FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET SVEUILITA U ZAGREBU

Odsjek za povijest

Akademska godina 2014./2015.

Islam kao (dez) integracijski faktor u razvoju ranonovovjekovnih muslimanskih carstava Afrike i Indije

EsejStudent: Igor KrnjetaPredava: dr.sc. Zrinka BlaeviDatum predaje: 20.1.2015.Islam, kao najmlaa od triju velikih monoteistikih religija, nastaje na podruju Arapskog poluotoka u 7. stoljeu i njenim utemeljiteljem smatra se prorok Muhamed. U narednih nekoliko desetljea, Muhamedovi nasljednici ire svoju dravu vrtoglavom brzinom, a teritorijalnim irenjem, ire i islam kao novu religiju. Jedan od razloga uspjeha irenja islama je u njegovoj jednostavnoj vjerskoj hijerarhiji (Ummah) i mogunou razliite interpretacije muslimanskog svetog pisma Kur'ana. Glavni utjecaji na formiranje islama su utjecaji druge dvije monoteistike religije: kranstva i judaizma, koji bivaju kombinirani i prilagoeni mentalitetu i nainu ivota arapskih nomada. Vano je napomenuti da islam takoer ima neizmjerno velik utjecaj i na samu duhovnost, kulturu i politiku, to znai da bivanje muslimanom podrazumijeva i ivjeti odreenim nainom ivota. Izvorni cilj, u prvim stoljeima irenja, je bio pokuaj ujedinjenja pod vjerskom vlau jednoga voe, ali u nekim sluajevima taj plan ne bi doivio uspjeh iz viestrukih razloga poput prirodnog otpora neke zajednice protiv najezde osvajakih naroda, politikoj podlozi ili trenutnoj politikoj situaciji.

Sljedbenici proroka Muhameda prvo ire islam u Afriku ve u VII. stoljeu, te prostor sjeverne Afrike prvi put biva ujedinjen nakon okupacije Rimskog Carstva, dok kljuna stvar koju muslimani donose jest religijska pripadnost jednoj vjeri kao faktor zajednike pripadnosti. Sa tim uspijevaju uvesti razvijeniju administraciju i u tome moemo vidjeti da je islam izvorno bio integracijski imbenik, a razlog tome moemo pokuati objasniti da je islam oduvijek nastojao drati se to vie originalnoj Muhamedovoj misli tako da puno slobodnog prostora za improvizaciju i nije bilo. Tako postupno kroz tok srednjeg i ranog novog vijeka pokuavaju proiriti islam na podruje Indije, to kao i u sluaju Afrike, ima vidljive utjecaje i danas. Kada se sagledaju sve ove komponente, moramo se zapitati koliko je islam ustvari imao integracijski, a koliko dezintegracijski uinak u ranonovovjekovnim dravnim tvorevinama Afrike i Indije koje su kao prostori oduvijek imale burnu prolost, te e tema ovoga eseja biti upravo odreivanje istih.Kao to je ve spomenuto, prostor sjeverne Afrike prvi dolazi u kontakt sa islamom preko osvajanja, dok sve junije od Sahare ( posebice podruje zapadne Afrike) se sa islamom susree preko trgovine. Naime, Muhamedova uenja ire berberska plemena koja su karavanama dopremale zapadnoafriko zlato preko saharskih trgovakih puteva u sjevernoafrike luke. Prije dolaska islama, kasnosrednjevjekovna i ranonovovjekovna zapadnoafrika dravna organizacija je uglavnom bila plemenska sa kraljem na elu. Sa islamom dolaze nove prilike i mogunosti: tako te drave pripadaju islamskome svijetu, mogu hodoastiti u Meku, stvara se vee i jedinstvenije trite itd. Sam kralj tako moe organizirati zemlju koja e biti centralizirana i u kojoj e imati inovniki aparat i vojsku koji e biti odani iskljuivo njemu. Meutim, u veini sluajeva, seljaci e, kao konzervativnija frakcija unutar drave, nastaviti i dalje ivjeti u patrijarhalnim zajednicama te e njihova religija i dalje ostati na kultu predaka. Ono to e biti glavna vladareva obveza je odluka kako e se ponaati prema seljacima: hoe li forsirati preobraenje na islam, ili e ostaviti da zadre svoju vjeru. Upravo u tom odnosu e se vidjeti hoe li taj sukob ojaati dravu ili biti jedan od uzroka njene propasti. Prvi primjer jest kraljevstvo Mali koje se razvija jo u srednjem vijeku, a sa islamom se sree, kao to je ve spomenuto, preko trgovaca. Novu religiju po svojoj zemlji iri kralj te gradi damije u gradovima koji postaju sredita muslimanske kulture i uenosti, promovira hodoae u Meku itd. Meutim, ovdje kralj pokuava nai kompromis izmeu grada i sela na taj nain da provede sinkretizaciju izmeu islama i lokalnih religija, no to nimalo ne pripomae procesu diferencijacije grada i sela. Dok selo ostaje vjerno dugotrajnim tradicijama, u gradovima se pojaava sama trgovina i mijea se stanovnitvo. U razliitim nainima ivota dolazi i do prvih sukoba meu gradovima i selima koji moda i dolaze jer stanovnici gradova u seljanima vide neobrazovane divljake i nevjernike to vjerojatno sa novom vjerom samo produbljuje ve postojei sukob. S druge strane, u kraljevstvu Songhay, taj nesrazmjer postaje jo vei sa dolaskom islama u 11. stoljeu. Iako se izvorno provode mnogi pokuaji sinkretizacije, ipak je nezaobilazna razlika izmeu grada i sela kao mjesta razliitih vjerskih kultura, to naposljetku dovodi do propadanja drave iznutra. Vrhunac Songhay doivljava u 16. st. pod vladarom Sunnijem Alijem koji se vladavinu trudi bazirati na pomirbi grada i sela, iako je ini se bio skloniji selu, to bi mogli pojasniti zato su mu arapski izvori neskloni. Jo jedan razlog je i taj to za vrijeme njegove vladavine dolazi do provale Tuarega, te im se graani priklanjaju, no nakon to je Tuarege Sunni Ali otjerao iz Songhayja on je posmicao sve one koji su bili protiv njega u tom sukobu. Njegovi nasljednici pak preferiraju gradove te sve vie njeguju ceremonijal islamskih vladara i u potpunosti zapostavljaju tradiciju to dovodi do manjka tolerancije prema selu. Sve to dovodi do sve veih sukoba, to uruava postojee dravno ureenje, te nakon to se drava tako iznutra oslabi, jedino to ju moe maknuti sa povijesne pozornice jest provala izvana. U 16. stoljeu Osmanlije osvajaju sj. Afriku (prostor Alira, Tunisa i Libije), te dolazak takvog sustava tom podruju ne pada odvie teko zbog toga to je to podruje ve imalo susreta sa kompleksnim dravnim aparatom Rimskoga Carstva. Tako, na tom podruju islam biva iskoriten kao nain vladanja (zbog toga to ne prihvaaju svi novu vjeru), a ono to povezuje te afrike drave ne samo sa drugim islamskim dravama, ve i iznutra samo drutvo, kulturu i politiku su vjerski zakoni sharia. Na temelju izloenoga moemo zakljuiti, da je islam podjednako i integrirao i dezintegrirao ondanja afrika drutva. Donio je prednosti poput jaanja trgovine, bogaenja drava i prodora novih ideja i znanja, no nije uspio stei potporu sela ime je dolo do dezintegriranja. Neki od razloga neuspjeha mogu biti zadrtost ili graana ili seljaka ili pak nesposobnost samih kraljeva. Najvjerojatniji razlog jest upravo ovaj zadnji zato to bi sam kralj trebao uspjeno balansirati izmeu vie sukobljenih strana u samoj dravi. Naposljetku, razlozi silnih sukoba su daleko dublji, dok pitanje islama donosi samo novu dimenziju sukobu. S druge strane, Indija svoje kontakte sa islamom doivljava postupno. Tako Arapi zauzimaju prvo provinciju Sindh (danas dio Pakistana), ve u 8. stoljeu, te pripajaju taj prostor Omejadskom kalifatu, dok cijeli teritorij modernog Pakistana biva pripojen od strane Gaznavida u 11. stoljeu. Samu Indiju se pokuava islamizirati od 12. do 18. stoljea, ali proces preobraivanja ne doivljava pretjerani uspjeh, to moe biti tumaeno kao nevoljkost lokalnog, veinom hinduistikog, stanovnitva da prijee sa politeistike religije na monoteistiku. Poetkom 13. stoljea, stvara se Delhijski sultanat, prva islamska drava na podruju Indije, gdje je utvrena islamska vlast te je ona polazini centar za daljnje irenje islama po Indiji. Meutim, nastaje vie suparnikih muslimanskih drava (bahmanski sultanat i Vijayanagara Carstvo) koje ulaze u sukob sa Delhijem. U tim sukobima dobivamo moda jedan od krunskih dokaza islama kao dezintegracijskog faktora u Indiji, a to je nastanak novog vjerskog pokreta, sikhizma. Sikhizam nastaje u 15. stoljeu i pripadnici te vjere mijeaju utjecaje i iz islama i iz hinduizma te ratuju sa obje strane. Vrhunac integriranja Indija doivljava sa dolaskom Mogulske dinastije na vlast u 16. stoljeu. Moguli su uspjeli ujediniti vei dio Indije zahvaljujui upotrebi vatrenog oruja, koje je dotada, ini se, bilo nepoznanica ostatku Indije. Uspijeva im stvoriti kompleksan dravni aparat kakav je tome dijelu svijeta dotada bio nepoznanica, te rade na poboljanju odnosa Hindusa i muslimana to se moe vidjeti u pokuajima sinteze, kao i u nekim kulturnim obiljejima koji nastaju kao mjeavina dvaju stilova, ime stvaraju novi specifini i unikatni stil iji najpoznatiji primjer je mauzolej Taj Mahal. Nakon Mogula na vlast dolazi Britansko carstvo ime zavrava doba pokuaja islamizacije u Indiji. Na indijskome podruju neke promjene koje donosi islam (poput razvijenog dravnog aparata ili novih kulturnih stilova) vode na bolje u razvoju samog drutva, no, kao i u sluaju Afrike, vjera je samo dodatni razlog za produbljivanje sukoba tako da ni ovdje ne moemo govoriti o integraciji.

Naposljetku, moemo ustvrditi, da usprkos nekim razlikama (afriki prostor je vei od Indije, islam tamo dolazi prije i bre se iri, Afrika prije ima dodira sa razvijenijim sustavima i monoteizmom te posjedovanje slinijeg mentaliteta arapskom) u napredovanju i posljedicama dolaska islama na ta podruja, u oba sluaja moemo govoriti da u nekim aspektima islam ima funkciju i integracijskog i dezintegracijskog imbenika, te su i danas na tim podrujima vidljivi problemi koji svoje korijene vuku iz doba ranonovovjekovlja.