Dmitra Nikolia, brata glasovitog Baje Nikolia Pivljanina. Sinovi Janka Mitrovia, u istorijskim izvorima, nazivaju se po ocu Jankovii ili po djedu Mitrovii. Janka Mitrovia je daleko prevaziao njegov sin Stojan Jankovi. (11) Ratnike podvige Stojanove opisali su mnogobrojni izvjetaji mletakih provi-dura senatu, ali i narodne pjesme iz uskokog ciklusa. (12) Stojan Jankovi je proveo u zatoenitvu etrnaest mjeseci, iako narodna pjesma kae da je zatoenitvo trajalo 9 godina i 7 mjeseci. (13) Meutim, Boko Desnica je, tragajaui za istorijskom pozadinom poznate pjesme "Ropstvo Jankovi Stojana", uspio da pronae nekoliko autentiih dokumenata koji govore o ropstvu i potvruju da je on proveo u ropstvu etrnaest mjeseci. Za vrijeme zarobljenitva Stojana Jankovia u Carigradu, Morlaci su izabrali za njegova zamjenika ( "Vice Harambassa" ) Pavla Unevia, koji je vrio njegovu dunost dok se Stojan nije dokopao slobode. Stojanu je novi provadur Dalmacije Antonio Priuli, svjedoanstvom od 25.11.1669. godine potvrdio "glasovite junake zasluge etujui po zadarskoj okolici", i to je svojom rukom odrubio glave trojici poznatih turskih aga, te mnoge ive zarobio i zaplje-nio ogroman plijen. (14) Za svoje ratne podvige Stojan Jankovi je 13.03.1670. godine dobio pismeno priznanje od tadanjeg mletakog duda Domenikusa Kontarena. (15) Stojan je za svoje ratnike zasluge nagraivan, ne samo pismenim priznanjima i visokim mletakim ordenima, nego i zemljinim posjedima. Stojanu je dalmatinski providur Antonio Barbaro, svojom odlukom datiranom u Zadru 10.08.1670. godine, darovao kuu i posjed Turina Tunia u Grkom Islamu (kod Zadra) u iznosu od 400 gonjaja zemlje. Osam godina kasnije, mletaki dud Aloisus Kontarini izdao je dukal, datiran u Veneciji 22.09.1678. godine, koji nareuje dalmatinskom pro-viduru Petru Valijeru da Stojana Jankovia i jednog njegovog sina upie sa punom platom u jednu od konjikih jedinica na teritoriji Dalmacije. Isti je mletaki dud imenovao Stojana Jankovia za poglavicu Morlaka sa mjesenom platom od 25 dukata. (16) Stojan najednom pada u nemilost kod mletakih vlasti, zbog brata Ilije Jankovia, koji je 1680. godine osuen na progonstvo iz svih zemalja Mletake Republike, zato to je u doba mira sa Osmanskom Imperijom prelazio mletako tursku granicu i napadao Turke po pograninim selima. On biva uhapen i sproveden u Veneciju, zajedno s bratom Zaviom. To je izazvalo veliko neza-dovoljstvo, ne samo kod uskoka, nego i kod irokih slojeva naroda Bukovice i Ravnih Kotara, koji su u njemu vidjeli svoga predvodnika, proslavljenog u mnogim borbama sa Turcima u Lici, Bosni i Dalmaciji. (17) Stojanovo hapenje nije povoljno odjeknulo u Veneciji, jer se u njoj znalo za njegovu veliku popularnost u narodu. Teko je utvrditi koliko je Stojan Jankovi proveo u internaciji u Vene-ciji. Istorijski izvori o tome ne govore. Prema dokumentima koje je pronaao Boko Desnica u Mletakom dravnom arhivu, najverovatnije da je Stojan Jankovi bio u zatoenju od 17.09. pa do 20.11.1683. godine, kada Venecija alje Jankovia sa njegova tri druga u Zadar da ugue ustanak. Stojan sada uiva naklonost senata, te mu providur, koji je ranije uhapsio Jankovia, izdaje punu platu. Mletaki senat je oprostio krivicu Stojanu Jankoviu i ponovo mu vratio sve njegove ranije funkcije i prinadlenosti. Stojan Jankovi je sa svojim Morlacima postao strah i trepet za Turke. Komandant mletake konjice iz Bribira (Ostrovica) javlja 26.06.1686. godine da je Jankovi sa Morlacima u Kninskoj Krajini zapalio 25 mlinova i sruio jednu utvrenu kulu na Krki, koja je zatiivala mlinove. Jo vei podvig predstavljao je Jankoviev pohod na Livno sa 5000 pjeaka i 1500 konjanika, koji se zavrio pogibijom 200 turskih konjanika pod Glamoom. Cijenei ratne zasluge Stojana Jankovia dud Marko Antonio ustiniano izdao je posebni

dukal 7.11.1686. godine, kojim mu dozvoljava formiranje jedne nove regimente "oltramarinskih" (slavenskih) pjeaka povjerava mu izbor oficira uz odobrenje providura. O podvizima Stojana Jankovia ulo se na sve strane. I Arsenije III arnojevi, patrijarh peki, namjeravao je da poalje stotinu naoruanih konjanika Stojanu Jankoviu da se bore pro-tiv Turaka. Bosanski paa Muhamed Atlagi, (18) pokuava na razne naine da unese razdor meu Morlake, da pokoleba njihovu vjernost i prema Stojanu Jankoviu. U tome nije uspio. Atlagi sa jakom turskom vojskom opsjeda Sinj, kojeg je Jankovi oslobodio ali ne uspjeva da ga ponovo osvoji. Senat mu je u Veneciji, 20.03.1670. godine dodijelio titulu viteza Sv. Marka obavivi ga zlatnim lancem s kolajnom Sv. Marka. (19) Lik Stojana Jankovia ocrtao je, ne samo na narodni pjesnik u poznatim narodnim pjesmama, nego i Mirko Korolija (20) u jednom impresivnom sonetu "Stojan Jankovi". Vladan Desnica je stavio ovu pjesmu u uvodnom dijelu "Magazina sjeverne Dalmacije", 1943. godine, osjeajui u njoj sintezu prolosti, sadanjosti i budunosti. Stojan se enio dva puta. Prva mu se ena zvala Vuka, a druga Antonija. Antonija je bila porijeklom iz grke porodice Rezzi i po vjeri katolkinja. Stojan je imao ukupno devetoro djece. Stojanov brat Ilija bio je "crna ovca", zabludjeli sin, prokletnik i pustolovina. On je zaista osobena figura legendarnog uskokog pokreta u Ravnim Kotarima. Ujedinjavao je u sebe sve poznate crte naih gortaka, netedimice junakih i hrabrih ali i nedisciplinovanih i pomalo surovih, kao i njihovo vrijeme. Svim tim osobinama Ilija Jankovi je dao svoj lini peat. Prkosan i nesavitljiv, prznica i pustahija, Ilija je itavog svog ivota do kraja ispunjenog protiv Turaka, zadavao mletakim vlastima u Dalmaciji, pa i u samoj vladi Republike Venecije stalne i goleme glavobolje. U mle-takim dokumentima ime Jankovia Ilije je obavezno popraeno pogrdnim imenima: "bandit", "krvoloni i svirepi", "kamen smutnje", "glavni izaziva nereda", "despotski", "neukrotivi" i slino. (21) Iz tih mletakih dokumenata doznajemo da je Ilija u naem srpskom, a i hrvatskom narodu, uivao vei ugled i autoritet nego ijedan uskoki voa te da je rasipniki dijelio narodu sve to je imao ili to bi ugrabio od Turaka. (22) Prouo se jo u vrijeme zatija izmeu Kandijskog i Morejskog rata. Prema jednoj naredbi generalnog providura za Dalmaciju, Valijera, od 30.03.1680. godine Mleci koji su po svaku cijenu eljeli da odre dobre odnose sa Turskom, zbog odmetnitva su Iliju Jankovia u odsustvu osudili na smrt ( bandito con pena capitale ). Meutim Ilija je nastavio da pustoi i pljaka po turskoj teritoriji, tako da je novi mletaki providur Lorenco Dona bio prinuen da 13.09.1683. godine pismeno naredi narodnim starje-inama da Iliju Jankovia "uhvate ivog ili mrtvog", uz veliku novanu nagradu. Providur je poslao u intervenciju u Veneciju Ilijinu brau, serdara Stojana i Zaviu, oekujui da e time "ukrotiti bandita Iliju" ( per mortificare il alterreggia del bandito Elia ), a njegovoj druini je dao rok od 3 dana da ga napusti, pod pretnjom da e im sve kue popaliti. Mjere koje su Mleci preduzeli bile su uzaludne. Naime, nastala su i druga vremena. Udruene snage Austrije i Poljske, nanijele su u septembru 1683. godine kod Bea strahovit poraz Turcima, koji su se u neredu povlaili prema jugu, ka Beogradu. U nastojanju da odri mir sa Turskom, Venecija se nije pridruila austrijsko-poljskom savezu, ali je zato u sjevernoj Dalmaciji, s ove strane mletako-turske granice, ve plamtio optenarodni ustanak. Njegov organizator i stvarni voa bio je Ilija Jankovi. Meutim, mletaka sinjorija je vratila iz Venecije Ilijinu brau Stojana i Zaviu, kako bi ustanike nagovorili da odustanu od daljnjih akcija. Ali, narod je otkazao svaku poslunost. Ustanak naroda srpskog se sve vie razbuktao. Pod vostvom Ilije Jankovia ustanici su u ovim danima oslobodili Vranu,

Ostrovicu, Perui i Benkovac, a Turci su u panici pobjegli u Obrovac, Skradin i Drni. Ustanika vojska pod mletakom okupacijom podijeljena je u tri odreda kojima su komandovali Ilija Jankovi, harambaa Tintor i Jovan Baljak, dok se na elu ustanika s turske teritorije nalaze Nikola ari, Ilija Cvrlja i Grgo Striirep. Iliji Jankoviu se pridruio i bokeljski hajduk Bajo Nikoli Pi-vljanin. (23) Krajem oktobra osloboen je i Skradin. Zatim je Ilija iz Novigrada, Vinjerca i Starigrada zauzeo Obrovac. Ilija je sa ovim ustanicima oslobodio i Drni, u kojem je sve turske kue zapalio, a potom odrao veliki narodni zbor. Stanovnici Ervenika nisu se htjeli prikljuiti ustanicima pa je sa njima otro postupao. Napao je Ervenik i estoko ga opljakao. U zajednikom ratu Mleana i uskoka u ijim su se prvim redovima nalazila braa Jankovi, postignuti su krupni rezultati. Osloboeni su Makarska, Zadvarje i jaka turska tvrava Sinj. Mletake glavobolje zbog Ilije Jankovia su nastavljene. Tako providuri izvetavaju svojim vladama o "potpunoj anarhiji" u Ravnim Kotarima, to treba pripisati zloinakim postupcima krvolonog Ilije Jankovia. Da bi skrio njegovu otpornost, providur je neko vrijeme drao u Zadru kao taoca njegova brata Zaviu. Ni to nije pomoglo. (24) Najzad januara,1694. godine, Ilija je umro prirodnom smru. Senat je u Mlecima odmah javno izrazio svoje "osobito zadovoljstvo" ( particolar sodisfattione ). Dva stoljea kasnije, na istorijsku scenu Dalmacije stupio je jedan Jankovi, koji je sluajno nosio ime i prezime kao i neustraivi buntovnik koji je samoinicijativno podigao ustanak protiv Turaka, zbog koga je Stojan Jankovi dospio u mletaku tamnicu. Bio je to pradjed Vladana Desnice, Ilija Jankovi, (25) jedan od najuglednijih graana grada Zadra u drugoj polovici devetnaestog vijeka. Pripadao je Narodnoj stra-nci. U Moskvi se 1867. godine odravao sveslovenski kongres (26) i slovenska etnografska izloba. (27) Na njoj je iz Zadra bio prisutan Ilija Jankovi. Ilija je umro 1874. godine. Njegova smrt u Trstu 02.03.1874. godine oaljena je kao nacionalni gubitak ne samo u Dalmaciji, nego i u svim jugoslovenskim zemljama prethodne Jugoslavije. (28) Nad grobom mu je govorio Simo Matavulj, tad uitelj u Islamu Grkom. (29) Simo je napisao pjesmu "Na grobu grofa Ilije Jankovia:". (30) Posljednji muki izdanak loze Stojana Jankovia, konte Ilija Jankovi ostavio je iza sebe dvije keri, od kojih se Olga udala za Vladimira Desnicu, djeda Vladana Desnice. Vla-dimir Desnica je uio gimnaziju u Zadru, a potom je studirao medicinu u Padovi. Od rane mladosti je uestvovao u nacionalno-politikim gibanjima svoga kraja i uspostavio vezu sa nosiocima Omladinskog pokreta u Vojvodini i Srbiji,koji je imao snanog odjeka i meu mladim naratajim u Dalmaciji i Boki Kotorskoj. Uspostavio je veze sa Svetozarom Miletiem i Mihalom Polit-Desaniem. Pomagao je ustanike u bosansko-hercegovakom ustanku novcem i nabavkom oruja. Mati Vladana Desnice potjee iz stare srpske pranjske porodice pomorskih kapetana, rodica istaknutog bokeljskog istoriara i rodoljuba Nika Lukovia. Udala se za Srbina Uroa Desnicu, ali je do kraja ivota ostala katolkinja, a njezin mu nikada nije zahtijevao da pree u pravoslavlje. Vladan Desnica, roen u Zadru, ve u svojoj ranoj mladosti osjetio je nova nacionalno-politika gibanja u doba balkanskih ratova. U Zadru se formira jak omladinski pokret koji je zatalasao uenike, meu kojima je bio i Vladan Desnica. Vladan Desnica od oca Srbina i majke Hrvatice, i sam oenjen Hrvaticom, predstavlja najviu sintezu intelektualnih i moralnih stremljenja Srba na Jadranu. (31) , , 1715. , 500 60.000

. ( : ) . . , , . , , . , XIII . () (-) , , 1683. godine je, pukla turska opsada kod Beca, a Srbi su digli ustanak u Madarskoj, Slavoniji, Lici, Kordunu, Baniji i Vojvodini, Hercegovini i Bosni. Turci, zato, nisu mogli da podignu protiv Austrijanaca i Poljaka odbrambene linije na Balkanu, pa su se povukli do juga Makedonije i Grcke. Cela Srbija se digla, takode, na ustanak . Tad je saveznicima prila i Mletacka Republika, pa su joj Austrijanci i Poljaci, za saveznitvo, dodelili Dalmaciju. Ustanici nisu mogli nita. Nije bilo moguce ratovati i protiv Evrope, pa su prihvatili mletacku vlast. Mlecani su penzionisali Iliju Jankovica i otpustili njegove komandante. Promenili su zastave - umesto srpskih, ustanici su nosili mletacke i nastavili borbu protiv Turaka. Tad su oslobodjeni Knin i Sinj. Pri oslobadjanju Knina, proslavio se jedan od Sinobada. Te srpske ustanike su Mlecani poslali u Crnu Goru i oni su je oslobodili 1687. godine - Crnogorci su bili mobilisani u tursku vojsku i 2 godine se, eto, borili protiv svog oslobadjanja. U tim borbama se istakao Bajo Pivljanin i njega su Turci ubili 1687. kod Vrteljke. Kad su Srbi oslobodili Crnu Goru i Herceg Novi, tad su se evropske sile saglasile da Crnu Goru stave pod medunarodnu zatitu, ali da formalno figurira kao turska teritorija. Dubrovcani su Srbi, Dubrovnik, 1903 U Dalmaciji su serdari (starjeine) Jankovi i Smiljani takoer sretno napredovali i prodrli (1689.) sve do Like. U isto je vrijeme general von Herberstein nakon svojih pobjedonosnih pothvata dospio u Liku s vojvodama (vojvoda = vojni predvodnik), kao to su harambae Kneevi i Doen, knezovi Jerko Rukavina i Dujam Kovaevi, pa uskoci iz Kompolja, Krmpota, Ledenica, Stajnice, Brloga i Otoca, pripadnici Senjske krajine, uz sudjelovanje natpopa Marka Mesia * te vojvoda Zdunia, Holjevca, Orekovia, Pezelja i Novaia. U Lici su se ujedinili sa serdarima Jankoviem i Smiljaniem, kao i s brojnim turskim podanicima koji su ve bili preli na kranstvo. Tako pojaani napali su

Turke. vrste utvrde Bilaj i Buni, a onda nakon tvrdokorne obrane i Udbina, pale su u Herbersteinove ruke za nekoliko dana, tako da su obje upanije, Lika i Krbava, god. 1689. bile u potpunosti ponovno osvojene. * * Na taj su nain dakle Lika i Krbava ostale pod naom vlasti, a vei se dio Turaka dao pokrstiti prihvativi kransku vjeru. Tako je duh Muhamedov * * * potisnut blagim okriljem kranstva i duhom civilizacije i kulture. (Vidi dalje u 30. povijesnu opasku koja moe posluti kao dodatak ovome.) _____________________________ * Vie o katolikom natpopu M. Meseiu vidi u 30. Kada su Turci septembra 1683. pretrpeli poraz kod Beca od strane Habsburke monarhije i njenih saveznika, pocelo je naglo povlaenje njihove vojske. Hricanska vojska je naglo napredovala ka jugoistoku, osvajajuci veoma prostrane teritorije. Ove vojne akcije su ubrzo dobile odjeka i u Dalmaciji. Naime, jo pre tog sukoba je dolo do trvenja izmedu Dalmatinaca i Turaka. Prvo je dolo do pokolja nad Turcima kod Zemunika septembra 1682, da bi usledio niz manjih incidenata. Tako su u maju 1683. godine zapretili stanovnici Vrane krckom sandak - begu, da odstupi ka Kninu, inace ce ga napasti. Sandak - beg se tada povukao u Knin. Na vest o velikom turskom porazu pod Becom, dalmatinski hricani su se digli na ustanak, a tamonji muslimani se povukli u utvrdena mesta. Glavni organizator i voda ovog ustanka bio je Ilija Jankovic, brat serdara Stojana Jankovica i sin Janka Mitrovica iz egara. Mlecani su, poto su tada imali neutralan stav prema Otomanskom carstvu, nastojali da ugue ovu pobunu. Ustanici su brzo napredovali, oslobadajuci veci deo dalmatinskog zaleda, proterujuci i pljackajuci Turke, koji su se povukli u Knin, Skradin i Obrovac. U oktobru mesecu iste godine, muslimanske posade su napustile i Skradin i Obrovac. Kada je u novembru nastupilo zatije, Turci su se vratili u Obrovac. U decembru je bio osvojen i Drni. U tom peridu su se ustanicima poceli pridruivati i senjski uskoci, sa teritorije Habsburke monarhije. egar je bio u decembru mesecu 1683. godine opljackan od strane cete, koju je predvodio Ilija Jankovic, a koju su pored Dalmatinaca (Morlaka) sacinjavali i uskoci iz Senja. Krajem decembra 1683. turski vojnici ponovo naputaju Obrovac. Tokom te godine pocele su intenzivne migracije iz unutranjosti Dalmacije ka priobalnom pojasu, koji ja bio u vlasti Mletacke republike. Pocetkom januara 1684. bila je oslobodena i Makarska. Istog meseca je odbijen ustanicki napad na Plavno. U ovim akcijama napadan je i egar, kao to je to bio slucaj u decembru 1683. godine. Prema svedocanstvu livanjskog Turcina Ibrahima arica iz 1701. godine, egar je u poslednje vreme turske vlasti bio u sastavu Kninskog kadiluka.6) Venecija je zvanicno objavila rat Turskoj 29. aprila 1684. godine. Tada su Mlecani za sebe prisvojili celokupnu teritoriju, koju su dalmatinski ustanici prethodno oslobodili od Turaka.7) Zbog ovih dogadaja, u 1683. i do aprila 1684. godine, dolo je do novog talasa iseljavanja iz Kninske Krajine i Bukovice na zapad. Tada je iz okoline Knina, egara i Zrmanje preseljeno u Obrovac, Nadin, Budin i Popovice 2929 dua, racunajuci u ovaj broj i 400 ratnika. Po ovom podatku moemo videti, da je u egaru pocetkom Morejskog rata bilo srpskog stanovnitva, bilo da ono nije bilo izbeglo 1648. godine, bilo da je u meduvremenu doseljeno. Medutim, kada je nedugo posle toga Bukovica oslobodena od

Turaka, znatan deo stanovnika Budina vratio se na svoja stara ognjita u egaru i, najverovatnije, Bilianima i Erveniku. Neki od Budinaca su se, medutim, preselili u Islam, Posedarje i Podgradinu (ovo zadnje mesto je tada i bilo osnovano). Ponato je da su se tada neki stanovnici Budina poreklom iz egara nastanili u Podgradini. Srodnika nekih starih egarskih porodica ima i u Islamu, o cemu ce biti reci u opisima pojedinacnih porodica. Za razliku od brojnog potomstva iseljenika iz 1648. godine, nije poznato da medu dananjim egarskim porodicama ima potomaka familija, koje su se iz egara iselile u pomenutim seobama 1683/84. godine.

U novembru 1685. godine vodeni su pregovori mletackih vlasti sa stanovnicima Karlobaga u Hrvatskom Primorju, koji je tada pripadao Austriji, o njihovom preseljavanju u egar. Tada je bilo reci o doseljavanju 250 porodica, sa oko 300 ljudi sposobnih za oruje. Ova seoba nije izvrena, ali je tada u egar moda doao manji broj doseljenika iz Hrvatskog Primorja. Jednu od vecih seoba tokom Morejskog rata, u kojoj je stanovnitvo naseljeno, pored drugih naselja, i u egaru, predvodio je izvesni Cvjetanovic. On je iz svog zavicaja u Lici, iz Lapca i eelja, marta 1686. godine doao na celu grupe od 290 porodica. Te porodice su se naselile u egaru, Bribiru i Ostrovici. Svakako su tada doli neki od predaka dananjih egarskih rodova, kojima je starina u Lici. Sam Cvjetanovic se svakako sa svojom porodicom nastanio u Ostrovici, gde su do dananjeg vremena iveli clanovi pravoslavne porodice Cvjetan.9) Godine 1689. dalmatinski providur irolamo Kornaro doneo je, izmedu ostalih uredbi, i onu o administrativnom uredenju i podeli Ravnih Kotara i Bukovice. Tada su ove oblasti izdeljene na 9 administrativnih podrucja, pod upravom istog broja guvernadura. egar je, prema ovoj podeli, bio u cetvrtoj administrativnoj jedinici, zajedno sa Novigradom, Karinom, Obrovcem, Kruevom, Ervenikom, Zelengradom, Popovicima, Drinovcem (nekadanjim delom Biliana), Otovcem (danas delom Popovica) i Luicima (u nae vreme to je deo obrovackog Golubica). Zavia Jankovic je u egaru imao veliki posed pocetkom 18. veka. Zabeleenio je, da je 1701. godine na ovom svom posedu drao 10 oracih volova.10) Jedan od krupnijih dogadaja u prolosti egara odigrao se na samom pocetku 18. veka. U pitanju je bila takozvana Kuridina buna, koja je zahvatila iroko podrucje u severnoj Dalmaciji, nastanjeno srpskim stanovnitvom. Koreni ove bune lee u cinjenici, da su mletacke vlasti, za razliku od vremena Morejskog rata, kada su im Dalmatinci bili potrebni, i u kojima su bile veoma tolerantne prema njima, u periodu mira koji je usledio postale nesnosne prema dalmatinskom stanovnitvu. Stalno su uvodeni novi nameti, to je u provinciji sa malo obradivih povrina, kao to je Dalmacija, imalo nesagledive posledice po stanovnitvo. Postupci vlasti i nacin ubiranja dabina su bili brutalni. Sve ovo je dovelo do niza sukoba i pobuna protiv lokalnih vlasti. Tako su, na primer, Biogradani i Pakotanci na jednom tajnom skupu doneli odluku da likvidiraju vranskog guvernadura imuna Bortulacica. Ubrzo, tokom januara 1692. godine, oni su ovaj svoj dogovor i sproveli u delo, zbog cega su snosili teke posledice - neki od njih su ubijeni, drugima su kuce spaljene, dok je celokupno stanovnitvo ta dva mesta je stavljeno van

zakona.11) Zbog pojacavanja pritisaka na narod u Dalmaciji, u Bukovici je 1704. godine buknula pobuna. Njen neposredan uzrok bilo je otimanje sitne stoke od strane serdara Gvozdena Radasovica, na ime odtete mletackom pukovniku Kanajetu. Prva akcija pobunjenika je bila ta, to su u januaru mesecu 1704. stanovnici egara pod vodstvom glavara Ilije Nanica doli u Obrovac, oslobodili dva svoja utamnicena druga i preoteli stoku prikupljenu po Bukovici. Odmah potom su se u Biovicinom Selu sastale na dogovor stareine bukovickih mesta, Njima se na celo stavio svetenik Petar Jagodic - Kurida, paroh Petrove crkve u Biovicinom Selu, koji je bio rodom iz Biliana. On je sastavio jednu veoma slobodnu pritubu i poslao je mletackom providuru u Dalmaciji, Marinu Zanu. Pored toga, poslao je pisma svim preostalim narodnim prvacima po severnoj Dalmaciji. Na njegov poziv na oruje su se, pored stanovnika Bukovice, digli i svi Kotarci. Uz popa Kuridu, na celu ovog ustanka stajali su pomenuti Ilija Nanic iz egara i Matiju abetica iz Biograda na moru. Medu glavarima koji su pristali uz Kuridu pominju se i Matija Miljanic iz Krueva, Toma Korolija iz Ivoevaca, Cvjetan Cvjetinjanin iz Veljana, Radovan Korda iz evrsaka i Novak Vujanic iz Ervenika. Pobunjenici su u vie navrata neuspeno pregovarali sa predstavnicima mletackih vlasti. Providur Zane je poceo da kod sebe u Split poziva pojedinacno dalmatinske glavare, i tamo ih na vet nacin ubeduje da mu daju garancije, da se vie nece buniti. Neki, tacnije 12 njih, su na to pristali, tako da je ustanak poceo da kopni. Ubrzo je vecina narodnih glavara traila amnestiju od Zana.12) Medutim, Kurida, Nanic i abetic su ostali do kraja dosledni ovom pokretu. Zbog toga se upravo na njih srucio sav bes Mlecana, poto se ustanak gotovo u potpunosti stiao. Tri vode ustanka bile su prinudene da pobegnu na austrijsku teritoriju, u Liku. U oktobru mesecu 1704. godine ih je providur Zane pozvao da se predaju mletackim vlastima, a kada oni to nisu ucinili, osudio ih je na smrt, odnosno doivotno izgnanstvo sa poseda Mletacke republike. Pored toga, osudeni su na gubitak sve pokretne i nepokretne imovine, a kucce su im spaljene i razruene. abetic je u decembru 1704. otiao u Veneciju, da se ali licno dudu, ali ovaj svoj potez za malo nije platio glavom. Inkvizitori su ga uhvatili, ali ga je spasao njegov zemljak Tubic, koji mu je omogucio ponovno bekstvo u Liku. Kada je Zane napustio mesto dalmatinskog providura, 1705. godine, na tu funkciju je doao ustin da Riva. Njemu se Kurida obratio iz ignanstva, sa molbom da ga salua, zajedno sa Nanicem i abeticem. Da Riva ih je primio i sasluao i zaista se za vreme njegovog mandata u Dalmaciji nita nije dogodilo sa nekadanjim vodama ustanka. Kurida se vratio u Biliane ili Biovicino Selo i tamo mirno iveo, sve do dolaska novog providura. Godine 1708, ubrzo po dolasku Vicenca Vendramina na mesto dalmatinskog providura, Kurida biva uhapen. Posle kraceg vremena provedenog u zatvoru u kninskoj tvrdavi, odveden je u Veneciju. On je u mletackim zatvorima proveo gotovo cetrdeset godina. Puten je na slobodu 1746. godine, kao osamdesetogodinji starac. Vratio se u Dalmaciju, gde je umro 1749. godine. Druga dvojica glavara, Nanic i abetic, bili su od strane mletackih vlasti pomilovani 1715. godine, svakako zbog rata koji je tada nastupio. Oni su se vratili u svoja rodna mesta.13) Stojan Jankovi imao je dva brata i jednu sestru. Mlai brat Ilija Jankovi borio se protiv Turaka, a mletaka vlast nije uspela da ga uklopi u svoj vojno-upravni sistem. Odmetao se u vreme mira i napadao je tursku teritoriju. U jesen 1683. pokrenuo je velik ustanak protiv Turaka u Dalmaciji nakon turskog poraza kod Bea. Predvodei svoje ete

uestvuje u pohodima na Liku i Bosnu. Otrovali su ga Mleani 1693. godine. Drugi, najmlai brat Stojana Jankovia, Zavia Jankovi (16491702), serdar, kavaljer sv. Marka, serdar Kotara, kapetan Obrovca, elnik morlaka, vodio je ratne pohode u Liku i Bosnu i dovodio deseljenike u Dalmaciju. Posebno se istakao u osvajanju Knina i Sinja, gde je i ranjen. Bio je u vezi sa srpskim patrijarhom Arsenijem arnojeviem. Imao je veliko imanje, mlinove, kue i duane, a pred kraj ivota kupio je pola ostrva Oliba. Njegova kerka Jelena udala se za grkog potpukovnika Teodorina Dede, koji je poneo ime Mitrovia i njihove titule, poto nije ostalo vie mukog potomstva od brae Jankovi-Mitrovi. Linija Jankovi - Dede nastavila imala je muko potomstvo do Ilije Dede Jankovia (18181874), ija kerka Olga se udala za Vladimira Desnicu pa su Desnice nasledile porodicu Dede Jankovi. Sin Vladimira i Olge Desnice je Uro Desnica, odlikovan vitetvom (kavaljerstvom), senator, lan Srpske stranke u Dalmaciji i dr, koji je sa Fani Lukovi iz porodice Lukovia iz Prnja, imao sina Vladana Desnicu.[4] uveni uskoki starjeina Janko Mitrovi (8) i njegova tri sina, Stojan, Zavia i Ilija, u samom su vrhu uskoke oslobodi-lake epopeje. (9) To se, prije svega, odnosi na Stojana, koji je 1670. godine za zasluge u borbi protiv Turaka dobio mletake sinjorije titulu i Orden viteza Sv. Marka, a zatim i dvorac Jusuf-age Tunia u Islamu sa veleposjedom od preko 100 hektara vinograda i livada. Taj dvorac koji u narodu zovu "Kulom Jankovia" do 1990. godine bio je vlasnitvo Muzeja porodice Desnica, a nakon agre-sije hrvatske vojske na Republiku Srpsku Krajinu, on je do temelja uniten. Poslije pogibije Vuka Manduia, u izvjetajima generalnih providura Dalmacije senatu Mletake republike, sve ee se spominje ime Janka Mitrovia, oca Stojana Mitrovia, kasnije proslavljenog uskokog junaka Stojana Jankovia. Ime Janka Mitrovia se prvi put spominje u spisku branilaca ibenika od turske navale 1647. godine. Ve dvije godine kasnije, na osnovu ovlatenja mletakog senata, generalni providur Leonardo Fascolo doznauje (4. 8. 1649) Janku Mitroviu etiri dukata mjeseno kao nagradu za njegovo aktivno uee u Kandijskom ratu. Providur Girolamo Foscarini darovao je Janka Mitrovia sa jednim Turinom, kojega je zarobio u bici kod Zadrvarja, te mu potvruje njegove zasluge za ratovanje u Lici i Krbavi, zatim kod Duvna i Grahova, te ga naziva glavnim poglavicom Morlaka, ( "capo principale di Morlacchi" ). (10) Februara 1659. godine, ranjen je u bici kod Cetine, od ega je vrlo brzo umro. Tano se ne zna gde je pokopan. Smrt mu je zabiljeena u pravoslavnoj crkvi Sv. Ilije u Zadru 28.02.1659. Iza sebe je ostavio tri sina: Stojana, Dmitra Nikolia, brata glasovitog Baje Nikolia Pivljanina. Sinovi Janka Mitrovia, u istorijskim izvorima, nazivaju se po ocu Jankovii ili po djedu Mitrovii. Janka Mitrovia je daleko prevaziao njegov sin Stojan Jankovi. (11) Ratnike podvige Stojanove opisali su mnogobrojni izvjetaji mletakih provi-dura senatu, ali i narodne pjesme iz uskokog ciklusa. (12) Stojan Jankovi je proveo u zatoenitvu etrnaest mjeseci, iako narodna pjesma kae da je zatoenitvo trajalo 9 godina i 7 mjeseci. (13) Meutim, Boko Desnica je, tragajaui za istorijskom pozadinom poznate pjesme "Ropstvo Jankovi Stojana", uspio da pronae nekoliko autentiih dokumenata koji govore o ropstvu i potvruju da je on proveo u ropstvu etrnaest mjeseci. Za vrijeme zarobljenitva Stojana Jankovia u Carigradu, Morlaci su izabrali za njegova zamjenika ( "Vice Harambassa" ) Pavla Unevia, koji je vrio njegovu dunost dok se Stojan nije dokopao slobode. Stojanu je novi provadur Dalmacije Antonio Priuli, svjedoanstvom od 25.11.1669. godine potvrdio "glasovite junake zasluge etujui po zadarskoj okolici", i to je svojom rukom odrubio glave trojici poznatih turskih aga, te

mnoge ive zarobio i zaplje-nio ogroman plijen. (14) Za svoje ratne podvige Stojan Jankovi je 13.03.1670. godine dobio pismeno priznanje od tadanjeg mletakog duda Domenikusa Kontarena. (15) Stojan je za svoje ratnike zasluge nagraivan, ne samo pismenim priznanjima i visokim mletakim ordenima, nego i zemljinim posjedima. Stojanu je dalmatinski providur Antonio Barbaro, svojom odlukom datiranom u Zadru 10.08.1670. godine, darovao kuu i posjed Turina Tunia u Grkom Islamu (kod Zadra) u iznosu od 400 gonjaja zemlje. Osam godina kasnije, mletaki dud Aloisus Kontarini izdao je dukal, datiran u Veneciji 22.09.1678. godine, koji nareuje dalmatinskom pro-viduru Petru Valijeru da Stojana Jankovia i jednog njegovog sina upie sa punom platom u jednu od konjikih jedinica na teritoriji Dalmacije. Isti je mletaki dud imenovao Stojana Jankovia za poglavicu Morlaka sa mjesenom platom od 25 dukata. (16) Stojan najednom pada u nemilost kod mletakih vlasti, zbog brata Ilije Jankovia, koji je 1680. godine osuen na progonstvo iz svih zemalja Mletake Republike, zato to je u doba mira sa Osmanskom Imperijom prelazio mletako tursku granicu i napadao Turke po pograninim selima. On biva uhapen i sproveden u Veneciju, zajedno s bratom Zaviom. To je izazvalo veliko neza-dovoljstvo, ne samo kod uskoka, nego i kod irokih slojeva naroda Bukovice i Ravnih Kotara, koji su u njemu vidjeli svoga predvodnika, proslavljenog u mnogim borbama sa Turcima u Lici, Bosni i Dalmaciji. (17) Stojanovo hapenje nije povoljno odjeknulo u Veneciji, jer se u njoj znalo za njegovu veliku popularnost u narodu. Teko je utvrditi koliko je Stojan Jankovi proveo u internaciji u Vene-ciji. Istorijski izvori o tome ne govore. Prema dokumentima koje je pronaao Boko Desnica u Mletakom dravnom arhivu, najverovatnije da je Stojan Jankovi bio u zatoenju od 17.09. pa do 20.11.1683. godine, kada Venecija alje Jankovia sa njegova tri druga u Zadar da ugue ustanak. Stojan sada uiva naklonost senata, te mu providur, koji je ranije uhapsio Jankovia, izdaje punu platu. Mletaki senat je oprostio krivicu Stojanu Jankoviu i ponovo mu vratio sve njegove ranije funkcije i prinadlenosti. Stojan Jankovi je sa svojim Morlacima postao strah i trepet za Turke. Komandant mletake konjice iz Bribira (Ostrovica) javlja 26.06.1686. godine da je Jankovi sa Morlacima u Kninskoj Krajini zapalio 25 mlinova i sruio jednu utvrenu kulu na Krki, koja je zatiivala mlinove. Jo vei podvig predstavljao je Jankoviev pohod na Livno sa 5000 pjeaka i 1500 konjanika, koji se zavrio pogibijom 200 turskih konjanika pod Glamoom. Cijenei ratne zasluge Stojana Jankovia dud Marko Antonio ustiniano izdao je posebni dukal 7.11.1686. godine, kojim mu dozvoljava formiranje jedne nove regimente "oltramarinskih" (slavenskih) pjeaka povjerava mu izbor oficira uz odobrenje providura. O podvizima Stojana Jankovia ulo se na sve strane. I Arsenije III arnojevi, patrijarh peki, namjeravao je da poalje stotinu naoruanih konjanika Stojanu Jankoviu da se bore pro-tiv Turaka. Bosanski paa Muhamed Atlagi, (18) pokuava na razne naine da unese razdor meu Morlake, da pokoleba njihovu vjernost i prema Stojanu Jankoviu. U tome nije uspio. Atlagi sa jakom turskom vojskom opsjeda Sinj, kojeg je Jankovi oslobodio ali ne uspjeva da ga ponovo osvoji. Senat mu je u Veneciji, 20.03.1670. godine dodijelio titulu viteza Sv. Marka obavivi ga zlatnim lancem s kolajnom Sv. Marka. (19) Lik Stojana Jankovia ocrtao je, ne samo na narodni pjesnik u poznatim narodnim pjesmama, nego i Mirko Korolija (20) u jednom impresivnom sonetu "Stojan Jankovi". Vladan Desnica je stavio ovu pjesmu u uvodnom dijelu "Magazina sjeverne Dalmacije", 1943. godine, osjeajui u njoj sintezu prolosti, sadanjosti i budunosti. Stojan se enio dva puta. Prva mu se ena zvala Vuka, a druga Antonija. Antonija je bila porijeklom iz grke porodice Rezzi i po vjeri

katolkinja. Stojan je imao ukupno devetoro djece. Stojanov brat Ilija bio je "crna ovca", zabludjeli sin, prokletnik i pustolovina. On je zaista osobena figura legendarnog uskokog pokreta u Ravnim Kotarima. Ujedinjavao je u sebe sve poznate crte naih gortaka, netedimice junakih i hrabrih ali i nedisciplinovanih i pomalo surovih, kao i njihovo vrijeme. Svim tim osobinama Ilija Jankovi je dao svoj lini peat. Prkosan i nesavitljiv, prznica i pustahija, Ilija je itavog svog ivota do kraja ispunjenog protiv Turaka, zadavao mletakim vlastima u Dalmaciji, pa i u samoj vladi Republike Venecije stalne i goleme glavobolje. U mle-takim dokumentima ime Jankovia Ilije je obavezno popraeno pogrdnim imenima: "bandit", "krvoloni i svirepi", "kamen smutnje", "glavni izaziva nereda", "despotski", "neukrotivi" i slino. (21) Iz tih mletakih dokumenata doznajemo da je Ilija u naem srpskom, a i hrvatskom narodu, uivao vei ugled i autoritet nego ijedan uskoki voa te da je rasipniki dijelio narodu sve to je imao ili to bi ugrabio od Turaka. (22) Prouo se jo u vrijeme zatija izmeu Kandijskog i Morejskog rata. Prema jednoj naredbi generalnog providura za Dalmaciju, Valijera, od 30.03.1680. godine Mleci koji su po svaku cijenu eljeli da odre dobre odnose sa Turskom, zbog odmetnitva su Iliju Jankovia u odsustvu osudili na smrt ( bandito con pena capitale ). Meutim Ilija je nastavio da pustoi i pljaka po turskoj teritoriji, tako da je novi mletaki providur Lorenco Dona bio prinuen da 13.09.1683. godine pismeno naredi narodnim starje-inama da Iliju Jankovia "uhvate ivog ili mrtvog", uz veliku novanu nagradu. Providur je poslao u intervenciju u Veneciju Ilijinu brau, serdara Stojana i Zaviu, oekujui da e time "ukrotiti bandita Iliju" ( per mortificare il alterreggia del bandito Elia ), a njegovoj druini je dao rok od 3 dana da ga napusti, pod pretnjom da e im sve kue popaliti. Mjere koje su Mleci preduzeli bile su uzaludne. Naime, nastala su i druga vremena. Udruene snage Austrije i Poljske, nanijele su u septembru 1683. godine kod Bea strahovit poraz Turcima, koji su se u neredu povlaili prema jugu, ka Beogradu. U nastojanju da odri mir sa Turskom, Venecija se nije pridruila austrijsko-poljskom savezu, ali je zato u sjevernoj Dalmaciji, s ove strane mletako-turske granice, ve plamtio optenarodni ustanak. Njegov organizator i stvarni voa bio je Ilija Jankovi. Meutim, mletaka sinjorija je vratila iz Venecije Ilijinu brau Stojana i Zaviu, kako bi ustanike nagovorili da odustanu od daljnjih akcija. Ali, narod je otkazao svaku poslunost. Ustanak naroda srpskog se sve vie razbuktao. Pod vostvom Ilije Jankovia ustanici su u ovim danima oslobodili Vranu, Ostrovicu, Perui i Benkovac, a Turci su u panici pobjegli u Obrovac, Skradin i Drni. Ustanika vojska pod mletakom okupacijom podijeljena je u tri odreda kojima su komandovali Ilija Jankovi, harambaa Tintor i Jovan Baljak, dok se na elu ustanika s turske teritorije nalaze Nikola ari, Ilija Cvrlja i Grgo Striirep. Iliji Jankoviu se pridruio i bokeljski hajduk Bajo Nikoli Pi-vljanin. (23) Krajem oktobra osloboen je i Skradin. Zatim je Ilija iz Novigrada, Vinjerca i Starigrada zauzeo Obrovac. Ilija je sa ovim ustanicima oslobodio i Drni, u kojem je sve turske kue zapalio, a potom odrao veliki narodni zbor. Stanovnici Ervenika nisu se htjeli prikljuiti ustanicima pa je sa njima otro postupao. Napao je Ervenik i estoko ga opljakao. U zajednikom ratu Mleana i uskoka u ijim su se prvim redovima nalazila braa Jankovi, postignuti su krupni rezultati. Osloboeni su Makarska, Zadvarje i jaka turska tvrava Sinj. Mletake glavobolje zbog Ilije Jankovia su nastavljene. Tako providuri izvetavaju svojim vladama o "potpunoj anarhiji" u Ravnim Kotarima, to treba pripisati zloinakim postupcima krvolonog Ilije Jankovia. Da bi skrio njegovu otpornost, providur je neko

vrijeme drao u Zadru kao taoca njegova brata Zaviu. Ni to nije pomoglo. (24) Najzad januara,1694. godine, Ilija je umro prirodnom smru. Senat je u Mlecima odmah javno izrazio svoje "osobito zadovoljstvo" ( particolar sodisfattione ). Dva stoljea kasnije, na istorijsku scenu Dalmacije stupio je jedan Jankovi, koji je sluajno nosio ime i prezime kao i neustraivi buntovnik koji je samoinicijativno podigao ustanak protiv Turaka, zbog koga je Stojan Jankovi dospio u mletaku tamnicu. Bio je to pradjed Vladana Desnice, Ilija Jankovi, (25) jedan od najuglednijih graana grada Zadra u drugoj polovici devetnaestog vijeka. Pripadao je Narodnoj stra-nci. U Moskvi se 1867. godine odravao sveslovenski kongres (26) i slovenska etnografska izloba. (27) Na njoj je iz Zadra bio prisutan Ilija Jankovi. Ilija je umro 1874. godine. Njegova smrt u Trstu 02.03.1874. godine oaljena je kao nacionalni gubitak ne samo u Dalmaciji, nego i u svim jugoslovenskim zemljama prethodne Jugoslavije. (28) Nad grobom mu je govorio Simo Matavulj, tad uitelj u Islamu Grkom. (29) Simo je napisao pjesmu "Na grobu grofa Ilije Jankovia:". (30) Posljednji muki izdanak loze Stojana Jankovia, konte Ilija Jankovi ostavio je iza sebe dvije keri, od kojih se Olga udala za Vladimira Desnicu, djeda Vladana Desnice. Vla-dimir Desnica je uio gimnaziju u Zadru, a potom je studirao medicinu u Padovi. Od rane mladosti je uestvovao u nacionalno-politikim gibanjima svoga kraja i uspostavio vezu sa nosiocima Omladinskog pokreta u Vojvodini i Srbiji,koji je imao snanog odjeka i meu mladim naratajim u Dalmaciji i Boki Kotorskoj. Uspostavio je veze sa Svetozarom Miletiem i Mihalom Polit-Desaniem. Pomagao je ustanike u bosansko-hercegovakom ustanku novcem i nabavkom oruja.

ini se da Baju Pivljaninu nije dala mira ratnika, hajduka krv, pa je gledao kako da nastavi etovanje i upade na turska podruja, uprkos potpisanom miru izmeu Turske i Venecije u Kandiji. I kotorski uskoci, pogotovo brat Stojana Jankovia, Ilija, nijesu vodili rauna o miru, pa su nastavili uskakati u turske krajeve i ivjeti od pljake. Venecijanci su tu neugodnu situaciju nastojali da rijee bez buke. Odlueno je da se pozovu predstavnici peratanskih hajduka i kotorskih uskoka u Mletke, to se i dogodilo u decembru 1669. godine. Peratane je predstavljao Bajo Pivljanin, zajedno sa Grujicom eravicom i Vukosavom Puhaloviem. Oni su uinili mletakom dudu predstavku, datiranu 10. januara 1670. U predstavci su njih etvorica traili da se hajdukim porodicama u okolini Perasta, (gdje ivi oko 1.500 dua) pomogne tako to e ih preseliti u plodne Ravne Kotare, Risan ili negdje drugoKada su Turci u devetom mjesecu 1683. pretrpili veliki poraz kod Beca od strane Habsburke monarhije i njenih saveznika, pocelo je naglo povlacenje njihove vojske. Krcanska vojska je naglo napredovala prema jugoistoku osvajajuci velike teritorije. Dalmatinski krcani su se digli na ustanaka tomanji muslimani se povlacili u utvrdena mjesta. Glavni organizator i voda ustanka bio je Ilija Jankovic brat serdara Stojana Jankovica i sin Janka Mitrovica iz egara. Ustanici su brzo napredovali i oslobadali veci dio dalmatinskog zaleda, protjerujuci Turke koji su se povlacili u Knin, Skradin i Obrovac. Ustanicima su se pridruili i senjski uskoci. U tom periodu nekoliko puta je napadan i egar koji je u posljednje vrijeme turske vlasti bio u

sastavu Kninskog kadiluka. Venecija je slubeno objavila rat Turskoj 29.IV. 1684.godine i tada su Mlecani prisvojili cjeli teritorij koji su dalmatinski ustanici oslobodili od Turaka.

, 9 7 .(13) , , " ", . , ( "Vice Harambassa" ) , . , 25.11.1669. " ", , .(14) 13.03.1670. .(15) , , . , 10.08.1670. , ( ) 400 . , , 22.09.1678. , . 25 .(16) , , 1680. , . , . -, , , , , .(17) , . . . , 17.09. 20.11.1683. , . , , , . . . () 26.06.1686.

25 , . 5000 1500 , 200 . 7.11.1686. , "" () . . III , , . ,(18) , . . , . , 20.03.1670. . . .(19) , , (20) " ". " ", 1943. , , . . , . Rezzi . . " ", , . . , , . . , , , , . : "", " ", " ", " ", "", "" .(21) , , .(22) . , , 30.03.1680. , (bandito con pena capitale). , 13.09.1683.

" ", . , , " " (per mortificare il alterreggia del bandito Elia), 3 , . . , . , 1683. , , . , - , , - , . . , , . , . . , , , , . , , , . .(23) . , . , , . . . , . , . . " " , . , . .(24) ,1694. , . " " (particolar sodisfattione). , , , . , , (25) . . 1867. (26) .(27)

. 1874. . 02.03.1874. , .(28) , .(29) " ".(30) , , , . , . - , . -. - . : . .(68) , 1600. . , . , , 20 .(69) () , . . , . 1684. , (). , , , (1645.1669.). , , . . 1684. , .(70) . , . . 26.06.1691. , , . 1694. , . , .(71)

, . . (72) . . , , . , . . , . . 1684. . , ( ) , , . 01.07.1684. , . ( ) "".(73) 1684. , , , -, . 2 . , , , . . 1688. , . . - . , , .(74) , , , 5 . 14 . , 20.09.1691. , - 20 .(75) , , .(76) 13.01.1693. , 25 . 1693. 100 , -, 21.03.1694. 50 , (1 = 36

). 1695. , 30.01.1696. () . , 300 . , : , , .(77) -, . , , . .(78) , , () . . , , , . . . 1713. -, . . . 18.01.1714. , , . .(79) , 1715. , . , . , . . . , . : " , , ,

. 1715. . +++ + 1905." 1938. , , , : " 1647-1687

Mustafaga Hurakalovi, Mustaj-beg Liki (XVII st.) PISMO HARAMBASI PETRU SMILJANIU (1684. godine) Od nas gospodina Mustafage, kapetana udbinskoga i likoga, harambai Petru Smiljaniu poklon i vele drago i lubeznivo pozdravlejne kako bratu i priatelu naemu. udimo se v. m. /vaoj milosti/ da nam nigdir list ne doo od vas, budui s naim ocem priatel. Toliko li mlite da mi nismo nia posli oca vridni. Molimo v. m., ako ne bude koje oprave, a smo vam bili pisali da opravite pri gospodinu eneralu, molimo v. m., ako a vidite da ne bude mira, dajte nam na glas po priatelsku skrovito, molimo v. m. I pozdravlae vas naa mati i molae vas za jednou tursku robinicu, a a bude pravo, hoemo vam uslati. Molimo v. m., pozdra/vi/te nam od nae strane sina vaega harambau Iliju. uli smo da je junak na toj kraini. Bog znade da nam je drago, jere je na. I eto mu uslasmo jedno pero sokolovo, za je za jn. Hoe ga nositi prid junaci. I molimo ga za jednu signu karabinu, a znate, da tribuje. Vira moja, hoemo mu je poeno jizpraviti. I Bog vas veseli. I molimo vas harambaa Ilija da nam ualete jednu bocu rakije, a emo se napiti. I da ste veseli. Amin. __________________ S. Jarcevic: Krajem sedamnaestog stoleca nije bilo katolika, a kamoli Hrvata, u Sinju i okolini. Ugarska dokumenta su sacuvana i ona belee tu samo Srbe pravoslavne - od 13. stoleca.

Srbi Dalmacije su podigli ustanak protiv Turaka 1682. godine i vec 1683. su oslobdili Dalmaciju, osim utvrdenja: Sinj, Knin i jo jednog. (Ove cinjenice su uklanjane iz istoriografije u obe Jugoslavije). Tad su Turci opsedali Bec s 250.000 vojnika, a u Dalmaciju, protiv srpskih ustanika, poslali su 100.000 vojnika. Srbi su razbili ovu tursku vojsku i gonili je kroz Bosnu do reke Save. Turci su zapretili Mlecanima da ce, posle osvajanja Beca, napasti Mletke - ako dud ne organizuje guenje srpskog ustanka u Dalmaciji. Mlecani su posluali i angaovali su za to guenje serdara Stojana Jankovica i njegovog brata Zaviu. Oni su doli s galijom mletacke konjice i stigli u Ravne kotare - u tab ustanika. Zahtevali su da se ustanici razoruaju i odu kuci. No, Srbi su ih najurili, pa su Stojan i Zavia ukrcali svoje mletacke konjanike na galiju i otplovili za Mletke. Naalost, mi nikad nismo culi nita za ovaj ustanak. Nismo culi ni ko je bio njegov voda. Bio je to Ilija Jankovic - najmladi brat Stojana Jankovica! 1683. godine je, pukla turska opsada kod Beca, a Srbi su digli ustanak u Madarskoj, Slavoniji, Lici, Kordunu, Baniji i Vojvodini, Hercegovini i Bosni. Turci, zato, nisu mogli da podignu protiv Austrijanaca i Poljaka odbrambene linije na Balkanu, pa su se povukli do juga Makedonije i Grcke. Cela Srbija se digla, takode, na ustanak . Tad je saveznicima prila i Mletacka Republika, pa su joj Austrijanci i Poljaci, za saveznitvo, dodelili Dalmaciju. Ustanici nisu mogli nita. Nije bilo moguce ratovati i protiv Evrope, pa su prihvatili mletacku vlast. Mlecani su penzionisali Iliju Jankovica i otpustili njegove komandante. Promenili su zastave - umesto srpskih, ustanici su nosili mletacke i nastavili borbu protiv Turaka. Tad su oslobodjeni Knin i Sinj. Pri oslobadjanju Knina, proslavio se jedan od Sinobada. Te srpske ustanike su Mlecani poslali u Crnu Goru i oni su je oslobodili 1687. godine - Crnogorci su bili mobilisani u tursku vojsku i 2 godine se, eto, borili protiv svog oslobadjanja. U tim borbama se istakao Bajo Pivljanin i njega su Turci ubili 1687. kod Vrteljke. Kad su Srbi oslobodili Crnu Goru i Herceg Novi, tad su se evropske sile saglasile da Crnu Goru stave pod medunarodnu zatitu, ali da formalno figurira kao turska teritorija.

12. 1683. o , . , 1683. 1684. . - . , , , , , , . 26. 1683. , , . , , . , . 1 , , , , . , - , , . 1683. , , . - , ,, , , . , , . , , 1 , , I (1646-1684), 1950, 256-257, 266-269, 306-308. 1