HRVATSKA MITSKA BIĆA

BABAROGA Suha, crna starica, očiju vezanih rupcem. Ljudima podari sina, ali mu ne smiju spomenuti njezino ime. Prokunu li ga nekad, kad je nevaljao, da ga odnese Babaroga, ona ga uzme. U mračnoj ga šumi pretvori u jelena, pa se ondje bori s drugim pretvorenim dječacima, sve dok nadbodeni ne padne u bezdan.

BIJELA ZMIJA, ZMIJA MLJEKARICA Leži na onome mjestu gdje je zakopan novac, dijeleći ga onome kome je namijenjen. Tko je ima u kući, razumije govor svega zemaljskoga, pa mu i svaka travka govori od kojeg je lijeka.

BOŽJA VUČICA Mitsko biće poznato u kajkavskom kraju.Kad vučica skine svoju vučinu postaje lijepom djevojkom.Sakrije li joj mladić kožuh uda se za njega,napusti ga nađe li svoju vučinu.Prepozna li je on u stadu vučjeg pastira,opet mu se vrati.

BURA Djevojka koja se,kad netko opsuje vjetar,muči i ranjava po krovovima i drveću.Zato se ona osveti psovaču."Vrag se ženi !"kaže se i danas za jaku buru.Neki autori povlače paralelu između naziva za olujni vjetar na hrvatskom priobalju - bura i staroiranskog božanstva olujnog nevremena - Burija.

ČOVIČAC,ČLOVEČEC,ČOVIČAK Zlo bradato biće,visi po granama naglavačke poput šišmiša.može izazvati tuču ili poplavu. Ne vjeruje li netko u moć, za osvetu će samo na njegov urod "sasuti krupu i uliti kišu".

DANJE Sablast koja goni čovjeka koji noću prolazi zabačenim stazama.

DIDA,PREDAK Nakon smrti bdije nad domom, povezuje se sa kultom kućnih duhova.

DIV je golema rasta,a obično plitka uma.U narodnim pjesmama se spominje i Divkinja.Div ima svojstva zlih duhova,kakvi su Divlji Čovjek,Divljan ili Div Glad.

DIV DRAGONJA ILI ORAČ - Istarska priča kazuje kako je zaorao brazdu od Ćićarije do mora.Brazdom je potekla voda,a njene obale su ozelenjele.Voda je tekla polako pa ju je nazvao Mirnom.

DIV GLAD - hoda okolo kad se bliži sud svijeta.

DIV LEĐAN Vladar ledenog carstva. U vrijeme ledenog doba boginja zime MORANA bila je u službi divovskog silnika Leđana.Tada je Morana zaledila sve živo na zemlji,sve ljude i životinje,uključujući i divovske predhistorijske mamute.

DIVLJI ČOVJEK ILI ZVICER Prema narodnim pričama strašno je velik.On ima samo jedno oko navrh čela,iako korakne s jedne na drugu planinu,stoji u špiljama,ljude tu dočeka i proguta.Zvicerom su nekad Breljani nazivali okretnog čovjeka.Danas tu riječ koriste samo stari Breljani.

DIVLJI DJEČAK Živi u šumi bez igdje ikoga. Žudi za ljudskim društvom, pa im dolazi piti vodu onako nečist, samo kako bi mu oni nekim povikom, pogrdnim imenom, nadjenuli ime.

DJEČJA DUŠA Majci koja neprestano plače za mrtvim djetetom, ukazuje se ono s mokrim

pokrovom, pa joj priča kako ga u grobu peku njene suze, zbog njih ne može spavati. Majka tada prestane plakati, pa svoje dijete vidi još na Svisvete. Mnoge priče kažu da dječje duše hodaju svijetom uklete, sve dok ne napune bočicu ili kanticu svojim suzama.

DUDAŠ U mraku na raskršću svira vragu i vješticama. Vilama pak svira GAJDAŠ.

DUH Obnoć čovjeka može ponijeti u svoj dvor, gdje ima svega u izobilju. Čovjeku se čini ako da je ondje boravio samo jednu noć. Kada ga vrati na ovaj svijet, prošlo je stotinjak godina.

ĐAVAL Sa ženom Nepravdom je imao sedam kćeri, a treća je bila Nevera, koja je kmetima trude ništila, dovodeći ih u napast.

GAD Ima crvenu ružu na glavi, poput pijetla. Tako i kukuriče, no od pijevca je samo kresta, a glava je zmijska. Pod jezikom ima dragulj koji ostvaruje svaku želju.

HAJDI Divovi koji su se od vrha do vrha brijega dobacivale batom:"Ala brat,podaj bat !"Oholost im je Bogu dodijala,pa pošalje vjetar koji odnese bat u more i ono ga proguta.

HUDIĆ Se izleže iz jaja crne kokoši i crnoga pijevca; tako da se jaje nosi pod pazuhom. Ima crvenu kapicu, a pomaže poput MACIĆA

IRUDICA Žena zla duha.Za vrijeme nevere i grmljavine, ona hoda po zraku i oblacima.

IZVANŠĆINE Skupan naziv za noćna bića na otoku Pelješcu."Najškropija noć ti je noć od Poklada:ona je nećista,blusna.Dan je za živih,a noć za blusih..."U Istri su ih nazivali ZMAMORIJA.

KAČEC Zmija s crvenom ružom na glavi, s krestom kao kokoš; repom drži zlatnu kuglu s draguljima.

KEČIZUBE Malena šumska bića. Nalik su čupavoj, dlakavoj loptici, a s velikim zubima i očima. Skrivaju se u grmlju uz gorske staze. Očima strijelnu putnika, pa taj odmah na stazi pada, a one se tada kese i kidaju od smijeha.

KOLERA Nosi ljudima tešku bolest u obliku sićušne starice. Ima jedno oko, jedno uho; jedan joj zub gore, a jedan dolje u ustima. Ima dva jezika, tri nosnice na nosu, iz kojih suklja neka para. Umre svatko na koga puhne i koga obliže jezicima.

KRIVOMJERI Nevidljiva bića, vide se samo njihove svjetiljčice u noći, te čuju lanci koje za sobom vuku. Duše su to onih koji su za života varali premjeravajući međe; uzimali od susjednog polja sebi. Sada su osuđeni da vječno premjeravaju zemlju, sve dok je ne izmjere pošteno. Sličan je MERNEK ili INĐELER.

KVATRI, KVATRE. Tri uvijek hode po svijetu, jedan ili jedna drži svijet. Dođu ako se kvaternih večeri prede ili izlazi iz doma, osobito u kvaternu srijedu, petak ili subotu.Prede li tko kvaterne večeri, toga odnese KVATERNICA. Govori li se tada o njoj, toga rastepe u sunčani prah. Dođe ona u potkrovlje, pa zazove. Uspne li se ukućan, ona ga oglođe. Poslije nađu samo kosti onoga koga je oglodala.

MACIĆ Pojavljuje se u liku djeteta u klobučiću. On hoda po gorama i oko mora. Vjerovalo se da se Macić rađa iz jajeta crne kokoši koje čovjek stavi pod lijevi pazuh te stane uz more pod stijenu. U primorju je Macić u moru, pomaže ili odmaže loviti ribu.Kad umre njegov gospodar, otvarajući mu grob, nađu zmiju pod pločom.

MACMOLIĆ Patuljak dlakavih ruku poput mačke, dugih nokata, vuče dug lanac.

MANJINJORGO Zovu ga još i Đava poludani, Poprdan, Smetinjak, Posmetinjak. Javlja se u obliku magarca bez ušiju.

MALIK Dječačić s crvenom kapicom. Živi u planinama, odakle bolesne odnosi kući u obliku magarčića.

MOGUT ZLI Nastaje od žene koja nosi dijete 7 godina, "uteče ono s krštenja i onda mu narastu kreljuti kao zmaja". Jak mu je rep, "dohaja u oblaku". Mogut je jak vjetar.

MORA,MORINA,MURA,MORA VRAGODUHA Djevojka zle krvi. Mora ima tri noge, bez dlaka je, "koja s vragom ima posla".

MORSKE DJEVICE (DIKLICE) Hrvatska i slovenska priča naziva tako morska čudovišta: do pola tijela krasne djevojke, a od pola tijela ribe razdvojna repa.

MORSKI KONJ Pučka predaja priča o morskim konjima koji na čelu imaju po jedan dragi kamen.Zapali li netko smeće na morskoj obali i skrije se u duplju panju,vidijet će nakon nekoliko dana,kako iz mora izlaze konji morski te idu u goru na pašu.Na žgarištu će ostaviti svoje dragulje."Prileti li taj na paljevinu"naći će svih trista dragulja.

MRAK,ORKO,UROK Zli duh. Stane li čovjek na njegovu stopu, pomutit će mu sposobnost orijentacije, pa će se ovaj izgubiti. Nosi i djecu. Može ga se donijeti doma na ramenu, pa je zato pred čovjeka koji dolazi doma kućanica bacala žeravicu.

MRAČNAK Obnoć muči i guši čovjeka. Treba ga nabosti vilama, pa on padne na zemlju i jaučući pobjegne.

MUSEK ili VAŽLIN Lik plamička na polju. U gori se za tim plamenom okrenuti ne smije, jer se istog časa umire.

NATURŠČINE Naziv za zloduhe u liku životinja

NEVIDINČIĆ ili NEVIDIMIĆ Bijelo klupko koje jauče. Nekrštena su to dječje duše, a plešu zemljom i zrakom. Traže koga od roditelja, da ga u sunčani prah rastepu. Vidjeti ih može samo onaj tko je u pravi sat rođen.

NEMRI Mitski ljudi koji nisu umirali ni od starosti,ni od bolesti.Sagradili su grad Belaj i tamo ubijali svoje starce."Neki mrtvi se ne mogu u grobu raspasti - ni drvo su ni čovjek:"

OBRŠTARICA Glavna vještica "koja je jela dječja srca". SMRD je bila najniža vještica.,

OVASAR Ima ljudsko obličje, ali je velik poput hrasta, samo repovi vise s njega. Vidi ga se oko vode u mlinovima i po pustim poljima.

PASOGLAVAC,PESOGLAVAC Čovjek s glavom poput pseće, a s jednim velikim okom na čelu. Njuška kao pas uokolo, a ljude jede. Posebno voli krštenu djecu. Stari su narodi vjerovali u pasoglavca koji stražari na paklenskim vratima

PODZEMLJAR Mitsko biće u obličju čovjeka koje živi pod zemljom,nagrađuje osobe koje su dobre prema životinjama.

POKRIK, NADLISTAK Ime za polubiće, odnosno mandragorin korijen. Stari su vjerovali, da raste samo ispod vješala na kojima visi nedužan čovjek. Može ga se nabaviti samo uz vražju pomoć. Dirne li se u krivo doba, zavrištat će, a čovjek će umrijeti od jeze.

PUSTOLOVICA Žena koja s obale mami brodara. Ruke joj dlakave do ramena, a noge joj kozje. Po noći obalom odjekuje njen smijeh.

ROGATO PODNE Prikaza koja se pojavljuje u podne. Noge su mu kao u koze, na glavi kratki rogovi, a usta dlakava. Satrt će onoga tko u podne stane pod orah, a odnijet će i djecu koja u podne nisu u kućama

ŠARKANJ Nastaje odd starog soma ili od zmije. Leti kao debela zmija, dug mu je rep. Ide u oblak, to mu je konj, riga vatru. Šarkanj se spusti iz oblaka i postane čovjek. Stvara jak vjetar. Perun jaše na šarkanju.

Sudbenice, Suđenice, Sudnice, Sojenice, Sujenice, Rojenice Prema vjerovanju 3 ili 7 vila suđenica dolaze prilikom rođenja djeteta i dosuđuju mu sudbinu.

ŠVARŽIĆ Maleno stvorenje. Skače kao žaba, po trbuhu i prsima rutav je kao janje, a tako se i glasa. Na glavi ima roščić. Zao je, njega se čuvaju Malik i Vile Učkarice, koje žive na planini Učka.

ŠUMSKA DEKLA Plašljiva djevojka zavijena samo u svoju kosu. Traži toplinu, pa se zavlači među pastire kad spavaju na sjeniku. Plaha je i bježi čim je se ugleda. Nije osvetoljubiva ako se s njom loše postupa.

TENJAC ili TENAC Stari je, skupni naziv za sve zle sile: vještice, vukodlake, sva stvorenja koja mogu nauditi čovjeku. Naziv potječe od starohrvatske riječi "tenja", što znači sjena.

TIČARICA Zmija ima na glavi ružu, a fućka i pjeva. Tko prvi u proljeće vidi tičaricu, treba joj odsjeći glavu i u usta joj staviti grah, pa to posaditi u zemlju. Plod tog graha trebat će staviti pod jezik, pa će se razumjeti životinjski jezik. Tičarica ima glavu kao pijetao, a tijelo kao zmija. Ima krunu. Povadi ptiće iz gnijezda, pojede ih, pa unutra djene zmijice.

TOKMAKBABA Baba koja ima svoj veliki tokmak, malj ili bat, koji samo ona može podignuti, a kojim ljude kažnjava. Četiri takve idu svijetom, svaka sa svoje strane svijeta. Neprestano udaraju uokolo svojim tokmacima, a sretnu se u središtu svijeta.

UŠUŠUR Zeleni čovjek, obrastao mahovinom. Lancem je privezan na dnu riječnoga vira. Bio je vilenjak zaljubljen u lijepu djevojku. Ona se udala za drugoga, pa je on začara i ona se udavi u rijeci. On se kazni za to, tako što se privezao lancima u viru. Na jesenji ekvinocij, ispliva pa triput zapjeva: "ušur, ušur, ušur!" Tko mu čuje pjesmu, umrijet će te jeseni.

UZMA Vrsta zlih duhova. Ako odnese čovjeka, to je posljedica uroka ili vradžbina.

VADICA Malena prikaza,klobučić mu na glavi,noge crvene do koljena,u bijelo je obučen

VADA Obličuje zimu,glad,bolest,kori i kolje po svijetu.

VEDI Stvorenja slična ljudima,veoma visoki,dlakavog tijela.Živijeli su u plemenima,u svojim gradovima skrivenim u šumama.Jednim bi dahom stvorili oluju.Svaka je kuća imala svoga Veda zaštitnika,kojem se obitelj molila kad bi im zaprijetila opasnost.Sredinom prošlog stolječa(predprošlog)postaju nevidljivi po danu,povlače se u šumu i postaju šumski vedi

VETER "Četiri su muška ognja kurili i to su bili četiri vetri".Kad vještice dijete zavedu u planinu ono moli Vetre da mu pomognu.U pričama vijetar se javlja sam ili ima 12 slugu."Sestrice Vjetrenice"bile su obdarene i dobrim i zlim svojstvima,a bile su to Burja,Mjatel i Vjuga.

VIHURENDINA Prema pripovijetkama žena s još više zla u sebi nego vještica

VIJEC Čovjek koji je zavijajući mamio vukove, pa čarao i proricao po njihovom zavijanju.

VILAC Muška vila. Ženski su pripadnici brojni, muški nisu. Stoga vile svoje odabranike traže među ljudima, a uvijek biraju samo lijepe junake. Te miljenike vila narod naziva VILENJACIMA. Imaju li vile dijete s njim, ono je uvijek vila. Rađa ga ona u šumi, a nekad i pred očima ukućana, pa s njim u naručju odmah odleti

VILENICA Djevojka koja se družila s vilama, a one je učile raditi s ljekovitim biljem i kamenjem. Vjerovalo se da je se jedna dubrovačka vilenica pretvara u bijelu pticu.

VIREJ Zelena, vlažna livada po kojoj žeću duže umrlih.U hrvatskim mitovima spominje se mitski svijet vječnog prolječa. Tamo kraljuju zmijoliki Veles i i njegova ženoriba Ir(ica) ili Vodanojka (dugokosa sirena predivnoga glasa).  Iz ovog svijeta dolazi Zeleni Juraj (prema narodnom vjerovanju posinak Velesa i Irudice)

VODENJAK Mitski vodeni čovjek. Težak je kao žrvanj, visok do stropa, a boji se bijeloga luka. Sviralom može izazvati kišu, da krene mlin.

VUČJI PASTIR Oko njega se okupljaju svi vuci iz okolice, a čovjek se mogao pretvoriti u vuka skačući kroz poseban obruč ili se na tlu valjajući, "neka ide u Vučju dolinu i kad dođu vuci, neka se i on valja".

Vukodlak, Vukozlak, Ukodlak, Kozlak, Kudlak, Kudljak Nakon smrti zlog čovjeka u njegov grob uđe vrag, odere mu kožu, pokupi krv i salije u mijeh. U mijeh mu utjera i dužu. Vukodlak se rađa u mijehu, 40 dana treba da bi od čovjeka nastao vukodlak. Naži drevni preci su vjerovali da se duže zlih ljudi nakon smrti sele u životinje dok pročižćene ne odu na nebo. Neum je brdo na kojem vukodlaci imaju svoj okup. Nigdje drugdje ne mogu se sastati dva i dva vukodlaka, a na tom brdu mogu 12 i to svaki petak navečer. Obraniti se od vukodlaka može samo glogovim ili drenovim kolcem. Vukodlak se ne može probosti "bez tri popa", koja prati crkvenjak, tri puta ga traže u grobu, a treći put dođe on "čujuć zvona", tri ga puta varaju dok se ne sagne i ne probodu ga u zatiljak. U starih naroda zloduh tmine imao je vuka, koji je

ponekad izlazio iz pakla, pa kad bi htio proždrijeti Sunce i Mjesec, oni bi se zamračivali, te za pomrčinu u njih bijaže naziv: Vukodlaci.

VRAŽIĆ Se rodi iz jajeta crne kokoši. Drži se ono tri tjedna pod lijevim pazuhom. Ima dva roga, konjsku kapicu. Gospodaru proguta djecu, ali kao sluga je nenadmašan. Odlazeći od gospodara, uniđe u nerasta. Gospodar ga može umoriti, tako da izdubi drvo, namami ga unutra, pa začepi otvor

ZMAJ U našoj tradiciji zmajeviti ljudi imaju pozitivan karakter, štite zajednicu, imaju sposobnost preobražanja u druga bića. To su posebni, odabrani ljudi koji nakon dubokog sna u kojem im se otvaraju nove dimenzije, postaju svjesni svoje snage. Odabrani čovjek postaje zmajevit kada je na pomolu katastrofa za njegov narod, veliki ratovi. Oni tada stječu nadnaravnu snagu i postaju najbolji ratnici koji ulijevaju snagu i hrabrost u srca svojih vojske. Zmaj "postane od posebne vrste zmije, koja brzo raste, i kad navrši devetu godinu, steče krila i noge". Glava mu je zmijska, može ih imati i 7. Zmaj je i veliki krilati konj. Žene sa zmajem mogu rađati djecu. On spava otvorenih očiju. Ubija ga biljka odoljen. Zmaj je i višeglava Aždaja, Pozoj, Plaz, Smuk, Už, Vilozmaj, Šarkanj, Krilata zmija, Zmij, Kača (u naših starih bilo je plemena koja su se klanjala zmijama). Zmaj se javlja u zmijskom, ljudskom obliku, ali i kao konj, vol ili neka druga životinja. Postoji legenda prema kojoj je nasuprot Grabčeve špilje u gradu Hvaru, Zmajeva pećina u kojoj je živio zmaj koji se hranio ljudima. Prema narodnoj priči zmajevi su legli južno od Stapine podno Tulovih greda. Tu su živjele i začarane vile. U Hrvatskoj postoje mnoge priče o ŠARKANJU, zmaju na kojem jaši Gromovnik Perun. Ova priča je posebno zanimljiva jer povlači paralelu sa pričama o zmajolikom bogu Velesu i njegovim sukobima sa Perunom. Međimurci vjeruju da je ptica vodomar (koja se gnijezdi po međimirskim rijekama i močvarama) ustvari začarani zmaj. Uz tu pticu vezano je praznovjerje: narod se je bojao kupati poslije Sunčevog zalaska da ih vodomar ne odvuče u dubine. Izbjegavali su ribolov u podne jer izaziva halucinacije i oluje, a na ribičevoj udici ili u mreži može završiti vodenjak u liku bezrepog šarana. Vjerovalo se da od šarana može nastati krilati zmaj. Ovo vjerovanje je često na Dalekom istoku.

ZLAVEDOMAC Vrsta zlih duhova.

ZVICERI Divovi koji cijelu noć u kotlu kuhaju volove, pa ih cijeli dan žderu. Inače jedu i ljude, a jedu se i međusobno.

Sarsiii:  Vidljivi i nevidljivi svijet dijeli se na tri dijela: podzemno carstvo zlih bogova, zemaljski svijet smrtnih ljudi,i carstvo dobrih bogova. Sva tri carstva povezuje drvo zivota,to drvo je jasen. Srediste dobrih Hrvatskih bogova naziva se Svitogora okruzen svitogorskim gajevima u kojima se nalazi Dom junaka, dvor u kojem zive Hrvatski junaci koje dvore junacke vile.

  Prema najstarijim predajama, stari Hrvati su sebe nazivali Sunčevim narodom, odnosno Sunčevim ratnicima. U početku nije bilo ničega, postojao je Pramrak, more i tamno nebo, jedina postojeća stvar je bila Prajaje u kojem je počivao Svarog, božanski tvorac. Pod utjecajem životnih sila, jaje se raspuklo i stvorilo svijetlost. Pokrenula se sila koja je stvorila svijet, od Svarogove sjene rodio se Crnobog, bog zla i patnje.

  Oni su oba bili sile bez oblika pa su stvorili svoje dvojnike, Svarogov dvojnik bio je Volos, a Crnoboga Črt. Svarog je pomoću zlatnog praha sa dna mora stvarao sav život i svijet, stvorio je sunce i mjesec. U moru nastaše Vodan, bog mora. S nebeskih je visina pala donja ljuska

Prajajeta i razbila se u tisuće komada, od tih komada nastali su razni divovi i patuljci, svi magična bića.

  Od gornje ljuske Prajajeta nastalo je Drvo svijeta, jasen koji je odvojio nebo od zemlje, u njegovoj krošnji nalazi se Nav, stan bogova. Nav se sastoji od Svitogorske gore i Doma junaka. Svitogor je grad bogova, Svarogov dvor se uzdiže do sedmog neba, najviših nebesa u Navu. Iz Svitogora vode dva vrata, jutarnja vrata su čuvana od Ogara i večernja vrata koja otvaraju mrak, i večernja vrata koja otvaraju mrak, čuva ih Zagar, obojica su božanski divovi s psećom glavom.

  Dom junaka je najveća i najsjajnija dvorana u Svitogoru, u sredini je prijestolje Svarogovo, sa strane su Perun, bog groma i Svantevid, bog sunca, te ostala božanstva, gosti su ratni junaci koji su za vrijeme života pridonijeli svom narodu i njihove djeve, te vile bojovnice. Na suprotnom kraju Drveta svijeta nalazilo se carstvo Crnoboga, Trtar koji je stalno u mraku. U čeličnim dvorima žive mu pomoćnici Morana i Bijes, te njihov opaki sin Bjesomor, božanstvo mučke smrti i mahnitog bijesa.

  Morana je boginja smrti i zime, a ponekad iz prelijepe djevojke mijenja oblik u ružnu staricu Baba Jagu. Pomoćnici Crnoboga, oblici koje uz uzima Črt su Ognjeni zmaj i Demonski jahač, crna spodoba koja jaše konjsku sjenu praćena lovačkim psom i odlazi u lov na duše prokletih i zlih ljudi.

  U davno vrijeme zemljom su vladali divovi Ognjan, Svitogor i Leđan. Svitogorovi divovi bili su u dobrom odnosu s bogovima, dok su im ostali bili zavidni. Kad je Leđan na prijevaru ubio Svitogora, od njegovog tjela je nastala planina koju je Svarog odnio u nebo, te je nazvao Svitogorska gora. Leđan je postao vladar i ponašao se vrlo okrutno pa su ga mnogi divovi napustili i ušli u savez sa bogovima i porazili Leđana te ga otjerali na sjever. Svarog je imao ženu, divku Koledu iz čije ljubavi su nastali Perun, bog groma i oluje, Svantevid, bog sunca i lukavi Tatomir koji je bio bog mjeseca.

  Četvrti Svarogov sin nastao je kada je Svarog zadovoljan uzdahnuo gledajući zemlju, nastao je Stribor, bog vjetra. Svarog je stvorio prvog muškarca tako što je udahnuo ljudski duh starom stasitom hrastu, a ženu iz krošnjaste lipe.

  Ratno savezništvo divova i bogova nije dugo trajalo, divovi su se uzoholili i pobunili protiv bogova. Borba s divovima trajala je dugo. Perunu su se u borbi pridružili Svantevid, Gerovit, Tatomir i ostali. Bojana je bila boginja pobjede, a Gerovit bog rata i razaranja, utjelovljenje smrti i sile, jurio je na crnom pastuhu, bio je opasan sa sedam mačeva, i okružen jatom zlokobnih vrana.

  Pošto je mnogo ljudi koji su se borili na strani bogova pogibalo, Svarog je poslao lukavog Tatomira, koji je nagovorio vođu vojske divova Kornata da vode bitku u moru. Kornat je pristao na to, ali nije uvidio varku; u moru nije bilo lako doći do kamenja, njihovog oružja, pa su bogovi dotukli divove koji su padali i od njihovih tjela nastala su brda. Na taj način nastali su otoci Kornati, od tjela Kornatove divovske vojske. Također su divovi Snježnik, Klek, Orjen i Troglav imena današnjih hrvatskih planina; Orjen je planina koja se nalazi sa današnje crnogorske strane naše granice, iznad Boke kotorske u kojoj su kroz povijest uvijek živjeli mnogobrojni Hrvati.

  Pomogao im je i bog Vodan, bog morskih dubina, njegovo oružje s kojim je tukao divove je

trozub. Volos, utjelovljenje Svarogovo imao je oružje mač Jarost. Poznati su dobri divovi Veli Jože i Regoč koji su se borili na strani bogova.

  Prvi je bio tema pripovjetke koju je obradio Vladimir Nazor, a o drugom je pisala Ivana Brlić Mažuranić. Između Svantevida i Črta vladalo je veliko suparništvo, Črt je žudio za njegovom družbenicom Zorom, božicom danjeg svijetla. Črt je uz pomoć Morane oteo Zoru. Svantevid ju je spasio iz kraljevstva tame, u bitci koja je trajala pola dana Svantevid je ubio Črta.

  Nakon Črtove smrti zemljom je zavladalo Zlatno doba. Bile su poznate gozbe i svečanosti od strane boga vina Rujimira, i pod blagotvornim utjecajem Žiboga i Žive, bogova života, Svarogovih pomoćnika u stvaranju svijeta. Svantevidov sin bio je Radogost, bog hrabrosti, a kćeri Vesna, božica proljeća, Kaja, boginja umrlih i Lada, boginja ljubavi, ljepote i plodnosti. Perunovi sinovi bili su Radoslav, Vladimir, Višeslav, Zdeslav, Tomislav, Držislav i Miroslav, većinu tih imena imali su kasnije i hrvatski kraljevi. Volos je imao tri sina, Sirina boga ovaca, Kostrinu boga koza i Tura boga goveda. Bjesomor, knez tame i Ljutica, vladarica muke te Morana, ubili su vukodlaka i zmaja koji su se počeli veseliti u carstvu tame te istjerali sjenu nastalu od zelenog sunca, toj sjeni nitko nije mogao nauditi, čak niti sam Crnobog.

  Od tada su se snage Crnoboga jačale kroz Temnavu i cijeli Trtar. Kako se njegova moć skupljala, Crnobog se probudio iz Pratame i naredio svim nemanima da sakupe Črtove ostatke, uz pomoć Morane ponovno je stvorio Črta da umjesto njega vlada Trtarom. Crnobog je stvarao vojsku nemani, zmajeva, vukodlaka, zlih duša i ostalih stvorova, sklopio savez sa narodom Starih koji su živjeli uz Sunčev narod, i plemena poluljudi koji su živjeli uz granice kraljevstva.

  Ljudi, a ni bogovi nisu sumnjali da se sprema veliko zlo, stoga su bili nespremni kad je vojska tame napala i počela harati zemljom. Bogovi Nava i njihovi štićenici, Sunčevi ratnici krenuše u boj koji se odvijao dugo vremena. Vodan i njegov sin Korab borili su se protiv morskih nemani, na obali su vojsku predvodili dobri divovi Regoč i Veli Jože, Perun i Strijelka borili su se protiv Leđana i divova zime, Stribor, Tatomir i Volos u ravnicama, a Radogost i Gerovit u šumama i planinama.

  Ginulo je mnogo ljudi i magičnih bića, također i mnogo nemani iz vojske Crnoboga. Najveće gubitke trpili su Gerovitovi ratnici koji su se borili protiv vojske Starih, ali uz pomoć Hajda, krilatih glasnika sudbine uspjeli su poraziti neprijatelja. Pošto su stanovnici Nava uspjeli natjerati u bijeg vojsku Crnoboga, vidjeli su da je zemlja poharana i opustošena ratom, stoga je Svarog znajući da se zlo ne može u potpunosti iskorijeniti i da bi se daljnjom bitkom još više uništila zemlja i poginulo ljudi, odlučio da se Svantevid bori sam sa Črtom - Ognjenim zmajem, i pobjednik će vladati zemljom. Črt je zadovoljan prihvatio borbu protiv svog najljućeg neprijatelja i tako je započeo boj za sudbinu zemlje. Svantevid je uz pomoć svog konja, Krilaša uspio savladati Ognjenog zmaja i odsjeći mu glavu. Sile tame, vidjevši da su poražene, vratile su se u mračne dubine, a bogovi Nava i Sunčevi ratnici slavili su Svantevidovu pobijedu. Time se okončala velika bitka između dobra i zla, svijetla i tame, a Sunčevi ratnici vratili su se svojem životu i poslovima u miru.

Naz:Najsli dan :)

Ja imam negdje onu knjigu od Vanje Spirina, Hrvatski mitovi i legende... hmm, moram je

potražit, ne znam da li je kod mene doma ili sam ju nekome posudio tko ju je zaboravio vratiti :)

Evo da se pridružim - još malo općenitih informacija (sa wikipedije) - http://hr.wikipedia.org/wiki/Slavenska_mitologija :

Slavenski panteon

Veoma širok raspon božanstava bio je štovan među slavenskim narodima, na širokom geografskom području od obala Baltika do obala Crnog mora, u vremenskom rasponu od preko 600 godina. Povijesni izvori također pokazuju da je svako slavensko pleme štovalo vlastite bogove, te je kao takvo imalo vlastiti panteon. U cjelini, staroslavenske religije čine se prilično lokalne i kultne po naravi, te su se bogovi i uvjerenja razlikovali od plemena do plemena. Ipak, kao što je to slučaj s raznim slavenskim jezicima (svi potječu od jednog, protoslavenskog jezika), moguće je uspostaviti neku vrstu protoslavenskog Olimpa, i kroz pažljivo proučavanje običaja naroda, rekonstruirati neke elemente ovog prvotnog panteona, od kojih su potekli razni bogovi slavenskih plemena, koji često imaju različita imena i ulogu od prvotnih.

Vrhovni bog

Postoje brojne današnje teorije o vrhovnom bogu Slavena, poput Roda ili Svaroga, te povijesni izvori kako su neka plemena štovala Svarožića, Svantevida ili Triglava kao svoje vrhovno božanstvo. No, najboljim se kandidatom za ovo mjesto smatra Perun. Njegovo je ima najčešće spominjano u svim povijesnim zapisima slavenske religije; zapravo, Perun je prvi slavenski bog ikada spomenut u zapisanoj povijesti (Prokopije spominje kako je bog groma i munje jedini bog Slavena, bog svega). Povijest prošlih godina spominje ga kao vrhovnog boga kijevskih Rusa prije kristijanizacije. Kratka bilješka u Helmoldovom djelu Chronica Slavorum tvrdi kako zapadni Slaveni vjeruju u jedinstvenog boga koji vlada nad svim ostalim božanstvima: ime ovog boga nije spomenuto, no otvorena je mogućnost kako je Helmold mislio upravo na Peruna. Iako ne pronalazimo Perunovo ime u nijednom većem zapisu zapadnih Slavena, bio je poznat svim granama Slavena, što se da zaključiti prema velikom broju toponima koji i danas nose njegovo ime u raznim slavenskim zemljama. Naposljetku, analizirajući folklorne tekstove, da se zaključiti kako je Perun jedino slavensko božanstvo koje je izjednačeno s kršćanskim Bogom. Ovo su snažni pokazatelji kako je Perun zapravo bio vrhovni bog originalnog protoslavenskog panteona.

Perun je, doduše, imao svog dvojnika. Kao što je to Roman Jakobson istaknuo, u svakom spominjanju Peruna kroz povijesne zapise, spominje se još jedan bog, Veles. Ova povezanost očita je i kod promatranja toponima. Kada pronađemo brdo ili planinski vrhunac u čijem se imenu nazire povezanost s Perunovim imenom, ispod njega, u nizinama, obično u blizini rijeke, postojat će mjesto čije je ime povezano s Velesom. Nadalje, kako je Perun u narodu ponekad poistovjećivan s Bogom, Veles je poistovjećivan sa Sotonom.

Bogovi

Perun i Veles

Gromoviti znaci, drevni Perunovi simboli, često izdjelani, nacrtani ili ugravirani na

krovovima kuća, posebice u istočnoslavenskim narodima, da bi zaštitili ljude od gromova.

Ivanov i Toporov rekonstruirali su drevni mit koji je uključivao dva velika boga protoslavenskog panteona, Peruna i Velesa. Njih su dvoje suprotni jedan drugom u gotovo svakom pogledu. Perun je nebeski bog groma i munje, vatrenog i suhog, koji vlada živim svijetom iz svoje utvrde visoko iznad, koja se nalazi na najvišoj grani Svjetskog drveta. Veles je podzemni bog povezan s vodom, zemljom i vlagom, kralj podzemlja, koji vlada carstvom mrtvih iz korijenja Svjetskog drveta. Perun je davatelj kiše zemljoradnicima, bog rata i oružja, zazvan od strane boraca. Veles je bog stoke, zaštitnik pastira, povezan s magijom i trgovinom.

Svemirska borba između njih dvoje odzvanja drevnim indoeuropskim mitom o borbi između gromovitog boga i zmaja. Napadajući ga munjama i gromovima s nebesa, Perun proganja svog zmijolikog neprijatelja Velesa koji klizi nad zemljom. Veles izaziva Peruna i bježi, pretvarajući se pritom u razne životinje, skrivajući se iza drveća, kuća, ili ljudi. Naposljetku, Perun ga ubija, ili Veles bježi u vodu, u podzemni svijet. Ubivši Velesa, Perun ga ne uništava, već ga jednostavno vraća natrag na njegovo mjesto u svijetu mrtvih. Zato je mir u svijetu, poremećen Velesovim nedaćama, ponovo uspostavljen od strane Peruna. Ideja o gromu i munjama koji su zapravo božanska borba između vrhovnog boga i njegovog zakletog neprijatelja Slavenima je bila veoma važna, i nastavila je postojati kao uvjerenja dugo nakon što su Perun i Veles zamijenjeni Bogom i Sotonom. Grom koji je udario u drvo ili u kuću seljaka koju bi naposljetku i spalio objašnjavan je kroz uvjerenje o vrhovnom božanstvu koje napada svog zemaljskog, podzemnog, neprijatelja.

Neprijateljstvo između ova dva boga objašnjavana je također kroz Velesovu krađu Perunove stoke, ili Perunove krađe Velesove stoke (pošto je Veles bio bog stoke, vlasništvo nad istom upitno je). Motiv iza krađe božanske stoke čest je u indoeuropskoj mitologiji; stoka se zapravo može protumačiti kao metafora za nebesku vodu ili kišu. Pa tako Veles krade kišnicu od Peruna, ili Perun krade Velesovu vodu radi stvaranja kiše (opet, pošto je Veles povezan s vodama, a Perun s nebom i oblacima, nejasno je kome pripada kiša). Još jedan razlog neprijateljstva mogla bi biti i krađa žene. Kroz priče naroda postaje jasno kako je Sunce smatrano Perunovom ženom. Ipak, Sunce, prema mitskom pogledu na svijet, umire svake večeri kada utone iza obzora u podzemlje, gdje provodi noć, što su Slaveni objasnili kao Velesovu krađu Perunove žene (no, istovremeno, ponovo rađanje Sunca u zoru može se protumačiti kao Perunova krađa Velesove žene).

Jarilo i Morana

Kačić i Belaj nastavili su putem Ivanova i Toparova te rekonstruirali mit koji uključuje boga plodnosti i vegetacije, Jarila, te njegovu sestru i ženu Moranu, žensko božanstvo prirode i smrti. Jarila se povezuje s Mjesecom, dok je Morana smatrana kćerkom Sunca. Oboje su djeca Perunova, rođeni u noći nove godine. Ipak, iste večeri, Jarilo je ukraden iz kolijevke i odveden u podzemni svijet, gdje ga Veles odgaja kao svog sina. Tijekom Jurjeva, proljetnog festivala, Jarilo se vraća iz svijeta mrtvih, noseći proljeće iz vazdazelenog podzemlja u svijet živih. Tada susreće svoju sestru Moranu i udvara joj se. Na početku ljeta, Kupalo slavi njihovo božansko vjenčanje. Sveta zajednica brata i sestre, djece vrhovnog boga, donosi plodnost i izobilje, osiguravajući bogatu žetvu. Istovremeno, kako je Jarilo Velesov posinak, a njegova žena kćer Perunova, ovaj brak donosi mir među dva velika boga; drugim riječima, osigurava kako neće biti oluja koje bi mogle naštetiti žetvi.

Ipak, nakon žetve, Jarilo postaje nevjeran prema svojoj ženi, te ga ona iz osvete ubija (vraća

ga natrag u podzemni svijet), oživljavajući neprijateljstvo između Peruna i Velesa. Bez njenog muža, boga plodnosti i vegetacije, Morana – i čitava priroda – vene i smrzava se tijekom nadolazeće zime; Morana postaje stara, užasna i opasna božica tame i leda, i naposljetku umire na kraju godine. Čitav se mit ponavlja svake godine, a prepričavanje njegovih ključnih dijelova pratilo je sve veće godišnje festivale slavenskog kalendara. Priča također pokazuje brojne paralele sa sličnim mitovima baltičke i hetitske mitologije.

Svarog, Svarožić, Dažbog

Ime Svaroga pronađeno je samo u istočnoslavenskim spisima, gdje je obično ravnan s grčkim kovačem, bogom Hefestom. Ipak, ime je veoma staro, što pokazuje kako je Svarog bio božanstvo protoslavenskog panteona. Korijen imena, svar, znači bistro, jasno, dok sufiks –og označava mjesto. Pri usporedbi sa Svargom, Svarog jednostavno označava (danje) nebo. Moguće je da je Svarog prvotni nebeski bog panteona, slavenska verzija protoindoeuropskog *Dyēus Ph2ter. Svarog se isto tako može protumačiti kao sjajno, vatreno mjesto; kovačnicu. Ovo, kao i njegovo poistovjećivanje s grčkim bogom Hefestom označava njegovu povezanost s vatrom i kovanjem. Prema tumačenjima Ivanova i Toparova, Svarog je imao dva sina: Svarožića, koji je predstavljao vatru na zemlji, i Dažboga, koji je predstavljao vatru na nebu i bio povezan sa Suncem. Smatra se kako je Svarog iskovao Sunce i dao ga svom sinu Dažbogu da ga nosi preko neba.

U ruskim zapisima poistovjećen je sa Suncem, i folklor ga se prisjeća kao dobroćudno božanstvo svjetlosti i neba. Srpski folklor, pak, predstavlja mnogo mračniju sliku; zapamćen je kao Dabog, zastrašujuće i šepavo božanstvo koje je čuvalo vrata podzemlja, povezano s rudarstvom i dragim metalima. Veselin Čajković istaknuo je kako ova dva gledišta zapravo odlično objedinjuju slavenski simbolizam solarnog božanstva; dobroćudna strana predstavlja Dažboga tijekom dana, kada nosi Sunce preko neba. Zastrašujući i neugledni Dabog vodi Sunce kroz podzemlje tijekom noći. Ovaj se uzorak može prenijeti i na Sunčev godišnji ciklus; dobroćudno gledište povezano je s mladim, ljetnim Suncem, dok je zlonamjerno gledište povezano sa zimskim Suncem.

Svarožić je štovan kao vatreni duh od strane ruskih seljaka čak i nakon kristijanizacije. Bio je također poznat među zapadnim Slavenima, no tamo je štovan kao vrhovno božanstvo u svetom gradu Radagestu. Svarožić je jednostavno deminutiv Svarogova imena, i kao takav možda je samo još jedan aspekt Dažboga. Također postoji gledište kako je Svarog predak svih slavenskih bogova, te da je Svarožić zapravo epitet svim ostalim božanstvima, pa su tako Dažbog, Perun i Veles mogući Svarožići.

Svantevid i Triglav

Idol Svantevida

Ironično je kako se ne može jasno razlučiti položaj spomenuta dva boga u protoslavenskom panteonu, iako je o njima najviše zapisano. Lako se da zaključiti kako su igrali važnu ulogu svim poganskim Slavenima po značajnom broju toponima čija se imena povezuju s imenim ovih bogova, te po otkrićima višeglavih statua u raznim slavenskim zemljama. Oba se se boga smatrala vrhovnima na raznim područjima; povezivani su s divljenjem i simbolizirao ih je konj. Moguća značajna razlika među njih dvoje jest ta da je Svantevid imao bijelog konja, dok je Triglav imao crnog, te je Svantevid predstavljan s četiri glave dok je Triglav (kao što mu i

samo ime govori) s tri glave. Svantevid je isto tako bio povezan s ratnim pobjedama, žetvom i trgovinom.

Pretpostavljene su mnoge hipoteze o njima: da su zapravo jedno božanstvo, s nekim sličnostima; da zapravo nisu bili jedinstveno božanstvo već dijelovi triju ili četiriju različitih bogova, poput mini-panteona. Slavenski neopogani smatraju kako je upravo Triglav predstavljao Sveto Trojstvo. Svantevid je isto tako bio proglašen kasnim zapadnoslavenskim Perunom ili Jarilom, ili uspoređivan s Svarožićem kao solarno božanstvo. Nijedna od navedenih hipoteza nije poptuno zadovoljavajuća, te su većina samo nagađanja (još jedan pokušaj rekonstruiranja slavenske mitologije kakva bi trebala biti, umjesto otkrivanja kakva je zapravo bila).

Zora i Danica

Iako njihova imena predstavljaju normalne prirodne pojave u okolini, u svim slavenskim narodima opisivalo ih se kao osobe, ili povezivalo s osobama, na sličan način kao što je to učinjeno sa Suncem i Mjesecom. Danica (mitologija) je često nazivana Sunčevom mlađom sestrom ili kćerkom, i vjerojatno je povezivana s Moranom. Isto tako, Zora (mitologija) je smatrana Sunčevom majkom ili starijom sestrom.

Izuzev navedenih, u ovom trenutku ostatak bogova ne može se sa sigurnošću prozvati protoslavenskim božanstvima. Ipak, treba napomenuti kako je moguće da su svi ovi bogovi bili poznati pod različitim imenima čak i na istom jeziku. Religiozni tabui korištenja pravih imena božanstava zasigurno je postojao među Slavenima, i radi toga bogovima su često dodijeljivana dodatna imena ili pridjevi, opisivajući njihove vrline i kvalitete. Tijekom vremena, ovi su pridjevi preuzeli vlastita značenja.

Popis slavenskih božanstava

Bjelobog, rekonstruirani svijetli bog, upitnog postojanjaČernobog (Crnobog), bog tame, zla i nesrećeDabog (Daždbog, Daba), bog sunca, kišeDanica, personifikacija istoimene zvijezdeDavor (Rugovit), sedmoglavi bog rataDrinus, bog rijeke DrineDzidzilelya, poljska boginja djeceHors, bog suncaJarilo, bog proljećaJarovit (Gerovit), bog rataKupalo, boginja uroda, obilja i veseljaLada, boginja ljubavi, ljepote i proljeća, usporedi: AfroditaMorana, boginja smrti i zimeNia-Nya, poljska boginja smrtiPagod, bog lijepog vremenaPerun, bog gromovnik i zaštitnik pravde, vladar neba, usporedi: ZeusPerunika (Perperuna, Dodola), braniteljica pravednosti u brakuPikutik, bog mrtvihRadogost, bog gostoprimstvaSemenik (Karas), bog jela i pićaSlava, boginja časti, junaštva, slave i pobjede, usporedi: Nika

Stribog (Stribor), bog vjetra i šumeSvarog (Svarun), stvoritelj svijeta, prvi bog suncaSvarožić, bog svjetlosti, sunca i toplineSvantevid (Svetovid), četveroglavi bog rata i proricanjaTriglav, troglavi bogVeles (Volos, Voloh), bog zemlje, ratarstva, zaštitnik pastira, ali također i voda i podzemlja, prijevare, Perunov protivnik, ratnički bog (općenito štovano božanstvo)Vesna, boginja mladosti, proljetne radosti i bujnostiVida, zaštitnica bračne sloge, usporedi: HeraVodan (Vodna), bog voda, rijeka i mora, usporedi: PosejdonVoloska, zaštitnica kućnog ognjišta i domaZermagla, boginja zimeZimstrla, boginja protivnica zime, družica PagodaZora, personifikacija zore.Živa i Žibog, božanstva života i plodnosti

Druga nadnaravna bića

Banik, duh sauneDomovoj, kućni duhKikimora, zao kućni duhLešij, šumski duhPokola, zloduh podzemljaRusalke, ćudljive šumske i vodene vileVampir, povratnik iz mrtvih koji se hrani ljudskom krvljuVodanoj, vodeni demonVodenjak, vodeni duh

Ovo je bio slavenski panteon koji se koristio na LARPovima prije..... jaaaaaaaaaako puno godina. Prenosim tekst u cijelosti.

Quote

Panteon staroslavenskih bogova( izvor: ilustrirana knjiga, Hrvatski mitovi i legende – priče o bogovima, vanje spirina)

- Opaske, ukoliko su konstruktivne su dobrodošle. Ovo nije nikakav namet nego samo prijedlog, pa ga kao takvog i promatrajte -

svarog, svarun, stari vid – vrhovni bog Staroslavenskog panteona, prapočelo i tvorac neba i zemlje. Vladar je i otac svih bogova.Prijedlog simbola: Bijeli puni krug

Crnobog, Črnbog – vladar podzemlja i vrhovni je bog zla. Nema materijalni oblik, a nastao je iz Svarogove sjene pri stvaranju svijeta.Prijedlog simbola: Crni puni krug

Vodan – vrhovni bog voda i jedan od najmoćnijih bogova. Prilikom stvaranja svijeta nastao iz odraza Svaroga u Pramoru. Mračne je prirode, a kao oružje nosi moćni trozubac.

Prijedlog simbola: Trozubac, valovi ili kombinacija

Volos, skotski bog – bog prirode i zaštitnik rogatih životinja. Dvojnik je Svaroga i posjeduje njegovu moć. To je staro animističko božanstvo znano po maču iskovanom od sjene, zvanom «Jarost», i urokljivom pogledu.Prijedlog simbola: Glava rogate životinje ili rogata životinja

Žibog i Živa – bogovi života, sile bez materijalnog oblika. Pomogli su Svarogu pri stvaranju svijeta, nastali od prvobitnog svijetla.Prijedlog simbola: Zrake svijetlosti na tamnoj površini

Stribor – bog vjetra, nastao od Svarogova daha. On je moćan bog promjenjive ćudi i vrstan ratnik, koji je u ratu personifikacija oluje i olujnog neba.Prijedlog simola: Olujni oblak

Cernunnos – nije kao takav dio slavenskog panteona, ali se spominje u jednoj od bitaka bogova. Vrlo je sličan Volosu, a radi se o rogatom Keltskom božanstvu.Prijedlog simbola: vidi Volos

Perun, porin – bog groma i nebeskih visina. Svarogov je najstariji sin, aznan je kao nosilac munje i nepobjediv ratnik. Jedan je od najvećih bogova, a kod nekih slavenskih naroda štovan je i kao vrhovni bog.Prijedlog simbola: munja, malj, munja u ruci ili kombinacija

Vida, koleda – boginja divovskog porijekla, vrhovna majka, nositeljica stvaranja i plodnosti. Žena Svaroga i majka svih Svarožića ( Svarogovih sinova).Prijedlog simbola: Pupoljak cvijeta

Črt, ognjeni zmaj – materijalizirani oblik Crnoboga, koji postoji paralelno s njim. To je crna spodoba čekinjave dlake i vučjih zubi. Posjeduje sposobnost mjenjanja oblika – najčešće u Ognjenog zmaja i Demonskog jahača.Prijedlog simbola: Crveni zmaj koji riga vatru, demonska glava Morana, baba jaga – boginja smrti, zime i ljubavne nesreće. Ima sposobnost mijenjanja lika, a to je najčešće oblik zanosne crnokose djevojke, izuzetno bijele puti, s vučjim očnjacima i kandžama na rukama. Nečasna je, zla i prijetvorna. Ljubimica je Črta i Leđana (diva). Drugi joj je oblik Baba Jaga – ružna vještica koja donosi noćne more djeci i mladićima.Prijedlog simbola: Crni trnoviti obruč

Bjesomor – knez tamne strane (Trtara), demonsko biće nastalo iz odnosa Morane i Črta. To je božanstvo mučke smrti i mahnita bijesa.Prijedlog simbola: Kosturska lubanja otvorenih usta i plamenih očiju

Svantevid, svanimir, jaki vid – bog sunca i nebeskog kruga, oličenje hrabrosti, časti i poštenja. Najbolji od svih ratnika, najmiliji i najmlađi Svarogov sin. Njegovi su artefakti Rog Obilja, Žezlo Mijene i Plameni Mač iskovan od čovuljaka (patuljaka).Prijedlog simbola: Sunce, pegaz, plameni mač, rog obilja, žezlo mijene ili kombinacija

Tatomir – bog mjeseca, sin Svaroga i Vide. Znan je kao vrstan ljubavnik i ratnik, nemirne je i prevrtljive ćudi, te vješt govornik. Uvijek je u pratnji vukova, a kao simbol lukavosti, ponekad je prikazivan i kao lisica. Može poprimiti četiri različita oblika.Prijedlog simbola: Vuk, lisica

Lakatbrade pedaljmuža – najglasovitiji i najcjenjeniji vladar sitnih bića, izuzetno velikih magijskih moći. Ovo je ujedino i prijedlog za boga SVIH patuljaka.Prijedlog simbola: svijetleći nakovanj, pijuk, grumen zlata

Gerovit, gerivoj, davor, dabog – bog rata, kuge i ratnih razaranja. U ratu je nečastan i krajnje okrutan, premda pripada navskim bogovima. Opasan je sa sedam mačeva i na glavi nosi crnu traku smrti. Uvijek ga prate vrane. U miru je dobroćudan kovač i u potpunosti druga osoba, sklon šali i obazriv. Prijedlog simbola: Crveni obruč na crnoj površini, sedam ukrštenih mačeva, vrana, vrana na nakovnju

Kaja – boginja umrlih i vjesnica nadolazeće zime. Kćer Svantevida i Zore.Prijedlog simbola: nadgrobni spomenik ili ploča

Bojana – boginja pobjede, opasana mačem i ovjenčana lovorovim vijencem.Prijedlog simbola: Mač unutar lovorova vijenca

Lada – božica ljepote i ljubavi, a po nekim izvorima i plodnosti. Personificira rađajuće prirodne sile. Kćer je Svantevida i Zore i Gerovitova žena.Prijedlog simbola: Ružin cvijet Vesna – boginja proljeća, zaštitnica ljubavnika i donositeljica nadahnuća umjetnicima.Prijedlog simbola: Lastavica, slavuj

Zora – vesela i ljupka božica, donositeljica jutarnjeg svijetla, boginja neba i žena Svantevida.Prijedlog simbola: Izlazeće sunce

Radogost – bog gostoprimstva i kućnog ognjišta. U ratu je prikazan kao čovijek s lavljom glavom i dvoglavom sjekirom. Sin je Svantevida i Zore.Prijedlog simbola: Ognjište, lav, dvoglava sjekira ili kombinacija

Rujimir – bog vina, obilja i gozbi. Znan po bučnim navskim gozbama priređenima za bogove i najveće junake smrtnika.Prijedlog simbola: Grozd, vinova loza, vrč iz kojeg teče vino

Ovaj panteon je komplementaran sa onim koji je napisao Andro, a može ga i u potpunosti zamijeniti. Napisan je na zamolbu Marija i drugih ljudi, s ciljem da se napravi više-manje sveobuhvatni panteon i da prije svega bude lako shvatljiv, što ne znači da Andrin nije, nego ljudi su rekli da im izgleda nepotpuno… Knjiga Vanje Spirina za neke možda nije najsretnije rješenje za panteon, ali on je ipak napisao kakvu takvu priču u vezi s tim ( i nije da baš nije istraživao staroslavensku mitologiju, ali ju je učinio razumljivom i lako shvatljivom za sve).Ovo je više-manje kompletna lista bogova (njih 23), i mislim da svatko tko to želi, može za sebe naći prikladno božanstvo među ponuđenim. Isto tako ne bi bilo na odmet da pročitate tu ilustriranu knjigu od Spirina, kako bi ste stekli bolji uvid u božanstvo koje odaberete, jer tako će se bolje role-playati vjera koju odaberete.Isto tako, tko baš nikako ne želi uzeti staroslavensko božanstvo, može uzeti neko keltsko ili staro rimsko. Grčka i nordijska božanstva imaju svoje ekvivalente u staroslavenskim božanstvima, pa je glupo da netko vjeruje u Odina, kada je u staroslavenskoj mitologiji to u biti Perun, itd.Osobno mislim da božanstva iz AD&D-a ili drugih sistema tu nemaju što tražiti – Llolth može biti Morana bez problema.

Jedna napomena: zbog njihove neograničene moći, predlažem da se Svarog i Crnobog ne štuju kao božanstva, već kao ideali dobra i zla općenito. Ostali bogovi su tu za finese.