Interdisciplinarni tim za

re/habilitaciju djece/osoba s

cerebralnom paralizom

Prof. dr Emira Švraka

www.fzs.unsa.ba

www.cpafbih.org

Konvencija UN o pravima djeteta

• Član 25. Zdravlje

• Osobe s onesposobljenjem imaju ravnopravan

pristup standardu zdravstvene zaštite i službama

zdravstvene zaštite, uključujući zdravstveno

osiguranje te osiguravanje njihove tjelesne,

duševne i socijalne dobrobiti.

• Član 26. Habilitacija i rehabilitacija

Države članice dužne su osigurati da osobe s

onesposobljenjem budu opremljene sredstvima

koja će im pomoći da ostvare najveći mogući nivo

samostalnosti i sudjelovanja u životu.

Međunarodna Klasifikacija

Funkcionisanja i Zdravlja• Proces revizije Međunarodne Klasifikacije

Funkcionisanja i Zdravlja – MKF (International

Classification of Functioning, Disability and

Health (ICF) od svog uvođenja je imao koristi od

prijedloga osoba s onesposobljenjem i od

organizacija osoba s onesposobljenjem.

Međunarodno udruženje osoba sa

onesposobljenjem (DPI) naročito je doprinijelo i

svojim vremenom i energijom procesu revizije,

te je MKF odraz njihovog važnog doprinosa.

Novosti u ICF

• Odlučeno je da se potpuno napusti pojam

“hendikep” - zbog pogrdnog značenja u engleskom

jeziku – i da se pojam “onesposobljenje” ne koristi

kao ime komponente, već kao sveukupni krovni

pojam.

• Ostaje međutim, teško pitanje kako se najbolje

obraćati pojedincima koji imaju određeni stepen

ograničenja funkcionisanja.

• MKF koristi pojam “onesposobljenje” za

označavanje multidimenzionalnog fenomena koji

nastaje kao rezultat interakcije između ljudi i

njihovog fizičkog i društvenog okruženja.

Definicija CP

• Grupa trajnih poremećaja razvoja pokreta

i posture koji uzrokuju ograničenja u

izvođenju aktivnosti, a posljedica su

neprogresivnih poremećaja nezrelog

mozga ili mozga u razvoju.

• Motorički poremećaji su često udruženi sa

epilepsijom, senzornim poremećajima,

percepcije, kognicije, komunikacije,

ponašanja i sekundarnim mišićnokoštanim

problemima.

Pridružene teškoće djece s CP

1. 1 od 3 Ne može da hoda

2. 1 od 2 Ima intelektualne teškoće

3. 1 od 4 Ne može da govori

4. 1 od 10 Ima teže oštećenje vida

5. 3 od 4 Doživljava bol

6. 1 od 4 Ima problem kontrole

mokraćne bešike

7. 1 od 4 Ima epilepsiju

8. 1 od 5 Ima poremećaj ponašanja

9. 1 od 4 Ima poremećaj spavanja

10. 1 od 5 Ima hipersalivaciju

Interdisciplinarni model

rehabilitacije

• Svrha interdisciplinarnog programa

rehabilitacije je da svi zajedno postignu više

nego što bi postigli samostalno bez drugih

učesnika u rehabilitaciji.

• Koordinirano djelovanje, bez cjepkanja

re/habilitacionog procesa na pojedine grane,

što interdisciplinarni model re/habilitacije čini

djelotvornijim i pozitivnijim i za pacijenta i za

članove tima.

Interdisciplinarnost

• Interdisciplinarnost, ili korak dalje,

transdiciplinarnost u pružanju rane intervencije

djeci s razvojnim teškoćama potrebno je postaviti

kao prioritet.

• Razvojne potrebe djece ranog doba s rizicima i

teškoćama su često vrlo složene i u pružanje

usluga (odgojnih, zdravstvenih, socijalnih) često

su istovremeno uključeni stručnjaci različitih profila

(odgajatelji, pedijatri, neuropedijatri, fizijatri, ljekari

specijaliste porodične medicine, logopedi,

psiholozi, edukatori rehabilitatori, fizioterapeuti,

medicinske sestre, okupacioni terapeuti, socijalni

radnici i dr.).

Specijalista fizikalne medicine i

rehabilitacije• Specijalista fizikalne medicine i rehabilitacije

(fizijatar) je glavni koordinator tima koji prvi stupa u

kontakt sa pacijentom i njegovim roditeljima.

• Složenim fizijatrijskim pregledom koji ima i

elemente neurološkog, pedijatrijskog i ortopedskog

pregleda, fizijatar dobija uvid u težinu kliničkog

stanja, kao i funkcionalni status pacijenta.

• On pregleda, dijagnostikuje i traži dodatne

pretrage, pomaže pacijentu da se prilagodi na

onesposobljenje.

• Rukovodi, organizuje i koordinira rad svih ostalih

članova tima.

Fizioterapeuti • Prema Vodiču za praksu fizioterapije: fizioterapija

uključuje dijagnozu i upravljanje disfunkcijama

pokreta i osnaživanje tjelesnih i funkcionalnih

sposobnosti;

• ponovnu uspostavu, održavanje i promicanje

optimalnog tjelesnog funkcionisanja, optimalne

tjelesne spreme i dobrobiti (welnesa) te optimalnog

kvaliteta života u odnosu na kretanje i zdravlje;

• sprječavanje nastupa, simptoma i napretka

oštećenja, funkcionalnih ograničenja,

onesposobljenja koja mogu nastati bolešću,

nepravilnim funkcionisanjem, različitim stanjima ili

ozljedam.

Kućna fizikalna terapija

• Program kućne fizikalne terapije je obuhvatio:

• lokalnu manuelnu masažu,

• individualni program vježbi određen prema

funkcionalnom statusu svakog pacijenta

posebno,

• vježbe na velikoj gimnastičkoj lopti,

• vježbe na valjku i

• vježbe na razvojnim pomagalima (kosa ravan).

• Primjenjuju se i TENS, krioterapija, termoterapija,

lokalne kupke.

Kućna fizikalna i okupaciona terapija

Terapija pokretom izazvana ograničenjem

Constraint induced movement therapy

Medicinska sestra u re/habilitaciiji

• Medicinska sestra sprovodi ličnu njegu i

pomaže pri higijeni, hranjenju, kontroli

stolice i mokrenja i uzimanju

medikamentne terapije za pacijenta s

težim fizičkim oštećenjima.

• U re/habilitacionom timu pomaže pacijentu

da postigne maksimalno moguću

nezavisnost u medicinskoj njezi, prevenciji

komplikacija i edukaciji pacijenta i članova

njegove porodice.

Okupacioni terapeut

• Okupacioni terapeut obučava male pacijente

aktivnostima dnevnog života i samozbrinjavanju,

pravi pomagala za samopomoć, šine i splintove

za šaku i popravlja ortotska sredstva.

• Okupaciona terapija se bazira na funkcionalno

korisnim pokretima gornjih ekstremiteta.

• Vrši se procjena fine motorike i stimulacija

vizuelno-motoričke funkcije.

• Sve aktivnosti treba da imaju karakter igre i

zabave i na taj način interesantne i privlačne za

djecu.

Kućna OT i FT

Protetičari i ortotičari

• Protetičari i ortotičari učestvuju u timskom

postavljanju indikacija, planiranju i izradi

ortopedskih pomagala, ortoza i proteza.

• Neophodno je njihovo učešće u timu pri

aplikaciji i prilagođavanju pacijenata na

korištenje pomagala, zajedno sa ljekarom,

fizioterapeutom, okupacionim terapeutom.

• Bez odgovarajuće obuke i adaptacije

pomagalo lako može biti nepravilno

korišteno ili odbačeno.

Psiholog

• Psiholog sprovodi psihodijagnostiku,

savjetovanje i psihoterapiju.

• Psihodijagnostika se vrši od ranog dječijeg

uzrasta i procjenjuje četiri osnovne funkcije

razvoja: motoriku, koordinaciju, govor i

društveno ponašanje.

• Psihodijagnostička procjena omogućava

uočavanje oštećenih funkcija kao i očuvanih

potencijala djeteta na osnovu čega se planira

program stimulacije razvoja djeteta.

Socijalni radnik

• Socijalni radnik procjenjuje pacijentovu porodičnu

situaciju, materijalni status, zaposlenost i na

osnovu toga daje „socijalnu dijagnozu“

sagledavajući bolest i reakciju pacijenta na

socijalne stresove.

• Pomaže u pronalaženju rješenja na svim životnim

poljima i edukuje pacijentovu porodicu u

prihvatanju novonastale situacije.

• Posrednik je između službe u kojoj radi i korisnika

usluga te organizacije, motivišući društvenu

zajednicu da pruža zdravstvenu, socijalnu i

ekonomsku pomoć pacijentu i njegovoj porodici

Edukator rehabilitator

• Edukator rehabilitator (defektolog)

osigurava različite edukacione materijale,

upućuje ih na različite kurseve specifične

za pojedine rehabilitacione ciljeve:

specifične povrede, seksualnost,

psihološke i socijalne probleme,

finansijsko prilagođavanje.

Somatoped

• Kod djece mlađeg uzrasta somatoped radi na

psihomotoričkoj reedukaciji kod: poremećaja

percepcije, površnog i dubokog senzibiliteta,

poremećaja koordinacije pokreta, poremećaja

ponašanja, poremećaja pažnje, kod tzv.

„nespretne djece“, kod hiperkinetskog sindroma

udruženog s intelektualnim onesposobljenjem.

• Vježbe koje sprovodi treba da omoguće djetetu

doživljaj tjelesne cjelovitosti i ispravno

sagledavanje sebe u prostoru, vremenu i

socijalnoj sredini.

Logoped• Logoped je stručni saradnik koji se bavi dijagnostikom

i korekcijom patologije verbalne komunikacije.

• Rani logopedski tretman obuhvata neposredni rad sa

djetetom, obuku roditelja i uključivanje porodice u ranu

govornu stimulaciju djeteta.

• Logoped je prijeko potreban u procesu rehabilitacije

neuroloških poremećaja koji su nastali kao posljedica

cerebrovaskularnog inzulta ili traumatske ozljede

mozga.

• On procjenjuje i rehabilituje poremećaje govora i

hranjenja kao što su afazija, dizartrija, apraksija,

kognitivno oštećenje i poremećaji gutanja (disfagija).

Ishrana tokom re/habilitacije i

dijetetičar

• Dijetetičar omogućuje adekvatnu ishranu

tokom rehabilitacije.

• Procjenjuje pacijentove dosadašnje

prehrambene navike, te potrebu za

redukcijom unosa određenih sastojaka

hrane.

• Prilagođava konzistenciju hrane s obzirom

na probleme s gutanjem, disanjem i

funkcijom mokraćnog mjehura ili crijeva.

Muzikoterapeut

• Muzikoterapija je psihoterapijska tehnika koja

koristi muziku ili zvuk u dijagnostičke i terapijske

svrhe. Globalno se razlikuju dva velika tipa

muzikoterapije: receptivna i aktivna.

• Receptivna muzikoterapija, u kojoj subjekt sluša

jedan muzički program koji pomaže da mu u svijest

prodre željeno psihološko stanje koje treba postići

terapijom.

• Aktivna muzikoterapija, u kojoj subjekt sam

proizvodi muziku glasom ili instrumentom, što mu

omogućava da uspostavi jednu neverbalnu

komunikaciju sa terapeutom.

Terapija igrom i play terapeut• Najprihvatljivija podjela igara s pedagoško-

psihološkog aspekta je na dvije grupe:

1.stvaralačke igre koje se dijele na tematske,

dramske i konstruktivne i

2. igre s pravilima, odnosno igre određenog

sadržaja koje imaju tačno određena pravila.

• Igre s pravilima pomažu djeci u savladavanju i

uvježbavanju aktivnosti s kojima se sreću u

stvarnom životu (npr. savladavanje raznih vrsta

prepreka, igre ganje i žmurke).

Stvaralačke igre

• Stvaralačke igre nastaju tako što djeca

predškolskog uzrasta koja se uključuju u igru,

već posjeduju određena iskustva, i na osnovu

onoga što su vidjela i čula, predstavom fantazije,

stvaralački mijenjaju stvarnost kroz igru.

• U stvaralačkim igrama djeca mogu

reprodukovati sadržaje priča, bajki, crtanih

filmova. Tada one postaju igre dramatizacije. Za

konstruktivne igre su važni različiti materijali,

prirodni i fabrički proizvedeni, slagalice različitih

oblika i veličina kojima djeca grade.

Art terapeut

• Pored djece s određenom medicinskom

dijagnozom, u art terapiji sudjeluju i djeca s

posebnim problemima u ponašanju:

agresivno ponašanje izazvano frustracijama,

bijes, hiperaktivnost, povučeno dijete, anksiozno

dijete, djeca u stresnim situacijama ili s

traumama koje prouzrokuju fizičke simptome,

djeca s osjećajem nesigurnosti, usamljenosti,

odbačenosti, bez samopoštovanja i s drugim

razvojnim teškoćama.

Funkcionalna terapija

orjentisana na porodicu

• Neophodno je primjeniti funkcionalnu

terapiju orjentisanu na porodicu radi:

1. interakcije sa porodicom i utvrđivanja

ciljeva za dijete i

2.uspostaviti Servis orjentisan na porodicu

sa obrazovanim lokalnim stručnjacima i

dobro informisanim roditeljima.

• U oblasti poznavanja djeteta, roditelj je ekspert.

On posjeduje niz veoma korisnih informacija zastručnjaka, koje mu u velikoj mjeri mogu olakšati

rad, skratiti proces upoznavanja sa djetetom i uštedeti dragocjeno vrijeme.

Dobro vođenim razgovorom, od roditelja se može mnogo saznati o djetetu: kako se dijete ponaša u određenim situacijama, u društvu, u različito doba dana, kada je samo, šta ga razdražuje, čemu se

raduje, koje aktivnosti mu dobro idu, šta voli da radi, šta ga motiviše, koje su porodične vrednosti, koja su

očekivanja roditelja vezana za obrazovanje...

Saradnja sa roditeljima

• Roditelj je dio tima koji učestvuje u re/habilitaciji

djeteta i bez njega to ne bi bilo moguće na pravi

način i u potpunosti izvesti.

• Neophodno je sa roditeljima razgovarati, objasniti im

prirodu bolesti i imati veliko strpljenje.

• Zbog velike uloge roditelja u timskom radu u većini

zdravstvenih ustanova, dozvoljava se njihov boravak

i redovne posjete, a oni se istovremeno obučavaju

vježbama i njezi svoje djece.

• Roditelji ponekad zahtijevaju dosta vremena,

podrške i razgovora od svih članova tima, ali bez

njihovog učešća i ljubavi, proces dječije

rehabilitaciije ne bi bio tako efikasan.

Mjere i aktivnosti u osiguranju

dostupnosti svih usluga i djelovanja u

sistemu zdravstva

• Potsticanje svih oblika aktivnog

sudjelovanja osoba s onesposobljenjem u

kreiranju, provođenju i praćenju

zdravstvenih preventivnih programa.

1.Edukacija zdravstvenih radnika

2.Saradnja s nevladinim sektorom

3.Edukacija osoba s onesposobljenjem

www.cpafbih.org

Hvala!

• Granice mogućnosti osoba s razvojnim

teškoćama se pomjeraju, ne samo u

sportu, već i u drugim oblastima nauke.

• Osobe s razvojnim teškoćama same

mijenjaju svoju sadašnjost i budućnost i

tako afirmišu svoje sposobnosti i dobrobit

društvu.