Upload
others
View
6
Download
0
Embed Size (px)
Citation preview
(RAKOVIĆKA BUNA)
BR."
DR. FERDO ŠIŠiĆ:
ZAGREB 1926.TISAK HRVATSKOG_~TAMPARSKOG ZAVODA 0.0.
SER.: I. PREDAVANJA.
KVATERNIK
BIBLIOTEKA HISTORIJSKOG KLUBA•• SVEUĆILlŠTA SHS U ZAGREBU--
www.marinknezovic.info
Pro~tnmpaa10 dz >JugOlSlaven.ake Nj.ivec:(God. X. knj. L Broj l: od 1. januara 1926.).
l.
Upolitičkoj historilji hrvatskoganaroda XIX. VJi.jeka zaprema Eu~
gen Kvaternik jedno od najvid~
IlJijih mjesta. Veli~om 1nteligen~
cijom, opsežnim znanjem histo-rije ii državnoga prava, zamjernom energi7
jom, fanatičnim pwtriotizmom d fatalističkom
požrtvovnošću, on nadvisuje ne samo svojestranačke drugove, nego i veću čest svojihsuvremenika.
Hrvatski je narod rodio malo revolucionara i rebela, a među njima :ide jamačno. pr~
vo mjesrto Eugena Kvatern.ika. U vrijemekad je Austrija, poslije skršene madžarske.revolucije, produžila život u pomlađenom
apsolutizmu i kad je njen međunarodni po:"ložaj, osnovan na bajoneti i policajnom uhodenju, ~ ako ne baš ugledan i poštovan bio- naročito poslije Krimske vojne - a onoipak \ ·tl-r .\ul- l op an, Euaen Kvaterniku udi tl P tl sum, bez materijalni})red t a i bez r nizovane skupine zem
ljaka, koji bi od kuće bar moralno podupirali, u zemlje neprijat ljski raspoložen€:
-3-
www.marinknezovic.info
spram Austrije: u Rusiju cara AleksandraII., u Francusku cara Napoleona III. i uSn,rdiniju (Piemont) kralja Viktora Emanuela II., da ondje podigne hrvatsko pitanje, poput talijanskoga, na međunarodni stepen i da na taj način svome narodu pribavioslobođenje i ujedinjenje. Osim toga {)n je iu tuđini i k{)d kuće čitavim nizom .raspravahistorijsko-političke sadrž.ine poveo borbuza vaskrs historijskoga hrvatskog državnogprava pokazujući na zasluge Hrvata za civilizaciju uopće, a za Habsburšku monarhiju napose i tražeći na tom OSDOVU od dinastije, da i ona ispuni obaveze, što ih je primila s hrvatskom krunom. Ali ne samo neumornim perom u ruci, već li živom d otvorenom l'iječi, Kvaternik je u hrvatskom saboruizrekao sVIoje mišljenje ·0 prošlosti i buduć
nosti Hrvata, i tako najviše pridonio .izgradnji političkoga programa hrvatske StrankePrava ili Pravaštva. Najzad vjerujući tvrdo,da pravedna stvar hrvatsk{)ga naroda morabožijom pomoću pobijediti, učind IS malomdružinom najznačajniji svoj k.o.rak: on podiže otvorenu' bunu protiv »švapsko-moožarskoga gospodstva«, proglasi hrvatski narodslobodnirrn i stavi se na čelo »narodne hrvatske vlade«. UvjerelJ1je svoje i smjeli koraksvoj, Kvaternik je doduše pla·tio glaVlOm, aidbaš ta žrtva p.ribavliIa mu je .ono mjesto uhrvatskoj prošlosti, na koje i protivnici gledaju ·s poštovanjem.
-4-
Krupnoj historijskoj ličnosti E. Kvaternika hoou da posvetim prilikom stog,odišnjice rođenja nekoliko ~iječi. Nije lasno u tomposlu ispuniti dužnost historika. Istina je,uspomena na ličnost Eugena Kvaternika, anaročito na Rakovičku bunu, dobro se ušču
vala, i ako je bilo mnogo godina strogo zabranjeno o torne u javnosti štogođ i spominjati, a kamo li pisati. Zato može se kazati.da se oko Kvaternikove ličnosti II glavnomnije splela inače tako oblig3ltna legenda, oči
to, jer je nenadani Rakovički događaj - poput bljeska - prekratko trajao, dok je pisanje onemogućivalo pored nesnosne cenzureII prvom redu svako pomanjkanje autentič
nih i pouzdanih podataka. Danas je drugačije. U jednu ruku nestade cenzure, a u drugu postade nam pristupno podosta nepoznate historijske građe, .i to u prvom reduslužbena građa, dakle ono, što su o Kvaterniku izvješćivali i pisal,i njegov,i protivnici,dok nam - nažalost - još uvijek fali obilnija dokumentarna građa od njega samoga iliod njegovih privrženika. To pak znači u jeziku historika: mi danas znamo, što se zbilou oktobru 1871. u Rakov'ici, ali što su mislili i kako su mislili rakovički revolucionardprovesti svoje težnje, u to srno slabo upuće
ni. I ako je tako, pokušat ću ipak da podamsliku Rakovičke bune ·tek na osnovu onegrađe, do koje ·sam došao, prepuštajući sreć
nom slučaju, ako se kad tad nađe obilnijadokumentarna građa od rakovičkih ustaša
-5-
www.marinknezovic.info
samih, da onda ovu moju sLiku eventualnodopund i ,korigira.
Kad ho ~ mo da. pri\. ž mo t ~aj Rakovičke bune, n m Ć Dam .• prij' yega dužnost, da odgovorim na .1l·r1llo I-rUPDO pitanje: K a lt o i k cl j n \- v' t e r ni ok d 0
šno na m'isa ot OI" ll' bune iš t o g a j e ct o velo b a š u R a k 'o V i~e u. Tek poslije toga upoznat ćemo se s neposrednim povodima i tečajem same bune, aonda i s njenim posljedicama. t
.~
-;;-.;;-
-_ 6-
www.marinknezovic.info
IL
Obično se misli, da je Rakovička bunaprcnagljen i nepromišljen korak Kvaternikov. Ali ja držim, da to n.ije ispravno. Idejaotvorene revolte protiv Beča J Pešte rodilaee u njegovoj patriotskoj duš.i veoma :rano, ibaš ta crta u njegovu karakteru, to jest, daje on bio prvi Hrvat novijega vremena, kojije pr0k,inuo sa stoljetnom hrvatskom politikom laviranja i ševrdanja između Beča iPešte d pustom igr,om neiskrene lojalnosti,pa otvoreno prešao na polje revolucionarstva, aini ga jednom od najmarkantnijih lič
nosti novije hrvatske historije. Njegovo mukotrpljivo djelovanje u Parizu i Tor,inu1859. i 1860., pa opet 1864. i 1865., te 1866. i1867., ubrajat će se zato među najznačajnije
stranice hrvatske historije, a naročito, kadjednom bude provjereno B talijanskim ihancuskim državnim spisima i poznato udetalje.2 Zna se, da je Kvaternik u mladim,odlnama doživio madžarsku revoluciju1848./49. i paralelni talijanski narodni pokret·41 zajednici s oba rwta između Sardinije iAustrije. Kolikogod su Hrvati tada mrziLiDa Madžare i Talijane, ipak imal'i su prilikeda doznadu još i ,to, kako je sva ku!tuI1la
-7-
www.marinknezovic.info
E.~ropa, ~apo8e Engleska, Francuska .i ŠpanIJa, pa l sama Ame-nika, jednodušno uvažavala i uz priznanje se ouuševI.iavala borbomMadžara i Tal.ijana zn. slobodu i nezavisnost, dok je na Hrvate i i-lrlJe, kao na prostooruđe au~tr,ij~ke. reakc-.i,iP, padao krupanmraz prezua l. JZrlko r. \' irtl .ic nelij pa.uloga po tala JO mrzom, k tl ih je bečka.
vlada nagradila p olulizllIOIll. 'u im jeprirodno, da zbo' t g U umo '0 '0. IInata rodi o. j 'čaj g d 'll'. nn I '< u II kimačak i \pžlI,ia. za osvdl)llI, .ipr je' bei:;ka vladannsmil.il'f)1I gonila s\'ak()~a, koji hi se pokazao Ill'zadovoljan c:. Il.ienom politikom. Taki .\(~ II rva t bIO i Kvaternik, komu je austl'ijf-;ka, vlada II martu 1857. oduzela pravo ad\'ok~l.[ure, (Ja,kle glavni uvjet njegove egzistcnCl.\'~. Sadn. se on riješi, da če poči u Rusi,IU,nc bi li u njoj našao saveznika protiv krvnika svoga prevarena naroda. Kvaternik jenaime dohro znao, da se ruska vlada tauaoS,\r{'ula I.iuto uvređena od Austri.ic zbogn.i('na ncbll1godarna držanja u vrijem{) netom svrš('lle Krimske vO.ilH). Moduto, ,i a k oj e K v ll. t e r II i k p r i III i o r u s k o d rž a v I j a n s t v o, ipak se doskora uvjerio,da Sl) njegove nade ispuniti ne će. Zatoostavi I\usiju i na proljc('c 1859. krene uTorino, gd.ie PC posredovanjem našega tuvenog zcrnl.iaka Nikole Tommasea upoznaos glavnim tadašnjim talijanskim državnicima i po IHi(,>arima, II u prvom redu s grofomCavourom i mi.nistrom Ratazzijem. Do toga.
-8-
()(llii'llllga pOZnaljstva došlo je s tim lakše,;;[11 c:.\~ ha; tada kraljevina Sardinija sprew:da. da u zajednici s Napoleonom III. zarali lla Austriju, li zato joj je Kvaternik ta.i 1l1'IH)IlJirljivi dušmanin Beča - došao u11l1.iz~lItlniji čas.
}'t zn to je, da je Austrija u Vojnoj Kra'ini i u vjernim Graničarima imala osobilo
'" lL rezervoar odlične .i brojne oj ke. 'I ajj' I"Z rvoar vazda bio odlu ';an u njenim 1'0.to\ iIII a, a 1 4 ./49. baš u Graničari uz Bu
t' hili oni, koji u Hab buršku dinastiju)I Ji od prOl asti. 'ta više, i sam J eJačić
k I h. n - to je t kao T ef civilne uprave u] Ir\'atskoj i Slavoniji - jama[no ne bi, poTeu sve potpore ilirske stranke, mnogo uradio u korist Hrvatske, da podjedno nije imcnovan .i komandantom hrvatsko-slavonske
( .ine Kr jin , i tako po t o u bi šoj IIahsbUl·T·koj monarhiji f l torom prvo a reda..Ja no j to"', cl j i It lij O'ledalap mt. "i dobro raničare iz rtova 1 !B./49._ da i k risti svaku priliku, koja bi joj omoučila, da pokoleba vjernost i ratobornost
'nih najopasnijih protivnika. Eto, taj jelt k na nagovor grofa Cavoura preuzeot miko On je dobro znao, da u Grani-
ri t' k gorčem zbog nedostojne plater\ Um i rbima za prolivenu krv 1848./49.
z llo i t rdo nadao povoljnom uspje-hu. 'u.. 'lavio je dakle hrvatskim jezikom
ogla na njih dovikujući im, neka ne proju krvi za n blagodarnu Austriju i
www.marinknezovic.info
I
ll)
jn toga uspjeha stalno gledao u(;rllllii'arima onaj elemenat, sk II .i i 11\ j e m i s l i o, m a b i lo k a d, i zv II j II V II t i s lob ° d u H I' vat s k e. I odiIItIl, Kvaternik je odsad u pregovorima s'l'nlijl1nirna i s madžarskom emigracijomvl1zda ra(;unao s Graničar,ima kao s jednompouzdanom vojnom silom kod iduće burie uII rvatskoj pa je u vezi s time i nudio hrv8ltf>kn krunu najprije princu Karlu J.osipuNapoleonu, stričeviću carevu i zotu kraljaViktora Emanuela,3 a kad jo taj nije prihvalio, poljskom velikašu, princu Ladislavu Czartoriskomu, kao katoliku, Slavenu ipotomku kraljevske krvi. Oslobođenje pakzamišljali su sebi Kvaternik i njegovi talijanski i madžarski sumišljenici na taj način, da je ,imala paralelno da plano buna uVenociji i u hrvatskoj Vojnoj Krajini, doksc Garibaldi imao iskrcati budi u s.ievernojDalmaciji, budi na hrvatskom Primorju.Tako isto imali su se pobuniti još o. Madžari i Rumuni, i onda je trebalo složnim naporima svih ovih »zarobljenih naroda«, a potporom Sardinije i Francuske, konačno razvaliti izolovanu Austriju, jer je bilo višenc~o samo vjerojatno, da joj ne će PDIDoći
ni Husija ni Pruska. Ali poslije podužegaprc~ovaranja taj je plan 1865. najposlije napušten, budući da je car Napoleon III. uskratio svaku pomoć li. podjedno prinudio Italiju na mirovanje.4
__ o 11 --
www.marinknezovic.info
.-- l:! . ~
II !tali,ii od 1863. do 1865. U vrijeme bavljen,ia II II rvatskoj i sudjelovanja na saborulH(i I. naime, Kvatemik je postao popularanJ111l1. 1ll('(lu svima onima, koji su mrzili na Au"tri.ill. a naročito je tražio veze s Graničari
ilin, tnko da se mogao s pravom u februaruIHtit. pohvaliti u Torinu, da ,ima »dosltaupliva u Hrvatskoj, osobito u Granjci~, Već
u martu 1864. on izrađuje potpuni plan buliP u Hrvatskoj a u vezi sa službenom Italijom i 8 madžarskim emigrantima, i stavljaII izgled kreiranje hrvatske narodne vladeu Zagrebu, za koju je odmah tom prilikomd lt o II P a r i z II i z r a d i ,t i p e č a t, a pod.ledl\{) dade II Ženevi i štampati revoluci·onarne proglase. Za Vojnu je Krajinu izrijekom izjavio, da se u njoj statna nalazi jedan bataljun (od svake regimente) pod oružjem, a drugi da jc kod svojih kuća, vazdaspreman da krene pod barjak na prvi ,poziv. Ostali pak narod slabo je oružan; stogatreba za nj nabaviti 20.000 handžara, tolikopari kubura i 50.000 pušaka s bajonetama.Malo potom, 4. aprila 1864., izjav.io je Kvaternik u ministarstvu Inostranih Djela uTorinu, da Hrvats.ka i Slavonija mogu protiv Austrije, u slučaju b9rbe za -svoj opstannk slaviti na noge preko 300.000 vojnika,lL dno 22. maja reče, da se nada proglasimapromnmiti Graničare .iz talijans.kih garnizono (tako iz Peschiere) »amo<, to jest ualobodnu Italiju, pa »onda možemo od onihrel el w('!l p,1 a. (= narednika) lako stvoriti :i
- 13-
www.marinknezovic.info
UAlllllka II Dalmaciji i u Lici na prolje(';elbli:,. I J lu sv,rIlu Hakijaš je sebi prije svegaIH'dJllvio lažan pasoš i onda se preselio jz]'0/11111 II Ankonu, gdje je samo čekao zgodUli priliku, da .se prebaci preko mora u DalmUl'i ill. I odista, po(';etkom 1865. preveze se}t~lkl.lll; Ila Brač na br·odu kapetana Baba.rf)VII"1\ iz Milne, pređe potom u Split, a odat1" \I Si lI.i i najzad u Knin, gd,ie je odista staoagilovati za ustanak. Ali Rakijaš bio je slalill ~r('će; nc samo da mu se narod ne htjededil odazovc, već ga neki ljudi prokazaše vlaelima, a tc ga strpaše u tamnicu, na što gazlldllrsld sud osudi na jedanaest mjeseei teAkll t:ullnice. U isto vrijeme kad je Rakijaštlllllllovao u Zadru, uV.ierio se i Kvate'rnik,dl~ od zamišljena ustanka ne će biti ništa, paRe zato riješi na povratak u domovinu. Alitt,k sto se vratio u Zagr0b, morao je opet II
progoT!s{vo, j to zbog toga, što je još uvijekbio r u s k i d r ž a v l j a n i n i kao takav tobože »opasan stranac~.u To se zbilo po nalogu bana Šokčevića, koji je žestoko mrzioIla Kvaternika, kao i na sve Pravaše, na ovetadn..:;nje nepomirl~ive dušmane Austrije. Tekporaz kod Kraljičina Graca (1866.) i priK" dtJIIl madžarskoga kirunisanja objavljenaIUllllt·sLi.ia Franje Josipa (1867.), pribaviKVlltl'l'Iliku najprije -stalno dopuštenje zapovratak II domovinu, a onda protekcijom,!.evilla Haucha još i hrvatsko državljanstvo
izgubl.ieno prav,o advokacije. Od sada sevu.t.cl'nik uz advokacij·u bav~o historijom
- 15---14 -
www.marinknezovic.info
www.marinknezovic.info
korist omraženih Madžara, koji će već dokoji dan doći i zamijeniti krajišku vojničku
upravu svojom »prokletom« madžarskom,poprimile nevjerojatan opseg. Poznato je,da su nesamo naše, nego cijeloga svijeta narodne mase konzervativne, bojeći se' novotarija; šta više, tom je psihološkom procesupodvržena i sama inteligencija, pa i najviša.Sasvim je prirodno dakle, da se u takim zapetim prilikama, gdje su svi bili nezadovoljni, čekao samo čas, da se nađe smion v<>đa,
i pobuna je bila svršena stvar. Za Kvaternika lično još je od značaja i to, što je baš usamoj Rakov'ici ž,ivio prisni mu školski drugi prijatelj P e t a I' V r d o l j a ok, još 1861.uz njega i Starčevića član Stranke Prava uhrvatskom saboru. A taj je Vrdoljak sada ibio glavni agitato,r u narodu p-r,ipravljajući
u njemu već dulje vremena raspoloženje naotpor protiv omraženih Madžara i flvaba.
Objasnivši ovak-o, zašto je Kvaternik bašRakovicu izabrao za izlaznu točku svoje akcije, treba još prije negol.i pređemo na samtečaj bune, da pokažemo, u kakim je politič
kim prilikama Kvaternik učinio svoj presudni korak. jer tek to daje buni u historiji pravo mjesto. Bez te krupne političke pozadinenaime, Rakovič'ka bi buna bila samo trodnevna epizoda lokalnoga značaja.
Kako je poznato, austro-madžarska nagoda od 186,., ili dualizam, dala je u monarhiji vlast Nijemcima i Madžarima, dok suim brojčano premoćni Slaveni - naročito
-18 -
l I rv ti, Slovenci i Srbi - bili preplijen<. Sasv,im je prirodno, da je
I r vda, koja će pedeset godina docnip ti grob Austro-ugarskoj monarhi-
1. II otpor i borbu tih istih Čeha Hrrh i l enaca. Već 14. maja 1870.pruski poslanik u Beču, general
mitz, u Berlinu, kako Česi rade punomIII na uništenju duaLizma, i kako se zaj !' ~ loga u pjeha ijemci i Madžari
. II I će doći do zbliženja bečkoga dvoraI v II kom Rusijom. ta vi e, neki už i znali j to, da je sam Franjo Josip
rn . klon Ru iji. jer se nada, da će njepomoći osvetiti :>Koniggratz<! I odi
češ-ka je borba hila toliko uporna, da jojulpjelo oboriti austrijsko dualističko mII retvo grofa Potockaga, na što je samIljo Josip po s voj o j ,inicijativi i bezII i i pristanka državnoga kancelara graI lista, tvorca dualizma, -imenovao 7. fe
rn 1871. ministarstvo gr-ofa Hohenwar) o je imenovanje ,općeno shvaćeno kao
listička, to jest kao znak, da će nepra-~ dualizam zamijeniti pravedni federa
to je odista i bio Hohenwartov promo je Franjo J osip ~od toga učinio
Inu greš u. što nije u isto vr,ijeme nan demisiju (Beusta i madžarsko mI-
htvo grofa Andr/issyja; Franjo Josip,Je mislio dim uti u Madžare tek onda,
l i e Oesima Tak<> se sada razvi olajl ha, dabome zakulisna i kabinetska,
19 -
www.marinknezovic.info
između grofa Hohewarta i Čeha s jedne, aBeusta, au&trijskih Nijemaca i Madžara tl
druge strane. Mi RC ne možemo upustiti udetalje ovoga za.niml.iivog sukoba; istaknutćemo saIIJO to, da je Hohenwartovo min1star.stvo uživalo vdšc m.icseci povjerenje caraFranje Josipa, unato!' ,svim protivničkim inItrigama i najposlije ttoliko u.spjelo, da tieFTail1jo Josip ohjayio J~. 8eptembra 1871. reskript na češki sabor. kojim je priznao prava kral.i('dnc Ce?'>kc i (lbe{~ao, d.a (~e se doskora oknmiLi II Pragu za češkoga kralja.~ro je hi,o pravi triumf Hohenwar,tova kabineta oi prvi pouzdani .i 0vrsti znak, da će monarhija pre(~i iz d!ual,izma u federalizam. Utoj teško.\ i tjeskobno~ situaciji primora grlofAndrassy kancelara grofa Beusta, da je napočetku oktobra 1871. predao Franji Josipu memorandum protiv grofa Hohenwartai zatraži,o, da se, polil1li.čka si'tuacij,a raščisti.
Pored sve ove uvijene pretnje demis,ijom ikriz'olll, zna sc pouzdano, da je car FranjoJosip još i dalje ostao na strani Hohenwa.rtovoj, voljan, da provede ravnopravnost naroda u I!lonarhiji.
gto, upravo u taj toliko krHički i važničas, p<:Lda Rakovićka buna, kao grom iz vedra neba. Sama sc po sebi nameće primisao,nije li ogorčeni Kvaternik možda bio neznalica i nesvijesno oruđe Madža.ra ili Nijemaca, kako je 11:0 nelw{: m~s1Jio, uHko veći nimanji, negoli sam Ante Starčević.
7 Ali, i akosu nam danas pristupačni svi krajiški sudbe-
_. ~() --
• spisi bečkih arki-va, ;pa li samoga dv()-"vo mišlje.nje ;ipak nije se našlo bašdoka.za. Stoga jedva može da budeda je sve ono, što se o tom p1',iča,danas, nego se još mnogo više pri
krugu iKvaternikovih pol'itičkih Pl'O
- naročito »Obzo'l'aša«: - u oktobrul docnije, ·tekplitka kombinacija, i ako
, ma.h zavodljiva. Pr·edaja Beustovand1lJIIla Fl1"anji Josipu iRakoVoička
dakle su samo pakosna igJ·a slučaja,88 u histo~iji često ponavlja. Već smo
da. je u Vojnoj Krajini vladalo veliov.oljstv.o i 'strah pred uastaj.nJi.!rn'm režimom, 'i baš ta je ·okolnost
najvažnije i bitno, što je ojađenoga
'a. - k,ojd je lwd nedavnih 8a,001'-bora (u maju) čak ostao i bez man
ga. je dub.oko ujelo za srce - pota• presudni mu korak. N i j e d a k l e1e Ir n i k p o' b u II i o Voj n u K 'r 31
nego se on već uznemirenojuđenoj KJ:ajii.ni p·oku~ao daĐ a č e l o k a o v o đ a.
i' izbora zakazana je bila u Zaimiru, za 30. aprila 1871. dvje-
a spomen - slava prijeke smrti.i Frankopana, kojoj je predsje-
f!NIarčević i kod koje se Iskupi~e p1'Prava. Uz druge došla su na tu
dva. ugledna Graničara iz Brona puetu između Slunja li Rako
Rade i Maksim Čuić. Tom je pri-
:!I
www.marinknezovic.info
- 22-
. d kle dao na izvršenje davi pravo reći sam na svoju ruku,
od malena broja sumišljenikao . to je i sam bez potpore i do;..
prijateljima pošao u Rusiju,. Itarancusku. Tko pozna n3egov
i k<, taj zna, da je Kvate:nik. ~iolj 1 ga svoga vijeka dubok·lJIl 1 IS-r ligioznim o)ećajima,. a ~ ~u. se sID potencirah u praVI mIstICIzam.j tradicija među ~jegovim pr~j~ter~'ojacima - a slusao sam 3e cesćeti od prvaka Stranke Pr~va - ?aroik upustio u bunu g()n3en nekim
iim gl om, koj,i mu je govorio, ?-anjime učiniti čudo, kao ono sd3&
ricanskom. Nema razloga, da posum..O u ispravnost ove tradicije. šta više,alamo Lombrosovodjelo o t. zvo po~i
)zločincima< (rev()luCJionarima, reatentatorima), naučit ćemo, da je
Il~h baš taki religioz~i mis~i~!zam i;-anje božjega čuda, po3ava pmhcno re-
ln~ cilj Kvaternikov bilolobođenje i ujedinjenjek e d r ž a Ve. Koliko iiz danastupačna materijala vidimo, OJl je 00z miVIjao tako: kad se astane u
svojim glavrnm poma ačim~,t će o lobođenje i obrazovat ć prI-
o rodnu hrvat ku vladu, ondaditi oko toga, da šro brže predobije
- 23-
www.marinknezovic.info
za .stvar dobro oboružani naroo - d/llklevojnike Graničare - u slunjskoj, ogulin~
skoj i ·oto&oj .regimenti, jer je Rakovica bila. baš na tromeđi. Onda je mislio s tomvojskom što žurnije pom preko Ogulina. 1.Karlovca na Zagreb, gdje će Be kon8ltituira;lidefinJi.tivna narodna vlada 1. još jednom proglasiti oslo'bođenje Hrva.tske. Potom ima(llje namjeru, da taj 'Čin objavi svim evrOJpskim vl8J9tuna d zMraži od njih 'zaštite i prizn nj.'. T u(lnt~i da.i ~\ui'trija t d bila 1"vropi izoli .1111. II II r"';H b z prijBiterkih 'l':l.a It lijom, .I: jemačkom i Ru. ijom,
. ch u. <.l il' Kvat nik i umnjao, da ' naieliprij z 11l ouziv eVJ."O kih ~ila. • ta ,'; .
,uin. 1 71. a.u trij ka e v jska još uvijeknije oporavila od udaraca pruslroga rata od1866., a jedina vojI9~a, Imja je kako takotipremna. bila. za boj, bili au baš Gxaničaa-L
a na. te je on .računao kao na. .svoje pomag~e.
- 24-
www.marinknezovic.info
~klE'
lillbi
OTh
'amrorw'pl'i-
u!
lj-n..~i.
e.kct
III.
Polk!' j piembl'a 1 ll. prvI J lu' nnZ,l '1' :ba Vj k la\r Ba ,h i de u Munja-
II k d ,l)'ulina), adje mu je i tka EmilijuII vi6eva bila po V arica. B udući. da je zJI nj btme t.rebalo namalmuti novČ3IDih
-lava, ,Bach uhvati Zlg,odnu prdJikui.III iz poštanske blagajne 15.000 forinti,
('no uvjeren, da će tetku odštekad u-stana!k povoljno svrši. Potona
Bach poršao :s tim novcem u Broća,......"lIIlal' k H,adi Omou, gdje je ,saJu[ven čekao
Izak ostal,ih huntovni:ka. Međutim je i11ernikostaVIio na početku ok1tDbra Za·b. pošao u Ka'I'lovac, gdje .se našao s ~
'pm, a onda je s njime krenJuo u kolimal) Veljuna i Slunja u Br()ćanac, kud jeo 7. oktobra uveče. Na ovom bi sasstanku
( svega orgamzovana privremena narodtll . t ka vlada. P.redsjedništv() preuzeo.atern1k, d o,dmah imenovao ministrima ~
Vrrdoljaka za unutarnje poslove, Antui.lUBa. za Tat i Vjekoslava Bacha za fiIje. oRadu Čuića pwk imenovao je glavzapovjednikom usta4Ških četa, dakle vojodom, a. Antu TWkalja velikim županom
lill kim.
- ~i-
www.marinknezovic.info
Ilo Rakijaša, i on se sa svojom četom
očajan vrati natrag uRakovicu.to su Kvaternik i njegova vlada još
tl 11\ objavili prva voja naređenja.k , I oji je potpi 310 »Rade Čuić vojsko:.• ,11 io je doslovno ovako:» d strane
it 1'.1 jničkog zapovedničtva. Knezili pćine Rakovca dobiva zapoved,u i tom okružaju nalazeć z e m l j o
I " i n k ebi pozove i da oni svojrl Oll morenja taki ogulinskomu županu
vi ',kome knezu na o tavu predati rima-l I kovou 8. listopada 1 71., k a k o t i
JI l- a z a h r vat k u lob o dI II an 4:. Kolike Li vjet! ti baca ovo
cif Il.i' na već pomenutu .gen zu bune!milog j važniji »P r o g l ll. < n,:,rodne
.-.vnIJ;; I{(!' lade od istoga dana, upravlJen nIZ' njske povjerenike narodn vladec:,II imali narodu obj niti i objaviti ovaI . koja ravnaju narodnim vlastima,
ru,.,Yu'l:--i narod prijo vaga na dužnu poslu. Ta »načela< glase:
8 v e ž i v e s rl l e n a r o d a u p r a v.e su na oslobođenje naroda~d š v a b s k o - m a d ž a r s k o g a
o d s t va.Jednakost pred zakonom.Pra.vednQ sudstvo.Općina odgovara za sigurnost osob.aka; ona si sama obavlja poslove sV03e
J 1 ·t!'l d.ie li sudovanja.
- 27 ---- 26-
. Sjutrooan 8. oktobra, u n e d j e l j u izbor toga dana bez sumnje je plod Kvaternikovih religioznih osjećaja - planula jeIano zorom otvorena buna. Kvaternik 8
pratnjom i četom od dvjesta oružanih Graničara i s razvitim hrvats~im barjakom, krenuo je cestom u kočiji zajedno s Bachom uRakovicu, jer je u ovom mjestu bio određen glavni stan hrvatske vlade u kući trgovca Ive Vučića. Kad su ustaše stigli u Rakovicu, odmah uhvatiše i zatvoriše zatečene
tieke niže oficire, jer se ni jedan od njih nehtjede da pridruži buni. Pot{)m zaplijenemagazine s vojničkom mondurom i razdije},iše je narodu, a najposlije zapLijeniše i vojničku kaHu s tri hiljade i nešto forinata. Poslije toga prešlo se na organizaciju us.tanka,hz koji su u prvi čas pristala najbliža sela:Rakovica, Broćanac, Brezovac, Mašvina.Plavča Draga i Močila. Da uhvate neposrednu granicu ,s Bosnom, odn,osno 8' TurfOlkom, zaključiše ustaše, da treba što bržepredobiti za bunu važni Drežnik. Odmahpotom zaputi se u Drežnik s trista momakaT.\nte Rakijaš, no došavši II selo nade narod..gabJ'an II katoličkoj crkvi na blagoslovu.Međutim sve nagovaranje, pa i prijetnjeustaša, nijesu ništa pomogle; Drežničani,
upozoreni još ranije na Qpasnost bune o!lsvoga župnika starca Petra Korenića i kapetana Dursta, ne htjedoše se nikako pri.ključiti Kvaterniku. Ovaj je neuspjeh ,teško
www.marinknezovic.info
5. Svatko mora primiti povjere.nu IllisluŽ<bu.
6. SUdovanja nema za vrij.eme n a r o {J n o g a u s t a n ik a, a izda.t će se n3!knadn.:posebne naredbe o obstojtlĆem zakonu 7,;:
v,rijeme ustanka.7. Ukida,ju se regimente i uvadaju slo.
bodne županije.8. Svećenici obih vjeroi,spovijedanja ima
du narod poučiti II ljubavi i slozi kršćanskoj«.
.' ~ajzad izdan je Antunu 'l'urkalju »d.r.zavlJa.nu hrvatskom« 'ova.t dekret »u ime na.rodne hrvatske vlooe«:.~ »Imenujete se ovime poglavarom za v03.
:rlJ1cku g,truku za opseg županijeoguli:insk•.sa vlašću nad živ'otom i smrti u izvršivanjl::vaše službe. Vi ste odgovomi pod smrtno'ni~aznom preuzeti povjeTenu službu i porilstom kaznom dgo arat za točno i v.i ml.lZ\' ivanj povj r n vum vIa ti. D II o i zglavnoga t n narodn l I'vat-
k e v j k , k o i z 'i j l n, l' o d-ne hrvat k vl de. {f R.kov lo'
d n e 8. Li s rt o ]J a d a 1871., k a n o t i da.II a U z d i g n u {> a n a r o d a h r vat 8 k {l
g a 'z a s lob o d II i n e z a v i s n o s t«. Aonda: »Izvr~enj ovoga dekreta nal ž.~~ovnom ,ojni"';kom hrvatskom zapovjediTl] vu<. I a dnu d kreta uti nut j pozna',nam pečat hrvatske narodne lade. ko;\i :il.Kvaternik joT 1 65. dao izrad1ti II Prizu.'
Ovo su jedina tri dokJumenta, &to su nam,&čuvala iz ustanka oj od usta·ške hrvaJt
vlade. Ipak nam pružaju dovoljno gradn po njima možemo ocijeniti KvateNlJi-revolucionarni mentalitet. Prij.e svegaistaknnti, da Kvaternik izlazi pred nas
iskren borac za oslobodenje hrv1lJtskogaIda »ispod švapsko-madžarskoga go-SitVi1.«. Historija velike fl'1lJucl1ske revo'e i talijanskih revolucionarnih pokreta. vijeka, bila mu je pozn3!ta do u najjc detalje. ZaJto je od njih i preuzeo poH lozinku: b l' a t s t v o (J'aznovjerniha jednoga narQda), j e d n a k o s t
h staleža) i s lob o d a (čitavoga naroI ali je preuzeo i onu pravu revolucio
u doktrinJu, da je n a r o d vrhovni suvou državi, mjoj se volji nitko ne smije
1,II·ti. Otale i dolazi, da ,se u tim akJtimako ne spominje Kvalternikova l,ičnost,
E1amo narod i narodno oslohođenje. Upan -oči još i kratkoća i jasnoća izrečenih
lJ, a to pokazuje, da jc Kvate.rnik svojoo hrva.tskoj revolucij,i dugo nosio II se-
pripravio ga s for ID a l n e strane u deSama »Načela« :njegova upravo{) su
111 primjer ;revolucionarnoga akta ivaju nam svu plemenitost njegove 'alieke čežnje za oslobođenjem hrvateko
aaroda; n j i h u P T a v o t r e b <lo U b r oi m e đ II n a j o d l i Č II i j e d o k unte čitave horvatske hli·storiZllJto :\0 i bila sam,o podla i zlonamjerna
-:2!I-
www.marinknezovic.info
kleveta, da ~ Kvaternik proglasio »Eugen?m L.. kr~lJem: Hrvatske«. To su rasturJ.lin~~g,ovI.du~n:a!u - u prvom redu neki granlCarSkl oflcm - a onda još više Nijemci i~adžar.i u težnji, da ocrne Hrvate kod FranJe J OSIpa, a to im je i uspjelo. Kolike li sličnosti u tome ,između Kvaternika i MatijeGup~~, .kog~ su. također oklevetali njegoviplemlckl dusmam, tobože da se proO'lasioseljaČ'kim kraljem. <:>
.U,to je stigao u Rakovicu iz susjednogaKrslJa, na, glas o tim događajima, komandan,t. na Kordunu, major Stanko Rašić sasvoJim ađutantom, potporučnikom Radulo,·vićem. Ali tek što su ujašili u Rakovicu biše uhvaćeni i zatvoreni s ostalim ofici;imau neku tavansku sobu u kući VU6ićevoj. No~ada umije~a se u i:ltvar Kvaternik - kojiJ~ znatan dIO dana proveo u crkvi kod molItve - pozove majora Rašića k sebi i uzmemu razlagati, da se digao za oslobođenje
hrvatskoga naroda i kako je ustanak već zahvatio svu Hrvatsku i Dalmaciju, dok se sama care,vina:. iz ~~el~a ljulja. (kod toga je~ vaterlllk OCltO lllsalllO na krIZU dualizma).Kad je prepredeni l{ašić čuo ove Kvaterni~ove rij~li, .uze ga odmah uvjeravati, da jel on - mace pravoslavac - vazda bio dobar Hrvat, da iz dna duše mrzi na Švabe i1\, adž~re i da ništa više ne želi, negoli oslobO(lonJe Hrvatske. Potom uđu obojica u kuću i Kvaternik uze sada nagovarati Rašića
da stupi u njegovu službu, a on da će m~
-RO· .
n h i pl '~30.000 for. K teroik je oči-h l I Ul ima uza e pravoga i vojničkimI IIII vj šlog ofi ira, jer su svi njegovi
nji pristaše bili tek podoficiri (nared.p dnarednici) . ato izjavi Rašić, da jeprema.n da mu e odazove želji, no
l vega treba da ga p u s t i k u ć i u uInu ršlje, da uredi svoje poslove, a on
onda vratiti za četiri sata. Obećanje jepolom ponovio pred kućom pred a
nim narodom ali taj mu nije htio da vje-. z to je Rašić javno pred narodom po-
l I pri egu i Kvaterniku dao ruku i časnuir. ku rije -., da i kreno mi li. Potom od
I l • ić na konju iz Rakovice, ostavivši u! II rukama ustaša kao zarobljenika 0
ađutanta Radulovića.Međuto se vijest o Rakov:ičkoj buni raši
na sve strane, na što uzeše susjednepanije otočke, ogulinske i slunj,ske regi-
nte sabirati momčad u cilju, da je štopošlju prema Rakovici. U Zagreb sti
je vrhovnom komandantu Vojne Krajigeneral u Molinariju, telegrafska vijest oi te., 9 oktobra li jutro. Molinari odmahvijesti o tome cara i ministra predsjed
madžarske vlade grofa Andrassy ja,jc u Vojnu KrajinU razaslao telegrafnaređenja i upute, kako da se buna što
uguši.Sjutradan zorom 9. oktobra pođe Kvanik sa svojom pratnjom i ovećom četomtom prema Plaškomu, u nadi, da će mu
- 31-
www.marinknezovic.info
J- 33-
t 8 k o j« pa u knjigama i brošurama'rt'JlC pobijao Srp tvo učeći, da su svi( lavni u nasim zemljama, izuzev ue ini rbiji, i točni ili pravoslavni Hrj d u hrvatskim zemljama Srba nema..
kuko da to objasnimo? Na to pitanje ima10 jedan ispravni odgovor: široke narodmase u tadašnjoj hrvatskoj Vojnoj Kral, a naročito one po zabitnim kordun
selima, u kojima .je djelovao slaboazovan kler, a škola uopće nije bilo, nijeada osjećao Srbinom u nacionalnom smi, I ako je znao za srpsko ime, a vjerojat-
gdjegdje njime i služio, to je za nj biloV j e r s k o obilježje, to jest ekvivalent za,oslavlje u opreci spram katolicizma. Ali
z vani kler, kaki se već tada nalazio ukom, gdje je bilo sjedište episkopa kar-l koga, a naročito onaj, koji je školovanLrlovcima, pa onda i pismeniji ljudi, utn redu trgovci i obrtnici, svi su se tino osjećali kao nacionalni Srbi. Dalje,u Graničari malone bili za e a r a, II
dovoljni i ogorčeni bijahu samo zbogdenoga ukinuća Vojne Krajine i zbog
što im je prijetilo mrsko madžarskoliti, tvo. Kako vidjesmo, u tome je i le'lavni razlog narodnom nezadovoljstvu.
t još nije sve. U Plaškom dobro se znato, tko je Kvaternik kao političar; šta viu mjestu živio je tada kao ugledan trgoI Jovo Trbojević, zvan Didla, a taj jeI bio (Jan hrvatskoga sabora, kao za-
;;e ondje pridružiti kumpanija gTamcara, (I
kojoj se govorkalo u Rako"lici, da je zanstanak. No u stvari bilo je to, da je ovuodista buntovnički raspoloženu kumpanijuregimentska komanda na prvi glas oo Rakov.ičkoj buni :povukla u Ogulin. Tako se zgodilo, da je Kvaternik stigao u ut01"llJk 10.nktobra oko podne u Plašk'i - prenoćivši uPlavcoj drazi - a ,da nije naišao ni tIla kalcivojnički otpor. Značajno je, da je Kvaternik sobom vodio zarobljooe oficire kao taoce u dvojim kolima, koja su neposredno slijedila njegova. Tek što je ušao u Plaški, prva mu je b:riga bila, da dade blag,osloviti oružje i zastave. Budući da je kato1ički župnik.ioš pmšloga dana umakao ,jz mjesta, kao itoliki drugi plaščanski inteligenti, pošljeKvaternik deputaciju epigkopu Lukijanu Nikolajeviću 's molbom, da u crkvi odsluži arhijerejsku služIbu i da potom blagoslovi oružje. AH vladika izgovoOT,i se starošću i bolešeu. i uputi ih .na par,oha Samuila Popovića,
a 'taj se i fak,tički odazvao poz,ivu, jamačno
po ~elji vladičinoj, 'koji oč:ito ht.tede da spasenezaštićeni Plaški od eventualna ,istupa ne(Usciplinova.nih oružanih ljudi.
:Kratk trajni 1> ra,ak F,:t r II i lov II P l tl " k nl 1> i j a Y e f aI . l a 11 II l (. i l il' II ~ t ']1 čl k. obro.i poznat. da .it' na.iv ~i dio u t', bio pra 0
'lavn vjeJ.'. , '. punih d t odina K atemik j ti tl hrvat kom bonI i tl ' vojimhro.tnim člancima u )H rv' t ue: l u ~H r-
www.marinknezovic.info
stupnik Vojne Krajine, dakle nekoć član onesaborske grupe, koja je bila protiv Kvaternika i Stranke Prava. Još se znalo u Plaškom i to, da je Kvaternik podržavao dobrveze s omraženim madžaronom, bivšim banom Levinom Rauchom, koga su baš tadabij sno napadale ve one novine, što su dolazile u ojnu Krajinu (tako >Zukunft< izBeča i >Zatočnik< iz Vojnoga Siska).8 Najpo lije udarilo je ljudima u oči, da je Kvaternik u svojim govorima vazda više udara:1>na Švabu« i na samog cara i na bečki dvor,negoli na Madžara. Eto, tako se ujedareduze među ustašama širiti glasina, da jeK v a t e r n i k m a d ž a r o n i m a d ž a rs k i a g e n t, i da je sramota za Srbe, kad{zdaju cara i kad se drže takoga čovjeka.
Ovake je glasine širio među ustašama jtadaVnji pravoslavni kapelan plaščan kiM i l e t r i k a, onaj isti, koga je Kvaternik za ručkom u Plaškom imenovao svojimvojnim sve(~enikom. Tako se zgodi, da je joistoga dana. dok je Kvaternik sjedio za stolom i držao agitacione govore i razgov r ,o ta ilo viV II t PIa ki i ravno po lo kući. ažno je i to, da je medu njima bilo podosla žitelja iz seI Močila.
Međutim nađe pristupa u onu gostionu,~d.je je Kvaternik boravio za ručkom, pomenuti trgovac Jovo Trbojević i uhvati priliku,da se potajno sastane sa svojim davnimznancem Radom Ouićem, ustaškim vojskovouom. On mu re6c: »Hade, po Bogu brate,
- 34-
Iu61ni, ako Boga znaš! Ta tebi .su ove
Ije i krvni dušmani našega ,srpskogai naše svete pravoslavne vjere zavr
zgom. Zar ti, nesretniče, da dižeš oruliv na ega cara, kome smo mi priseglit i koju smo mi vazda čuvali kao sve-l odla je laž, da je carst o propalo i
naš narod pobunio i priključio
u. i ja ni drugi čestiti ljudi ne će
l t: da znamo od takova posla, što glopov Kvaternik zakuvao(. Rada Čui
milo se kosnuše ove jetke riječi ugledvjeka, pa vas zbunjen odgovori: »Brate1Hvala ti od srca, što si mi otvorio oči.
I li vjeru, da ovi ljudi, koji nas nav&a t nak led, više žIvi ne će VIdjeti Hac:.
'etiri ata popodne javi u ta kimOH. postavljenima kod rječice Drepostiljon plaščannke pOŠle, dolazeći
niave, da je ogulinska regimenta naza Plaški i da je u žurnom maršU u
li boinoj opremi već ostavila MuNa tu poruku straže odmah ostave
mjesta i polete među ustaše pričajući
nenadanu novost. Sada nasta strakomešanje i trčkaranje na sve
jer ustaše, mjesto da prime II svojuU - kako su se nadaii - granicarIsjeune čete kao pl'ijatel7e i jednonike, imali su da dočekaju niihov
. U tili čas razbježala se ustaf"kana ove strane, tako da od l.jGO mo-
- 35-
www.marinknezovic.info
maka, što ih je ušlo u Plaški s Kvaternikom, ne ostade uza nj njih više od četiri
stotine. Razumije se, sada ne preostade niKvaterniku drugo, nego vratiti se natra''''s onima, koji su još ostali uza nj. Kako j~brzo pala o~tobarska noć, utaboriše se li.Ljupči planini, nedaleko od sela Močila iovdje prenoćiše, sve u nadi, da će sjutrad~zorom, još prije negoli .stigne carska vojska.prebjeći u Bosnu.9
Medutim je još dan prije, 10. oktobra.major otočke regimente Ratković zaposios dvije kU'mp,anije Rakovicu, a i od slunjske strane bIle su u žurnom maršu dvijekumpanije slunjske regimente. Prema tome Kvaternik je bio već 10. oktobra uveče
- kad se ono utaborio u Ljupči planini danoći - opkoljen sa svih strana. U to jevrijeme stigao u Rakovicu s pola kumpanije Drežničana i nekoliko serežana s Kor?una i major Stanko Rašić - onaj isti, kojiJe Kvaterniku dao časnu oficirsku riječ, daće preći u njegovu službu. Kasno noću
istoP'a dana 10. oktobra doleti k Rašiću
neki momak i preda mu poruku podnarednika Miloša Kosanovića, koji je olovkomnapisao ovo: ~Gospodin major! JavljamVam, da su se ustaše utaborili u Ljupči
planini i d a s m o i h n a s 30 l j u d iiz Močila ostavili i da ćemo imk o d k u ć e M a k s i m a M o m č i lov ić a p o s t a v i t i z a s j e d u p a i h p 0-
- 36-
t l. A li se bojiTho, da će nam Broćan
Brezoveani, koji su s njima ostali,, ku{:c. Neka se stoga zorom nade8 odred vojnika, jer su ustaše zana~u gospodu oficire i kažu, da će
biti, čim padne prvi hitac. Mi smolaIli. J a i M a k s i m M o m č i l o
O d l u č i s m o s v a k i s v o g a č 0
a (t. j. Kvaternika i Rakijaša)ljelitk
iv~i ovo pismo, major Rašić odmah~i majol'u Ratkoviću i ugovoru sda će smjesta krenuti s pola kum-Drežničana i sa svojim kordunrežanima u Močila, a Ratković daujima s dvije kumpanije Otočana..
om Hašićem pošli su još kapetan~ potporučnici Sertić i Lalić. Kad su
Močila, već su ustaše ostaviliplaninu. Prvi je naprijed jašio Ante
za njim Rade Čuić, a iza njih sjeU četveropregu Kvaternik i Bach.
olle do Momčilovićevih kuća tl Mo-Jlade prvi hitac i obori Rakijaša B
onda učestaše ostali hici, od kojihIše Kvaternika, jedan u trbuh, a
vat l'nik je nato ispao izBach oboren tanetima pred
kad j pokuvao da um kne. Od vođa jedini je Rade čuićt· o . rečno u Bo nu, a onda
nikad vi e nije vratio.
:lj -
www.marinknezovic.info
Pričali su docnije, da je u Srbiji nosio im'..Đuro Tankosić, ali za to nema nikaka dokaza. Sve se to zgodilo rano jutrom 11. oktobra, u nekoliko minuta. Kad ustaše vidješe, da su im popadale vođe, razbježaše sna sve strane, tako da osim one trojice katolika, Rakijaša, Kvaternika i Bacha, nitkniti je poginuo niti je ranjen. Tek docnijnhvaćeno je nekoliko poznatih zlikovaca"stavljeno pred ratni sud u Rakovici i striieljano.1o Kad su uhijeni Kvaternik i Bach.doleti major Rašić k njima i oduze im sve,što su ima.li kod sebe: novce, spise i revol,'ere, a Kvaterniku još i zlatni sat. Odma,poslije toga oboriše se na sva tri mrtvaCi!Kosanovićevi i Momčilovićevi drugovi, svuku ih svu trojicu do gola i bace u jarak.Tek poslije nekoga vremena dovukoše neka obična otvorena seljačka kola, zapregnvolove i odvezu mrtvace u Rakovicu, gd!"u .ih tik ceste, što v-odi II DrežnJk, pokoparII zajedničkom grobu.
- 38-
www.marinknezovic.info
IV.
ko je eto svršio već treći dan Rai ustanak, ili, kako ga je prozvao
, nji narod, »Č u i ć e v a č e t a~. Ile taj ustanak ne ističe velikom kon-
om, već u sebi nosi sve znake nedoorganizovana posla, ipak je svijetlahrvatske historije, dokazujući muom smrću svojih vođa, da jc Hrvat i
ijeme silne Austrije ,imao takih sinova,.u se osmjelili, da dignu očajan glas ila oslobođenjem i !slobodom. Čitav radrnikov od mladosti mu do posljednje
a bješe upravljen na to, da izvojštiom narodu oslobođenje. Vlast, pro·
je se digao, bila je mnogo jača, neon sam mislio, dok narod, s kojim
Jlao, još nije bio toliko sazreo, da bii mogao svijesno slij diti u gomi
lU 'l.ni njegOVi patriotski osjećaji,
I ~·to mu je kidala dušu, zbog na-li' I' '. i nepokolebljiva vjera u bo
,lu, bijahu one sile u njeO'ovoj nui u korake njegove najposlij
I JI j zoviti put otvorene ravolu11'11 t, v , b z izgled i bez uspje-
-- 39 -
www.marinknezovic.info
ha. Ovjenčan tako mučeničkom aureolom,Btekao je jedno od najčasnijih mjesta uhrvatskoj historiji.
Ali i ako bijahu posljedice Rakovičkebune za. hr at ke političke prilike od rat;.mj rno mal na značaja, a ono bijahu veomasudbonosne za politički život u tro-ugarBke monarhije. Već sam kazao, da se bašonih dana ra.dilo o rješenju češkoga pitanja, koje je u stvari značilo prvi korak dofederalizacije bivše monarhije. Sada je Nijemcima i Madžarima Rakovički ustanak došao kao pravi d e u s e x m a e h i n a. Lič~
ni sekretar grofa Andrassyja, l m l' e H al a s z, priča u svojim memoarima, pubUkovanima trideset godina poslije smrti madžarskoga ministra predsjednika, ovo: »Kadje graničarski general Molinari iz Zagrebaposlao izvještaj o Kvaternikovoj buni, nijebilo Andras,syja u Budimu, a kad .ge vratio, nekoliko minuta poslije njegova dolaska, govorio sam s njime. Bio je dobrevolje i nije tajio, da očekuje od te ogulinske pobune povoljan politički preokretu pitanju Hohenwartovih osnova. Kad sammu nato spomenuo, da je Kvaternik, pogođen od vojničkih taneta, poginuo, dao jeizražaja svojoj žalosti, naročito zbog toga.što Kvaternik nije živ pao u ruke vojnika,jer je on po njegovu (Andrassyjevu) mišljenju bio kolovođa bune pa bi se od nje-
- 40-
a dalo eventualno saznati zanimljivih poataka o postanku ustanka<.
Mnogo jasnijim riječima izražava se baun O l' e z y, tada pouzdanik ~adžara n~
ečkom dvoru. U svojem dnevmku - ~?Jloš ni danas nije čitav publikovan - bIlJei on pod datumom 15. okto~:a 1871. ovo:Tko zna, kako bi bez RakOVIcke bune calrihvatio i shvatio Beustov memorand~mrotiv Hohenwarta. B e z t o g a ~ ~ uvc.aa jamačno car ne bi ~e rl.;\esl.oa B e u s t M, to jest za dualIzam 1 pr.ohyeha. l odista, ovo je najkrupnija poslJedIRakovičke bune, i daje joj golemo zna
nje u historiji ~~vše .Habsburške monal:.ije. Tk,o zna, k031ID ?1 pravcem pošla. hl'torija, da se AustrlJa 1871. federahzo-
la? . .. l' d';1'eć 16. oktobra dOJurIo! gro II l .:
II Beč i uze caru Franji Jo 'ipu dokazIti - pozivajući se na Rakovički. usta-
&lk - kako su Slaveni nepouzdana l bun~vna čeljad, i to ne samo. Oes~ n~go l
8.zda vjerni Hrvati«. Sada Je be~k? l ~eansko novinstvo izmislilo u toboznJIm IZ
'eštajima it Hrvatske ~or~ ~a~i.i ~l.ev~~a,štreberski graničarski OflClrI JOS I .Vl~e,
gramzljivosti za ordenima.n. Sada Je I~išljena bajka, da se Kvatermk P:Ogl~lOugenom l. kraljem Hrvatske, da Je bIO II
zi s Rusijom, Srbijom, Crnom Gorc:J.l1'je išao za osnutkom Velike JugoslavIJe,
- 41-
www.marinknezovic.info
da je bio u najtješnjem dogovoru s Česimai t. d. i t. d. Poznato je, da je Franjo Josipimao dobro pamćenje o pojedinim ličnosti
ma, a i to, da je do svoga carskoga i kraljevskoga dostojanstva, kao i do vladalačkoga prava svoga držao više, negoli i dočega na svijetu, smatrajući svoju porodicunajstarijom i prvom u Evropi. On je dakledobro pamtio i to, kako je Kvaternik 15.aprila 1861., kad se sastao hrvatski sabor,odmah zatražio, da se predlože spisi o abdikaciji Ferdinanda V. i o nastupu FranjeJosipa, a to je car uzeo kao ličnu uvredu.Sada 'opet, za Rakovičke bune, kvalilikov8.oje kao drskost i uvredu podmetnutu mulaž, da se Kvaternik proglasio kraljemHrvatske. Zato kad SU mu javili, -da jesa svojim drugovima pog.inuo, .reče posprdno: »S o i s t e s Re c h t«, a osvetupokazao je koji dan docnije, kad je otpuSUoo Hohenwarlovo ministarstvo i grofaAndrassyja imenovao ministrom inostranihdjela. I tak,o se eto na Kvaternikovoj mučeničkoj krvi učvrstio dualizam za punihpet idućih decenija, a s njime i ropstvoČeha, Hrvata, Srba i SlovenlW1 u bivšojmonarhiji.
Kad se sila digne na ideju, rada se borba, u kojoj se u prvom redu ističe duh slobode, koji nikad ne će uginuti medu ljudima i medu narodima. Individualna i nacionalna nezavi,snost koči imperijalizam i ti-
- 42--
aniju, kojima su časna riječ, vjernost i0= tenje zapreke i ograda, doduše već i poto puta silom pregažene, ali i po sto put!l'bnovljene. Pravo je protuteža sili i zaštI
slabijega. U ovim sukobima dolazi ondao blistava izražaja plemenitost čovjeka, aiene uspjehe obilježuju teške žrtve, koje
ni od čega ne pl'" i koje ni u čemu neopuVtaju; to su Milo i, Karadordi, ZrinskiKvaternici. Sloboda je svijeta iskupljenarvlju mučenika, mučenika pojedinaca iučenika naroda. Ali, veličina još nije
naga, a tako isto ni sila još nije gara.ntiiarain ti i stalno ti. Car tva Franje Josi-
je nestalo, ustale u Č hoslovačka iulToslavija.
Pobjeda pobijedenih možda je najuzviše-iii misterij historije!
www.marinknezovic.info
PRIMJEDBE1 Za. RllJwvički 1l'stanaik najvažnija je građa Ba
brana II bivšem Kriegsarchivu II Beču, Prae8. 1811.Aufstand im Oguliner Grenzregiment, kojom sam eajloslu2Ao. od česti ta :ie Ha. gra (u konceptima)sabrana i u drž. arhivu II Zagl' bu među spisima biv.še zagrebačke General-Komande. Značajno je, dn susvi spi,si, što ,se tiču KVllJternika., iz prezidijalnogn arhiva bivše hrvaLske zemaljske Vlade netra."'om nestali.već davno. Mo·žda ćemo. ih dan s 51Ltrll. nači među spi.sima bivšega ·bana grofa Khuen-Hedervaryja u arhivuII HMervl1ru (u đurskoj županja). Arhivar hćd rvareki Dr. Zavood,sky pričao mi j,e II aprilu 1925. u Pešti,da je bivši ball dOIllio Jz Hrvatske više sanduka spi,sa,i ogromno mno;ltvo priv;vtnih pisama, pa čak i kartaposjetnica. U arhivu Jugoslav. Akademije u Zagrebuima prepis zllJkJ.jučne relacije gener'ala Molinarija. ijoš nekih sitnih podataka (iz ostavštine generala MaJla.vića) .
2 U drž. arhivu II T()mnu ima () Kvaterniku spistorinske .kvost1Lre od 3. februara 1866., u kojem se Uže :>esser vero che l' emigrato Eugenio Kvaternik ebbea. dimorare per qUllIche tempo in Torino, ma doOvel'8iosservare che egli .si fece conoscere per Kraus8e Giovanni, sotto il qual nome aveva un pa.ssaporto ed ebheil slLSsidio governativo nei mesi dli ottobre e novembre1865. e poi una sovvenzione straordinaria di L 40 perabilitarlo a tmsferirsli all' estero, coniro di ll1i rinunzia ad ogni ulteriore slL9Sidio. La di lui condotta morale fu scevra <la ogni e.ppunt() e nella politica diede
-- 44-
a OOll06cere d' esser Panslavi8ta cioe vO'ITsbbe l' indipendenza della Oroazia ed a preefrenza di vederIa S?ttol' AU8tria o di vederla unita aJI' Ungheria. prefensceil governo l1l.':>S0. Del resto durante il .suo Boggi()rnoin Torino non diede lu()go a lagnanze dl sorta sul su~
c()nto a mostro d' essere persona assa.i .istruita. e menievole di riguardi<.
; Gl. o njemu sada Oomandini, Il <prmcipe Napoleone nel risorgimento italian(). Milano 1922. (Treves).
& Up. o tome: Bwnchi Nic., Storia do?ument8ltadella diplomazia europea in Italia, 8 V()l. TOrl?O 1865.;Ratazzi, Ratazzi et son temps, 2 vol. Paris 1~1_;
Zini, Storia. d' Italia (1849.-1866.), 4 vol. Milano1875.; Bianchi Nic., La politique d.u co~te de ~avou.rde 1852. it 1861. TOriuo 1885.; Gar'lbaldz, Memone (Vl·še izdanJa); Guerzoni, Garibaldi, 2 vol. ~irenze 1883.;Ricasoli Lettere edocumenti, 10 vol. Firenza 1887.;Thouve~el, Nicolas et Napoleon III. Paris 1891.; Kossuth Irataim az emigraczi6bOl, 3 vol. Budapest 1880.do i882.; Szedlak, Enthiillu.ngen aus der Zeit der ungarischen Revo,lUition und Emigratio'll (1848.~1861.).
Budapest 1890.& Kvaternikov ~Dnevnik", sačuvao se u četiri
omašne rukopisne BVcske, a obuhvata vrijeme od 1858.do 1867. >Dnevnik< je danas vlasništv() baš-tinika pok.Dra. IV8lna Ružića, poznatoga hrvatskog rodoljub~. Izovoga. >Dnevnika< objel,odanio je d()Sta detaljan IZVa.
dak Oherubin Segvi~ s n8ltpisom >Prvo progonstvoEuaena. KvllJternika godine 1858.-186Q.< Zagreb 1907.i )Drugo progonstvo Eugena Kvaternika god~ne 1861.do 1865.< Zagreb 1907. Posljednje dvije godme ~866.
'i 1867. (kao treće progonstvo) još nisu objelodanJ~n?o
•već je to Segvić učinio sam() djelomično u bro~urlcl:>0 životu i radu hrvatskoga politika i revoluCl.onaraEugena Kvaternika. Prigodom 5~-go.d~šnjice. nJego.vejunačke smrti<. Zagreb 1921. Segvlć J~ u ~I1lm prv~~
dvim knjigama. izostavio sve on<>, što J.e drzao da lllJe
- 45-
www.marinknezovic.info
oo političkoga interesa. Kolikogoo je d tim izdanjemučinio kol"Lst historijskoj na-uei, ipak bi veoma potrebno ~ilo, da se čitav KvaterI1ikov ~pnevn1k<, kako jenapI'san, objelodani, jer tako će nam Kvaternik ka.očo~jek postati mnOg(l razumljiviji. Dabome, to ne biBmIO da bude goll korektI1i i potpuI1i tekst, nego popraeen komentarom na <svim onim "tljestima, koja sudan'llB već postala čita.telju nelasna. Na osnovu ovoga)Dnevnika< i sjećanja, izradio je već sam Kvaternik,maJo pred smrt, neke ruke autobiografilu - ma da jeII ,!\tvari polemika - u časopisu »Hrvatska« 1871. broj(,",,"-:13. pod natpisom >Gorke uspomene<. Značalno je,da le Kvatern.ik jal! kao kleri·k u Zagrebu (1843.) pravio neke autobiogratske bilješke, od kojih se čuva ne'koliko listića u zagrebačkoj universitetskoj biblioteci(dar gosp. Kuzme Rožmanića, rođaka pok. EugenaKvatern.ika).
G Potkraj 1860. vratio se Kvaternik u Zagreb i biojedan od najagilnijih članova hrvatskoga sabora 1861.,i ako je i tada lOŠ uvilek bio ruski državllanin. To sezbilo po·sredovanjem biskupa Stros1smayera kod bečke
vlade i kod bana Sokčevića. Kvaternik j.e već ondatražio od ruske vlade, da mu dade otpust iz državllan>;rtva, al i ona le s time zatezala.
7 Up. interpelaciju Dra. Ante Starčevića u hrvat·skom slllboru 25. ju~a 1884. (Djela I., 245.-247.). Tu~ medu ostalim kaže: >Već god. 1867., kad se le počeo
kod nas uvađati sushv, koji više ili manje stoji i danas, našlo &e j~ kod nas ljudi, koji su, ukratko i istinito govoreći, nastolali da ponove g. 1848. To bijlllhuoni isti l.iudi, kOli su tomu sustavu teme\' postavili. Onišu to nakanili iz Zagreba, zatim iz Beča, a napokoniz bivše Granice, i svagđe pod zaštitom Beča. Službenisvet bivše Granice, poznat pod imenom gospode i plaćenika, biiaše ne-zadovol;an, uznemiren i ogorčen proti~fadžarom, i protivan osnovam, kole- su i njemu pretile. Puk Granice, za koji se je u javnosti malo znalo,
- 46-
da od njega sve to1i, bijaše zlovoljan d pripra-ustati proti t mu su tavu: on se je bojao austrij
g despotizma i b ke zahvalnosti, pod kojom je proO. lužbeni vet, bilo lepo, bilo razložno, o l&nja1>je na pomoć svojih viših, a na narod ništ . puk niliznao, kako bi i što bi, a svakako nije verovao svojim'm i nije hteo ni ta U to vreme te obćenite razja
ti, loga grčevitog trzanja u Granici dogodila emožda bolJe rekuć učinil se je, u R kovim smut
Kod nje zaglavio je jedan moj prijat lj od detini dva moja znanca. O toj smutnji pripovedalo se
pisalo e je vallta. On je dobila raznih imena, štoznam. Nu o njoj stoje dve istme. Prva istina je, daOUI, bud! rećeno, tL laici bili sa svih straua od voj~lva obkruženi I opasani tako, da. ni u mogli uteći,k i tako njih jEl umoreno. vagdo drugde tJSlalce,vratnike, buntovnike, u ollće ljud ,koje matraju
'vim oui, koji drŽI;" vlast u puku, takve ljude hvaju, čuva"u ih na životu, ,;tavljaju pred sud i tim glelU, da od njih i kroz nle saznadu njihove drugove i
onike. J r le to II R kovici propušćeno, o vatkopl'islrau zaključuje, da u ovi ljudi umoreni samola, da e kroz njt' pred sudom ne doznadu pravi potrlici, i dil II ih poč nici ili neposr dno sami umoli ili umoriti dali. Dru"'o. je i lina ovo.: na rakovičku
utnju 'rušilo se bečko ministar tvo, poznato podenom fooeralisl.ičkoga (grola Hohenwarta); u voj
om zapo eduičlvu za.grebačkom mooao je promenavec\euo. Od luda e izvada, da glavni vođe oue smuti - jer ja ue znam kako bi pra o ime onomu dogo
n da J _ bijahu u Beču., Pešti, i u Zagrebu nJihovddčinjenici ...
8 8egvić (O životu i radu Eugena Kvaternika..-49.) kaže: >Rauch le često davao zvati k -sebivaternika, kojega le u velike štovao. S njime se je
azgovar:lo o politici i o odnosima prama Ugar8ko~.li Rauch nije imao ni dovoljno hrvatskoga otačbem-
- 47-
www.marinknezovic.info
,
:
,
I
l
'll
II
I
II
II
"
štva ni dovoljno znoanja, da provede ono, što mu je višeputa u razgovorima Kvaternik svjetovao. Rauch je išaosamo za tim, da predobije za svoju politiku Kvaternika i Starčevića<. Tada se obično g-ov-orilo: >0 dimedime (= Rauch), pr-okleto ti ime<.
• J oš 9. oktobra, tek što je car Franjo J osip primio Molina-rijevu depešu iz Zagreba o RllIkovićkom
11stanku, obratila st: bečka vlada preko svoga carigradskoga poslanika na Portu, da batalj(}llom vojske, ka\'alerijom i artiljerijom zaposjedne hrvatsko-bosanskugraniou kod Drežnika ,i Rakovice. Porta. je toj željiudovoljila i još istoga dana dala telegrafsko naređenje
bihaćkom paši, da zaštiti gr~nicu, što je paša. bezod"lačno i učinio.
10 Bečka je vlada izrijelmm naredila prijekom sudu u Rakovici, da postupa blago i da izvrši smrtnukaznu samo na poznatim zlikovcima. Turkalj i Vrdoljak bili su utamničeni, a tako j karlovački šef policije Fabijani. Tendencija je bila bečke vlade, da ,se štomanje čuje oo >pobuni u oguliIlJSkoj regimenti<.
11 I maj-or Stanko Rašić tražio je visok orden, aliille samo da nije ništa dobio, nego je docnij,e penzioniran ,i ~Z'bačen iz oficirsk,oga staleža. Najzad učinio
jo oko 1890. u Karlovcu, gdje je živio u penziji, samouboj,stvo. Bihaćki paša pak nagreden je mjesto ordenom )diskretno« ovcćom sumom gotova novca, da seII jaynosti nc sazna za uslugu Porte.
--~-
- 48-
www.marinknezovic.info