1

HONORE DE BALZAC /ONORE DE BALZAK/ ˗ Balzac je bio francuski romanopisac, pripovjedač i dramatičar ˗ rođen je 1799. u Toursu, odgojen je u provinciji gdje je pokušao izgraditi književnu karijeru ˗ umro je 1850. godine u Parizu zbog iscrpljenosti jer zbog dugova ni na trenutak nije mogao

predahnuti ˗ uz Stendhala, tvorac je realističnoga romana i začetnik kritičkoga realizma (realisti ne žele nametati

svoj stavove društvu, nego iznose istinu i prikazuju društvo onakvo kakvo doista jest) ˗ napisao je 90-ak romana, više od 40 drama te niz pripovijesti i novela, a u njima je oživio oko 2000

različitih likova – upuštao se u sve vrste poslovnih pothvata ˗ u golemu opusu teško je nabrojati najbolja djela, ali se ipak najboljima smatraju:

1. Otac Goriot 2. Izgubljene iluzije 3. Sjaj i bijeda kurtizana 4. Eugenie Grandet 5. Golicave priče 6. Rođak Pons 7. Seljaci

˗ realisti slijede Aristotelovu koncepciju umjetnosti kao oponašanja prirode ˗ realisti žele stvarnost prikazati bez uljepšavanja, istinito – Balzac stvara umjetničku istinu: „Ono što

je istinito često ne bi bilo vjerojatno, jednako kao što ono što je istinito u književnosti, ne bi moglo biti istinito u prirodi.“

˗ godine 1842. objedinjuje sva djela koja je napisao od 1829. u jedinstven ciklus romana LJUDSKA KOMEDIJA – u tom je ciklusu htio dati zaokruženu sliku suvremenoga francuskoga društva i iznijeti vlastite poglede na svijet

o čini 80-ak romana; djelo odgovara Danteovoj Božanstvenoj komediji o ta je 'božanstvena' komedija postala 'ljudska', a to je posljedica svega što se zbilo u svjetskoj

književnosti od srednjega vijeka do današnjih dana o stvarnost ljudskoga života Dante je našao u onostranosti i opisivao u konačnoj sudbini

pojedinaca, dok je Balzac pokušao obuhvatiti ovostranost životnih priča o ciklus se dijeli na:

1. Studije iz društvenoga života

podijeljena na 6 prizora iz privatnoga, provincijskoga, pariškoga, političkoga, vojnoga i seoskoga života

Otac Goriot pripada ciklusu privatnoga života 2. Filozofske studije

dovršena su samo 22 romana 3. Analitičke studije

od 5 planiranih romana dovršen je samo jedan roman o ciklus romana ≠ romanu u nastavcima

ciklus romana – romani povezani jednom temom (npr. francusko društvo 19. stoljeća), likovi se mogu ponavljati, ali se fabule ne nastavljaju

roman u nastavcima – jedan roman u nekoliko nastavaka o obilježja Balzacova realističke metode:

promatranje, proučavanje i analiziranje građe načelo istinitosti načelo tipičnosti kronološki organizirana fabula uzročno-posljedična fabula s dugačkom ekspozicijom i brzim raspletom uporaba jezika sredine u funkciji karakterizacije lika detaljno opisivanje prostora i likova objektivni sveznajući pripovjedač kriticizam

2

DANTE ISTO BALZAC

- komedijom se u srednjem vijeku nazivalo djelo koje

započinje tužno, a završava sretno

- oba djela teže cjelovitom

zahvatu u kojem niz ljudskih sudbina biva obuhvaćeno u

načelno jedinstvenom životu čovječanstva

- tragičnost svoga života ljudi mogu nadvladati jedino

ironijom pa je komedija najbolji naziv za taj splet nastojanja, pobjeda i poraza, uspjeha,

padova, sreće i nesreće

- Dante traži smisao u onostranosti

- stvarnost ljudskoga života Balzac obuhvaća u ovostranosti

životnih priča koje se nastavljaju i isprepleću

unedogled

- oblikuje svijet u statičnoj viziji pojedinca koji su smješteni u

Paklu, Čistilištu i Raju

- opisuje kretanje zbiljskih pojedinačnih života koji se

uzajamno uvjetuju u dinamičnim krugovima života i

smrti

- zaokružen i zatvoren svijet - otvoreni svijet

OTAC GORIOT – ČIČA GORIOT ˗ roman francuskoga književnika Honorea de Balzaca nastao 1834., a objavljen 1835. ˗ roman se može smatrati pravim početkom velikoga ciklusa kojemu će pisac poslije dati skupni

naslov Ljudska komedija (La Comedie humaine) ˗ roman je napisao u 40 dana i djelo je izvorište cjelokupne Ljudske komedije ˗ prikazao je razvoj kapitalističkih društvenih odnosa i propadanje tradicionalnih moralnih vrjednota ˗ novac je odigrao glavnu ulogu u njegovu životu – javlja se kao osnovna pokretačka snaga u svim

njegovim djelima – slava i novac su glavni ˗ u svojim je djelima opisivao škrtce, sitne lihvare, bogate novčare… ˗ po osnovnoj koncepciji svojih djela – pripada renesansi jer ima zapletene i često nevjerojatne

intrige te jednostavno ocrtane karaktere ˗ no, po izvanrednom daru zapažanja i točnosti opisa svrstavaju ga među predstavnike realizma ˗ uzor mu je bio Napoleon, pa je rekao: „Što je Napoleon započeo mačem, ja ću završiti perom!“

˗ posvećeno Geoffroyu Saint-Hilaireu – /Žofroa-Sent-Ileru/ - u znak divljenja ˗ sastoji se od 4 poglavlja: Pansion, Ulazak u otmjeni svijet, Lažismrt i Čičina smrt

Kakav je otac/čiča Goriot?

- čestit čovjek, živi u pansionu, dobiva 600 franaka rente, ostavio je sve kako bi pomogao svojim kćerima koje imaju 50 000 franaka rente – umire kao pas

- monoman – čovjek kojim potpuno vlada samo jedna strast; statičan lik

Društvo u kojem je živio Goriot? - Pariz, 1819. – 1820. - naglašene su klasne razlike (bogati – siromašni) - svijet u kojem su temeljne vrijednosti i ideali novac i moć - kriza obitelji – nemar kćeri - svijet kriminala - nastaju tradicionalne moralne vrijednosti - osim u novcu, uspjeh ovisi i o vezama u visokom društvu

˗ roman ima tri fabularna tijeka:

o 1. fabula: lik oca Goriota – nesretna sudbina bivšega tvorničara tjestenine Jean-Joachima Goriota, koji je sve dao svojim kćerima i bogato ih udao, a one se počinju njega stidjeti ne dolazeći mu ni na pogreb

otac Goriot – Vječni otac – pruža djeci bezuvjetnu ljubav

3

o 2. fabula: dolazi u Pariz Eugenie de Rastignac s idejom da uspijem u visokom društvu upoznaje bijedu kuće Voker gđa Beauseant /Bozean/ mu govori da je francusko društvo skup varalica i

prevaranata, a najveća bijeda su slava i novac mora biti hladan kako bi uspio, te mora biti s mnogim ženama najčešće prisutan lik u ciklusu Ljudske komedije

o 3. fabula: vezana je uz lik tajanstvenoga Vautrina /Votrena/ (Jacques Collin) – Bježismrt ili Lažismrt, koji mladoga Rastignaca upoznaje s okrutnim i dvoličnim društvom te mu pomaže

˗ cijelo je djelo oblikovano na principu kontrasta: o bijeda – raskoš: pansion Vauquer – salon gđe Beauseant o istina – laž: dvoličnost u visokom društvu; istinu nastoje prekriti i stanari pansiona o uspon – pad u društvu: kako se Rastignac želi uzdignuti u visoko društvo; Goriotov pad o moral – nemoral: Vautrinova etika o problem očinske ljubavi oca Goriota i g. de Teileffera

˗ „Novac je život. Novac čini sve.“ – otac Goriot ˗ roman završava riječima mladoga Rastignaca: „A sada je na nama dvoma red!“ – smatra da je

francusko društvo pokvareno i da on sam mora biti kreator svoje sudbine