvebilounajboljemredu…'“

Zastane.Licejojsezarumeniidisanjepostadepriličnobrzo.

HerculePoirotreče:

„Činisedajakodobroznatesveonoštosegovori.”

Ustajojseoštrozatvore.Uzvikneogorčeno:

„Znamjadobro!”

„Akojejevašerješenje?”

JeanMoncrieffeodvrati:

„Najbolještoonmožeučinitijestdaprodaordinacijuidapočneiznovanegdjedrugdje.”

„Nemislitelidaćegatračpratiti?”

Onaslegneramenima:

„Tojerizikkojimorapodnijeti.”

Poirotjeminutu-dviješutio,aondareče:

„Hoćeteliseudatizadr.Oldfielda,gospođiceMoncrieffe?”

Nijesedoimalanimaloiznenađenaovimpitanjem.Odgovorkratko:

„Nijemejošzaprosio.”

„Zašto?”

Njezineplaveočisretnunjegoveizabljesnušenatrenutak.

Tadareče:

„Zatojersamgaodvratilaodtoga.”

„Ah,kojilijeblagoslovpronaćinekogatkojetakoiskren!”

„Bitćuiskrenakolikovasvolja.KadsamshvatiladaljudigovoredaseCharlesriješiosvoježenekakobimeoženio,menisečinilodabito,uslučajudasestvarnooženimo,samipotvrdili.Nadalasamsedaće,akosebudečinilokakonijebiloniriječionekombrakumeđunama,čitavtajbesmislenskandaljednostavnopropasti.”

„Alinije?”

„Ne,nije.”

„Tomoradaje,”primijetiHerculePoirot,„ipakmaločudno?”

Jeanrečeogorčeno:

„Uovojgostionicinijebilodovoljnouzbuđenjakojabiihzabavljala.”

Poirotupita:„ŽeliteliseviudatizaCharlesaOldfielda?”

Djevojkaodgovoripriličnohladno:

„Da,želim.Htjelasamtoodtrenutkakadsmoseupoznali.”

„Tadajesmrtnjegoveženezavasbilavrloprikladna?”

JeanMoncrieffereče:

„GospođaOldfieldjebila,uzevšisveuobzir,vrloneugodnaosoba.Iskreno,bilomijedragokadjeumrla.”

„Da,”primijetiPoirot.„Vistezasigurnoiskrenaosoba!”

Uzvratilamujepodrugljivimsmiješkom.

Poirotreče:

„Imamjedanprijedlog.”

„Da?”

„Tusupotrebnedrastičnemjere.Predlažemdanetko-pomogućnostivisami-pišeteMinistarstvu

unutarnjihposlova.”

„Zaštozaboga?”

„Mislimdajenajboljinačindaseriješimoovepričejednomzauvijektajdasetijeloekshumiraidaseizvršiautopsija.”

Odmaknulasekorakunatrag.Ustajojseotvoriše,azatimponovnozatvoriše.Poirotjujepromatrao.

„Dakle,mademoiselle?”rečenapokon.

JeanMoncrieffeodvratitiho:

„Neslažemsesvama.”

„Ali,zaštone?Zasigurnobijednapresudaoprirodnojsmrtušutkalasvezlejezike?”

„Kadbitakvapresudapostojala,da.”

„Znatelištogovorite,mademoiselle?”

JeanMoncriefferečenestrpljivo:

„Znamočemugovorim.Viciljatenatrovanjearsenom-moglibistedokazatidanijeotrovanaarsenom.Alipostojeidrugotrovi-alkaloidi.Nakongodinudana,sumnjamdabistpronašlitragovebilokojegodnjihuslučajudasuikorišteni.

Ajaznamkakvisutislužbenianalitičari.Moglibivratitineodređenupresuduuzobjašnjenjedanisupronašliništaštobiuzrokovalosmrt-autombislučajujezicigovorilibrženoikad!”

HerculePoirotjebiotihnekolikominuta.Tadaupita:

„Tkojepovašemmišljenjunajvećigovornikuselu?”

Djevojkapromisli.Napokonreče:

„DoistamislimdajegospođicaLeatherannajgoraodsvih.”

„Ah!DalibibilomogućedameupoznatestomgospođicoLeatheran-onakovišeneobvezno,akojemoguće?”

„Ništanemožebitilakšeodtoga.Svestareblebetušesešuljajuuokolokupujućiuovovrijemeujutro.Sveštotrebamoučinitjestprošetatiseglavnomulicom.”

KaoštojeJeanrekla,nijebiloproblemasprocedurom.PredpoštomjeJeanzastalaizapočelarazgovorsvisokom,mršavomsrednjovječnomženomdugognosaioštriznatiželjnihočiju.

„Dobrojutro,gospođoLeatheran.”

„Dobrojutro,Jean.Takojedivandandanas,zarne?”

OštreočiznatiželjnosuseprotezaleprekoprijateljaJeaMoncrieffe.Jeanreče:

„DopustitemidavampredstavimgospodinaPoirota,kojićeostatiovdjenekolikodana.”

Pažljivogrickajućikolačićibalansirajućišalicučajanakoljenu,HerculePoirotjedopustiosamomesebidabudepovjerljivpremasvojojdomaćici.GospođicaLeatheranbilajetolikpristojnadagapozovenačaj,nonjenjeglavnizadatakbiotkritištotoovajmaliegzotičnistranacradiunjezinojsredini.

Nekosevrijemeotklanjaonjenimpokušajimauzpomoćsvojdovitljivosti-natajnačinsamodražećinjezinapetit.Kadjeprosudiodajepravitrenutak,nagnuosenaprijed:

„Ah,gospođiceLeatheran,”reče.„Vidimdasteprevišepametnizamene!Pogodilistemojutajnu.OvdjesamnazahtjevMinistarstvaunutarnjihposlova.Ali,molimvas,”spustiojeglas,„zadržitetuinformacijuzasebe.”

„Dakako-dakako-"GospođicaLeatheranbilajesmetenaaliistovremenoushićenadokosti.

„Ministarstvounutarnjihposlova-nemislitevaljda-nejadnigospodinOldfield?”

Poirotsporokimneglavomnekolikoputa.

„Daakle!”GospođicaLeatheranjeuturiječudahnulacijelugomiluugodnihemocija.

Poirotreče:

„Tojedelikatnastvar,razumijete.Naređenomijedaizvijestimpostojiliilinepostojidovoljnodokazazaekshumaciju.”

GospođicaLeatheranizjavi:

„Iskopatćetesiroticu.Kakoužasno!”Dajeumjesto"kakoužasno"rekla"kakopredivno”,riječibimnogoboljeodgovaraletonunjezinogglasa.

„Kojejevašemišljenje,gospođiceLeatheran?”

„Pa,dakako,gospodinePoirot,bilojemnogoglasina.Alijanikadaneslušamglasine.Uvijekimatakomnogoogovaranjanakojasenemožešpouzdati.Nemasumnjedajedr.Oldfieldpostaojakočudanotkakosetodogodilo,alikaoštosamstalnogovorila,tonesmijemosvestinagrižnjusavjesti.Tomožebitijednostavnotugovanje.Štoneznači,naravno,dasuoninjegovasuprugabilistvarnosnažnoprivrženijednodrugome.Jatoznam,izprveruke.SestraHarrison,kojajesgospođomOldfieldbilatriiličetirigodinesvedonjezinesmrti,mijepriznalasamotoliko.AjasamuvijekosjećaladajesestraHarrisonimalasvojesumnje-nijedabionaštogodrekla,alimožesenaslutiti,zarne,poponašanjuosobe?”

Poirotodvratitužno:

„Tojepremalozaikakavpouzdandokaz.”

„Da,znam,naravno,gospodinePoirot,akosetijeloekshumira,ondaćeteznati.”

„Da,”primijetiPoirot,„ondaćemoznati.”

„Bilojeslučajevapoputovogiprije,dakako,”rečegospođicLeatheran,anjezinsenostrzneodzadovoljnoguzbuđenja.

„Armstrong,primjerice,ionajdrugičovjek,nemogusesjetitimena-iCrippen,naravno.UvijekmezanimalojeliEthelLNevebilaupletenautoiline.Dakako,JeanMoncrieffejevrlodragadjevojka,sigurnasam…Nebihrekladagajeonizravnonavelanato-alimuškarcinekadaznajubitipriličnobudalastikadjeriječodjevojkama,zarne?A,naravno,onisprovodilimnogovremenazajedno!”

Poirotnijeništarekao.Gledaojujenevinimispitivačkimpogledomproračunatimdaproizvededaljnjinastavakrazgovora.Iznutrasezabavljaobrojećikolikojeputaponovilriječ"dakako".

„Dakako,sautopsijomisvimtim,tolikotogabiizašlonavidjelo,nebili?Slugeisveto.Slugeuvijekznajutakomnogo,zarne?A,dakako,priličnojenemogućezaustavitiihdaogovaraju,zarne?OldfieldovaBeatricejebilaotpuštenagotovoodmahnakonpogreba-ameniseuvijekčinilodajetonekakočudno-posebnostogaštojeudanašnjevrijemejakoteškopronaćidomaćice.Izgledadasedr.Oldfieldbojaodabionamoglaneštoznati.'“

„Zasigurno,činisedasumoralipostojatirazlozizaispitivanje,”rečePoirotozbiljno.

GospođicaLeatheranzadršćenesigurno.

„Zgrozimseodsamepomislinato,”reče.„Našedragomalotihoselo-dovučenounovine-savtajpublicitet!”

„Tovasplaši?”upitaPoirot.

„Pomalo,da.Jasamstaromodna,znate.”

„Alito,kakosterekli,očitonijeništavišeodpukogogovaranja!”

„Pa-nebihhtjelatosvjesnoreći.Znate,nemislimdajetobašistinito-onauzrečica-danemadimabezvatre.”

„Jasamtakođerpomislioistustvar,”rečePoirot.

Ustade.

„Moguvjerovativašojdiskreciji,mademoiselle?”

„Oh,dakako!Nikomenećurećiniriječi.”

Poirotsenasmiješiiode.

Navratimarečemalojslužavkikojamujepredalašeširkaput:

„JasamovdjekakobihispitaookolnostismrtigospođeOldfield,alibitćuvamzahvalanakotozadržitestrogozasebe.”

SluškinjagospođiceLeatheranpomaknulasenatragstojećipoputkišobrana.Disalajeuzbuđeno:

„Oh,gospodine,dakledoktorjujestvarnoubio?”

„Tostemislilinekovrijeme,žarne?”

„Pa,gospodine,nisamja.TojebilaBeatrice.OnajebilatamokadjegospođaOldfieldumrla.”

„Ionajemisliladajeupitanju”-Poirotizaberenamjernmelodramatičneriječi-„nepoštenaigra?”

Sluškinjakimneuzbuđeno.

„Da,takoje.Ajošjerekladajeisestrakojajebilatamoprimijetilaisto,sestraHarrison.UvijekjebilanaklonjenagospođiOldfield,itakopotresenakadjeumrla,aBeatricejeuvijekgovorilakakosestraHarrisonznaneštootomejersodmahposlijetogaokrenulaprotivdoktora,atoinačenebibilaučinilaosimakoneštonijebilouredu,bili?”

„GdjejesestraHarrisonsada?”

„BrineseostarojgospođiBristow-doljenakrajusela.Nemožetepromašitikuću.Imastupoveitrijem.”

ProšlojevrlomalovremenaprijenegoštoseHerculePoironašaokakosjedinasuprotženikojazasigurnomoraznatimnogovišeookolnostimakojesupodigletakveglasine.

SestraHarrisonjejošuvijekbilazgodnaženakojasebližilačetrdesetoj.Imalajemirne,iskrenecrtelicasvelikisimpatičnimtamnimočima.Slušalagajestrpljivoigorljivo.

Tadarečesporo:

„Da,znamzateneugodnepričekojekružeotome.Učinilasamsveštosammogladaihzaustavim,alitojebeznadno.Ljudivoleuzbuđenje,znate.”

Poirotreče:

„Alizasigurnojemoralopostojatineštoštojepotaknulesveteglasine?”

Primijetiojedasenjezinizrazočajanjaprodubio.Alisamojezbunjenoodmahnulaglavom.

„Moždase,”predložiPoirot,„dr.Oldfieldinjegovasupruganisudovoljnodobroslagaliitojebiloonoštojepotaknuloteglasine?”

SestraHarrisonodlučnoodmahneglavom.

„O,ne,dr.Oldfieldjeuvijekbiojakodragistrpljivsasvojomsuprugom.”

„Zaistajojjebiosklon?”

Onajeoklijevala.

„Ne-nebihtobaštakorekla.GospođaOldfieldjebilavrloproblematičnažena,kojojnijebilojednostavnoudovoljitiuvijekjetražiladajojseiskazujesklonostipažnjaštonijeuvijekbiloopravdano.”

„Želitereći,”započnePoirot,„dajepretjerivalaosvomstanju?”

Sestrakimne.

„Da,njezinološezdravljejeuvelikobilostvarnjezinevlastitmašte.”

„Aipak,”rečePoirototužno,„umrlaje…”

„O,znam-znam…”

Gledaojujeminutuilidvije;njezinuzabrinjavajućzbunjenost-njezinunesigurnost.

Reče:„Jamislim-siguransamdaviznateštojeupočetkuuzrokovalosvetepriče.”

SestraHarrisonpocrveni.

Reče:„Pa-moglabihmožda,pokušati.Mislimdajetobilasluškinja,Beatrice,kojajepočelasasvimtimglasinama,mislimdaiznamštojujenatonavelo.”

„Da?”

SestraHarrisonzapočnevrlonepovezano:

„Vidite,tojebiloneštoštosamslučajnočula-diorazgovoraizmeđudr.OldfieldaigospođiceMoncrieffe-apriličnosamsigurnadagajeiBeatricečula,samoštopretpostavljamdaonatonikadanebipriznala.”

„Kakavjetobiorazgovor?”

SestraHarrisonjezastalanatrenutakkaodaisampreispitujetočnostsvojegsjećanja,aondareče:

„TojebilonegdjetritjednaprijezadnjegnapadajakojijeubiogospođuOldfield.Bilisuublagavaonici.BašsamsilazilanistepenicekadsamčulagospođicuMoncrieffedakaže:'Kolikodugoćejoštrajati?Nemogupodnijetiovočekanje.'Adoktorjojjeodgovorio:'Jošmalo,draga,kunese.'Aonajeponovnorekla:'Nemogupodnijetiovočekanje.

Mislišdaćesvebitiuredu,zarne?'Aonjeodgovorio:

'Naravno,ništanemožepoćipozlu.Idućegodineuovodobabitćemoubraku.'“

Zastane.

„Tojebilaprvanaznakakojusamdobila,gospodinePoirot,dapostojiineštovišeizmeđudoktoraigospođiceMoncrieffe.

Dakako,znalasamdajojsediviidasubilivrlodobrprijatelji,aliništaviše.Ponovnosamsepopelastepenicamatomejemalošokiralo-aliprimijetilasamdasukuhinjskavrataotvorenaistogasampomisliladajeBeatricemoralaslušati.Ajasnovamje,zarne,daseonoštosugovorilimožeshvatitinadvanačina?Tojednostavnomožeznačitidajdoktorznaodajenjegovasuprugajakobolesnaidanećejošdugoživjeti-ijauopćenesumnjamdajetobionačinnakojijetomislio-alinekomekaoštojeBeatrice,tojemoglozazvučatidrukčije-moglosečinitikaodasudoktoriJeaMoncrieffe-dakle-definitivnoplaniraliriješitisegospođOldfield.”

„Alivinemislitetako?”

„Ne-ne,naravnodane…”

Poirotjujepogledaoistraživački.Reče:

„SestroHarrison,postojilijošneštoštoznate?Neštoštomijonisterekli?”

Zacrveniseiodvratinasilno:

„Ne.Ne.Sigurno.Štobitobilo?”

„Neznam.Alipomisliosamdabimoglobiti-nešto?”

Odmahnulajeglavom.Stari,brigomispunjenipogledsvratio.

HerculePoirotreče:„PostojimogućnostdaMinistarstvounutarnjihposlovanaručiekshumacijutijelagospođeOidfield!”

„One!”SestraHarrisonjebilaužasnuta.„Kakvastrašnastvar!”

„Mislitelidabitobilašteta?”

„Mislimdabitobilogrozno!Pomislitesamonatračevekojebistvorilo!Bilobitoužasno-priličnoužasnozajadnogdr.Oldfielda.”

„Nemislitelidabitozapravomoglabitijakodobrastvarzanjega?”

„Kakotomislite?”

Poirotodgovori:„Akojenevin-njegovaćenevinostbitdokazana.”

Zastaoje.GledaojekakosetamisaoukorjenjujeumislimasestreHarrison,vidiokakojezbunjena,azatimkakojojčelopostajebistro.Udahnedubokoipogledaga.

„Nisamotomerazmišljala,”rečejednostavno.„Dakako,tojejedinastvarkojumožemoučiniti.”

Čulaseserijaudaracanastropuiznadnjih.SestraHarrisoskoči.

„Tojemojastaradama,gospođaBristow.Probudilase.

Moramotićigoreiučinitisvedajojbudeudobnoprijenegojojdonesemčajiodemvanprošetati.Da,gospodinePoirot,mislimdasteupravu.Autopsijaćeriješitistvarjednozauvijek.Toćeraskrinkaticijelustvarisveoneužasneglasineprotivjadnogdr.Oldfieldaćenestati.”

RukovalasesPoirotomipožurilaizsobe.

HerculePoirotjeprošetaodopošteinaručiopozivzaLondon.

Glassdrugestranejebiodrzak.

„Moratelinjuškatipotimstvarima,dragimojPoirot?Sigurnistedajeovoslučajzanas?Znatenaštoseobičnosvodeteseoskeglasine-bašnaništa.”

„Ovoje,”rečeHerculePoirot,„posebanslučaj.”

„Ahdobro-akovitakokažete.Imatetakodosadnunavikubitiupravu.Ali,akojesvetosamonovinarskapatka,nećemobitizadovoljnisvama,znate.”

HerculePoirotsenasmiješivišezasebe.Promrmlja.”

„Ne,jaćubititajkojićebitizadovoljan.”

„Štosterekli?Nisamčuo.”

„Ništa,bašništa.”

Spustiojeslušalicu.

Ulazećiupoštanskiurednagneseprekopulta.Rečesvojinajodlučnijimtonom:

„Možetelimiikako,madame,rećigdjesesadanalazsluškinjakojajeprijebilakoddr.Oldfielda-Beatricejenjezinokršćanskoime?”

„BeatriceKing?Radilajenadvanovamjestaodtada.SadajekodgospođeMarleyizabanke.”

Poirotjojzahvali,kupidvijerazglednice,knjižicusapoštanskimmarkicamainekuknjigunarodnepoezije.

Prilikomisplate,uspiojeurazgovoruguratismrtgospođeOldfield.Biojedovoljnobrzdaprimijeti

osobitotajnovipogledkojiseomaknuonalicupoštanskeslužbenice.Onreče:

„Vrlozanimljivo,zarne?Tojeuzrokovalomnogopriča,kaoštostemogličuti.”

Odsjajzainteresiranostipojavioseunjezinimočimakadjeupitala:

„MoždajetorazlogzaštosteželjelividjetiBeatriceKing?Svismosmatralikakoječudnoštojujedoktortakoiznenadotpustio.Netkojepomisliodajeneštoznala-amoždaijest.

Izreklajenekepriličnozanimljivezamisli.

BeatriceKingjebilapriličnoniska,naizgledvrloprepredenadjevojka.Predstavljalajepojavuravnodušnegluposti,alinjezinesuočibilemnogointeligentnijenegoštobinjenopukodržanjemoglonavestičovjekadaočekuje.

Činilose,ipak,daseništanećemoćiizvućiizBeatriceKing.

Ponavljalaje:

„Neznamništaniočemu…Nijenamenireddakažemštosetamodogađalo…NeznamnaštomislitekadkažetedasamnačularazgovorizmeđudoktoraigospođiceMoncrieffe.Janisamosobakojabislušalaizazatvorenihvrata,ivinematenikakvopravorećidajesam.Ništajaneznam.”

Poirotreče:

„Jesteliikadačulizatrovanjearsenom?”

Treptajbrzogtajnovitoginteresapojaviosenadjevojčinomnamrgođenomlicu.

Reče:

„Dakle,tojeonoštojebiloumedicinskojbočici?”

„Kakvojmedicinskojbočici?”

Beatriceodvrati:

„JednojodonihmedicinskihbocakojejegospođicaMoncrieffpripremalazagospođu.Sestrajebilajakouznemirena-tosammoglavidjeti.Okusilaje,pomirisala,iondaizlilatutekućinuodvodtenapunilabocuobičnomvodomizslavine.Mislilasamdajetosamonačinnakojimedicinskesestrepostupajusvremenanavrijeme-alineznam-moždajemoglobitiineštovišeodtoga.”

Poirotkimne.Upita:

„JelivamgospođicaMoncrieffebiladraga,Beatrice?”

„Nijemismetala…moždajebilamalonepristupačna.Dakako,uvijeksamznalakakojebiladobrapremadoktoru.Dastesamovidjelikakogajegledala.”

Poirotjeponovokimnuoglavom.Zatimsevratiounprenoćište.TamojeGeorgeudaoodređenenaputke.

Dr.AlanGarcia,analitičarMinistarstvaunutarnjihposlova,protrljarukeipogledapremaPoirotu.Reče:

„Dakle,ovovam,pretpostavljam,odgovara,gospodinPoirot?Čovjekkojijeuvijekupravu.”

Poirotreče:„Vrlosteljubazni.”

„Štovasjenavelonato?Trač?”

„Kaoštokažete-glasina,obojenamnogimjezicima.”

IdućegjedanaPoirotjošjednomkrenuovlakomdoMarketLoughborougha.

MarketLoughboroughbrujaojepoputpčelinjekošnice.

Brujaojeblagojošotkakojezapočelaproceduraekshumacije.

Sada,kadasuiscurileinformacijeoautopsiji,uzbuđenjejedosegnulogrozničavuvrućinu.

Poirotjebiougostioniciokosatvremenaiupravozavršioobilnimručkomkojisesastojaoododreskaikobasiceispranipivomkadsugaobavijestilidagačekajednadama.

BilajetosestraHarrison.Njezinojelicebilobijelopreplašeno.

DošlajeravnodoPoirota.

„Jelitoistina?Jelitostvarnoistina,gospodinePoirot?”

Posjeojujenježnoustolicu.

„Da.Pronađenojeivišenegodovoljnoarsenakojibiprouzročiosmrt.”

SestraHarrisonzavapi:

„Nikadanisammislila,nizatrenutaknisampomislila”,brižneuplač.

Poirotrečenježno:

„Istinajemoralaizaćinavidjelo,znate.”

Onazamucne:

„Hoćeligaobjesiti?”

Poirotreče:

„Jošuvijekimamnogotogaštosetrebadokazati.Prilika,pristupotrovu,voziloukojemjepreneseno.”

„Ali,pretpostavimo,gospodinePoirot,daonnijeimaoništatim-apsolutnoništa.”

„Utomćeslučaju,”Poirotslegneramenima,„bitićeoslobođen.”

SestraHarrisonrečepolagano:

„Postojinešto-neštoštosamvam,pretpostavljam,trebalarećjošprije-alinisammisliladajetovažno.Biojetosamočudanosjećaj.”

„Znaosamdapostojinešto,”rečePoirot.„Najboljedamiodmahkažete.”

„Nijetotakostrašno.Samo,kadsamjednomprilikomotišladoljekarne,JeanMoncrieffejeradilaneštodoistačudno.”

„Da?”

„Zvučitakoneozbiljno.Onajepunilasvojupudrijeruonuružičastuemajliranu-”

„Da?”

„Alinijejupunilapuderom-puderomzalice,tojest.Sipalajeunjuneštoizjedneodbocanapolicisotrovima.Kadinejevidjela,zatvorilajepudrijeruibacilajeutorbuibrzostavilabocunatragnapolicutakodanisamuspjelavidjetištojetobilo.Nadamsedatoneznačiništa-alisadakadaznamdajegospođaOldfieldzaistabilaotrovana-"prekinulaje.

Poirotreče:„Ispričajtemenatrenutak.”

Izašaojevaninazvaodetektiva-narednikaGreyaiberkshirskepolicije.

UskorosevratioionisestraHarrisonnastavilisusjeditutišini.

JeanMoncrieffeniježeljelaautopsiju.Onajeimaladovoljnuuvjerljivuispriku,aličinjenicaostaje.Kompetentnadjevojkaučinkovita,odlučna.Zaljubljenaučovjekakojijebiovezanzasvojuinvalidnuženu,kojajejednakotakomoglaživjetijošgodinama.

HerculePoirotuzdahne.

SestraHarrisonupita:

„Očemurazmišljate?”

Poirotodgovori:

„Ožalosnomstanjustvari…”

SestraHarrisonreče:

„Ninatrenutaknevjerujemdajeonbiloštoznaootome.”

Poirotreče:

„Ne.Siguransamdanije.”

Vratasuseotvorilaidetektiv-narednikGreyjeušao.Imaojeneštouruci,omotanousvilenumaramu.Odmotaojujeopreznopoložionastol.Bilajetosvijetlo-ružičastaemajliranapuderijera.SestraHarrisonreče:

„Tojetakojusamvidjela.”

Grevreče:

„NašaosamjesasvimuugluladicegospođiceMoncrieffe.

Unutarmarame.Kolikomoguvidjeti,nemaotisakaprstiju,alibitćupažljiv.”

Smaramomprekorukepritisnuojeotvarač.Puderijerasrastvorila.Greyprimijeti:

„Ovounutranijepuderzalice.”

Uroniojeprstikušaogaopreznovrškomjezika.„Nemanekogodređenogokusa.”

Poirotprimijeti:

„Bijeliarsennemaokusa.”

Grevreče:

„Odmahćemotodatinaanalizu.”PogledaojesestruHarrison.

„Možetesezakletidajetoistapuderijera?”

„Da.Posve.TojepudrijerakojujeimalagospođicaMoncrieffuljekarniotpriliketjedandanaprijesmrtigospođeOldfield.”

NarednikGreypogledaPoirotaikimne.Ovajpotonjipozvoni.

„Pošaljitemogsluguovamo,molim.”

George,savršenisluga,diskretan,ušaojeiupitnopogledasvoggospodara.

HerculePoirotreče:

„IdentificiralisteovajpriborzapuderkaoonajkojegstevidjeliuposjedugospođiceMoncrieffeprijegodinudana.

BisteliseiznenadilidavamkažemdajetajdotičnipriborprodanuWoolworthutekprijenekolikotjedana,idasu,štoviše,uzorakibojajednakionimakojiseproizvodetektrimjeseca?”

SestraHarrisonzineučudu.ZurilajeuPoirota,aočisujobiletamneiokrugle.Poirotupita:

„Jestelivećprijevidjeliovupuderijeru,Georges?”

Georgeiskorakne:

„Da,gospodine.Promatraosamovuosobu,sestruHarrison,kakojekupujeuWoolwhorthuupetakosamnaestog.Premavašiminstrukcijama,slijediosamdamukadgodbiizašlavan.

OtišlajeautobusomdoDarningtonatogdanaikupilaovupuderijeru.Odnijelajujekući.Kasnije,istogdana,otišlajedokućeukojojstanujegospođicaMoncrieffe.Uskladusvašinaputcimavećsambioukući.PromatraosamjekakoodlazispavaćusobugospođiceMoncrieffeiskrivaovoudubinladice.Imaosamdobarpogledkrozpukotinunavratima.

Tadajenapustilakućuuvjerenadajenitkonijevidio.Mogrećidaovdjenitkonezaključavasvojaulaznavrata,abiojesumrak.”

PoirotseobratisestriHarrison,anjegovglasjebiotežakotrovan:

„Možeteliobjasnitiovečinjenice,sestroHarrison?Mislimdane.Nijebiloarsenautojpudrijerikadjenapustilatrgovinu,aligajebilokadjenapustilakućugospođiceBristow.”Dodaojetiho,„Nijebilomudroodvasdazadržitezalihuarsenauvašemposjedu.”

SestraHarrisonprekrijelicerukama.Rečeniskimtupiglasom:„Istinaje-svejeistina…Ubilasamje.Isvenizašto-nizašto…bilasamluda.”

JeanMoncrieffereče:

„Molimvasdamioprostite,gospodinePoirot.Bilasamtakoljutanavas-takojakoljutanavas.Činilomisedavisvesamopogoršavate.”

Poirotodvratisasmiješkom:

„Tojebionačindapočnem.TojekaouonojstarojlegendiLernejskojHidri.Svakiputkadbiglavabilaodsječena,naistombimjestunarasledvijenove.Tako,glasinesuseširileumnožavale.Ali,vidite,mojzadatak,kaoimojegimenjakaHerkula,biojedohvatitiprvuizvornuglavu.Tkojezapočeostimglasinama?NijemitrebalodugodashvatimdajepokretačpričebilasestraHarrison.Otišaosamkanjoj.Činilaskaovrlofinažena-inteligentnaisimpatična.Aligotovonapočetkunapravilajeteškugrešku-ponovilamijerazgovorkojjenačula,akojiseodvijaoizmeđuvasidoktora,atajjrazgovor,vidite,biopotpunonetočan.

Biojepsihološkinevjerojatan.DasteviidoktorzajedničkiplaniraliubitigospođuOldfield,obojesteprepametniujednačenidabistevodilitakavrazgovorusobisotvorenimvratima,kojegbilako

mogaonačutinetkonastepenicamailinetkoukuhinji.Štoviše,riječipripisanevamanisuseuklapaleuvašumentalnusliku.Bilesutoriječmnogostariježene,ipriličnorazličitogtipa.TosubileriječkojebimoglaizmislitisestraHarrisonkadhisenašlausličnosituaciji.Svedotadačitavusamstvarsmatraovrlojednostavnom.

SestraHarrison,misliosam,bilajepriličnomladaijošuvijekzgodnažena-bilajepovezanasdr.Oldfieldomgotovotrigodine-doktorjojjebiosklonizahvalannanjezinojtaktičnostiisimpatiji.Stvorilajedojamdabije,kadbigospođaOldfieldumrla,doktorzasigurnozaprosio.Umjestotoga,nakonsmrtigospođeOldfieldshvaćadajedr.Oldfieldzaljubljenuvas.Odmah,vođenaljutnjomiljubomorom,počinješiritiglasinedajedr.Oldfieldotrovaosvojuženu.

Tojenačinnakojisamisprvavizualiziraosituaciju.Biojetoslučajljubomorneženeilažneglasine.Alistarafraza'gdjeimdima,imaivatre'vratilamiseusvijestznačajno.ZapitaosasejelisestraHarrisonučinilaineštovišenegoštojesamproširilaglasine.Određenestvarikojejereklazazvučalesčudno.ReklajekakojebolestgospođeOldfielduglavnoimaginarna-dazapravonijemnogopatila.Alisamdoktornijebiousumnjiostvarnostipatnjesvojesupruge.Njeganijeiznenadilanjezinasmrt.

Pozvaojejošjednogdoktoranedugoprijenegoštojeumrlaonjeubrzoshvatiokakostojestvarisnjezinimzdravljem.

Namjernosamiznioprijedlogoekshumaciji…SestraHarrisonjeisprvabilaprestravljenatomidejom.Tada,gotovodjednom,njezinaljubomoraimržnjasupreuzelikontrolnadnjom.Nekapronađuarsen-nanjunebipalanikakvsumnja.DoktoriJeanMoncrieffebibilionikojibipatili.

Postojalajesamojednanada.NavestisestruHarrisondasesamaizda.DajepostojalašansadaJeanMoncrieffepobjegne,pomisliosamdabisestrHarrisonučinilasveštomoženebilijeuvuklauzločin.DasamnaputkesvomvjernomGeorgesu-jednomonajnenametljivijihljudikojegonanijepoznavalaizviđenja.

Onjujetrebaopomnoslijediti.Itako-svesedobrosvršilo.”

JeanMoncrieffereče:

„Divniste.”

Dr.Oldfieldsenadoveže.Reče:

„Da,zaista.Nikadavamnećumoćidovoljnozahvaliti.Kakvsamslijepabudalabio!”

Poirotzapitaznatiželjno:

„Jesteliivibilijednakoslijepi,mademoiselle?”

JeanMoncrieffeodvratisporo:

„Bilasamstrašnozabrinuta.Vidite,arsennapolicisotrovomnijeoznačen…”

Oldfieldzavapi:

„Jean-nisivaljdamislila…?”

„Ne,ne-neti.OnoštosampomislilabilojedajegospođOldfieldnekakodošlauposjedarsena-idagajeuzimalakakobiserazboljelaipridobilapažnju,alidajeondauzelpreviše.Ibojalasamseda,kadabibilanapravljenaautopsijakadabiseispostavilodajebiloarsena,nitkonebirazmotriotuteorijuisvibisedržalizaključkadasitotiučinio.Zatonikadnisamgovorilaništaonestalomarsenu.Čaksamispalilaknjiguootrovima!Ali,zadnjaosobanakojubihposumnjalajesestraHarrison.”

Oldfieldreče:

„Jatakođer.Bilajetakonježnoženstvenostvorenje.KaoDjevica.”

Poirotrečetužno:

„Da,bilabi,vjerojatno,dobraženaimajka…Njezineemocijesubileipakmaloprejakezanju.”

Uzdahnuojeipromrmljaojošjedanputsebiubradu:

„Šteta.”

Tadasenasmiješiosretnomčovjekusrednjihgodinaidjevojciželjnogizrazalicakojajestajalanasuprotnjemu.Rečesamsebi:

„Ovodvojejekonačnoizašloizvlastitihsjenanasunce…ajasamizvršiojošjednoHerkulovodjelo.”

3.Arkadijskijelen-Kerinejskakošuta

HerculePoirotgnječiojesvojastopala,tražećinačindaihugrije.Puhnuojeuprste.Pahuljesnijegatopilesuseicijediliporubovimanjegovihbrkova.Začulosekucanjenavratimapojavilasesluškinja.BilajetoseoskadjevojkakojajeteškodisalaigledalajeHerculeaPoirotasvelikomradoznalosću.

Mogućejedanikadausvomživotunijevidjelaništasličnonjemu.

Upitalaje:„Jestelivipozvonili?”

„Jesam.Hoćetelibititakodobriipotpalitivatru?”

Otišlajevaniodmahsevratilanatragspapirimaištapićima.

Kleknulajeispredvelikogviktorijanskogkaminaipočelapalitivatru.

HerculePoirotjenastaviognječitisvojastopala,zamahivatrukamaipuhatiuprste.

Biojeljut.Njegovauto-skupiMessarroGratz-nijeseponiomehaničkomsavršenošćukakvujeonočekivaoodvozila.

Njegovvozač,mladićkojijeuživaovišenegopristojnuplaću,nijeuspioupopravljanjustvari.Autojenapraviosvojezadnjemetreuvoznomstanjunasporednojcestitrikilometradalekoniodčegabaškadajepočeopadatisnijeg.HerculePoirot,nosećisvojeuobičajenepatentiranekožnecipele,biojeprisiljenhodatitatrikilometrakakobidošaodoselaimenomHartlyDene-selakojeje,iakopokazujesveznakoveživotaljetnomperiodu,bilopotpunobeživotno.CrniLabudje,primijetioje,iskazaoneštonaliknaočajpodolaskugosta.Vlasnikjebiogotovorječitkadajerekaodalokalnagaražamoženaćiautomobilkojimbigospodinmogaonastavitisvojeputovanje.

HerculePoirotodbijeprijedlogsgnušanjem.Njegovalatinskaštedljivostjebilauvrijeđena.Unajmitiauto?Onjevećimaautomobil-velikiautomobil-skupiautomobil.Samojeutomautuiniujednomdrugomnamjeravaonastavitiputovanjnatragdograda.Ali,ubilokojemslučaju,kadbipopravcibilibrzi,nebinastaviopotomsnijegudosljedećegjutra.

Zatražiojesobu,vatruijelo.Gledajućiga,vlasnikgajeuputidosobe,poslaosluškinjudanaloživatruinakontogaspovukaokakobisesaženomdogovoriookojela.

Satvremenakasnije,noguprotegnutihdougodnogplamena,HerculePoirotrazmišljaojeblagoovečerikojujeupravpojeo.Istina,odrezakjebioitvrdipunhrskavice,prokulicesubilevelike,blijedeiposebnovodene,krumpirisubilitvrdkaokamen.Nijesemnogotogamoglorećinizakuhanjabukeizaslađenukremuodjajaimlijekakojisudošlinakontoga.Sirjetakođerbiotvrd,akolačićiprevišemekani.Ipak,razmišljaojeHerculePoirot,gledajućizahvalnnaposkakujućeplamenoveiotpijajućidelikatnošalicutekućegblatakojeodmiljazovukava,boljejebitipunnegoprazan,nakonotresavanjasnježnihcrtakojesuseprilijepilezadnopatentiranihkožnihcipela,sjediti

ispredvatrejeravnoboravkuuraju!

Začulosekucanjenavratimaisluškinjasepo