Indijska misao pretoena u poeziju Rabindranath Tagore
Indijska misao pretoena u poeziju Rabindranath Tagore
Pie: Muhamed
Objavljeno: 09.03.2013 - 08:34
eznem da ti kaem najdublje rijei koje ti imam rei;ali se ne
usuujem strahujui da bi mi se mogla nasmijati.Zato se smijem sam
sebi i otkrivam tajnu svoju u ali.Olako uzimam svoju bol, strahujui
da bi to mogla ti uiniti.
eznem da ti kaem najvjernije rijei koje ti imam rei;ali se ne
usuujem, strahujui da bi mogla posumnjati u njih.
eznem da upotrijebim najdragocjenije rijei to ih imam za
tebe;ali se ne usuujem strahujui da mi se nee vratiti istom
mjerom.Zato ti dajem runa imena i hvalim se svojom surovou.
Iz zbirke pjesama Vrtlar
Poezija je arobna umjetnost. To je kreacija jezinih arolija koje
su stvorene kako bi nam otvorile oi, kako bi nam otvorile vrata i
zaeljele nam dobrodolicu u jedan novi svijet, vei svijet, svijet u
kojem emo se osloboditi sigurnih strategija naeg opreznog uma.
Poezija moe biti opasna, ali je ujedno i potrebna, jer moda vie
nikad neemo biti isti nakon to proitamo pjesmu koja izravno dotie
dubine naeg ivota. Takvo iskustvo nas ispuni, otvori nam oi, povede
nas u dubine naega bia. Takva poezija, poezija koja dotie nae
suptilne razine, svakako je potrebna kako bi ispunila ljudski
ivot.
Poezija je svjedok ljudskog duha i ivota. Svaka vrijedna pjesma
otvara nam jedan pejza kroz koji upoznajemo elemente ivotne
stvarnosti. Poeziju nastojimo doivjeti te na taj nain obogatiti duu
novim spoznajama.
U drevnoj Indiji poezija je zauzimala jako vano mjesto. Mnoge
pjesme, himne, kao i opirni epovi uili su se napamet, pjevali su se
i prenosili s generacije na generaciju. Budui da se do perioda
klasine sanskrtske knjievnosti autorstvo pripisivalo boanskoj
inspiraciji, a ne vlastitoj pjesnikoj nadarenosti, mnogi autori
ostali su nepoznati. Oni su se smatrali samo prenositeljima boanske
poruke.
Indijska poezija ne moe se pohvaliti samo svojom lijepom formom,
ve nutarnjim bogatstvom i ljepotom. Njihova istinska ljepota
svakako je vie od osjetilnog doivljaja, svianja i nesvianja. Za
drevne ljude, umjetnost je predstavljala nain otvaranja svijesti
prema Istini, Bogu, Stvarnosti. Bila je neto ozbiljno i vano, i
izraavala je onu vjenu istinu u ovjeku.
Pjesnika je rije u drevnoj Indiji bila vezana uz glazbu,
pjevanje, ples i pantomimu. Na dvorima vladara, javnim
svetkovinama, vjerskim ceremonijama pjevali su se gotovo svi
tekstovi, i zato je svaki pjesnik bio i pjeva i skladatelj. U
Indiji se i danas pjesme ne recitiraju, ve pjevaju. Tradicija
pamenja i pjevanja stihova uinila ih je dostupnima svima, i
pismenima i nepismenima, a pjesme velikih indijskih pjesnika poput
Kabira, Nanaka, ankare, Tagorea i drugih, pjevale su se kako u
selima tako i u palaama, a zahvaljujui tome su i preivjeli sva
spaljivanja rukopisa.
RABINDRANATH TAGOREU Calcutti (Kolkata), u pokrajini Bengal u
dolini rijeke Ganges, u drevnoj i bogatoj obitelji Thakur,
anglizirano Tagore, dana 7. svibnja 1861. godine roeno je dijete
koje e postati veliki pjesnik, pisac, glazbenik, i vizionar.
Smatran je mudracem Istoka, te upravo otuda i naziv Gurudev, to u
prijevodu znai boanski Uitelj. Rabindranath spada meu one koji
svoju kulturnu ostavtinu namjenjuju cjelokupnom ovjeanstvu. To je
ovjek s kojim se po prvi put stvara prava, istinska sinteza izmeu
Istoka i Zapada, i koji je cijenjen na obje strane upravo zbog
svojih univerzalnih vrijednosti. Bio je ovjek bez granica koji je
ivio ivot sa svom svojom puninom, ovjek ije su se vizije pretvarale
u djelovanje, ovjek kojem je Ljubav bila vrhunska mudrost te
pokreta i razlog stvaranja. Borba za ovjeka i osjeanje duhovnog
bratstva sa svim ljudima za njega je predstavljalo prirodni nain
postojanja.
Rabindranathov otac, Debendranath, bio je veliki humanist i
mecena, utjelovljenje naprednih ideja moderne Indije. Predstavljao
je jednog od demokratskih duhova koji su se borili za konstruktivnu
nadopunjavanje sveg vrijednoga u kulturama Istoka i Zapada.
Jorasanko Thakur Bari, nekad dom R.Tagorea, danas sveuilite
Rabindra Bharati, Zapadni Bengal, Indija
Obitelj Tagore, koja je obitavala u prostranoj i lijepoj palai
kolonijalnog stila Jorasanko, rasla je paralelno s gradom
Calcuttom, koji se od ribarskog sela pretvorio u veliku luku i
trgovako sredite. U toj mnogobrojnoj obitelji poticale su se uenost
i umjetnost, a takvo je okruenje bilo izuzetno plodno za duhovni
razvoj mladog Rabindranatha te mu je otvorilo vrata za razvoj
njegovih sposobnosti. Odgojen u obitelji u kojoj su svi utjecaji
bili dozvoljeni i koja je odravala veze s ljudima raznih
vjeroispovijesti i pozadina, esto su bili neshvaeni i osuivani od
strane ortodoksnih hindusa. Iako neshvaen u vlastitoj zemlji, ipak
je bio njezin izraz i najaktivniji lan njene kulturne renesanse.
Sakupio je sve ono vrijedno i dobro to pruaju sufizam, upaniade,
zapadni mislioci i moderna znanost.
Ve je u mladosti poeo pisati pjesme, a njegova prva zbirka
poezije Sandhja sangit iz 1881. godine (Pjesme sutona), kao i
sljedee dvije, otkrivaju velikog pjesnika. Stvarao je u Indiji, ali
i svuda naokolo gdje je putovao. Stvarao je novu, otvoreniju,
demokratskiju i internacionalniju kulturnu atmosferu. Bio je
knjievnik, mislilac, reformator, glazbenik, slikar, pedagog, i vrlo
ugledan javni ovjek u meunarodnim razmjerima.
Od majke, koja je umrla kad je Rabindranath bio jo mlad djeak,
naslijedio je veliku ljubav za sve to ivi, naslijedio je shvaanje
postojanja kao velianstvenu igru boga ive. Od svog je oca, s druge
strane, nauio traiti mudrost u svemu to postoji, od obinih, malih,
ali velianstvenih pojava poput tiine drvea ili kapljice rose do
drevnih tekstovima, poput Veda i Upaniada. Otac ga je najvie uio
kroz primjere, vrlo malo kroz razgovor, to se pokazalo vrlo
uspjenom metodom.
Rabindranathova je svestrana linost bila nezadovoljna
jednostranou u svim aspektima ivota, pa tako i u umjetnikom
stvaralatvu te se ubrzo razvija i na drugim poljima. Pisao je
glazbu za svoje pjesme, u kojoj se, osim prevladavajuih domaih
melodija, moe osjetiti i utjecaj zapada. Glazba je za njega bila
najistija forma umjetnosti, najneposredniji izraz ljepote. U zvuku,
izraz pronalazi najmanji otpor te uiva slobodu osloboenu teretom
misli i injenica. Smatra je da je rijei potrebno slikati ili
pjevati kako bi u nama probudile intenzivan osjeaj stvarnosti. U
kasnijim godinama svoga ivota Rabindranath se okuao i u slikarstvu,
i to vrlo uspjeno. Njegovo slikarstvo bilo je vie nalik na skice,
meutim skrivalo je u sebi onu vrijednost i bogatstvo koje moe biti
izraeno kroz svega jedan potez kistom, jednostavno i humano, vie
sugerirano nego doreeno. Njegovi autoportreti odaju ovjeka
plemenitih crta lica s mnogo idealizma u oima.
Kao knjievnik je bio iznimno plodan. Pisao je pjesme, eseje,
drame, romane, novele, i naune studije, i to uglavnom na bengalskom
jeziku, iako je esto svoje radove sam prevodio na engleski. Meutim,
vrijednost njegovih radova pisanih na bengalskom je znatno vea, jer
pogaa u sr.
Vjerovao je da ivot u prirodi, pod vedrim nebom pozitivno
djeluje i na tijelo i na duh ovjeka, a naroito djeteta koje odrasta
te se zalagao za odravanje nastave u prirodi.
Godine 1901. Rabindranath je popravio ruevnu zgradu u
Santiniketanu (Boravite mira) i otvorio kolu aramskog tipa. kola je
krenula sa svega pet uenika, od kojih su dvojica bili njegovi
sinovi. Danas je Santiniketan jedno od velikih sveuilita Indije. Na
proelju ovog svjetskog sveuilita tzv. Visva Bharatija Rabindranath
je isklesao stih iz Veda: Yatra visvam bhavati ekanidam, to u
prijevodu znai Tamo gdje svijet biva jedinstvenim gnijezdom.
Tijekom njegova ivota u Santiniketanu su gostovali brojni znameniti
indolozi, orijentalisti i drugi strunjaci iz mnogih zemalja
svijeta, jer je sveuilite osnovano s ciljem povezivanja mudrosti i
stvaralatva svih kultura svijeta.
Santiniketan, koji i danas ivi, predstavlja veliku uspomenu na
ovog pjesnika koji se cijeli ivot borio za povezivanje Istoka i
Zapada.
DJELA
Kao knjievnik, Rabindranath je bio iznimno plodan. Pisao je
pjesme, eseje, drame, romane, novele, i naune studije, i to
uglavnom na bengalskom jeziku, iako je esto svoje radove sam
prevodio na engleski. Meutim, vrijednost njegovih radova pisanih na
bengalskom je znatno vea, jer pogaa u sr. Engleski prijevodi su
znali zvuati suvie sladunjavo, slatkorijeivo i plitko, i najee ne
daju ni blijedu sliku bengalskih izvornika.
Jo kao vrlo mlad djeak osjetio je neobjanjivu vezu s prirodom, a
ta njegova beskrajna ljubav prema prirodi bila je jedna od glavnih
izvora inspiracije u njegovu radu:
Mnogo prije nego no to e vrane zagraktati naputao bih svoj leaj
i silazio u vrt da ne propustim blagoslov to ga je izlazee sunce
prosipalo na treperave listove kokosova oraha.(e saptak, 1935.)
U palai Jorasanko mnogobrojna je Rabindranathova obitelj
isijavala kreativnou, a naroito djeca zajedno s mladim
Rabindranatom. Izvodili su drame, pisali, slikali, skladali i
svirali, izdavali vlastite knjievne asopise u kojim je Rabindranath
i zapoeo svoju slavnu karijeru knjievnika.
1877. godine spjevao je Bhanusimher padabali (Bhanusimhini
stihovi#), u kojem je izveo nevjerojatno vjetu imitaciju izvornog
stila srednjevjekovne vinuitske religiozne lirike.
U sedamnaestoj godini Rabindranath prvi put naputa Indiju i
upisuje Pravo u Londonu 1878. godine, iako je veinu vremena
provodio prouavajui englesku knjievnost i glazbu. Po oevoj elji
upisao pravo, po oevoj se elji nedovrena posla vratio u Indiju
dvije godine poslije.
Po povratku iz Engleske objavio je zbirke pjesama Sandhya samgit
(Veernje pjesme), Prabhat samgit (Jutarnje pjesme) i Chabi o gan
(Slike i pjesme)#. Prema njegovim rijeima, ovo je bilo razdoblje
kad je savladao tehniku pisanja. Meutim, u isto je vrijeme izgubio
vezu s prirodom, kojoj se, ipak, vrlo brzo uspio vratiti.
Zrelost izraza dosee zbirkom Kari o komal (Grubo i njeno) iz
1887. godine. Pjesme iz zbirke Kari o komal odraavaju Tagoreov
doivljaj svijeta, njegovu vjeru u napredak kao bit ljudske
povijesti, njegovu vjeru u Ljubav.
Rabindranathova velika strast bilo je kazalite, a napisao je oko
etrdeset drama. Njegovi su kazalini komadi slabo dramatini, srodni
njegovoj lirici. U njima nije bilo toliko akcije da bi se potpuno
uspjeno postavile na scenu. To nisu bile drame u zapadnjakom stilu,
vie glazbeni komadi, recitali, gdje radnja nije zauzimala previe
vano mjesto. Najbolja je moda Dak-ghar (Potanski ured) iz 1912.,
koja govori o bolesnom djeaku koji oekuje odgovor na svoje pismo
kralju i posmatra dogaaje oko sebe iz svog prisilnog zatvora, u
bunilu mate i stvarnosti koje se prenosi na cijelu priu.
Rabindranath svoje drame zove giti-natya#, a uz indijske napjeve
ponekad je koristio i europske. Tako je u drami Valmiki Pratibha
(1881) ukljuio neke irske napjeve#.
lanak iz 1891. godine Nutan o puratan (Novo i staro) otra je
kritika hinduistikog tradicionalizma i konzervativizma koji uklanja
svaku mogunost moderniziranja drutva i ivota uope. Mnogi
Rabindranathovi radovi proeti su upravo takvim razmiljanjima te je
zbog toga esto i nailazio na otre kritike konzervativnih
krugova.
Pisao je i romane, a meu njima su najpoznatiji Gora, 1907 1910,
i Ghare-bahire iz 1915. godine (Dom i svijet), koji opisuju ivot
vieg srednjeg drutvenog sloja Bengala, kolovanih ljudi koji su na
neki nain doli u sukob s tradicijom. Ocrtao je vjersku situaciju
Indije, konflikte izmeu ortodoksnog hinduizma i pristaa Brahmo
samaja#. Obje je struje otro osudio te ukazao na okretanje
humanistikoj religije osloboenoj sektakih ogranienja. To su vrlo
znaajni dokumenti, misaone analize suvremene situacije indijskog
ovjeka i indijskih drutveno politikih kretanja. Roman Gora je od
1907. godine izlazio u nastavcima u asopisu, a kao knjiga je
objavljen 1910. godine. Meutim, esto im je nedostajala dinamika
pravog romana i razvijena radnja i uvjerljiva psiholoka motivacija
postupaka junaka.
Osim toga, romani Cokher bali (Trn u oku) iz 1901. godine i
Naukadubi (Brodolom) iz 1903. godine otvorili su nove vidike
bengalskom romanu svojom socijalnom tematikom i psiholokom
motivacijom.
Rabindranath Tagore, 1921
Ipak, Rabindranath je prvenstveno pjesnik Bengala, i njegova
ljubav prema zemlji, ljepoti prirode, zvukove potekla je u
stihovima koji su nastali za njegova boravka u pokrajini. Priroda
je njegova vjera, njegovo pravo Ja. U svojim stihovima esto koristi
motvi godinjih doba koja se izmjenjuju, kao simbol kozmosa,
univerzuma koji pulsira u naizmjeninom pojavljivanju i
nestajanju.Ubrzo nakon smrti njegove supruge Mrnalini Debi 1902.
godine, umire mu i ki 1903., zatim otac Debendranath 1905. godine,
i najmlae mu dijete, sin Somindranath 1907. godine. Smrt oca, ene i
djece pomogla mu je produbiti doivljaj neraskidivosti i skrovitosti
postojanja. Njegove se pjesme ostvaruju kroz obraanje Bogu, ali
esto i voljenoj eni, gdje je potrebno istaknuti da se te dvije
ljubavi ne doivljavaju kao oprene niti bitno razliite.
Pjesnikova tuga za izgubljenom suprugom iskazana je u zbirci
pjesama Smaran (Sjeanje) iz 1914. godine.
Rabindranath je jednu zbirku pjesama posvetio i svojoj djeci
zbirku iu (Dijete) iz 1903. godine, u kojoj govori o djetinjim
eljama, njihovim sitnim djejim mukama i, naravno, velikim
matanjima.
Nakon to je toliko voljenih osoba otilo iz njegova ivota i
napustilo ovaj svijet, ipak nije dozvolio da ga preplavi tuga.
Nastavio je sa svojim politikim aktivnostima, i radio na unapreenju
bengalskog sela.
Zbirka duhovne lirike Gitanjali (Pjesme darovnice) iz 1913.
godine nastale su poslije enine smrti kao odgovor srca koje nije
izgubilo vjeru u smisao patnje. Ovom zbirkom Rabindranath nailazi
na snaan odjek na Zapadu, a 1913. godine za Gitanjali dobiva i
Nobelovu nagradu te postie svjetsku slavu. Svijet je objeruke
prigrlio ovog pjesnika koji je kroz svoje stihove ljudima pruio
nadu i vjeru u ljudsku dobrotu i ljubav, a to je upravo ono to je
svijetu i bilo potrebno u tim trenucima pred sam poetak prvog
svjetskog rata, kad su se strah i predstojea katastrofa mogli
namirisati u zraku.U to je vrijeme Rabindranath bio u potrazi za
vjerskim ispunjenjem, a njegova je vjera bila njegova prva ljubav
priroda. Prirodu je smatrao oitovanjem boanskog. Ukazivao je na
nemogunost traenja spasa u praznovjerju i pustinjatvu.
Romantina slika ivota i svijeta koju je Rabindranath razvio jo u
djetinjstvu, postepeno se razvijala u ideju bratstva cijelog
svijeta, u ideju ljubavi prema cjelokupnog ovjeanstvu, bez
isticanja individue i nacionalne pripadnosti.
Otro se borio protiv nacionalizma, a roman Ghare Baire iz 1916.
godine (Dom i svijet) kritika je fanatinom patriotizmu koji je bio
prisutan u Bengalu tog vremena. Pitanju nacionalizma Rabindranath
je posvetio svoja predavanja u Americi i Japanu, 1916. i 1917.
godine, koja su objavljena kao knjiga pod nazivom Nationality. Na
tim predavanjima, odnosno u toj knjizi Rabindranath osuuje
imperijalizam na Zapadu i u Japanu, a osim toga naglaava drutvene
korijene brojnih problema suvremene Indije.
U zbirci pjesama Balaka iz 1916. godine (Labud) istie svoj
optimizam u odnosu na razvoj drutva i svijeta.
Prirodi se vratio nekoliko godina kasnije sa zbirkama Purabi iz
1925. godine (Istoni), Mahuya iz 1929. godine i Banabani iz 1931.
godine (Poruka ume).
U svojim zbirkama Parises (Svretak) i Punasca (Jo jednom),
pjesnik pie o svojoj vjenoj potrazi za novim saznanjima, svojoj
potrebi za konstantnim istraivanjima.
U pjesmama e saptak (Posljednjih sedam) i Bithika (Prolaz) iz
1935. godine, Rabindranath pie o svojoj vrstoj odluci da se bori do
zadnjeg atoma snage i do zadnjeg daha za sve humane vrijednosti
koje postoje na svijetu.
Godine 1937. pjesnik obolijeva, ali i u zadnjim godinama svoga
ivota ostaje aktivan i nastavlja stvarati. U posljednjim radovima,
poput primjerice zbirki Prantik (Na rubu) i Semjuti (Veernja
svjetiljka) iz 1938. godine podie svoj glas protiv faizma i
imperijalizma. U zbirci pjesama Argoya (Oporavak) koju je napisao u
posljednjoj godini svoga ivota, 1941., oprata se od svojih
uspomena. Tune su to pjesme, ali one ujedno odraavaju i pjesnikov
optimizam, njegovu nadu u bolju budunost Indije, ali i cijelog
svijeta.
Neka se u mojoj posljednjoj pjesmiizmjeaju svi zvuci radosti
radosti koja svesvoje bez rijei baca u prainu.
Pjesnie,posljednji put umij se obrednou vodi tekuici noi koja
pada.
Sluila te ova trudna zemljai njegovala,ali ti ne prioni za
nju.
Jer ona ne bi asilada ti uzme to ti je jednom dala
Dok koraa naprijed,ne osvri se i ne pruaj ruke preda se.
to si u ivotu dao istinski,ne trai tome cijenu i ne vrijeaj
dara
Ono to ekas nadom u srcu,to nije slava;
To je tihi zov svitanja u novi ivot;to je kruna jutarnje
svjetlosti,na elu nanovo probuenog.
INDIJSKA MISAO
Kroz indijsku poeziju, a naroito poeziju Tagorea, jasno se moe
primjetiti drugaiji pogled na svijet, dobro i zlo, vrlinu i grijeh,
svjetovno i sakralno. Postoji samo ivot, ne postoji gruba podijela
na svjetovno i sakralno, jer ivot je jedinstven.
Indijska misao proeta je uenjem o ciklinosti dogaanja,
ciklinosti ivota, a takvo uenje uinilo je mentalitet ovjeka da
smatra normalnim i prirodnim promjene koje postoje i koje se
dogaaju, nastajanje i nestajanje, dolazak i odlazak. Nita prolazno
ne ostaje, ne moe se sakriti i zadrati, nema varanja, prirodno je
roditi se i umrijeti. Sve se u Prirodi raa i umire, dan, mjesec,
godinja doba, godina, cvijet i stablo, pa tako i ovjek.
Indijska misao temelji se na uvjerenju da je sva traginost
prolaznosti zamijenjena shvaanjem da ivot nikada ne nestaje, ve
nakon fizikog nestajanja iskra ivota i dalje tinja i sprema se za
novo postojanje, novo pojavljivanje. U svemu postoji dah ivota.
Bog iva, koji je strani razaratelj, a njegov ples simbolizira
kozmiki ritam, zastrauju je, ali opet i plemenit. Zato? Jer moguava
da se nestajanjem, umiranjem neeg starog, rodi neto novo. Na mjestu
uvenula cvijeta, iznuknut e novi cvijet. Svake se zime Zemlja
povlai u sebe, spava, isti se i priprema za novo buenje u proljee,
za novi ciklus ivota. Zar je mogue da su ovi prirodni zakoni
primjenjivi na sve u prirodi, samo ne na ovjeka?
Indijska misao pretoena u poeziju prenosi nam bogat i mnogostran
doivljaj svijeta, svjetovan i sakralan, duhovan i materijalan,
meutim ne dijeli te dvije komponente, ve prepoznaje u njima
sveobuhvatnu stvarnost. Ona govori o ivotu, smrti, prirodi,
ljubavi, boanskom
Postoje mnoga djela indijskih pjesnika, umjetnika i stvaraoca
koja jo nisu prouena, prevedena, interpretiranapostoji nebrojeno
mnogo pjesama anonimnih pjesnika za koje ne znamo, a vjerojatno i
neemo znati. Indijska je poezija velikim dijelom neistraena, i dok
ekamo prijevode pjesama, romana, drama, pripovijetki i drugih
ostvarenja, dok ekamo njihovo tumaenje, moda bismo se mogli
potruditi razumijeti Tagoreov ivot i djelo, njegovu borbu za
ovjeka, za bratstvo meu svim ljudima svijeta, borbu za zajednike
ideale, umjesto zajednikih interesa koji nas danas povezuju. Moda
bismo poneku od tih vrijednosti mogli pokuati i integrirati u nae
ivote.
izvor(i):BIBLIOGRAFIJA:|Klara Gnc Moaanin: Sahrdaya knjievno
putovanje sa srcem u Indiju, Hrvatsko filoloko drutvo, Biblioteka
Knjievna smotra, Zagreb, 1996.|Tagore svijet Hrvatska (1861 1926
2011), prijevod: S.Dumani, P.Ivanc, T.Macek, L.Toma, LOTOS, Zagreb,
2011|Rabindranath Tagore: Sadhana Ostvarivanje ivota, Paralele,
Split, 2005.|asopis: Nova Akropola: Rabindranath Tagore, asopis
br.1, Nova Akropola, Zagreb, 1996.
