0

IDEA WSDC WIFI NVO

VIJEĆE MREŽA

PRAVDE GRAD

SARAJEVO VLADA

KS

Općina Centar

1

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

ZALJUBLJENA

Ona stoji na mojim

očnim kapcima

I njene kose

zamršene su u

mojima,

Njeno telo ima oblik

mojih ruku,

Ona je boje mojih

očiju,

Ona se utapa u

moju senku

Kao kamen u nebo.

Ona ima uvek

otvorene oči

I ne dopušta mi da

spavam.

Njeni snovi pri punoj

svetlosti

Mogu sunce da

ispare,

Zbog njih se

smejem, plačem i

smejem,

Govorim, a ništa ne

kazujem.

Pol Elijar

FAKULTETI SU DOSTUPNI SVIMA, ZAR NE?

Neko kaže da jesu, neko kaže da nisu! Mediji kažu i ovo i ono,

fakulteti kažu da jesu, ali osobe sa invaliditetom (a koje studiraju,

ili to pokušavaju), kažu da nisu!!! Ko je u pravu? Nekako, kad je u

pitanju bilo koji oblik diskriminacije, ili narušavanja ljudskih prava

voljna sam vjerovati onima koji tvrde da su njihova prava

ugrožena, jer nam ponekad promakne da uočimo kršenje ljudskih

prava ukoliko se ne radi baš o našim pravima. Tako da vjerujem

da ukoliko studenti koji su invalidi, tvrde da im je teško studirati jer

fakulteti nemaju prilagođene prilaze, toalete i ostalo, onda

fakulteti NEMAJU prilagođene prilaze, toalete i ostalo. Naravno

ako pitate upravu fakulteta reći će vam da imaju SVE prilagođeno

jer zaboga želimo svi u Evropu, i tako dalje i tako dalje. Hm, ne

znam koliko imate priliku biti na fakultetima, ali recimo na

Pravnom fakultetu u Sarajevu ispred ulaza postoji rampa

namijenjena invalidima, ali koju nikada niko nije vidio da zaista

radi. I kako možemo govoriti o dostupnosti fakulteta kada student

ne može ni ući na fakultet? A nije Pravni fakultet Sarajevo, jedini

takav. Na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu postoji navodno

prilagođen prilaz. Ukoliko izuzmete činjenicu da od bankomata

koji se nalazi blizu prilaza nije baš pretjerano moguće koristiti

prilaz, pa do toga da u lift jedva da može ući osoba u invalidskim

kolicima bez da skine točkove (o pratnji da i ne govorimo) i

naravno doći do amfiteatra je gotovo nemoguće jer se do njih

dolazi silaskom niz par stepenica. Onima koji hodaju te stepenice

ne predstavljaju veliki problem, ali hodamo li svi? Ne hodamo, ali

čini se da nas i nije briga sve dok je nama dobro. Ili bismo eto,

barem ponekad, trebali misliti i o drugima i pokušati im omogućiti

barem ista ona prava koja i sami imamo. I zato kad vam neko

sljedeći put kaže da osjeća da mu se prava ne poštuju, umjesto

da odmahujete glavo, saslušajte i ako možete – pomozite.

Općina Centar

2

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

JA NEMAM MIRA

Ja nemam mira, a u

rat ne hrlim;

Leden a gorim,

plašim se i nadam;

Po nebu letim, a na

zemlju padam;

Ne hvatam ništa, a

svijet čitav grlim.

Amor me kazni da

sred uza stojim

Nit omču driješi, nit

okove steže,

Nit da me smakne,

niti da odveže,

Neće me živa, ne

smatra me svojim.

Bez vida vidim,

nijem glasa ne

gubim:

Umrijeti žudim, a

pomoći tražim,

Sebi sam mrzak, a

drugoga ljubim.

Nit mi se mrije, niti

mi se živi,

Smijem se plačući,

žalošću se snažim.

Ovakvom stanju vi

ste, gospo, krivi.

Frančesko Petrarka

EDUKATIVNE RADIONICE ZA MLADE U SUSTAVU

KATOLIČKIH ŠKOLA ZA EUROPU

- KŠC SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA SARAJEVO –

- KŠC OPĆA REALNA GIMNAZIJA SARAJEVO –

Dana 24.10.2014. godine održane su 2 edukacije u školama kroz

simuliranje slučajeva kršenja ljudskih prava.

Učesnici KŠC Srednje medicinske škole Sarajevo su bili

podijeljeni u grupe, i svaka od grupa je dobila zadatak da na

dodijeljenu temu kreira argumente za i protiv teze. Kroz ovu

radionicu učenici su, bez obzira na svoj lični stav o datoj tezi i

problemu, predložili argumente za i protiv ističući da je za

razumijevanje bilo koje teme ili principa neophodno analizirati i

stranu koja govori u prilog temi ali i stranu koja ne govori u prilog

temi. Jedna od teza je bila „Obrazovanje je ključ uspjeha“ i

debatanti su naveli da obrazovanje u BiH nije na visokom nivou,

ali da bi država i građani mogli napredovati, posebno na putu

evropskih integracija, te je neophodno da država više sredstava

investira u obrazovanje“. Debatanti su dobili i tezu „Nasilje je

ponekad opravdano“, i tijekom radionice su naveli da svi trebaju

imati pravo na samoodbranu, te je navedeno i da policija ima

zakonsku dozvolu da upotrijebi nasilje kako bi bilo spriječeno

neko veće nasilje i zaštićeni ljudski životi. „Životinje imaju

razum“ je teza tokom koje su debatanti istakli važnost životinja

za ljude, kao i da su poznati brojni slučajevi domaćih životinja koje

su spasile život čovjeku, što ne bi bilo moguće da su bile vođene

samo instinktom. Kroz ove ad hoc debate debatanti su stekli

samopouzdanje za javno objašnjavanje svojih stavova, ali i za

pažljivo slušanje kolega koji govore.

Tijekom edukacije za učenike Gimnazije su kreirane nove teze,

za koje su trebali ponuditi argumente kojima brane tezu ili imaju

ulogu negacijskog tima. Jedna od teza tijekom edukacije je bila

„Školske uniforme je opravdano nositi radi nediskriminacije“

i učenici su postavili pitanje da li se nalaganjem nošenja uniformi

krši pravo učenika na kreativnost i slobodan odabir. Naime većina

učenika grupe koja je za vježbu dobila ovu tezu se zalagala da

školske uniforme nije opravdano nositi.

Općina Centar

3

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

RIJEČ

Ako Ti kažem

samo toliko, da

volim Te

strah me

da time

baš ništa neću reći.

Kažem li Ti

samo toliko, da

želim Te

bojim se

da će mi

na siromaštvu

rečenog

zamjeriti srce.

Gospode,

prospi s neba

jednu veliku svetu

Riječ

ljudima još

nepoznatu,

razastri je

svuda oko Nje,

samo tako

ja mogu joj reći sve.

Jovica Letić

Međutim jedan od učenika je istakao i pozitivne strane nošenja

uniformi, što je u skladu sa pokušajima smanjenja diskriminacije i

razlika među učenicima, a to je da se nošenjem uniformi među

učenicima smanjuju ekonomske razlike koje vidjive kada učenici

slobodno odlučuju šta će obući za školu. Druga teza je bila

„Ropstvo još uvijek postoji“ i učenici su naveli da u svijetu postoje

moderni oblici ropstva koji nerijetko ostanu sakriveni, ali zbog

kojih su mnogim ljudima na najgrublji način prekršena osnovna

ljudska prava. Također su istakli da su žene češće žrtve modernih

oblika ropstva jer ih se češće koristi kao seksualno roblje i jeftinu

radnu snagu u različitim tvornicama. Kroz tezu „Naše školstvo je

konzervativno“ učenici su prezentirali različite oblike

konzervativnih shvatanja koja su vidljiva u odabiru škola za

djevojke i mladiće. Tako su npr. većina učenika medicinskih škola

djevojke, dok je većina učenika neke tehničke škole muškog

spola. Ovo je navedeno kao problem društva koje već tijekom

prvih koraka za odabir zanimanja djevojkama nameće ulogu

njegovateljica a mladićima ulogu onih koji će biti zaduženi za

popravke.

Općina Centar

4

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

UHAPŠEN U SVOJOJ MAGLI

Uhapšen u svojoj

magli,

zakopčan u svojem

mraku,

svako svojoj zvijezdi

nagli,

svojoj ruži, svojem

maku.

I svak žudi

svetkovine

djetinjastih

blagostanja,

sretne mrene i

dubine

nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,

i na munju koja

prijeti,

naša blaga Nada

vrišti:

biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg

duha

među nama jednog

sveca,

treba i bez bijela

ruha

biti djeca, biti djeca.

Tin Ujević

ŽIVOT SA MULTIPLOM SKLEROZOM U BOSNI I

HERCEGOVINI

Oboljeli od multiple skleroze u BiH ne mogu ostvariti pravo na

pomoć u kretanju, odgovarajuću ljekarsku njegu i rehabilitaciju.

Potrebni ljekovi nisu na esencijalnoj listi. Prepušteni su sami sebi,

i svojim porodicama - ukoliko ih imaju.

Bolest s hiljadu lica, multipla skleroza, je hronično autoimuno

oboljenje koje napada centralni nervni sistem. Može se desiti

svakome, a težina simptoma, od gubitka vida do potpune

paralizovanosti, različiti su kod svake osobe. Češće obolijevaju

žene, na nastanak bolesti utiču brojni faktori, a smatra se i da

stres povećava rizik od nastanka bolesti. To objašnjava zašto je

poslije rata u Bosni i Hercegovini zabilježen porast broja oboljelih.

Kao da težina i kompleksnost same bolesti nije dovoljna, oko

3000 oboljelih od multiple skleroze u BiH svakodnevno se, pored

teškoća prouzrokovanih samom bolešću, susreću sa nebrojenim

institucionalnim problemima i preprekama, a diskriminirani su u

gotovo svim aspektima života. Jedna od njih, Vahida Ćatić,

oboljela je prije sedam godina, a danas u liječenju najradije bira

pomoć ukućana. S ljekarima, kaže, nije imala puno dobrih

iskustava.

„U Opštoj bolnici imala sam dobar tretman. Kad sam ležala ondje,

kćerki je bilo dozvoljeno da bude sa mnom, činili su sve da mi

pomognu, čak su i cigaretu tražili za mene kad sam rekla da mi

cigarete jedine pomažu kod mišićnih spazama. Ondje se

medicinske sestre 24 sata dnevno zaista bave pacijentima.

Međutim, kad sam doživjela relaps i ležala Neurološkoj klinici

KCUS-a, doživjela sam da medicinsko osoblje ostavlja najteže

pacijente satima bez pomoći. Kćerka i muž su morali neprestano

dolaziti u bolnicu da mi pomognu, radili su posao medicinskih

tehničara. Nakon tog iskustva odlučila sam da budem kod kuće,

bez obzira na stanje bolesti, a ne u bolnici“, priča o svom iskustvu

Vahida. U tim najtežim, prvim danima suočavanja s paralizom,

Ćatić se vrlo brzo susrela s problemima bh. zdravstva. U bolnici,

gdje je u međuvremenu zadobila i infekciju mokraćnih puteva

zbog neredovnog mijenjanja katetera, nisu je upozorili na

probleme koji predstoje s mokrenjem.

Općina Centar

5

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

DA STVARI OSTANU CIJELE

U polju sam

odsutnost polja.

Uvijek je

tako.

Gdje god da sam

ono sam čega

nema.

Kad hodam

dijelim zrak

i uvijek

zrak se sklapa

da ispuni prostor

gdje je bilo moje

tijelo.

Svi imamo razloge

za kretanje.

Ja se krećem

da stvari ostanu

cijele.

Mark Strand

Iz Hitne pomoći nisu željeli doći kako bi obavili kateteriziranje,

nego su poručili da se obrati na Kliniku za urologiju, u trenutku

kada pacijentica, tek izašla iz bolnice, nije imala ni kolica, niti

načina da se spusti iz kuće. Obuku za kateteriziranje, kaže, u

bolnici su joj ponudili godinu dana kasnije. Loše iskustvo s

medicinskim ustanovama imala je i u slučaju obuke za davanje

injekcija interferon beta, na kojoj je dobila pogrešne informacije.

Na nebrigu je kasnije nailazila i na specijalističkim pregledima, jer

su ljekari bilo koju poteškoću i oboljenje koje se može brzo i lako

liječiti, poput obične bakterijske upale, pravdali činjenicom da

boluje od multiple skleroze. Ćatić kaže i da neurolozi u našim

bolnicama nisu dovoljno upoznati sa svim specifičnostima ove

bolesti, što također predstavlja problem pri pregledima i

određivanju terapije.

„Rijetko vas pitaju kakva terapija vam odgovara, koja se pokazala

najučinkovitijom u dosadašnjem liječenju. Meni, recimo, odgovara

individualno vježbanje s terapeutom i vježbe u vodi, međutim

ljekari vam određuju terapiju po svojoj volji. Protiv mišićnih

spazama pomažu i cigarete, a to mi nije rekao nijedan ljekar,

nego drugi oboljeli“, navodi Ćatić i dodaje kako oboljeli od ove

bolesti najviše nauče pričajući međusobno.

Invalidska kolica na revers

Nakon relapsa, uslijedila je njena borba za pravo na ortopedska

pomagala i na prilagođavanje životnog prostora specifičnostima

multiple skleroze. Lijekovi i pomagala su izuzetno skupi, a pravo

na besplatnu pomoć nije imala.

„Invalidska kolica najprije sam dobila na revers, jer je na nalazu

pisalo kvadripareza – djelimična oduzetost. Kvadripareza, naime,

ne podrazumijeva, kao termin paraplegičar, da imate pravo na

takvu vrstu pomoći ili pravo na donaciju za izgradnju lifta u kući, a

isti je slučaj i sa dekubitalnim dušecima i specijalnim jastucima.

Iako imam iste poteškoće kao paraplegičari, koristim iste lijekove i

trebaju mi ista pomagala, dijagnoza određuje koja pomagala

mogu dobiti. S tom dijagnozom lijek protiv spazama, Lioresal,

košta 79 KM, dok ga, recimo RVI dobijaju na recept, a slično je i

sa liječenjem u banji, na koje mogu otići samo o vlastitom trošku.“

Općina Centar

6

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

Beskrajna pjesma

U ovoj večeri tvoj

profil nema

preciznih linija,

jer na tvom licu

nema međe, gdje bi

počeo tvoj

osmijeh;

al on je odjednom u

tvojim ustima i ne

zna se kako

teče

i kad odlazi, nikad

se ne može reći da

li je još ovdje,

isto kao i tvoja riječ,

od koje nikad ne

čujem prvi slog

i nikad da

prestanemo slušati

ono što govoriš,

jer ti si tako bliska u

ovoj udaljenosti

te je uzalud pitati

kad je došao tvoj

dolazak,

jer nam se čini da si

bila ovdje cijelog

života,

s tim vječnim

glasom, s tim

stalnim pogledom,

s tim

nepromjenjivim

obrisom svoga lica.

Joaquin Pasos

I dok RVI i paraplegičari imaju pravo na izgradnju prilagođenih

stanova, ugradnju liftova, izgradnju prilaza kućama, renovaciju

kojom se njihov životni prostor prilagođava potrebama osobe s

invaliditetom, porodica Vahide Ćatić trudi se olakšati joj

svakodnevicu, prilagođavajući životni prostor od svog vlastitog

novca, i uz podršku općine Centar. „Na svoju ruku, od vlastitih

sredstava sada pravimo lift na kući, a koliko će on biti

funkcionalan vidjet ćemo“, priča Ćatić.

Sve osobe s invaliditetom moraju imati ista prava

Fata Bahtijarević, predsjednica Udruženja oboljelih od multiple

skleroze Kantona Sarajevo, koja i sama već 25 godina živi s

ovom bolešću, potvrđuje da je nepravda sveprisutna. „U

ambulantama primarne medicine vidjet ćete natpise da prednost

imaju RVI i šehidske porodice. Posljednjih godinu i pol se

zalažemo da se to promijeni, da se prednost da svim osobama sa

invaliditetom, a među njima i oboljelima od multiple skleroze.

Nedavno su nam izašli u susret u Domu zdravlja Vrazova, a tek

nam predstoji borba za ostvarivanje istog tog običnog natpisa u

ostalim domovima zdravlja u KS“.

Na pitanje zašto RVI imaju prednost pred ostalim osobama sa

invaliditetom, Bahtijarević odgovara da se radi o političkoj odluci

od prije gotovo 20 godina koju je odavno trebalo mijenjati. „Sve

osobe sa invaliditetom moraju imati ista prava, bez obzira na

način nastanka invaliditeta, naročito kad je u pitanju pravo na

osnovnu pomoć, poput invalidnine i tuđe njege“, napominje

Bahtijarević i dodaje da su već u susretu sa zakonima koji

razdvajaju osobe sa invaliditetom, a za koje treba i previše

vremena da bi se promijenili, oboljeli od multiple skleroze

diskriminisani.

Bahtijarević potvrđuje da oboljeli od multiple skleroze, za razliku

od RVI, nemaju pravo na kupovinu stana po povoljnijim uslovima,

niti na prilagodbu životnog prostora specifičnim potrebama ovih

ljudi. Dodaje da u pojedinim slučajevima opštine pomažu svojim

građanima, a za pravo na pomagala bori se i samo Udruženje.

Ona ističe da su uslovi za oboljele od MS-a u evropskim

zemljama puno bolji, ondje postoje dnevni centri za oboljele od

multiple skleroze, centri za duži boravak, dok na našoj klinici ne

postoji čak ni zasebno odjeljenje, kao ni ljekar usko specijaliziran

za multiplu sklerozu.

Općina Centar

7

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

Sreća

Ne merim više

vreme na sate,

ni po sunčevom

vrelom hodu;

dan mi je kad

njegove se oči

vrate,

a noć kad ponovo

od mene odu.

Ne merim sreću

smehom, ni time

da li je čežnja moja

od njegove jača;

sreća je meni kad

bolno ćutim s njime,

i kad nam srca biju

ritmom plača.

Nije mi žao što će

života vode

odneti i kaplju moga

življenja;

sad neka mladost i

sve neka ode;

on je stao kraj mene

pun divljenja.

Desanka

Maksimović

Problem predstavlja i esencijalna lista lijekova, od koje oboljeli od

MS-a imaju malo koristi. Trenutno, Udruženje se zalaže za to da

se lijek za potpornu terapiju uvrsti na listu esencijalnih lijekova,

kaže Bahtijarević i napominje da se u Republici Srpskoj Interferon

već nalazi na listi osnovnih lijekova, dok u FBiH to nije slučaj.

Interferon beta, izuzetno skup lijek koji se u FBiH ne može dobiti

na recept, Vahida Ćatić je koristila dvije godine, uz pomoć jedne

fondacije. U susjednim zemljama, Hrvatskoj i Srbiji, ovaj lijek se

može dobiti na recept, napominje ona.

Diskriminacija u cjelokupnom društvu

Zdravstveni sistem, međutim, nije jedino mjesto na kojem se

oboljeli od multiple skleroze susreću s poteškoćama. Nerijetko

bivaju odbačene od cjelokupnog društva kao nefunkcionalne, a

posao u vrlo rijetkim situacijama mogu dobiti i zadržati. „Ako ste

oboljeli, to ne znači da ste izgubili volju za životom i želju da

uživate u njemu, to je često najteže objasniti drugima“, kaže

Vahida.

Bahtijarević potvrđuje da je oboljelima teško naći posao. Iako

Fond za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom pruža

određenu podršku poslodavcima, oni nisu spremni zaposliti osobe

sa multiplom sklerozom. „Previše je nerazumijevanja i neželje da

se razumije ova bolest. Poznajem slučajeve medicinskih sestara

sa kliničkog centra koje su oboljele od multiple skleroze i nisu

naišle na razumijevanje svojih kolega, na istom odjelu na kojima

se brinu o oboljelima od MS-a“, priča Bahtijarević.

Osim toga, kretanje Sarajevom za osobe u kolicima često je

potpuno onemogućeno. Osobe s invaliditetom nailaze na

mnoštvo prepreka na koje ostali ljudi nikad ne obraćaju pažnju.

Nedostatak prilaza, auti parkirani na trotoarima, frižideri, kiosci,

sve to za njih predstavlja velike prepreke, tolike da su često

primorani kretati se cestom, pored jurećih automobila.

Podrška porodice je najvažnija

Vahida Ćatić ističe da jedino zahvaljujući podršci porodice

uspijeva prebroditi sve teškoće na koje nailazi. Suprug i kćerka tu

su u svakom trenutku i brinu se da ima najbolji mogući tretman.

„Mnogi oboljeli od MS-a su napušteni od porodica i ostatka

zajednice. Ja sam imala sreće da moji ukućani i žele i mogu

pomoći, daju sve od sebe“, kaže Ćatić i dodaje da psihološka

pomoć također nije nešto na šta oboljeli mogu računati,

Općina Centar

8

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

VOZ

Kradem dan satkan

od uspomena i

skrivenih želja.

Da bih pogledala

svaku osnovu i

potku

-povlačim se u

samoću.

Razdvajam ih

praveći za nit mašte

prostor

i povlačim

novoizmišljene

scene.

Šta je sve moglo da

se desi da

sam umesto:"Neću"'

rekla:"Da,da! Hoću!

Voz je prošao!

Vesna Mladenović

a mnogima je ona nužna u procesu prihvatanja bolesti i nošenja s

promjenama. Ističe da je veliku podršku imala i na svom radnom

mjestu, gdje su joj kolegice i kolege pomagali da ode na banjsko

liječenje i činili koliko su mogli da budu uz nju.

Udruženje oboljelih od multiple skleroze, u okviru svojih moći,

pokušava olakšati i osmisliti život oboljelima, kroz lobiranje za

rješavanje njihovih problema na kantonalnom nivou, ali i

organizaciju izleta, druženja, odlaska na more... Fata Bahtijarević

ističe da je podrška porodice od ogromnog značaja, ali da je

najvažnije da osoba prihvati vlastitu bolest.

„Multipla skleroza ne bira, od ove bolesti može oboljeti svaka

osoba, u svakom životnom dobu, a proces prihvatanja, mirenja s

tom dijagnozom je dugotrajan i bolan. Podrška porodice i društva

igra veliku ulogu u tome, osobu se ne smije sažaljevati, ona mora

nastaviti živjeti svoj život“.

AUTOR: Tamara Zablocka

IZVOR: http://diskriminacija.ba/%C5%BEivot-s-multiplom-

sklerozom-u-bosni-i-hercegovini

Općina Centar

9

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

ČEKANJE

Koliko je sreće u

časima ovim,

Kad se mjesec rađa

na plavoj visini,

Kada slavuj pjeva

negdje u daljini

I razgara srce

plamenima novim!

Ovdje drvlje staro

duge sjenke baca,

U našoj rijeci brdo

se ogleda;

Dođi, jer mi srce

više mira ne da -

Ja sam žedan,

draga, tvojih

poljubaca.

Ne moli se, tamo,

pred ikonom

starom!

Ovdje, u slobodi,

pred nebom -

oltarom

Sa koga nam

gospod o milosti

zbori,

Dođi da zajedno

molimo nas dvoje:

Ja ću sve da ljubim

oči, usne tvoje,

A ti strepi, dršći i sa

mnom izgori.

Aleksa Šantić

Diskriminacija u školskim klupama – kako se boriti protiv nje

Jane Elliott, nekadašnja osnovnoškolska učiteljica u Iowi, 1968.

godine provela je eksperiment u svom razredu „trećaša“, koji se

do danas smatra jednako kontroverznim koliko i značajnim.

Potaknuta ubojstvom Martina Luthera Kinga Jr., diskriminirajućim

izjavama novinara prilikom izvještavanja o tom događaju, te

općom nezainteresiranošću ostatka školskog osoblja za isti

događaj, osmislila je kako se, barem u vlastitom razredu, boriti s

rasizmom. Jane Elliott podijelila je 28 učenika jednog trećeg

razreda u dvije skupine, ovisno o boji njihovih očiju. Iznijela im je

izmišljeni „znanstveni“ dokaz o tome zašto su ljudi plave boje

očiju superiorniji u odnosu na ljude smeđe boje očiju, te u skladu

s time donijela pravila koja će se od tog trena provoditi u razredu.

Plavookim učenicima, primjerice, nije dozvoljeno tražiti drugu

porciju tijekom užine. Plavookim učenicima nije dozvoljeno piti

vodu u razredu izravno iz slavine; morali su koristiti plastične

čaše. Smeđookim učenicima dozvoljeno je dodatnih 5 minuta

odmora, tijekom kojih su plavooki učenici morali biti u razredu.

Smeđooki učenici hvaljeni su kao marljivi, pažljivi, pouzdani i

iskreni, dok su plavooki učenici okarakterizirani kao nedovoljno

inteligentni, nesposobni, lijeni i nepošteni. Smeđooki učenici su

ohrabrivani u radu. Smeđookim učenicima sugerirano je da se ne

druže s plavookim učenicima, čak i ako su prethodno bili prijatelji.

Plavookim učenicima dodijeljene su trake koje su morali nositi oko

ruke, kako bi ih se na prvi pogled moglo razlikovati od smeđookih.

Ukratko, pravila su jasno diskriminirala plavooke učenike, a

favorizirala smeđooke. Učenici su prihvatili pravila i uskoro su

smeđooki učenici omalovažavali plavooke. Razred je bio

podijeljen. Inače uspješni plavooki učenici sada su nailazili na

probleme s čitanjem i matematičkim zadacima, a suprotan trend

uočen je kod smeđookih učenika – njihova se izvedba poboljšala .

Počele su se javljati intenzivne emocionalne reakcije od strane

diskriminiranih učenika – plač, agresija, povučenost. Toga petka,

plave su oči bile zadnje što su učenici željeli imati. Prvog dana

idućeg tjedna, Jane Elliott zamijenila je uloge dviju skupina

učenika. Rekavši da je prilikom zadnjeg susreta pogriješila, uvela

je pravila koja su diskriminirala smeđooke, a favorizirala plavooke

učenike. Ista su se ponašanja javila kao u petak.

Općina Centar

10

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

SVAKOG SE DANA

Svakog se dana

sada budim s

radošću i mukom.

Prije sam se budio

bešćutno; budio

sam se.

Ćutim radost i muku

stoga što gubim ono

što sanjam,

a mogu prebivati u

stvarnosti gdje se

nalazi ono što

sanjam.

Ne znam što ću sa

svojim čuvstvima.

Ne znam što ću sa

sobom kad sam

sam.

Želim da mi ona

nešto reče da se

ponovo probudim.

Alberto Caeiro

Međutim, ono što je Jane zamijetila bilo je sljedeće – plavooka su

djeca pokazivala značajno manje zlobna ponašanja u usporedbi s

ponašanjem smeđooke djece u situaciji kada su oni bili

favorizirani. Zaključila je da su plavooki učenici uvidjeli kakve

rezultate je ponašanje smeđookih prouzročilo, zbog čega nisu bili

spremni ponoviti takvo ponašanje.

Na kraju dana, Jane je rekla učenicima da mogu skinuti poveze

koje su imali oko ruke. Ono čemu je tada svjedočila, posebno ju

je dirnulo – učenici su se međusobno grlili, neki smiješeći se,

drugi plačući. Tada je objasnila učenicima svrhu vježbe koju su

prošli.

Unatoč etičkim dilemama i kritikama potaknutim eksperimentom,

te nekonzistentnosti rezultata istraživanja koja su pokušala utvrditi

može li takva vježba doista dugoročno smanjiti predrasude,

inačice ove vježbe postoje i danas, čak i za provođenje s odraslim

osobama. Također, postoje i druge simulacije za provođenje u

razredima, poput Gestapo Holokaust simulacije, s različitim

svrhama.

Pouka koju je Jane izvukla iz svog eksperimenta bila je ta da je

diskriminaciju moguće smanjiti ako osobe shvate kakav je osjećaj

biti diskriminiranim. U ovom eksperimentu treba, između ostalog,

uočiti i to da bilo što može biti osnova za diskriminaciju, pa i boja

očiju. Pri tome je bitno da neki autoritet prida veću važnost ili

pozitivnije vrednuje jednu skupinu u odnosu na drugu.

Općina Centar

11

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

VOLJETI TEBE

Plač jutarnjih kiša,

i daljina izgubljenih

svjetova...

U mojim zorama

vječna je tama.

Vratiću se, nekim

novim snom,

i stihom, tada

radosnim -

moja bićeš, kao što

sam ja tvoj, ljubavi!

I svega biće tada,

A nikad zbogom, ni

suze ni kraj,

Jednom, u nekom

drugom snu...

Pustimo stoga ovaj

život jadni,

Nek' leti, godine

nek' teku;

jednom, negdje

daleko, srećom ću

te zvati!...

Jednom, u nekom

drugom snu...

Jože Galin

Tko su danas žrtve diskriminacije?

Ono što su u vrijeme Jane Elliott predstavljali Afroamerikanci,

danas predstavljaju još neke manjinske grupe. Dok se velik broj

recentnih znanstvenih članaka stranog porijekla bavi

diskriminacijom LGBT osoba (akronim koji se odnosi na

kolektivnost lezbijki, gay, biseksualnih i

transrodnih/transseksualnih osoba), hrvatski mediji veću

pozornost pridaju diskriminaciji Roma. Tako se mogu vidjeti

naslovi internetskih članaka poput „Otac male Romkinje: ‘Govorili

su joj da smrdi i da je glupa, završila je na psihijatriji’“ ili „Djevojke

odbila primiti na praksu ‘jer su Ciganke’“.

Istraživanja pokazuju da su Romi marginalna skupina u

hrvatskom društvu općenito, pa tako i u školi. Iako su učenici

Romi formalno integrirani u škole, socijalna interakcija i

komunikacija između njih i ne-romskih učenika nije potpuna i

zadovoljavajuća. Osim tradicionalnih predrasuda, razlog tome je i

starija životna dob učenika Roma, te njihovo drugačije životno

iskustvo i egzistencijalni ciljevi. Neovisno o tome koja je skupina u

pitanju, ono na što mediji i istraživanja pokušavaju skrenuti pažnju

uglavnom su predrasude i diskriminacija.

Predrasude su unaprijed, a ne na temelju osobnog iskustva,

stvoreni sudovi o nekome ili nečemu. Obično se termin

„predrasuda“ koristi za negativan stav prema svim pripadnicima

neke socijalne skupine (npr. religijske ili etničke skupine, različitim

kategorijama osoba – invalidima, ženama, ovisnicima). Djelovanje

pod utjecajem predrasuda, prema Allportu, vidljivo je u nekoliko

stupnjeva – od najblažeg (ocrnjivanje, izbjegavanje,

diskriminacija) do najtežeg (fizički napad, genocid).

Diskriminacija je, dakle, ponašanje usmjereno protiv pripadnika

neke skupine, osporavanje njihove ravnopravnosti u svim

oblicima socijalnog života. Osim diskriminacije na etničkoj osnovi

ili na osnovi seksualne orijentacije, među učenicima je nerijetko

prisutna i diskriminacija djece s posebnim potrebama, djece koja

dolaze iz obitelji slabijeg socioekonomskog statusa i slično.

Gotovo u svakom razredu moguće je naći djevojčicu ili dječaka

koji su iz nekog razloga odbačeni, isključeni iz grupe. Pri tome

zadirkivanje, izolacija i odbačenost nisu rezervirani samo za

„etiketirane“ učenike. Većina je učenika isključena u nekom trenu

svog školovanja.

Općina Centar

12

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

KAD BI MENI DALI

Kad bi meni dali

jedan dan,

ja ga ne bih potrošio

sam.

Pola dana ja bih

dao nekom

ko je dobar, a

slučajno sam.

Igrali bi, pričali bi

nešto,

trčali bi, skakali bi

vešto

ja i dobar, a

slučajno sam.

Kad bi meni dali

kišobran,

ja ga ne bih potrošio

sam.

Pola mesta ja bih

dao nekom

ko je dobar a

slučajno sam.

Kišilo bi, dok mi

koračamo,

pola tamo a pola

ovamo.

Stavili bi dan pod

kišobran

ja i dobar, a

slučajno sam.

Kad bi meni dali

jedan dan,

ja ga ne bih potrošio

sam.

Branislav Crnčević

Na postojanje diskriminacije unutar škole mogao bi upućivati i

potez osječke osnovne škole Antuna Mihanovića, koja je

odnedavna uvela obveznu „školsku odjeću“ za učenike prvog

razreda, ne bi li time potaknula osjećaj pripadnosti školi, ali i

smanjila socijalne razlike među učenicima.

Kako se diskriminacija manifestira u školi?

O prisutnosti predrasuda i diskriminacije u školi može se zaključiti

na temelju prisutnosti govora mržnje. On se u školskom okruženju

javlja u obliku pogrdnog nazivanja imenima, podsmjehivanja,

ruganja, klevete ili prijetnji. Često verbalno uznemiravanje

prethodi fizičkoj agresiji. Nažalost, nije rijetkost da učitelji i školsko

osoblje olako prelaze preko toga. Kada škola ne reagira na takav

tip nasilja, to može rezultirati razvojem neprijateljske, hostilne

klime unutar koje je malo vjerojatno da će učenici koji su žrtve

diskriminacije tražiti pomoć.

U školama je također prisutno dobacivanje seksualnih primjedbi i

komentara, seksualnog zadirkivanja ili fizičkog dodirivanja i

„hvatanja“. Ignoriranje ili minimaliziranje važnosti takvih oblika

ponašanja prenosi poruku odobravanja i stvara neprijateljsku

okolinu za učenice. Osim toga, ukoliko škola ne reagira, ona

pomaže uspostaviti obrazac nasilja u interpersonalnim odnosima

s kojim učenici mogu nastaviti i u odrasloj dobi.

Predrasude na etničkoj osnovi također se izražavaju kroz

verbalna uznemiravanja (klevete, izrugivanje, grafiti) ili fizičke

napade.

Učitelji i nastavnici su oni koji moraju širom otvoriti oči u potrazi za

takvim ponašanjima. Najvjerojatnije je da će upravo oni uočiti

zadirkivanja, podsmjehivanja, zlostavljanje, izostajanje

sudjelovanja u socijalnim aktivnostima na igralištu ili tijekom

odmora, znakove predrasuda ili viktimizacije u pisanim radovima i

slično.

Općina Centar

13

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

TREBA VIŠE MISLITI NA OSAMLJENE

LJUDE

Dobro je kada more

šumi posve u blizini.

Dobro je kada se

brodovi dotiču

okrupnjalih bokova.

Kada daždi i vjetar

leti s kosom

raspletenom –

tad i saman čovjek

nasmije se nečem.

Uopće, treba više

misliti na osamljene

ljude.

Ne zvati ih po imenu

– oni su toga lišeni

–

nego im pružati

utjehu svojom

bezobzirnom

radošću –

ostavljati ih na cesti,

ali rasvjetljavati

prozore.

Slavko Mihalić

Kako spriječiti diskriminaciju?

Generalni zaključak brojnih istraživanja jest da su intervencije

kojima bi se spriječila diskriminacija i stvorila kultura tolerancije

potrebne na svim razinama škole. Osim učitelja i nastavnika,

ravnatelj i cjelokupno društvo unutar države imaju svoju ulogu.

Također, važno je djelovati na prevenciji, intervenciji i tretmanu.

Na školskoj se razini preporučuje uvođenje školske politike koja

promovira toleranciju. Potrebno je jasno definirati politiku škole

pružanjem preciznih smjernica o tome što je prihvatljivo

ponašanje i definiranjem posljedica za neprihvatljivo ponašanje.

Kazne za diskriminaciju dobro je raspraviti s učenicima, istaknuti

na web stranicama škole, na hodnicima, pa i u udžbenicima, ne bi

li se time osiguralo da svi učenici i njihovi roditelji znaju koja je

politika škole i ne bi li vrednovali iste vrijednosti koje njeguje

škola. Preporučuje se uputiti i nastavnike u jasne definicije o tome

što je govor mržnje u školi, te organizirati za njih programe i

treninge koji promiču razumijevanje drugih i učinkovito rješavanje

sukoba.

Politiku škole nije toliko teško osmisliti, koliko ju je teško „živjeti“.

Važno je da cjelokupno osoblje bude primjer učenicima kako se

voditi vrijednostima tolerancije. Uvjerenja koja škola promiče treba

jasno i glasno ponavljati, koliko god često je to moguće. Još je

važnije stajati iza njih i ponašati se u skladu s njima.

Propisane disciplinske mjere treba provoditi redovito i pravedno.

Način na koji škola reagira na diskriminaciju šalje poruku

učenicima hoće li ili neće takvo ponašanje biti tolerirano.

Rasprava s učenicima o disciplinskim mjerama može dati ideje o

tome koje posljedice propisati, a istovremeno potaknuti raspravu

s njima o suptilnim oblicima diskriminacije.

Poseban izazov u slučajevima diskriminacije među učenicima je

reagirati na način koji će spriječiti ponavljanje takvog ponašanja,

ali će istovremeno promijeniti stav prijestupnika o žrtvi

diskriminacije. Neki od prijedloga za uspješno rješavanje tog

izazova su uključivanje nastavnika (ili neke druge odrasle osobe),

kojeg učenik prijestupnik osobito cijeni, u disciplinsku komisiju. On

bi mogao imati veći utjecaj od ostatka školskog osoblja na

promjenu stava i ponašanja učenika. Ostale strategije usmjerene

na promjenu stava učenika prijestupnika su, primjerice, učenje o

grupi koja je diskriminirana,

Općina Centar

14

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

ČUDO

Uzmem kredu -

ona piše;

taknem cvetić -

zamiriše;

ja zažmurim -

noć se stvori;

priđem vodi -

zažubori;

ja zapevam -

cvrčak cvrči;

ja potrčim -

Sunce trči.

Mora da sam

ličnost slavna,

jer po meni -

sve se ravna.

Budimir Nešić

(npr. izrada seminarskog rada na temu određene grupe).

Bilo bi dobro integrirati različitost na svakodnevnoj razini škole –

istraživanjem pregovora o miru među državama u sklopu

predmeta povijesti, održavanjem „sajma karijera“ gdje će doći

osobe koje mogu raspravljati o različitostima unutar svoje struke,

itd. Također je dobro skrenuti učenicima pažnju na negativne

posljedice koje imaju predrasude i diskriminacija – mogu se

pozvati zagovarači ljudskih prava da održe predavanje u školi,

može se organizirati natjecanje u esejima na temu iskustva s

predrasudama ili borbe protiv njih i slično.

U svakodnevnom radu, učitelji i nastavnici potiču se na korištenje

suradničkog učenja i poticanje razvoja socijalnih vještina, te

stvaranje ozračja u kojem učenici zajedničkim snagama rješavaju

probleme, slušaju i uče jedni od drugih. Na taj se način želi postići

humanizacija odnosa između učenika koji su različiti i povećati

njihova spremnost za prihvaćanje različitosti. Izuzev toga, svi

učenici moraju naučiti rješavati konflikte mirnim, nenasilnim

putem.

5Nastavnike se također upućuje na to da prije svega preispitaju

vlastite predrasude i diskriminacijska ponašanja. Budući da su oni

ti koje učenici gotovo svakodnevno susreću, njihovi stavovi i

ponašanja imaju više utjecaja na učenike od same politike škole.

U slučaju etničke diskriminacije, jedna tehnika smanjivanja

predrasuda, koja je privukla pažnju posljednjih godina, je

osvještavanje većinske skupine po pitanju neopravdane

privilegiranosti koju imaju u društvu. To ukratko znači suočavanje

sa svim suptilnim oblicima favoriziranja većinske grupe koji su

prisutni u društvu, u određenoj školi i slično. Kod takvih tehnika

važno je, osim osvještavanja privilegiranosti, dati informacije o

tome da se diskriminacija druge grupe može, i na koji se način

može, spriječiti. Ukoliko se to ne učini, većinska grupa ostavljena

je s osjećajem ljutnje i frustracije zbog spoznaje o vlastitoj

sklonosti diskriminaciji.

Čak i ravnatelji imaju svoju ulogu u prevenciji. Oni su ti koji svojim

odlukama stvaraju školsko ozračje u kojemu se raspravlja (ili ne

raspravlja) o različitostima, u kojemu se vodi (ili ne vodi) borba

protiv predrasuda i stereotipa, u kojemu se promiče (ili ne

promiče) tolerancija i uključivanje.

Općina Centar

15

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

LAKE MISLI

Lako je lakim

mislima,

lako je i nikakvim

mislima,

one dođu i prođu,

one ne dođu.

Često o njima

mislim,

često ih čekam i

zovem,

dođite lake misli,

dođite nikakve misli,

budite moje misli,

zajedno s drugim

mislima.

Lake misli za

naslov,

lake misli u knjizi,

lake misli za misli,

nikakve za pogled i

spavanje,

nikakve kada

budem na nebu

sa sveticama i

svecima

i laganim anđelima

letio iznad oblaka.

Danijel Dragojević

Bilo bi dobro integrirati različitost na svakodnevnoj razini škole –

istraživanjem pregovora o miru među državama u sklopu

predmeta povijesti, održavanjem „sajma karijera“ gdje će doći

osobe koje mogu raspravljati o različitostima unutar svoje struke,

itd. Također je dobro skrenuti učenicima pažnju na negativne

posljedice koje imaju predrasude i diskriminacija – mogu se

pozvati zagovarači ljudskih prava da održe predavanje u školi,

može se organizirati natjecanje u esejima na temu iskustva s

predrasudama ili borbe protiv njih i slično.

U svakodnevnom radu, učitelji i nastavnici potiču se na korištenje

suradničkog učenja i poticanje razvoja socijalnih vještina, te

stvaranje ozračja u kojem učenici zajedničkim snagama rješavaju

probleme, slušaju i uče jedni od drugih. Na taj se način želi postići

humanizacija odnosa između učenika koji su različiti i povećati

njihova spremnost za prihvaćanje različitosti. Izuzev toga, svi

učenici moraju naučiti rješavati konflikte mirnim, nenasilnim

putem.

Nastavnike se također upućuje na to da prije svega preispitaju

vlastite predrasude i diskriminacijska ponašanja. Budući da su oni

ti koje učenici gotovo svakodnevno susreću, njihovi stavovi i

ponašanja imaju više utjecaja na učenike od same politike škole.

U slučaju etničke diskriminacije, jedna tehnika smanjivanja

predrasuda, koja je privukla pažnju posljednjih godina, je

osvještavanje većinske skupine po pitanju neopravdane

privilegiranosti koju imaju u društvu. To ukratko znači suočavanje

sa svim suptilnim oblicima favoriziranja većinske grupe koji su

prisutni u društvu, u određenoj školi i slično. Kod takvih tehnika

važno je, osim osvještavanja privilegiranosti, dati informacije o

tome da se diskriminacija druge grupe može, i na koji se način

može, spriječiti. Ukoliko se to ne učini, većinska grupa ostavljena

je s osjećajem ljutnje i frustracije zbog spoznaje o vlastitoj

sklonosti diskriminaciji.

Čak i ravnatelji imaju svoju ulogu u prevenciji. Oni su ti koji svojim

odlukama stvaraju školsko ozračje u kojemu se raspravlja (ili ne

raspravlja) o različitostima, u kojemu se vodi (ili ne vodi) borba

protiv predrasuda i stereotipa, u kojemu se promiče (ili ne

promiče) tolerancija i uključivanje. Norme i ponašanja koja

ravnatelji zagovaraju imaju utjecaj na živote učenika.

Općina Centar

16

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

ZIMA U KOMIŽI

Riječi su ljepše od

svega što

izgovaram

najbolje nam se

odmah pribrojiti

moru

ribarski su brodovi

sasvim tiho uplovili

u vrijeme

praćkaju se

uspomene u našim

tijesnim izlascima

ljepotice su se

sačuvale za svoje

bolje godine

kameni se sat

pažljivo zagleda u

naša požutjela lica

uvala je još uvijek

starija od antičke

zdjele

tek nekoliko koraka

spaja dva obamrla

prostora

ništa više nije naše

da bi nas ovdje

zateklo

nejasni nam se ljudi

izruguju na obali

izgubili smo kosu i

prijatelje

nesvjesni smo

jasnoće dana težine

srca

zahvaljujemo i ovoj

svjetlosti na

prepoznavanju

Jakša Fiamengo

Jesu li školske uniforme pravo rješenje za suzbijanje

diskriminacije?

Oni koji zagovaraju školske uniforme smatraju da one vode boljoj

disciplini i ponašanju unutar razreda, smanjuju broj izostanaka iz

škole, povećavaju poštovanje učitelja, samopoštovanje i

samopouzdanje učenika, smanjuju troškove odijevanja obitelji

učenika, društvenu stratifikaciju, potiču razvoj osjećaja pripadnosti

razredu i školi, te smanjuju učestalost nasilja i kriminalnih djela.

S druge strane, protivnici školskih uniformi vjeruju da nošenje istih

krši učenička prava, da one nisu zaslužne za smanjenje nasilja

niti imaju izravan utjecaj na akademsko postignuće, te da će

učenici, u situaciji gdje su svi jednako obučeni, pronaći druge

načine međusobnog uspoređivanja i nadmetanja (npr. frizura,

boja kose, tjelesna težina, visina, modni dodaci i sl.).

Istina je vjerojatno negdje između tih dvaju ekstrema. Rezultati

dosadašnjih istraživanja, nažalost, nisu konzistentni.

Rezultati nekih istraživanja podupiru tezu da školske uniforme

smanjuju učestalost nasilja u školi, ali ta je istraživanja potrebno

razmatrati s oprezom. Naime, uz školske uniforme, u isto se

vrijeme nerijetko uvode i dodatne mjere prevencije nasilja –

primjerice, veći broj učitelja patrolira hodnicima. Stoga je prilikom

istraživanja potrebno odvojiti efekte pojedinih mjera i razlučiti

koliko doista uniforme imaju utjecaja na smanjenje nasilja, a

koliko utjecaja imaju preostale mjere.

Kako su uopće povezane školske uniforme s nasiljem? U urbanim

sredinama stranih zemalja, modni su trendovi usko vezani uz

pripadnost određenoj „bandi“. Sukobi koji izbijaju zbog odjeće, jer

ona implicira pripadnost jednoj ili drugoj skupini, čine dio uzroka

školskog nasilja. Stoga je pretpostavljeno da će školske uniforme

smanjiti stopu nasilja, tako što će onemogućiti učenicima da nose

boje i karakteristične znakove određene skupine. Postoje neki

dokazi da je to doista točno. Primjerice, jedno je istraživanje

pokazalo da su učitelji u školama u kojima se nose školske

uniforme primijetili niže razine postojanja bandi u odnosu na

učitelje u školama koje nemaju propisane školske uniforme.

Zanimljivo je, međutim, da je isto istraživanje pokazalo da su

učenici u obje vrste škola izvijestili o jednakoj prisutnosti bandi.

Općina Centar

17

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

POSLJEDNJE RIJEČI

riječi su došle i

otišle

ja sjedim bolestan.

telefon zvoni,

mačke spavaju.

Linda usisiva.

ja čekam na život,

čekam na smrt.

volio bih da mogu

izjaviti nešto hrabro.

to je prljavi trik,

ali stablo vani to ne

zna:

promatram ga kako

se njiše na vjetru

obasjano

poslijepodnevnim

suncem.

nemam više ništa

za reći.

sad samo čekam.

svatko se s time

suočava sam.

oh, nekoć sam bio

mlad,

oh, nekoć sam bio

nevjerovatno

mlad!

Charles Bukowski

Može se, stoga, pretpostaviti da učenici uočavaju druge znakove

pripadnosti određenoj skupini od same odjeće, što bi značilo da

bande i dalje postoje, samo nisu toliko vidljive učiteljima koliko

učenicima. Postoje i istraživanja koja pokazuju da školske

uniforme poboljšavaju školsku klimu tako što smanjuju

nadmetanje, poboljšavaju samopoštovanje učenika i akademsko

postignuće. Istraživanje na 306 srednjoškolskih učenika u

Charlestonu pokazalo je da učenici koji pohađaju škole u kojima

su propisane školske uniforme imaju značajno bolju percepciju

školske klime nego učenici koji pohađaju škole u kojima nisu

propisane školske uniforme. Također, učitelji škola sa školskim

uniformama izvještavali su o učestalijim pozitivnim ponašanjima

učenika i većem broju vršnjačkih interakcija. Međutim, neka

istraživanja nisu pronašla nikakve razlike u percepciji školske

klime između škola koje su propisale školske uniforme i onih koje

to nisu učinile. Oni koji podržavaju školske uniforme kao prednost

ističu i manji trošak za obitelji učenika, posebice dugoročno. No je

li zaista tako trebalo bi promotriti usporedbom troškova obitelji

koje su na različitim socioekonomskim razinama, a ne

promatranjem troškova na uprosječenoj socioekonomskoj razini.

Moguće je da se troškovi čak i povećavaju za one obitelji koje

inače koriste posuđenu ili odjeću iz druge ruke. Ako se već uvodi

pravilo školske uniforme, onda se mora unaprijed planirati što s

obiteljima koje si ne mogu priuštiti izdatak nove uniforme, pa

makar to bio i izdatak od „samo“ 200 kuna.

Zaključak?

Zaključno se može reći da je na predrasude i diskriminaciju važno

reagirati kako bi se spriječile negativne posljedice koje

diskriminacijska ponašanja mogu imati na žrtve – anksioznost,

depresivnost, upotreba alkohola i droga, samoozljeđivanje, loš

akademski uspjeh, markiranje iz škole ili čak napuštanje

školovanja – te kako predrasude i diskriminacija ne bi eskalirali u

nasilje.Ono što svaki učitelj ili nastavnik može i treba učiniti je

prakticirati poštovanje prema vlastitim učenicima i zahtijevati isto

od njih – stvaranje takvog ozračja najjednostavniji je oblik

prevencije diskriminacije.

IZVOR: http://www.istrazime.com/skolska-

psihologija/diskriminacija-u-skolskim-klupama-kako-se-boriti-

protiv-nje/

Općina Centar

18

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

NA PRODAJU

Ta jadna sramežljiva

igračka,

uređena rasipnom

odbojnošću,

nastanjena tek

godinu dana -

vikendica oca moga

u Beverliju

na prodaju je

stavljena

mjeseca istog kad je

umro.

Prazno, raskriljeno,

prisno

njeno gradsko

pokućstvo

ko da stojeć na

vršcima prstiju

čeka špeditere

iza pogrebnika.

Spremna, u strahu

da će

živjeti sama do

osamdesete,

majka je izgubljeno

na prozoru krzmala

kao da je ostala na

vlaku

postaju više od

svoga odredišta.

Robert Lowell

Porodica bi trebala biti utočište LGBT osoba

Biljana je prosvjetna radnica, ima 54 godine i kćerku koja joj je

prošlog ljeta priznala da ima djevojku. To priznanje prihvatila je

bez ikakvih dodatnih pitanja. Njoj su problem osobe koje odbijaju

da prihvate postojanje takvih ljudi.

“Kada bismo malo više razmišljali, kada bismo bili tolerantniji i

blaži, onda bismo shvatili najbitniju stvar skladnog života: da je

spolno opredjeljenje privatna stvar svakog pojedinca”, obrazlaže

svoje stavove ova Sarajka. I nastavlja: “LGBT osobe imaju

sasvim dovoljno problema s društvom koje ih ne prihvata i vrlo

često šikanira. Ako na istu vrstu odnosa naiđu još i u porodici,

onda je njihov haos potpun. Porodica bi svakom od nas trebala

da bude utočište od svijeta i njegove agresije. Nažalost, za

lezbijke i gejeve porodica je često početak, a ne kraj agresije.”

Biljana objašnjava kako je saznala za to da njenu kćerku ne

zanimaju muškarci i da njeni ljubavni problemi potiču od svađe s

djevojkom. “Rekla mi je da se posvađala s prijateljicom, ja joj

kažem da se ne brine jer će se pomiriti. ‘Ali ja nju volim’,

odgovara ona meni. ‘To je razlog više da se pomirite’, kažem ja

njoj i tako je jedna do tada zabranjena tema postala dio našeg

života. Moja kćerka nije mogla da povjeruje kako sam ja to lako

primila. Ali meni bi svaka druga reakcija bila strana. Poštujem

svoje dijete, njegove izbore i sklonosti. Moje je da je štitim, da joj

budem oslonac, a ne da propitujem, ili čak zabranjujem njene

izbore.” Ipak, Biljanina podrška nije nešto što prolazi bez

problema. Kaže da svojim sestrama, braći i roditeljima nikada ne

bi mogla reći da joj kćerka ima djevojku. Zbog čega, pitamo je, a

ona spremno analizira “moralna polazišta” uže i šire porodice.

“Znam ih kao i sebe, znam kako razmišljaju i reaguju. Kada

gledamo televiziju zajedno, svaki nagovještaj istospolne veze ili

ljubavi prihvaćen je s čuđenjem, negiranjem, agresivnim

zgražavanjem. Ne želim da svoju kćerku izlažem takvim ljudima i

njihovom starinskom moralu. Majka me često pita ima li moja kći

momka. Kada kažem da nema, odmah slijedi pitanje zašto. Pošto

znam kako bi se razgovor dalje odvijao, ne nastavljam ga nego

blago pređem na neku drugu temu.” Biljanina kćerka aktivno se

zalaže za prava LGBT osoba i bila je na svim važnijim

događajima te provenijencije u regiji.

Općina Centar

19

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

EPILOG

Na brdu sam stao

ponad silnog grada

I promatram more

kuća i zidina:

Bezbroj legla jada i

bludnih naslada.

Gdje strahote cvatu

ko cvijet crnog

krina.

Sotono, skrbniče

moga srca u stravi,

Znaš da plakat neću

na pogled s visina.

Već u žudnji

strasnoj, ko

razvratnik pravi,

Opit ću se gradom -

bludnicom

mamenom -

Što me svakim

trenom ushitom

zatravi.

I dok zora spava u

velu maglenom.

Težak, mrk i bolan,

kad na noćnom logu

Tašto zapaluca pod

modrom koprenom,

O, uvijek se divim

besramnom brlogu!

Lupeži i drolje

zabavljaju bolje

Neg što sitne duše i

pojmiti mogu!

Charles Baudelaire

“Nije mi problem što ide tamo, nego što je uvijek u prvim redovima.

Znam u kakvom društvu živimo i znam kakve bi to posljedice imalo

po nju kada bi je neko prepoznao. Ovdje je nasilje još aktivna

mogućnost rješavanja društvenih problema, a ja ne želim da je neko

napadne.” Pitamo ovu samosvjesnu Sarajku da li će njena kći cijeli

život biti osuđena na skrivanje i glumu. “Izgleda da hoće. Pogledajte

u kakvom društvu živimo. Tolerancija nije naša stvarnost, nego

jedan obični politički spin. Ovdje će proći decenije dok LGBT osobe

budu mogle živjeti svoj život kao i ostali. Ne govorim o svom

mišljenju i stavu, nego o društvenoj situaciji. I tako nije samo kod

nas, nego i u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori... Temelj tih društava je

rigidni konzervativizam, koji smatra svojim punim pravom, čak

obavezom, zalaziti u privatni život ljudi i određivati im šta da rade i

kako da žive.”To je bio pravi trenutak da Biljanu upitamo šta je njen

najveći strah. “Strah me ljudi i njihove agresije. Mi živimo u doslovno

krvoločnom društvu. Ako mislite da pretjerujem, samo napravite

jedan benigni socijalni eksperiment. Izjasnite se kao osoba koja

praktikuje istospolnu ljubav i odmah ćete, iste sekunde, na licu

mjesta i na svojoj koži osjetiti šta znači netrpeljivost.” Biljana kaže da

je njen pesimizam rezultat iskustva. Mnoge prijateljice njene kćerke

nisu svojim roditeljima rekle da su lezbijke, ali jesu njoj. “Kada su

vidjele kako sam ja prihvatila ono što mi je kćeka rekla, postala sam

im neka vrsta ispovjedaonice, neočekivane podrške. Ono što ne

mogu da kažu ocu ili majci, govore meni. Malo ljudi ima tako dobar

uvid u njihove probleme i strahove kao ja. To je zato što je malo ljudi

neopterećeno predrasudama. Žao mi je što je tako, pokušavam im

pomoći koliko god mogu, ali šta god da ja uradim, to nije dovoljno.

Moja podrška ne može im zamijeniti roditeljsku ljubav, toga smo svi

svjesni.”

I na kraju obavezno pitanje: šta bi Biljana poručila ljudima koji u

porodici imaju LGBT osobu?

“Imam više poruka za njih. Prva je: de malo razmislite. Kakvi ste to

ljudi kada ne prihvatate svoje dijete? Zar ne mislite da je vašoj djeci

dovoljno to što ih društvo osuđuje, odbija, maltretira, pa ako se na

sav taj belaj još priključite i vi, onda je njihov haos potpun. Zar

postoji išta na ovom svijetu što je vrijedno patnje vašeg djeteta?

Sjetite ih se kada su bili mali, sjetite se koliko ste ih voljeli. I onda se

upitajte: zbog čega ste prestali da brinete o njima, da ih volite i da ih

podržavate? Oni su slabi, ranjivi, usamljeni. S vašom podrškom,

dobili bi bitan oslonac u životu koji im sada nedostaje...” http://diskriminacija.ba/porodica-bi-trebala-biti-uto%C4%8Di%C5%A1te-lgbt-osoba

Općina Centar

20

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

MOJA TE REČ DOTAKLA

Moja te reč dotakla

u trenu kad si

odlučila

da ne veruješ

nikome ko je

odrastao i ko

pokušava

da te ukroti.

Kao ptica nevidljiva,

kao žuti list koji te

u šetnji presretne

naglo

i upozori na pad.

Jer jesen je. Jer sve

je

prolazno i sve se

smenjuje.

Kao da gledaš

veliku reku

u predvečerje koja

odnosi

bele lađe, a iza

svakog

malenog

osvetljenog prozora

možda odlazi neko

koga bi

mogla zavoleti

zauvek.

Pero Zubac

RADIONICA: Kako me vidiš?

Vežba je vezana za lični identitet. Učesnici afirmišu ono što

smatraju važnim u sopstvenoj ličnosti, i time ukazuju na kulturne

vrednosti koje smatraju pozitivnim. Takođe, vežba razvija

socijalne i emotivne kompetencije, jer, ponavljajući pokret,

učesnici će preuzeti i raspoloženje (intonaciju,

manir, „fazon”) onoga koji se predstavlja i osetiće kakva je osoba

koja se predstavlja.

OPIS: Ova je inače vežba upoznavanja, tako da za nju

zagrevanje nije potrebno. Svi učesnici stanu u krug tako da mogu

da se dobro vide i čuju. Učesnici se predstave onako kako bi u

tom trenutku želeli da ih drugi dožive i upamte. To čine

korišćenjem glasa i pokreta – izgovore svoje ime na neki zanimljiv

i originalan način, i istovremeno uz to u prostoru naprave pokret

(skok, piruetu, naklon...). I glas i pokret treba da budu dovoljno

precizni i laki da mogu svi da ih ponove i da ne zahtevaju

preveliko odstupanje od formacije kruga. Pokret i glas koji izvode

svaki učesnik ponaosob, odmah zatim svi učesnici zajedno

ponavljaju što je preciznije moguće. Nakon prvog, predstavi se

sledeći u nizu, zatim svi istovremeno ponove njegovo/njeno ime i

pokret, pa treći u nizu, i tako redom, dok se ne predstave svi.

Najbolje je da se posle objašnjenja, voditelj prvi predstavi i da

svojim primerom sugeriše dužinu, zahtevnost glasa i pokreta, kao

i pozitivan stav u komunikaciji.

PODELA U GRUPE: Grupe se prave po sličnosti. Voditelj zamoli

učesnike da još jednom vrlo brzo ponove isto predstavljanje, ali

da pritom pažljivo prate predstavljanje drugih učesnika, i da

izdvoje ono koje osećaju kao posebno blisko. Kada se završi

drugi krug predstavljanja glasom i pokretom, Voditelj pita

učesnike da li su zapamtili neki pokret i način predstavljanja koji

im je blizak. Dobro je da učesnici navedu 4 ili 5 osoba koje bi

izdvojili. Voditelj ih onda zamoli da priđu onoj osobi čije

predstavljanje im je blisko. Učesnici treba da prilaze jedan po

jedan. U slučaju da ne uspeju svi učesnici da se podele u grupe,

Voditelj treba da pomogne. To znači da Voditelj mora pažljivo da

gleda predstavljanja, i da uspostavi sistem kako da ih zapamti.

Općina Centar

21

AKTUELNI PROJEKT:

„SVI RAZLIČITI SVI JEDNAKI”

VELIKA KAO DIJETE

Znaš li što ću ja

postati

kada odrastem,

za tvoju ljepotu,

svijete ?

Ja kada odrastem

jako velika,

ja ću postati dijete.

Najljepše je kad

odrasteš,

a ostaneš dječji

stvor,

pa svi misle da si

velik

zato što si profesor.

Što si doktor od

imena,

stručnjak za rakete -

a ne znaju da si

velik

zato što si dijete.

Možeš biti pilot,

rudar...

slavni pisac knjiga -

djetetu je svaki

posao

lagan kao igra.

Ma nosila ja u glavi

i sve fakultete,

kad odrastem jako

velika,

ja ću ostat’ dijete.

Enes Kišević

TEHNIKA: U svim vežbama koje se rade u malim grupama,

voditelj treba da obrati pažnju da se ne grupišu oni koji se već

dobro poznaju. Interkulturno učenje, kao i dramski rad, zahteva

otvorenost i podrazumeva destabilizaciju stečenih znanja i

vrednosti u kontrolisanim uslovima. Do promene-učenja će

mnogo teže doći ako se zaštitimo društvom istomišljenika

gde se osećamo udobno i bezbedno. Zato Voditelj treba da

insistira da grupe budu što heterogenije, i da interveniše ako

primeti da učesnici prave kompromise.

IZVOR: http://bazaart.org.rs/wp-

content/uploads/2012/04/Prirucnik_za_interkulturalno_ucenje_kro

z_dramu.pdf

Općina Centar

22

Plan aktivnosti za novembar

PROJEKTNE – ŠKOLSKE AKTIVNOSTI

Klupske aktivnosti u BiH

Priprema i štampanje mjesečnog magazina za debatu „Debatne novosti“

Internet debatiranje – Debatologija - Vršnjačko nasilje, diskriminacija i ljudska prava

Seminar za profesore/voditelje debatnih sekcija i učenike/članove debatnih sekcija

Banja Luka

Sarajevo

Tuzla

Mostar

Regionalno srednjoškolsko natjecanje

Banja Luka

Sarajevo

Tuzla

Mostar

Javne debate u školama i lokalnim zajednicama u BiH „Nenasilnom danu otvorimo

vrata – Debata protiv nasilja!“

Interaktivni online seminar “Webinar” - ljudska prava

Ažuriranje i administriranje bloga „Nenasilje“ - vršnjačko nasilje

Ažuriranje i administriranje foruma „Ispričaj svoju priču“ - vršnjačko nasilje

Istraživanje za javnu debatu „Počinioci i žrtve krivičnih djela su naša djeca – Spriječimo

maloljetničko prestupništvo“ - vršnjačko nasilje

Školske i međuškolske aktivnosti koje kreiraju treneri i debatantni debatnih klubova

mreže CKD klubova (1/9) - vršnjačko nasilje

Učešće u radu FB grupa i stranica - Debatologija, vršnjačko nasilje, diskriminacija,

ljudska prava

23

CKD Tim

Sanja Vlaisavljević, direktorica

Jasmin Čečo, Predsjednik

Skupštine CKD

Zoran Marčeta, finansijski

asistent

Anesa Vilić, IT asistent

Nadina Balagić, program asistent

Amela Ibrahimagić,

program asistent

Tijana Ljuboje, stalni spoljni

saradnik

Anja Gengo, stalni spoljni

saradnik

Demond Đonko

MOSTAR

Danijela Zuletović

SARAJEVO

Midhat Čaušević

TUZLA

Branka Kukić

BANJA LUKA

Srednja škola za tekstil kožu i dizajn Sarajevo KŠC „ Sveti Pavao“

Opća gimnazija Zenica Srednjoškolski centar

Pale Srednja zubotehnička

škola Sarajevo Gazi Husrev-begova

medresa Sarajevo Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo

Gimnazija i SŠC Istočna Ilidža

KŠC - Srednja medicinska škola

Sarajevo Srednjoškolski centar “Nedžad Ibrišimović”

Ilijaš MSŠ Kakanj

Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo Gimnazija “Muhsin

Rizvić” Breza MSŠ „Hazim šabanović”

Visoko KŠC Opća-Realna gimnazija Sarajevo

Srednja elektrotehnička škola Mostar Srednja škola

Konjic Gimnazija Mostar

Srednja medicinska škola

Mostar Internacionalna

privatna gimnazija s

pravom javnosti Mostar

Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar

MSŠ Donji Vakuf

Gimnazija „Petar Kočić“

Srbac Gimnazija Banja Luka KŠC - Opća gimnazija

Banja Luka Srednjo-

školski centar „Petar Kočić“

Zvornik Srednja elektro-

tehnička škola Prijedor

SŠC „Đuro Radmanović”

Novi Grad

Mješovita srednja škola Srebrenik Gimnazija „Dr.

Mustafa Kamarić“ Gračanica

Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“

Tešanj Mješovita srednja

škola Čelić Behram-begova medresa Tuzla

Mješovita srednja škola „Musa Ćazim Ćatić“

Kladanj Gimnazija

„Mustafa Novalić” Gradačac

Srednja tehnička škola Tešanj

REGIONALNI KOORDINATORI

ONLINE DEBATE, AKTIVNOSTI I ONLINE

KOMUNIKACIJA SA ŠKOLAMA

CKD FACEBOOK STRANICA

facebook.com/groups/134200443968

DEBATOLOGIJA facebook.com/Debatologij

a STOP VRŠNJAČKOM

NASILJU I MALOLJETNIČKOM

PRESTUPNIŠTVU facebook.com/StopVrsnjackomNasiljuiMaloljetnicko

mPrestupnistvu STOP NETOLERANCIJI

U BiH facebook.com/pages/Stop

-netoleranciji-u-BiH DEBATOM PROTIV DISKRIMINACIJE

facebook.com/debatomprotivdiskriminacije

BLOG NENASILJE http://nenasilje.blogger.ba

FORUM ISPRIČAJ SVOJU PRIČU

http://ispricajsvojupricu.freeforums.net/

Abdulah Bećirović

BRČKO

Ekonomska škola Brčko

Bojana Radović

DOBOJ

Žarko Brkanlić –

počasni koordinator

24

Škola Ime i prezime kapitena

Gimnazija „Mustafa Novalić“ Gradačac Elma Delić

Srednja tehnička škola Srebrenik Belmin Salihbašić

Srednja škola za tekstil kožu i dizajn Sarajevo Rijad Milić

Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar Tarik Lizde

Mješovita srednja elektrotehnička škola Tuzla Faruk Ćidić

Internacionalna privatna gimnazija s pravom javnosti Mostar Klara Galić

Mješovita srednja škola Donji Vakuf Melika Balihodžić

Gimnazija Mostar Lamija Aliman

Gimnazija Banja Luka Violeta Vuletić

Srednja elektrotehnička škola Amin Sejfić

SŠC „Nedžad Ibrišimović“ Amina Ramić

KŠC „ Sveti Pavao“ Opća gimnazija Melita Spahić

Srednja elektrotehnička škola Anđela Knežević

Srednja škola Konjic Amina Avdić

Srednja ekonomska škola Brčko Dženana Kukić

Srednja zubotehnička škola Sarajevo Irma Balićevac

Gimnazija i srednja stručna škola „Petar Kočić“ Dragana Jović

Prva bošnjačka gimnazija Merima Kovačević

Behram-begova medresa Ismail Ćidić

MSŠ Kakanj Nihada Hrusto

Gazi Husrev-begova medresa Benjamin Fajić

Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj Rifet Turkić

MSŠ Srebrenik Amila Milavica

Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Fatima Velić

Zamjenik: Tea Drmač

Gimnazija Istočno Sarajevo Jovana Marković

Srednja škola „28. juni“ Istočno Sarajevo Darinka Kenjić

25

IME I PREZIME TRENERA ŠKOLA MJESTO

SREDNJE ŠKOLE

Aida Muminović/Samra Šečić MSŠ Srebrenik Srebrenik

Aida Sahačić Gimnazija „Mustafa Novalić” Gradačac

Alma Ahmethodžić Srednja škola za tekstil, kožu i dizajn Sarajevo

Amela Redžić Srednja tekstilna i poljoprivredna škola Mostar

Anđela Džidić Internacionalna privatna gimnazija s pravom javnosti Mostar

Albin Softić Srednja tehnička škola Tešanj

Amra Selimović Srednja elektrotehnička škola Tuzla

Nikolina Knezar/Vlatko Malbašić Opća gimnazija KŠC-a Banja Luka

Azijada Jukan Gimnazija „Dr. Mustafa Kamarić“ Gračanica

Azra Džananović Mješovita srednja škola Donji Vakuf

Bojana Radović Doboj

Branka Barać Gimnazija Mostar

Branka Kukić Gimnazija Banja Luka

Danijela Zuletović KŠC -Srednja medicinska škola Sarajevo

Dario Vrdoljak KŠC „ Sveti Pavao“ Opća gimnazija Zenica

Demond Đonko Srednja elektrotehnička škola Mostar

Dragana Kartal Srednjoškolski centar „Nedžad Ibrišimović“ Ilijaš

Dušanka Marin Srednja elektrotehnička škola Prijedor

Dušica Čukle Srednja škola Konjic Konjic

Dževad Genjac MSŠ „Hazim Šabanović” Visoko

Edin Balta Gazi Husrev-begova medresa Sarajevo

Emilija Pavičević KŠC Opća-Realna gimnazija Sarajevo

Fajza Gavranović Gimnazija “Muhsin Rizvić” Breza

Jelena Ćirić/Branka Malinić Čugalj (KLUB U MIROVANJU) SŠC Pale

Konstantina Mutić "Srednjoškolski centar Istočna Ilidža" Istočno Sarajevo

Lejla Bajraktarević/Abdulah Bečirović Ekonomska škola Brčko

Ljiljana Mučibabić Srednja zubotehnička škola Sarajevo

Marija Stepanović Srednjoškolski centar "Petar Kočić" Zvornik

Meliha Saračević Prva bošnjačka gimnazija Sarajevo

Midhat Čaušević Behram-begova medresa Tuzla

Muhedin Lemeš Mješovita srednja škola Kakanj

Nađa Brkić Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj

Nasiha Mulahalilović Mješovita srednja škola Čelić

Sabahudin Ćeman Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ Tešanj

Sanja Mrđa SŠC „Đuro Radmanović” Novi Grad

Sedika Cerić Centar za slijepu i slabovidnu djecu i omladinu Sarajevo

Snežana Čokić Gimnazija Istočno Sarajevo Istočno Sarajevo

Ulfeta Imamović MSŠ “Musa Ćazim Čatić” Kladanj

Vedrana Mijović Pantelić Srednja škola „28. juni” Istočno Sarajevo

Vesna Milavić Srednja medicinska škola Mostar

Žarko Brkanlić Gimnazija „Petar Kočić“ Srbac

26

IME I PREZIME TRENERA FAKULTET MJESTO

Časlav Umičević Prirodno - matematički fakultet Banjaluka

Stefan Dragičević Ekonomski fakultet Brčko

Tajma Hatić Univerzitet Džemal Bijedić Mostar

Marko Kovačević Sveučilište Mostar

Din Herdželaš Pravni fakultet Kiseljak

Armin Ridžalović Ekonomski fakultet Sarajevo

Belma Ibrahimović/ Edita Gondžić Elektrotehnički fakultet Sarajevo

Dževad Sarač Filozofski fakultet Sarajevo

Esma Osmanbegović Medicinski fakultet Sarajevo

Fuad Avdagić Prani fakultet Sarajevo

Nataša Tandir Ekonomski fakultet, International Burch University Sarajevo

Irma Borovina Sarajevo School of Science and Technology Sarajevo

Sanja Tepavčević Pravni fakultet Istočno Sarajevo

Sanja Tepavčević Pravni fakultet Bijeljina

Minel Abaz i Ardanela Ridžalović Fakultet političkih nauka Sarajevo

Igor Pavlić Pravni fakultet Tuzla

Jusuf Hasić Filozofski fakultet Tuzla

Armin Bohm Fakultet informacijskih tehnologija Mostar

27

CKD FACEBOOK STRANICA

facebook.com/groups/134200443968

DEBATOLOGIJA

facebook.com/Debatologija

DEBATOM PROTIV DISKRIMINACIJE

facebook.com/debatomprotivdiskriminacije

WEB STRANICA

http://www.ckdbih.com/

28

ZA „CENTAR ZA KULTURU DIJALOGA“ Sanja Vlaisavljević

IZVRŠNA UREDNICA Nadina Balagić

REDAKCIJA Tijana Ljuboje, debatni klubovi, Anja

Gengo, Amela Ibrahimagić, Amer Musić, Anesa Vilić, Nadina Balagić, Zoran Marčeta

DTP Nadina Balagić

WEB INFO Nadina Balagić

IZDAJE I UMNOŽAVA Centar za kulturu dijaloga

Debatne novosti, br. 11, Novembar, 2014. godine

SVAKO UMNOŽAVANJE I KORIŠTENJE SADRŽAJA IZ NOVINA JE VEOMA

POŽELJNO! Cijena: 0 KM + obaveza da ponekad napišete članak za novine Izlazi mjesečno, a nekada i

češće

Fra Anđela Zvizdovića 1 71 000 Sarajevo

Bosna i Hercegovina +387 33 203 668

TRN: 1610000047260060 Raiffeisen banka BiH

izvjestaji.ckd@gmail.com www.ckdbih.com

CKD STRANICA:

https://www.faceb

ook.com/groups/1

34200443968/?fre

f=ts

DEBATOLOGIJA:

https://www.faceb

ook.com/Debatolo

gija?fref=ts

Općina Centar