PRISTROJ ZA BUENJEIndustrijski dizajnTomislav Boi Goran Matani Zoran TopaloviVeljaa, 2012.

SADRAJ

1 UVOD ..................................................................................................................................... 1 2 POVIJESNA ISHODITA ..................................................................................................... 3 3 SEMIOTIKA U DIZAJNU ..................................................................................................... 5 4 SEMANTIKA U DIZAJNU .................................................................................................... 8 4.1 Proces identifikacije i dekodiranja putem oblika............................................................ 10 5 ANALIZA PROIZVODA SA STAJALITA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA ..................... 14 5.1 LISTA KONTROLNIH PITANJA ................................................................................ 17 5.2 KONAAN IZGLED PROIZVODA ............................................................................. 20 6 ZAKLJUAK ....................................................................................................................... 22 LITERATURA ......................................................................................................................... 23

1 UVOD

Jedna od najistaknutijih karakteristika znanstvenog i tehnolokog razvoja dananjice oituje se ne samo u znaajnim promjenama unutar postojeih, ve i u stvaranju novih, do sada nepostojeih struka. ovjek od svojih prapoetaka oblikuje predmete, prostor i naine komuniciranja. Dizajnerska struka, meutim, iji je osnovni zadatak oblikovanje svega navedenog, definirana je tek poetkom 20. stoljea osnutkom Statliches Bauhausa. Osnivanje ove prve kole industrijskog dizajna mogue je promatrati kao posljedicu razvojnog slijeda tehnologije proizvodnje nastale nakon Prve industrijske revolucije. Te nove proizvodne mogunosti su dovodile do novih razmiljanja i pogleda na umjetniko stvaralatvo, rezultirajui u konanici definiranjem dizajnerske struke kao imbenika humanizacije industrijske proizvodnje. Dananji znanstveni i tehnoloki razvoj, slino kao i doba Prve industrijske revolucije, a prije toga doba velikih otkria, predstavlja misaonu prekretnicu: dolazi do novih spoznaja, stvaraju se nove potrebe, drugaiji prioriteti i mogunosti, ali i novi vrijednosni sustavi u gotovo svim ljudskim djelatnostima. Nastaju promjene u gotovo svim strukama, ali utemeljuju se i potpuno nove. Na organizacionoj razini se stvaraju novi modeli rada i formiranja radnih mjesta: ve sada dostupna tehnologija i mogunosti umreavanja omoguuju rad bez obaveznog putovanja do radnog mjesta. Mogunosti formiranja vlastitog radnog mjesta temeljenog na umreenosti, postaju gotovo neograniene i u razvijenom svijetu prihvaene kao jedno od poeljnih rjeenja u smanjenju nezaposlenosti. Kvaliteta proizvoda i usluga postaju pojmovi koji se na razini industrijske proizvodnje podrazumijevaju. Problem vie nije kako, ve to proizvoditi. Ova injenica, koja proizlazi kako iz dananjeg stupnja znanstvenog, tehnikog i tehnolokog razvoja, tako i irine trine ponude uz stalni porast konkurencije, daje dizajnu izuzetno vanu ulogu. Kao kreativna i inovativna interdisciplinarna struka, treba donositi nove koncepte za rjeavanje prostornih, proizvodnih i komunikacijskih problema dananjice, sagledavajui mogue posljedice u budunosti. Osnovni cilj toga je konstantno poboljavanje kvalitete ljudskog ivota. U ovome radu pojam dizajn objedinjuje iroki strukovni spektar, od arhitektonskog, industrijskog, komunikacijskog, do prezentacijskog, instrukcijskog, te dizajna dogaanja. Promjene uslijed znanstvenog, tehnikog i tehnolokog razvoja se kreu u pravcu definiranja novih potreba kako pojedinca, tako i drutva na svim njegovim razinama. Uslijed toga nastaje potreba za redefiniranjem mnogobrojnih struka. Pri tome bitno utjeu na razvoj dizajna, struke koja je obiljeila 20. stoljee, a danas, u 21. stoljeu, svakako postaje jedna od temeljnih djelatnosti u gospodarskoj i kulturnoj razmjeni. Razvojni procesi na podruju industrijskih proizvoda i sustava, pruajui jo vee mogunosti, rezultiraju i sve veom sloenou ureaja i njihovih programskih sustava. Njihov dizajn je esto neintuitivan i nerazumljiv prosjenom korisniku. Time nastaju mnogobrojni problemi i frustracije u svakodnevnom ivotu i radu. S druge strane, razvojem posebno elektronike i informacijske znanosti, omoguen je pristup1

mnotvu informacija. Imperativ, dakle, vie ne predstavlja posjedovanje informacije, ve komunikacija. Shodno tome, dizajn vizualnih komunikacija je djelatnost koja se ne bavi iskljuivo produkcijom slika, ve analizom, organizacijom i metodama prezentiranja vizualnih rjeenja problema komuniciranja, bilo da se radi o gospodarskoj, kulturnoj ili drutvenoj sferi. Zadatak je dizajnera vizualnih komunikacija, prema tome, da pronalazi primjerena i ispravna rjeenja za probleme informiranja i komuniciranja u svakom sektoru drutva. Tehnologija nije omoguila samo iroku dostupnost i brzi protok informacija. Razvoj interaktivnih medija, njihova konvergentnost i sveopa umreenost, dosadanjeg primatelja informacije pretvara u sudionika globalne komunikacije. Kvaliteta komunikacije, meutim, nije ovisna iskljuivo o mogunostima koje prua suvremena tehnologija, ve uvelike ovisi o strukturiranju, organiziranju i prezentiranju informacija u skladu sa zakonitostima koritenih medija. Iz navedenih razloga je vidljivo da je, radi postizanja intuitivnih, korisnicima prilagoenih rjeenja, potrebno poduzimati semantika i semiotika istraivanja kako na podruju industrijskog, tako i u podruju dizajna vizualnih komunikacija.

2

2 POVIJESNA ISHODITA

Uobliavanje ljudske misli i komuniciranje pomou znakova imaju duboko korijenje u zapadnoj civilizaciji. Jo je Prodik govorio da uspjena komunikacija ovisi o odabiru rijei. Platon je istraivao prirodu jezinih znakova. Smatrao je da postoji razlika izmeu predmeta i naziva kojima su oznaeni: Svako ime je po mojem miljenju dobro. Svako novo ime biti e jednako dobro kao to je bilo staro. Aristotel je prirodi jezinih znakova pridavao vodeu ulogu. Smatrao je da se misao razvija pomou znakova, te da su rijei simboli koji su rezultat mentalnog procesa, ili intelektualnog iskustva. Roger Bacon je u svojem traktatu De Signis (1267) razlikovao prirodne znakove od znakova u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Opisao je trojni model odnosa znak predmet interpretacija. Bacon je time postavio temelje suvremene semantike i semiotike. Ime znanosti o prouavanju znakova je dao engleski filozof John Locke. U svom eseju o ljudskoj percepciji napisao je1690. godine, da bi semiotika kao doktrina o znakovima trebala biti jedna od tri glavne grane znanosti, ravnopravno uz filozofiju i etiku. Moderna semiotika je nastala iz dva izvora: tradicionalnog europskog, predvoenog vicarskim lingvistom Ferdinandom de Saussureom (1857 1913), dok je drugi izvor potekao od utemeljitelja pragmatizma, amerikog mislioca Charlesa Sandersa Peircea (1839 1914). Saussure je smatrao da svi jezini elementi predstavljaju dijelove ireg sustava izraavanja, to ga je dovelo do razvoja discipline koju je nazvao semiologija. C. S. Peirce se zanimao za logiku. To ga je navelo na istraivanje razliitih vrsta znakova i naina njihovog tumaenja. Neovisno jedan o drugome, Saussure i Peirce su istraivali odnose izmeu fizikog znaka, objekta i ovjeka. Saussureova istraivanja su dovela do utemeljenja strukturalizma u sociologiji i lingvistici. Strukturalizam promatra jedinice sustava i pravila logike koja su primijenjena u sustavu bez obzira na sadraj. Jezine jedinice obuhvaaju ograniene skupine zvukova fonema. Fonemi obuhvaaju neograniene skupine rijei i reenica, koje su sastavljene prema skupinama jednostavnih pravila koja nazivamo gramatika. Iz jednostavnih jedinica se izvode sloenije jedinice koje ine nove skupine pravila, pomou kojih nastaju sloenije strukture (tema, pria, anr, stil, itd.). Ljudski mozak organizira te strukture u spoznaju. Najmanja jedinica u Saussureovoj semiologiji sainjena je od znaka koji sadri oblik, i od znaenja. Saussure pri tome naglauje da znak ne moe nastati bez interpretacije znaenja. Uoio je sluajne asocijacije izmeu rijei i znaenja. Odabir rijei postaje stvar diferencijacije, ne identifikacije. Diferencijacija je nositelj oznaavanja, te prema tome neki znak posjeduje sva znaenja, koja drugi znakovi nemaju. Peirce je prihvatio Saussureovo miljenje da je veina znakova simbolika i sluajna, ali je pri tome upozorio na ikonike znakove, koji u fizikom smislu nose znaenja u loginoj vezi sa svojim referencama. Za Peircea odnos izmeu znaka i objekta nastaje u misli primatelja proces interpretacije znaka je proces ponavljanja koji obuhvaa viestruko izvoenje zakljuaka. Za dizajn je vaan dio semiotike koji se bavi prouavanjem odnosa izmeu pojmova simbol i3

znaenje, koji zajedno stvaraju znak. Znak, prema tome, nastaje kada je simbolici pridodano neko znaenje. Simbol predstavlja podrku znaenju.

Slika 2.1 Znakovi - primjeri primjene simbola sa pridodanim znaenjem Ovakav koncept prouavanja znakova i njihove interpretacije je uvelike naao primjenu kako u industrijskom, tako i u dizajnu vizualnih komunikacija. Semiotika u dizajnu je zahvaljujui Tomasu Maldonadu prvo bila prihvaena u Hochschule fr Gestaltung u Ulmu.

4

3 SEMIOTIKA U DIZAJNU

Oblik je nositelj komunikacije, bez obzira radi li se o njegovoj dvodimenzionalnoj ili trodimenzionalnoj pojavi. Pomou oblika se vri identifikacija, interpretacija i klasifikacija nekog objekta, to obuhvaa i doivljajnu sferu. Predmet ne posjeduje znaenja sve dok ne zapone njegova interpretacija. U procesu interpretacije predmeta pridodaje mu se znaenje i pri tome sam predmet postaje znak, pomou kojega ovjek stvara misaonu predodbu o onome to dotini predmet ini. Primjena semantike i semiotike u industrijskom dizajnu nalazi svoje mjesto u podruju razmatranja estetike, komunikacije putem oblika, ali isto tako i ergonomije, i to u podruju odnosa ovjek stroj, gdje se komunikacija vri pomou znakova. U tom sluaju predmet prouavanja je percepcija znakova i odnosa izmeu operatera i informacijskih, kontrolnih i upravljakih elemenata.

Slika 3.1 Primjena komunikacije pomou grafikih simbola u ergonomski oblikovanim upravljakim i kontrolnim ureajima CNC strojeva Dok se semantika bavi prouavanjem znaenja i tumaenjem oblika i simbola u specifinostima njihovog koritenja, semiotika se bavi prouavanjem njihovih meusobnih odnosa, karakteristika i ponaanja, slino kao to se u lingvistici bavi odnosima rijei i njihovim znaenjima. Vizualne umjetnosti, pa tako i dizajn u svim svojim disciplinama, od arhitektonskog, industrijskog i drugih projektiranja, sve do razliitih disciplina vizualnih komunikacija - prepoznajemo, tumaimo i doivljavamo putem semantikih i semiotikih obiljeja, odnosno sustava plonih i prostornih elemenata vizualnog jezika, njihovih interakcija i djelovanja prema korisniku. Dizajn pokriva iroki spektar disciplina, od arhitekture i urbanizma, interijera, dizajna okoline, dizajna proizvoda, do vizualnih komunikacija. Radi boljeg razumijevanja stvaralakog procesa u navedenim disciplinama dizajna, potrebno je detaljnije prouiti prirodu odnosa koji prevladavaju. Na slici br. 3 pojednostavljeni je prikaz dinamike odnosa izmeu dizajna, dizajnera i korisnika.

5

Slika 3.2 Dinamika odnosa izmeu dizajna, dizajnera i korisnika Dizajn je ovdje definiran kao proces rjeavanja problema, to u stvari predstavlja opi princip dizajna. Meutim, neke specifine karakteristike semiotike u dizajnu proizvoda i vizualnih komunikacija bi trebale biti detaljnije definirane, jer bi to dovelo do potpunijeg shvaanja semiotikog procesa putem kojega nastaje dizajn. Meu karakteristikama semiotike navedenih grana dizajna su naini prezentiranja, konzistentnost prezentacija, koritena sredstva, mogui ili neophodni naini interpretiranja, te odnos izmeu dizajna i finalnog proizvoda. Sam proces nastajanja dizajna je, radi njegove interdisciplinarne prirode, teko opisati. Posebni sadraji procesa, poput npr. planiranje, estetske kvalitete, drutveni i psiholoki aspekti dizajna, proizvod, komunikacija, znanost, tehnologija, zahtijevaju integralno kritiko sagledavanje kroz komparaciju s povijesnim uzorima, jer na temelju poznatih postojeih uzora dizajneri i korisnici dizajna mogu donositi prosudbe o novom dizajnu. Time je, uostalom, omoguen smjetaj dizajna u kontekst kulture i civilizacije. Proces dizajna, koji je u bliskoj vezi s proizvodom i njegovom upotrebom, zahtijeva informiranost, kulturoloki senzibilitet i kritiki odnos. Dizajneri ostvaruju ciljeve pomou semiotikih znaenja odabranih prema estetskim, kulturnim, ekonomskim i mnogim drugim kriterijima. Voene su mnoge diskusije o tome nastaje li dizajn temeljem intuicije, ili koritenjem semiotike ili neke druge metogologije. Sloenost problema s kojima se dizajneri danas susreu, kao i oekivani rezultati, nalau da je metodoloki pristup dizajnu neophodan, ali bez inovativnosti, spontanosti, lucidnosti i ekspresivnosti, ne postoji prava kreativnost i bez toga je dizajn mogue lako pretvoriti u suhoparni tehnicizam. Principi dizajna su po svojoj prirodi semiotiki: dizajnirati znai strukturirati sustave znakova na nain koji omoguuje komunikaciju. Dizajn nastaje u kulturolokom okruenju, i predstavlja proces humanizacije tehnologije. Predmet prouavanja semiotike je sustav znakova i njihovog percipiranja, odnosno prouavanje naina kako funkcioniraju unutar kulture u kojoj nastaju. Prema definiciji C. S. Peircea, a u skladu sa semantikim tumaenjem dizajna, znak (oblik kojemu je dato znaenje) tvore tri komponente: prezentnost (njegova pojava), objekt i tumaenje. Prezentnost u ovom sluaju oznaava uoblienost, objekt predstavlja ono to je uoblieno, dok tumaenje znai proces dekodiranja.

6

Slika 3.3 Definicija znaka Prema semiotikom tumaenju dizajna, znak postaje prepoznatljiv kroz svoju prezentnost koja posjeduje sintaksu, semantinost i pragmatinost. Sintaksa predstavlja odnos izmeu znakova, odnosno kako su znakovi konstituirani. Semantinost je oitovana odnosom izmeu znaka i objekta, odnosno, ukazuje na to to znak prenosi. Objekt je mogue tumaiti na tri razliita naina: ikoniki (tumaenje objekta na temelju svianja), pomou svojih pokazatelja prezentnosti (vei utjecaj oznaka objekta nego samog objekta), i simboliki (konvencionalnim nainima tumaenja), iz ega proizlazi da je semiotikim tumaenjem dizajn identificiran kao skup elemenata od kojih se sastoji. Tumaenje znakova koji nastaju oblikovanjem proizvoda, interijera, itd., odvija se u nekoliko semiotikih razina - materijali, teksture, ritam kompozicije, itd. Proces dizajniranja u stvari predstavlja konstituiranje vizualnog jezika, odnosno semantiku koja sadri prepoznatljive jedinice - nositelje znaenja u kulturolokom kontekstu. Jezik izraavanja se sastoji od znakova koji pripadaju dvama sustavima: 1. Sustav kombinacija koje omoguuju izraavanje razliitih znaenja; 2. Sustav odabira opcija koje dizajneri smatraju boljima za postizanje svojeg cilja Poznavanje jednog dizajna ne znai poznavanje svakog dizajna. Meutim, u stvarnosti, korisnici dizajna, npr. u javnoj primjeni znakova, displaya, raznih uputstava, tastera, itd., donose zakljuke na temelju prethodnih interpretacija dizajna, odnosno temeljem prethodnih iskustava (oglaivai npr., esto i namjerno koriste ovu injenicu). Glavne funkcije znaka (simbolizacija, oznaavanje, interpretacija) ujedno predstavljaju jezina pravila dizajna, koja je mogue primjenjivati u beskonano mnogo varijanti, te stoga ne postoji univerzalna metoda pomou koje je mogua primjena odgovarajueg rjeenja u svim sluajevima. Interpretacija dizajna nije ovisna iskljuivo o njegovom kulturolokom kontekstu, ve i o korisnicima, ija je interpretacija u pravilu vrlo heterogena. Semiotika kao racionalni sustav analiziranja problema komunikacije i dizajna daje metodologiju njihove evaluacije sa stanovita njihovih funkcija i omoguuje dizajnerima razumijevanje i efikasno koritenje optimalnih sredstava komuniciranja, te generiranje i valorizaciju razliitih rjeenja, kao i odabir tehnologije i dinamiku rjeavanja problema dizajna.7

4 SEMANTIKA U DIZAJNU

Semantiku u dizajnu su definirali Klaus Klippendorf i Reinhardt Butter (1984), kao sustavno prouavanje simbolikih kvaliteta umjetno stvorenih oblika u spoznajnom i drutvenom kontekstu njihovog koritenja. Prema ovoj definiciji, semantika u dizajnu se bavi odnosom izmeu korisnika i artefakta s jedne, te vanosti artefakta u kontekstu njegove uloge u drutvu, s druge strane. Svaki artefakt komunicira pomou oblika, boje, tekstura, itd. Bez obzira na naine njihovog koritenja, artefakti alju poruke putem onog dijela jezine strukture, koji se bavi prouavanjem znaenja. To podruje se zove semantika, a koristi se kao analitika i kreativna metodologija dizajna, pomou koje se nastoji definirati ne samo koje poruke treba slati i kakve reakcije je mogue oekivati, nego takoer i simbole i njihova svojstva, koji stvaraju taj jezik. Svaki predmet govori neto o sebi, ali isto tako i o osobi koja ga posjeduje. Oblik i funkcija predmeta izraavaju vrijednosti koje korisnici prosuuju reakcijom prihvaanja ili odbijanja, svianja ili nesvianja. Pomou semantike izraajnosti i sadraja ugraenih u predmet, mogue je kod korisnika pojaavati ili umanjivati doivljajnu sferu predmeta, odnosno pobuivati pozitivnu ili negativnu percepciju i emocije u odnosu na predmet. Predmet je mogue analizirati, osim kroz njegovu tehniku i uporabnu, kroz semantiku funkciju. Semantike funkcije predmeta su slijedee:

Opisna oblik predmeta opisuje injenice (npr. njegovu namjenu, odnosno definira njegov zadatak, nain koritenja, manipuliranje); Ekspresivna oblik predmeta izraava njegovu vrijednost i kvalitetu Signalna oblik predmeta nagoni korisnika na odreenu reakciju, npr. na oprezno i precizno rukovanje, i sl. Identifikacijska oblik proizvoda govori o njegovom porijeklu, prirodi i vrsti povezanosti u sustave, pripadajuim grupama, itd., kao i o funkcijama i rasporedu svojih sastavnih dijelova.

Budui da se pomou navedenih semantikih funkcija ostvaruje komunikacija kroz proizvod, potrebno je unaprijed definirati eljenu semantiku komunikaciju, jer svjesnim koritenjem semantikih funkcija u dizajnu mogue je korisnicima pribliiti dananju sloenu tehnologiju i poboljati interakciju izmeu korisnika i upotrebnih predmeta, odnosno primjenom semantikih funkcija u koncipiranju novih upotrebni predmeta mogue ih je uiniti razumljivijima. Predmet u cjelini, kao i njegovi sastavni dijelovi, trebali bi komunicirati na nain da je svakom korisniku jasno emu slui i kako se njime rukuje. To nije mogue u potpunosti postii kod sloenih predmeta, ali artefakti jednostavnije strukture bi trebali biti sami po sebi jasni. Na primjer, taster ili slian jednostavan proizvod, oblikovan tako da mu je potrebno grafiko uputstvo u vidu crtea ili natpisa kako bi korisnici shvatili da ga treba pritiskati, oito predstavlja promaaj, jer nije uspostavljena komunikacija putem oblika. U nekim sluajevima je nerazumljivost proizvoda poeljna, na primjer u sluaju dizajna8

ambalae za lijekove, kako bi se oteao ili sprijeio pristup djeci. Semantika proizvoda je skup vizualnih, taktilnih i zvukovnih poruka sadranih u samom tom dizajnu. Poznavanje naina kako korisnici doivljavaju nepoznate proizvode je osnovno u primjeni semantike u industrijskom dizajnu. Ukljuuje nekoliko disciplina, poput umjetnosti, ergonomije, semiotike, komunikacije, logike, filozofije i psihologije. Primjena semantike u metodologiji dizajna moe dovesti do proizvoda ekspresivnijih oblika i detalja, koji u emotivnom i psiholokom smislu korisnicima mogu biti prihvatljiviji od tehnicistikih, esto bezlinih i manje razumljivih oblika. Oblici mogu biti intuitivni i sami po sebi razumljivi, olakavajui time identifikaciju proizvoda, emu slui, kako se njime rukuje, itd.

Slika 4.1 Dizajn daljinskog upravljaa kojeg korisnik moe prepoznati kao mobitel

Slika 4.2 Dizajn depne svjetiljke u obliku pribora za pisanje

9

4.1 Proces identifikacije i dekodiranja putem oblika Proces identifikacije i dekodiranja semantikog sadraja nepoznatih proizvoda ukljuuje dvije razliite reakcije: prva reakcija je temeljena na znanju i ovisna je o drutvenoj i kulturnoj pozadini, dok je druga reakcija emotivna. Interpretacija znaenja je temeljena na asocijacijama u ovisnosti o prethodnom iskustvu. Emocije su blisko povezane sa psihologijom i u ovom sluaju nisu poticane situacijama ili dogaanjima, nego mislima, vjerovanjima, vrijednostima i stavovima o situacijama ili dogaajima. Emotivna reakcija nije automatska reakcija na neki objekt, predmet ili situaciju, nego dolazi iz podsvijesti kao automatska reakcija na misli koje su povezane sa situacijom ili objektom. Dogaaji i situacije istovremeno utjeu na formiranje misli, stavova i vjerovanja i potiu emocije, uvjetujui modele ponaanja koji takoer utjeu na formiranje misli, stavova i vjerovanja.

Slika 4.3 Tijek emotivne reakcije Znanje se sastoji od misli, vjerovanja, vrijednosti i stavova. Ljudi ue kroz svoja iskustva i kroz utjecaj svoje kulture. Taj proces zapoinje u ranom djetinjstvu i traje cijeli ivot. ovjek tijekom vremena mijenja svoja miljenja, osjeaje, stavove, ukus, vjerovanja i druge vrijednosti. Emocije potaknute proizvodom su razliite, ovise o porijeklu, pripadnosti drutvenoj klasi, razini obrazovanja, religiji, itd. Pri tome su u dizajnu zanimljive etiri kategorije osjeaja koje nastaju uslijed koritenja proizvoda: 1. Osjeaj fizikog uitka: odnosi se na fiziki dodir s proizvodom 2. Osjeaj psihikog uitka: odnosi se na zadovoljstvo npr. potaknuto besprijekornim funkcioniranjem prozvoda 3. Osjeaj drutvenog uitka: odnosi se na drutvene odnose i komunikaciju, koje proizvod omoguuje 4. Osjeaj ideo uitka: odnosi se na vrijednosti proizvoda prema pojedincu i drutvu (znaaj koji je pridodan proizvodu) Zadovoljstvo je osjeaj koji se odnosi na koliinu ugode u koritenju proizvoda. Upotrebljivost i funkcionalnost proizvoda imaju veliku vanost, ali nisu dovoljni za poticanje osjeaja zadovoljstva ili uitka u koritenju proizvoda. Isto tako je pogrean pokuaj stvaranja emotivnih reakcija korisnika pomou trivijalnih rjeenja u svrhe postizanja iskljuivo10

marketinkih ciljeva, a ne ostvarivanja svrhovitosti proizvoda u procesu humanizacije tehnologije i poboljanja kvalitete ljudskog ivota. Neki proizvoai i dizajneri, kao njemaki Frog Design, talijanski proizvoa Alessi, Swatch, itd., postali su svjesni moi emocija i ukljuuju semantika istraivanja u procese dizajniranja novih proizvoda. Alessi je tvrtka u potpunosti orijentirana prema dizajnu. Poetkom 1990-tih tvrtka je zapoela suradnju s mlaim dizajnerima na projektu nazvanom Metaprojekt, s ciljem istraivanja emocionalnih struktura predmeta. Metaprojekt je rezultirao serijom proizvoda simpatinih oblika pomou kojih se stvara emotivni odnos izmeu korisnika i predmeta. Oblici nastalih predmeta su puni simbolikih znaenja i komuniciraju s korisnicima priajui priu. Izraajni aspekti ljudskog tijela poput naina dranja, gestikuliranja, ili facijalnih izraza, npr., mogu se uzeti kao semantiki izvori, ime postaju referentni pojmovi, ili semantike reference, i biti koriteni u procesu koncipiranja karakternih proizvoda. Sve stvari u prirodi imaju oblike pomou kojih ih identificiramo i znamo to su, na temelju naih prethodnih iskustava i spoznaja. Semantiki dizajn se uvelike oslanja na prethodna iskustva korisnika i prevladavajue spoznaje u odreenoj kulturi. U procesu stvaranja nastaju metafore, esto u obliku refleksija ili apstrakcija ljudskog tijela, ili bliskih uzora iz prirode koji mogu posluiti kao semantike reference.

Slika 4.4 Otvara boca u obliku Slika 4.5 Otvara boca u ljudskom papige, kolekcija Alessi obliku, kolekcija Alessi Vizualne kvalitete objekta su ugraene u temelje dizajna. Dizajn utjelovljuje te kvalitete u svim vidovima svoje prezentacije, bilo da se radi o skicama, fotografiji ili o trodimenzionalnom objektu. Materijalizirani oblik, bez obzira radi li se o njegovom crteu ili trodimenzionalnoj izvedbi, moe biti protumaen u sluaju kada ga je promatra sposoban usporediti, odnosno ako moe taj oblik povezati sa njemu poznatim referencama, jer in interpretacije predstavlja proces identifikacije oblika na temelju poznatih referenci. Obliku, dakle, pridajemo dvostruko znaenje pojavnost u fizikom smislu, te interpretativno znaenje. Prouavanjem razliitih referentnih odnosa mogue je opisivati oblik proizvoda, te analizirati njegove kvalitete i njegova znaenja. Interpretativna znaenja oblika su ovisna o prethodnim iskustvima i kulturi (znanje, stavovi, vjerovanja, prevladavajui stavovi okoline, itd.). U doivljajnom smislu interpretativna znaenja su referentna i asocijativna, npr. oblik moe biti doivljen kao dinamian, statian, opasan, ist, primitivan, romantian, njean, skroman,11

egzotian, talijanski, francuski, njemaki, i sl., dakle moe djelovati kao metafora. Takoer je oblikom mogue izraavati stavove i emotivna stanja. Statian objekt, na primjer, svojim nainom oblikovanja moe interpretirati pokret, dinamiku. Interpretacija oblika je mogua taktilnim osjetom bez vizualnog kontakta, npr. kroz bol u ruci prilikom noenja tereta s previe tankom drkom. Proces interpretiranja oblika se takoer pobuuje nekim dogaanjem, npr. lupanjem vratima i sl. Simboli stvaraju posebnu grupu referentnih odnosa u interpretaciji oblika. Interpretacija znakova npr., zahtijeva uenje. Grafikoni, brojke, tekstovi i sl. utjelovljuju unaprijed definirane, konvencionalne reference simbole.

Slika 4.6 Primjeri gafikona Interpretacija oblika je vieslojna. Osim o osobnim ili prevladavajuim stavovima, kulturi, okruenju, socijalnim uvjetima, znanju i emotivnom stanju, interpretacija ovisi i o fizikom poloaju promatranja oblika. Oblici nisu doivljeni na jednak nain promatrani odozgo, odozdo, sa strane, blizu, daleko, itd. Interpretacija oblika ukljuuje i vrijednosnu prosudbu, stoga interpretaciju oblika kao proces nije mogue u potpunosti odvojiti od prevladavajuih i usvojenih drutvenih vrijednosti, estetskih naela i drugih normi koje iz njih proizlaze. Interpretacija referentnih pojmova proizvoda je zapravo semantika analiza u kojoj nije primarna estetika, nego znaenje, odnosno prepoznavanje oblika i utvrivanje njegove vrijednosti. Stvaranje estetskog doivljaja proizvoda je povezano sa njegovim referalnim poveznicama. Estetski doivljaj je teko opisati i analizirati. Javlja se u trenu i predstavlja neto izmeu osjeta i misli. Obino se radi o jakom, upeatljivom osjeaju koji ostaje u memoriji. Estetski osjeaj u odnosu na proizvod, meutim, ukljuuje manje intenzivan doivljaj. Iako predmet moe izazvati trenutni osjeaj ushita, doivljavanje proizvoda je12

usmjereno vie u smislu svakodnevnog uitka u njegovom koritenju, iji intenzitet se postepeno smanjuje stvaranjem navike. Oblik je skup referentnih odnosa vizualnih simbola, koji zajedno ine semantiku kvalitetu uokvirenu estetskim doivljajem. Taj doivljaj je mogue memorirati i ponavljati. Oblici koje dizajneri stvaraju nisu pasivni, jer sadre semantike kvalitete koje funkcioniraju preko vizualnog doivljaja. Oblik nosi informaciju o proizvodu, njegovoj svrsi, korisnosti i nainu koritenja. Korektnom primjenom semantike u oblikovanju proizvoda nastaju prepoznatljiviji oblici irem krugu korisnika, olakano rukovanje i vee zadovoljstvo korisnika.

13

5 ANALIZA PROIZVODA SA STAJALITA INDUSTRIJSKOG DIZAJNA

Potreba za buenjem materijala prisutna je jo od najranije povijesti ovjeanstva. Pretpostavlja se da se ova potreba razvila s izgradnjom nastambi. ovjek je isprva koristio primitivne alate, kao to su kamene otrice ili zailjene kosti ivotinja. Prve jednostavnije naprave za buenje razvijene su na Dalekom istoku, te u Egiptu, jo oko 6000 g.pr.Kr.

Slika 5.1 Prve jednostavne naprave za buenje Razvojem ovjeanstva dolo je do otkria novih materijala. Bakar, bronca i eljezo, tri su metala koja su najvie obiljeila povijest ovjeanstva. Primjena metala znatno je olakala obradu drva, ali je i pred sebe stavila novi izazov- obradu samog metala.

Slika 5.2 Metalni alati za buenje drva

14

Razvojem elika i poznavanjem njihovih svojstava, razvijeni su alati visoke tvrdoe, kojima je bilo mogue buiti metale nie tvrdoe. Takoer su razvijene mehanike naprave koje su ergonomski i funkcionalno znatno olakale operacije buenja.

Slika 5.3 Mehanika naprava za buenje Suvremeni ureaji za buenje razvijeni su u 20. stoljeu. Prijenosni ureaji za buenje sada su pogonjeni elektromotorima, pneumatski, pa ak i motorima s unutranjim izgaranjem.

Slika 5.4 Suvremeni ureaji za buenje

15

Veliku prednost ispred ostalih imaju ureaji za buenje pogonjeni motorima s unutarnjim izgaranjem. Njihova prednost je u tome to ne ovise o izvoru elektrine energije, te se njima mogu vriti operacije buenja na terenima koji nemaju izgraenu elektrinu mreu. No njihov glavni nedostatak je u njihovoj velikoj masi, te prije svega u visokoj cijeni. Voeni tom idejom, odluili smo konstruirati napravu za buenje pogonjenu ve postojeim pogonskim strojem. Kao pogonski ureaj odabrana je motorna pila, iz razloga to je to u kuanstvima najee prisutan ureaj pogonjen motorom s unutranjim izgaranjem. Tako su izraene prve varijante pristroja, koje su zbog svojih nedostataka ubrzo i odbaene.

Slika 5.5 Prva odbaena varijanta pristroja za buenje

Slika 5.6 Druga odbaena varijanta pristroja za buenje

16

5.1 LISTA KONTROLNIH PITANJA Liste kontrolnih pitanja pomau u oblikovanju problema te imaju ulogu pomone memorije (u fazi izvodljivosti), omoguuju da se nau nova rjeenja (u toku uvodnih istraivanja), a korisne su i u fazi verifikacije. Te su liste veoma specifine s obzirom na postavljeni problem. U nastavku seminarskog rada prikazana je kontrolna lista razmatranog problema dizajna pristroja za buenje.

to se eli postii sa proizvodom ? Oekivano je dizajnirati novi proizvod - pristroj za buenje koji je pogonjen motornom pilom sa SUI motorom. Njegova e funkcionalnost, struktura, ali i vizualni izgled privui kupca, te e zbog niske cijene potranja za ovim proizvodom na tritu biti iznimno velika. Koje e proizvodne metode biti upotrijebljene u izradi proizvoda? Proizvod je potrebno proizvesti koristei se suvremenim tehnologijama, koje e osigurati dovoljnu kvalitetu proizvoda, ali i osigurati brzu i jeftinu proizvodnju. Kuite pristroja potrebno je izraditi lijevanjem od tvrde plastike, dok dijelovi prijenosnog mehanizma moraju biti izraeni od za to predvienih elika, poboljanih mehanikih svojstava. Spojeve zupanika s vratilima potrebno je ostvariti zavarivanjem. Glavu za buenje, zbog ekonominosti, potrebno je uzeti kao gotov proizvod. Koju maksimalnu teinu mora imati proizvod? Koji su maksimalni gabariti? Budui da je kao pogonski ureaj definirana motorna pila, dimenzije ali i teina pristroja ne smiju prelaziti treinu dimenzija, odnosno teine pogonskog ureaja.

Svojstva proizvoda? Tvrda plastika od koje se izrauje kuite pristroja osigurava malu masu pristroja, kao i potrebnu vrstou. Prijenosni mehanizam, koji je ostvaren kombinacijom zupanika, omoguuje prijenos okretnog momenta i dovaljan broj okretaja potreban za buenje materijala.

17

Je li predviena analiza vrijednosti? U kojem stadiju razvoja? Nakon razraenog koncepcijskog rjeenja potrebno je analizirati trokove potrebne za izradu proizvoda. Na taj nain e se dobiti dojam o vrijednostima proizvoda i njegovoj konkurentnosti na tritu. Bilo bi dobro i analizirati funkcionalnost i ergonomiju proizvoda anketiranjem potencijalnih kupaca.

Koje e osobe kupiti, koristiti, proizvoditi, montirati i odravati proizvod? Proizvod e prvenstveno biti namijenjen graevinskim radnicima i tzv. hobi majstorima. Proizvodnja e se zbog koritenja standardnih dijelova, tehnologija i postupaka moi vriti i u manjim radionicama, ali i u pogonima tvornica. Odravanje i montau pristroja moi e vriti sam korisnik; dok e za vee popravke i rezervne dijelove biti odgovorni ovlateni servisi.

Je li predviena kontrola kvalitete? Kada? U proizvodnji proizvoda je potrebno provesti kontrolu dijelova prijenosnog mehanizma, budui da su to vitalni dijelovi pristroja za buenje. Prije same montae dijelova u sklop potrebno je provjeriti povrinske tvrdoe zupanika, te tolerancije cilindrinosti i krunosti vrtnje vratila.

Kakvi su ergonomski zahtjevi postavljani na proizvod? Pri dizajnu pristroja potrebno je izbjegavati otre rubove i osigurati oblik kuita prihvatljiv ljudskoj ruci, radi lakeg montiranja pristroja na pogonski ureaj.

Estetika proizvoda? Iako se ovdje radi o proizvodu kod kojeg je funkcionalnost ispred same estetike, poeljno je osigurati oblik pristroja koji e privui potencijalnog kupca i svojim estetskim karakteristikama.

18

Kakav je proizvod sa stajalita ekolokog dizajna ? Iako plastika sama po sebi nije na strani ekolokog dizajna, ovdje se istiu njezine pozitivne karakteristike, kao npr.: nema potrebe za povrinskom zatitom; laka izrada i zamjena rezervnih dijelova.

O kojim obavezama i zakonskim propisima treba brinuti? Budui da se ovdje radi o potpuno novom, dosad nevienom proizvodu, potrebno ga je zatititi pravima o intelektualnom vlasnitvu.

Na koje druge upotrebe moemo prenijeti rjeenje? Moemo li ga izmijeniti? Iako je ovaj pristroj izraen i prilagoen motornoj pili kao pogonskom ureaju, uz odreeni redizajn istoga mogui je pristroj prilagoditi i nekoj drugoj vrsti pogonskog ureaja.

19

5.2 KONAAN IZGLED PROIZVODA Prihvaenu varijantu pristroja za buenje bilo je takoer potrebno doraditi sa stajalita industrijskog dizajna tako da podlijee kriterijima definiranim u listi kontrolnih pitanja. Posebno su izbjegavani otri rubovi, kako se korisnik ne bi ozlijedio prilikom montae pristroja na pogonski ureaj, odnosno rukovanja istim.

Slika 5.7 Novi proizvod-prije redizajna

20

Slika 5.8 Konana varijanta pristroja za buenje

21

6 ZAKLJUAK

U razvijenom svijetu participacija dizajna u drutvu i gospodarstvu je vrlo visoka. Potrebe za postizanjem vee kvalitete interpersonalnih odnosa, odnosa prema prirodi, te nastajanja novih disciplina, utjeu na njen daljnji rast. Sadanje doba raznolikosti nalae sloeno sagledavanje problematike oblikovanja okoline, proizvoda, usluga i komunikacija. Dizajneri moraju primjenjivati kompleksnija znanja i sofisticiranija i izraajnija sredstva u cilju postizanja visokih kriterija funkcionalnosti i estetike, potiui ujedno korisnika na interakciju sa dizajnom. Karakteristike dananjice su sve bre promjene tehnologije i drutva u cjelini. Isto tako se shvaanje svih disciplina dizajna mijenja pod utjecajem razvoja novih, naprednih tehnologija, materijala i informatike znanosti. Digitalizacija proizvoda omoguuje stvaranje sve manjih i pametnijih proizvoda, ije funkcioniranje prosjean korisnik nije u stanju u potpunosti shvatiti. Bez obzira na tu injenicu, korisnici oekuju od proizvoda vie. Funkcionalnost, pouzdanost i kvaliteta su, zahvaljujui razvoju tehnologije i materijala, postali neto to je samo po sebi razumljivo. Osim navedenih atributa, poeljna svojstva dananjeg proizvoda su atraktivnost, jednostavnost, pristupanost, ekoloka svojstva, sigurnost, identitet, emotivan doivljaj kroz metaforinost i ritualnost u koritenju. Trendovi u dizajnu pokazuju tendenciju prema razvoju dizajna koji e djelovati na korisnike u dubljem, emotivnom smislu i time oplemenjivati svakodnevicu. Korisnici dizajna se okreu prema ukupnoj doivljajnoj sferi, zadovoljstvu, imaginaciji, te mitovima i ritualima kao sredstvima izraavanja emocija. Funkcionalistika sintagma oblik slijedi funkciju doivljava svoju postepenu transformaciju u sintagmu oblik slijedi emociju, prilagoavajui tome modalitete ponaanja od donoenja odluka o kupnji, do komuniciranja s drugim ljudima. Ovakvim pristupom nastaje iskustveni, uzbudljiv i promiljeniji dizajn, kojim se potiu osjeaji zadovoljstva.

22

LITERATURA

[1] [2] [3]

http://osobesainvaliditetom.blogger.ba/arhiva/2009/03/05/2084605 Kljajin, Milan: Predavanja: INDUSTRIJSKI DIZAJN, Strojarski fakultet u Slavonskom Brodu, 2010. Quarante, Danielle: Osnove industrijskog dizajna, prijevod: Lapina Boidar, Arhitektonski fakultet Sveuilita u Zagrebu - Interfakultetski studij dizajna, Zagreb 1991.

23