Invaliditet - Cultural Heritage without Borderschwb.org/bih/wp-content/uploads/sites/5/2016/05/Bosnian... · 2016. 5. 10. · s vodom za pse-‐vodiče za slabovidna ili lica s oštećenjima

Invaliditet Set alata i

dokumenata o invaliditetu

namijenjen muzejima

Prikupila Michèle Taylor uz pomoć kolega iz zapadnog

Balkana

Set alata i dokumenata o invaliditetu namijenjen

muzejima

Prikupila Michèle Taylor uz pomoć kolega iz zapadnog Balkana

Za Fondaciju Kulturno naslijeđe bez granica

Finansirano iz sredstava Fondacije Stavros Niarchos

Uvod

Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica (Foundation Cultural Heritage without Borders -‐ CHwB) je švedska nezavisna nevladina organizacija koja radi na zaštiti i očuvanju materijalne i nematerijalne kulturne baštine koja je ugrožena uslijed sukoba, zanemarivanja, prirodnih katastrofa ili ljudskog djelovanja. Mi svoj rad smatramo ključnim doprinosom u izgradnji demokracije i podršci ljudskim pravima. CHwB je neopredijeljena u odnosu na strane u sukobu, ali ne i u odnosu prema pravu ljudi na kulturno naslijeđe – bilo sada ili u budućnosti.

CHwB koristi kulturno naslijeđe kao aktivnu silu u postizanju pomirenja, uspostavi mira i socijalnom i ekonomskom razvoju, zahvaljujući izgradnji kapaciteta, jačanju svijesti i stvaranju prilika za očuvanje i zaštitu kulturnog naslijeđa u društvima pogođenim sukobima, zanemarivanjem, prirodnim katastrofama ili ljudskim djelovanjem.

CHwB je posvećena očuvanju jednakosti, odgovornosti i transparentnosti, kao i omogućavanju jednake zastupljenosti i sprječavanju diskriminacije.

Ovaj set alata kreiran je kao oblik podrške trajnim naporima da se muzeji zapadnog Balkana učine dostupnijima, pristupačnijima za osobe s invaliditetom. Većina informacija već je obuhvaćena u projektima i na radionicama organiziranim u okviru Mreže muzeja zapadnog Balkana, uz obimnu pomoć Fondacije Stavros Niarchos. Set alata kreirala je Michèle Taylor, menadžerica projekta. Svoj doprinos su dale i kolege iz zapadnog Balkana, pojedinci koji sudjeluju u novonastaloj Grupaciji zapadnog Balkana za omogućavanje pristupa (Western Balkans Access Group).

Ovaj set alata namijenjen je svima koji žele postići inkluzivnost. Molimo da ga slobodno koristite i obavijestite nas ukoliko biste željeli bilo šta dodati!

Više informacija o radu CHwB-‐a možete pronaći na: www.chwb.org

Ovaj rad zaštićen je licencom Creative Commons Attribution-‐ShareAlike 3.0 Unported License. Kopiju licence možete vidjeti ako posjetite http://creativecommons.org/licenses/by-‐sa/3.0/ ili se pismenim putem obratite na adresu: Creative Commons, 444 Castro Street, Suite 900, Mountain View, California, 94041, USA.

1

10 Stvari koje možete napraviti, a koje vas neće skupo koštati

1. Objavite e-‐mail adresu i broj mobitela putem kojih vas ljudi mogu kontaktirati (€0)

2. Dajte osoblju koje radi s posjetiteljima olovku i papir (€1)

3. Zamijenite dotrajale i nečitke oznake novima, kreiranima uz pomoć računara i plastificiranima. Pazite da plastična zaštita oznake ne reflektira previše svjetlosti, kako znak ne bi nekima bio nečitak. (€0.50 po znaku i radon vrijeme zaposlenih).

Ovo će biti od koristi dok ne budete u mogućnosti potpuno zamijeniti oznake trajnijima

U Velikoj Britaniji, Kraljevski državni institut za slijepe (Royal National Institute for the Blind -‐ the RNIB) kreirao je i putem svoje web stranice učinio dostupnim upute o tome kako se pobrinuti da štampani materijal bude jasno vidljiv. Pogledajte sljedeći link: http://www.rnib.org.uk/professionals/accessibleinformation/text/Pages/clear_print.aspx

4. Osigurajte slamke za piće na svim mjestima na kojima prodajete ili poslužujete napitke (€1 mjesečno).

5. Pobrinite se da na svim stepenicima izvan zgrade prednje stranice budu označene tako da se jasno razlikuju od stajne površine stepenika, te da podnožje i najviši stepenik također budu označeni kako bi ljudi bili svjesni da se tu nalazi stepenište (€25).

6. Pomjerite namještaj kako bi u vašem muzeju staze za kretanje posjetitelja bile jasno vidljive i široke (€0).

7. Osigurajte posudu s vodom za pse-‐vodiče za slabovidna ili lica s oštećenjima sluha (€3).

8. Napravite letak za posjetitelje s informacijama o pristupu sadržajima, uključujući podatke o eventualnim preprekama (€0).

9. Uz pomoć računara kreirajte čitke verzije i verzije krupne štampe napomena o programu, oznaka i drugih informacija (€ trošak papira i tonera, te radnog vremena osoblja).

10. Zamolite posjetitelje s invaliditetom ili oštećenjima sluha za utiske i mišljenje o poduzetim mjerama (€0).

Pobrinite se da budu dostupna parking mjesta za

osobe s invaliditetom

1

Pristup slijepih i slabovidnih osoba muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa

Prepreke na koje nailaze slijepe i slabovidne osobe

Slijepe i slabovidne osobe mogu se suočiti s brojim preprekama prilikom posjeta muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa. Na nekim mjestima nisu dostupne informacije za posjetitelje, u neke je zgrade teško ući ili se kretati u njima, a tekstualne oznake su odštampane sićušnim slovima. U nekim slučajevima osoblje ne zna kako pristupiti slijepim i slabovidnim osobama ili ne znaju kako ponuditi pomoć. Interaktivni sadržaji obično zahtijevaju dobar vid, a moguće je da nije dozvoljeno dodirivati predmete ili da informacije nisu dostupne u audio formatu.

Uklanjanje prepreka

Postoje mnogobrojni načini na koje muzeji mogu poboljšati pristup slijepih i slabovidnih osoba sadržajima, uključujući sljedeće:

• izraditi audio vodiče koji će biti dostupni slijepim i slabovidnim licima;

• ponuditi obilazak uz pratnju vodiča prilikom kojeg vodič opisuje zgradu, zbirke i kontekst;

• načiniti taktilne replike umjetničkih djela, predmeta, zgrada i njihovog plana, itd;

• ponuditi dodirivanje stvarnih predmeta u okviru taktilnog obilaska ili posjeta ugovorenih radi ostvarivanja taktilnog iskustva ili dodirivanje replika napravljenih za tu svrhu;

• osigurati dostupnost svih štampanih materijala sa date lokacije u različitim formatima (npr. odštampanih velikim slovima, na CD-‐u, Brajevim pismom);

• omogućiti posjetiteljima da se što je moguće više približe predmetima, a da pri tom predmet ne bude izložen riziku od bilo koje vrste oštećenja;

• oznake i pojašnjenja odštampati jasno vidljivim slovima;

• napomene o izložni i o predmetima i zbirkama odštampati na listovima papira koje posjetitelji mogu nositi sa sobom tokom posjete;

• osigurati listove koji služe kao lupa.

Čak i u slučaju da ste tekstualne napomene pisali rukom, i tada ih

možete učiniti jasnima i čitkima za mnoge posjetitelje

2

Audio opisi

Audio opis je govorni komentar zahvaljujući kojem se može unaprijediti pristup muzejima i lokacijama kulturnog naslijeđa. To nije samo audio vodič koji je dostupan svakom posjetitelju. Audio opis podrazumijeva izuzetno detaljan opis predmeta i slika kako bi slijepe i slabovidne osobe mogle steći potpuniji dojam o predmetu. Izrada ovakvog audio opisa predstavlja specifičnu vještinu, pa bi za nju trebala biti zadužena osoba s odgovarajućim iskustvom. Za potrebe izrade audio opisa biće potrebna pomoć osoblja muzeja koje bi trebalo napisati scenarij koji bi obuhvatio sve bitne informacije.

Audio opis se može osigurati i uživo, kao dio nekog događaja. Opis može biti dostupan putem slušalica ili putem razglasa kako bi bio dostupan svima, ukoliko je događaj namijenjen slijepim i slabovidnim osobama.

Izrada taktilnih dijagrama i replika

Neke od slijepih i slabovidnih osoba vole koristiti taktilne mape i dijagrame, dok neke žele taktilne replike slika i crteža.

Jednostavne mape i dijagrame moguće je učiniti dostupnima za dodirivanje uz pomoć vješte upotrebe konopca, ljepila i sličnih opipljivih materijala.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Državni centar za taktilne dijagrame na svojoj web stranici nudi dobar sažetak različitih načina za izradu taktilnih slika.

Pristup zbirkama na internetu

Zahvaljujući razvoju interneta, mnoge slijepe i slabovidne osobe sada imaju priliku uživati u raznovrsnim informacijama i koristiti brojne usluge. Kada budete kreirali i razvijali svoju web stranicu pobrinite se da svi sadržaji budu vizualno jasni.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Kraljevski državni institut za slabovidne (Royal National Institute for the Blind -‐ the RNIB) načinio je upute o tome kako web stranicu učiniti dostupnom slijepim i slabovidnim osobama.

Posjetite http://www.rnib.org.uk/professionals/webaccessibility/designbuild/Pages/design_build.aspx

Na internetu također možete posjetiti www.accessify.com/tools-‐and-‐wizards/accessibility-‐tools/ gdje su dostupni alati koji vam mogu pomoći u kreiranju pristupačnih web sadržaja i dokumenata. Tu možete naći čak i alat koji vam nakon pokretanja može pronaći eventualne probleme u vezi dostupnosti vaše web stranice.

1

Muzej za sve

Tatjana Mijatović, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, Sarajevo

Zahvaljujući saradnji CHwB-‐a i Fondacije Stavros Niarchos sa Zemaljskim muzejom Bosne i Hercegovine napravili smo prve korake ka poboljšanju dostupnosti jedne od najstarijih institucija Bosne i Hercegovine.

Radili smo na dva projekta:

• “Audio vodič za slijepe i slabovidne osobe“ i

• “Muzej u koferu“

“ Audio vodič za slijepe i slabovidne osobe“ Prvi korak bio je istražiti tehnička rješenja dostupna slijepim i slabovidnim osobama, pretražujući internet i analizirajući projekte unaprjeđenja dostupnosti koje su proveli drugi muzeji. Nakon što smo prikupili veliku količinu podataka, javio se neizbježan zaključak: “Nemamo kriterije za odabir najboljeg rješenja“! Stoga sam se educirala o potrebama slijepih i slabovidnih osoba kod stručnjaka u bibliotekama i školama koji su se bavili pomenutom oblasti. Saznala sam sljedeće:

• jedan od najbitnijih podataka koje sam naučila je da Brajevo pismo znaju čitati samo osobe koje su rođene slijepe ili su vid izgubile u ranoj dobi. To je imalo ključni uticaj na izbor najboljeg rješenja.

• bitno je dobiti informacije od institucija koje na profesionalnom nivou pružaju podršku slijepim i slabovidnim osobama

• bitno je porediti različite izvore

• od najvećeg je značaja uključiti slijepe i slabovidne osobe na svakom koraku projekta, budući da su upravo oni najbolji izvor informacija i najbolji kritičari procesa.

Cilj ovog projekta je omogućiti slijepim i slabovidnim osobama da samostalno posjećuju postojeće kolekcije muzeja, te da budu u stanju razumjeti izložene predmete.

Kako bismo naš muzej istinski učinili muzejomzasve, bilo je bitno obuhvatiti sve dobne i druge grupe slijepih i slabovidnih posjetitelja. Shodno tome, možemo reći da imamo “opći” tip izložbe ili “uvod”.

Nakon što sam se upoznala s problemima dostupnosti, shvatila sam koliko je intervencija zapravo potrebno: muzej je napravljen “daleko od dodira“! U isto vrijeme sam shvatila da nije moguće postići sve ciljeve. Potrebno je napraviti plan za dalje, a ovaj projekt bi trebao biti dobra osnova za dalja unapređenja koja će, pretpostavljam, biti jednostavnije postići nego što je bio slučaj s prvim korakom.

Tehonologija

Na koncu, odabrali smo “I.D.Mate“ bar-‐kod čitač, kao najbolje i najjednostavnije rješenje, te, što je najvažnije, rješenje koje će funkcionirati za sve posjetitelje.

2

To je prijenosni “sve-‐u-‐jednome” govorni skener bar-‐koda koji ljudima pomaže prilikom identificiranja predmeta putem bar-‐koda proizvoda ili UPC-‐a (univerzalne šifre proizvoda, Universal Product Code). Zahvaljujući tehnologiji pretvaranja teksta u govor i digitalnog snimanja glasa, ovaj čitač omogućava da pristupe postojećoj bazi podataka koja sadrži opise proizvoda, kao i prilagođeni set snimljenih govornih poruka.

Budući da su sve informacije pohranjene na maloj memorijskoj kartici, ovaj se uređaj može koristiti u različitim situacijama, a audio vodič može biti dostupan na različitim jezicima i korišten za različite namjene. Sve što je potrebno uraditi je promijeniti memorijsku karticu.

Sada raspolažemo s tri bar-‐kod čitača, budući da u svom muzeju imamo tri odjeljenja, pa u slučaju većeg broja posjetitelja u prilici smo da ih podijelimo u tri grupe kako bi njihov doživljaj muzeja bio što potpuniji.

Jedan od mogućih problema, pak, mogao bi biti da niko ne želi biti odgovoran za ovaj uređaj, ili da ne želi naučiti koristiti „ovu novu, kompliciranu spravu“ (iako njeno korištenje uopće nije komplicirano). Naše rješenje ovog problema bilo bi da uz uređaj osiguramo prateće, detaljne upute za njegovo korištenje.

Realizacija projekta izrade prve muzejske taktilne izložbe za slijepe i slabovidne osobe

Zajedno s kustosom i konzervatorom izvršili smo odabir muzejskih primjeraka koji će sačinjavati našu taktilnu zbirku.

• U Odjeljenju za arheologiju koristili smo izložene predmete iz postojećih zbirki.

• Odjeljenje za etnologiju upotrijebilo je originalne predmete iz prodavnica, dok su pojedini predmeti kupljeni ili izrađeni za ove namjene.

• Najveća poteškoća javila se u slučaju Odjeljenja za prirodne nauke, budući da se sve postavke nalaze iza staklenih pregrada, pa smo načinili nove predmete pogodne za korištenje u taktilnim izložbama i izložili ih pored originalnih postavki.

Dio mog novog znanja trebalo je prenijeti kustosima, budući da su oni bili zaduženi da sačine opis taktilnih predmeta kako bismo bili sigurni da svi mogu u potpunosti razumjeti šta je izloženo. Ukoliko educirate ili obavještavate svoje kolege (od kustosa do zanatlija) o svom radu, mnogo ćete lakše ostvariti svoje ciljeve. Možda će vam, kao meni, zvanično pismo direktora muzeja biti od pomoći jer će tako ljudi shvatiti značaj vašeg rada.

Jedna od najznačajnihih stvari koja će povezati sve dijelove u jedinstvenu cjelinu je izrada taktilnih mapa i sačinjavanje vodiča o dostupnosti. To je ključna informacija za posjetitelja:

• Napraviti detaljnu taktilnu mapu muzeja s označenim lokacijama taktilnih postavki i

• Napraviti vodič o dostupnosti koji se može dobiti na našoj web stranici.

Pohađala sam obuku o kreiranju taktilnih slika pri Kraljevskom državnom institutu za slijepe u Birminghamu, UK, koju je organizirala Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica. To mi je bila značajna pomoć pri realizaciji ovog projekta.

3

Tek nakon završene obuke shvatila sam šta je dobra taktilna slika i odmah sam mogla prepoznati sve greške koje sam načinila jer sam htjela da moja mapa bude lijepa i tehnički ispravna!

CHwB je osigurao opremu za izradu taktilnih slika, pa smo četvero mojih kolega i ja organizirali trening za izradu taktilnih slika stručnjacima iz 11 različitih muzeja iz Balkanske mreže muzeja.

Jedna ciljna skupina – jedna promocija

Promociju obaju projekata realizirali smo putem medija (radio stanica, novina i internetskih portala), putem prezentacije projekta u „Centru za slijepa i slabovidna lica“ i informiranje škola o edukativnim radionicama. Velika promocija organizirana je u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine.

Jako je značajno shvatiti da uz pomoć radionica u školama educiramo buduće samostalne posjetitelje muzeja.

1

Osnovni savjeti o tome kako svoju web stranicu možete učiniti pristupačnom

Pobrinite se da dizajner vaše web stranice razumije problematiku dostupnosti, kako bi dizajn web stranice od samog početka u obzir uzimao pitanje pristupa. Ovo je mnogo efikasnije nego naknadno unošenje izmjena i prepravki.

Zapamtite

1. Ako imate dugme koje posjetitelji web stranice mogu stisnuti kako bi otišli na stranicu o dostupnosti, neka bude smještena gore lijevo na početnoj stranici, inače bi mogli imati poteškoća pri njenom pronalaženju.

2. Načinite verziju web stranice koja sadrži samo tekst, bez slika;

3. Koristite “alt” tekst kako biste unijeli korisne opise slika/grafičkih elemenata;

4. Dokumente koje je moguće skinuti s web stranice kreirajte u RTF, PDF i Word formatu;

5. Pobrinite se da informacije budu jasno izložene i da poveznice budu jasno naznačene;

6. Unesite titlove ili osigurajte transkript za sve audio i audio-‐vizualne materijale;

7. Pobrinite se da navigacija po web stranici i prelazak s jednog dijela na drugi bude jednostavna, a naročito da uvijek bude lako vratiti se na početnu stranicu;

8. Izradite mapu web stranice;

9. Neka vizualni kontrast između teksta i pozadine bude jak;

10. Nemojte koristiti dugmiće ili poveznice koji su maleni ili koji bi zahtijevali veoma precizne pokrete mišem;

11. Slijedite opće upute za jasnu štampu za tekst koji se prikazuje na zaslonu (na primjer, nemojte stavljati tekst preko slike);

12. Nemojte koristiti tekst koji žmirka, niti grafičke elemente ili dugmiće koji pulsiraju ili blješte.

Omogućavanje pristupa vašoj web stranici osobama s invaliditetom je korak ka

omogućavanju pristupa vašem muzeju

2

Provjerite svoju web stranicu Radi više informacija o dostupnosti pročitajte Upute Inicijative za dostupnost interneta. Na sljedećoj poveznici je dostupan „brzi“ sažetak:

http://www.w3.org/WAI/WCAG20/glance/

Sve web stranice bi trebale zadovoljavati barem minimalne standarde.

1

Naručivanje i izrada modela

Ivan Kručičan, Narodni muzej Srbije, Beograd

Uvod Tokom 2009. godine Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica dala nam je donaciju za izradu šest taktilnih maketa srednjovijekovnih spomenika, koje će se koristiti u Galeriji fresaka Narodnog muzeja Srbije u Beogradu. To je trebalo da bude novi dio naše sveobuhvatne ponude. Pomenutih šest maketa bile su dio plana da se izradi dvadesetak maketa spomenika iz različitih perioda, što bi bilo izuzetno korisno u našem ukupnom edukativnom radu sa grupama školaraca, posjetitelja iz specijalnih škola i odraslima.

Šta smo napravili Za ovaj posao angažirali smo mladog maketara koji je u to vrijeme još bio student završne godine Akademije lepih umetnosti u Beogradu, ali je već osvojio nekoliko nagrada, uključujući i nagradu za dvije makete koje je izradio za potrebe Narodnog muzeja u Beogradu 2008. godine.

Cijena koju smo dogovorili i stavili u ugovor bila je izuzetno niska, ali je umjetnik pristao da muzeju učini neku vrstu usluge. Rad je bio izrazito zahtjevan, pa je umjetnik kasnio s isporukom maketa. Uz saglasnost CHwB-‐a, dozvolili smo mu još 4 mjeseca da završi posao, ali ni u tom roku umjetnik nije uspio završiti sve. Do marta 2010. godine, svega dvije makete su bile potpuno završene, a jedna je započeta. Bili smo prisiljeni odlučiti da li da prekinemo projekt i izvršimo povrat sredstava ili da zatražimo dodatno produženje roka. CHwB je odobrio još jedno produženje roka, pa je umjetnik nastavio rad kako bismo dobili planirana preostale četiri makete.

Na koncu, završena su četiri taktilna modela, a predviđena finansijska sredstva su bila dovoljna za trošak materijala, naknadu umjetniku i našem konsultantu iz Udruženja slijepih Srbije, ali smo ipak imali problem s kašnjenjem.

Šta smo naučili Nije sve bilo kako smo se nadali i očekivali, ali su naši slijepi i slabovidni posjetitelji izvrsno primili izložbu koju smo organizirali. Nakon toga smo izradili katalog na Brajevom pismu, pa je ova saradnja otvorila nove ideje i projekte za ubuduće.

Suočili smo se s problemom jer zbog niske ugovorene cijene nismo bili u mogućnosti tjerati maketara da radi brže, ali smo na koncu ipak dobili četiri makete za cijenu jedne, ili čak i manje. Kvalitet maketa je izuzetan i moći ćemo ih koristiti za postavke i edukativne programe tokom sljedećih nekoliko decenija.

Zbog ograničenih resursa bilo smo prisiljeni mnogo improvizirati, ali smo naučili svoju lekciju. Iz svojih grešaka smo naučili bolje planirati i praviti ili kratkoročne planove (maketu po maketu, na primjer) ili uspostaviti širu saradnju s našim Ministarstvom i različitim institucijama i organizacijama i raditi na projektima koji nisu ograničeni striktnim rokovima.

1

Instaliranje displeja osjetljivog na dodir

Danica Ivančević, Muzej grada Novog Sada, Srbija

Uvod

Naš muzej smješten je u tvrđavi na brdu i ima 249 stepenika! Nemamo lako dostupne toalete, kao ni mnoge druge sadržaje koje bi osobama s invaliditetom olakšale posjetu muzeju. Na primjer, nemamo legende postavki koje bi bile pogodne za slabovidna lica, niti dobru infrastrukturu: ukoliko osobe s invaliditetom žele doći u muzej, moraju se jako potruditi, a budući da nema raspoloživog prijevoznog sredstva, to znači da im je dolazak onemogućen.

Osobama s invaliditetom je nemoguće da svladaju ove prepreke, to je nemoguća misija!

Šta smo uradili

Prošle godine smo organizirali promociju našeg displeja osjetljivog na dodir. Udruge osoba s invaliditetom aktivno su učestvovale u ovom događaju. Njihovi prijedlozi bili su veoma korisni: saznali na kojoj visini i na kojoj lokaciji postaviti displej, te kako se pobrinuti da bude dostupan.

Članovi Kluba Rotary jako su nam pomogli, budući da su osigurali određena finansijska sredstva kako bismo uspjeli ostvariti planirano.

Na displeju je dostupna audio-‐vizualna prezentacija postavki muzeja i podzemnih vojnih galerija, koje su inače potpuno nedostupne osobama s poteškoćama u kretanju.

Šta smo naučili

Displej osjetljiv na dodir je izuzetno dobra i korisna naprava, a osobe s invaliditetom su jako zahvalne što su postali dio kulturnih događanja u našem gradu. Bilo je iznimno korisno raditi s osobama s invaliditetom i poslušati njihove savjete.

Međutim, još se mnogo toga mora učiniti kako bismo kulturni život učinili dostupnijim.

Imamo prilaznu rampu, displej osjetljiv na dodir, dva primjerka vodiča odštampana Brajevim pismom i dobru volju da primimo osobe s invaliditetom i sarađujemo s njima kad god je to moguće.

1

Senzorni muzej

Simonida Miljković, Državni muzej Makedonije

Projekt Senzornog muzeja omogućila je Fondacija Kulturno naslijeđe bez granica, uz podršku Fondacije Stavros Niarchos.

Već godinama, Odjeljenje za upravljanje muzejom i edukaciju NU Muzej Makedonije organizira programe za osobe s invaliditetom, u okviru svog edukacijskog programa. Kontinuirana saradnja sa slijepim i slabovidnim osobama rezultirala je brojnim projektima.

U muzeju imamo predmete koji su omiljeni posjetiteljima, ali koji se ne mogu dodirivati pa su smješteni u staklene vitrine kako bismo ih zaštitili.

Jedna od njih je posuda za vodu Hydria. To je stari, zanimljiv, za neke i neobičan predmet zbog njegovog oblika, ali naročito zbog priče koja je ispričana naslikanim elementima.

Osoblje muzeja koje učestvuje u edukaciji bilo je nadahnuto da razmisli o širem značenju “senzornog muzeja”: ljudska bića svijet oko sebe doživljavaju koristeći osnovna osjetila: vid, sluh, dodir, okus i njuh.

Stoga smo planirali i realizirali Projekt “Senzornog muzeja” na sljedeću temu:

Ciljna skupina Projekt smo namijenili učenicima Državne rehabilitacijske škole za slabovidnu djecu i omladinu “Dimitar Vlahov” iz Skopja, te njihove nastavnike i porodice.

Odjeljenja smo podijelili u manje skupine po pet učenika, te napravili raspored posjeta Muzeju.

Ciljevi projekta

Željeli smo • Upoznati učenike s Muzejom kao mjestom na kojem mogu obogatiti svoja znanja

i družiti se;

• Educirati slijepe i slabovidne učenike o našem bogatom kulturnom naslijeđu;

• Odrediti metodologiju za uspješnu realizaciju edukacije u muzeju i organiziranje drugih oblika prezentacija;

• Osigurati prilike za poticanje ravnopravnog učešća i inkluzije slijepih i slabovodnih osoba (kao i drugih osoba s invaliditetom) u društvo;

• Ostvariti i promovirati osnovna građanska i ljudska prava osoba s invaliditetom.

2

Aktivnosti Aktivnosti iz projekta podijeljene su u tri faze.

Maj – oktobar 2011. godine, priprema

Osnivanje tima stručnjaka iz Muzeja i definiranje općenitog okvira unutar kojeg bi se projekt realizirao

Uspostavljanje kontakta s menadžmentom i stručnim timom iz Škole. Njihova posjeta muzeja i uzvratna posjeta edukacijskog tima muzeja Školi.

Priprema edukativnog materijala, prilagođenog ciljnoj skupini.

Definiranje popisa materijala potrebnih za realizaciju programa.

Izrada reljefnih crteža uz pomoć aparata koji koristi swell papir.

Štampanje teksta na Brajevom pismu i teksta sa slovima većeg formata

Instaliranje govornog programa na računaru

Snimanje priče o hidriji i mita o bogu Dionisu na CD-‐ima.

Decembar 2011. godine (Mjesec osoba s invaliditetom), posjete i aktivnosti s učenicima.

Svaki učenik dobio je predavača ili nastavnika kao pratnju.

Nakon objašnjavanja rasporeda edukacijskih prostorija, studenti su imali priliku da otvaraju ladice i dodiruju stvari u njima, da ih pomirišu, vide, čuju i okuse, kao i da pronađu i spoje priču o muzejskom predmetu. Potom su imali priliku saznati o mitu o bogu Dionisu tako što su dodirivali reljefne crteže. Imali su mogućnost i čuti sve navedeno uz pomoć računara.

Učenike smo poticali da razmišljaju kreativno i logično i da aktivno učestvuju u muzejskoj radionici, da svoju inspiraciju prenesu na crtež izrađen uz pomoć uređaja “swell”. Rezultate muzejskih radionica, predstavljene reljefnim crtežima, predstavićemo na izložbi u Muzeju Makedonije i u školi.

Posjetu smo završili uz osvježenje za učenike, a svaki od njih dobio je i poklon: omot s tekstom pisanim Brajevim pismom i CD-‐om na kojem su snimljeni priča o hidriji i mit o bogu Dionisu.

Decembar 2011. godine, analiza

Željeli smo • Uspostaviti kontinuiranu saradnju s institucijama za osobe s invaliditetom;

• Postići integraciju osoba s invaliditetom u savremenom društvu;

• Podići svijest osoba s invaliditetom o značaju promocije i čuvanja kulturnog naslijeđa;

3

• Odrediti metodologiju za izvođenje edukacije u muzeju, uz pomoć različitih metoda i pristupa.

Održivost projekta Sadržaj kojeg smo pripremili i izložba senzornog muzeja biće korišteni u budućoj edukaciji pri Muzeju Makedonije i za potrebe drugih skupina osoba s invaliditetom putem njihovih udruga, za članove Dječijeg kluba Muzeja i posjetioce uopće.

Zahvala

Željeli bismo izraziti svoju iskrenu zahvalnost za finansijsku i materijalnu pomoć koju nam je pružila švedska organizacija Kulturno naslijeđe bez granica, uz podršku Fondacije Stavros Niarchos. Osobito bismo željeli zahvaliti Dr. Diani Walters, Regionalnoj koordinatorici muzeja koja je inicirala ovu saradnju za potrebe projekta Senzorni muzej.

Razmjena iskustava u radu s nastavnicima i stručnjacima pružila je učenicima, ali i nama, osoblju muzeja koje radi na edukaciju, istinsko zadovoljstvo i povećano samopouzdanje.

1

Kreiranje pristupačnih pisanih informacija

Preporučujemo da 1. font u letku ili brošuri bude najmanje veličine 12

2. font na posterima bude još veći (najmanje veličine 18) kako bi ga se lako čitalo s udaljenosti

3. font bude stila tipa sans serif

Ovo je font sans serif. Jednostavan je i mnogo ga je lakše čitati nego

ovaj, font serif, koji ima dodatne linije u slovima koje otežavaju čitanje

4. tekst ne bude odštampan preko slike ili dijagrama

5. font bude crn ili tamno plavi na bijelome ili žutome, ili bijeli ili žut na crnome ili tamno plavome. Tako se postiže najbolji vizualni kontrast

ovo je crno na bijelome

ovo je bijelo na crnome

6. u tekstu bude korištena mješavina velikih i malih slova, kako i obično pišemo, umjesto da se koriste samo velika slova.

Ovo je uobičajena mješavina velikih i malih slova. U njoj se velika i mala slova koriste tamo gdje biste ih i očekivali, za razliku od

OVOGA, GDJE SU SVA SLOVA VELIKA PA JE TEŽE ČITATI

7. u tekstu ne bude kurziva, jer je težak za čitati

8. tekst bude sav u jednoj koloni, jer više kolona otežava čitanje

9. tekst bude s lijevim poravnanjem, umjesto, na primjer u centru ili s desnim poravnanjem.

Ovaj tekst ima lijevo poravnanje

Ovaj je na centru

A ovaj ima desno poravnanje

Ovaj tekst pojašnjenja je napisan preko slike pa ga je gotovo

nemoguće pročitati

2

10. koristite papir bez sjaja, s kvalitetom od najmanje 90gsm (čime se umanjuje mogućnost da se tekst s jedne strane vidi i na drugoj)

11. materijal bude dostupan na različitim papirima u boji (neki ljudi više vole čitati s papira koji nije bijel, na primjer neke od osoba s disleksijom)

12. nikad ne koristite zelenu, ružičastu i crvenu (osim ako vam neko ne zatraži upravo ove boje) jer bi mogle otežavati čitanje daltonistima

Ovaj dio napisan je velikim fontom, uz pomoć običnog programa za obradu teksta.

Primijenite iste principe koje smo naveli u gornjem tekstu i pobrinite se da veličina fonta bude između 16 i 22 (ovo je veličina 18).

Svoje dokumente možete urediti tako što ćete označiti cijeli dokument a potom povećati font. Brajevo pismo

To je pismo koje koristi povišene tačkice na papiru. Brajevim pismom pišemo uz pomoć posebno napravljene mašine, što može zahtijevati velike troškove ukoliko želite prevesti velik dokument.

Audio kaseta ili CD

Zapamtite da ovaj format može biti koristan za velik broj ljudi koji više vole slušati nego čitati.

Dozvoljeno je da sami snimite jednu kopiju kasete. Pobrinite se da govorite sporo i jasno i da opišete sve tabele i dijagrame koji su sadržani u dokumentu.

Elektronske informacije

Mnoge slijepe osobe posjeduju svoj software i/ili hardware što znači da mogu primati informacije na disketama ili CD-‐ovima ili putem e-‐maila, te ih koristiti na način koji im najviše odgovara. To znači da mogu koristiti software koji im 'čita' informacije, ili će koristiti mašine za prevođenje dokumenata na Brajevo pismo ili će ih jednostavno odštampati velikim fontom.

Pristupačne web stranice

Ljudi s različitim poteškoćama sve više koriste internet da bi došli od informacija koje su im potrebne. Web stranica koja je od samog početka dizajnirana i načinjena kako bi bila dostupna biće jednostavna za snalaženje i korištenje.

1

Naručivanje audio vodiča

Uvod Ovo je skraćena verzija dokumenta sačinjenog u okviru projekta Talking Images (Govorne slike), kojeg je pokrenuo Kraljevski državni institut za slijepe, VocalEyes (organizacija čiji je cilj podrška proizvodnji audio opisa visoke kvalitete), s ciljem poboljšanja pristupa slijepih i slabovidnih osoba muzejima i galerijama.

Ukoliko ste zainteresirani, možete saznati više o Talking Images na sljedećoj poveznici

rnib.org.uk/professionals/solutionsforbusiness/leisure/museumsgalleries /Pages/talking_images.aspx

Možete saznati više o VocalEyes na www.vocaleyes.co.uk/

O čemu treba razmisliti prije naručivanja Prije nego i počnete s procedurom naručivanja audio vodiča, bitno je razmotriti određene teme i njihov značaj za slijepe i slabovidne posjetitelje.

Zašto želite imati audio vodič?

Slijepim i slabovidnim osobama audio vodič, u najboljem slučaju, može osigurati:

• Neovisan posjet, jer se ne moraju oslanjati na osoblje ili druge pomoćnike koji vide

• Uslugu koja se ne mora unaprijed rezervirati i dostupna je u svakom trenu

• Dosljedno visok nivo informiranosti o predmetima i postavkama u vašem muzeju.

Međutim, sam audio vodič neće riješiti probleme ograničenog pristupa za slijepe i slabovidne osobe, pa ga treba shvatiti samo kao dio ukupnog rješenja.

Je li audio vodič pravo rješenje za vaš muzej?

Postoje situacije kada audio vodič nije najbolje rješenje za vaš muzej. Na primjer, ukoliko se vaše postavke često mijenjaju, a znate da nećete biti u prilici redovito ažurirati vodič, ili ako vaša zgrada ima kompliciran plan (u tom slučaju bi bilo bolje pokušati pronaći jednostavnije načine za slijepe i slabovidne osobe da se snađu u muzeju, prije nego u obzir uzmete audio vodič). Možda biste mogli razmisliti o drugačijim rješenjima, recimo da obučite svoje osoblje o značaju vizualnih elemenata i vještinama

The Hands On programme at the British Museum allows people to handle objects and trained staff can give them

audio descriptions

2

opisivanja, ili da ponudite pojedinačne posjete s vodičem uz ili umjesto snimljenog vodiča.

Kome je namijenjen audio vodič?

Vodič pisan za slijepe i slabovidne osobe obično ima detaljnije opise nego općeniti vodič, a u njemu su sadržane i informacije o prostorijama u kojima se osobe nalaze prilikom slušanja vodiča.

Ove dodatne informacije mogu biti sadržane i u općem vodiču. Audio vodiči mogu omogućavati ‘nivoe’ informacija kako bi korisnik mogao odabrati da li će slušati dodatne zapise ili ne. To znači da bi jedan ‘sveobuhvatni’ vodič mogao biti od pomoći različitim skupinama posjetitelja.

Da li ćete slijepim i slabovidnim osobama naplaćivati korištenje audio vodiča?

Čak i ako odlučite da ćete većini posjetitelja naplaćivati korištenje audio vodiča, to ne biste smjeli kad se radi o slijepim i slabovidnim osobama. Slijepe i slabovidne osobe često su spriječene da dođu do informacija i malo je vjerovatno da su im sve informacije iz vašeg muzeja ili lokaliteta dostupne. Sveobuhvatni pristup, odnosno preporučena varijanta, bila bi da se audio vodiči besplatno daju na raspolaganje svima koji kažu da imaju oštećenja vida ili da su slijepi ili slabovidni.

Gdje će se audio vodiči moći preuzeti i vratiti nakon obilaska?

Preporučujemo da se audio vodiči pohranjuju i dijele na logičnom, lako dostupnom mjestu. Svi članovi osoblja bi trebali znati da vodiči postoje, gdje su smješteni i kako se koriste. To je naročito značajno ukoliko se vodiči rijetko koriste. Neophodno je da posjetiteljima uz pomoć jasnih, velikih natpisa dostupnih u svakom dijelu muzeja stavite do znanja da su im dostupni audio vodiči.

Kako povezati audio vodiče s drugim uslugama i pojašnjenjima u muzeju?

Audio vodič ne treba da bude odvojen od ostalih usluga. U njemu treba da budu jasno naznačene mogućnosti za dodirivanje predmeta u muzeju, a treba i da upućuje na druge pogodnosti kao što su taktilne slike, modeli i dodatne informacije ili mape u pristupačnim formatima.

Mnoge slijepe i slabovidne osobe mogu koristiti audio informacije. Audio vodič je stoga izvrsna mogućnost da posjetitelje obavijestite o svojim ostalim uslugama, kao što je prodavnica, kafić, toaleti i njihove lokacije.

Kako promovirati audio vodič slijepim i slabovidnim osobama?

Nema smisla izrađivati dostupan audio vodič ako niko ne bude znao za njega. Prije nego izradite audio vodič, bitno je razmisliti na koji način i gdje ljude obavijestiti o njemu. Za ovo će biti potrebno vrijeme i resursi. Što više budete u kontaktu s lokalnim skupinama slijepih i slabovidnih osoba, to ćete lakše preko njih doći do ljudi u svojoj okolini kako biste ih obavijestili o muzejskoj ponudi. Vodič biste također trebali promovirati u sklopu općeg promotivnog materijala.

Pitanja za razmatranje prilikom naručivanja izrade audio vodiča

Konsultacije sa slijepim i slabovidnim osobama

Zatražite od producenta audio vodiča da konsultira slijepe i slabovidne osobe tokom cijele izrade vodiča. To ne smije biti samo puka ‘provjera’ nakon što je vodič već napisan, već se treba odvijati tokom razvoja vodiča kako bi se osiguralo da rezultat bude relevantan i koristan njegovim korisnicima.

Povratne informacije iz procesa konsultacija mogle bi zahtijevati unošenje izmjena u audio vodič,

3

što bi moglo oduzeti dodatno vrijeme i novčana sredstva.

Scenariji

Trebali biste osigurati da osoba koja ima iskustva u osiguravanju opisa slijepim i slabovidnim osobama učestvuje u izradi scenarija, osobito ako će se audio vodič raditi isključivo za slijepa i slabovidna lica.

Informacije za lakše snalaženje

Sve informacije iz vodiča koje za cilj imaju olakšati ljudima snalaženje u muzeju moraju se pripremiti u saradnju sa slijepim i slabovidnim osobama. Dobra je ideja zamoliti nekolicinu osoba s različitim stanjima vida da ga isprobaju, kako bi bili sigurni da su informacije tačne, korisne i sigurne.

Niti jedna informacija ne može zamijeniti osoblje spremno pomoći, dobre natpise, krupnu štampu i taktilne mape.

1

Taktilne replike areholoških i historijskih eksponata

Lejla Mahmić, Muzej grada Zenice, Bosna i Hercegovina

Svoje stalne postavke izmijenili smo u manjoj mjeri kako bi muzej bio dostupan osobama s invaliditetom. Na primjer, ima dovoljno prostora za kretanje po muzeju, ali eksponati u vitrinama nisu postavljeni na odgovarajući visinu i okruženi su staklenim plohama koje reflektuju mnogo svjetla.

Tražeći način kako muzej učiniti pristupačnijim prvenstveno slijepim i slabovidnim osobama, došli smo na ideju da neke od reprezentativnih predmeta iz stalnih arheoloških i historijskih postavki pretvorimo u taktilne replike. Ovo bi bilo korisno za slijepe i slabovidne osobe, kao i za druge osobe s invaliditetom, ali bi moglo biti korisno i zanimljivo za djecu i druge posjetitelje jer mogu eksponate uzeti u ruke i dirati ih. To nije moguće kad su u pitanju izvorni eksponati iz postavki.

Pronašli smo kipara koji je u stanju raditi ili na osnovu crteža predmeta (jer su neki eksponati samo dvodimenzionalne slike predmeta stavljene u stalnu postavku), ili gledajući u stvarni predmet, kako bi načinio kvalitetne i realistične replike.

Kontaktirali smo lokalnu udrugu slijepih i slabovidnih osoba i upitali ih na šta trebamo obratiti pažnju prilikom izrade replika. Zahvaljujući njima, saznali smo da se moramo pobrinuti da

• Replike budu istih proporcija za izvorni predmet, odnosno iste veličine gdje god je to moguće;

• Replike budu izrađene od istog ili gotovo istog materijala kao i izvorni primjerci, kako bi se zadržao osjećaj stvarnog materijala predmeta (na primjer, osjećaj dodirivanja metala, ukoliko je izvorni predmet izrađen od metala, ili osjećaj dodirivanja kosti, ako je izvorni predmet izrađen od kosti);

• Replika ima sve značajne reljefne oznake kao i original; • Replika bude sigurna za korištenje; • U slučaju da je izvorni predmet pronađen u dijelovima, a potom restauriran, replika bi

također trebala biti razlomljena na dijelove a potom “restaurirana“, obnovljena kako bi posjetitelji imali isti osjećaj kao da dodiruju izvorni predmet.

Tako smo, na primjer, izradili sljedeće replike:

2

1. Antička lampa iz naše stalne arheološke postavke.

2. Otomanske lule iz naše stalne historijske postavke.

3

3. Grnčarija (antičke posude) iz naše stalne arheološke postavke.

4

4. Mala puška iz naše stalne historijske postavke.

5. Srednjovijekovni mač (načinjen na osnovu dvodimenzionalne slike koja je dio naše stalne arheološke postavke).

5

6. Otomanski mač (nazvan jatagan) koji je dio naše stalne historijske postavke. Držak je načinjen od kravlje kosti, prekrivene metalnim dijelovima i kamenim ukrasima, pa smo ovaj dio izradili od PVC-‐a i metala jer na dodir djeluju kao da dodirujete kost.

Evo je i u upotrebi…

6

Nakon što smo replike prezentirali slijepim i slabovidnim osobama, rekli su nam da su dobre i da su zaista mogli osjetiti različite materijale, da je mnogo detalja i da je to za njih bio prvi put da nešto i “vide“ u Muzeju.

Ali, naučili smo ponešto: najbitnija lekcija je da su neke od replika zaista teške (jer smo koristili materijale što sličnije izvornima) pa zato nisu pogodne za držanje u rukama: moramo ih držati na nepokrivenim postoljima – što je skoro pa kontradiktorno razlozima zašto su uopće i napravljene.

1

Muzej u koferu Sotirulla Hoxha i Etleva Demollari, Državni historijski muzej Albanije

U okviru cilja Muzeja da privuče nove posjetitelje, uz podršku CHwB-‐a, Razvojnog fonda za lakši pristup osoba s invaliditetom, Državnog historijskog muzeja iz Tirane Albanija, realizirali smo projekt: “Senzorni muzej – muzej u koferu ”.

U saradnji s nastavnicima Instituta za slijepe osobe, odlučili smo napraviti dva kofera, jedan o albanskim epskim pjesmama i drugu, o albanskim antičkim vođama.

Odlučili smo početi s albanskim epskim pjesmama jer su one bliže dječijem svijetu, a i zato jer bi ove pjesme uskoro mogle postati dio Svjetske baštine pod zaštitom UNESCO-‐a.

Tradicionalna albanska epska poezija obuhvata narodnu albansku poeziju i pjesme koje su dio albanske kulture.

2

Radna grupa Državnog historijskog muzeja organizirala je nekoliko istraživačkih ekspedicija. Pronašli smo predmete povezane s dvjema odabranim temama: predmete kao što je lahuta (lutnja), tirq (tradicionalne hlače), jakna, xhubletë (vezena haljina), rog, kolijevka, srednjovijekovni ratni topovi izrađeni od drveta, brodovi i mnogi drugi antički i etnografski predmeti koji svjedoče o našem bogatom kulturnom naslijeđu.

Svi materijali imaju i oznaku napisanu Brajevim pismom. Natpisi na Brajevom pismu urađeni su u saradnji s nastavnicima škole "Ramazan Kabashi".

Uspjeli smo pronaći originalne etnografske predmete – ili njihove kopije – tako što smo obišli različite kolekcionare. Uspjeli smo snimiti i dokumentarni film o svom radu.

Projekt je uspio zahvaljujući saradnji s direktorom, nastavnicima i učenicima škole, direktorom Muzeja (gosp. Luanom Malltezijem), direktorom Instituta za slijepe osobe (gosp. Hajrijem Mandriom); u projektu je učestvovala i koordinatorica programa CHwB-‐a (Leila Hadžić).

U ovoj aktivnosti pričali smo učenicima o albanskim graničarskim pjesmama, a predavanje smo ilustrirali predmetima koje smo prikupili, a koji su bili vezani za datu temu, te sviranjem lahute. Učenici su imali priliku dodirivati predmete. Zahvaljujući oznakama na Brajevom pismu i potpuno slijepa djeca su mogla čitati dodirom.

Na osnovu odštampanih fotografija “kulla” (tipičnih albanskih nastambi) i uz pomoć uređaja Zy-‐Fuse Heater, izradili smo i taktilne slike za njih.

O projektu su izvijestili i albanski mediji.

3

Iako su neki već čuli ove instrumente i znali ponešto o etnografskim eksponatima, ovo je bio prvi put da su ih mogli dodirivati.

Na kraju događaja ponudili smo im napitke. Bio je to radostan dan za djecu. Djeca nisu bili samo gledatelji, već i učesnici, probali su tradicionalne nošnje i igrali se predmetima.

Obećali smo doći narednog mjeseca s još jednim koferom i s drugim herojima antičkih vremena. Želimo im pripovijedati o historiji Albanije od antičkih vremena uz pomoć predmeta, kroz legende i priče o slavnim historijskim ličnostima i događajima bitnim za historiju našeg naroda.

Naučili smo da je potrebno više raditi s osobama s invaliditetom, a ne samo u školi za slijepu djecu. Planiramo ponijeti svoje kofere i otići i u Centar Udruge slijepih osoba u Tirani.

1

Kako PowerPoint prezentacije prilagoditi potrebama slijepih i slabovidnih osoba

Vaša publika Kome god se obraćali, bitno je imati na umu da su to obični ljudi poput vas i da bi neki od njih mogli imati određene poteškoće. Stoga ste se dužni pobrinuti da im vaša prezentacija ne stvara dodatne poteškoće. Zapamtite, recimo, da prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije danas postoji 314 miliona osoba s oštećenjima vida. 37 miliona ljudi je slijepo, 124 miliona njih imaju slab vid unatoč naočarima, a 153 miliona ljudi slabo vide na daljinu. Općeprihvaćen je podatak da skoro 4% populacije ima značajnu disleksiju. Vaša bi publika mogla obuhvatati osobe iz svih navedenih kategorija.

Ove upute će vam pomoći da se pobrinete da vaša prezentacija kao i tehnika predavanja bude što je moguće pristupačnija svima u publici.

Praktična rješenja Koristite šemu boja koje imaju jak kontrast kako bi prezentacija bila jasno vidljiva i s drugog kraja velike prostorije. Preporučujemo da koristite bilo tamni tekst na prljavo-‐bijeloj pozadini ili bijeli tekst na tamnoj pozadini. Sasvim bijela pozadina može stvarati neugodan bljesak.

Nije moguće odrediti jedinstvenu najbolju kombinaciju koja će odgovarati svima budući da svakome odgovara nešto drugačije. Neka vam pozadina bude u jednoj boji, a nemojte koristiti slike kao pozadinu teksta.

Preporučena veličina fonta i količina teksta na jednom slajdu

Dobro je imati svega nekoliko redova teksta ili tačaka nabrajanja na slajdu, a optimalno ne više od pet do sedam redova sa ne više od pet do šest riječi u redu, s lijevim poravnanjem (znači, tekst ne treba biti centriran). Potrebno je ostaviti dovoljno prostora između redova kako se prilikom čitanja ne bi ‘miješali’ redovi.

Preporučujemo da slajd sadrži najviše šest redova teksta s razmakom od 1.5, marginama od 2,5 cm na sve četiri strane za zaglavlja i podnožja teksta, itd. Ovo je obično moguće postići korištenjem fonta veličine 48, a mi preporučujemo da se ne koristi font veličine manje od 32.

Korisno je miješati velika i mala slova, umjesto da se piše samo velikim slovima.

Ukoliko prezentirate informacije na način koji je jasan slabovidnim osobama, materijal će biti lakše čitati i mnogim drugima. Ovaj znak, nastao u okviru projekta Eden u Cornwalul, Engleska,

izuzetno dobro koristi slike – ali ga je zbog bljeska i odsjaja s površine

pleksiglasa gotovo nemoguće čitati, bez obzira na kvalitet vida.

Prilagođeno iz dokumenta Svjetske unije slijepih (World Blind Union -

www.worldblindunion.org)

2

Preporučena vrsta fonta

Koristite font tipa sans serif, kao što je Helvetica, Arial ili Verdana umjesto fontova tipa Times New Roman. Obično ih je lakše čitati.

Nemojte koristiti kurziv jer je ovaj stil također teško čitati.

U cijeloj prezentaciji koristite isti font. Ukoliko želite istaknuti jedan dio teksta, upotrijebite veći font ili masna slova kako biste privukli pažnju čitalaca.

Ukoliko su informacije na nekom slajdu značajne samo vama kao prezentatoru, kao što je zaglavlje sa naslovom prezentacije i brojem stranice, neka taj dio teksta bude što je moguće sitniji kako biste uštedjeli prostor za informacije koje su značajne publici.

Kontrast boja i jačina osvjetljenja

Nastojte koristiti tamne boje pozadine i svijetle boje teksta. Na primjer, bijeli font na tamnoplavoj pozadini je dobra kombinacija. Nemojte koristiti kombinaciju crvene i zelene.

Crteži i grafikoni

Ako imate crteže i grafikone, neka budu što je moguće jednostavniji. Koristite kontrastne boje na isti način kao što ste uradili s tekstom, kako smo već pojasnili.

Koristite font tipa sans serif za tekstualni dio crteža; nemojte nikad koristit više od jednog tipa fonta na istom slajdu i nemojte koristiti kurziv.

Animacije

Molimo da što je manje koristite animacije jer mogu biti izrazito zbunjujuće.

Govor u toku PowerPoint prezentacije

Kada se budete predstavljali, pojasnite kako će se odvijati predavanje i naglasite da publika može prekinuti izlaganje kako bi vam postavili pitanje ili od vas zatražili pojašnjenje.

Korisno je da naglas pročitate tekst sa slajda. To znači da niko iz publike nije prisiljen da se trudi pročitati tekst kako bi dobio iste informacije kao ostali u publici. Potrebno je pojasniti crteže i grafikone zbog istog razloga. Pobrinite se da u potpunosti pojasnite sliku ili grafikon, na primjer, ‘na ovom slajdu su rezultati sumirani u obliku stupčastog grafikona. Stupci s lijeve strane prikazuju podatke o uslovima eksperimenta; stupci s desne strane…’

Ukoliko je neki obiman tekst jako značajan, napravite pažljivo dizajniranu brošuru koju će biti moguće naknadno pročitati.

Brošure

Ukoliko brošure podijelite na početku prezentacije, one bi mogle biti korisne jer iz njih publika može saznati da li treba pisati zabilješke.

Ukoliko odštampate slajdove u crno-‐bijeloj verziji, a kontrast ne bude jasan, to znači da bi kontrast u originalnim slajdovima u boji također mogao biti jasniji.

Pobrinite se da pripremite i odštampane verzije slajdova na cijeloj stranici kako bi

3

prezentaciju mogla pratiti i osoba koja ne može vidjeti slajdove na ekranu.

Pripremite materijale u pristupačnim formatima, odštampane Brajevim pismom, na CD-‐u ili na USB memoriji kako bi slijepi članovi publike mogli prezentaciju pohraniti na svojim prijenosnim računarima. To bi značilo da, ukoliko slijepa osoba ne može vidjeti PowerPoint prezentaciju ili čitati brošuru, na koncu će ipak imati pristup istim podacima kao i ostatak publike.

Ako neki podatak imate na displeju, izgovorite ga. Zamislite da slušate svoju prezentaciju na radiju – da li bi imala smisla i da li biste mogli u potpunosti shvatiti sve informacije koje se prezentiraju?

1

Učiniti umjetnost i muzeje dostupnima gluhim osobama

Gluhoća je obično nevidljiva pa je ne primijetimo. Bitno je shvatiti da se gluhe osobe međusobno razlikuju na sljedeće načine:

• Po pragu sluha • Načinu na koji čuju • Trajanju gluhoće • Dobi u kojoj su izgubile sluh • Uzroku gubitka sluha • Načinu na koji komuniciraju • Podršci koju dobijaju • Načinu na koji doživljavaju sebe i gluhoću

Za potrebe osnovne komunikacije, neophodno je osvijestiti pomenute različitoszi.

Osobe s oštećenjima sluha dijelimo na sljedeće osnovne skupine:

Gluhi Gluhe osobe su (obično) gluhe od sasvim rane dobi ili od rođenja. Oni se obično služe nekom vrstom znakovnog jezika, koji bi im mogao biti i maternji. Mnogi od njih se stoga smatraju dijelom lingvističke manjine, a ne osobama s invaliditetom. Bitno je imati na umu da njihovo poznavanje jezika kojima se govori u vašoj zemlji može biti prilično ograničeno.

Gluhonijeme i osobe koje su u kasnijoj dobi izgubile sluh Gluhonijeme osobe i osobe čiji je sluh oštećen u kasnijoj dobi obično se ne služe znakovnim jezikom, a njihov maternji jezik je obično jedan od jezika kojima se govori u datoj zemlji. Oni ne osjećaju preveliku povezanost sa gluhima, koji se smatrahz kulturnom i lingvističkom manjinom. Slušni aparati ovim osobama nisu od velike pomoći. Ova grupa više voli koristiti govor pretočen u tekst, pa bi transkripti (pisane verzije govora) mogle biti od koristi.

Nagluhi/osobe koje koriste slušne aparate Ova skupina je mnogobrojna. Njeni pripadnici su obično počeli gubiti sluh u zreloj dobi kao posljedica starenja (ili zbog specifične izloženosti buci), pa su im potrebni slušni aparati kako bi mogli čuti i govoriti, te se tako sporazumijevati s drugima.

Svi vole dodirivati stvari oko sebe, igrati se s njima, iskusiti ih, ali ovaj oblik tjelesnog

iskustva može biti od posebnog značaja za osobe s oštećenim

sluhom.

Prilagođeno na osnovu članka

organizacije Deafworks (www.deafworks.co.uk) Uz

njihovu saglasnost

2

Osoblje muzeja Osoblje vašeg muzeja je naročito bitno, obzirom da bi se oni trebali pobrinuti da gluhe osobe imaju priliku iskusiti sve što vaš muzej nudi. Osoblju je potrebna podrška kako bi se osiguralo da je njihov

• stav o gluhoći i oštećenjima sluha i • poznavanje opreme i resursa, te sposobnost njihovog korištenja

prikladan za gluhe osobe.

Osoblje ponekad negativno reagira na gluhe osobe: ili su nervozni i ne razumiju ih, umjesto da budu mirni i ponašaju se uobičajeno. Od velike bi pomoći mogla biti obuka za jačanje svijesti o gluhoći za osoblje koje je u direktnom kontaktu s posjetiteljima. Na taj način osoblju možemo pomoći da shvate na koji način mogu efikasno komunicirati s gluhim posjetiteljima. Na primjer, tako će naučiti da je bitno

• mirno stajati dok govore • da govore kratko i obrate pažnju kako govore • držati se jedne teme • pobrinuti se da im je lice dovoljno osvijetljeno • održavati kontakt očima • ne stajati predaleko od gluhe osobe • govoriti jasno bez vikanja • pobrinuti se da im usta nisu sakrivena, kako bi omogućili sugovorniku da čita s usana.

Potrebno je naglasiti i nekoliko stvari o samom čitanju s usana:

• izraz vašeg lica je bitan • prebrz ili prespor govor otežava čitanje s usana • teško je razumjeti neuobičajene akcente • gestikulacija može biti korisna.

Jedan dio navedenih stvari ne možete promijeniti, ali može biti od koristi, na primjer, da znate da je prilično teško čitati s usana ako imate akcent koji nije uobičajen u vašem muzeju ili ako imate bradu.

Dostupnost Također je bitno lokaciju učiniti fizički dostupnom. To se može odnositi na

• sisteme za pojačavanje glasa govornika, što će biti olakšanje za osobe sa slušnim aparatima. To može biti korisno u salama za predavanja ili galerijama (obično u obliku fiksne indukcijske petlje oko prostorije). Dostupni su i prenosivi sistemi, čime se gluhim osobama omogućava da se kreću po prostoriji, recimo prilikom događaja u galerijama;

• telefone s vizualnim displejima za tekstualne poruke (tekstualni telefoni, textphones/minicoms, eng.) – oni gluhim osobama omogućavaju da izvršavaju rezevacije i postavljaju upite bez korištenja uobičajenih telefona;

• gluhim osoba od velike koristi mogu biti faks uređaji;

3

• e-‐mail; • telefoni s pojačanim zvukom; • provjerite da li vaša javna telefonska govornica ima pojačivač zvuka; • požarni alarm s treptajućim svjetlom, koji je neophodan za javne prostorije; • kao i osoblje obučeno za korištenje pomenute opreme.

Mogu se izvesti i izmjene na zgradi muzeja ili galerije kako bi bila pogodnija za gluhe osobe:

• dobra rasvjeta kako bi se omogućilo jednostavno čitanje s usana – najbolja je dobra, ujednačena rasvjeta koja ne stvara sjene;

• zavjese na prozorima kako bi se umanjilo blještavilo sunčeve svjetlosti bez zamračivanja prostorije, čime se osigurava nivo osvijetljenosti pogodan za čitanje s usana;

• jasne oznake, s jasnim znacima i strelicama; • šema boja: osobama koje čitaju usana bitna je dobra pozadina; • akustika se mora imati na umu, budući da prostorije s jekom mogu komplicirati život

gluhim osobama.

Stalne i privremene postavke Prilikom dizajniranja stalne ili privremene postavke bitno je razmisliti o sljedećem:

• pobrinuti se da postavke budu interaktivne i vizualno zanimljive; • ozvučenje mora biti dovoljno da bi zvukove mogle čuti i nagluhe osobe; • titlovi za projekciju filmova i vide snimaka; • priprema transkripta za događaje na kojima se govori; • pripremiti zapis o svim zvučnim efektima i audio snimcima koji se koriste za

“oživljavanje” prostorija ili postavki (ovo se može uraditi u obliku brošure): takve je efekte potrebno jasno naglasiti.

Pored unapređenja dijela stalnih resursa muzeja poput osoblja, zgrade i opreme, brojni muzeji su shvatili da im je uvođenje događaja za gluhe pomoglo u privlačenju ovog dijela publike. Ako krenete ovim putem, potrebno je da razmislite i o ovome:

• angažirati prevoditelja za znakovni jezik; • odabrati člana osoblja koji će “dočekivati” posjetitelje i biti u stanju ležerno

komunicirati sa svakime; • osigurati prisustvo osobe koja će tuđi govor ponavljati nečujno, a razgovijetno

(lipspeaker, eng.) ili ekran za prevođenje govora u tekst, ukoliko će događaju prisustvovati gluhe i nagluhe osobe;

• osigurati adekvatnu rasvjetu kako bi publika mogla vidjeti vodiča ili tumača, a da se ne oštete eksponati;

• pobrinuti se da gluhi posjetitelji imaju nesmetan pogledan kako bi mogli vidjeti vodiča ili govornika;

• osigurati odštampan sinopsis ili scenarij prilikom organiziranja govora i predavanja;

4

Oglašavanje događaja Za potrebe događaja koji se organiziraju isključivo za gluhe osobe, trebali biste razmisliti o novim načinima za privlačenje potencijalnih gluhih posjetitelja:

• oglašavanje u časopisima namijenjenima gluhim osobama; • kreiranje liste za distribuciju obavještenja stalnim gluhim posjetiteljima; • uspostavljanje mreže gluhih osoba koje mogu proširiti vijesti; • konsultacije s gluhim i nagluhim osobama, kako biste bili sigurni da svoje vrijeme i

novac trošite racionalno.

CHwB Disability Toolkit 1

Popis osnovnih pitanja o pristupačnosti muzeja

Dolazak u muzej

Razmislite Da Ne Potrebne mjere

Je li vaš muzej u blizini javnog prijevoza? Mogu li posjetitelji izaći iz vozila blizu glavnog ulaza?

Da li se do glavnog ulaza može doći širokim, ravnim putom?

Je li dostupan parking u blizini glavnog ulaza?

Je li glavni ulaz u ravnini tla ili je dostupna prilazna rampa?

Ako imate rampu, je li najmanje 1200mm široka (800mm ako je pomična), ima li zaštitnu ogradu s barem jedne strane (dvije, ako je duža od 2m) i je li joj nagib najviše 1:12 (do 2m dužine), 1:15 (do 5m dužine) ili 1:20 (do 10m dužine)?

Ukoliko imate stepenice, je li postavljena neprekidna ograda s obje strane stepeništa, s ogradom duž sredine stepeništa ako je stepenište šire od 1800mm i je li rukohvat na visini koja ne prelazi 900mm od nivoa gazišta?

Ukoliko je odgovor ne, imate li ulaz koji je ravan ili s prilaznom rampom, i ako imate, je li označen?

Otvaraju li se ulazna vrata s lakoćom (na primjer, stalno su otvorena ili se automatski otvaraju)?

Ako ne, imate li zvoni ili osoblje može vidjeti da neko čeka na ulazu?

Jesu li ulazna vrata širine najmanje 800mm?

Je li ravan prilaz glavnoj recepciji ili je postavljena prilazna rampa?

Je li recepcija dostupna osobama s invaliditetom (na primjer, je li dio recepcijskog pulta niži)?


Snalaženje u muzeju


Jesu li svi dijelovi zgrade dostupni u nivou tla, putem prilaznih rampi ili liftom?

Ako su u muzeju napravljene rampe, jesu li široke najmanje 1200mm (800mm ako su pomične), imaju li ogradu s barem jedne strane (dvije, ako je duža od 2m) i je li joj nagib najviše 1:12 (do 2m dužine), 1:15 (do 5m dužine) ili 1:20 (do 10m dužine)?

Ukoliko imate stepenice, je li postavljena neprekidna ograda s obje strane stepeništa, s ogradom duž sredine stepeništa ako je stepenište šire od 1800mm i je li rukohvat na visini koja ne prelazi 900mm od nivoa gazišta?

Ako imate lift, ima li dugmad unutra i jesu li na visini od 900mm do 1100mm mjereno od poda? Je li kabina dimenzija najmanje 1100mm x 1400mm? Ima li ogledalo na stražnjoj strani? Čuju li se govorne obavijesti?

Jesu li sve staže široke najmanje 1100mm?

Jesu li sve staze oslobođene prepreka?

Jesu li dostupna sjedala u javnim prostorima (po mogućnosti mješavina sjedala sa i bez rukonaslona, na visini koja ne prelazi 900mm mjereno od poda)?

Jesu li sve staklene površine jasno označene?

Jesu li sva vrata široka najmanje 800mm?

Je li osvjetljenje ravnomjerno i na odgovarajućem nivou u cijelom muzeju?

Jesu li u cijelom muzeju postavljeni znakovi sa slikama i riječima? Je li evakuacija u slučaju opasnosti jednostavna, laka i sigurna za osobe s invaliditetom? Je li osoblje obučeno da osobama s invaliditetom pomogne u slučaju opasnosti?


Sadržaji u muzeju

Razmislite Da Ne Potrebne mjere Imate li toalete za osobe s invaliditetom?

Je li kabina dimenzija najmanje 1400mm x 2200mm?

Jesu li toaleti jasno označeni? Ukoliko imate prostor za osvježenje, je li jednostavan za korištenje osobama s invaliditetom (na primjer, jesu li dostupne slamke za pijenje, mogu li posjetitelji pomjerati stolice, imate li raspoložive jastučiće)?

Je li u vašem muzeju ugrađena indukcijska petlja?

Jesu li posjetiteljima dostupna povećala ili listovi koji služe kao lupe?

Jesu li dostupna prenosiva sjedala?

Dozvoljavate li ulazak pasa vodiča u muzej?

Reklamiranje muzeja


Oglašavate li svoj muzej putem štampanih materijala?

Ako je odgovor da, držite li se uputa o jasnoj štampi?

Oglašavate li svoj muzej putem web stranice?

Ako je odgovor da, jeste li se držali uputa o pristupačnosti web stranica?

Jesu li informacije o jednostavnosti pristupa sadržane u marketinškom materijalu?

Mogu li ljudi birati način na koji mogu stupiti u kontakt s muzejom (na primjer, putem telefona, e-‐maila, tekstualnim porukama)?


Popis osnovnih pitanja o kojima treba razmisliti prilikom dizajniranja postavki

Ovaj će vam popis koristiti kao vodič za kreativno promišljanje prilikom dizajniranja ili redizajniranja postavki. Kopirajte popis i koristite ga za svaku postavku ili izložbu.

Izložbene prostorije


Je li pristup postavci ravan ili je dostupna prilazna rampa ili lift?

Ima li dovoljno prostora između vitrina i komada namještaja za osobe u kolicima ili sa štapovima (staze bi trebale biti široke 1100mm)?

Ima li opasnih predmeta nad stazom ili uz stazu, i jesu li jasno označeni? Je li nivo buke sveden na minimum?

Ako glasni zvuci moraju biti dio izložbe, jeste li posjetitelje upozorili na to?

Jeste li izbjegli miješanje zvukova s jedne izložbe ili lokacije na drugoj?

Je li rasvjeta dovoljno jaka da posjetitelji jasno mogu vidjeti predmete? Je li rasvjeta ujednačena u svim prostorijama?

Ako rasvjeta mora biti slaba, jeste li posjetitelje upozorili na to?

Jeste li u prostorijama s postavkama osigurali sjedala (po mogućnosti mješovita – s rukonaslonima i bez – gdje je visina sjedala mjereno od poda najmanje 500mm)?

Jesu li dostupna prenosiva sjedala?


Vitrine

Razmislite Da Ne Potrebne mjere Jesu li predmeti u vitrinama na visini koja omogućava osobama u kolicima da ih vide (ne više od 900mm mjereno od poda)?

Jesu li predmeti na zidovima postavljeni na odgovarajućoj visini da ih osobe u kolicima mogu vidjeti (između 1220 i 1600mm mjereno od poda)?

Ako su predmeti na postoljima, jesu li postolja visoka najviše 1000mm?

Imaju li vitrine udubljenja za koljena kako bi se osobe u kolicima mogle dovoljno približiti (dimenzija 750mm visine, 900mm širine i 400mm dubine)?

Je li za izradu vitrina upotrijebljeno nereflektirajuće staklo? Je li postignut vizualni kontrast predmeta u odnosu na materijal od kojeg je izrađena pozadina vitrine?

Jesu li dostupni uvećani modeli ili fotografije malih predmeta?

Je li ponuđen alternativni način za posmatranje izložbe, za osobe koje ne mogu ili ne žele doseći vitrine (na primjer, kvalitetne fotografije na računaru ili virtualni obilazak putem interneta)?

Ako ste koristili interaktivne elemente, jesu li upute jasne i lako razumljive?

Mogu li se interaktivni elementi koristiti uz pomoć jedne ruke stisnute u šaku? Ako postavka sadrži audio informacije, jesu li postavljene indukcijske petlje?

Ako postavka sadrži audio informacije, jesu li dostupne i u vizualnom formatu (na primjer, titlovi na video zapisima, transkripti snimljenog govora)?

Postoji li više načina za posmatranje zbirki (na primjer, kvalitetne fotografije na računaru ili virtualni obilazak putem interneta)?


Oznake i katalozi


Je li tekst na svim glavnim panoima i uvodima veličine najmanje 24 tačke?

Je li tekst na svim oznakama najmanje 18 tačaka?

Je li cjelokupan tekst napisan fontom, bez sjenki?

Je li cjelokupan tekst lijevog poravnanja (a ne poravnat s obje strane)?

Je li postignut dobar kontrast između teksta i pozadine?

Jeste li izbjegli pisanje teksta preko slika?

Je li dostupna audio verzija teksta?

Jesu li dostupne oznake na Brajevom pismu?

Mogu li se posjetitelji približiti tekstu? Je li rasvjeta dovoljna za čitanje teksta?

Je li položaj i dizajn oznaka ujednačen u cijeloj postavci?

Jesu li oznake i tekst postavljeni na visini između 1200mm i 1600mm mjereno od poda?

Jesu li oznake i tekst dostupni odštampani na papirima kako bih posjetitelji mogli nositi sa sobom?

Jesu li katalozi dostupni u više formata? Zadovoljavaju li štampani katalozi osnovne upute o jasnoj štampi?


Sadržaj postavke i događaja


Ako se

Documents

Invaliditet - Cultural Heritage without Borderschwb.org/bih/wp-content/uploads/sites/5/2016/05/Bosnian... · 2016. 5. 10. · s vodom za pse-‐vodiče za slabovidna ili lica s oštećenjima