HRVATSKO ARBITRAÝNO PRAVO - bib.irb.hr · PREDGOVOR Ova je knjiga prvi komentar hrvatskog Zakona o arbitraÞi iz 2001. Ona je rezultat višegodišnjeg bavljenja njezinih autora materijom

Siniša Triva �Alan Uzelac

HRVATSKOARBITRAÝNO PRAVO

Komentar Zakona o arbitraÞi i drugi izvorihrvatskog arbitraÞnog prava

Zagreb, travanj 2007.

Copyright © 2007.TATJANA TRIVA, ALAN UZELAC

(sva prava pridrÞana)

Recenzenti:

Dr. sc. MIHAJLO DIKARedoviti profesor Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

Dr. sc. HRVOJE SIKIRIÆRedoviti profesor Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu

Dr. sc. VESNA RIJAVECIzvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveuèilišta u Mariboru

Stvarno kazalo i obrada priloga

TOMISLAV NAGY

Urednica

VESNA GRUBIÆ

ISBN 978-953-6053-91-9

CIP zapis dostupan u raèunalnom katalogu Nacionalne i sveuèilišne knjiÞnice u Zagrebu podbrojem 632672

Oznaka 811-055

Korištenje naziva sveuèilišni priruènik (Manualia universitatis studiorum Zagrabiensis)odobrio je Senat Sveuèilišta u Zagrebu na prijedlog svog Povjerenstva za sveuèiliš-no-nastavnu literaturu odlukom Ur.broj: 380-02/6-07-4, donesenoj na sjednici odrÞanoj16. sijeènja 2007. godine.

PREDGOVOR

Ova je knjiga prvi komentar hrvatskog Zakona o arbitraÞi iz 2001. Ona je rezultatvišegodišnjeg bavljenja njezinih autora materijom arbitraÞnog rješavanja sporova –akademika, profesora emeritusa Siniše Trive, doajena hrvatske znanosti graðanskogpostupovnog i arbitraÞnog prava, i dr. Alana Uzelca, profesora graðanskog procesnogi arbitraÞnog prava na Pravnom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu i jednog od vodeæihhrvatskih arbitraÞnopravnih komparativista. Profesor Uzelac bio je i jedan od najbliÞihsuradnika akademika Trive u pripremi teksta Zakona o arbitraÞi i u voðenju Stalnogizbranog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, praktièno jedine i svakako najvaÞ-nije arbitraÞne institucije u zemlji. U tom smislu ova je knjiga djelo autora zakona kojise u njoj komentira, osoba koje su moÞda stoga najpozvanije govoriti o znaèenju poje-dinih zakonskih rješenja te o njihovu mjestu u sustavu hrvatskog arbitraÞnog prava.

Knjiga je i posljednje znanstveno djelo akademika Trive, koje, naÞalost, posthum-no izlazi iz tiska.

Osim samog komentara Zakona, knjiga sadrÞi i introduktivni tekst, kojim je smi-sleno zaokruÞen i dopunjen sam komentar, te koji sadrÞi opæe osnove za razumijevanjematerije arbitraÞnoga prava, posebno hrvatskog arbitraÞnog zakona i arbitraÞnoprav-nog ureðenja koje je njime inaugurirano.

Knjiga je oplemenjena povijesno-komparativnim pristupom. Pri njezinoj su izradikorišteni relevantni meðunarodni arbitraÞnopravni intrumenti, meðu kojima svakakonajznaèajnije mjesto zauzimaju Newyorška konvencija o priznanju i ovrsi stranih arbi-traÞnih odluka iz 1958. i Europska konvencija o meðunarodnoj trgovaèkoj arbitraÞi iz1961., te rezultati upornog i konstantnog nastojanja UNCITRAL-a u unapreðenju iafirmaciji arbitraÞe kao medija za rješavanje meðunarodnih trgovaèkih sporova. Ko-rištena su i najznaèajnija inozemna djela o arbitraÞnom pravu, koje je ionako, u svompreteÞnom dijelu, autonomno procesno pravo transnacionalne lex mercatoria. U tom sesmislu hrvatska arbitraÞnopravna znanost zahvaljujuæi ovom djelu prikljuèuje na do-stojan i reprezentativan naèin drugim takvim razvijenijim i tradicijom bogatijim europ-skim i svjetskim znanostima. Njome je, svakako, dopunski oplemenjena i hrvatska zna-nost graðanskog procesnog prava opæenito.

Komentar je po naèinu i opsegu obrade materije arbitraÞnog prava takav damoÞe imati znaèenje dopunske (i pomoæne) literature za neke od predmeta na dodi-plomskom i poslijediplomskim pravnim studijima na pravnim fakultetima te osnovnogudÞbenika na nekim od predmeta na dodiplomskom i poslijediplomskim pravnim studi-jima na tim pravnim školama. Treba oèekivati da æe, neovisno o tome, zbog svog naèi-na pristupa arbitraÞnopravnoj problematici, iscrpnosti i produbljenosti u obradi te ma-terije knjiga dobiti znaèenje i nezaobilaznog znanstvenog i struènog djela za sve onekoji æe se iz struènih i zanstvenih pobuda baviti arbitraÞnim pravom. Upravo se stogavalja nadati da æe u hrvatskoj, ali i meðunarodnoj arbitraÞnoj znanosti i praksi doÞivje-ti paÞnju i prijem kakav po svim svojim kvalitetama zasluÞuje.

U Zagrebu, oÞujak 2007. godineProf. dr. sc. Mihajlo Dika

V

PREGLED SADRÝAJA

Predgovor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . V

SadrÞaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . IX

Uvod. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . XIX

Hrvatsko arbitraÞno pravo – povijesni razvoj i temeljna naèela . . . . . . . . . XXIII

Komentar Zakona o arbitraÞi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Dio prvi – Opæe odredbe (èl. 1. – 2.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 3

Dio drugi – ArbitraÞa u Republici Hrvatskoj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Glava prva – Opæe odredbe (èl. 3. – 5.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21Glava druga – Ugovor o arbitraÞi (èl. 6. – 8.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53Glava treæa – ArbitraÞni sud (èl. 9. – 16.). . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80Glava èetvrta – ArbitraÞni postupak (èl. 17. – 26.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146Glava peta – Pravorijek i završetak postupka (èl. 27. – 35.) . . . . . . . . . . . . . . 220Glava šesta – Pravna sredstva protiv pravorijeka (èl. 36. – 37.) . . . . . . . . . . . . 284

Dio treæi – Priznanje i ovrha pravorijeka (èl. 38. – 40.) . . . . . . . . . . . . . . . . 320

Dio èetvrti– Sudski postupak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349Glava prva – Opæe odredbe (èl. 41. – 46.) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 349Glava druga – Postupak priznanja i ovrhe pravorijeka (èl. 47. – 49.) . . . . . . . . . . 380

Dio peti – Prijelazne i završne odredbe (èl. 50. – 52.) . . . . . . . . . . . . . . . . . 402

Zakon o arbitraÞi (hrvatski i engleski tekst) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 411

Drugi izvori hrvatskog arbitraÞnog prava

Newyorška konvencija, NYK1958 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 439Europska konvencija, EK1961 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 447Washingtonska konvencija, WK1965 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 459UNCITRAL Model zakon, UML1985. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 483Pravilnik o SIS-HGK, PR-SIS. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 501Zagrebaèka pravila, ZP2002. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 507Odluka o troškovima, OT-SIS. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 519

Prilozi

Tablica sudske i arbitraÞne prakse . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 527ArbitraÞna bibliografija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 539Stvarno kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 559Kratice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 567

VII

UVOD

Ova knjiga dugo je nastajala. Inicijalno zamišljena kao kratak praktièni komentarnovoga Zakona o arbitraÞi, razvila se u obuhvatno djelo koje je prema opsegu – ali i povremenu potrebnom za njeno sastavljanje – èetverostruko veæe negoli što je to u poèet-ku bilo planirano. Time je, moÞda simbolièki, doÞivjela jednaku sudbinu kao i akt kojiju je potaknuo. U drÞavi u kojoj se fundamentalni zakonski projekti èesto oblikuju idonose u nekoliko tjedana, bez obuhvatnije rasprave i istraÞivanja, Zakon o arbitraÞirijetka je iznimka. Od ideje i nacrta do konaène realizacije za taj je Zakon trebalogotovo šest godina (1995.–2001.), jednako koliko je u konaènici bilo potrebno zaizlazak iz tiska ovoga djela (2002.–2007.). Vrijeme o kojem je rijeè u oba sluèaja nijebilo vrijeme mirovanja, veæ vrijeme razmišljanja, rasprava i rada – vrijeme koje je,nadamo se, omoguæilo cjelovito sazrijevanje konaènoga rezultata.

Promjena koja se dogodila kada je Zakon o arbitraÞi stupio na snagu nije bila koz-metièke prirode. Iako je i kod mnogo manjih zahvata u domaæoj doktrini uobièajenogovoriti o “novom hrvatskom pravu”, kod ovoga akta taj izraz skoro nalièi na eufemi-zam. Ne bi bilo neprimjereno ni da se govori o tektonskoj promjeni, epohalnoj mijeniparadigme – jer i za to postoji dovoljno osnove. U pravu, dakako, ne postoje revolucije,pa se tako i ovaj proces nije zbio preko noæi, veæ i u diskontinuitetu postoji kontinuitet.Ipak, korak unaprijed koji je uèinjen bio je golem i ne treba ga podcjenjivati. Namjeraje ove knjige bila upozoriti na ovu promjenu, predoèujuæi pretpostavke za nju, njenaishodišta i put koji je do nje doveo, a moÞda i put koji od nje dalje vodi. U tom nasto-janju, ona Þeli dopuniti i dijelom nadomjestiti dosadašnja standardna djela o arbitraÞi, uprvom redu danas veæ dvadeset godina staro djelo autora Aleksandra Goldštajna i Sini-še Trive.1

Upravo zato, u središtu je ovoga djela komentar novoga temeljnoga izvora hrvat-skog arbitraÞnog prava, Zakona o arbitraÞi. U njemu se uz svaki èlanak novoga ZakonaÞeljelo uputiti na historijat njegova nastanka, na uzore i modele kojima se nadahnjivalo,na rasprave u domaæim i inozemnim krugovima arbitraÞnih struènjaka, na teorijske ipraktiène probleme u njegovoj primjeni, na slièna ili razlièita rješenja u komparativnompravu, te na naèin na koji bi, prema shvaæanju autora, takve odredbe trebalo primjenji-vati u duhu globalne harmonizacije arbitraÞnog prava i arbitraÞne kulture. Komentar seposebno koristio i radovima koautora koji su nastajali tijekom rada na nacrtu Zakona oarbitraÞi, tako da su u komentar pojedinih èlanaka utkane mnoge ranije analize i pojedi-ni dijelovi ranije objavljenih radova.

Uz komentar ZA u ovoj se knjizi objavljuje i izbor drugih izvora hrvatskog arbi-traÞnog prava. Kriterij pri njihovom objavljivanju nije bila potpunost, veæ relevantnost ikorisnost. Tako u zbirku drugih izvora arbitraÞnog prava nisu ukljuèeni rani meðuna-rodni instrumenti koji su, premda formalno i dalje na snazi, de facto derogirani prihva-æanjem kasnijih meðunarodnih konvencija i kao takvi izgubili su svaku praktiènu vaÞ-

XIX

1 Goldštajn/Triva, Meðunarodna trgovaèka arbitraÞa, Zagreb, Informator, 1987.

nost.2 Stoga se od obvezatnih tekstova multilateralnih meðunarodnih instrumenata uk-ljuèilo tri koja još uvijek mogu imati vaÞnu praktiènu ulogu: Newyoršku konvenciju opriznanju i ovrsi stranih arbitraÞnih pravorijeka iz 1958., Europsku konvenciju o meðu-narodnoj trgovaèkoj arbitraÞi iz 1961. te Washingtonsku konvenciju o rješavanju ulaga-èkih sporova izmeðu drÞava i drÞavljana drugih drÞava. Takoðer se objavljuje i tekstUNCITRAL Model zakona, koji, iako sam nije obvezujuæi instrument, ima izuzetnuulogu u tumaèenju odredaba ZA koje su se velikim dijelom upravo njime inspirirale.Od drugih akata, ukljuèeni su pravilnici Stalnog izbranog sudišta pri HGK (organizacij-ski pravilnik, Zagrebaèka pravila te Odluka o troškovima) koji, iako primjenjivi tekonda kada ih stranke same odaberu, imaju posebnu praktiènu relevantnost zbog èinjeni-ce da je SIS-HGK do danas bila najvaÞnija arbitraÞna ustanova sa sjedištem u RepubliciHrvatskoj, praktièki jedina u podruèju rješavanja domaæih i meðunarodnih trgovaèkiharbitraÞa.

Buduæi da je engleski jezik postao u arbitraÞnoj praksi lingua franca meðunarod-ne (a dijelom i domaæe) arbitraÞe, svi se ukljuèeni akti, od samoga ZA preko meðuna-rodnih instrumenata do domaæih arbitraÞnih pravilnika, objavljuju paralelno u engle-skom i hrvatskom tekstu. Za potrebe ove knjige raniji su prijevodi, od kojih su neki spravom bili kritizirani zbog grešaka i nepreciznosti, pregledani, popravljeni i usklaðenis vaÞeæom arbitraÞnom terminologijom korištenom u ZA, a neki su tekstovi i iznovaprevedeni.

Dugo vrijeme nastanka ove knjige traÞilo je da se ona neprestano usuglašava spromjenama drugih propisa, od kojih su neke bile izravno relevantne (novela ZPP-a iz2003., novi Zakon o mirenju iz 2003., novi ZOO iz 2005; promjene u pravilnicimaSIS-HGK iz 2002. i sl.). Nadamo se da je ovo usuglašavanje uspješno izvršeno te da je,iako nema jamstava protiv buduæih promjena, razdoblje najintenzivnije normativne ne-stabilnosti iza nas. Zato oèekujemo da æe ovo izdanje biti aktualno barem sljedeæih ne-koliko godina, a buduæe promjene, ako i ukoliko ih bude, nastojat æe se ukljuèiti u na-redna izdanja ove knjige. Na drugoj strani spektra, višegodišnji rad na ovoj knjizi daoje autorima i odreðenu zadovoljštinu, omoguæujuæi da se u tekst ukljuèe referencije narecentnu sudsku praksu. Tako ovaj komentar novog hrvatskog arbitraÞnog prava višenije samo apstraktno teorijsko tumaèenje prava koje bi tek trebalo zaÞivjeti, veæ prikazÞivuæeg i aktualnog organizma koji svoje djelovanje dokazuje u praksi. To dokazuje ipopis sudskih i arbitraÞnih odluka ukljuèenih u priloge ovoga djela. Isto vrijedi i za bo-gatu literaturu posveæenu temama relevantnima za hrvatsko arbitraÞno pravo, koja je zapotrebe daljnjeg istraÞivanja i korištenja u praksi u ovome radu nadopunjena i aktualizi-rana. Sva aktualiziranja obavljena su s obzirom na stanje na kraju 2006. godine.3 Nekepromjene (npr. revizija UNCITRAL Model zakona) koje su usvojene tijekom 2006., alido kraja te godine još nisu sluÞbeno objavljene i potvrðene, mogle su se tek registriratiu bilješkama, no ne i u konaènom tekstu.

Prema zamisli autora, ova je knjiga podjednako namijenjena onima koji se arbi-traÞom bave tijekom svoga studija i znanstvenog rada, kao i onima koji se njome prakti-èki bave. Status sveuèilišnog nastavnog teksta nametao je obvezu da se ekonomizira s

Uvod

XX

2 Rijeè je o Protokolu o arbitraÞnim klauzulama od 24. 9. 1923. i Konvenciji o izvršenju straniharbitraÞnih odluka od 26. 9. 1927. Tekst i komentarske bilješke navedenih akata v. u Goldštajn/Triva, str.297–316.

3 U rijetkim sluèajevima uzeta su u obzir i zbivanja poèetkom 2007.

prostorom kako bi se svojim obujmom i cijenom ova knjiga uèinila pristupaèna studen-tima na dodiplomskoj, diplomskoj i poslijediplomskoj razini. To je uvjetovalo i formatknjige, i odabir dokumenata. Neka su odricanja bila neminovna. Od dokumenata kojinisu ukljuèeni u ovu ediciju, a mogli bi biti relevantni, poglavito valja spomenuti tekstbilateralnih ulagaèkih sporazuma (tzv. bilateral investment treaties, BITs) u kojima senalaze i arbitraÞne odredbe relevantne za meðunarodne sporove izmeðu hrvatskih stra-naka i ulagaèa iz pojedinih drÞava. Za arbitraÞnu teoriju i praksu na podruèju RepublikeHrvatske mogao bi biti relevantan i tekst nekih drugih dokumenata UNCITRAL-a, npr.ArbitraÞna pravila iz 1976. ili Bilješke o organizaciji arbitraÞnog postupka iz 1996. Upraktiènoj primjeni zanimljiva bi mogla biti i pravila pojedinih renomiranih arbitraÞnihustanova èije je sjedište izvan RH, no koje bi mogle administrirati i postupke èije jemjesto u Hrvatskoj (npr. pravila Meðunarodnog arbitraÞnog sudišta MTK u Parizu ililondonskog Meðunarodnog arbitraÞnog sudišta). Od posebnih podruèja, a vezano uzRepubliku Hrvatsku, bilo bi korisno prikazati i arbitraÞna pravila i praksu u vezi s rješa-vanjem sporova o internetskim domenama unutar hrvatske nacionalne domene (.hr) kodHrvatske akademske i istraÞivaèke mreÞe (CARNet). Za potpuniju informaciju o ovimaktima èitatelji se upuæuju na druge izvore, kao i na istraÞivanje na Internetu, posebno uodnosu na informacije koje se èešæe mijenjaju. Ova se knjiga, Þeleæi da bude priruèniktrajnije kvalitete, koncentrirala na ono što je za hrvatsku arbitraÞnu publiku danasnajvaÞnije, uz barem vjerojatnost da tako i ostane u bliÞoj buduænosti.

Kada su poèeli s radom na ovoj knjizi, njeni su autori podijelili rad na pojedinimdijelovima komentara Zakona o arbitraÞi. Tako je Siniša Triva sastavio inicijalni nacrtkomentara èlanaka 2, 5 (dj.), 9 (dj.), 10 (dj.), 16, 18, 20 (dj.), 25 (dj.), 26 (dj.), 28 (dj.),29, 31, 36–37, 39–40, 42, 44 i 50. Alan Uzelac je pisao komentar èlanaka 1, 3, 4, 5(dj.), 9 (dj.), 10 (dj.), 11–15, 17, 19, 20 (dj.), 21–24, 25 (dj.), 26 (dj.), 27, 28 (dj.), 30,32–35, 38, 41, 43, 45–48 i 51–52. Kroz zajednièki rad na komentaru, koji je ukljuèivaovišekratno èitanje, razmjenu mišljenja i komentara, te mnogobrojne prijedloge dopuna ikorekcija, stroge granice autorskog rada uvelike su se izgubile. U visokoj mjeri konaè-an je proizvod zajednièko djelo u pogledu svih njegovih dijelova, premda se i dalje od-govornost za sadrÞaj komentara uz pojedini èlanak moÞe u prvom redu pripisati autoruinicijalnog nacrta. Što se tièe uvodne studije o hrvatskom arbitraÞnom pravu, ona je ta-koðer zajednièko autorsko djelo: nju je sastavio Alan Uzelac, koristeæi za pojedine nje-ne dijelove bilješke, nacrte i dijelove objavljenih tekstova drugoga koautora.

U prosincu 2004. godine preminuo je koautor ove knjige, glavni pokretaè i idejnizaèetnik korjenite reforme arbitraÞnog zakonodavstva, autor prve skice Zakona o arbi-traÞi te više njenih revizija kao i predsjednik svih radnih skupina koje su radile na re-dakciji toga zakonskoga projekta, akademik Siniša Triva. U tom je trenutku velik diorukopisa bio gotov. Predstojao je ipak obuhvatan rad na pisanju nedovršenih dijelova,pregledu napisanih, usklaðivanju teksta sa stalnim zakonskim promjenama, obradi i pri-jevodu izvora, oblikovanju uvodne studije te sastavljanju koncepcije drugih priloga. Teje poslove trebao nastaviti i dovršiti drugi koautor knjige. Ispunjenje toga zadatka ne bibilo moguæe bez drugih osoba koje su pomogle svojim razumijevanjem i doprinosom.Zahvaljujemo zato posebno: Vesni Grubiæ i Sanji Periæ, koje su u ime nakladnika iska-zale tolerantnost u pogledu rokova i opsega djela; Tomislavu Nagyu, koji se prihvatiozahtjevnog posla rada na prilozima ove knjige; recenzentima Mihajlu Diki, Hrvoju Si-kiriæu i Vesni Rijavec koji su svojim dobrohotnim i pravodobnim recenzijama omogu-æili uvrštavanje ove knjige u seriju nastavne literature Sveuèilišta u Zagrebu; te gospoðiTatjani Trivi, koja je svojim razumijevanjem i poticanjem dala presudan impuls da ovodjelo konaèno ugleda svjetlo dana.

Uvod

XXI

HRVATSKO ARBITRAÝNO PRAVO

POVIJESNI RAZVOJ I TEMELJNA NAÈELA

I. ArbitraÞa kao naèin rješavanja domaæihi meðunarodnih sporova

Rijeè arbitraÞa (engl. arbitration, franc. arbitrage, tal. arbitrato, ruski )oznaèava naèin rješavanja sporova u kojem treæa nepristrana osoba od povjerenja stra-naka, arbitar, ima ovlast odluèiti o sporu svojom odlukom. Odluku o sporu koju arbitar(ili više njih) donesu, stranke se obvezuju uvaÞiti i ispuniti – ona ih u naèelu veÞe jed-nako kao i sudska odluka. Stoga se i smatra da je arbitraÞa specifièan oblik suðenja, aarbitar ili arbitri koji tako odluèuju nazivaju se arbitraÞnim sudom.

ArbitraÞni sudovi – u nas tradicionalno nazivani i izbrani ili obranièki sudovi – sunedrÞavni pravosudni mediji koji svoje ovlaštenje za suðenje o pravima kojima strankemogu slobodno raspolagati crpe iz suglasne volje stranaka u sporu. Uloga drÞave i nje-zinih organa pravosuða svodi se u pravilu na to da pruÞe podršku tim tvorevinama stra-naèkog sporazumijevanja te da odlukama koje arbitri donesu zajamèe onu istu pravnusnagu koju imaju pravomoæne presude drÞavnih sudova. Pobjednièka stranka iz arbi-traÞnog spora moÞe odmah traÞiti da nadleÞni drÞavni sud provede prisilno izvršenje ar-bitraÞne odluke, bez potrebe da se protiv nelojalnog protivnika još jednom pokreæenova parnica, ovoga puta pred drÞavnim sudom. O volji stranaka ne ovisi samo ovlašte-nje arbitara da sude, veæ i tema suðenja i procesna graða (èinjenièna, dokazna i norma-tivna: procesnopravna i supstancijalnopravna) na temelju koje æe arbitri odluèivati o os-novanosti tuÞiteljevog zahtjeva da mu se pruÞi odreðena pravna zaštita.

Stranke koje ugovore arbitraÞno rješavanje svojih aktualnih ili buduæih sporovakoji proizlaze iz odreðenog pravnog odnosa mogu se, osim toga, sporazumjeti i o tomepo kojim æe se proceduralnim pravilima sprovesti arbitraÞni postupak te o tome po ko-jim æe pravnim pravilima arbitri odluèivati o suštini spora, vodeæi raèuna o tome da nepovrijede neka temeljna naèela dobro voðenog sudskog postupka (due process of law),naroèito onog o pravu stranaka da budu saslušane o svim navodima i zahtjevima protiv-nika, a i o otvoreno iznesenim shvaæanjima arbitara o svim bitnim pitanjima spornestvari.

Suvremeno arbitraÞno sudovanje razvija se (i) kao odraz nezadovoljstva uèmalim,zastarjelim, sporim, skupim, krutim i nesigurnim, nedovoljno pouzdanim drÞavnim su-dovanjem. Za razliku od drÞavnog, arbitraÞno sudovanje osigurava strankama tajnostraspravljanja (sine strepitu forensi), prihvatljiviji ambijent i pomirljiviji ton raspravlja-nja, jednostavnost procesnih formi, brzinu i relativnu jeftinoæu postupka. Arbitri koji suosobe povjerenja stranaka ujedno su u pravilu i eksperti za podruèje u kojemu sude. Re-lativna nevezanost za sustav drÞavnog prava pruÞa arbitrima moguænost da naðu pra-vièniju soluciju èak i u situacijama u kojima ih stranke izrièito ne ovlašæuju da sude pokriterijima praviènosti. ArbitraÞno sudovanje manifestira se kao izraz odreðene druš-

XXIII

tvene solidarnosti meðu protivnicima u sporu, njihovih zajednièkih koncepcija o pravui praviènosti, uzajamne lojalnosti i u èasovima poslovnog sukoba i razjedinjenosti,spremnosti stranaka da prihvate rješenja koja nuÞno ne moraju predstavljati maksimal-no ostvarenje njihovih zahtjeva. Još je Ciceron govorio da se pred arbitre izlazi s na-dom da se sve neæe izgubiti, ali i sa spremnošæu da se sve na što bi se imalo pravo neæeni dobiti.

No, arbitraÞno sudovanje ima i svojih negativnih osobina. One su rezultat teškoæau pronalaÞenju adekvatnih arbitara i konstituiranju arbitraÞnog tribunala; ponekad i po-sljedica opasnosti od sporog postupanja; nedovoljnog poznavanja prava; nedovoljnemoralne èvrstine i nepristranosti arbitara; moguænosti da troškovi arbitraÞe budu visokizbog honorara koji arbitrima pripadaju za njihov rad; opasnosti da se suðenje po kriteri-jima praviènosti ne pretvori u arbitrarnost i subjektivnu samovolju, pa otuda i neizvje-snosti i nepredvidljivosti rezultata suðenja; opasnosti koju za pravilnost i zakonitost ar-bitraÞnog pravorijeka predstavlja anticipirano odricanje stranaka od prava na univerzal-nu Þalbu kao redovni pravni lijek; rezultat èinjenice što sve prednosti arbitraÞe mogubiti dovedene u pitanje ako stranka nezadovoljna arbitraÞnom odlukom pokrene sporpred drÞavnim sudom radi ostvarenja zahtjeva za poništaj arbitraÞne odluke. Nasuprottakvim slabostima arbitraÞe, drÞavno pravosuðe još predstavlja atraktivan forum – si-gurnu luku koja èvrstinom i trajnošæu svoje organizacije, nepristranošæu sudaca kojipoznaju pravna pravila, odreðenošæu i strogošæu procesnih pravila i predvidljivošæumeritornih rezultata suðenja amortizira druge nedostatke.

ArbitraÞa svoje posebne prednosti ima u rješavanju meðunarodnih trgovaèkihsporova. Te se prednosti manifestiraju u svim stadijima, od procesa ugovaranja meðu-narodnih poslovnih transakcija, preko provoðenja arbitraÞnog postupka, do konaèneodluke i ispunjenja onoga što je tom odlukom odreðeno. Zato se i povijesni razvoj arbi-traÞe od sredine 20. stoljeæa do danas velikim dijelom odvijao imajuæi na umu u prvomredu rješavanje sporova s tzv. meðunarodnim obiljeÞjem. Od razdoblja prvih poslovnihkontakata izmeðu Istoka i Zapada nakon hladnog rata, pa sve do današnjeg intenzivnogprocesa globalizacije meðunarodnog trÞišta, arbitraÞa je igrala ulogu mosta koji je tre-bao omoguæiti da se u sluèaju spora izmeðu poslovnih partnera koji su dolazili iz raznihpravnih, politièkih i ekonomskih tradicija pronaðe naèin da se problemi prevladaju nanaèin koji bi za obje strane bio prihvatljiv te time omoguæio i nastavak poslovnih odno-sa i uzajamnog poslovanja.

Tako se na meðunarodnom planu nedrÞavno arbitriranje afirmira djelomièno i kaoodraz nepovjerenja prema pravosudnim organima i zakonodavstvu druge ugovorne stra-ne. Nepovjerenje ne mora nuÞno znaèiti stajalište o lošoj kvaliteti pravosudnih tijela ujurisdikciji poslovnog partnera. Meðutim, suðenje kod stranoga suda neminovno izazi-va niz pitanja – pitanja poznavanja lokalnoga prava, sudske prakse i procesnoga stilakoji stranca u toj jurisdikciji veæ sama po sebi stavljaju u nepovoljniji poloÞaj, iziskuju-æi poseban angaÞman i poveæane troškove. Zbog toga se veæ u fazi ugovaranja zajedni-èkih poslovnih pothvata nastoji postiæi sporazum koji bi obje strane u sluèaju spora sta-vio u jednak ili barem usporediv poloÞaj. Sporazum o arbitraÞi predstavlja kompromi-snu toèku do koje partneri izlaze jedan drugome u susret, odrièuæi se svog domaæegpravosuða i osjeæaja sigurnosti koji im to pravosuðe ulijeva svojim postupanjem i pra-vilima po kojima odluèuje o suštini stvari.

ArbitraÞa kao naèin rješavanja meðunarodnih trgovaèkih sporova svoj je zamahposebno dobila nakon što je prepoznata nuÞnost harmonizacije arbitraÞnog prava na

Hrvatsko arbitraÞno pravo – povijesni razvoj i temeljna naèela

XXIV

globalnoj razini. U posljednjih pedesetak godina kristalizirala su se univerzalno prihva-æena pravila koja su postala zajednièka standardna jezgra suvremenog arbitraÞnog pra-va modernih drÞava. Naglasak je u poèetku bio na jedinstvenom reÞimu priznanja arbi-traÞnih odluka koji bi omoguæio da arbitraÞne odluke, bez obzira na to gdje su donese-ne, budu priznate kao obvezatne u bilo kojem mjestu na svijetu, jednako kao i sudskeodluke donesene u toj zemlji. Takav je univerzalni reÞim ostvaren Newyorškom kon-vencijom o priznanju i ovrsi stranih arbitraÞnih pravorijeka iz 1958. (NYK). Globalniuspjeh te konvencije, kojoj su do danas pristupile praktièki sve civilizirane zemlje svi-jeta, utro je put daljnjem dinamièkom razvoju. U usporedbi s odlukama drÞavnih sudo-va, kod kojih ne postoji unificirani reÞim priznanja i ovrhe u stranim drÞavama, veæ seto pitanje ocjenjuje na temelju bilateralnih sporazuma i rijetkih regionalnih multilateral-nih meðunarodnih instrumenata, arbitraÞni pravorijeci bez sumnje imaju znaèajne prak-tièke prednosti. One se još više manifestiraju kod mladih drÞava poput Hrvatske, kojeimaju razmjerno malo meðunarodnih sporazuma o uzajamnom priznavanju i ovrsi sud-skih odluka, tako da æe se odluka hrvatskog drÞavnog suda u meðunarodnom trgovaè-kom sporu moæi èak i u Europi priznati samo u rijetkim drÞavama i rijetkim sluèajevi-ma, dok æe odluka hrvatskog arbitraÞnog suda u istom sporu moæi pretendirati na jedno-stavno globalno priznanje u praktièki svakoj relevantnoj jurisdikciji u svijetu.

Proces harmonizacije arbitraÞnog prava nije zahvatio samo pitanja priznanja stra-nih arbitraÞnih odluka. Kroz djelovanje i rad Komisije UN-a za meðunarodno trgovaè-ko pravo (UNCITRAL), osnovane rezolucijom Glavne skupštine UN-a 2205(XXI) od17. 12. 1966., oblikovani su standardi provoðenja arbitraÞnog postupka koji su s vreme-nom postali sastavni dio pravnih sustava mnogih zemalja, tako da se moÞe reæi da izme-ðu nacionalnih arbitraÞnih prava danas postoje znaèajne sliènosti, mnogo veæe negoli uveæini drugih podruèja pravne regulacije.

Bilo bi, meðutim, preuzetno zakljuèiti da su, zahvaljujuæi takvom zajedništvu urješavanju baziènih problema, eliminirane sve razlike u sadrÞajima nacionalnih pravnihsustava. Dva se razloga tome suprotstavljaju: (a) zajednièki prihvaæena temeljna pravilaodnose se tek na dio ukupnosti arbitraÞnih pravnih instituta nacionalnih pravnih susta-va; dijelovi na koje se ta pravila ne odnose i danas su ureðeni specifiènim izvorno unu-trašnjim pravom zemalja èlanica multilateralnih konvencija; i (b) èak i ona pravila kojasu sadrÞajno istovjetna ne dovode u svim zemljama èlanicama tog specifiènog jedinstvau pravnim instrumentima do istovjetnih suštinskih odgovora na konkretna pitanja kojase pojavljuju. Èak i pravila koja su izravno preuzeta iz meðunarodnih uzora, kada sustopljena u jedno s izvornim nacionalnim unutrašnjim normama propuštaju kroz svojesolucije sadrÞaje tih nacionalnih pravila u koja su usaðena i na koja se oslanjaju, pa uprimjeni dovode do rješenja kojima se, komparativno gledano, na specifiènom pravnompodruèju ne ostvaruje puna istovjetnost reagiranja na bitno istovrsne probleme.

Harmonizacija arbitraÞnog prava jest zato trajan proces, koji se odvija na raznimrazinama. Hrvatska se intenzivno ukljuèila u taj proces, zadrÞavajuæi ipak i neke speci-fiènosti. U ovome uvodnom radu kratko æemo opisati povijest arbitraÞnog rješavanjasporova u Hrvatskoj, koja se moÞe èitati i kao povijest pribliÞavanja hrvatskog arbitraÞ-nog prava aktualnim svjetskim modelima. U nastavku æemo izloÞiti osnovna naèela iobiljeÞja arbitraÞe, onako kako su ona danas prihvaæena i u novom hrvatskom arbitraÞ-nom pravu.


XXV

II. Povijesni razvoj arbitraÞe u Hrvatskoj

a) Od XIX. stoljeæa do kraja Drugog svjetskog rata

ArbitraÞno rješavanje sporova na podruèju uÞe Hrvatske (bez Istre, Dalmacije,Meðimurja i Vojne Krajine) prvi put je bilo ureðeno u §§ 376.–386. Privremenog gra-ðanskog postupnika iz 1852. godine.1 Iz dikcije normi vidljivo je da se arbitraÞu tadapromatralo poglavito u domaæem kontekstu, kao rješavanje sporova domaæih pravnihsubjekata. ArbitraÞu (obranièko suðenje) su mogle ugovoriti sve fizièke i pravne osobeu pogledu svih sporova o pravima kojima su mogle slobodno raspolagati (u koliko suvlastne razredjivat s njimi slobodno i sposobne po zakonih sklapati nagodbu). Od arbi-traÞe su bili izuzeti samo sporovi izmeðu supruÞnika o valjanosti njihova braka te spo-rovi o zakonitosti roðenja djeteta, i to stoga što se stranke u njima nisu bile ovlaštenenagoditi. Svi su drugi sporovi, bez obzira na to koji je sud bio nadleÞan (redovni, trgo-vaèki itd.), odnosno bez obzira na predviðenu vrstu postupka (redovni ili koji od poseb-nih), bili arbitrabilni. Za valjanost arbitraÞnog sporazuma (tj. tzv. pristatne ili obranièkepogodbe) traÞila se pisana forma, tj. sporazum je bio valjan samo ako je bio sklopljenpismeno ili pred sudom. Smatralo se da je zahtjev pismene forme bio zadovoljen i usluèaju u kojemu bi pogodba bila sklopljena razmjenom pisama. Priznavala se valjanosti arbitraÞnih (kompromisornih) klauzula i posebnih ugovora o arbitraÞi (kompromisa),no uz uvjet da se u sporazumu o arbitraÞi stranke “izriekom odreknu svih utoka i prizi-va proti obranièkim rješitbam”, dakle svih pravnih sredstava za pobijanje sudskih odlu-ka. Za valjanost arbitraÞnog sporazuma zakljuèenog nakon nastanka spora traÞilo se i toda se u njemu poimenièno navede i broj i imena arbitara. Sporazum o arbitraÞi prestajaoje smræu arbitra ili ako arbitar zbog nepredviðenih zapreka nije mogao izvršiti preuzetinalog. Ako se stranke drukèije nisu bile sporazumjele, ugovor ih nije vezivao ako bi odviše arbitara umro makar samo jedan, ako bi istupio ili ako bi za sudjelovanje u rješa-vanju postao nesposoban (§ 386. PGP).2

Prema sudskoj praksi, ako se arbitri (obranici) koje su imenovale stranke ili samestranke ne bi mogli sporazumjeti o izboru predsjednika arbitraÞnog suda (proèelnika),svaka je stranka mogla traÞiti od suda da ga on imenuje.3 Stranke su svoje sporove mo-gle podvræi ili ad hoc arbitraÞi, ili oznaèiti “veæ obstojeæi obranièki sud”, u kojem slu-èaju su pravila takve arbitraÞne ustanove mogla riješiti i pitanje broja i osoba arbitara.Pravila postupka nisu odstupala u bitnome od današnjih pravila – njih se odreðivalosporazumom stranaka, mjerodavnim postupovnim pravilima ili odlukom arbitra. Za-nimljiva je ipak odredba da je arbitar bio duÞan donijeti odluku u roku devedeset dananakon zakljuèenja rasprave, na što ga se moglo siliti globama, a ako bi one bile bezus-pješne, moglo ga se (u redovnoj parnici) osuditi da strankama naknadi štetu te sve izaz-vane troškove. Obranièki (arbitraÞni) sud nije bio ovlašten donositi pravorijeke zbog


XXVI

1V. Dika (23a), Obranièko rješavanje sporova prema Privremenom graðanskom postupniku iz

1852., 1998.2

Dika, Obranièko rješavanje sporova, pod III; v. i usp. Rušnov/Šiloviæ, Tumaè gradjanskomuparbenomu postupniku, (oko 1895.), str. 328–329; Canstein, Lehrbuch des österreichischen Civilprozes-srechtes, I. str. 37; Schuster, Die Civilprocessordnung für die Königreiche Ungarn, Kroatien und Slavo-nien…, 1859, str. 692.

3Rušnov, op. cit. str. 330, upuæujuæi na par. 381. PGP. Slièno i Canstein, op. cit., 40, po kojemu,

meðutim, ako bi proèelnik odbio izbor, stranke nisu bile ovlaštene traÞiti od arbitara da izaberu novoga ilida to uèini sud.

ogluhe ili izostanka. Odluke su se donosile veæinom glasova. Buduæi da je bilo dopušte-no ugovoriti i paran broj arbitara, moglo je doæi do toga da se glasovi arbitara podijele.Za takav je sluèaj bilo moguæe traÞiti imenovanje treæeg arbitra koji se trebao opre-dijeliti za jednu od opcija koje su dobile jednak broj glasova (sustav tiers arbitre).

Donesene pravorijeke arbitri su strankama mogli dostavljati preko nadleÞnog dr-Þavnog suda. Stranke i njihovi pravni sljednici bili su duÞni pokoriti se arbitraÞnompravorijeku. Osim u sluèajevima prekoraèenja danih ovlasti i oèite prijevare, nije protivnjega bio dopušten nikakav prigovor (par. 382. PGP-a). Smatralo se da je pravorijekništav ako pri njegovom donošenju nisu sudjelovali svi arbitri odnosno ako pritom nijepostignuta kvalificirana veæina, ako je stranci nezakonitim èinom bilo onemoguæeno daraspravlja pred sudom, ako je raspravljala osoba koja za to po zakonu nije bila sposob-na ili ovlaštena ili koja nije bila zakonito zastupana, te ako je bilo odluèeno o sporu kojise po zakonu nije mogao okonèati nagodbom. ArbitraÞna se odluka nije mogla pobijatizbog pogrešne primjene materijalnoga prava. ArbitraÞnu odluku bilo je moguæe pobijatii ako iz nje nije bila vidljiva causa debendi, ako se sudilo o zabranjenom poslu ili ne-utuÞivoj traÞbini te ako je uopæe izreèena neovršiva presuda. Pobijati se arbitraÞni pra-vorijek moglo, po stajalištu prakse, samo tuÞbom, i to u pravilu u prekluzivnom roku odèetrnaest dana od njegova donošenja. U tuÞbi je trebalo staviti ne samo zahtjev za po-ništaj arbitraÞne presude, veæ odmah i zahtjev za suðenje u glavnoj stvari.4

Pred arbitrima se mogla sklopiti i nagodba, no ona je imala istu pravnu snagu kaoi svaka druga privatna nagodba, dakle nije bila izravno ovršiva. Pravorijeci su, napro-tiv, bili ovršivi, no arbitri nisu bili ovlašteni sami dozvoliti ili provesti ovrhu svojih pre-suda, veæ su ovrhu od redovnog suda bile ovlaštene zatraÞiti samo stranke ili arbitri nanjihov zahtjev.

Relativno napredni zakonski okvir za organiziranje arbitraÞe nije bio intenzivnijekorišten u drugoj polovini XIX. stoljeæa, pa niti u prvim desetljeæima XX. stoljeæa. Do-duše, prve su arbitraÞne ustanove bile osnovane razmjerno rano, poput Obranièkogsuda Trgovaèke i obrtnièke komore, utemeljenog 1853. godine, kada je osnovana isama Komora. No, sve do kraja Prvoga svjetskog rata one su imale veoma malo posla.Tek nakon I. svjetskoga rata dolazi do intenzivnijeg razvoja arbitraÞne prakse i osni-vanja više stalnih arbitraÞnih institucija. Neke od njih nisu bile prave dobrovoljne arbi-traÞne ustanove u današnjem smislu, veæ su imale obiljeÞja specifiènih paradrÞavnih ti-jela.5 Druge su ipak udovoljavale u cijelosti današnjoj definiciji arbitraÞe. NajznaèajnijearbitraÞne ustanove takvoga tipa nastale su u dvadesetim godinama, ili su tada poèeleintenzivnije razvijati svoju praksu. Veæ navedeni Obranièki sud Trgovaèke i obrtnièkekomore u Zagrebu u pet godina promijenio je tri seta pravilnika (1924., 1927. i 1929).Osnovan je Obranièki sud Zagrebaèke burze za robu i vrednote (1924.), Obranièki sud“Trgovaèkog doma” (1923.) te Obranièki sud Jugoslavenskog društva za zaštitu vjerov-nika u Zagrebu (1926.).

Èini se da je razvoju arbitraÞe izmeðu dva rata u Hrvatskoj pogodovala nesreðe-nost pravosudnih prilika u drÞavnom pravosuðu kao i nedostatak unificiranog proce-snog reÞima za cijelu drÞavu. Iz pravilnika tadašnjih arbitraÞnih ustanova vidi se da seone nisu bavile samo pomaganjem organiziranju i administriranju arbitraÞe, veæ su pre-


XXVII

4Rušnov, op. cit., 336–337; Dika, ibid.

5Npr. tzv. izbrani sudovi socijalnoga osiguranja, izbrani sudovi koji su rješavali radne sporove.

Usp. Zuglia, Graðansko procesno pravo Kraljevine Jugoslavije, Graðanski parnièni postupak s naukom oureðenju i nadleÞnosti sudskih vlasti, 1936, str. 831 i slj.

uzimale i odreðene para-sudbene pa i paradrÞavne ovlasti. ArbitraÞa je tako u jednomtrenutku bila veoma razgranana, pa su neka od stalnih obranièkih sudišta rješavala u tri-desetim godinama “za današnje prilike zapanjujuæe veliki broj predmeta”.6 Tako jeobranièki sud pri Zagrebaèkoj trgovaèkoj i obrtnièkoj komori 1925. imao 763, 1927.–5952, 1928. – 7078, a 1929. – 10268 predmeta.7

Unifikacija graðanskog procesnog prava u Kraljevini Jugoslaviji uslijedila je ugodinama najveæeg procvata arbitraÞnog sudovanja u meðuratnoj Hrvatskoj, donoše-njem Zakona o sudskom postupku u graðanskim parnicama od 13. 7. 1929. (ZSGP).Tim su zakonom preuzete, uz zanemarive razlike, odredbe austrijskog ZPO-a i Jurisdik-cijske norme od 1. 8. 1895., pa tako i odredbe o arbitraÞi. ArbitraÞa je u ZSGP-u bilaureðena u §§ 672.–695., pod nazivom Postupak pred izbranim sudovima. Time je i iz-raz “obranièko sudovanje” sluÞbeno zamijenjen izrazom “izbrano suðenje” koji se ko-ristio kao sluÞbeno ime za arbitraÞu sve do donošenja Zakona o arbitraÞi iz 2002.

Odredbe o arbitraÞi iz ZSGP-a nisu se bitnije razlikovale od odredbi PGP-a, a usvakom sluèaju nisu bile na snazi dovoljno dugo da bi izazvale radikalnije promjene upraktiènoj primjeni. Daljnji je razvitak arbitraÞe bio presudno pogoðen ratnim zbivanji-ma, a osobito promjenama pravnog i društveno-politièkog sustava nakon osnivanjaFNRJ (kasnije: SFRJ).

b) Od 1945. do 2002.

Nakon Drugog svjetskog rata arbitraÞa u Hrvatskoj gotovo je potpuno ugasla. Uprvo je vrijeme nakon rata pravosuðe bilo organizirano po sovjetskom modelu, u kojemje drÞavno kontrolirano pravosuðe pod paskom partijskih tijela imalo monopol na rješa-vanje svih sporova. Izmeðu domaæih pravnih subjekata tako prava arbitraÞa uopæe nijebila dopuštena, premda je neko vrijeme, po sovjetskom uzoru, postojao drÞavni sud na-dleÞan za trgovaèke sporove koji se nazivao “arbitraÞom”. Prava, dobrovoljna arbitraÞabila je moguæa samo u odnosima iz vanjske trgovine. Tako je 25. 12. 1946. bio donesenPravilnik o Spoljno-trgovinskoj arbitraÞi pri Trgovinskoj komori FNRJ, koji je omogu-æavao arbitraÞu samo u odnosima trgovaèke prirode iz vanjskotrgovinskog prometa do-maæih i stranih pravnih subjekata. Ista ustanova, odnosno njena pravna sljednica, Vanj-skotrgovinska arbitraÞa pri Privrednoj komori Jugoslavije, bila je zadrÞala praktièkimonopol na sve arbitraÞne postupke s elementom inozemnosti tijekom èitavog razdob-lja postojanja socijalistièke Jugoslavije.

Ovaj je razvoj bio tipièan za sve drÞave tzv. istoènog bloka. ArbitraÞna praksaunutar socijalistièkih zemalja, èlanica nekadašnjeg SEV-a, razvijala se u velikoj mjerisamo u pogledu meðusobnih unutarblokovskih gospodarskih odnosa, dobrim dijelomna temelju instrumenata koji su predviðali tzv. obvezatnu arbitraÞu.8 Zbog toga, prem-


XXVIII

6Dika (23a), Obranièko rješavanje sporova, pod IX. Usp. i Dika, Stalni izbrani sud pri Privred-

noj komori Hrvatske, u: ArbitraÞa i poduzetništvo, Zagreb, 1991, str. 95–108.7

Cuvaj-Mogoriè, Zadaci i znaèaj privrednih komora Kraljevine Jugoslavije, 1930, 6, str. 69;Dika, ibid.

8Zemlje èlanice SEV-a bile su velikim dijelom potpisnice Moskovske konvencije o rješavanju

sporova iz ekonomske, znanstvene i tehnièke suradnje iz 1972. godine, koja je predviðala da se sporoviizmeðu poduzeæa iz dvije zemlje èlanice imaju rješavati arbitraÞom pred arbitraÞnim sudištem pri gospo-darskoj komori zemlje tuÞenika. Za provoðenje takve arbitraÞe, arbitraÞni sporazum nije bio neophodan– èak štoviše, arbitraÞni sporazum koji bi nešto drugo odreðivao nije bio dopušten.

da je u odnosima s elementom inozemnosti naèelno bila dopuštena i ad hoc arbitraÞa utuzemstvu, praksa ad hoc arbitraÞe se u razdoblju blokovske podjele na teritoriju socija-listièkih drÞava nikada nije razvila.

Što se tièe odnosa izmeðu gospodarskih subjekata unutar etatistièki organiziranihsocijalistièkih gospodarstava, veæ sama èinjenica da se radilo mahom o drÞavnim tvrt-kama (dakle, tvrtkama u vlasništvu istog vlasnika) otkriva zašto praksa “nacionalne” ar-bitraÞe (arbitraÞe izmeðu iskljuèivo domaæih subjekata) u takvim drÞavama nikada nijebila zaÞivjela. Pritisci iz drÞavnih struktura (èesto kanalizirani i kroz neformalne partij-ske mehanizme jednostranaèke drÞave) smatrali su se efikasnijim i primjerenijim naèi-nima rješavanja konflikata nego li arbitraÞa. Ako se tome pridoda i èinjenica da “prava”arbitraÞa poèiva na naèelima stranaèke autonomije te da arbitraÞni sud kao privatni pra-vosudni medij nije neposredno podloÞan izravnim instrumentima drÞavne intervencije,jasno je zašto u veæini realsocijalistièkih zemalja arbitraÞa u odnosima izmeðu subje-kata istoga pravnoga sustava nije uopæe bila dozvoljena.

Bivša samoupravna i socijalistièka Jugoslavija (i Hrvatska kao njena konstitutivnajedinica) bila je ipak, od razdoblja pogoršanja odnosa sa Staljinovim Sovjetskim Sa-vezom sredinom pedesetih godina XX. stoljeæa, u odnosu na druge istoènoeuropske so-cijalistièke zemlje u specifiènom poloÞaju. SFRJ zbog svoje blokovske nesvrstanostinije nikada bila èlanica Moskovske konvencije, pa nije niti poznavala njene mandator-ne arbitraÞne mehanizme. S druge strane, doktrina samoupravljanja, federalizacija eko-nomije u drÞavi i razmjerno veæa razina autonomije gospodarskih subjekata omoguæilaje da niti u odnosima domaæih pravnih subjekata arbitraÞa ne bude nezamisliva. Bivšaje Jugoslavija tako bila jedina europska socijalistièka zemlja koja je razvila kakvu-tak-vu arbitraÞnu praksu za nacionalne (“domaæe”) sporove. Naime, premda je ZPP iz1956. godine u sovjetskoj maniri rezervirao arbitraÞu samo za “sporove s inozemcima”,veæ je od 1963. godine otvorena moguænost i za arbitraÞu u odnosima domaæih poduze-æa, što je kasnije i dovelo do formiranja arbitraÞnih institucija pri gospodarskim komo-rama republika i pokrajina tadašnje Jugoslavije. Ta je moguænost najprije naznaèenaUstavom Jugoslavije iz 1963. godine, a potom sankcionirana u Osnovnom zakonu o po-duzeæima iz 1965. godine. Na takvim je pretpostavkama nastavio i Zakon o parniènompostupku iz 1976. godine. S obzirom na koncentraciju arbitraÞne nadleÞnosti kod VTAu Beogradu (gdje je u postupcima sudjelovao i dio arbitara iz Hrvatske), praktièkijedino mjesto u Hrvatskoj kod kojeg se provodilo arbitraÞno rješavanje trgovaèkihsporova bilo je od 1965. Stalni izbrani sud pri Privrednoj komori Hrvatske (kasnijepreimenovan u Stalno izbrano sudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori – SIS-HGK).

Poèetkom devedesetih godina dolazi do znaèajnih promjena. Što se tièe zakon-skog ureðenja arbitraÞe, novelom ZPP-a iz 1990. godine9 promijenjene su odredbe o ar-bitrabilnosti, omoguæujuæi prvi put arbitraÞu i u širem krugu odnosa. Naime, do 1990.arbitraÞa je u sporovima bez elementa inozemnosti bila dopuštena samo izmeðu (nekih)pravnih osoba, odnosno samo u pogledu sporova iz trgovaèkih odnosa.10 Nakon 1990.arbitraÞa je dopuštena u odnosima izmeðu svih domaæih pravnih subjekata (i pravnih i


XXIX

9Vidi Zakon o izmjenama i dopunama ZPP, SL SFRJ 27/90 od 16. 5. 1990., èl. 43. i 44.

10Do 1990. arbitraÞu su meðusobno mogle ugovarati samo tzv. društvene pravne osobe bez obzi-

ra na prirodu spora. Privatne pravne osobe (“društvene organizacije i udruÞenja graðana”) mogle su jeugovoriti samo u sporovima “iz privredne djelatnosti”, a fizièke osobe uopæe nisu bile sposobne ugovori-ti arbitraÞu ako nije bila rijeè o obrtnicima (tada: imaocima radnje).

fizièkih osoba), i to ne samo za rješavanje gospodarskih sporova, veæ za rješavanje svihsporova o pravima kojima stranke mogu slobodno raspolagati, ako nije zakonom odre-ðeno da odreðene vrste sporova rješavaju iskljuèivo drugi sudovi.11

Druga promjena do koje je došlo ubrzo nakon navedene novele ZPP-a kao savez-nog zakona povezana je uz istupanje Hrvatske iz jugoslavenske federacije i njenodrÞavnopravno osamostaljenje. Prekidom drÞavnopravnih veza postavilo se pitanja pri-kladnog foruma za arbitriranje u meðunarodnim odnosima, jer je jedini do tada postoje-æi arbitraÞni mehanizam, kod VTA u Beogradu, postao oèito neprikladan. I prije no štoje to bilo omoguæeno na normativnoj osnovi, hrvatske stranke koje su Þeljele arbitraÞuu svojim meðunarodnim sporovima poèele su se obraæati jedinoj funkcionirajuæojhrvatskoj arbitraÞnoj ustanovi, Stalnom izbranom sudištu pri HGK. Nakon preuzimanjaZPP-a 1991. godine, monopol za rješavanje sporova s elementom inozemnosti u RHprenesen je s VTA na SIS-HGK. Ubrzo je i SIS-HGK promijenila svoja pravila, dono-seæi Pravilnik o rješavanju sporova s meðunarodnim elementom pred Stalnim izbranimsudištem pri HGK, poznatiji pod skraæenim imenom “Zagrebaèka pravila”.12 Ona suizabrala pomalo eklektièan, no kritièki produbljen pristup: za njihovu su osnovicu uzetaArbitraÞna pravila UNCITRAL-a iz 1976., no podešena i prilagoðena uz pomoæ drugihizvora – pravilnika renomiranih svjetskih arbitraÞnih ustanova kao što su MeðunarodnoarbitraÞno sudište ICC-a (Meðunarodne trgovaèke komore) u Parizu i Austrijski arbi-traÞni centar u Beèu, modelskog arbitraÞnog zakonodavstva Ujedinjenih naroda te do-maæih procesnih zakona i izvornih rješenja. Nedugo nakon svoga objavljivanja Zagre-baèka pravila prevedena su na èetiri svjetska jezika, a potom se potvrdila i u praksi, ukojoj su meðunarodni sporovi ubrzo zauzeli gotovo 50 posto ukupnog broja predmetakoje je rješavao SIS-HGK.13

Restriktivan, pomalo sumnjièav odnos prema arbitraÞi u pojedinim je elementimaipak preÞivio èak i iza 1991., jednako kao i dvojnost u odnosu i pravnom ureðenju za“nacionalne” i “internacionalne” arbitraÞe. Dok je meðunarodna arbitraÞa bila u cijelo-sti prepuštena autonomnoj inicijativi stranaka, nacionalna (“domaæa”) arbitraÞa i daljeje bila tretirana kao pomalo suspektno tijelo, stavljeno pod prismotru i tutorstvo nacio-nalne legislative.

Tako do 19. listopada 2001. godine izmeðu dva hrvatska pravna subjekta uopæenije bilo moguæe valjano ugovoriti arbitraÞu, ako to ne bi bila arbitraÞa koja zadovo-ljava usko odreðene institucionalne kriterije: da je rijeè o arbitraÞi pred institucijama“osnovanim pri privrednim komorama i drugim organizacijama predviðenim zako-nom”. Praktièki, uz malobrojne specijalizirane arbitraÞe u nekim granama, to je znaèiloda je jedina institucija kojoj se spor mogao podnijeti na rješavanje bila Stalno izbranosudište pri Hrvatskoj gospodarskoj komori. Unatoè reputaciji te institucije i koncen-traciji iskustva kod njenih arbitara, postalo je teško pedagoškim i drugim argumentimapravdati takav (u dobroj mjeri neÞeljeni) monopol na trÞištu pruÞanja arbitraÞnih uslu-ga. Posebno treba istaknuti i da je zakon generalno dozvoljavao arbitraÞu u mnogim po-druèjima reguliranim dispozitivnim propisima, dok je SIS-HGK kao praktièki jedina re-levantna nacionalna arbitraÞna institucija ipak i po svojim pravilima, i po svojoj tarifi, i


XXX

11Usp. èl. 469a. ZPP. V. i Uzelac (30), Nove granice arbitrabilnosti, pod II.

12Pravilnik o rješavanju sporova s meðunarodnim elementom (Zagrebaèka pravila) donesen je

na 2. sjednici Skupštine HGK od 15. travnja 1992. godine, a objavljen je u NN 25/92 od 29. travnja 1992.godine.

13Usp. Uzelac (23), Pet godina meðunarodne arbitraÞe, 1.1. do 1.6.

po svojoj matiènoj organizaciji u punoj mjeri mogao biti prikladan forum samo za trgo-vaèke sporove, i to one u kojima je rijeè o sloÞenijim, veæim i ekonomski znaèajnijimsporovima. Nepotrebne restrikcije i formalnosti postojale su i u drugim elementima,npr. u pogledu iskljuèive nadleÞnosti kao prepreke arbitraÞi, u pogledu oblika punomo-æi za arbitraÞni ugovor, pojedinih procesnih odredbi kao i propisa o priznanju i ovrsi ar-bitraÞnih odluka. ArbitraÞno je pravo, razasuto u više pravnih izvora, nosilo previšeraznorodnosti i oÞiljaka iz prošlosti, tako da se postupno oblikovala svijest o potrebijednog temeljitog reformskog zahvata koji bi obuhvatio cjelokupnu materiju arbitraÞ-nog sudovanja. Rasprave o tome zapoèele su veæ poèetkom devedesetih, prve su skice iozbiljniji koncepti nastali oko 1995. godine, a svoj su konaèni oblik dobile u šestgodina kasnije donesenom Zakonu o arbitraÞi.

III. Zakon o arbitraÞi iz 2001.

Temeljna rješenja novog hrvatskog Zakona o arbitraÞi koji je Sabor RepublikeHrvatske donio 28. rujna 2001. odstupaju od do tada vaÞeæih pravila, slijedeæi rješenjameðunarodno znaèajnih uzora – naroèito Newyorške konvencije o priznanju i ovrsistranih arbitraÞnih pravorijeka od 10. 6. 1958. te UNCITRAL Model zakona o meðuna-rodnoj trgovaèkoj arbitraÞi od 11. 12. 1985.14 Uz razloge sistemske naravi, Þeljelo seostvariti i pojedine praktiène ciljeve, stvaranjem normativne podloge za oèekivana zna-èajnija strana ulaganja, kojima se, kako se tvrdilo, nerealno nadati ako inozemne inve-stitore na domaæem planu ne doèeka razraðeno i osuvremenjeno arbitraÞno pravo, kojeim moÞe jamèiti da æe njihovi interesi uÞivati pravnu zaštitu kakvu imaju u poretku èijisu pripadnici.15 Zakon je rezultat višegodišnjeg rada radnih skupina Stalnog izbranogsudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i Hrvatske arbitraÞne udruge, zapoèetog na-kon III. Hrvatskih arbitraÞnih dana u prosincu 1995., a okonèanog nakon VI. Hrvat-skih arbitraÞnih dana u prosincu 1998.

Završnom Prijedlogu prethodile su tri skice. Prvu, zamišljenu kao široku radnukomparativnu platformu, na poticaj Predsjedništva SIS-HGK izradio je akademik Sini-ša Triva.16 Skica je prikazana na IV. Hrvatskim arbitraÞnim danima 5.–6. 12. 1996. uZagrebu, koje su organizirali SIS-HGK i Hrvatska arbitraÞna udruga (HAU). Radna jegrupa razmatrala tu Skicu s posebnim osvrtom na recenzije stranih arbitraÞnih instituci-ja i domaæih poznavatelja arbitraÞnog prava. Rezultati su oblikovani u Skici 2.17 UÞaradna grupa preispitala je redakciju i istraÞivala moguænosti novih rješenja za pitanja zakoja su bile ponuðene alternative te je utvrdila shemu sistematizacije normativne graðei obavila završnu redakciju Skice 3, prikazane na VI. hrvatskim arbitraÞnim danima


XXXI

14V. Triva (21), Recepcija UNCITRAL-ovog Model zakona o meðunarodnoj trgovaèkoj arbitra-

Þi u hrvatsko arbitraÞno pravo, PuG, 34/1–2:1995, str. 1–24.15

V. Triva (17), ArbitraÞno rješavanje meðunarodnih trgovaèkih sporova, u: Meðunarodna trgo-vaèka arbitraÞa u Hrvatskoj i Sloveniji, Zagreb 1993, 1. HAD, str. 1–28.

16V. Triva, Prijedlog za nacrt zakona Republike Hrvatske o izbranom suðenju, 1997, str. 5–49.

Usp. isti tekst u prijevodu na engleskom jeziku, First Draft of the Law on Arbitration of the Republic ofCroatia, CAY 3:1996, str. 217–238.

17V. Triva (34), Izvještaj o ostvarenjima Radne grupe na izradi nove skice – Skica 2 – za Nacrt

zakona Republike Hrvatske o arbitraÞi, za 5. HAD (4.–5. 12. 1997.), 1998, str. 5–25. –Report on theAchievements of the Working Group for the Reform of the Croatian Arbitration Law, CAY, Vol. 4:1997,str. 193–204.

10.–11. 12. 1998.18 Skica 3 predana je 18. 11. 1998. tadašnjem ministru pravosuðaMilanu Ramljaku.

Konaèni prijedlog Zakona rezultat je rada Radne skupine Ministarstva pravosuða,uprave i lokalne samouprave.19 Ona je u povodu daljnjih primljenih oèitovanja iz sluÞ-bene javne rasprave još manjim dijelom novelirana 10. 6. 1999. Konaèno, na temeljutoga nacrta Vlada je uputila Saboru definitivni tekst prijedloga 1. 3. 2001. Saborska za-konodavna procedura odvijala se u odborima za zakonodavstvo i za pravosuðe, a zatimna plenarnim sjednicama Sabora na prvom (23. 3. 2001.) i drugom èitanju (28. 9.2001.). U oba odbora plediralo se za neke izmjene Prijedloga. U Saboru se na prvom èi-tanju plediralo takoðer za neke izmjene. Vlada je, nakon konzultiranja s Ministarstvompravosuða, a ovo sa svojom Radnom skupinom za izradu Prijedloga, zauzela stajališta oprijedlozima te je, prihvaæajuæi neke, preinaèila prvobitni prijedlog, dok je druge ospo-rila i odbila. Na drugom èitanju Vlada je predloÞila sedam amandmana, uglavnom koz-metièke prirode. Saborski zastupnici nisu podnosili amandmane, veæ su, bez diskusije,prihvatili amandmane Vlade. MoÞe se pretpostaviti da su ih zadovoljila objašnjenjaVlade u obranu solucija ponuðenih u Prijedlogu. Zakon je donesen jednoglasnim izja-šnjavanjem svih sudionika sjednice, bez suzdrÞanih glasova.

IV. Idejne osnove novog hrvatskogarbitraÞnog prava

Glavni razlog što se usklaðivanje vaÞeæih propisa o arbitraÞnim sudovima i arbi-traÞnom sudovanju u prvom redu valjalo obaviti s pravilima UNCITRAL Model zakonao meðunarodnoj trgovaèkoj arbitraÞi bio je u tome što on u sebi objedinjuje i unapreðu-je arbitraÞne standarde ostvarene u drugim izvorima koji su mu sluÞili za ugled pa seugledanje u Model zakon moÞe poistovjetiti s ugledanjem i na verificirane zasade nje-govih prethodnika.

UNCITRAL – Komisija Ujedinjenih naroda za meðunarodno trgovaèko pravo –nakon intenzivnih višegodišnjih nastojanja i sastanaka njegovih tijela, brojnih konzul-tacija, istraÞivanja i studija, elaborata, skica i nacrta, definitivno je utvrdio i prihvatio,na svome XVIII. zasjedanju odrÞanom u Beèu od 3. do 21. 6. 1984., tekst Model zako-na o meðunarodnoj trgovaèkoj arbitraÞi (UML) – UNCITRAL Model Law on Interna-tional Commercial Arbitration.20 Prihvaæeni tekst podnesen je Generalnoj skupštini


XXXII

18V. Triva (36), Skica 3 za Nacrt zakona RH o arbitraÞi, u Pravo u gospodarstvu 1999/1, Zagreb

1999., str. 5–24. – V. Tekst Skice 3 Prijedloga za nacrt zakona RH o arbitraÞi, u Pravo u gospodarstvu2000/2, Zagreb 2000, str. 303–325. Oba teksta na engleskom jeziku, Final Proposal of the New Arbitra-tion Law – Final Draft, objavljeni su u CAY, Vol. 5/98, str. 9–48. Èlanovi Radne grupe bili su M. Dika,K. Sajko, H. Sikiriæ, S. Triva (predsjednik) i A. Uzelac (tajnik). Èlanovi uÞe radne grupe bili su H. Siki-riæ, S. Triva i A. Uzelac.

19Èlanovi Radne skupine Ministarstva pravosuða itd. bili su: P. Deviæ, M. Giunio, I. Grbin, Z.

Hamariæ, H. Momèinoviæ, B. Rumenjak, H. Sikiriæ, S. Triva (predsjednik), A. Uzelac (potpredsjednik),A. Vièiæ.

20V. tekst UNCITRAL Model zakona infra. U izvornoj verziji na engleskom jeziku i u prijevodu

na hrvatski jezik UML je objavljen prvi put: Goldštajn/Triva, Meðunarodna trgovaèka arbitraÞa, 1987.,str. 497–525. V. i Broches, Commentary on the UNCITRAL Model Law on International CommercialArbitration, 1993; Holtzmann/Neuhaus, UNCITRAL Model Law on International Commercial Arbitra-tion – Legislative History and Commentary (UML Guide), 1993.

UN, koja ga je svojom rezolucijom od 11. 12. 1985. preporuèila svim drÞavama èlani-cama radi unošenja njegovih odredaba u nacionalne pravne norme o meðunarodnoj ar-bitraÞi.21 Autori Model zakona vodili su raèuna o tome da redakciju njegovoga tekstašto je više moguæe usklade s odredbama Newyorške konvencije o priznanju i ovrsi ino-zemnih arbitraÞnih pravorijeka od 10. 6. 1958.22 i ArbitraÞnih pravila UNCITRAL-a od15. 12. 1976.23

U svojoj rezoluciji od 11. 12. 1985. Generalna skupština UN (A/40/935) preporu-èila je svim drÞavama da paÞljivo razmotre Model zakon s obzirom na poÞeljnu jedin-stvenost prava o arbitraÞnom postupku i specifiène potrebe prakse meðunarodne trgo-vaèke arbitraÞe, uvjerena da bi recepcija Model zakona bila prihvatljiva za drÞave s raz-lièitim pravnim, društvenim i privrednim sustavima te da bi mogla doprinijeti razvojuskladnih meðunarodnih odnosa te uspostavljanju jedinstvenog pravnog okvira za pra-vièno i uspješno rješavanje sporova koji proizlaze iz meðunarodnih trgovaèkih odnosa.

UML predstavlja jednu od metodskih varijanata kojima se UNCITRAL koristiradi ostvarivanja svog zadatka da djeluje na usklaðivanju, ujednaèavanju ili barem har-moniziranju nacionalnih pravnih sustava u podruèjima koja su posebno vaÞna za razvi-tak meðunarodnih trgovaèkih odnosa. Ako se ta misija ostvaruje nuðenjem na usvajanjetekstova jednoobraznih zakona, nacionalni zakonodavac u pravilu nema moguænostimodificiranja njegovih odredaba – moÞe ih samo ili u cijelosti prihvatiti ili u cijelostiodbaciti. Ako se unificirajuæi tekstovi nude u obliku multilateralnih konvencija, poten-cijalnim potpisnicima takve konvencije dopušta se da – prihvaæanjem odreðenog mini-malnog broja konvencijom predviðenih rezerva – tek neznatno odstupe od konvencij-skog temeljnog teksta. Drukèije je, meðutim, kad se potencijalnim korisnicima nudetekstovi u obliku model zakona: njihovo prihvaæanje i poštivanje ovisi o volji jednostra-no izraÞenoj u nacionalnom zakonu koji se svojim odredbama ugleda u ponuðena mo-delska rješenja. Nacionalni zakonodavac moÞe te tekstove po svome nahoðenju inte-gralno ili parcijalno prihvatiti, ili prihvaæene znaèajno modificirati, rukovodeæi se ocje-nama svog specifiènog poloÞaja u meðunarodnoj zajednici i interesima koje bi htiozaštititi.

Izgledi da se model zakonima brzo ostvari potpuno ujednaèavanje (unifikacija)nacionalnih zakonodavstava nisu veliki. Realistièka procjena njihovog dometa moralabi se ogranièiti na oèekivanje da se, zahvaljujuæi ponuðenim tekstovima, ostvari makarizvjesna harmonizacija ponekad nepomirljivih stavova izraÞenih u nacionalnim zakoni-ma. Unifikacija procesnog prava, èije su institucije izrasle iz duboko ukorijenjenih ose-bujnih, stoljetnih, èesto iracionalnih tradicija, osobito je teška. Njegova se pravila do temjere isprepleæu i uzajamno i sa supstancijalnim normama pravnih oblasti èijoj su zašti-


XXXIII

21O historijatu rada na pripremanju Nacrta UML-a v. Report of the UNCITRAL on the Work of

its XVII Session, Gen. Ass. Off. Records, 39. Session Suppl. No 17 (A/39/17); Annex to the Report of theWorking Group on International Contract Practices on the Work of its VII Session, New York, 6–17 Fe-bruary 1984 – A/CN.9/246; v. Goldštajn/Triva, op. cit., str. 493–525.

22Tekst NYK u izvornoj redakciji na engleskom jeziku i sluÞbenom prijevodu ratifikacijskog do-

kumenta na hrvatski jezik, popraæen kritièkim primjedbama, objavljen je u Goldštajn/Triva, op. cit., str.317–336. Novi prijevod, usklaðen s terminologijom ZA, usp. infra u prilozima ove knjige.

23UNCITRAL-ova ArbitraÞna pravila u izvornoj redakciji na engleskom jeziku i u prijevodu v. u

Goldštajn/Triva, op. cit., str. 460–483. V. i van Hof, Commentary on the UNCITRAL Arbitration Rules(The Application by the Iran – U.S. Claims Tribunal), 1993; Baker/Davis, The UNCITRAL ArbitrationRules in Practice, 1993.

ti namijenjena, tako da je èesto vrlo teško, ponekad i nemoguæe, prihvatiti pozive zaunifikaciju naoko perifernih pravila, a da se ne izloÞi nuÞdi revidiranja i vitalnih eleme-nata sustava, èija bi promjena bila moguæa samo uz nesagledive teškoæe i neprihvatljiveÞrtve. S druge strane, sudbine nekih pripremljenih multilateralnih konvencija koje godi-nama èekaju da se oko njih okupi minimalni broj potpisnika pa da stupe na snagu, ilionih koje, zbog neznatnog ili beznaèajnog broja adherenata, jedva da utjeèu na meðu-narodni pravni Þivot, ozbiljna su opomena gorljivim zagovornicima naoko efikasnijihmodela unifikacije – poziv da makar privremeno odustanu od maksimalistièkih progra-ma i da ih zamijene skromnijim, ali zato vjerojatnijim ostvarenjima zajednièkog naziv-nika za relevantan krug zemalja. Izgledi da tekstovi model zakona budu šire prihvaæeniovise prije svega o njihovom razborito izbalansiranom sadrÞaju, o trijeznoj ocjeni o do-pustivim granicama elastiènosti pravnih sustava u koje bi ih trebalo inkorporirati. Pre-tenzije da se oko minimalnih zajednièkih nazivnika okupi što veæi krug zemalja prijeteponekad opasnošæu da zagovornike dovedu na rub rezignacije uzrokovane spoznajom ozanemarljivim sadrÞajima njihovih nastojanja. L’art du possible na podruèju harmoni-zacije kakofonijskih petrificiranih odredaba nacionalnih zakona mogla bi se svesti ni našto. Izglede na uspjeh mogla bi ostvariti tek ona rješenja koja inspiraciju za svoj sadrÞajcrpe iz savjesno i objektivno snimljene aktualne prakse i trendova koji se u njoj snaÞni-je manifestiraju. Pesimistima usprkos, treba konstatirati da su takvi sadrÞaji ipak dostiÞ-ni, mnogi nadohvat ruke, kao što to, baš na temelju iskustava meðunarodnog trgovaè-kog arbitriranja, pokazuju neka temeljna pravila Newyorške konvencije o priznanju iovrsi inozemnih arbitraÞnih pravorijeka i ArbitraÞna pravila UNCITRAL-a. Tek postojiopasnost da se – zahvaljujuæi tekstu prihvatljivom za relevantnu veæinu potencijalnihusvojitelja – njegov sadrÞaj ogranièi na pravila koja su i inaèe opæeprihvaæena, pa da, ubiti, njihovo plebiscitarno prihvaæenje baš mnogo ne pridonese istinskom pribliÞavanjudivergentnih nacionalnih zakona. Napokon, apeli da se pri sudaru nacionalnih solucija sonima iz Model zakona pokaÞe više tolerantne sklonosti ka napuštanju domaæih intran-sigentnih pravila u korist poÞeljne eufonije na meðunarodnom planu mogli bi neoprav-dano otupiti oprez onih koji su pozvani da se brinu o integritetu svojih sistema pa da,prihvaæajuæi, u ime dokaza dobre volje, regule Model zakona, tek naknadno poènuotkrivati teÞe premostive jazove koji dovode u pitanje svrhovitost odluke o prihvaæanjuponuðenog novog standarda.24

U nastojanju da u podruèju arbitraÞe poduzima dalje korake usmjerene ka europ-skim integracijskim procesima, Republika Hrvatska našla se na dijelom utrtom putu.Prihvatila je Newyoršku konvenciju o priznanju i ovrsi inozemnih arbitraÞnih pravorije-ka, èija su pravila u temeljima UNCITRAL Model zakona. Pravilnik Hrvatske gospo-darske komore iz 1992. o rješavanju sporova s meðunarodnim elementom pred Stalnimizbranim sudištem pri HGK (Zagrebaèka pravila – ZP1992)25 bio je izraðen uz (de legelata) maksimalno moguæe ugledanje u tekstove koji su svojim sadrÞajem provjeravanimu praksi stekli priznanja u svjetskim razmjerima, prije svega u ArbitraÞna pravila UN-CITRAL-a. Zahvaljujuæi tim prvim koracima, unošenje modelskih odredbi u domaæearbitraÞno pravo nije vodilo u situaciju u kojoj bismo se po prvi put suoèili s oglednim


XXXIV

24V. Triva, referat ArbitraÞno rješavanje meðunarodnih trgovaèkih sporova, Prvo hrvatsko arbi-

traÞno savjetovanje u Zagrebu 9. i 10. 12. 1993. (objavljeno u: Dika/Uzelac/Giunio (ur.) Meðunarodnatrgovaèka arbitraÞa u Hrvatskoj i Sloveniji, Zagreb, 1993, str. 1–28.

25Prva Zagrebaèka pravila od 15. 4. 1992. objavljena su u NN 25/92.

izvorom. Dobar dio njegovih pravila bio je ukljuèen u tekstove aktualnih vaÞeæih arbi-traÞnih propisa. Eksperti koji su studirali potencijalne varijante recepcije Model zako-na bili su veæ iscrpno upoznati s njegovim metodama pristupa relevantnoj problematicii temeljito upoznati s rješenjima koja se u njemu nude.

Kritièka analiza odredaba UML-a pokazala je da bi sa stajališta njihove prihvatlji-vosti da budu inkorporirane u sustav hrvatskih pravila o arbitraÞi bilo moguæe svrstatiih u nekoliko skupina. Autor inicijalnih skica ZA Siniša Triva razluèio je, radeæi na stu-diji o recepciji UML-a, tri kategorije njegovih normi: (A) one koje bi bez ikakvih po-sebnih zapreka mogle naæi svoje mjesto u domaæem arbitraÞnom pravu jer veæ postoje udomaæem pravu ili po svome sadrÞaju proizlaze iz vaÞeæih domaæih propisa koje bi biloumjesno dopuniti; (B) one kojih nema u domaæem pravu ali koje bi u nj trebalo unijetijer bi bile poÞeljna novina koja bi se harmonièno uklopila u postojeæe norme, i (C) onekoje po svome sadrÞaju više ili manje odstupaju od postojeæih domaæih standarda pa bio njihovom preuzimanju trebalo odluèivati istom nakon svestrane rasprave u kojoj bi sesagledale pozitivne i negativne implikacije takvog èina. Veæ je u startu bilo jasno da tuklasifikaciju nije trebalo, po prirodi stvari, tretirati kruto; suptilne nijanse u znaèenju idomašaju odreðenih pravila stavljale su ih ponekad na samo razmeðe izmeðu jedne idruge kategorije. Èitatelji ove knjige mogu u komentaru uz svaki èlanak pronaæi is-crpna tumaèenja i analize iz kojih je moguæe izvuæi toène zakljuèke o tome u koju bi sekategoriju pojedina norma mogla svrstati.

V. Temeljna naèela i obiljeÞja arbitraÞe

Hrvatsko arbitraÞno pravo nakon stupanja Zakona o arbitraÞi na snagu poèiva naistim naèelima kao i moderno arbitraÞno zakonodavstvo drugih zemalja. Osnovna obi-ljeÞja i naèela koja bismo mogli razluèiti, jesu:

– nedrÞavnost (arbitraÞa kao privatni, izvansudski mehanizam rješavanja spo-rova);

– adjudikativni karakter (ovlast za suðenje);

– obvezujuæi uèinak rezultata arbitraÞe (naèelo supstitucije drÞavne jurisdikcije iovršnosti odluke);

– dobrovoljnost i stranaèka autonomija u izboru naèina rješavanja spora i odreði-vanju njegovih osnovnih elemenata;

– fleksibilnost i stranaèka kontrola u postupku;

– jednako postupanje sa strankama (naèelo praviènog suðenja, naèelo saslušanjastranaka);

– uèinkovitost (naèelo zabrane zloupotrebe prava, naèelo suðenja u razumnomroku);

– zaštita javnog poretka i integriteta arbitraÞe.

Ovi osnovni elementi arbitraÞe bit æe iscrpnije protumaèeni kroz komentar pojedi-nih odredbi ZA. Ovdje zato dajemo samo zbirni, opæi prikaz u kojem æe se samo nazna-èiti obrise ovih elemenata, nastojeæi posebno naglasiti obiljeÞja po kojima se arbitraÞamoÞe razluèiti od drugih mehanizama rješavanja sporova. Dublja analiza moæi æe senaæi uz komentar pojedinih èlanaka ZA.


XXXV

1. NedrÞavnost (arbitraÞa kao privatni, izvansudskimehanizam rješavanja sporova)

ArbitraÞa je naèin rješavanja sporova pred osobama od povjerenja stranaka. Arbi-tri kao takvi nisu drÞavni sluÞbenici, a arbitraÞa nije njihova duÞnost, veæ obveza kojudobrovoljno prihvaæaju. ArbitraÞni sud nije drÞavno tijelo s javnim ovlastima, veæ pri-vatni tribunal koji je osnovan sporazumom stranaka i arbitara, ogranièen po svojemmandatu na rješavanje konkretnog spora koji su stranke podnijele pred njega. Ustanovekoje pruÞaju arbitraÞne usluge mogu imati stalan karakter, no ni one u pravilu nisudrÞavna tijela niti ustanove, veæ pravne osobe privatnog prava, ili samo dijelovi tihpravnih osoba. Njihova uloga k tome je ogranièena na pruÞanje organizacijske i admi-nistrativne podrške arbitraÞi, a sve ovlasti za odluèivanje ostaju na arbitraÞnom sudukoji se sastoji od arbitara koji su izabrani za rješavanje konkretnog spora. Privatni ka-rakter arbitraÞe sastoji se i u tome što se ona nastavlja na privatnopravnu slobodu ugo-varanja, koja ukljuèuje i slobodu da se samostalno ili uz pomoæ treæih riješi spor kojiproizlazi iz sklopljenih ugovora. ArbitraÞa omoguæuje strankama da prevladaju svojenesuglasice bez potrebe da se obraæaju sudu, što je zajamèen oblik pravne zaštite kojiuvijek mora postojati kao krajnje utoèište. U tom smislu arbitraÞa se takoðer navodi kaooblik alternativnog rješavanja sporova, premda se taj izraz danas èešæe u uÞem smislupovezuje uz mirenje i druge oblike pomaganja strankama da sklope nagodbu. U nekimrazdobljima, osobito u doba socijalistièke doktrine, privatni se karakter arbitraÞe negi-rao, tako da su pojedini drÞavni sudovi bili nazivani “arbitraÞama”. U doba tzv. socija-listièkog samoupravljanja u SFRJ arbitraÞne se sudove uklapalo u sustav drÞavnih, tzv.samoupravnih sudova te ih se podvrgavalo drÞavnoj ili paradrÞavnoj kontroli. Danas,iako su pojedini tragovi takvoga pristupa još uvijek preostali, Zakon o arbitraÞi afirmiraarbitraÞu kao privatni, nedrÞavni mehanizam rješavanja sporova.

2. Adjudikativni karakter (arbitraÞni sudkao tijelo ovlašteno za suðenje)

Za razliku od veæine drugih privatnih mehanizama rješavanja sporova poput mi-renja (medijacije), arbitraÞni postupak ima adjudikativan karakter. Arbitri, naime, ne-maju samo ovlaštenje pomagati strankama da postignu nagodbu (facilitacijske ovlasti),veæ i pravo i duÞnost da ocijene pravno stanje u odnosima meðu strankama – da utvrdeèinjenice i na njih primijene mjerodavna pravna pravila, te donesu odluku o osnovano-sti zahtjeva koje stranke u sporu postavljaju. Zato se i arbitraÞa definira kao “suðenjepred arbitraÞnim sudom”, jer arbitri funkcionalno imaju jednake ovlasti izvoðenja za-kljuèaka o tome kakvo pravo na pravnu zaštitu imaju stranke kao i suci drÞavnih sudo-va. Ovlast za suðenje u sporu ne iskljuèuje nastojanja da se spor mirno okonèa i bez do-nošenja konaène odluke. Sklapanje nagodbe moguæe je i tijekom arbitraÞnog postupka,a i arbitri su ovlašteni, u granicama pravila po kojima postupaju, pomagati strankamada sklope nagodbu. No, povrh toga, oni imaju i autoritet i zadatak da, ako do nagodbene doðe, odluèe o sporu, primjenjujuæi pravne norme. Ovlast da primijene pravo razlu-èuje arbitraÞu od nekih drugih naèina rješavanja sporova, kod kojih postoji samo ovlasttreæe osobe da ocijeni èinjenièna, no ne i pravna pitanja (tzv. tehnièka ekspertiza, rananeutralna evaluacija).


XXXVI

3. Obvezujuæi uèinak rezultata arbitraÞe (naèelo supstitucijedrÞavne jurisdikcije i ovršnosti arbitraÞne odluke o biti spora)

Odluka koju su arbitri ovlašteni donijeti neæe uvijek sama po sebi dovesti doostvarenja pravne zaštite. Iako je stupanj dobrovoljnog pokoravanja arbitraÞnim odlu-kama veæi od stupnja pokoravanja drÞavnim odlukama, jer su stranke odluku dobile odtijela koje su same osnovale i dobrovoljno mu podvrgle spor, moÞe se dogoditi da pora-Þena stranka odbije priznati autoritet donesene odluke. Za arbitraÞu je karakteristiènoda su donesene odluke o biti spora (arbitraÞni pravorijeci) obvezujuæi za stranke u spo-ru, i to na dva naèina. Prvo, kod arbitraÞe se same stranke ugovorno obvezuju da æepriznati donesenu odluku kao konaènu i dobrovoljno je izvršiti (kontraktualna obvezat-nost). Drugo, donesena odluka o biti spora moÞe se izvršiti, u sluèaju odbijanja dobro-voljnog pokoravanja, uz pomoæ drÞavnog aparata prisile, bez potrebe da se o tome vodinovi postupak pred sudom u kojem bi se odluèivalo o pravima stranaka (jurisdikcijskaobvezatnost, ovršnost). ArbitraÞni pravorijek moÞe, dakle, supstituirati odluku drÞav-nog suda i posluÞiti kao neposredna osnova za provoðenje postupka prisilnog izvršenja(ovrhe). U postupku ovrhe, pravorijeci su naèelno izjednaèeni po svojoj snazi i uèinku spravomoænim i ovršnim sudskim presudama. Uvjet je da ih drÞavna jurisdikcija u kojojse traÞi njihovo izvršenje priznaje. Danas je, meðutim, posebno ako je odluka donesenau inozemstvu, njeno priznanje bitno lakše ako je rijeè o arbitraÞnom pravorijeku, negolišto je to kod izvršenja sudskih presuda. Obvezujuæi uèinak arbitraÞnog pravorijeka raz-likuje arbitraÞu od nekih oblika alternativnog naèina rješavanja sporova kod kojih sutreæe osobe doduše ovlaštene suditi (odluèivati o biti spora), no nakon njihove odlukestranke se mogu opredijeliti za to da o istom pitanju zatraÞe odluku nadleÞnog drÞavno-ga suda ili drugoga tijela. Primjeri za takve alternativne postupke su tzv. pokusnasuðenja (mini-trials), adjudikacija u graðevinskim sporovima po pravilima FIDIC-a ilipraksa tzv. vijeæa za ocjenu spora (DRB, dispute review boards).

4. Dobrovoljnost i stranaèka autonomija u izboru naèinarješavanja spora i odreðivanju osnovnih elemenata arbitraÞe

Iz karaktera arbitraÞe kao privatnog foruma za rješavanje sporova o pravima koji-ma se moÞe slobodno raspolagati proizlaze i naredna bitna obiljeÞja: dobrovoljnost u iz-boru arbitraÞe kao metode rješavanja sporova i autonomno reguliranje osnovnih para-metara za provoðenje arbitraÞe. ArbitraÞom se rješavaju sporovi koji se tièu stranaka injihovih prava o kojima one inaèe i same sporazumno odluèuju. Zato je i odabir arbitra-Þe izraz stranaèke autonomije – stranke biraju arbitraÞu jer ju Þele, a ne zato što se arbi-traÞom moraju koristiti. Stranke se takoðer mogu sporazumjeti ne samo o tome da ÞelearbitraÞu, veæ i tko æe je, gdje i kako provoditi. Zato stranke mogu sporazumno odreditisve osnovne elemente konkretne arbitraÞe: predmet postupka, mjesto arbitraÞe, arbitre,jezik arbitraÞe te mjerodavna pravna pravila. Sloboda i dobrovoljnost u sporazumije-vanju oko arbitraÞe ne znaèe, meðutim i pravo jednostranog odustanka od dogovorenihmetoda rješavanja spora. ArbitraÞni je sporazum za stranke obvezujuæi, a njegovu ob-vezatnost u naèelu priznaju i drÞavni sudovi. Zato se od autonomno ugovorenih eleme-nata arbitraÞe moÞe odstupiti samo konsenzualno, novim sporazumom. U protivnom,arbitraÞa se na temelju valjano sklopljenog arbitraÞnog sporazuma moÞe provesti i pro-tivno volji jedne od stranaka, tako da æe biti moguæe konaèno odluèiti o sporu i bez su-radnje, pa èak i bez sudjelovanja jedne od stranaka.


XXXVII

5. Fleksibilnost i stranaèka kontrola u postupku

Zbog toga što arbitraÞa proizlazi iz stranaèkog sporazuma i tièe se prava o kojimabi se one i izvan postupka mogle nagoditi, kad se ona zapoène provoditi stranke imajuviše utjecaja i na sam tijek i razvoj konkretnog postupka, negoli što je sluèaj u postupkupred drÞavnim sudovima. Naèelo dispozitivnosti (slobode stranaèkog ureðivanja) u ar-bitraÞi se odnosi i na odreðivanje pravila i tijeka postupka (konvencionalni postupak),pa su moguæe kombinacije pravila postupanja i ad hoc oblikovana i modificirana pravi-la. Postupak se kod arbitraÞe u punom smislu prilagoðava strankama i njihovom sporu,a ne obratno. Zato je glavno obiljeÞje arbitraÞnog postupka njegova fleksibilnost. Ta sefleksibilnost manifestira i tijekom arbitraÞe, jer i tada stranke svojim sporazumommogu precizirati ili promijeniti pravila, odreðivati redoslijed pojedinih procesnih kora-ka i daljnju sudbinu postupka. Stranke tako imaju tijekom postupka punu kontrolu nadnjime, a u svojem nastojanju da postupak prilagode svojim potrebama ogranièene susamo rijetkim kogentnim zakonskim pravilima, objektivnim moguænostima i spremno-šæu arbitara da prihvate nova pravila i uvjete. I onda kada arbitri nisu suglasni sa stra-naèkim modifikacijama postupka, oni stranaèki sporazum ne mogu promijeniti, veæmogu odstupiti od svoje funkcije, nameæuæi strankama potrebu da potraÞe nove arbitre.S druge strane, arbitri imaju pravo odrediti pravila postupka u veæini pitanja o kojimase stranke nisu sporazumjele ili se ne mogu sporazumjeti, poštujuæi potrebe stranaka inaèelo jednakog postupanja sa strankama.

6. Jednako postupanje sa strankama (naèelo praviènogsuðenja, naèelo saslušanja stranaka)

Iako se arbitraÞom osniva privatni forum te iako stranke imaju punu slobodu uoblikovanju pravila po kojima æe se arbitraÞa provoditi, postoji jedna sliènost sa sud-skim postupkom kod drÞavnog suda koja ujedno odreðuje i granicu koju stranke svojimsporazumom ne mogu prijeæi: naèelo jednakog postupanja. Prihvaæajuæi arbitraÞu,stranke se odrièu nekih jamstava koje im pruÞa pravo na traÞenje sudske zaštite koddrÞavnog suda: jamstava javnosti, prava na Þalbu i prava na profesionalnog drÞavnogsuca odreðenog po opæim metodama distribucije predmeta (tzv. prava na prirodnog ilizakonitog suca). Jedno pravo, povezano sa samom biti suðenja (adjudikacije) ne smijeim se meðutim uskratiti ni u sudskom, ni u arbitraÞnog postupku. Rijeè je o pravu dasuðenje provodi nezavisna i nepristrana osoba, koja æe sa obje strane u postupku postu-pati na jednak naèin, omoguæavajuæi im da iznesu svoje zahtjeve i oèituju se na zahtje-ve i navode protivnika. Ovo pravo poznato je još i kao pravo na pravièno suðenje (fairtrial) odnosno kao naèelo saslušanja stranaka, a povezano je s fundamentalnim pravnimkonceptima kao što su zabrana diskriminacije, naèelo jednakosti pred zakonom i pravona obranu u svim stvarima u kojima se radi o neèijim pravima i interesima. Zato ni arbi-tri, pa èak ni stranke same, ne mogu valjano uspostaviti takav procesni reÞim za arbi-traÞu koji bi jednu od stranaka stavljao u nepovoljniji poloÞaj, nametao joj nerazmjerneterete ili joj onemoguæavao raspravljanje u postupku. U arbitraÞnoj praksi, ovo se na-èelo uzima veoma ozbiljno.

7. Uèinkovitost (naèelo zabrane zloupotrebe prava,naèelo suðenja u razumnom roku)

Koliko god fundamentalno bilo naèelo saslušanja stranaka, ono ne znaèi obvezuda se nelojalnim i nekoperativnim strankama izlazi u susret i omoguæi im usporavanja


XXXVIII

ili onemoguæavanje arbitraÞe svojim djelovanjem ili pasivnošæu. Komparativne predno-sti arbitraÞe trebale bi biti u kvalitetnom, struènom i brzom naèinu konaènog rješavanjastranaèkih sporova, pa je tako i funkcionalno obveza arbitara da omoguæe da postupakbude proveden uèinkovito i u razmjerno kratkom vremenu. Zato svi moderni arbitraÞnisustavi ugraðuju mehanizme za suzbijanje zlouporaba procesnih prava te obvezuju arbi-tre da djeluju na tome da se arbitraÞa provodi bez nepotrebnog odugovlaèenja. Kod ar-bitraÞe je element uèinkovitog voðenja postupka u još veæem stupnju naglašen, jer arbi-tri nisu optereæeni teretom nagomilanih zaostataka poput drÞavnih sudova te imaju kon-kretan mandat ogranièen na konkretan spor. Još jedan argument u prilog potrebe uèin-kovitosti je i u tome što valja nadoknaditi vrijeme potrebno za konstituiranje arbitraÞ-nog suda, kao i u tome da koordiniranje stranaka i arbitara traÞi jasan plan i koncen-traciju postupka. O uèinkovitosti arbitraÞe ovisi i širina njene uporabe, jer arbitraÞustranke biraju izmeðu drugih alternativnih metoda rješavanja sporova na trÞištu pravnihusluga, oèekujuæi kvalitetan i brz postupak. Stoga se uèinkovitost arbitraÞnog postupkadanas sve više pomièe u središte interesa.

8. Zaštita javnog poretka i integriteta arbitraÞe

Iako je arbitraÞa u velikoj mjeri autonomna, njena uèinkovitosti izmeðu ostalogapoèiva i na priznanju i potpori koje uÞiva od drÞavnih pravosudnih tijela. Zbog toga,osim ogranièenja koja postoje u odnosu na obvezu osiguranja jednakoga postupanja sastrankama, postoji i obveza da svojim djelovanjem i rezultatom arbitraÞa ne povrijedineka temeljna pravila na kojima poèivaju pravni poreci na koje se oslanja i koji bi, popotrebi, trebali svojim sredstvima prisile na kraju jamèiti i omoguæiti ispunjenje arbi-traÞnih odluka. U svim nacionalnim zakonima i meðunarodnim konvencijama postojezato protektivni mehanizmi koji bi trebali zajamèiti poštivanje javnog poretka (ordrepublic) drÞave u kojoj se arbitraÞa provodi, ili u kojoj se traÞi priznanje i ispunjenje nje-noga rezultata – arbitraÞnog pravorijeka. Javni poredak koji se štiti tim mehanizmimadanas se opæenito restriktivno tumaèi, kao skup samo najvaÞnijih normi, a ne svih stro-gih (kogentnih) propisa drÞave. Taj je pojam takoðer najèešæe fleksibilno odreðen, kaopravni standard koji svoj sadrÞaj nalazi u konkretnim odlukama. Uz zaštitu temeljnihnormi i interesa drÞave, pojedini protektivni mehanizmi ogranièavaju arbitraÞu nastoje-æi štititi njen vlastiti integritet. ArbitraÞom se moÞe odluèivati samo u granicama strana-èkog sporazuma, i ne moÞe se zadirati u prava treæih, niti se treæe osobe moÞe u postu-pak ukljuèivati bez njihova pristanka. Arbitrirati se moÞe samo u predmetima kojimastranke mogu slobodno raspolagati, a arbitraÞni sporazum mogu zakljuèiti samo urednozastupane stranke koje su ovlaštene zakljuèiti ga (objektivne i subjektivne granicearbitrabilnosti). Iako je danas moguæe provoditi arbitraÞu u sve širem krugu predmeta,te gotovo i nema subjekata koji ne mogu biti stranke u arbitraÞnom postupku, pojedinase ogranièenja i dalje susreæu, radi ostvarenja razlièitih ciljeva, posebno u podruèju tzv.arbitraÞe bez elementa inozemnosti.

Sva navedena temeljna naèela i obiljeÞja arbitraÞe tvore zajedno skup kriterija zato moÞe li se jedan postupak, bez obzira na njegov naziv, smatrati za postupak tzv. do-brovoljne ili prave arbitraÞe. U arbitraÞnom pravu i praksi nailazi se, meðutim, ponekadi na hibridne oblike koje je teško svrstati jer po jednom ili više kriterija ne zadovoljava-ju gornji skup. U nekim je sluèajevima sam zakonodavac propisao obvezatno provo-ðenje arbitraÞe, a u nekima je treæoj osobi ili sudu dana moguænost da stranke i protivnjihove volje uputi na arbitraÞu. Autonomija u izboru arbitara moÞe biti narušena za-


XXXIX

tvorenim listama arbitara, ili posve iskljuèena uslijed okolnosti da arbitra uvijek biratreæa osoba. ArbitraÞni sudovi ili komisije osnivaju se ponekad unutar drÞavnih tijela iliorganizacija. I stranaèka kontrola nad postupkom moÞe biti ogranièena pravilima zako-na ili arbitraÞnih ustanova koje onemoguæuju modifikacije. U svim takvim sluèajevimaovisi o cjelovitoj analizi postupka, njegovoj svrsi, ali i naèinu njegova provoðenja, hoæeli se takav postupak moæi i dalje smatrati arbitraÞom. Klasifikacija nekad nije ni presud-na – vaÞno je ocijeniti je li rijeè o prikladnom i uèinkovitom mehanizmu koji doprinosizadovoljenju potreba njegovog korisnika i na adekvatan naèin se ukljuèuje u kaleido-skop izvansudskih naèina rješavanja sporova.

VI. Zakljuèak

ArbitraÞa danas nije novost – ona se ubraja meðu etablirane naèine rješavanjasporova, a posveæeno joj je niz djela i rasprava. Osobito u podruèju rješavanja meðuna-rodnih trgovaèkih sporova, ali i drugdje, arbitraÞne su klauzule u ugovorima postalenjihov èest sastavni dio. Zato se ponekad smatra da arbitraÞu ne treba svrstavati u alter-nativne naèine rješavanja sporova, veæ u standardne, potvrðene metode, posebno u po-jedinim podruèjima i za pojedine vrste predmeta. S druge strane, arbitraÞno pravo ipraksa dinamièno se razvijaju, tvoreæi Þiv organizam koji se mijenja i prilagoðuje.

Zakon o arbitraÞi je akt kojim je Hrvatska uèinila vaÞan korak u prikljuèivanjusvjetskom razvoju arbitraÞnog prava. Na njega moÞemo s pravom biti ponosni, iakopredstoje nova iskušenja, naroèito u odnosu na to da ga se na primjeren naèin pretoèi uarbitraÞnu praksu. Rijeè zakona – law in books – moÞe biti veoma razlièita od togakako zakon djeluje – law in action. No, da bismo pribliÞili jedno i drugo, potrebno jezakon znati èitati i tumaèiti. Na mnogim drugim podruèjima, teško je naæi primjere iuzore za tumaèenje novih zakona. Historijat nastanka i intencija autora Zakona o arbi-traÞi da harmoniziraju hrvatsko pravo sa svjetskim standardima otvorila je i moguænostda se naðe mnogo putokaza za èitanje i tumaèenje novog arbitraÞnog prava. Nadamo seda æe zato i ova knjiga, upuæujuæi na njih, doprinijeti razvoju arbitraÞe u Hrvatskoj.


XL

Documents

HRVATSKO ARBITRAÝNO PRAVO - bib.irb.hr · PREDGOVOR Ova je knjiga prvi komentar hrvatskog Zakona o arbitraÞi iz 2001. Ona je rezultat višegodišnjeg bavljenja njezinih autora materijom