aJna. S G­

br­!l ()o

v.

P ~>­

taja, d!&­ed~>­

a all

t vo­e i lima >lea li j el ili em o ečnl)

a po•

za h .. l~ O !D

udi· atlvši

~fljl-r,a iDG" ~eni·

'ečni

nek• ečal· vaki

~~: ~oga f; la&·tf.

---161&•1 ,,. J,

~61.

God. L IIBENII(, 17. kolovoza 1930.

ZDRAVO MARIJO! Polovinofil prolio g · stolje~s živio

je u Eltonu u Engleskoj vrlo učen i pobobn čovjek. angUtanski sve~enik Fridrih Faber. Zeljan da aazna istina, ozbiljno je i temeljito proučavao ka­toličku vjeru i ito ju je vile prouča­vao, ona ga je ave više zanaiala. Oaobito su mu godile erc11 lijepe katoličke pobo!nosti. I ako prote· alant, bio je krt>postan a svakom pravco; ljubio je pbaluh i u svemu bio podlolan atardine111a. Srce mu je silno čeznulo da časti i ljubi Majk• BolJ•, ali se o d toga uz drla­va o, da ne pouijedi volju nojlh atardina i zakon svoje crkve, koja zabacuje itovanje BL Djevice. Njegov je atarelina bio gla10viti Newman, koji je i um banije poftao katoli-kom i kardinalom. Njemu napisa Faber, nemogavli dalje odolj"tti o­afr~aju arca, piamo - moleB 1a, da ma donoli moliti se Preav. Djnici, iatič1t'i pri tom, da allno trpi u ddl od !alosti Ito nikada ne go· 'Y'Ori s Majkom BolJom l

Tekova aina Marila je sp1aila. Frfdrib Fr bu priarli katoll~ka vj uu, bfegCIIivlju6 M•rij&, po kojoj mu •ce n1đe sre~a i blalenstTo. Cujmo ~~ kako sam o tom piše: "Ova slatka i preslatka majka uvijek je uz mene i moje arce raspaljeno je renol~ za slavom slavne, mo&ute i preuzvilene BĐgorbdice. ja nije­um znao, Ito te reti ljubiti Isusa, dok svoje srce ne polo!ih pred Marijine noge a moja Oospa ovo ml primi".

Frfdrih Faber preminu aveto kao katoU~ki ave~entk nap*vši vile na­bolnih djela o ljubavi prama laasu i Mariji.

Ci.te i plemenite daie ~ale neo­doljiVa fell•, da čtate 1 slave Majka Bolju, a pokvarene i traJe bjefe od Olta drage Gospe.

U katoličkoj crkvi je &at prama Majci Božjoj lila uporedo aa čalćtl Njezina BolanakoQ' Sina, dok je'erkva

jolu povojima bila. U kat1kombama se fe nail• l Marijina slika; aa prvih vijekova kršunake ere najve~f umovi kao Aaauatin, Bazilije, Zlatousti brane Marijine odlike.

Mariji 11 čast diža s~ nebrojeni hramovi; slikar joj poaveU avoj kist, kipar avaje dlijeto, pjeanlk avoju liru, glubenik svoJu harfu.

Crkva ju do tri put• na dan Jila· aom nona po zdra vlja; aubotu joj poave~aje, oktobar i maj, mjeat>o cvJje~a i čara, jer Marija je najljepli cvijet, Ito je iz zemaljske u nebesku baltu pres1đen.

Taj katoličkim narodima omiljeli lnalt, u1ko apojen aa po~ijeiću kr-16anstva i danas podiže naše dule Bop i idealnim neprolaznim do­briaa.

Dok je čovječanstvo zagnjarllo u glib alo~e i hlla bu"lavo u vrtloga oluje, kako utjelljivo 1vuči poklik sv. Bernarda: .PoaJedaj zvijezdu, anovi Mariju•! Covjek, taj vječni patnik i danas zaufano moli: "Zdra· TO Kraljice, Majko miloarđ•, živote, elatkoiti. ahnnje naše, Jdravo t•

Katolički novi Sion, velebni Lard, Ceatnohova, Loreto, naš Traat, Ma­rija Bfatrica, Sinj, Vrpollsc i ostala nebrojena svetišta, petnaestog će aa­psta, na dan Velike Gospe, govoriti jezikom neba, pjevat ~e glasom an· đel1, - dok se tim svetištima buda poput bujice talaaale stotine tisa~a

dapače milioni vjernika Iz svib na­roda, plemena, jezika, - ali ~e ave le mase biti 11 jednoj misli složne, u ljubavi i časti prama Majci Bof1oj.

Naša je nova sekta zabacila i štova­nje Majke Božje i polla nizbrdicom, iz koje se lako ne vra~a. PoJ~Hili su naši novo'Vjerci najsvietUja tradiciju a Jrrš&natvu· uop~e a u našem narodu napose. I d(•k u nedosljednosti svojoj dr!e na oltarima alJke Majke Bolje, na skupitinama i ustancima zabacuju NJezino Itovanje. Zadljepljenim je teško dokazati, kako je divna ruoo

BroJ to.

mena zora, a gluho kato je .krasna glazbena simfonija; mi rađe i na dan Velike Gospe molimo za otpala i zalutalu bra~u. ubvajući se u pomo~ one, koja j~ sve nevjerce u osnovama pometa i koju i danas crkva u lita­niJama zazivlje: Utočište grješnika, moli za nasr

Ođmetnicima Nali odmetnici neprestano Ua­

paju, da im je preteča na§ slavni blakup dr J. j. Strossmayer. Taj ares katoličke Crkve piše biskupa Brikaenakom dr Simonu a plamu od 14 kolovoza 1890., doslovce :

.Driim za najve~a milost Bolju, da 1am rođen i odgojen u krilu katolitke Crkve. l nafusrdnije molim Boga, kako &am to vazda molio, da pusti te prije hiljadu puta umrem nego da ikada izgovorim i napilem ijednu riječ, koja ne bi bila poklon, &trahopotitanje. ljubao, odanost i posluh orema Crkoi Boljoj i nje­zinu tasnome Vrhovnom Poglavara. Meni su Crkva Bo!ja i njezin Vrh&­vni Poglavar, bez kojega se prava Crkva ne moie ni zamisliti, pravo otkupljenje i spa1enje roda ljudskoga, Crkva i njezin tasni Vrhovni Po­glavar meni su svijetlo i illina svi· jeta. Oni su meni jedini zalog pra­voga mira i poretka medu raznim narodima i dr.lavama. l ako danas gotovo &av svijet nema pravoga mira i prave sigurnosti, i ako mi svi olevidno idemo u susret mutnim i opasnim vremenima (proro6anatvo za god. l\~14.-1918. Op. Ured.) to je poglavito stoga što se poslanje, do­stojanstvo i sloboda Crkve i njezina Vrhormog Poglavara dosta ne pri­poznaje ne ltuie i ne brani.

Prije dakle hiljadu puta umrijeti, n~go ikada item povrijediti Crkvu i njezina Vrhovnog Poglavara. Prij~ hiljadu puta umrijeti nego ikada i samo za vlas popustiti u štooaJlju i dulnoj obrani Crkve t Papindva~ To su naula za koja bi rado lr-

svoJu poslfednju .KimU ·vodi krlvovJefstvo l "' tvovao svoj 1ivot i kup krvi":

- Isti biskup Strossmayer pile a pi.Jmu na biskupa Maesa 11 Con­vigtonu {Sjev. Amerika) od 10. lipnja 1890., doslovce:

• sveti Olae Papa, nasljednik Sv. Petra, namjesnik je na ovoj zemlji samoga Isusa Krista, Boga i Spa­sitelja našega. On je vidljiva gla­va Crkve Boije. On je otac svima vjernicima. On je Vrhovni Pastir &ladu Gosdodnjemu. On je nepogri­ielivf Utješitelj svih u Crkvi Božjoj ovaca i jaganjaca".

- Eto, neka si to zapamte i za uši zadiju naše poturice, odmetnici i odpadnici od Crkve Katoličke pak če ih proći volja, da se pozivlju na slavnog Stros§mayera, kao na svog preteča.

Protestant o katoličkoj Grkvi Amerilrantki državnik protestant

Dwinell, prigodom 300 god išnjice San Franciska ovako je govorio pred svojim narodom o katoličkoj C~:kvi:

"Radost je gledati. što može ta katolička Crkva, Ako ja proričem, da če do 100 godina biti moćnija nego ikada, i da če joj se največa moč razviti u Sjedinjenim Drla vama, onda moje srce prati moje proricanje. J est, ta je Crkva maj(a osšoj današnjoj civilizaciji. Ona je odgojiteljica svima slobodnim političkim uredbama".

Protestant Dwinell

Bl. fiOSPil od VrhDOIIlil Eto nam V elika Gospa, kad ae ide

u njezino osamljeno svetiite, k nje· zinoj ~ bijeloj crkvici u Vrhpoljac. Već je .stotine i stotine. godina, 1 da Sibenčani, okolni seljani, otočani, pače pobo!oi poklonici iz cijele sj e~ verne Dalmacije dolaze, da se žarko mole na onom bregovitom mjestu, gdje Mati božja dijeli osobite milosti.

Ovo svetište, koje se u prošlosti zvalo Stomorija, najstarije je u ši­benskoj biskupiji. Crkva se spominje u XIII. vijeku, a Gospina je slika od g. 1383. Stara crkva je bila po sebi trošna, k tome je Turci zapališe, pa je Ivan Skok graditelj sazidao posve novu a. 1722. i 1723. troškom bo~

goljubnih ljudi il raznih mjesta. U Go•pinom svetištu već g~ 1360. bila je aatanovljena bratovština sa svojim pnvillma na h"at. jeziku. U nju su

l. Katolička Crkva ubraja otpad od

vjere među najte!e grijehe, a i pra­vom jer time prestaje biti dotičnik njezinim članum .

Takav korak ona udara izopće· njem, to jest iziavljuje. da onaj ko­ji je iz nje istupio, nema vih ni s nj6m nl s njezinim 9lufbe:1icima ni~ kakva p(Hla a u Ct"hi nikakva prava. On je za njll mrtav. Dakako dok je čovjek !iv, pomo~u milosti Božje mole se obratiti i opet posta­ti livo udo Crkve,· ako se pokaje i odbaci svoje zablude. Nu dok je u krivovjerja on je gran~ica osječena od stabla, vene i suli se.

U prvom i drugom broju bio je članak: "N ovo krivovjerstvo i bez· vjerstvo", a to s razloga što krivo· vjeratvo vodi k bezvjerstvu. Kato· lička vjera je bo!anska objava, to jest sk•p istina od Boga objavljenih za nale spasenje. Gospodin Isus nije se igrao ni površno učio, jer to je psost i promisliti. nego je očitovao nauk, što ga imamo vjerovati za spasenje.

Nu troha da primimo sav nauk, sve istine. Tko i jednu istinv. odba­e· 1li ne vjeruje, nije više vjernik.

Povijest nam to potvrđuje. Ben· rik VIII. kralj engleski olcijep io se je od sv. sblice a onda počne od-

stupali ne samo mjelćani, Šibenčani i obližnji seljani, nego i iz da\j1b krajeva, pa ćak i iz Visa. Sam sv. Otac Papa dao je bratlmima pot­puno oproštenje u više prigada. Imala je svoje grobnice ne samo u Vrhpoljc11 nego i Šibeniku.

Kome nije poznata narodna pje~ ama o Radojici i Gospi od Vrhpolj· ea? Ona ga je, podije nego je u tamnici učinio zavjet, oslobodila, a on donio na oltar njezin -svoje ba­kagije (okove), koji 1\1 i danas u crkvi za svjedočanstvo, i obe6ao Joj, da ne 6e više u hajduke.

Koliko molitva pred milom Go­apom od Vrhp,oljca podife nevoljne duie l Ona slllia molbe siromaha, grješnika, olaloš6enlh, bolesnih, put­nika, pomoraca i ostalih te dijeli milosti i tješi srca. Nitko ne ode od Nje bez utjehe.

Zadnjih godina uprava pod nad-

baci ra'tl :latine katoti~ke vje~e 'jednli po tednu, nkramente, sv. Misu t t, cl.

Sllčno je 1 protestantima, koji ot•t11pajući od nauka lsu,ova malo po malo, te p6ci)epavli se u nebro­jene sljedbe. prama tomu kako je tko ddao ili odbacivao poje iine ls­tine, dođoše do toga, da danu 11

ve6ine te i Krštenje dvojbeno, a veliki dio ne vjeruj e nl u božanstvo I111kntovo.

Tako je bilo i prije, tako je l • danahja vremena kod Mormon~ Adventista, Marjavila, češke narodne Crkve i t. d ., a to i e i naravno.

Kad čovjek počme padati pada sve to dublje i sve to br!e, nema ll da se čeaa prihvati, a ledini čvratl oslon u vjeri jest pe6ina Petrova, ona na kojoj je bo!an•ki Spaailelf osnovao avoju Crkvu.

Razlikuie se u tome Istočna, pra":' voslavna Crkva koju rimska Stolica nikad nije nazvala Itri vovjernom. Istočna crkva, otcjepivši ae od R ima, zastala je. Ona se drfi nauka, što "a je Crkva u6ila i tumačila do vremena otcijepljena u 9 općih sa­bora. N u tu je i prestao razvoj is­točne Crkve.

Providnost Božja je valjda u~i­nUa, da se i ona ne raspe u sljedbe, da ne krene putem krivovjerstva, valjda obzirom na budu6nost, koja je u namisli Božjoj ili na zasluge tolikih velikih Svetaca ist 1Čne crkve u prvim vjekovima.

zorom presvij. bis'<11pa radi na o­sobiti način, ka\[o da n svakom p()gledu uzveliča ovo svetiite. Po­dignuti su novi trijemovi i zaklolli~ šta, uređen je perivoj, podignuta dva nasadiita, u crkvi pak postavljen je novi križni put, tri nova kipa, a akademski slikar dekorisao ill je sv11 na ulje i učinio pet novih slika na zidovima.

Mnogi pitaju: Kad 6e •e nova crkva graditi? Na to ne mole nitko točno odgovoriti, ali aprava crkye misli da treba za to pobuditi veći

interes kod samoga. paka. Ho6e se naime mnogo sredstava i ve6ih do­prinosa masa i pojedinaca. Molda Majka Božja nadahne nekoga, koji če za novu crkvu !rtvovati veče

svote, pa ~e Uprava biti najr.ado­snija. kad se crkva pove6a lli nova sagradi. Molimo bl. Gospu da to bude ito prije l

l

l ·l

l Oji

talo ro-

Je ls-tl

l, a tv o

i.

)VI1

itelj

pra• D lio a tom. ma, što do sa·

'i it-

uči· •db e, 'liVI, koja sluge er kv e

o· i om Po·

Ioni· 31111

vlje ll 11, a esVII

na

nova nitko erk fB

veći 6e 58

do­loidi

koi i veće

'rado· no fl

da liJ

Nego ako prosudimo vjerovanje. -gori spomenutih alledba, što moramo saklju6iti nego da ih krivovjeratvo vo 4

di k benjeratvu? Nijesu li pravi bez­vjerci oni koji ubacuju božanatvo lausovo? Ne poalatu li oni bezvjerci svi oni koji ne !ivu krUanakim !i­votom, a ne mo~u, kad nemaju ili ne primaju n. aakramenata.

Današnji racijonaliate, a tih je veliko mnoštvo i to ne samo među krivdvjernim sljedbama, nego dapR­~e međ11 katolicima i pravoslavnima, nijeau li pravi praktični bezvjerci? .Jer Ito vrše ont od kršćanskih dd­nosti, koliko ae brinu za spaaenj e ..duše i uop6e za duhovni !ivot više od nekrš~ana?

To je !alosna istina ali ipak is­tina, da je to rana i karakteristika našega doba. Zadnje vrijeme budi nadu da 6e bW bolje, jer se počima osfečali potreba vjere, te vidimo da mnogi i odli~ni umovi traže Boga i vrnćaju se k vjeri, te počimajg

Jiviti po vjeri.

Sv. Roko Na 16 ovog mje!leca štujemo sv ,

Roka. Svetac zwovjedni nije, ali ~a u mnogim našim župama narod svetkuje, ~oga femo u kratko opisati ~ •ot ovog Bozjeg ugodnika.

U grad11 Montepelliera u ju!noj Francuskoj rodi se sv. Roko od ple· menitih, bogatih i pohofnih roditelJa lvana i Sihere. Kad Roku bija~e 12 godina obalivši mu otac na smrt,

-4ozove ga k sebi ·i reče mu: "Sinko moj, čuf posljednju volju tvog oca ; Boga poštuj nada sve, sirotama 11do· vicama i ubozima dijeli obilatu mi­iC"sUnju, a Bogg za ljubav pohađaj i njeguj nevoljnike i holeanike. Drsgl Bog će li stostruko odvratiti na ne-

..beaima". Ovih rijer.i umiraćeg oca ne zabo·

Tavi Roko nikada, te kad u d vade­aetoj godini izgubi i mater uze veae-1jem vršiti poaljed.nju volj11 očevu

pomagafuB siromahe i dvoreći bo­lesnike. - Razdavši na alavu Bofjg svu baštinjenu gotovinu odluči Roko da hodočasti u Rim grobovima sv. .. postala Petra i Pavla. Ko kakvi prosjak zaogrnut proatom kabanicom,

~ • torbom na ramenu a štapom u ruci priđe preko viaokib Alpa i dođe u

.Italiju. Doiavli u Altare pendente

KATOLIK

dozrla, da ta kuga mori. Roko pohllt ll bolnicu te ir:poalaje, đa aa gpra­vitelj iste primi k6 bolničara i stade iarkom ljubavlju i neumornom re· vnoiću dvoriti i njegovati okufene bolesnike. Bog mu je bio u pOmo6i, kroz kratko vrijeme bolesnici ozdra­vi§e, a kuga prestade posve. Tako se kašnje dogodi i u c~aeni, Rimu i u drugim gradovima, u koie je sv. Roko dolao. Napokon dođe avetac u Piacenzu, "dje dvore6l kažne i sam se oku.ži. Da ne bude drugima na teret bolestan povuče se u obližnju iumu i skloni se u jednu zapuštenu

. kolibica, Ne daleko odanle bijaše ljetovalište bogatog plemi6a Gohrda . - Božja providnost posluži se sa Gotardovlm psetom, da prehrani Roka. Opazivši Gotardo, da njegovo pseto svaki dan odnosi sa stola ko­mad hljeba pođe za njim i tako pođe do kolibice u kofol je etana­vao boleani Roko i od tog dana stade dvoriti i njegovati Roka, dok ne ozdravi, Cim ae sv. Roko oporavi po­vrati ae u Piaceozu, da njeguje i Božjom pomo6a ozdravlja bolesnike sve dok kuga posve ne prestane. Po tom povrati se u svoj zavi~aj. Tada je u Francuskoj bijesnio rat. Došavši u Montpellier - svoje rodno mjesto uhvate ga kao uhodu. Gradski po· glavar - rođeni stric Rakov- baci ga u tamnicu, u kojoj Roko oatade punih pet godina snose6i sve muke kršćanskom strpljivoš~a. Napokon teško oboli te zamoli tamničara, da mM dovede svećenika. Došavši sve­ćenik nađe svu tamnicu nebeskom svjetlošću obasjanu. Cim sve6enik okrijepi bolesnika aa sv. Sa kr a men­tima umiru6ih, pođe da poglavaru gradskom, kaže ma što je vidio u tamnici i doda da veliki svetac čami u tamnici ni kriv ni dužan. Ljudi koji su po tom došli u tamnicu na­đoše sv. Roka mrtva. Pod glavom njegovom nađe se papir, nl\ kojem je bilo zapisano, tko je on. Po tom ukopaše ga svečano godine 1327.

• Sv. Roko, moli se za naš narod

pred Bogom, čuvaj ga ku~aih bole­sti. osobito očuvaj ga marije, koju raznašajll po našoj miloj domovini krivi proroci. ·

"Vjera daje •nagu i najvda djela izvrli•.

/Hrv. nar. poll.j

8 b'aaa a.

Djevojke čitajte. Ima Dil svijetu osoba, koje miele

da služe Boga i vrše njel{ove zapo­vjedi, a kad tamo ljgto se varaj11. Djevojke, čitajte ovo, pa audite same o ponašanj11 ove "gospođice" u crkvi.

Prispjela je na nedjeljna Misu istom na "Vjerovanje" - a nije ni ču.do, koliko se je airota namu8la, i vremena potrošila, dok ae je ure­dila, pak ju je i prijateljica na pulu zaustavila, da joj nešto vrlo vdno kale! - te nelom je došla počne po­pravljati lešir ;1a glavi i odmah zna­tiželjno gleda desno i lijevo tko je još u crkvi, da 1i j11 tko gleda i bili mogla a kim p rog ovoriti jedna riječ.

Podizanje je, ona od dosade ne&na što bi i otvara svoju torbica i brčka kao da nešto traži. Doduše u torbici je i ·molitvenik i krunica, ali dana• joj aa baš neda moliti l Na .Oče naš", gleda se bez stida na ogledalo, što je priljepljeno na torbici, da li je u redu crvena šmin­ka na ustima i puder na noau .• Evo Jaganjac Božji", kaže sve~enik, a ona ve~ nateže rukavice na rake. Svećenik još nije dao blagoslov, a ona je ve6 izašla .. , . . "kako je do· sadan ovaj pop; uh, koliko je tra­jala ta misa", govori prijateljici, sličnoj sebi. A kad dođe ku6i, hvali se ,mamu, bila sam na misi, eto up~av sam se vratila • . . . . sada se mogu malko i prošetati po obali ill

• • u po periVOJU ,

Recite i sudite Vi, o čestite i kr· šćanske djevojke, jeli ova nesretnica slušala sv. MiSil? Jeli ona znala dai je u crkvi, kad se nije ni za časak pomolila, ve6 samo prekrižila, kad je ušla i kad je izašla. Njezino po· našanje očito kaže, da je za oja ka­zalište i crkva, jedno te isto. A ipak ona misli, da je dosta pobožna, mo7.da l previše, i da slgša Boga i vrše njegove zapovjedi i onda, kad mu se ruga u njegovoj crkvi.

Takovo ponašanje biti če mo­demo ili pogansko, ali nipošto Ju­š6ansko. Zato mi kažemo, da je "moderna" gdspođica poganska u duAi, u srca, u modi, u ponašanju, u svemu.

Seoaka djevojko, ti se smiješ dok ovo čitaš i mislil, da si ti posve drogčija a kad tamo za tebe vrijedi: "ista pj~sma, samo malo drukčije•.

Hoc da idem ni ~dJB"f& llus. Na euharističnom kon8fesa d Pa­

ray-le-Monlal kardinal Perrand prl­ponjedao je ovaj dirljivi događaj što je on dočuo od londonskog kar· dinala Vanghan: Protestansli:l pro• povijednik vodio je po Londonu .voju malo k~erku od 5 gOdina, da

)

-vidi znamenitosti tog velegrada. U· nišli su o katoličku crkvu. Djeteta se dojmilo vječno svijetlo, koje je gorilo kraJ velikog oltara. Mala za­pita: ., Tata , zašto gori ova svijt:tilka kad je tako svijetlo u crkvi. • - "Dra· go dijete•, odgovori otac "•vijetloat znači , da u ovoj crkvi atanoje Isus, t. j. da se baa nalazi tu unutra iza onih zlatnih vratašca na oltaru". Mala proslliedi: "Molim te, tata, daj

·da vidim Isusa!" Na to otac: .,Kćer­ko moja, vratašca su zatvorena, pa i kad bi 1e otvorila vrata, ti ga nebi vidjela, jer je lu on sakriven•.

Izašli au iz crkve. Nello kasnJje uniUi su u proteataruku crkvu. Df­jete ne opazivši u oToj cr~vi vječno avijetlo odmah zapita: "Tata, aašto nema l ovdje avijetiljke ?", a pastor odjlovori : "Kčerko moja, ]er ovdje nema Isusu". Mala ga čudno pogle· da, pa ga polegne Ja ru'ko i reče : .Idimo vani odavle, kad nema lsuu. Sto ~e mo ovdje raditi?'". Od onog dana mala je pohađala samo kato• ličke crkve. Govorila ie naime uvi­jek, da neće vile i~i u onu crkvu gdje nema Iauu. Oca je zabrinulo ponašanje njegove kćerkice. Počeo je o tom ra~mišljati, dok se napokon ne uvjeri, da je samo katolička cr­kva prava, jer u njoj živi Isus, te se i on obrati. Radi svog obra~enja izgubio je svoj položaj i mamu plaču , ali iskrena dula ne mjeri isti· no po novcima. Njegova lena ja također prešla na katolfcJ1am, i tom prigodom reče svojoj kčerkici: "Dra­,go dijete, i mi ni ho~emo da do­đemo gdje je Isus t• - Koliko puta ae deal da ono Ato učene glave rac­malrtju~t ne shvataju, dječja dula u svojoj jednoatavnoatL i ako nema doka1a ti. sh va. l! a.

,.Nije viera komad sira". .Materina viera·- najšlada vjera".

{H rv. nar. poal.)

• :ea a:a-m

~~~'':·; li~i.' 'f\čl·tOHOk'OQa'~ Š1.D~AII\~·'. , Svetkovina Vel. Gospe u Vrhpoljcu se je oko 5oo. u §eat sati poallJe podne hto-

~ • je blagoslov l J)nbljenje ~relikviJa". Crk~• U cetvrtak na 14 kolovoza, UOČI je biJa posjećena sve do kasne večeri, S\16-

Vellke Gospe, jest strogi p oat i ča nost je završena sa pozdravom Aođeosklni. nemrat zbog sutrainje Svetkovine, - lato tako proslavio se je oval blagdan i koja je zapovjedni blagdan, te je n crkvici sv. Lovre u polja. Starodrevni je svaki rad zabranjen. Kako je poz- to običaj, te je za pofaliti ~to ~ije bilo vlJe

V Ul.. G j Uk '\']ernika, da preporuče svoJe trade velikom

nato, na e aU ospu e ve 0 Božjem Ugodnika. Crkvica a na osobiti na-prošteniAte u Vrhpolju kod Šibenika, Čin grobište oko crkvice je u tro.!lnom kamo hoaočasti bogoljubni svijet sa stanju. Jadrtovčanl, sjeti se, da je tu vaše avih strana sjeverne i srednje Dal· vječno počivalište.

macfie a i sajam je. Uprava !eljeznice, da dođe na­

rodu u susret, i ove je godine stavila . u promet vile vlakova.

Tako odlaze iz Šibenika u čet­vrtak popodne vozovi na 2·45, 6•(;9 i 7·15 sati. a iz vrpolja ndlaze na 12·04, 4 37 i 8•13.

Na V. Gospu u petak iz Šibenika odlazak je prije podne na 2, 3 42, 6·40, 8'11, 10'20, a po podne na 2·45 i 609. Vračaju se iz VrhpolJ9 na 4·07, 7·38, 9'54 l 16'44 prije, te 12{'4, 1·24, 4 ·37, 7·46 i 8·13 poslije podne.

Na 16. je dan sv. Roka. Jutrom je pJevanje !Ivota Svečeva l svečana sv. Misa, a u 101/ 1 također svečana Misa, te poslije podne blagoslov Presv. Sakramente.

Blagdani u crkvlav. Lovre. Veseli zvek zvona prvog augusta u 4 sata poslije podne sakupi masu svjeta u crkvu sv. Lovre. Svijet je navrvi o iz cjelOgA grado, dapače i Ir. obližnjih sela, da se pomole pred Gospi· nom prilikom. Otac gvardijan održao je pro­povjed o "Porclunkulskom oprostu". Zatim se je svijet dugo molio. Sutradao na blagdan Gospe od anđela opet je bilo mnogo svjeta i svi su se ispovjedili i prlčestlll. Sv. ·Mise su sljedlle od 5 u jutro ave do ll prije pod­ne. O deset sati čitao je sv. Misu O. Fra Bernardin Topić gvardijan preko koje je odrlao ganutljivu propovjed o Gospi. Misu je otpjevao pjevački zbor uz pratnju violina, kojega je dirigirao franjevački bogoslov Fra Venceslav Cernjak.

Blagdan av. Lovre. Desetog augusta proslavljen je blagdan sv. Lovre n Franjeva­čkoJ crkvi. Osim !!Ibenskog sviJeta muogl su došli i sn obllžnih otoka, da se pomole velikome svecu i mučenika sv, Lovri, Sve­~cv oltar bio je okićen sa najljepšim cvije­ćem, kojega je pobožni puk poklonio. Sve­čanu sv. Misu u 10, sati čitao je O. gvar­dijan. Preko sv. Mise izrekao fe propovjed u koJoj je na osobiti načio Istaknuo vjeru sv. Lovre, te Njegove mučeničke patnje. Sv. Misu otpjevao Je pJevački zbor kao l na Gospu od Anđela. Tog dana prlćestllo ih

--------------·--------------Razne vijesti Mjeaeca aeptembra održati te ae 11

Llverpolu međunarodni kongres katoll~kf& . pomoraca. Kolika se va!nost pripisuje to­me kongresu, vidi se iz toaa, da će na njemu prisustvovati eljela vrsta nadbisku­pa l biskupa (edJmburški, llverpolsk~ plymontsk.l par~kl l t. d.) te llverpolski lord načelnik l admiral Charton.

jackie Coogan, am~rlčko mm sito čudo,. knji je na vrlo Iskren način zabavljao cl· jeli svijet (koje je to šibensko djete, da ga ne pozna l) posvetio se je sada školi l nauku. Ujedno Je vrlo zaazetan član američke đa­čke mlsljake sver.e. Kad Je ovih dana zbo­rovala u Rimu taliJanska đačka mlsljaka sveza, posla u fotJe pozdravno pismo l molit ja nek darure svoju svagd'afnju sv. pričesti u mlsijske svrhe .

BelgiJska prljestolonasljednlca pre­Ila na katolicizam. Belgijska prlnceslnill\ Astrido, supruga belgl)akoga prijestolona­sljednika Leopolda, kneza brabenskoga., prešla je ovih daaa na katollčku crkva. Krsni obred obavio je a domaćoj kapelici kraljevske palače kardinal Van Royenv

Mladomisnik oil 61 godine. Među o­vogodišnjim mladomlsniclma bečkog sje· menma Ima nekoliko zanimivih osoba. TtJ su najprije dva bivša učitelja, stara sada po 84 godine, koji su· l1Čestvovali u svijet­skom rata, slu!!ll zatim kao učitelji, • pred 4 godine pošli u sjemenište. Jedan mladomisnik bio je 1926. promoviran za doktora filozofljt>, a zatim se je posvetio• bogoslovlja. Najzauimlviji pak između svlb je umirovljeni austrijski pukovnik Hugo Richter, kome Je sada 61 godina, Richter le a poznatoj c:SruaUovo1 ofenzivi pro!lvio jednu strašna uo6 n gliba, ttl se je zavje­tovao da će, ako ostane živ, postati sve.­ćeuik. Evo sad je Izvršio svoj zavjet.

· Katolička crkva obuhvaća eljeli svfJ,r.­Ci1eli svijet l svi narodi svijeta Imaju svoje. duhovno utočište a krila katoličke crkve. To zorno pokazale l brojke o slušačlma na SOO god. starom kolegiju r.a rdlrenje vjertt u Rimu. Tu su ove godine Između -ostalih završlU svoje nauke: ~ Kitojca; 2 Japanca· " Nizozemca; l Rum uni; 3 Australca; 1 Irac; l Skot; l Veneznelanac; 1 Amerlčanln. Za dojduću godina sa se prijavili: 15 Kltajaca. S Japanca; b Indijanaca, S Ananltai 8 Aas­sralaca; ..:•Novozelandca. 1 Turčin; 2 L.irca; S Iz ju!ue Afrike l t. d .

• uTox.m• l.sla.sl IVakl tjedan.- Pretplata rocUIDJe DID ao.- - .. lllosezutvo 41(otitnko. - Oalul po auolia.. ·· euuL - Vl&alk l edpYoml are4anc awe6 . .1080 FBLIOiliOVIO, Blbelllk, 11lloa .".. !lartl.lla. ~ Alretr. urdllllt"ra l •prave: llbeil.lk, Pol&. pretlnao 17. - -ltampr.: Pa6k& Tlak&ra, Brr.6a Dlr.U.61o pil. Petra, pre4atr.Yillk VJek. ••ta616-