Jedan od najljepših uzora muslimanskoj omladini oduvijek bio je drug Allahovog Poslanika i njegov sluga Abdullah b. Mes'ud. Imao je veliku privilegiju u odnosu na ostale ashabe a to je da je sa Allahovim Poslanikom, s.a.v.s., bio vrlo blizak, bio je uvijek uz njega, kod kuće, na putu, u raznim pohodima. Bio mu je na usluzi dodajući mu i noseći njegov štap, misvak, papuče i ostalo. Bilo mu je dozvoljeno da kod njega ulazi kada to nije bilo dozvoljeno drugim ashabima. Zbog te privilegije mnogi su smatrali da je on jedan od članova Poslanikove porodice. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., prije islama je bio povjerljivi čuvar ovaca u blizini Mekke. Prvi njegov susret sa Poslanikom i sa islamom bio je kada su jednom prilikom Poslanik i Ebu Bekr obilazili obližnja brda oko Mekke bježeći od mušričkog zlostavljanja. Kada su sreli Ibn Mes'uda kako čuva stado ovaca zatražili su od njega malo mlijeko što je on odbio da im dadne bez odobrenja vlasnika ovaca. Nakon toga je Poslanik tražio da mu dovede jednu ovcu koja nije nikada mužena, niti je imala mlijeka. Kada ju je doveo Poslanik, s.a.v.s., je svojom berućetli rukom dodirnuo njeno vime i mlijeko je nadošlo. Oni su se napili i nakon toga je Poslanik rekao vimenu da se ponovo skupi i vrati u prvobitno stanje što je ono i učinilo. Vidjevši tu mu'džizu Ibn Mes'ud, r.a., se zainteresira za ovog čovjeka i njegovu vjeru, te ubrzo pređe na islam. Poslanik, s.a.v.s., i njegov drug su bili oduševljeni i zadivljeni dječakovim postupkom, njegovim povjerenjem i odlučnošću, pa su u njemu predviđali veliko dobro i hajr. Nakon što je Ibn Mesu'ud, r.a., primio islam ponudio se Poslaniku, s.a.v.s., da ga služi i on to prihvati. Od tog dana sretni dječak Abdullah ibn Mes'ud, r.a., čuvanje ovaca zamjijeni služenjem najodabranijem od svih stvorenja i ljudi.

Ne pokazuje se islam samo u džamiji. Povjerenje, čestitost i poštenje su isto tako dio islama isto kao što je i namaz dio islama. On je prvi ashab koji je javno učio Kur'an pred mušricima Mekke, želeći da i oni čuju kur'ansku poruku. Oni su ga zbog toga žestoko izudarali i maltretirali.

Ibn Mes'ud, r.a., je bio sitnog rasta, njegove noge su bile mršave, pa ih je on sakrivao od pogleda ljudi, ali je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Njegove noge su teže na vagi dobrih dijela od brda Uhud.“ Pored tog njegovog sitnog uzrasta Allah ga je počastio time da u bici na Bedru bude među onima koji će ubiti jednog od nažešćih muslimanskih neprijatelja, Ebu Džehla, faraona ovoga ummeta, kako ga je Poslanik, s.a.v.s., nazvao. Omer, r.a., je također mnogo cijenio i uvažavao Ibn Mes'uda i zato ga je postavio za namjesnika u Kufi. Jednom prilikom kada je Ibn Mes'ud prošao pored njega Omer, r.a., reče: „Ovo je posuda koja je puna znanja.“

Desilo se da je Ibn Mes'ud, r.a., bio sa ashabima na putu pa ih je zadesila žeđ. To su spomenuli Omeru, r.a., pa on reče: „Prije da će Allah, dž.š., dati da im poteče izvor pa da se napiju, nego da će usmrtiti Ibn Mes'uda žeđu .“ Ibn Mes'ud, r.a., je umro 32. godine po Hidžri u Medini, gdje je i ukopan, r.a. Tada je imao šezdeset i nešto godina. Kada je umro Ebu Musa i Ebu Mes'ud El-Ensari su razgovarali i jedan reče drugom: -Smatraš li da je ostavio iza sebe ikog učenog kao on? Ovaj odgovori: -Kako da to kažem, kad je on ulazio kod Poslanika, s.a.v.s., onda kada nama nije bilo dozvoljeno i on je prisustvovao onim događajima sa kojih smo mi odsustvovali.

Ibn Mes'ud, r.a., je svakog uvažavao i nije se nikom ismijavao. Od njegovih izreka je: „Kada bih se ismijavao psu, bojim se da se ne pretvorim u psa. Ja ne podnosim kada vidim da je čovjek dokon, niti radi šta za ahiret, niti za dunjaluk.“

I mi imamo vezu sa Ibn Mes’udom obzirom da se naš hanefijski mezheb veže za Poslanika, a.s., preko Alije i Ibn Mes’uda, r.a.