2
U vrijeme emevijske dinastije, u Endelusu – Španiji, trojica momaka, nosača koji su prenosili ljudima robu na magarcima, sjedela su nakon posla i maštala. Jedan od njih po imenu Muhammed im se obrati: Zamislite da sam ja halifa, šta biste poželjeli od mene? Obojica mu odgovoriše: To je nemoguće. A on im se ponovo obrati: „Zamislite da sam ja halifa, šta biste tražili od mene?“ A ovaj jedan mu odgovori: „O Muhammede, ti si stvoren da budeš nosač na magarcu, hamal, halife su drugačije od tebe…“ A ovaj bi uporan pa nastavi: „Zamislite da sam ja halifa i tražite od mene? Zamišljajući sebe na prijestolu obrati se ovom jednom drugu: „Šta tebi treba o čovječe?“ A ovaj mu odgovori: Želim vrtove.“ A šta još? Želim konje? Šta još? Želim stotinu hiljada zlatnika i stotinu robinja. Ša još želiš – reče mu Muhammed. A mladić odgovori: Ne želim ništa više o Vladaru pravovjernih. Muhammed koji je plovio u morima mašte mu se tada obrati: Tvoje je sve što si zatražio.“ Zatim se obrati drugome: A šta ti želiš čovječe? A ovaj mu odgovori: Muhammede, ti si nosač a nosači nisu halife.“ Ovaj bi uporan pa ga ponovo upita a on odgovori: Prije će nebo pasti nego što ćeš ti biti halifa. Ako postaneš halifa ja želim da me staviš na magarca i da narediš da ljudi idu za mnom i govore: „Ovo je Dedžal, ko god progovori sa njim biće bačen u tamnicu.“ Ovako je tekao razgovor trojice mladića, hamala sa magarcima. Sa svitanjem zore ovaj Muhammed b. Ebi Amir poče razmišljati: Istina je da nosač ne može biti halifa, onaj ko ne unapređuje svoje vještine, ko ne zacrtava svoje ciljeve on neće uspijeti već će uvijek zaostajati. Puno je Muhammed razmišljao i odlučio je da treba napraviti prvi korak i da to bude prodaja magarca. I zaista je sutradan i prodao svog magarca. Znate li šta je magarac kojeg svi mu vučemo za sobom? To su one naše riječi: Ne mogu ja to, nisam ja za to, nemam vremena, nisam sposoban. Ovog magarca i ovih riječi se trebamo osloboditi i zamijeniti ih riječima: Ja mogu, sposoban sam i uspijeću. Ja mogu da bar jedan namaz dnevno obavim u džamiji. Ja mogu da napunim džamiju. Mogu da sa sobom dovedem još jednog džematliju, mogu da promijenim stanje! Da zaista želimo da nam džamije budu pune mi bismo to i ostvarili jer bismo učestvovali u ispunjenju tog cilja ali ne želimo! Ne lažimo sebe, ne obmanjujmo se raznim izgovorima te hladno nam te ne valja nam hodža te nećemo da klanjamo pored nekoga. Priznajmo da ne želimo i da smo mi sami krivci!

Hutba, 20.03.2015

Embed Size (px)

DESCRIPTION

Hutba

Citation preview

U vrijeme emevijske dinastije, u Endelusu paniji, trojica momaka, nosaa koji su prenosili ljudima robu na magarcima, sjedela su nakon posla i matala. Jedan od njih po imenu Muhammed im se obrati: Zamislite da sam ja halifa, ta biste poeljeli od mene? Obojica mu odgovorie: To je nemogue. A on im se ponovo obrati: Zamislite da sam ja halifa, ta biste traili od mene? A ovaj jedan mu odgovori: O Muhammede, ti si stvoren da bude nosa na magarcu, hamal, halife su drugaije od tebe A ovaj bi uporan pa nastavi: Zamislite da sam ja halifa i traite od mene? Zamiljajui sebe na prijestolu obrati se ovom jednom drugu: ta tebi treba o ovjee? A ovaj mu odgovori: elim vrtove. A ta jo? elim konje? ta jo? elim stotinu hiljada zlatnika i stotinu robinja. a jo eli ree mu Muhammed. A mladi odgovori: Ne elim nita vie o Vladaru pravovjernih. Muhammed koji je plovio u morima mate mu se tada obrati: Tvoje je sve to si zatraio. Zatim se obrati drugome: A ta ti eli ovjee? A ovaj mu odgovori: Muhammede, ti si nosa a nosai nisu halife. Ovaj bi uporan pa ga ponovo upita a on odgovori: Prije e nebo pasti nego to e ti biti halifa. Ako postane halifa ja elim da me stavi na magarca i da naredi da ljudi idu za mnom i govore: Ovo je Dedal, ko god progovori sa njim bie baen u tamnicu. Ovako je tekao razgovor trojice mladia, hamala sa magarcima.Sa svitanjem zore ovaj Muhammed b. Ebi Amir poe razmiljati: Istina je da nosa ne moe biti halifa, onaj ko ne unapreuje svoje vjetine, ko ne zacrtava svoje ciljeve on nee uspijeti ve e uvijek zaostajati. Puno je Muhammed razmiljao i odluio je da treba napraviti prvi korak i da to bude prodaja magarca. I zaista je sutradan i prodao svog magarca.Znate li ta je magarac kojeg svi mu vuemo za sobom? To su one nae rijei: Ne mogu ja to, nisam ja za to, nemam vremena, nisam sposoban. Ovog magarca i ovih rijei se trebamo osloboditi i zamijeniti ih rijeima: Ja mogu, sposoban sam i uspijeu. Ja mogu da bar jedan namaz dnevno obavim u damiji. Ja mogu da napunim damiju. Mogu da sa sobom dovedem jo jednog dematliju, mogu da promijenim stanje! Da zaista elimo da nam damije budu pune mi bismo to i ostvarili jer bismo uestvovali u ispunjenju tog cilja ali ne elimo! Ne laimo sebe, ne obmanjujmo se raznim izgovorima te hladno nam te ne valja nam hoda te neemo da klanjamo pored nekoga. Priznajmo da ne elimo i da smo mi sami krivci!Muhammed b. Ebi Amir je razmiljao i odluio da se zaposli u policiji pa je tu radio svom silom tako da su ga poglavari ubrzo zavoljeli i postavili za vou svih policijskih slubi u Endelusu paniji.Tadanji halifa ubrzo je umro a na njegovo mjesto je postavljen njegov sin Hiam koji je imao svega deset godina u tom trenutku pa se okupila ulema i uglednici i odredili da on ima trojicu savjetnika: Jedan se zvao Ibn Ebi Galib, drugi El Mushafi a trei je bio ovaj Muhammed b. Ebi Amir. Uskoro je ovaj Mushafi izbaen iz savjeta a Muhammed je uenio svog sina erkom ovog Ibn Ebi Galiba pa je sva vlast u dravi pripala njemu iako je zvanino onaj maloletni Hiam bio halifa. Muhammed b. Ebi Amir je upravljao dravom kako je on htio. U njegovo vrijeme je hilafet u Endelusu doiveo svoj vrhunac. ak se i drava u Endelusu nazvala Amirijjom.Trideset godina nakon to je bio hamal Muhammed b. Ebi Amir se sjetio svojih drugova pa je naredio da mu ih dovedu. Ispunio im je ono to su od njega traili dok su matali. Jednome je dao platu i uinio ga svojim prijateljem a za drugog je naredio da se postavi na magarca onako kako je on sam rekao, da bi mu pokazao da je Allah moan da uradi sve.( Ova pria se navodi u djelu: El Ihata fi ahbaril Granata, Ibnul Hatib, 1/260)Brao moja, Allah, d.., je moan promijeniti svijet ali mi moramo vjerovati u promjenu i moramo eljeti promjene. itava ova pria je samo zbog toga to elim da vas pozovem da promijenimo stanje naeg demata, da ova damija bude puna i mimo dume. Ne govorimo: Eno damija je prazna, hode nita ne rade nego ustanimo i napunimo damiju jer od nas zavisi.