SVEUČILIŠTE U ZADRU

Odjel za povijest

Preddiplomski jednopredmetni studij povijesti

Monika Miše

NJEMAČKO – HRVATSKE POSTROJBE U DRUGOM

SVJETSKOM RATU

(seminarski rad)

Mentor : Doc. dr. sc. Tado Oršolić

U Zadru, 2015.

Sadržaj:

1. Uvod....................................................................................................................

2. Prilike u Kraljevini Jugoslaviji prije uspostave Nezavisne Države Hrvatske.....

3. Raspad Kraljevine Jugoslavije i uspostava Nezavisne Države Hrvatske............

4. Njemački i talijanski utjecaj na Nezavisnu Državu Hrvatsku.............................

5. Njemačko – hrvatske postrojbe...........................................................................

5.1. 369. hrvatska „Vražja“ divizija...................................................................

5.2. 373. „Tigar“ divizija....................................................................................

5.3. 392. hrvatska pješačka divizija....................................................................

5.4. 13. SS oružana gorska divizija „Handschar“...............................................

5.5 7. SS dobrovoljačka gorska divizija „Prinz Eugen“.....................................

5.6. 369. pojačana pješačka pukovnija...............................................................

5.7. 23. oružana gorska divizija SS-a „Kama“...................................................

6. Kraj rata u Hrvatskoj i tragedija Križnog puta na Bleiburg................................

7. Zaključak.............................................................................................................

8. Popis literature.....................................................................................................

1. Uvod

U ovom ću seminarskom radu prikazati njemačko – hrvatske postrojbe u drugom svjetskom

ratu. Na početku ću se osvrnuti na prilike prije uspostave Nezavisne hrvatske države, što je

njoj prethodile i prilike u kakvima se stvorila. Glavni osvrt ću posvetiti njemačko – hrvatskim

postrojbama, njihovim ustrojima, zapovjednicima i bitkama u kojima su te postrojbe

sudjelovale. Također ću prikazati i kraj rata u Hrvatskoj i Križni put na Bleiburg.

2. Prilike u Kraljevini Jugoslaviji prije uspostave Nezavisne Države

Hrvatske

U Kraljevini Jugoslaviji pod vlašću i diktaturom velikosrpskih vladara Karađorđevića,

hrvatski je narod patio. Uspostavom šestosiječanjske diktature, ukidanjem prava Hrvatima,

ukidanjem stranaka i uvođenjem apsolutističke vlasti, hrvatski je narod doveden u situaciju

sluge velikosrpskom vladaru. Zabranjena su nacionalna imena i obilježja, postojao je samo

jugoslavenski narod. S velikom sigurnošću mogu reći kako je vrhunac velikosrpske diktature

bio upravo ubojstvo Stjepana Radića, Pavla Radića i Đure Basaričeka u skupštini 20. lipnja

1928. godine. Stjepan Radić je kao simbol malog hrvatskog čovjeka ubijen, te je upravo to

potaknulo nastanak novih domoljubnih organizacija koji će Hrvatsku izvući iz mraka

Jugoslavije. A. Pavelić navodi kako čin ubojstva hrvatskih zastupnika nije uperen protiv njih

osobno več protiv cijelog hrvatskog naroda i da hrvatska javnost taj događaj tako treba i

shvaćati.1 Uhićenje Vladka Mačeka, ubojstvo potpredsjednika HSS-a Predavca, atentati na

Milana Šufflaya i Budaka, osnivanje četničkih organizacija, utjecalo je na pobunu hrvatskog

stanovništva. Već se tad dalo naslutiti kako će ti nemiri u Kraljevini eskalirati u nešto mnogo

veće i kako se Hrvatska neće tako lako osloboditi okova velikosrpstva. Ustanak hrvatskog

naroda kojeg možemo istaknuti jest „Lički“ ustanak u jeseni 1932. godine.2 To je bio jedan

krik hrvatskog naroda za slobodom iz strahota koje su se događale pod srpskom krunom.

Ustaški je pokret pokušao stati na kraj dinastiji Karađorđevića atentatom na kralja Aleksandra

9. listopada 1934. godine u Marseilleu, a Pavelić A. i Kvaternik Dido osuđeni su na smrt u

odsutnosti. Poglavnik je zbog atentata uhićen 17. listopada 1934. godine, a oslobođen je u

ožujku 1936. godine.3

1 Bogdan Krizman, Ante Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1986., 27. str.2 Bogdan Krizman, Ante Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1986., 143. str.3 Bogdan Krizman, Ante Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1986., 159. str.

3. Raspad Kraljevine Jugoslavije i uspostava Nezavisne Države

Hrvatske

Uvidjeli smo kako je život za Hrvate u Kraljevini Jugoslaviji bio težak i mukotrpan i bilo je

jasno kako je običan hrvatski seljak sanjao da će doživjeti vlastitu državu. Ljudi su sanjali

jedan dan kada bi ginuli za svoje ideale, kada bi se djecu prestalo učiti da Hrvati nisu narod

nego nekakva nesvjesna smjesa naroda i kada bi se naposljetku prestalo bacati krivicu na

hrvatski narod i slavljenje srpskog naroda i njegove pobjede u Prvom svjetskom ratu, kada bi

se prestalo lagati hrvatski narod kako su nas srpski „opančari“ oslobodili na Kajmakčalanu, na

Crnom Vrhu i na Solunskom frontu. Iz takve neizlazne situacije osjećala se samo velika želja

za jednim 10. travnjem i oslobođenjem od srpske krune. U Hrvatskoj je nestalo donedavnih

stranaka i narod se počeo priklanjati Ustaškom pokretu. Narod je shvaćao da ćemo se iz

Jugoslavije morati izboriti oružjem te su već počeli prikupljati stare puške i handžare, a

političari su i dalje govorili o miru, deklaracijama, novim sporazuma i o novoj, boljoj

Jugoslaviji. Pet dana prije početka Drugog svjetskog rata, na nalog Antante da se riješi

takozvano „Hrvatsko pitanje“, stvara se Banovina Hrvatska sporazumom Cvetković – Maček.

Jugoslavije je Trojnom paktu pristupila 25. ožujka 1941. godine, a Dušan Simović

nezadovoljan time vrši puč na vladu 27. ožujka 1941. godine. U suglasju s Velikom

Britanijom jugoslavenska delegacija putuje u Moskvu u noći na 5. i 6. travnja potpisati

sporazum o nenapadanju na što Njemci odgovaraju stupi li Sovjetski Savez u zaštitu

Jugoslavije, može smatrati kako je u ratu s Njemačkom. Staljin zatim poništava dogovor s

Jugoslavijom, a Njemačka kreće s napadom na Jugoslaviju. Taj je rat trajao 11 dana, počevši

od 6. travnja 1941. Već su desetog travnja njemačke vojne jedinice ušle u Zagreb pri čemu je

na opće oduševljenje hrvatskog naroda, Slavko Kvaternik proglasio na Radio Zagrebu u 16

sati i 10 minuta, Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nestalo je one nakazne Jugoslavije u nekoliko

dana, a njena vojska nije pružila ni jednu jedinu bitku koja bi ostala zabilježena u analima

ratnih zapisa.4

4. Njemački i talijanski utjecaj na Nezavisnu Državu Hrvatsku

Iako je Slavko Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku na svim njenim povijesnim

postrojbama, to u stvarnosti, naravno, nije bilo tako. Talijani su pokazali svoje pretenzije koje

drže za hrvatsku obalu još od davnina i s čijim su ishodom bili veoma nezadovoljni još od

Londonskog ugovora 1915. godine. Već su tako Rimskim ugovorima 18. svibnja 1941.

godine ustupili Italiji veći dio Dalmacije, dijelove Gorskog Kotara i Hrvatskog Primorja. U

sklopu NDH ostali su otoci Brač, Hvar, Pag, Šipan, Šćedro, Maun, Lokrum, Lopud i Koločep.

Talijanska interesna zona u NDH podijeljena je na 3 zone – prva je zona izravno priključena

Italiji, dok su u ostale dvije zone Talijani vršili de facto ili de jure civilnu i vojnu vlast.

Pavelićevo ustupanje hrvatskog teritorija na kojem je živjelo 400 000 Hrvata Talijanima

izazvalo je ogorčenje i osjećaj izdanosti nad hrvatskim narodom.5 Ugovor o granici s Trećim

Reichom potpisan je nekoliko dana prije Rimskih ugovora, 13. svibnja 1941. godine. NDH je

bila podijeljena linijom na njemačku i talijansku interesnu sferu , određenu njihovim

geopolitičkim i ekonomskim interesima. Nakon talijanske kapitulacije 8. rujna 1943. godine

NDH je službeno proglasila Rapallski ugovor iz 1920. godine i Rimske ugovore iz 1943.

nevažećima. Zatim je NDH zauzela područja koja su prije bila pod talijanskom vlašću, osim

Zadra, Istre i Kvarnera. U Zadru su Nijemci postavili svoje snage jer su Zadar smatrali

izrazito strateški važnim gradom. NDH je također pokušavala pripojiti Konavle i Boku

4 Hrvoje Matković – Povijest nezavisne države Hrvatske, Zagreb 1994., 59. – 61. str.5 Hrvoje Hitrec – Hrvatska povjesnica, Zagreb, 1999., 170. – 177. str.

Kotorsku, no također zbog velikog strateškog značaja tog područja za Nijemce, oni nam to

nisu dopustili. 6

5. Njemačko – hrvatske postrojbe

Njemačko – hrvatskim postrojbama nazivaju se postrojbe koje su se sastojale pretežito od

Hrvata, a za zapovijednike su imali Njemce. Te su se postrojbe borile na prostoru Nezavisne

Države Hrvatske ili u interesu Trećeg Reicha na istočnom frontu protiv Sovjetskog Saveza.

Njemačko – hrvatske postrojbe koje su postojale u drugom svjetskom ratu su: 369. hrvatska

"Vražja" divizija, 373. "Tigar" divizija, 369. pojačana pješačka pukovnija, 392. (hrvatska)

pješačka divizija, 13. SS oružana gorska divizija "Handschar", 7. SS dobrovoljačka gorska

divizija "Prinz Eugen" i 23. Oružana gorska divizija SS-a „Kama”. Na idućim stranicama

prikazat ću nastanak svake od tih divizija, njihovo ustrojstvo, ratni put i njihov završetak.

5.1. 369. hrvatska „Vražja“ divizija

Ova je divizija u Njemačkoj poznata kao 369. (Kroatische) Infanterie-Division. Bila je

hrvatska dobrovoljačka postrojba u sastavu Wehrmachta, a ime „Vražja“ je dobila po uzoru

na slavnu 42. „Vražju“ diviziju hrvatskog domobranstva iz Prvog svjetskog rata. Divizija je

ustrojena 21. kolovoza u austrijskom gradu Stockerau od domobranskih regruta iz Nezavisne

Države Hrvatske i njemačkog zapovjedništva. Obuka regruta počela je u rujnu iste godine u

Döllersheimu, a divizija je brojala 12 000 vojnika. Divizija je bila sastavljena od više bojni i

pukovnija, a to su bile: 369. izviđačka bojna, 369. grenadirska pukovnija, 370. grenadirska

6 Nikica Barić : Nezavisna Država Hrvatska i Boka Kotorska nakon kapitulacije Kraljevine Italije u rujnu 1943. godine, Zagreb, 2008., 900. str.

pukovnija, 369. topnička pukovnija, 369. motorizirana inženjerijska bojna, 369.

protutenkovska bojna, 369. bojna veze.7 U početku je za ovu diviziju bilo planirano da ide na

istočno bojište, no odlučeno je da bude poslana u borbu protiv partizana na području NDH. U

borbu je uvedena tijekom siječnja 1943. godine. Sudjelovala je u bitkama na Neretvi, Sutjesci,

Desantu na Drvar i u Mostarskoj operaciji. Od kolovoza 1943. godine podređena je Drugoj

oklopnoj armiji, a od listopada 1943. nalazi se u sastavu 5. SS brdskog korpusa u istočnoj

Bosni, Hercegovini i južnoj Dalmaciji. Divizija je poslije poslana u obranu okolice Mostara u

veljači 1945. godine. U toj je operaciji divizija potisnuta, a ratni put završava 15. svibnja

1945. na austrijskoj granici gdje se predala dosadašnjim neprijateljima Narodnooslobodilačke

vojske Jugoslavije.

5.2. 373. „Tigar“ divizija

Ova je divizija bila hrvatska dobrovoljačka postrojba u sastavu Wehrmachta tijekom Drugog

svjetskog rata. Ustrojena je tijekom posljednjih mjeseci 1942. godine na poligonu

Dölersheim. Sastojala se od 383. legionarske pukovnije, 384. legionarska pukovnija, 373.

legionarska topnička pukovnija, 373. izviđačka bojna, 373. bojna oklopnih lovaca, 373.

inženjerijska bojna.8 Dana 21. rujna 1943. godine divizija je brojala 14.340 vojnika i časnika.

Od kolovoza 1943. godine, divizija je u sastavu 15. brdskog korpusa druge njemačke oklopne

armije. Postrojba je sudjelovala u desantu na Drvar. Smatralo se kako je postrojna uništena

1944. godine tijekom oslobođenja Knina, no dio pripadnika postrojbe se izvukao i pridružio

HOS – ovim postrojbama s kojima su nastavili borbe sve do Bleiburške tragedije 15. svibnja

1945. godine. Prema tome 373. diviziju možemo gledati, u zadnjim godinama, kao dio HOS-

a.

7 Franz Schraml – Kriegsschauplatz Kroatien, Neckargemünd, 1962, 30. str.8 Franz Schraml – Kriegsschauplatz Kroatien, Neckargemünd, 1962, 155. str.

5.3. 392. hrvatska pješačka divizija

Ova je divizija bila divizija Wehrmachta koja je novačila dobrovoljce iz Nezavisne Hrvatske

Države. Poznata je bila pod nazivom Plava divizija (njem. Blaue Division). Divizija je

osnovana 17. kolovoza 1943. godine u Dölersheimu, zapovjednik postrojbe je bio Johann

Mickl, a većina časnika bili su Njemci. Sudjelovali su u čišćenju partizana na području NDH,

a pretežito na otoku Korčuli. Zapovjednik Johann Mickl ubijen je 9. travnja 1945. godine u

zasjedi kod Senja, a poslije toga su se predali na austrijskoj granici jugoslavenskim

partizanima.9

5.4. 13. SS oružana gorska divizija „Handschar“

Ova je divizija bila divizija u sastavu Waffen SS-a. Bila je sastavljena od Hrvata muslimana,

manjeg broja Hrvata katolika, volksdeutschera, te kosovskih Albanaca. Divizija je nastala

nakon masakara počinjenim nad muslimanima u istočnoj Bosni od strane četnika. Ova je

divizija u početku bila stvorena kao zaštita od četničkih napada, a kasnije je prerasla u pravu

diviziju. Stvaranjem muslimanske divizije Heinrich Himmler želio je navesti muslimanske

nacije da se priklone nacionalsocijalizmu. Vojnici Handžar divizije obučavali su se u južnoj

Francuskoj, a obilježje im je bio fes i handžar. Sudjelovali su u borjnim operacijama kao što

su Operacija Wegweiser, Operacija Sava, Operacija Osterei, Operacija Maibaum, u bitkama

za Stolice i na Loparima. Za formiranje ove bojne bilo je potrebno izdvojiti dvije kompletne

bojne Ustaške vojnice.10 Handžar divizija premještena je na Istočno bojište, a vojnici su

bježali iz vodova jer su htjeli boriti se u NDH. Od ostataka divizije formirala se 13. SS

izviđačka bojna, a divizija se predala britanskim trupama 8. svibnja 1945. godine.

9 Franz Schraml – Kriegsschauplatz Kroatien, Neckargemünd, 1962., 230. – 233. str.10 Skupina autora – Ustaška vojnica Prva knjiga, Zagreb, 2013., str. 240.

5.5. 7. SS dobrovoljačka gorska divizija „Prinz Eugen“

Divizija je formirana u ožujku 1943. godine od strane volksdeutschera iz Hrvatske, Srbije,

Mađarske i Rumunjske. Formirani su u početku kao brdska divizija, a naoružanje nisu

dobivali iz njemačke već su koristili zarobljeno oružje. Sudjelovali su u protupartizanskim

operacijama na području Balkana u operacijama Schwarz, Landsturm i Weiß. Poznati su po

ratnim zločinima od kojih su bolje poznati pokolj židova u Splitu, pokolj u selima Dola,

Otoku, Lugu, Kuku i Lovreću. Predali su se 11. svibnja 1945. jugoslavenskim snagama u

Celju u Sloveniji.

5.6. 369. pojačana pješačka pukovnija

Ova je divizija bila postrojba vojske NDH koja je od osnutka u ljeto 1941. godine pa do

predaje Rusima početkom veljače 1943. godine djelovala u sklopu Wehrmachta na istočnom

bojištu. Formiranje jedinica izvršeno je na teritoriju Savskog i Bosanskog divizijskog

područja, od dobrovoljaca.11 Divizija se sastojala od 369. izviđačke bojne, 369. grenadirske

pukovnije, 370. grenadirska pukovnija, 369. topnička bojna, 369. motorizirana inženjerijska

bojna, 369. protu tenkovska bojna, 369. bojna veze. Sudjeluju u bitci za Staljingrad, gdje je

većina zarobljena, poginula ili poslana natrag u borbu protiv dotadašnjih saveznika na

područje Nezavisne Države Hrvatske. Istaknuti zapovjednici bili su Ivan Markulj, Viktor

Pavičić i Marko Mesić. Zapovjednik Marko Mesić dočekao je kraj drugog svjetskog rata gdje

su pripadnice postrojbe živjeli u miru pod novom komunističkom vlašću. Tamo im je

oproštena nacistička prošlost, ali zbog sukoba Tito – Staljin bivaju optuženi kao da su NKVD

špijuni zbog zarobljeništva u Rusiji.

11 Dragan Kljakić – Ustaško domobranska legija pod Staljingradom, Zagreb, 1979., 20. str.

5.7. 23. oružana gorska divizija „Kama“

Ova divizija bila je je vojna jedinica u sastavu Waffen SS-a. Osnovana je krajem 1944. godine

i bila je sastavljena od dobrovoljaca iz Nezavisne Države Hrvatske, od hrvatskih anti-

komunista i volksdeutschera. Kao njena sestrinska formacija, 13. SS divizija „Handschar“,

dobila je ime po kratkom turskom nožu, kami, a bili su prepoznatljivi također po fesu.

Divizija je bila sastavljena da se spriječi partizansko djelovanje, ali na kraju nikad nije bila do

kraja formirana niti je bila u borbama. Istaknuti zapovjednici divizije bili su Helmuth Raithel,

Gustav Lombard. U 1944. godini glavnina divizijskog sastava pomogla je u formiranju 31.

dobrovoljačke SS divizije, a Hrvati muslimani su po zapovijedi otišli u Handžar diviziju.

6. Kraj rata u Hrvatskoj i tragedija Križnog puta na Bleiburg

Krajem 1944. godine NOVJ kontrolirala je veliki dio NDH. Nezavisna Država Hrvatska

kontrolirala je samo veće gradove. Nakon što su partizani zauzeli Knin 4. prosinca 1944.

godine, čitava je Dalmacija bila pod njihovom kontrolom i približavali su se glavnom gradu

NDH preko Like i Gorskog kotara. Na području NDH gomilale su se njemačke jedinice, a

vojni vrh Nezavisne Države Hrvatske imao je plan formiranja Zvonimirove linije u borbi

protiv komunista, no međutim ta linija nikad nije zaživjela. Nakon što je bilo jasno da obrane

od komunista neće biti i da Zagreb neće biti branjen, vodstvo NDH donosi odluku o

povlačenju prema Austriji gdje će se predati Englezima jer su smatrali kako partizani ne

poštuju konvekcije rata i da se odlikuju po izrazitom nasilju nad zarobljenim „izdajnicima

naroda“. Pavelić je komandu nad povlačenjem predao Vjekoslavu Maksu Luburiću. Bez

ikakvih velikih priprema hrvatski je narod kretao prema Austriji na milost i nemilost

saveznicima. Pravci kretanja bili su: Karlovac, Zagreb, Varaždin prema Zidanom Mostu,

Rogaškoj Slatini na Celje – Slovengradec – Dravograd – Bleiburg – Klagenfurt.12 Na polju

ispred Bleiburga zaustavila ih je engleska vojska i ubrzo su ih opkolile Jugoslavenske armije.

Tada su 15. travnja 1945. godine generali Herenčić i Servatzy i pukovnik Crljen otišli u

bleiburški dvorac gdje ih je primio Patrick Scott, koji im je rekao da moraju položiti oružje

partizanskim jedinicama u roku od jednog dana. Nakon predaje uslijedio je masakr, najprije

kod Dravograda i Maribora, a potom po mnogobrojnim križnim putevima. Kad su se hrvatske

jedinice našle u partizanskim rukama, zvijeri u ljudskim spodobama počeli su ih trenirati po

njihovom „međunarodno pravu“. Počeo je strašan masakr razoružanih hrvatskih vojnika i

civila. Komunisti nisu izvršavali ubojstva samo na austrijskom području, već i na području

Slovenije gdje su lokalni stanovnici godinama nakon pokolja pronalazili leševe poginulih.13

Strahote bleiburškog masakra teško se mogu opisati, ali jedno se može reći, Bleiburg i ono što

je hrvatski narod doživio od svojih budućih vlasti bio je i ostat će velika rana cjelokupnom

hrvatskom narodu i njegovoj povijesti.

6. Zaključak

Hrvatski je narod pod jugoslavenskom vlašću u prvoj Jugoslaviji patio pod velikosrpskom

vlašću. Od ubojstva Stjepana i Pavla Radića u Beogradu, Ličkog ustanka, zatvaranja hrvatskih

intelektualaca, hrvatski je narod očekivao da će se osloboditi iz okova velikosrpstva. Hrvati su

dočekali taj dan desetog travnja 1941. godine, ali zbog talijanske i njemačke vlasti nad

prostorom Nezavisne Države Hrvatske nije bilo onako kako se zamišljalo. Pod njemačkom

komandom stvorene su brojne divizije koje su služile u borbi protiv komunizma kako na

području Nezavisne Države Hrvatske pa tako i na Istočnom frontu. Nakon pada Nezavisne

Države Hrvatske i sloma Trećeg Reicha kreće povlačenje hrvatskih vojnika i civila s ciljem da

12 Tomislav Sabljak – Povlačenje 1945. : Krivci i žrtve : Svjedočanstva o propasti NDH,2000., 324. – 325. str.13 Tomislav Sabljak – Povlačenje 1945. : Krivci i žrtve : Svjedočanstva o propasti NDH,2000., 184. - 185. str.

se predaju zapadnim vlastima u strahu od partizana. Zbog sporazuma u Jalti Saveznici nisu

htjeli preuzeti mnogobrojne hrvatske i njemačke vojnike i civile. Taj će događaj ostati još

dugo zapamćen kao egzodus hrvatskog naroda od strane komunista partizana. Isti će ti

partizani na čelu s Josipom Brozom Titom preuzeti vlast i uspostaviti drugu Jugoslaviju s

komunističkim uređenjem. To nam najbolje svjedoči kako se povijest ponavlja, u prvoj

Jugoslaviji Hrvati su se morali boriti za svoju državu i trpili zatvaranje i ubojstva svojih

intelektualaca, a iz druge Jugoslavije izborili smo se za svoju državu Domovinskim ratom i

pretrpjeli tragediju Bleiburga. Nakon Drugog svjetskog rata entuzijazam oko nastanka nove

Jugoslavije bio je velik jer smo smatrali kako će ovog puta biti drugačije, kao da smo

zaboravili posljednju želju i oporuku Stjepana Radića: „Nikada više u Beograd“.

8. Popis literature

Bogdan Krizman, Ante Pavelić i Ustaše, Zagreb, 1986

Dragan Kljakić – Ustaško domobranska legija pod Staljingradom, Zagreb, 1979

Franz Schraml – Kriegsschauplatz Kroatien, Neckargemünd, 1962

Hrvoje Hitrec – Hrvatska povjesnica, Zagreb, 1999.

Hrvoje Matković – Povijest nezavisne države Hrvatske, Zagreb 1994.

Nikica Barić : Nezavisna Država Hrvatska i Boka Kotorska nakon kapitulacije Kraljevine Italije u

rujnu 1943. godine, Zagreb, 2008.

Skupina autora – Ustaška vojnica Prva knjiga, Zagreb, 2013

Tomislav Sabljak – Povlačenje 1945. : Krivci i žrtve : Svjedočanstva o propasti NDH,2000.