! t

,.

~ Hj U:£V. g. UlISPUP: .PH I:lV • rranj o nlJe nanleCaO drugrh du­znosti nego evanetelje.

Iza toga se primaju sve taeke rezolucije.

Dr. fra Leo Petrovic :

PROSLA'V'A. SV. GODINE 1940m41. U HERCEGOVINI.-

Preuzviseni gospodine, draga braco lTri prethodna predavaea govorili su 0 pitanjima, koja se

tieu n asih unuta r n jih stvari i 0 nasim pastoralnim duznost i­m a , kako cerno poboljsati nas unutarnji zivot i kako cerno su­v islim i koordinir anim radom vodit i vjernike i oeuvati ih odpogubnih u tjecaja okoline, da tako ostanu v jerni sinovi sv.Cr k ve. Meni je data duznost, da n ekoliko r i jeci kazem 0 vanj­skim proslavama, koje BU zajednicke cjelok upn om hrvatskomnarodu k ao i onima, koje su speci ja ln o nase f' r an jevaek e.

1. Ove godine, kako je poznato, pada 1300-goclisn jica ono­ga velikog dana u povijesti n asega naroda, kada je svijetlo sv .v jere p r v i put zasjalo m ean nama Hrvatirna. Oko godine .640,dald e upravo p red 13 stoljeca, Dalmat.inac papa Ivan IV· po­s ia u Dalmaci ju opata Mar-tina da pokupi moci sv. mucenika,koje su razasu li i obescastili divlji poganski narodi H un i , GO­t i , Os trogoti, i najposlije oko, 614. barbarski Avari i s njima,onela jos poganski Hrva ti.

U dunasnjoj nasoj domovini n akon p og a n ske r imske kul­tur e cvala je bujna krscanska kultura, Sve ove tekoviue mi­nulih st ol jeea sa zernljom je sravn io divlji nalet barbarskihn a roda. N a r azvalinama i ga.ris t ima crkava, humanih i pros­v jetn ih in st itucija n asel ili su se nasi pradjedovi. Medu njihdolazi v i jesn ik v jecn ih istina sv, Evadelja opat Ma r tin, pos­Ian od r imskog a bisk u pa I vanaIV., da po oto cima i n epristu­p a en im planinama prikuplja razbjegle krscane, m edu H rva­tirna p r opov i jeda bl agu .n a u k u sv. Evadelia- Tom prilikom kr­ste se p r v i Hrvati i tako dolaze u kolo kul turnih naroda. Na ­kon ciglih 40 g odina papa A g a ton (678-681) sklapa sa h r vat­skim banom sav ez 0 n enapadanju na susjede, ujedn o ih uz im­1je u zastitu Sv. S to1ice. Medu tvrdim Klisom, 801ino111, Spli­torn i T r ogirom bi la je kolijevka hrvatskog krsoaustva i hr ­v a t sk e slobodne dr zav e. Od tada do danas hilo je teskih, bur­n ih i sudbon osn ih dana, ali casn ih i slavnih u n a soj p roslosti.

Cudna je sudbina bila n a sega naroda. Na sa o se n a ruski-s­cu dvi ju op r ecnih kultura, dv a ju r azl ienih pogleda n a s vijeti n a zivot. Sta o je m edu tude, vecin om sebi n eprija tcljske n a­r ode. Svi se n rot ili , da ga uniste, J ednako mu je n ep r ija .teljsk i

-33-3

,!I.'

raspolozen Bizant i romanskisival] u primorju i pO dalmatin­skim otocirna- Neprijatelji su mu F'ranci, Bugari, Normani iSaraceni, najpogibeljnije je od svih azijsko pleme Madzara.J edino rimski pape pruzaju im pomoe i zastitu. Ali su i Hr­vati vjerni Sv. Stolici. Za raskola carigradskog patrijarha F'o­cija (864) dalmatinski Romani pristaju uza nj, Hrvati ostajuvjerni rimskom papi. Ivan VIII. blagosivlje Hrvate i njiho­va bana Branirnira, Za njih na grobu sv. Petra (879)cita sv.misu, dize ruke prema nebu i zazivlje srecu i blagoslov na nji­hovu slobodu. Ivan X (925) izasilje svoga legata sa krunom ikraljevskim insignijima prvom hrvatskom kralju Tomislavu(925) te ga po ovom 'legatu sveeano kruni na DuvanjskomPolju; kralja Zvonimira (1076) 'kruni na Kosovu kod Kninadrugi legat pape Grgura VII· Neprikidna je veza iprijatelj­ski su odnosi izmedu Hrvata i Sv. Stolice za sve vrijeme na­rodne slobode. I onda, kada smo nesretnim sticajem prilika iz­gubi.li narodnu samostalnost, jedino u papama Hrvati imadusvoje stalne prijatelje. Okolni narodi otpadaju od Rima i pri­staju uz Mihovila Cerularija (1054), i kasnije, kada cijeli Is­t ok p r ist a de uz raskol Marka Efeskog (1,438), Hrvati stojevjerno uz Stolicu sv, Petra. Kada je god. 1463. teska kob pa­Ia na nasu uzu domovinu Bosnu i Hercegovinu, poslije osman­Ii jske okupacije, samo Bog na nebu i r imski pape tjese i koli­kogod mogu gledaju joj pomoci. Svi vapaji nasega kraljaStjepana 'I'omasevica i starca Pija II. bijahu uzaludni. Krs­can sk i se zapad ne mice nego' pusta nehtjno .i bezbrizno svo­joj sudbini nasu domovinu. Dolazi komad jso komad hrvatskezemlje u tursko ropstvo; djeca, mladici i djevojke padaju usramno suzaajstvo. Vapaje nasih otaca necuje niko. Pape sunernoeni, da im pomognu, Zapad se ne mice i ne haje za ocaj­ne uzdahe hrvatskog naroda, U dane, -kada je nasa domovinaskueena na »ostatke ostataka negda slavne kraljevineHrvat­ske«, Leo X. slavi nase djedove, da su jedino oni »a n t emu­r a le C h r i s tI ani t 'a ,t i s.«

Kao sto je bilo u davnim vremenima, tako je i u nase da­n e. Sarno da spomenem Leona XIII. koji se je .su p r ot st aviovelikim silama, Njemaekom carstvu i katolickoj Austro-Ugar­skoj, te ostao ria strani hrvatskog naroda u pitanju kolegijasv. J eronima u Rimu Tako Pio XI. (1925) isto kao i Ivan VII·(879) blagosivlje hrvatskinarod, na grbu sv. Petra, eita sv,rnisu za srecu i spas Hrvata. Slavno vladajuci papa Pio XII.izlazi u susret molbi nasih biskupa i hrvatskog naroda, godi­riu 1940-1941 - od Petrovdana do Petrovdana - proglasujesv. hrvatskom godinom, podjeljujuei svima povlasticu jubi­lejske godine. Hrvatski se dakle narod "jedirio svojim 1300-go­disnjim vezama sa Sv. Stolicom moz« ubrojiti medu kulturnenarode E vrope.

II. Nasi su mnp. 00. provincijali oglasili, da u ovu opcu

-- "3'4" "- . -

I

.h r v a t sk u jubilarnu godinupada i nas specijalni IranjevackijubiIej, t. j. spomen .n a 700 godina, otkako nil F'ranjini sinovi,.d jelujemo medu Iirvatskim narodom. ,J a bihbio slobodan ov­.d je n a p r av it i jednu malu napomenu. Prastara je tradieija,ko­ja ima i pismenu potvrdu, da je nas sv. Patrijarha lienopoho­

.dio nase krajeve; da je dolazio u Zadar - drugi tvrde u Du-brovnik -.godine 1212-13. Ima ih, koji vje.ruju da je tom.zg odom dohodio i u nas .bijeliZagreb. Nesamo to, cin jen ica jeda su Franjevci jos 1228. bili ugledni i vuplivn i u Zadru i u

.Splitu, kamo su dosli sa preporukom pape Grgura IX., Iicno-ga prijatelja, savjetnika i velikog stovatelja sv. Franje. Pre­.matome je franjevaeki redaktivan medu Hrvatirna skoro :30godina vise od 700 godina. Ako Hrvati imadu pravo slaviti1300--godisnjieu svoga pokrstenja radi toga, sto je medu nje.dosa o poslanik Ivana IV; od koga su prvi put culi, da ima krs- ,.ea n sk e vjere na kugli zemaljskoj, s mnogo vise stvarnih .raz­.log a m.i lfranjini sinovi imamo pravo da se ponosimo nasimvise nego 700-godisnjim djelovanjem medu hrratskim narodomi da slavimcnase prede, koji su na svim kulturno-prosvjetuim

'p ol jW1a mnogo poduzeli i ennogo izveli.'N ecu da Vas zamaram pricanjem 0 trudirna, jadima i ne­

voljama, koje .su nasi stari oei podnijeli; ne eu i ne moze sejednom krafkom i omedenom referatu navesti, sto su oni dob-

" ..r a ucini.li hrva.tskom uarodu i koristili katolickoj stvari u na-,soj domovini u prosl.im stoljecima, Cinjeniea je, da nije n ijed­.n a nevolja 'p~la ria ihrv artski narod, a da je nije duboko osje­tiosinAsiskog Siromaha. ~ije bilo ni dobra, u kojemu nemaudjela h rvatski -franjevac. Nijedan drugi katolicki red, nije­dap. drugi stalez nije tako blizu hrvatskom katolickom na­rodu, kako S'U mu blizu franjevei. Iz srzi naroda nikli, snjimsvikli: s njim tugoval,i i veselili se; s njime dijelili zlo i dobro-

.F'r a n ievae nije ostavio svoga naroda ni onda, kada ga je svatko-literarno svatko - napustio, trazee! spasa svojojglavi. Zaturskirn hordama oni prate svoje vjerno stado sve tamo dotvrdih bedema Budima i Beca.

Kada se govori 0 radu Franjevaea medu Hrvatima, uvijek,Be najprije pomislja na Bosnu ponosnu i krsnu Hereegovinu ukojima su nasi oei najvise tereta i truda podnijeli.Bosna je

.arena, gdje je najvise radeno, i gdje je najvise krscanske .i fra­

.njevackc krvi proliveno. Nema brda ni doline, nema kamenakoji n ije njihovom krvlju poskropljen. Bosna ilium bili su pu­sti i prazni u one dane, kada su u njih franjevei dosli. Bili subez igdje ijednoga svecorrika l Polukatolik kralj Milntin godi­ne 1291. i 1298. moli Sv. Stolicu da u njegovu zemlju posa.lje-p r op ov jedn i.k e vjeste hrvatskom jeziku. 'I'ako amo dolaze prvifranjevei, njih dva na broju. Njihov rad bio je neznatan: ve­lika zetva, m'alo zeteoea! Istom sa dolaskOln · generala franje­·v a ck og reda Gerarda Odonisa 11 god. 1339. l)ocinje njihov sis-

-35-

tematski rad m edu narodom. Dotle je bio ogramcen na r udar- :sk e i t rgovacke kolonije, gdje su bili naseljeni skoro iskljuei­vo stra n i do seljenici Nijemci, Talijani i pogdjekoji Dalmati-.nac - D u br ovca n in . Poznato je, da je v el ik i bosanski banStjepan Kotromanie iz isuo u susret o. Odonisu i dopratio g asa kral jevskim pocastirna do u sredist e svoje banovine,do samostana sv. Nikole u Podvisokom. N jemu i njegovoj braeistavio je na srce, da propovijedaju sv. Evadelje po svoj zemlji.Sa sv oje strane isao im je na ruku u svakom pogledu moral­no i materijalno, Braca zeljna rada razlete se po pustoj Bosni ..ko ja je u vjerskom pogledu posvema zapustena bila. Vodabrace bio je pobozni o. fra Peregrin Saksonac, koji je kasnijebio i bosanski biskup- On je prvi i posljednjiod t. zv. b 0 s a n-

. sk i h biskupa sa residencijom u Dakovu koji je ostao medusamom sebi ostavljenirn bosanskim narodom, Dok su braea bi­la u najv ecem odusevljenju i elanu misionarskog rada; kad a ·su poeeli sak u p l ja t i milodare za popravak u a ruserrih i za podi­zanje poruseuih crkava ; kada su prikupljali crkveno ruho ip os ude .-.·cu da n udal' zl e kobi pade na njih i ornetase ih u naj- 'v isern zamah u - n a sljednik o. Peregrina na st ol i ci »bosan ­sk ih« .b isk u p a , biskup Lovro, svojorn n esprctnoscu mnogo ihje smeo. Sak u p l jene milodare trazio je za svoju desetinu! Uzasv e pot eskoce posao je neocekivano napredovao. Puk zeljanr ijeci B ozje za njima je upravo hrpimice letio. Masama su sesv. sak r a rnneti dijel il i. Po smrti kralja Tvrtka 1. 1391. u B os­ni nastadose n eredi i velike sm u tn je u tolikoj mjeri, da je du­brovaek i poslan ik u B osn i napisao : »T ako tesk i dani u Bosnin i jesu bil i od potopa svijeta.« Za sveopceg unutarnjeg met e­ia blagoslovl jen i m isi jsk i r ad posv e je zapeo. Stariji m isiona­1'1 slomljen i teskirn r a dom , n esigu rrii za g oli i ivot p oeese rn a­laksati. P osto novih pos len ika n ijesu dobivali, i sami - navla s ti t u r u ku - ' jedan po jedan n apusta se Bosnu, Dotle je do­slo, da je sam i papa moran interv en irati m alodusnirn zapri­jetivsi s crkvcn im kaznama. U t o je u Bosnu stig a o i sv. Ja­kov iz Ma rki je -u sv ojstv u inkviz itora i reformat or a , koji je.m a lo misijski djclovao, F ran jevci osokol jeni p r ikupise n ov esile i n astave dalje sv oj rn uk otrp n i p osa o za v la dan ja Tvrtka'I'vrfk ovica, 'I'omasa i n jegova s ina S tjepana 'I'ornasev ica.

Za v la danja doma cih hanova i kra.lj ev a n i B osn i ni f r a ­njvci m a n io dakle pomoei nije hilo. N a k on trugicnog pada za­dnjeg a hrvatsk og kralja i zlosr etnog saveza sa s jeverrrim su­s jedirna Madzar- ima zapocinju teski dani 1 za Bosun . Oni BU

pod izlikom pobijanja tz. k r ivov jerja u Bosni dizali krvavev ojne· da Bosn n potvrgn u svojoj v lasti . Krvavilll je ra to 'virnan esr etn a zellli ja izlozen a k r oz \-j f e od 300 ~odina·

Sa g od in oIIl 14G3, padon1 Bosne pod ropstvo Osnlanlija,za fr a n jev ce pocinje novo, krv a vo razdob lje 11 n a soj d0 1110v i­n i , ko je je t rajalo 415 godina. R ijet ko S11 gdje n drugoj zenilj i

- 36 --

-!

..

t

r-

koji redovnici ustraja.li i podnijcli t ol iko , koliko su nasi Ocl uH erceg-Bosni.

Ozbiljno je pitanje, da l i bi u Bosni i H ercegovini ijednakrscanska dusa bila, da franjevci nijesu vjerno i nerazdruznoostali i stali uza svoj puk, To im 11e moze ni mrznjom zadoje­ni neprijatelj osporiti. U istinu, dakle, pruvo je i dostojno daprigodom 1300-godisnjice krscanstva medu Hrvatirna i mi hr­vatski franjevci nastupimo kao posebna insti tucija, da odamo,ca st i postovanje svojim predhodnicirna, te da se osvjezimo zadaljnji rad i za nove napore u buducnosti .

III. Sticaj sretnih prilika donio je i jos jednu zgodu spe­cijalno za nas franjevce u ovom nasem dragom krsu. Mi smou stotoj godini od dana, kada nasi oci poceso pomisljati na je­dan »manastfrIe« u Hercegovini. Pred stotinu godina onismjelo zasnovase, uz velike napore i samoprijegor sretno izve­dose sv oj plerneniti naum. Plodove njihovih truda i naporaberemo mi, njihovi potomci. »Bez kruha i krova, santo pouzda­njem u Boga dodose - njih 12 na broju na golu podinu podldtnjasti hrast« . Tu, u nasoj blizini, zapoeese vel iko djelo, kojeje, hvala Bozjo] providnosti, naraslo mnogo v ece nego su nasi.osn iv a ei i mogli naslueivati.

Sve su poduzeli, nista nijesu za.li li: bili su gladni 'i zedni,goli i bosi. S ve su pregorjeli, sarno da svoj cilj post.igriu. Nika­kova zrtva nije bila velika, zdravlje su i zivot za.lagali za ve­lebnu misao: osovit se na svoje noge, raditi za svoj siromasninajiusteni pule - Mi Se mozerno ponositi i dici ti nasim uspje­sima kroz stotinu minulih g·odina.

Ali cla nije bilo herojskih pregalaca, zalosno bi nasa Her­-ceg ov in a izgledala. Da uskrsu nasi utemeljitelji, da v ide ne­aluceni napredak svojih sinova, suze radosnice orosiIe bi nji­hove umorne oci. Pali bi na kol jena i blagosivali cas, kada suodlueili poci medu svoje, da im budu utjeha u nevoljama inada u bolju buducnost.

N a nama je, draga braco, da budemo harni sinovi velikih1. poduzetih otaca !

*Prebirati proslost ne bi valjalo, ako ne bismo iz nje crpili

pobuda za nas rad u buducnosti. Svaki od nas u svom djelo­krugu, na poziciji g·dje je voljom starijih postavjlen: profe­sori u skolama, zupnici na zupama i oni koji se moraju brinu­ti za materijalnu stranu, zajednickim silama po primjeru na­sih preda mozemo doprinositi izgradnji nase bolje bu-ducnosti, Uz materijalni rad i fizick] trud glavno teziste ria­sih ce zn ja mora biti nasa unutarnja, nasa cluhovna izgradnja.'U n a p r i jeden je moralnih vrjeclnota svakog pojedinca sigurnoee i prema vani djelovati. Oduzit eemo se potpuno nasim pred­cirna samo onda, ako u samirna sebi izgradimo potpune Iju-

.de, potpune redovnike i potpune sveeenike. Iriace nikakva ko-

-37-

-

rist od nas za nas same, niti ee bliznji nas od nas pomoei i ma- :ti. Od nas se mnogo trazi. Ja bih rekao, da mi uistinu i rno- 'zemo mnogo.

Rezolucide.

1. Ove godine imadu se po mogucnosti odrzati sv- misije

u svima nasim zupama u provinciji. N a 6 mjesta i to: u To­mislavgradu, Bekiji, Sir. Brijegu, Brotnju i Nahiji sveoanijeproslave 1300 god. U Mostaru se ima odrzati centralna pro- 'slava.

2. Tokom godine . treba da se poradi oko prosirenja stova- ­nja bl. Nikole 'I'avilica i da se nabavi za svaku nasu crkvu kip 'i li slika, a po mogucnosti da se podigne i 01tar na cast blaze­noga muceuika.

3. Vee sada mora se pripremati materijal za proslavu nase100-godisnjice~ Svaki clan provincije treba da nastoji oko sa­kupljanja predmeta za nas muzej i biblioteku na Sir- Brijegu:stari novci, oruzje, odijela, veziva, rezbarije narocito knjigu irukopisi.

Diskusija.

Mnp. o. provincijal napominje da bi duvanjske zupe tre 'bale prije zime prirediti misije.

O· M. Outurie: Treba se na vrijeme pobrinuti, kako comosudjelovati na proslavi u Zagrebu.

O. L. Petrovic izvjescuje, da je odlueeno na sastanku 23.srpnja o. g ., da se izda franjevaeka enciklopedija i izlozbusvih star-ina.

O. D. Mandie opominje, da se na izloxbu ne salju skupo- 'cjen e stvari, jer mogu propasti-

Treba sir i.ti s tov an je bl. Nikole 'I'aviliea medu narodorn. ·O· provincijal veli da ima odbor za proslavu u Zagrebu.O. Sv. Petrie predlaze, da se otkupi kuca na Oerigaju,

g dje su nasi start stanovali.O. R Mil{ulie predlaze, da se podigne jedan veci objekt

na spomen 100-godisnjice·O. D. Mandie odgovara, da je crkva na S. Brijegu taj ob- ·

jekt. .O. v. Mikulie nadopunja prijedlog o. Svetozara, da se

ogradi i. ono zemljiste na vrhu Bakamuse, gdje su se hili nas­tan ili prvi fratri. Moli zupnike, da posalju suvisne knjige usam ostan sk e knjiznice- Isto tako i stare stvari: odijela i n tstr-u- :mente itd.

O. P. Dragieevle nadopunja o. Leona 0 patnjama f'ratara,pod turskom upravom.

-38-

"~ .:~

. ~"'..

, j

~ ...<.1::.

HERCEGOVINAF RA N CIS CAN A

ZA NUTARNJI llVOT I VEZE CLANOVAHERCEGOVACKE .FPANJ. PROVINCIJE

SVEZAK IV-1940.

SASTANAK

NA SIROKOM B·RIJEGU 4. RUJNA 1940.

Sastali smo se. Ispunila se zelja najboljih medu nama,.koji su na raznim taekama provincije vidjeli puno iskara,dosta zive zerave, sarno su strepilir Na ognjistu ce pod pepe­lorn iskre uginuti, ugasit ce se zerava, ako se glavnje ne po­taknu i ne p riblise, da ujedinjene dadu vidljiv, snazan plameni ostave novu zeravu.

N asu hercegovaeku provinciju saeinjavaju tri - - dosada- samostana i veei broj zupa. Mnogi su elanovi sluzbenirnposlom prisiljeni godinama zivjeti izvan ustaljene kolotecinepropisanog dnevnog reda, izvan stoljeeima posveceriih i pro­kusauih navika samostanskog uzgoja i zivota. Razumljivo je,makar ne bilo pozeljno, u nasim prilikama mogu osiliti een­trifugalne teznje : U napasti smo da svatko okrece u pravcul icnih sklonosti. Izblijedi svijest pripadnosti jednomu za svemjerodavnomu crkvenom redu, koji nas uzgaja, izdrzava, za­posljuje, omogucuje nam i osigurava opstanak, ali nam name­ce i odredene svima zajednieke duznosti, tereti nam savjestteskom i neizbjezivom odgovornoscu za preuzete zadace.

Poziv mp, o. provincijala clanovirrra provincije, da se napo v jesnom tlu Sirokog Brijega sastanu radi izmjene misli,radi uspjesnijeg i svestranijeg jaeanja-nase Iranievacke i ka­tolicke svijesti u sveeanom okviru hrvatske svete godine, do­Sa o je u pravi cas, po provinciji zatitrao je osjeca.j skupnosti,medusobne povezanosti i odgovornosti. Radosno, negdje i s rna­nje v jer e, ocekivan, najavljeni dan 4. IX. 1940. prernasio je

- 1-