HRVATSKI ROMANTIZAM

U drugom desetljeću 19.st.pada Napoleon pa se velik dio hrvatskih zemalja (Dalmacija, Istra...) vraća pod Austriju. Hrvatska je teritorijalno i politički rascjepkana i gospodarski nerazvijena – tek je 1848.godine ukinut feudalizam u Hrvatskoj( u doba kad Europa doživljava industrijsku revoluciju i procvat građanstva – Hrvatska je zaostala poljoprivredna zemlja). Započinje Metternichov apsolutizam, sprovodi se germanizacija koja slabi oko 1825.kada počinje mađarizacija. Mađari traže uvođenje mađarskog kao obvezatnog nastavnog jezika u školama, a 1830. mađarski je kao službeni jezik uveden u sve hrvatske urede i javne službe. Njemački jezik bio je jezik zagrebačkog građanstva, dijela inteligencije, u Dalmaciji i Istri to je bio talijanski. Hrvatsko plemstvo je čuvalo latinski kao jezik svoje komunikacije i politike. Hrvatski obrazovaniji slojevi čitaju strana djela, njemačka ili francuska, u Zagrebu izlaze njemački časopisi, a natpisi na trgovinama su na njemačkom jeziku. Hrvatska nema svog jedinstvenog jezika. Postoje tri književna jezika : štokavski, kajkavski i čakavski..ne pišu se ni književna djela.Sve prethodno navedene činjenice nisu ostavljale ravnodušnima mnoge hrvatske intelektualce: oni su željeli promjene, ali u hrvatskom smjeru.HRVATSKI NARODNI PREPOROD počinje 1813.g. kada biskup Maksimilijan Vrhovec poziva svećenstvo na prikupljanje narodnog blaga i traje do 1860.kada se javlja nova književna generacija sa Šenoom na čelu.Doba preporoda je doba borbe za utvrđivanjem jezičnog nacionalnog identiteta. U to doba teži se za utemeljenjem jednog književnog jezika kao osnovnom potvrdom nacionalnog identiteta. Unutar ovog razdoblja javlja se ILIRSKI POKRET koji traje od 1830. do 1843.godine. Započeo je akcijom mlade hrvatske inteligencije čiji je glavni pokretač bila slavenska ideja tj.ujedinjenje svih južnoslavenskih naroda koji bi imali jednu državu i jedan jezik, a završio zabranjivanjem ilirskog imena. Ime potječe od naziva koji su slavenski narodi upotrebljavali kao kolektivno obilježje, a u Hrvatskoj je izabrano kao zamjena pojma jugoslavenstvo. ILIRIZAM je pojam, a označava ideju za kulturnim ujedinjenjem južnih Slavena. ( Iz tog vremena potječe i pojam KROATIZAM = politička borba za osamostaljenje Hrvatske).Ilirski pokret je imao političko obilježje, a glavni ideolog je bio LJUDEVIT GAJ koji se je svojim programom nametnuo za vođu. Studirao je u Grazu gdje se je upoznao sa sveslavenskim idejama i počeo prikupljati narodno blago te osnovao «ilirski klub» oko kojeg je okupljao istomišljenike – studente koji su bili za pokretanje nacionalne akcije. To su bili : STANKO VRAZ, DIMITRIJE DEMETER, IVAN MAŽURANIĆ,LJUDEVIT VUKOTINOVIĆ,DRAGUTIN RAKOVAC, ANTUN NEMČIĆ.U Grazu je Gaj dao tiskati svoje djelo:KRATKA OSNOVA HORVATSKO-SLAVENSKOG PRAVOPISANJA (1830)

- u njemu se zalaže za reformu pravopisa, predlaže sistem u kojem će svaki glas imati svoj znak.

- Uvodi dijakritičke znakove (to su znakovi iznad slova koji služe za razlikovanje) – tilde po ugledu na češki pravopis - c , z, s, l, n , d , g

Gaj je znao da pravopis znači bitnu osnovicu za rješenje pitanja zajedničkog književnog jezika, a to znači i početak političkog djelovanja.1832. počinju objavljivati prve političke tekstove u kojima se potiče buđenje nacionalne svijesti i iznose politički programi koje prihvaća i dio plemstva: grof Janko Drašković piše štokavskim

narječjem spis DISERTACIJA ILITI RAZGOVOR DAROVAN GOSPODI POKLISAROM , u kojem iznosi politički program hrvatskog naroda i ističe kako je hrvatski jezik ravnopravan svim ostalim jezicima Monarhije, a polako se i ostali počinju zalagati za štokavštinu kao zajednički književni jezik.1835.godine gaj objavljuje svoj PRAVOPISZ ( to je tzv. etimološki,korijenski pravopis )

- uvodi dijakritičke znakove č, ž, š ,ě - uvodi dvoslove lj, nj, dj, dž- ć piše dvojako – kao ć i tj- nema glasovnih promjena unutar riječi

1835. godina je važna jer iste godine počinju izlaziti i prve novine na hrvatskom jeziku - NOVINE HORVATSZKE i njihov književni prilog DANICA HORVATSZKA, SLAVONSZKA I DALMATINSZKA koja je ujedno i prvi hrvatski književni časopis. ( prvi književni časopis je časopis na njemačkom – Luna) Cilj ovih novina bio je osvijestiti i prosvijetliti puk. Polako se stvara domaća inteligencija. Od 1836. Novine mijenjaju ime u NOVINE ILIRSKE, a časopis u DANICA ILIRSKADANICA je bila divovski zbornik ilirske književnosti. U početku je bila pisana kajkavštinom, no ubrzo je počela uvoditi i štokavštinu na koju posve prešli kada se je odlučilo da štokavski postane zajedničkim književnim jezikom. U njoj je i Mihanović objavio Horvatsku Domovinu. Glavni zadatak Danice bilo je oživotvorenje ilirske ideje- znači političke koncepcije. Sva sredstva su bila podređena tom zadatku pa tako i literatura. Sve je bilo u službi politike. Trebalo je buditi narodnu svijest. Objavljivani su svi tekstovi bez obzira na njihovu književnu vrijednost ako su služili tom cilju. Na pisanje se prije svega gledalo kao na domoljubni čin.1836. VJEKOSLAV BABUKIĆ piše prvu ilirsku gramatiku – OSNOVA SLOVNICE SLAVJANSKE NARJEČJA ILIRSKOGA1838.- počinju se osnivati ilirske čitaonice u Varaždinu, Zadru, Zagrebu, Karlovcu..., to su narodne čitaonice u kojima se uz čitanje novina raspravlja o aktualnim pitanjima – političkim, gospodarskim, društvenim, kulturnim. Na taj se način širi preporodni duh.1839. prikazana je prva hrvatska povijesna tragedija – IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI : JURAN I SOFIJA ILITI TURCI KOD SISKA. Izvedena je u Sisku1841. – osnovana je Hrvatsko – ugarska stranka ( mađaroni) koja zagovara obranu saveza s Ugarskom, a protivi se ilirskoj ideji i štokavštini. Preporoditelji osnivaju Ilirsku narodnu stranku, a Gaj ističe njen program – na traže prekid odnosa s Ugarskom već samo poštivanje hrvatskih prava.1842.sukobljavaju se STANKO VRAZ i LJUDEVIT GAJ zbog različitog poimanja ilirskog pokreta i književnosti. Vraz je preporod doživljavao ne samo kao domoljubni već i kao umjetnički pokret. Dolazi do raskola među ilircima. Stanko Vraz pokreće književni časopis KOLO kojeg zajedno s njim uređuju DRAGUTIN RAKOVAC i LJUDEVIT VUKOTINOVIĆ.Kolo je bilo zamišljeno kao nekakva suprotnost Danici i taj je časopis bio značajan čak i u Europi.Treći časopis ilirske epohe bila je ZORA DALMATINSKA, čiji je urednik bio PETAR PRERADOVIĆ i to je bio časopis u Dalmaciji.1843. – zabranjeno je ime ilirsko,a mladima zabranjeno bavljenje politikom. Politički karakter pokreta bio je više nego očigledan i Beč se uplašio prevrata u Hrvatskoj. Cenzura je bila strahovita. Gaj mijenja naziv novina u NARODNE NOVINE. Javnost krivnju za poraz pripisuje Gaju i on se nakon toga više nije uspio vratiti na političku scenu.Ime stranke se mijenja u Narodna stranka, a izdvaja se skupina preporoditelja koja preuzima vodeće mjesto. Među njima se izdvaja IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI koji je iste godine održao prvi politički govor u Saboru na hrvatskom jeziku.Iako je uporaba ilirskoga imena u književnosti dopuštena nakon dvije godine , ono više nema prvobitno značenje i težinu. Potisnulo ga je hrvatsko ime pa se daljnji tijek hrvatskoga preporoda odvija pod hrvatskim imenom. Politička se aktivnost prenosi na Hrvatski sabor1847. – Hrvatski sabor proglašava hrvatski jezik službenim jezikom u Hrvatskoj.

1848.- bune su po čitavoj Europi pa tako i u Monarhiji. Ukida se Vojna granica i kmetstvo, uvodi se narodni jezik u škole. U Zagrebu je 25. 3. održana velika narodna skupština na kojoj je usvojen dokument Zahtijevanja naroda u kojemu se traži ujedinjenje hrvatskih zemalja. Za bana je imenovan Josip Jelačić koji ukida kmetstvo. Saziva se Sabor , prvi u kojem su zastupnici građanstva. Prihvaćen je prijedlog po kojemu bi Habsburška Monarhija trebala biti zajednica ravnopravnih naroda. Dolazi do bune u Mađarskoj, a Hrvatska zbog straha od mađarizacije staje na stranu Monarhije.1849.- na prijestolje dolazi Franjo Josip koji proglašava OKTROIRANI ( nametnuti) USTAV- njime se Monarhija određuje kao centralistička država1851. – ustav se ukida i car uz pomoć ministra Bacha uvodi strahovladu – BACHOV APSOLUTIZAM koji traje 10 godina (nema Sabora, nema osobnih sloboda,stroga cenzura , germanizacija...)Uvodi se njemački jezik u javnu uporabu. Sljedećih 10 godina zamire politički život, u Hrvatsku se dovode strani činovnici. Umjesto mađarizacije, sada se sprovodi germanizacija.U ovom periodu jedini časopis je NEVEN koji objavljuje novelistiku i prijevode. Njegov urednik je MIRKO BOGOVIĆ.Književna produkcija u ovom razdoblju je jako mala.Nakon apsolutizma niču časopisi : LEPTIR, SLAVONAC, NAŠE GORE LIST, GLASONOŠA, OBZOR

KNJIŽEVNOST- ovo razdoblje je u znaku traženja vlastitog književnog identiteta i vlastitog jezika. Našim

piscima uzori su bili europski romantičari, Dante, Shakespeare i Homer, ali zbog specifične političke situacije hrvatski se romantizam razvijao posve drugačije od europskog.

EUROPSKI ROMANTIZAM HRVATSKI ROMANTIZAM- individualizam ; pojedinac protiv društva - kolektivizam;sloga i jedinstvo nacije- reakcija na klasicizam - spajanje suprostavljenih stilova – klasicizma i

romantizma- junak – pasivan, pesimist,introvertiran, obuzet dosadom...

- junak – aktivan, dinamičan,optimist, bori se za svoj jezik, domovinu, vedar (zvijezda Danica – simbol iliraca)

LIRIKA

- dominantna književna vrsta u ilirizmu- pisci : Ilirci- osnovna karakteristika ove poezije je domoljublje- započinje budnicama i davorijama- BUDNICA – domoljubna pjesma koja želi pobuditi narodni ponos i osjećaj časne prošlosti- DAVORIJA – lirska pjesma domoljubnog sadržaja koja poziva na slogu i otpor u času

kada je narod politički ili kulturno ugrožen. U njoj se slave preci i njihovo junaštvo;izražava se prkos i borbenost pa se po tome razlikuje od budnice. Ime je dobila po staroslavenskom bogu rata Davoru.

- Budnice i davorije pripadaju PROGRAMATSKOJ POEZIJI jer su iznosile ilirski program velićajući jedinstvo Hrvata ,zajedništvo južnoslavenskih naroda te sveslavenstvo.

- Pisala se je i LJUBAVNA POEZIJA, a njene karakteristike su bile naglašen intimni karakter, ljubav prema ženi izjednačavala se s ljubavlju prema domovini

EPIKA- do Šenoe su se jako malo pisale epske vrste, posebice popularni romani. U Europi dolazi

do smjene feudalizma u kapitalizam što rezultira usponom građanstva – otvara se veliko tržište; radno vrijeme se skraćuje pojavom manufaktura i tvornica i ljudi imaju više vremena za razonodu, a jača im i kupovna moć. Cijene knjiga se smanjuju i one postaju robom koja se može kupiti. Popularni postaju romani jer oni stavljaju najmanje zahtjeve u pogledu obrazovanja, a mogu razonoditi i ponuditi napetu priču.

- U Hrvatskoj vlada Bachov apsolutizam, promjena u društvenim i političkim prilikama nema do sredine 19.st. i proze gotovo da i nema. Čitaju se jedino loši romani na njemačkom jeziku.Kod nas se proza pojavljuje kada se takvi romani pokušavaju zamijeniti s istima, ali na hrvatskom kako bi ti potisnuli njemačku trivijalnu beletristiku.

- U početku javlja se veliki interes za novelu i nastaje tzv. HAJDUČKO-TURSKA NOVELISTIKA ( ona je shematizirana, sentimentalna, trivijalna – puno otmica,spletki,osveta, dvoboja, izdaja, pustolovina ),patetična, didaktična. Teme su joj primjeri iz hrvatske prošlosti kojima se potiče narodna svijest i samopouzdanje.

- Zatim nastaju NARATIVNA DJELA U STIHU (tzv. pripovijetke u stihovima)

ROMAN U početku je bilo nekoliko pokušaja pisanja romana – ANTUN NEMČIĆ : UDES LJUDSKI JANKO ŠVIGLIN: LJUTOVID, ali su oni bili jako loši pa se prvim romanom novije hrvatske književnosti smatra POŽEŠKI ĐAK od MIROSLAVA KRALJEVIĆASlijede: DRAGOJLA JARNEVIĆ : DVA PIRA IVAN KRSTITELJ TKALČEVIĆ : SEVERILLA – prvi povijesni roman BLAŽ LORKOVIĆ : ISPOVIJEST – najzanimljiviji, epistolarni roman. U njemu se po prvi put pojavljuje više pripovjedača i po tome je bio napredan. Smatra se najboljim romanom prije Šenoe.

Pisali su se i PUTOPISI. Pisali su ih mnogi pisci, a najbolji su:MATIJA MAŽURANIĆ : POGLED U BOSNUANTUN NEMČIĆ : PUTOSITNICENemčić se povodi za modelom putopisa u europskoj književnosti i u putopis ubacuje svoje vlastite osjećaje pri susretu s novim sredinama. Opisao je svoj put po Njemačkoj, Hrvatskoj i Italiji.DRAMA- U Zagrebu je radilo njemačko kazalište, a hrvatski pisci su htjeli omogućiti i hrvatske kazališne predstave. Dramski pokušaji nisu sasvim originalni – to su prijevodi ili prerade. LJUDEVIT GAJ ( 1809. – 1872. )

Glavni ideolog ilirskog pokreta Rođen je u Krapini, u imućnoj obitelji gdje se govorilo uglavnom njemački ( majka -

Julijana rođena Schmitd bila je izuzetno obrazovana žena i prva spisateljica u ilirskoj epohi) . Već kao dječak je jako puno čitao. Nakon osnovnog obrazovanja pohađa latinsku gimnaziju u Varaždinu i njemačku gimnaziju u Karlovcu. Studirao je filozofiju u Beču i Grazu te pravo u Pešti. Nakon završetka studija vraća se u Zagreb i nakon kraćeg službovanja kao pravnik posvećuje se političkom i publicističkom radu. Bio je novinar i

izdavač, a 1838.u Zagrebu je utemeljio tiskaru. U njoj se tiskaju njegove novine te književna, ali i publicistička i znanstvena djela. Poslušavši poziv Maksimilijana Vrhovca skupljao je i narodno blago na kajkavskom narječju – poslovice, pripovijesti, narodne pjesme… Bio je karizmatična ličnost, imao je nešto u sebi, gotovo hipnotičku moć i stoga je bio tašt , častohlepan, željan hvale i slave. Oženjen je bio Paulinom Krizmanić, a nakon godina časti i uspjeha koje je doživljavao kao vođa ilirizma , doživio je slom, a i mnoga neprijateljstva. Nekoliko je puta optuživan, ali nije ništa dokazano ( za protuaustrijsko djelovanje) . Umro je od moždane kapi u dugovima i bijedi. Tek nakon smrti svi su mu odali počast i priznali njegove izvanredne zasluge i sposobnosti. Tada su svi istaknuli da njemu treba zahvaliti što se hrvatski narod preporodio.

Pokopan je u ALEJI ILIRACA na svom imanju – Mirogoju koje je nakon smrti ostavio Zagrebu.

Za Ljudevita Gaja ne može se reći da je bio književnik. Počeo je pisati njemačke stihove, a kasnije i kajkavske koji su objavljeni u zbirkama : GLOGOVKINJE HORVATSKE i KOSENKE ILIRSKE ( Kosenci = narodni vojnici)

Gaj je sinonim za ilirski pokret čiji je bio organizator, ali i duša. Ponesen idejom ilirizma koja svoje korijene ima u starim sveslavenskim idejama, Gaj je bio uvjeren da su Hrvati potomci Ilira.

Ono po čemu treba posebno pamtiti Gaja je reforma hrvatskoga pravopisa i početak standardizacije hrvatskoga jezika. On je držao da će se i književnost unaprijediti kada se ukloni dotadašnji pravopis hrvatskih kajkavskih pisaca, skrojen prema mađarskome, u kome je više slova služilo za pojedine glasove, i da će onda ujediniti Hrvate u načinu pisanja. Svoje je Novine Horvatske ( dakle sve članke objavljene u njima, te književne tekstove objavljene u Danici) tiskao na novom pravopisu. Njegove su novine autentičan povijesni izvor, u kojemu se odražava preporoditeljska djelatnost – politička i kulturna..

HORVATOV SLOGA I ZJEDINJENJE

Pjesma je poznata po prvom stihu – Još Hrvatska ni propala… Napisana je 1833.godine i objavljena u 1.broju Danice Ova pjesma je pravi uzorak hrvatske preporodne pjesme – budnice. S njom je Gaj

zaslužan za stvaranje BUDNICE. Pjesma nije pisana za čitanje nego za uglazbljenje i njezina su melodija i sadržaj tada

trebale „probuditi“ Hrvate iz mrtvila. Pjesma je 1835.lansirana na sceni u Zagrebu. Umetnuta je kao napjev u jednu njemačku dramu ( Josip Schweigert : Die Magdalenen – Grotle bei Ogulin) što je bila varka zbog cenzure. Pjesma je podijeljena gledalištu kao letak, pjevana je bezbroj puta na bis i uskoro su je svi znali napamet.

Gaj je sam govorio kako je nastala – 1933.godine Gaj je pošao u Samobor svom prijatelju Livadiću sa sanjkama. Padao je snijeg. Tišina i mjesečina bile su oko njega. Takva priroda pobudila mu je nadu da će se Hrvati trgnuti iz sna i uzviknuo je – Još Hrvatska ni propala! U daljini je čuo zvuk bajsa i po tom je ritmu napisao pjesmu. Došao je Livadiću, zapisao tekst, a Livadić mu je pjesmu uglazbio.

Ideja pjesme ipak potječe iz stranih književnosti – to je u svjetskoj književnosti znani tip patriotske pjesme a la mazurka Dabrowskog ( Josef Wibicki – Još Poljska nije zginula, Poljaci mi živimo…)- To je popularna pjesma poljskih legionara, kasnije himna koja je kružila Europom.

STANKO VRAZ ( 1810. – 1851. )

Pravo ime mu je JAKOB FRASS; uz Demetra je jedini pisac nehrvatskog podrijetla koji je osnovnu misao ilirizma prihvatio u potpunosti.

Slovenac rodom – rođen je u Cerovcu , gimnaziju završio u Ljubljani, u Grazu studirao filozofiju i pravo i tamo se susreo s Gajem. Nakon posjeta Hrvatskoj (1833.) priklanja se hrvatskim preporoditeljima jer je bio uvjeren da ni Slovenci ni Srbi ni Hrvati ne mogu zbog malobrojnosti stvoriti jaku književnost. Tek ilirizam, na osnovi štokavštine kao zajedničkog književnog narječja može dati čvrstu podlogu za razvijeniji književni život. Njegov veliki

protivnik u Sloveniji bio je France Prešern koji mu je zamjerao što se odrekao vlastitog jezika zbog ilirizma.

Vraz je bio najobrazovaniji među ilircima, govorio je 5 jezika te grčki i latinski ; prvi je naš pisac kojemu je književnost bila jedino zanimanje. Od 1839. pa sve do smrti živio je u Zagrebu.

STVARALAŠTVO Vraz je slovenski i hrvatski pjesnik, pisao je pjesme, putopise, kritike, članke o

jeziku,narodnim običajima i glazbi, prevodio stihove i prozu Utemeljitelj je hrvatske književne kritike ( KRITIČENSKI PREGLED) – bio je vrlo oštar

kritičar, no gotovo sve njegove ocjene književnih djela vrijede i danas. Iako je živio u doba ilirizma nije htio pjevati budnice te je tražio da se postave kriteriji pri objavljivanju poezije i proze. Kako je Gaj objavljivao sve domoljubne tekstove bez obzira na književnu vrijednost Vraz se s njim sukobio, otišao iz Danice te 1842.godine pokrenuo književni časopis KOLO. U Kolu su objavljivani samo tekstovi književne vrijednosti, a od iliraca Vraz je kao pisce cijenio Mažuranića, Bogovića, Vukotinovića i Preradovića.

Sakupljao je i narodne slovenske pjesme – NARODNE PJESNI ILIRSKE Stvaralaštvo je započeo pjesmama na slovenskom jeziku koje je pisao kao đak i student. Pisao je i putopise – PUT U GORNJE STRANE Zbirke njegove poezije su : GUSLE I TAMBURA GLASI IZ DUBRAVE ŽERAVINSKE SANAK I ISTINA – zbirka od 50 soneta (posvećena Zagrepčanki Hildegardi Karvančićevoj)

u kojoj izražava divljenje ljepoti GAZELE – pjesnički ciklus koji je objavljen nakon pjesnikove smrti u kojem donosi

autobiografske motive. Ovom zbirkom u hrvatsku je književnost uveo novi pjesnički oblik – gazelu. Gazela je pjesnički oblik nastao u 7.st. u arapskoj poeziji, a kojim su pisali i njemački romantičari. Sastavljena je od 6 do 20 stihova: prva dva stiha vezana su rimom, a ta se rima ponavlja u parnim stihovima, a neparni stihovi ostaju nerimovani. U posljednjem paru stihova često se spominje pjesnikovo ime. Tema joj je erotična ili mistična, ton smiren, idiličan

ĐULABIJE

Njegovo najvažnije djelo; prva i jedina knjiga izrazito ljubavne poezije u hrvatskoj lirici ilirizma

Vraz je zbog nje nazvan najromantičnijim ilircem, bio je pravi romantičarski pjesnik koji je u vremenu budnica i davorija pisao o vlastitoj ljubavi ( intimi), a svoje pjesme posvetio ženi.

Đulabije su KANCONIJER ILIRSKE POEZIJE; romantičarski pjesnički dnevnik i proglašene su ljubavnim romanom u stihovima – iako to nisu

Posvećene su Ljubici Cantily, imućnoj kćeri samoborskog trgovca koja se nakon razočaranja u Vraza ( koji se nije htio ženiti, bio je protiv braka, a ženu držao samo pobudom za stvaranje, ali ne i životnom družicom ) udala za ljubljanskog trgovca Englera. Umrla je rano, s 30 godina.

Pjesme nemaju naslova već su označene brojevima Pisane su KRAKOVJAKOM = oblik poljske narodne pjesme sastavljen od 8 šesteraca

podijeljenih u dvije strofe s rimom abcb IME ZBIRKE – Đulabija je vrsta crvene slatke jabuke koja miriše kao đul, ruža( mladići su

darivali djevojke u koje su bili zaljubljeni jabukama)

TEMA : ljubav prema ženi koju povezuje s ljubavlju prema domovini ( domoljubni motivi, opisi krajolika…)

OSNOVNI MOTIVI : ljubav, domoljublje i slavenstvo STIL : spaja romantičarski sadržaj ( ljubav prema ženi, prirodi, domovini) s ilirskim

idejama ( iskazivanje ljubavi prema domovini) i narodnom poezijom ( izraz) Zbirka ima 4 dijela, prva tri su nastala za života Ljubice, a posljednji nakon njezine smrti i

stoga svaki dio odražava različito raspoloženje( zbirka je nastajala u rasponu od 6 godina - od 1836. – 1842.):

1. dio - vedro raspoloženje, osjećaj zaljubljenosti, divi se Ljubici2. dio - i dalje prevladava osjećaj zaljubljenosti, ali već polako počinje povezivati ljubav

prema ženi s ljubavlju prema domovini3. dio .- nastao je nakon Ljubičine udaje; prevladava osjećaj rezignacije i boli, ljubav prema

ženi povezuje se s ljubavlju prema domovini4. dio – nastaje nakon Ljubičine smrti, najkraći je, nadrasta privatnu liriku – Ljubav prema

Ljubici prelazi u ljubav prema domovini, narodu i čovječanstvu

DIMITRIJA DEMETER ( 1811. – 1872.)

Bio je jedan od najvatrenijih iliraca iako nije slavenskog podrijetla. Demeter je podrijetlom bio Grk; njegovi su se preci doselili u Zagreb nakon neuspjelog ustanka protiv Turaka . Bili su bogati trgovci, a radili su za slobodu Grčke te tako shvatili i težnje Hrvata. Demeter je odgojen u helenističkom duhu – u obitelji se čuvala grčka tradicija – govorilo se grčkim jezikom, proučavala grčka književnost te pisale pjesme. Studirao je filozofiju i medicinu u Grazu i Beču. U Beču se upoznao s ilircima te razvio sklonost prema kazalištu. Po povratku u Zagreb uključuje se u preporodni rad, a medicinom se nije dugo bavio – posvetio se kulturnom radu – posebice kazalištu. Pomagao je Gaju uređivati Danicu, pisao je i pjesme i pripovijetke, ali njegov život je bio posvećen kazalištu. Utemeljio je suvremeno

hrvatsko glumište te je sve do smrti radio na stvaranju hrvatskoga kazališta i podizanju kvalitete kazališnog repertoara. ( Sabor je na njegov poticaj 1861. utemeljio stalno kazalište čiji je bio umjetnički ravnatelj). Bio je zaljubljen u glumicu Franjicu Vesel, a kada je umrla nije se htio više ženiti i posve se predao teatru.

STVARALAŠTVO Stvaralaštvo je započeo pišući stihove na grčkom jeziku, kasnije je pisao poeziju,

pripovijetke ( VIJAVICA, IVO I NEDA), prevodio je drame s njemačkog na hrvatski, pisao kazališnu kritiku…

Napisao je 2 libreta za opere LJUBAV I ZLOBA te PORIN Vatroslava Lisinskog Napisao je romantičarsku dramu TEUTA ( kraljica Ilira) koja se u ono vrijeme smatrala

vrhuncem dramsko – književnog dostignuća GROBNIČKO POLJE

Bajronovska, romantičarska poema Djelo je nastalo povodom 600. obljetnice slobodne općine na Griču i bitke na

Grobniku ( 1242. – 1842.) kada su Hrvati ( po predaji) porazili Mongole nakon njihove provale u Hrvatsku. Ugarski kralj Bela IV. tada je gradu Zagrebu dao Zlatnu bulu kao zahvalnost za utočište koje su mu pružili prilikom njegova bijega pred Mongolima iz Mađarske u Dalmaciju.

Djelo je objavljeno 1842.u časopisu Kolo Demeter je po povratku iz Italije ( u Padovi je studirao medicinu) zastao na

Grobniku, usporedio ljepotu Hrvatske i njezinu slavnu prošlost s Italijom i tako je nastala poema

TEMA : legendarni događaj : pobjeda Hrvata nad Mongolima koji mu služi kako bi progovorio o hrvatskoj sadašnjosti

FABULA : povijesna, u drugom je planu, poput Byrona on niže lirske slike koje ostavljaju dojam isprekidane radnje

TON : ispovjedan STIL : izmjenjivanje lirskih, epskih i dramskih elemenata. Lirsko _ isticanje

krajolika, domoljublje, osjećaji,osobni stav ; dramsko je isticanje romantičarski naglašenih glavnih junaka, a epska je forma i opis bitke)

PJESMA HRVATA – davorija uklopljena u poemu; uglazbio ju Lisinski.

PETAR PRERADOVIĆ ( 1818. – 1872.)

U početku je bio odnarođeni časnik i njemački pjesnik. Rođen je u Grabovici, selu đurđevačke krajiške pukovnije. Otac mu je bio krajiški zastavnik. Kao dijete je ostao bez roditelja pa je nakon osnovne škole otišao u Vojnički zavod u Bjelovaru, a potom u Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu. Boravak na akademiji utjecao je na formiranje njegovih književnih sklonosti ( romantizam) , ali boraveći u stranom okruženju gotovo je zaboravio hrvatski jezik pa ga je kasnije morao ponovo učiti. Posljedica toga su čudni sklopovi riječi u njegovim pjesmama – koji nisu baš u duhu hrvatskoga jezika već su prevedenice. Nakon školovanja započeo je službu kao poručnik u Milanu gdje je upoznao starijeg časnika – Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ga je zagrijao za ilirske ideje i pod čijim je utjecajem počeo ponovno učiti hrvatski i to prevodeći Osmana na njemački jezik.

Preradović je čitavog života bio oficir, službovao je u različitim mjestima Monarhije ( Milano, Zadar, Zagreb, Pešta, Pančevo; Beč…) i napredovao je u karijeri do položaja generala. Privatni život mu je bio jako težak. Prva žena mu je bila Zadranka – talijanske nacionalnosti – Pavica de Ponte koja je bila jako senzibilna, jako su se voljeli, no kako je bila labilna počinila je samoubojstvo. Zatim se zaljubio u Milicu Novaković, ali nisu si karakterno odgovarali. Nakon prekida zaljubio se u Emu Regnerevu s kojom je bio zaručen 7 godina jer je prvo htio materijalno opskrbiti Milicu s kojom je imao sina. Zbog toga nije imao novaca za kauciju ( kako bi se mogli oženiti oficiri su u to doba morali državi platiti kauciju). Ema je bila Njemica i strašno ljubomorna na Milicu pa im je veza bila obilježena trzavicama. Zbog nje je i dovršio prijevod Osmana na njemački. U zrelim godinama se pod njenim utjecajem počeo baviti spiritizmom što je i vidljivo u njegovoj poeziji). Umro je u Austriji, a pokopan je u Zagrebu u Aleji iliraca na Mirogoju.

STVARALAŠTVO Preradović pripada generaciji književnika koji su u vrijeme početaka ilirskog pokreta bili

djeca. Prvom se pjesmom pojavio u hrvatskoj književnosti 1844.godine – u doba udaljavanja od Gaja i njegovih ideja. Ipak, iza iliraca ostale su neosporne tekovine ilirskoga pokreta , pa je Preradovićeva domoljubna poezija uklopljena u preporodnu tematiku.

U hrvatskoj se književnosti javio kao zreo pjesnik, a njegove su pjesme dočekane s oduševljenjem. Svojom pojavom on je nadmašio sve ostale ilirske pjesnike,

Stvaralaštvo mu se može podijeliti u 3 faze :1. faza ( 1834. – 1843. ) – pjesme na njemačkom jeziku ( romantičarska, subjektivna poezija,

piše o ljubavi, smrti, svjetskoj boli) objavljene u zbirci – LINA LIEDER ( PJESME LINI)2. faza ( 1843. – 1851.) – središnje razdoblje njegova stvaralaštva. Pjesnik se pronalazi u

domovini, suradnik je časopisa Zora dalmatinska, a objavljuje i obje svoje zbirke pjesama :PRVENCI ( 1846.)NOVE PJESME ( 1851.)Najpoznatije pjesme su mu : ZORA PUCA, BIT ĆE DANA ( prva pjesma objavljena u 1.broju Zore dalmatinske), PUTNIK; RODU O JEZIKU; JEZIK RODA MOGA; MIRUJ,MIRUJ SRCE MOJE ; LJUDSKO SRCE; MRTVA LJUBAV, PJESNIK…)

3. faza ( od 1852.) – završna faza u kojoj se postupno okreće epskom stvaralaštvu pišući djela u kojima dominira motiv sudbine ( PRVI LJUDI, ZMIJA)

Preradović je tematski vrlo raznolik – pisao je i domoljubne i ljubavne i misaone i religiozne i, kako sam kaže, „različne“ pjesme ( prigodnice, ode, elegije…)

Domoljubne pjesme su mu većinom alegorijske ispunjene pohvalama o jeziku ili motivom izgubljenog sina koji se kaje s puno asonanci i aliteracija. Kako je morao savladati jezik i savladano spojiti s umjetničkom formom – alegorija mu se učinila najboljim rješenjem – ona je najpotpunije mogla istaknuti njegovo osvjedočenje o ljepoti forme te misli i osjećaje.

Ljubavne pjesme su mu misaono produbljene, razlikuju se od svega napisanog u ilirizmu i gotovo su nedjeljive od onih čisto refleksivnih

Poezija mu je nastala kao sukob emocionalnog i misaonog i u znaku je prepuštanja sudbini. Jezik mu je raznolik i pokazuje goleme izražajne mogućnosti naše riječi.

Kako je stalno putovao i bio premještan iz grada u grad te često izvan domovine u poeziji je prisutan stalan osjećaj tuđinstva.

Preradovićeva poezija izrasla je iz stvarnosti njegova vremena. U njoj je izražen pjesnikov odnos prema hrvatskoj stvarnosti sredinom stoljeća, ali nosi i autobiografska obilježja.

Njegova je lirika i danas popularna zbog općeljudskih tema, ali i edukativne strukture: njome se mogu objašnjavati različiti pojmovi, od domoljublja i religioznosti do smisla stvaranja i umjetnosti

IVAN MAŽURANIĆ ( 1814. – 1890.)

Pjesnik i političar, prvi ban pučanin ( 1873. – 1880.). Jedan od glavnih Gajevih suradnika u preporodnom razdoblju. Književni rad mu je podređen politici.

Rođen je u Novom Vinodolskom u obitelji u kojoj se njegovala narodna tradicija tako da je Mažuranić odgojen na narodnoj poeziji. Osnovnu školu je pohađao u Rijeci na njemačkom jeziku ( hrvatski se u njegovo doba nije učio u školama), a nakon osnovne klasičnu gimnaziju gdje je stekao odličnu humanističku naobrazbu ( govorio je 9 jezika : latinski, njemački, mađarski, talijanski, engleski, češki,francuski, ruski i poljski). Nakon gimnazije studirao je pravo u Zagrebu, a brat Antun ( braća Antun i Matija bili su mu također ilirci) ga uvodi u krug oko Gaja gdje se oduševljava preporodnim idejama i postaje suradnik Gajeve Danice. Nakon studija radi u odvjetničkom uredu, a potom u gradskom poglavarstvu u Karlovcu i to je razdoblje u kojem nastaju njegova najznačajnija djela. Zaljubljuje se u Aleksandru Demeter ( sestru Dimitrija Demetra) s kojom se i ženi. Od 1848. posvećuje se politici : bio je zastupnik Narodne stranke u Hrvatskom Saboru, državni nadodvjetnik i hrvatski kancelar, sudjelovao je u Beču kao jedan od potpisnika Bečkog dogovora

( književni dogovor hrvatskih, srpskih i slovenskih jezikoslovaca), oblikovao je proglas o ukidanju kmetstva, zalagao se za dijaloge između Ugarske i Hrvatske, smatrajući ih ravnopravnim narodima( objavio je poslanicu HRVATI MAĐAROM u kojoj zastupa načela slobode, bratstva i jednakosti) i postao hrvatskim banom – popularno nazvanim „ prvim banom pučaninom“. Nakon ostavke povukao se iz političkog života i posvetio znanosti : astronomiji, matematici, filozofiji…

STVARALAŠTVOStvaralaštvo mu se dijeli u 3 faze:

1. faza – do dopune Osmanu : poezija u kojoj on iznosi temeljne misli ilirskog pokreta: važnost sloge, slavne prošlosti, veliča narodne vrijednosti pred stranima, potiče vjeru u budućnost. Desetak pjesama je objavio u Danici, a ostale su mu objavljene u zbirci nakon njegove smrti. Osim domoljubnih pisao je i ljubavnu poeziju posvećenu Aleksandri ( NJOJ, JAVORU…) U ovo razdoblje spada i rječnik kojeg je zajedno sastavio s dr. Jakovom Užarevićem – NJEMAČKO – ILIRSKI SLOVAR

2. faza – DOPUNA OSMANA – 1842. Matica ilirska odlučila je prvo izdati Gundulićeva Osmana, a Mažuraniću je predloženo da ga dopuni . Mažuranić je proučavao Osmana, ispisivao riječi, učio ih te se saživio s pjesnikovim tekstom usvojivši i njegov stil, jezik i izraz u cjelini. Ipak mu je i dao svoju umjetničku osobnost – unio je romantičarske karakteristike : osobne elemente, optimistična razmišljanja ilirizma koja su u suprotnosti s baroknim Gundulićevim pesimizmom. Mažuranić je napisao XIV. i XV. Pjevanje, a njegova se nadopuna Osmana smatra najboljom.

3. faza – SMRT SMAIL – AGE ČENGIĆA

SMRT SMAIL – AGE ČENGIĆA

spjev ( nema uobičajene značajke epa zbog kratkoće pripovijedanja isprepletenog s refleksijama, lirskim i dramskim elementima) Mažuranić ga naziva epom.

inspiracija za pisanje epa bio je suvremeni događaj koji se odigrao 1840.godine: Crnogorci su ubili turskog silnika Smail- agu Čengića koji je bio okrutan prema njima, a koji je smatran velikim turskim junakom. Crna Gora je odolijevala Turcima, o događaju su pisale i europske novine, a o njemu se s ponosom govorilo i među ilircima.

Mažuranić se ne drži povijesne istine ,nego jedan povijesno nevažan događaj prikazuje u preporodnom duhu : narod, koji se bori za svoju slobodu, kažnjava silnika , koji ga tlači. Pravi Smail –aga baš nije bio oliki tiranin, a ubijen je u snu,metkom u potiljak

Ep je sastavljen od 5 pjevanja nejednake duljine i ima dramsku strukturu1. AGOVANJE - prolog2. NOĆNIK – zaplet3. ČETA – zaplet i vrhunac4. HARAČ - rasplet

5. KOB – epilog TEMA : Njime se nastavlja tradicija antiturske tematike koja u ovom epu ima drugačije –

preneseno značenje – temu prikazuje kao sukob Dobra i Zla , ali i sukob hrvatskog naroda s Austro – Ugarskom Monarhijom

IDEJA : ukazuje na samovolju i okrutnost Turskog Carstva ( Austro – Ugarske) te potrebu za ujedinjenjem kršćanskog svijeta ( slavenskih naroda) u rušenju toga Carstva, a time i oslobađanje naroda pod turskom vlašću

STIH : epski deseterac i osmerac UZORI : narodna pjesma, Gundulić, Vergilije, Byron – ep je spoj umjetničkoga i narodnoga OSNOVNA FIGURA : kontrast FABULA : sažeta : radnja traje kratko PRIPOVJEDAČKA TEHNIKA : odražava lirsko – epske elemente : pripovijedanje se

prekida različitim postupcima: opisima, razmišljanjima, obraćanjem čitatelju LIKOVI : crno – bijeli; oštro polarizirani. Lik pojedinca nasuprot liku kolektiva Smail – aga je romantičarski junak – demonski junak

PROTOREALIZAM ILI ŠENOINO DOBA

Ovo se književno razdoblje naziva još i predrealizam jer najavljuje realizam, a u njemu se javljaju elementi romantičarskog i realističkog stila.Sredinom 19.stoljeća većinu zapadnoeuropskih književnosti zahvaća realizam. Zbog političkih prilika u Hrvatskoj to nije bilo moguće. Početkom šezdesetih godina u Hrvatskoj je ukinut Bachov apsolutizam, a od 1861.prisutne su tri političke stranke : UNIONISTIČKA (unija s Madžarima); NARODNJAČKA (vladajuća stranka koja teži germanizaciji; pod vodstvom je Strossmayera i zagovara federativno uređenje Austro – Ugarske monarhije; oni su kao ilirci zastupali ideje Južnih Slavena unutar Monarhije,što kasnije dovodi do jugoslavenske ideje. Njezin je simpatizer bio Šenoa i većina književnika toga doba) i PRAVAŠKA (traže ujedinjenje Hrvatske, Slavonije i Dalmacije u samostalnu državu koja bi priznavala samo austrijskog cara; pod vodstvom je Ante Starčevića i bori se za hrvatsku samostalnost; pristupit će joj književnici realističkog naraštaja)1867.dolazi do sklapanja nagodbe između Austrije i Ugarske i nastaje Austro-Ugarska monarhija. Hrvatska je potpala pod jurisdikciju Mađarske pa je usprkos Hrvatsko-ugarskoj nagodbi prema kojoj je Hrvatska trebala dobiti stanovitu autonomiju u Hrvatskoj bila sprovođena jaka mađarizacija, a i došlo je do velike ekonomske krize.( Hrvatska je bila podijeljena između Mađarske i Austrije; Banska Hrvatska i Slavonija su u Mađarskoj, a Dalmacija i Istra u Austriji)U takvim prilikama nije ni bilo moguće književno stvarati. Jedina jaka ličnost bio je August Šenoa koji je stvorio hrvatski roman, reformirao kazalište,pomagao čitaonice, časopise, stvorio jezik pa se čitavo ovo razdoblje i naziva po njemu Šenoino doba.Ovo razdoblje započinje 1865. kada Šenoa u časopisu Glasonoša objavljuje programski napis NAŠA KNJIŽEVNOST u kojem iznosi svoje misli o književnosti. Analizirao je književno stanje u Hrvatskoj i rekao kako nam knjiga ne djeluje na socijalni život kako bi trebalo. Narod i književnost su tijesno povezani. Sudbina naroda utječe na književnost, ali i književnost na sudbinu naroda.On

smatra socijalni trenutak najvažnijim. Svaki narod koji želi sačuvati svoju individualnost i samostalnu civilizaciju mora imati vlastitu književnost koja nije nastala na nekim uzorima. Također mora imati pismenog čovjeka u narodu i prisutno domoljublje u svakoj obitelji kako bi se takva knjižvnost mogla širiti.On je shvaćao kako je društvena podloga u Hrvatskoj nezrela za realistički roman te je spojio realizam i romantizam u svojim djelima. Socijalna pitanja su gurnuta u drugi plan ,a na prvom mjestu bilo je stvaranje jezika te buđenje narodne svijesti upoznavanjem prošlosti kroz povijesne romane i druge književne vrste slične tematike. On je tražio afirmaciju književnosti te se je trudio promijeniti ulogu i koncepciju književnosti. Imao je naglašen socijalni i nacionalni osjećaj. Dakle, u prvom mu je planu bila nacionalna funkcija književnosti koju je preuzeo od iliraca – književnost mora odražavati narodni duh i služiti prosvjećivanju i osvješćivanju naroda. Tu ilirsku koncepciju književnosti Šenoa je modernizirao i obogatio socijalnom komponentom. On je tražio realističke teme (građa iz nacionalne povijesti i iz suvremenog života) koje je obrađivao na romantičarski način trudeći se pobuditi nacionalnu svijest. Treća zadaća književnosti bila je umjetnička. Za razliku od iliraca njemu nije dovoljna socijalna i nacionalna zadaća- djela moraju imati i svoju umjetničku vrijednost. Prihvaćanje i širenje umjetnički vrijednih djela rezultiralo bi kulturnim procvatom i materijalnim napretkom društva, a buđenje nacionalne svijesti spajanjem hrvatskih teritorija u samostalnoj državi. Sve zajedno bi dovelo do stvaranja prosvijećenog, naobraženog i samosvjesnog kulturnog naroda. Svoj program Šenoa je realizirao u vlastitim djelima i postao uzorom ostalim piscima.Oformio je i jezično-stilski kanon.Opredjelio se za standardni štokavski književni jezik. On je jezična postignuća jezikoslovaca primjenjivao u svom književnom djelu, tako je stvorio gradski štokavski jezični standard. Ubacio je i riječi iz govora zagrebačkih građana. Zbog njegovod truda da afirmira novi jezik likovi mu nisu govorno karakterizirani što je velika mana njegovih djela. Ubrzo je čitateljstvo počelo prihvaćati ovakav način govora, Šenoin jezik je postao svekodnevni govor i stvoren je novoštokavski standardni jezik.U razdoblju protorealizma afirmira se roman u hrvatskoj književnosti.Njegovom smrću 1881.završava Šenoino doba

AUGUST ŠENOA (1838. – 1881.)

- središnja je osoba 19.st.- utemeljio je modernu hrvatsku umjetničku prozu ( roman, pripovijetku, feljton) i

kazališnu kritiku- stvorio je i odgojio hrvatsku čitateljsku publiku- stvorio je i dosljedno provodio vlastitu koncepciju štokavskoga književnog jezika- otac mu je bio Mađar koji nije znao ni riječi hrvatskog jezika; rođen je u Zagrebu, u Vlaškoj

ulici; rano je ostao bez majke pa je djetinjstvo provodio u igri s djecom na ulici gdje se je i razvilo njegovo rodoljublje. Kreće u gimnaziju gdje mu i njegovi profesori bude ljubav prema domovini i jeziku zbog čega se sukobljava s ocem koji ga šalje u Mađarsku u školu. Početkom germanizacije vraća se u Zagreb gdje nastavlja gimnaziju. Upisuje pravo u Pragu(tada je bio centar preporoda, kulturno središte) i ubrzo se posvećuje politici, a zanemaruje studij. Postaje suradnik u mnogim časopisima ( Pozor, Glasonoša, Naše gore list...)U Glasonoši 1865 objavljuje članak Naša književnost i svoju prvu pripovijest TUROPOLJSKI TOP i u tom trenutku započinje Šenoino doba.

- Najvažniji je njegov rad na pripovijestima i romanima. On je stvorio roman kao žanr, a stvorio je i čitateljsku publiku kojoj je roman postao omiljenim štivom. Romane mu dijelimo na povijesne i na romane s građom iz suvremenog života

- POVIJESNI ROMANI – Šenoa je tvorac povijesnog romana, a i njegov najbolji predstavnik. Uzori su mu bili Sir Walter Scott i Victor Hugo, ali je njihov tip romana

prilagodio specifičnim hrvatskim prilikama i domaćoj književnoj tradiciji.U njegovim se povijesnim romanima isprepliće stvarnost ( historičnost) i fikcija te romantičarski i realistički književni postupak. Romane je izgrađivao na osnovu povijesnih dokumenata te je s jedne strane uspio oživjeti atmosferu epohe i ljude, a s druge preko povijesti pokazati samostalnost i otpornost hrvatskog naroda. Osnovni sukobi su klasni,romani su prožeti mislima njegova doba – pridizanje seljaštva, preuzimanje vlasti od strane građanstva, sukobi s plemstvom, borbu protiv Mađara. Poruka svih romana je kako hrvatski narod ne smije biti potlačen. Fabula je paralelna; prepliću se javna i privatna događanja ( povijesna i ljubavna fabula), stalne su skupine likova ( fatalna žena, povijesni likovi, intriganti, idealni ljubavni par…),koristi se crno- bijela tehnika u karakterizaciji glavnih likova dok se obični ljudi karakteriziraju realistično. Povijest rekonstruira sustavno proučavajući arhive, kronike, ljetopise i druge izvore. Povijesni romane sadrže puno romantičarskih elemenata ( spletke, otmice, dvoboji, tajne, tajanstvene ličnosti, prepoznavanja, nagli obrati…) a to su : ZLATAROVO ZLATO; ČUVAJ SE SENJSKE RUKE; SELJAČKA BUNA; DIOGENES, KLETVA (nezavršena, Šenoa je umro pišući ju, a završio ju je Josip Eugen Tomić)

- ROMANI S GRAĐOM IZ SUVREMENOG ŽIVOTA – to su tekstovi koji se temelje na životnom iskustvu i koji daju dojam istinskog života; Šenoa je pažnju usmjerio na građu iz suvremenog života, konkretne socijalne i etičke probleme, iščezavanje plemićkih obitelji, odnos sela i grada, malograđanstvo, propadanje intelektualaca, rasipanje seljačkih zadruga nakon ukidanja plemstva itd. I u njima su već vidljive karakteristike realizma. Uzor mu je bio Gogolj i njegov socijalni roman. Djela su :. MLADI GOSPODIN, VLADIMIR, BRANKA, PROSJAK LUKA

- PRIPOVIJESTI- slične su ovakvim romanima samo su kraće. To su : TUROPOLJSKI TOP, PRIJAN LOVRO, KARANFIL S PJESNIKOVA GROBA, KANARINČEVA LJUBOVCA, BARUN IVICA, LIJEPA ANKA, DO TRI PUTA BOG POMAŽE itd.

- POEZIJA – pjesme je počeo pisati rano.I tematika njegovih pjesama je uglavnom povijesna i u njima on iznosi političke, društvene i prosvjetne težnje svog vremena. Njegove pjesme pripadaju programatskoj lirici. On je iznosio program Strossmayerove Narodne stranke ( Budi svoj!, Na Ozlju gradu, Hrvatska pjesma)

- POVJESTICE- su epske pjesme pripovjednog oblika. Tematika im je uzeta iz hrvatske povijesti ili narodne tradicije koja odgovara prilikama sedamdesetih godina 19.st. U njima Šenoa veliča hrvatsku borbu za nezavisnost, hrvatske seljake i njihov otpor protiv feudalaca, ističe mane seljaka ( praznovjerje, pohlepa, odnos snahe i svekrve i sl.) i ukazuje na probleme našeg naroda. U usporedbi s lirskom poezijom , one su zanimljiviji dio Šenoina pjesničkog stvaralaštva.

- To su : PROPAST VENECIJE; KUGINA KUĆA; KAMENI SVATOVI; ZMIJSKA KRALJICA;SMRT PETRA SVAČIĆA;FRATARSKA OPORUKA ; PROKLETA KLIJET...

- ZAGREBULJE – feljtoni iz suvremenog života Zagreba- LJUBICA – njegova jedina komedija; elementi realizma- Pisao je i kritike, članke uređivao časopise – GLASONOŠU i VIJENAC kojeg je učinio i

središnjim časopisom, a u njemu je i objavljivao sva svoja djela.- Bio je jedan od naših najplodnijih pisaca. Okušao se u svim književnim rodovima i gotovo

svim književnim vrstama. Zarađivao je i kao javni bilježnik te je pored toga obavljao niz javnih i uglednih funkcija( urednik Vijenca, umjetnički ravnatelj i dramaturg Hrvatskoga zemaljskog kazališta, potpredsjednik Matice hrvatske, gradski vijećnik…Zbog svih obaveza književnim se radom bavio samo noću što je i dovelo do njegova iscrpljivanja, bolesti i prerane smrti u 43.godini života.

KNJIŽEVNOST PROTOREALIZMA

Književnost protorealizma dijali se na stariji i novi književni naraštaj-.STARIJI KNJIŽEVNI NARAŠTAJ- Hrvatska književnost je početkom šezdesetih godina bila u ozbiljnoj krizi. Mnogi su ilirski

pisci ili prestali pisati ili su umrli. Veliku važnost imao je dramski književni rod. Pišu se uglavnom povijesno- romantičarske tragedije, a uzori su im Demeter i Sakcinski. Glavni predstavnik takvog tipa drame je MIRKO BOGOVIĆ, urednik Nevena koji je pisao i poeziju, a njegove najvažnije drame su : Frankopan; Stjepan posljednji kralj bosanski;Matije Gubec.

- Komediju i pučke igrokaze pišu – ANTUN NEMČIĆ (Kvas bez kruha) koji se izruguje građansko-političkom životu Hrvatske te JOSIP FREUDENEREICH (Graničari)čiji je cilj bio stvoriti stalnu kazališnu publiku.

- Domoljubnu poeziju pišu IVAN TRNSKI i DRAGOJLA JARNEVIĆ (to su ostatci budnica i davorija)

- Epsku poeziju piše fra GRGO MARTIĆ koji govori o borbi protiv Turaka- Romantične pripovijesti u stihu piše LUKA BOTIĆ ( Pobratimstvo ; Bijedna Mara ; Petar

Bačić; Dilber - Hasan)

NOVI KNJIŽEVNI NARAŠTAJ- Pripovijetke pišu JANKO JURKOVIĆ, VILIM KORAJAC, IVAN PERKOVAC koji

obrađuju socijalne probleme iz života seljaka i građanstva te na realistički način psihološki motiviraju svoje likove.

- Ivanu Perkovcu najpoznatija je realistička novela STANKOVAČKA UČITELJICA- Najsvestranija osoba je FRANJO MARKOVIĆ koji je pisao i pjesme, epove, drame i

tragedije ( Benko Bot – drama ; Karlo Drački - tragedija; Kohan i Vlasta ; Dom i svijet -epovi )

- Nakon Šenoe najkvalitetniji književnik bio je JOSIP EUGEN TOMIĆ koji je pisao i poeziju (Leljinke), a po uzoru na Šenou i povijesne romane _ (Zmaj od Bosne ; Kapetanova kći ; Emin –agina ljuba ) Njegovo najbolje djelo je društveni roman Melita

- Jedan od najtalentiranijih pisaca svoje generacije bio je RIKARD JORGOVANIĆ , a među njegovim novelama se ističe Ljubav na odru u kojoj razrađuje psihološku karakterizaciju likova

- Jezikoslovci i publicisti su bili : VATROSLAV JAGIĆ; ADOLFO VEBER TKALČEVIĆ I ANTE STARČEVIĆ (jedan od najsnažnijih političkih osoba druge polovice 19.st.)

Najpoznatiji književni časopisi toga doba su bili : - NAŠE GORE LIST- GLASONOŠA- KNJIŽEVNIK- SLAVONAC- DRAGOLJUB- VIJENAC – najvažniji časopis- POZOR ( kasnije Obzor) – časopis narodnjačke orijentacije