Upload
hany-tasha-dexter
View
185
Download
18
Embed Size (px)
Citation preview
- imunost je definisana kao otpornost na bolest, naročito infektivnu bolest
- skup ćelija, tkiva i molekula koji posreduju u otpornosti na infekciju naziva se imuni sistem
- imunologija proučava imunski sistem i odgovor na invaziju patogena
- imunost može biti urođena i stečena(humoralna i ćelijska)
Svojstva stečenog imunskog odgovora
Specifičnost je ilustrovana zapažanjem da prethodno izlaganje antigenu dovodi do znatno snažnijeg odgovora na naredni korak s tim ali ne i s drugim,čak veoma sličnim antigenima
Memorija: imunski sistem reaguje snažnije i efikasnije na ponovljeno izlaganje istom antigenu
- odgovor na prvo izlaganje antigenu naziva se primarni imunski odgovor i posredovan je limfocitima koji se nazivaju naivni limfociti, jer se po prvi put susreću sa antigenom
Ćelije imunskog sistema- u ćelije imunskog sistema spadaju limfociti,
specijalizovane ćelije koje hvataju i prezentuju antigene mikroorganizama limfocitima i efektorske ćelije koje eliminišu mikroorganizme
- limfociti su jedine ćelije sa specifičnim receptorima za antigene i zato su glavni medijatori stečene imunosti
Tkiva imunskog sistema
- se sastoje od centralnih limfnih organa(koštana srž i timus) u kojima T i B limfociti sazrijevaju i postaju kompetentni da odgovore na stimulaciju antigenom i perifernih limfnih organa(limfni čvor, slezena, limfna tkiva kože i sluznica)
Urođenoubilačke ćelije
- ubijaju ćelije domaćina koje su inficirane intracelularnim mikroorganizmima i produkuje citokin IFN-y koji aktivira makrofage da ubijaju fagocitovane mikroorganizme
Antigeni koji prepoznaju T-limfocite- su oni koji su vezani za molekulu glavnog kompleksa
tkivne podudarnosti(MHC)
Struktura i funkcija MHC molekula
- to su membranski proteini na APC(antigen-prezentujuće ćelije) čija je uloga da prezentuju peptidne antigene koji prepoznaju T-limfocite
Ova šema prikazuje osnovne sličnosti građe MHC I i II klase. Oba tipa MHC molekula posjeduju udubljenje za vezivanje peptida i nepolimorfne dijelove koji vezuju CD8 ili CD4
Biohemijski putevi aktivacije T-ćelija
- biohemijski putevi koji povezuju prepoznavanje antigena i T-ćelijski odgovor uključuju aktivaciju enzima, mobilizaciju adapterskih proteina i produkciju aktivnih transpiracionih faktora
Efektorske CD4+ T-ćelije Th2 subpopulacije stimulišu zapaljenje posredovano eozinofilima i inhibiraju aktivaciju makrofaga. Eozinofili su bitni u odbrani od parazita iz grupe helminata
Efektorske T-ćelije Th1 subpopulacije CD4 T-limfocita prepoznaju antigene mikroorganizama koje su fagocitovali makrofagi
CD8+ T-ćelije se diferenciraju u CTL i ubijaju zaražene ćelije, uglavnom indukcijom fragmentacije DNK u procesu apoptoze. CD4 i CD8 T-ćelije često sarađuju u eliminaciji intracelularnih infekcija.
Periferna tolerancija T-limfocita nastaje kada zreli T-limfociti prepoznaju sopstvene antigene u perifernim tkivima što dovodi do funkcionalne aktivacije(anergije) ili smrti