IVA LUKAVE ČKI O GEOSINTETICIMA I PRIMJENE KOD · PDF filesveu čilište u zagrebu geotehni Čki fakultet varaŽdin zavrŠni rad o geosinteticima i primjene kod sanacje odlagaliŠta

Sveučilište u Zagrebu

GEOTEHNIČKI FAKULTET VARAŽDIN

IVA LUKAVE ČKI

O GEOSINTETICIMA I PRIMJENE KOD SANACIJE

ODLAGALIŠTA OTPADA

ZAVRŠNI RAD

Varaždin, srpanj 2011.

Sveučilište u Zagrebu

GEOTEHNIČKI FAKULTET VARAŽDIN

ZAVRŠNI RAD

O GEOSINTETICIMA I PRIMJENE KOD SANACJE

ODLAGALIŠTA OTPADA

KANDIDAT: MENTOR:

LUKAVEČKI IVA (1821) Prof. dr.sc. BOŽO SOLDO

Varaždin, srpanj 2011.

O geosinteticima i primjene kod sanacije odlagališta otpada

Lukavečki Iva (1821) Završni rad (2010./2011.)

Sadržaj

SADRŽAJ

1. UVOD............................................................................................................................................1

2. GEOSINTETICI.............................................................................................................................2

2.1. ŠTO SU GEOSINTETICI? ........................................................................................2

2.2. RAZVOJ GEOSINTETIKA .......................... .............................................................4

2.3. VRSTE GEOSINTETIKA............................ ...............................................................5

2.3.1. Geotekstili ................................ .........................................................................6

2.3.2. Geomreže.................................... .......................................................................7

2.3.3. Geomembrane................................. ..................................................................8

2.3.4. Geokompoziti................................ ....................................................................8

2.4. OSNOVNI MATERIJALI ZA PROIZVODNJU GEOSINTETIKA ..............................9

2.4.1. Poliamid (PA)............................... ....................................................................12

2.4.2. Poliester (PES)............................. ...................................................................12

2.4.3. Polietilen (PE)............................. .....................................................................13

2.4.4. Polipropilen (PP) .......................... ..................................................................13

2.5. FUNKCIJE GEOSINTETIKA......................... ..........................................................14

2.6. SPAJANJE GEOSINTETIKA......................... .........................................................15

2.6.1. Spajanje preklapanjem....................... ............................................................16

2.6.2. Spajanje šivanjem........................... ................................................................17

2.6.3. Spajanje ljepljenjem i zavarivanjem......... .....................................................18

2.6.4. Spajanje posebnim spojevima................. ......................................................19

3. ODLAGALIŠTE....................................... ....................................................................................20

3.1. SUSTAVI I FUNKCIJA BRTVENIH SLOJEVA........... ............................................23

3.1.1. Temeljni i bo čni brtveni sustav.................................. ....................................24

3.1.2. Prekrivni brtveni sustav i njegova funkcija. .................................................28

3.2. UNUTARNJA DRENAŽNA TIJELA..................... ...................................................30

3.2.1. Odvodnja oborinskih voda................... .........................................................30

3.2.2. Odvodnja plinova iz tijela odlagališta i ven tilacijskog sloja.......................31

3.3. ULOGA GEOSINTETIKA NA ODLAGALIŠTIMA OTPADA.... ..............................33

3.3.1. Primjena geomembrana na odlagalištu......... ...............................................33

3.3.2. Primjena geokompozita na odlagalištu........ .................................................35

3.3.3. Primjena geomreže na odlagalištu............ ....................................................37

3.3.4. Primjena geokompozita na odlagalištu........ .................................................38

O geosinteticima i primjene kod sanacije odlagališta otpada

Lukavečki Iva (1821) Završni rad (2010./2011.)

4. KORIŠTENJE GEOSINTETIKA KOD OSTALIH ZAHVATA UZ ODL AGALIŠTE

OTPADA............................................. ........................................................................................40

4.1. DRENAŽA....................................... ............................................................................40

4.1.1. Površinski drenovi.......................... .........................................................41

4.1.2. Kopani drenovi.............................. ...........................................................43

4.1.3. Bušeni drenovi.............................. ............................................................44

4.2. PROMJENA OBILKA PADINE........................ ...........................................................45

4.3. UPOTREBA POTPORNIH GRAĐEVINA...................................................................46

4.4. POBOLJŠANJE TLA............................... ...................................................................47

5. ZAKLJU ČAK................................................. .........................................................................48

LITERATURA......................................... ..........................................................................................49

O geosinteticima i primjene kod sanacije odlagališt a otpada

Lukave čki Iva (1821) Zavr šni rad (2010./2011.) 1

1. UVOD

Kako napreduje čovječanstvo i tehnologija tako napreduje i ljudska svijest o

zaštiti zemlje. Onečišćenjem površinskih slojeva zemlje lako dolazi i do

onečišćenja podzemlja, kako bi se to sprječilo čovjek je počeo težiti ka što

efikasnijem rješenju.

Kroz godine čovjek je shvatio da je jednostavnije, jeftinije, ali i pametnije

spriječiti bilo kakvo onečišćenje nego ga kasnije sanirati.

Veliki problem je otpad, koji se kroz godine sve više i više ``proizvodi´´, te ga

treba trajno nekamo smjestiti. No, treba ga pametno odlagati, nije svejedno gdje i

kako ćemo odlagati otpad, tu najveću i najvažniju ulogi imaju geosintetici.

Geosintetici imaju veliku ulogu u zaštiti podzemlja bilo da se radilo o odlagalištu

otpada ili nekom drugom površinskom onečišćenju.

U ovom završnom radu se opisuju geosintetici, što su oni, koje vrste postoje, te

njihova upotreba, njihova primjena na odlagalištima otpada, te uz mali dodatak

primjene geosintetika kod ostalih geotehničkih zahvata.



2. GEOSINTETICI

2.1. ŠTO SU TO GEOSINTETICI?

Geosintetici su proizvodi izrađeni od sintetičnih (polimernih) materijala

namijenjeni uporabi u zemljanim građevinama i općenito u graditeljstvu. Prefiks

``geo´´ dolazi od grčke riječi ge=zemlja, što ukazuje na činjencu da je prvobitna

primjena takvih proizvoda od umjetnih materijala bila upravo u tlu pri rješavanju

tipičnih geotehničkih problema koji uključuju:

• razdvajanje različitih slojeva materijala,

• ojačanje slabo nosivog tla,

• stabilizacija tla,

• filtraciju,

• drenažu i

• izradu nepropusnih barijera za fluide.

Za razliku od prirodnih materijala, geosintetici se zbog svoje kvalitete danas koriste

u širokom području, u graditeljstvu kao što su prometnice, hidrotehničke građevine,

geotehnički objekti, mostovi, zgradarstvo i objekti zaštite okoliša.

Pozornost treba obratiti na dva važna čimbenika zbog kojih su geosintetici

danas u toliko velikoj upotrebi:

• onečišćenje okoliša- kada je 70-ih godina prošlog stoljeća u Europi došlo

do velikog pogoršanja stanja okoliša počinje se uvelike raditi na sanacijama

onečišćenih prostora i sprječavanju novih onečišćenja,

• razvoj suvremenih tehnologija, materijala i sustava omogućio je

odgovarajući odgovor i rješavanje rastućih problema zagađenja na svakom

mjestu gdje za to postoji dobra volja.



Geosintetici su dobro prihvaćeni iz sljedećih razloga:

• brzo se postavljaju,

• zamjena su za prirodne materijale koji nisu uvijek lako dostupni,

• daju bolja i sigurnija projektna rješenja,

• efikasnost,

• kvaliteta kontrole izrade,

• zadovoljavajući vijek trajanja,

• prihvatljiva cijena.



2.2. RAZVOJ GEOSINTETIKA

Geosintetici su se počeli upotrebljavati još prije tisuću godina ponajviše u svrhu

stabilizacije tla.

Iako se moderni geosintetici uvelike razlikuju od tadašnjih vlakana, princip je

jednak. Tako su ljudi još u doba starog Egipta koristili prirodna vlakna vegetacije za

ojačanje nestabilnog tla prilikom izgradnje cesta. Dok se u doba Mezopotamije

upotrebljavao koncept stabilizacije tla gdje su hramovi građeni od zemlje pojačani

trsjem. Prije nekoliko stotina godina u jugoistočnoj Aziji nasipi na močvarnom tlu

armirali su se bambusovim trskama.

Opsežnija primjena geosintetika pojavljuje se 50-ih godina prošlog stoljeća u

Nizozemskoj. Sve je započelo katastrofanim poplavama koje su uništile 15 000

hektara zemljišta te se počeo ostvarivati tzv. ``Delta projekt´´ za obnovu zemlje.

Zbog nedostatka kvalitetnih prirodnih materijala, upotrebljeni su sintetički materijali

u kombinaciji s pijeskom.

Kasnije, krajem ´60-ih godina prošlog stoljeća u Francuskoj započinje tvornička

proizvodnja netkanih tekstila koji su bili namijenjeni za pojačanje donjeg sloja pri

izvedbi cesta i željezničkih pruga. Također, po uzoru na Francusku, i druge zemlje

počinju proizvodnju netkanih tekstila.

Polimerne mreže prvi put su upotrebljene u Engleskoj i Japanu oko 1965.

godine, a svrha im je bila ojačati slabo nosivo tlo prometnica.

U Hrvatskoj se geosintetici koriste oko 30 godina, najviše za potrebe izgradnje

prometnica, a u posljednje vrijeme i kod odlagališta otpada.

1983. godine u Parizu je osnovano Međunarodno društvo geosintetika

(International Geosyntetics Society).



2.3. VRSTE GEOSINTETIKA

Prema građi i svrhama za koje se upotrebljavaju, geosintetici se dijele na:

1) geotekstili,

Slika 1 – Primjer geotekstila

2) geomreže,

Slika 2 – Primjer geomreže

3) geomembrane,

Slika 3 – Primjer geomembrane



4) geokompozite.

Slika 4 – Primjer geokompozita

2.3.1. Geotekstili

Geotekstili se sastoje od posebno složenih i učvrščenih poliamidnih (sintetičkih)

vlakana. Propusni su i savitljivi te imaju izgled poput tkanine. Geotekstili imaju

funkciju razdvajanja, armiranja, filtriranja i dreniranja.

Prema načinu proizvodnje dijelimo ih na:

• netkani getekstil-proizvedeni iglačanjem ili termičkim prešanjem vlakana,

Slika 5 – Primjer netkanog geotekstila



• tkani geotekstil- načinjeni su od dva ili više nizova vlakana međusobno

isprepletenih u okomitom smjeru.

Slika 6 – Primjer tkanog geotekstila (poliesterski) Slika 7 – Primjer tkanog geotekstila (polipropilenski)

2.3.2. Geomreže

Geomreže su geosintetici otvorene mrežaste građe, otvora mnogo većih od

dimenzija materijala. Koriste se u svrhu armiranja, ponekad čak i u slučajevima

razdvajanja materijala.

Slika 8 – Primjer geomreže



2.3.3. Geomembrane

Geomembrane su nepropusne, kontinuirane i savitljive folije debljine od 1 do 25

mm. To su geosintetski materijali načinjeni od polietilena (97,5%), ugljika (2,5%) te

UV i toplinskih stabilizatora. U potpunosti su ekološki prihvatljive te zadovoljavaju

EN ISO standard kvalitete. Koriste se isključivo u sustavima gdje je potrebno

osigurati vodonepropusnost. Glavne značajke su im visoka otpornost na kidanje i

proboj, te izvanredna kemijska otpornost na organske i neorganske tvari, te

otapala. Minimalno jamstvo na vijek trajanja geomembrane je 10 godina.

Slika 9 – Primjer geomembrane

2.3.4. Geokompoziti

Geokompoziti su geosintetski materijali izrađeni od dviju ili više vrsta

geosintetika. Najčešće se izrađuju od geotekstila i geomreže, geomembrana i

geotekstila te od geotekstila i mineralnih materijala za brtvljenje. Imaju široku

paletu primjene, ovisno o traženim tehničkim uvjetima za pojedine građevne

konstrukcije.

Slika 10 – Primjer geokompozita (geomreža i geotekstil)


Lukave čki Iva (1821)

2.4. OSNOVNI MATERIJALI ZA PROIZVODNJU GEOSINTETIKA

Osnovni materijali koji se koriste za prozvodnju geosintetika su polimerni

materijali. Polimeri su tvari nastale me

jedinki, obično po nekom pravilnom poretku. Molekulske jedinke koje se

međusobno povezuju stvara

često koristi kao sinonim za

prirodnih i umjetnih materijala s razli

Polimerizacija je proces povezivanja istovrsnih monomera u adicijski polimer

koji je jedini produkt kemijske reakcije. Polimerizaci


Završni rad (2010./2011.)

OSNOVNI MATERIJALI ZA PROIZVODNJU GEOSINTETIKA


Polimeri su tvari nastale međusobnim povezivanjem malih molekulskih

no po nekom pravilnom poretku. Molekulske jedinke koje se

usobno povezuju stvarajući polimer zovu se monomeri. Iako se pojam

esto koristi kao sinonim za plastiku, u polimere se u kemiji ubraja veliki broj

prirodnih i umjetnih materijala s različitim svojstvima i namjenama.


koji je jedini produkt kemijske reakcije. Polimerizacija je egzotermna reakcija.

Slika 11 – Primjer molekule polimera


9

OSNOVNI MATERIJALI ZA PROIZVODNJU GEOSINTETIKA


usobnim povezivanjem malih molekulskih

no po nekom pravilnom poretku. Molekulske jedinke koje se

Iako se pojam polimer

, u polimere se u kemiji ubraja veliki broj

i namjenama.


termna reakcija.



Razlikujemo tri osnovne grupe polimera:

• termoplastici (plastomer)- sintetički polimeri čije su molekule dugi, linearni ili

razgranati lanci. Osnovno svojstvo plastometra je da zagrijavanjem

omekšaju ili se rastale, a hlađenjem očvrsnu ne promijenivši svojstva.

• elastomeri- sintetički polimeri čije su molekule međusobno povezane

manjim brojem poprečnih veza. Struktura elastomera podsjeća na rijetku

mrežu. Odlikuju se savitljivošću (rastezljivošću) pri sobnoj temperaturi.

• duromeri (duroplasti)- su građeni od gusto umreženih polimernih molekula.

Struktura duroplasta podsjeća na gustu trodimenzijonalnu mrežu. To su tvrdi

materijali koji se ne mogu preoblikovati zagrijavanjem i lako se lome.

Glavne vrste polimera koji pripadaju u skupinu termoplastika od koji se

proizvode geosintetici:

• poliamid (PA),

• poliester (PES),

• polietilen (PE) i

• polipropilen (PP).



Tablica 1- Osnovna tehnička svojstva najčešće upotrebljavanih polimera:

SVOJSTVO PES PA PE PP

Gusto ća [g/cm 3] 1,36-1,38 1,14 0,95-0,96 0,90-0,92

Temperatura [ oC] 256 218/256 130 165

Prirast vlažnosti:

- kod 21 i 65% rel. vlažnosti zraka

- kod 24 i 95% rel. vlažnosti zraka

0,2-0,5

0,8-1,0

3,5-4,5

6,0-9,0

0,0

0,0

0,0

0,0

Čvrsto ća na kidanje pojedina čnih vlakana:

-kod normalne klime [daN/mm 2]

-kod vlažnih vlakana u % od normirane

vrijednosti [%]

35-90

95-100

45-70

80-90

32-65

100

35-90

100

Rastezanje do kidanja pojedina čnih vlakana:

-kod normalne klime [%]

-kod vlažnih vlakana u % od normirane

vrijednosti [%]

15-40

100-105

30-80

105-125

15-30

100

15-30

100

Sklonost puzanju mala mala vrlo

velika

velika

Postojnost protiv:

-razrjeđenih kiselina

-koncentriranih kiselina

-razrjeđenih lužina

-koncemtriranih lužina

-mikroorganizma (trulež, plijesan)

-svjetlost

dobra

srednja

dobra

loša

v. dobra

dobra

dobra

srednja

dobra

srednja

dobra

dobrado

loša

v. dobra

srednja

dobra

srednja

v. dobra

v. dobra

do

srednja

v. dobra

srednja

v. dobra

srednja

v. dobra

loša



2.4.1. Poliamid (PA)

Polimad je kemijsko vlakno, koje se dobiva iz sintetski proizvedenih polimera.

Vlakna se postupkom polimerizacije proizvode iz polimernih osnovnih materijala.

Pomoću polimerizacije dobivamo vlakna debljine nekoliko milimetara koja se dalje

režu u zrnca.

Da bi dobili određena svojstva tijekom proizvodnje možemo dodati različite tvari.

Kako bismo ograničili dužinu molekula polimera dodajemo amine ili karbolne

kiseline (tzv. ``završivači lanaca´´).

Dodavanjem nekih manganskih i bakrenih sastojaka ili aromatskih amina može se

povećati otpornost poliamida na prebrzo starenje na svjetlu, te oksidaciju pri

povišenim temperaturama.

Da bismo dobili što veću otpornost poliamida na UV-svjetlost dodajemo pigmente

kao što je ugljik. S time da pigmenti ugljika i titanova oksida daju poliamidu boju.

2.4.2. Poliester (PES)

Poliester se proizvodi iz naftnih derivata, otporan je na biološke muljeve, lagano

se može oprati, brzo se suši, dosta je čvrsti pa dobro zadržava forme (oblik), te

lako zapaljiv zbog čega treba biti na oprezu.

Tijekom proizvodje poliestera mogu se upotrijebiti određeni dodaci, ovisno o tome

što želimo kao krajnji rezultat:

• katalizatori- ubrzavaju polimerizaciju (manganske soli, antimonov oksid),

• stabilizatori- povečavaju otpornost poliestera prema UV-svjetlosti,

• pigmenti- dobivanje željene boje proizvoda



2.4.3. Polietilen (PE)

Polietilen je polimer koji se može proizvoditi u visokokristalnom obliku, što je

iznimno važno svojstvo za stvaranje vlakana. Polietilen je najrašireniji polimer.

Prema gustoći imamo tri glavne skupine polietilena:

• polietilen visoke gustoće PEHD (gustoće 940-960 kg/m3)- dobiva se

postupkom polimerizacije pod normalnim tlakovima (4MPa) i temperaturama

(600-800 0C), uz prisutnost posebnih katalizatora. Ima bolja mehanička

svojstva i otpornost prema utjecajima okoliša nego PELD, te služi za

proizvodnju vlakana za geotekstile.

• polietilen niske gustoće PELD (gustoće 920-930 kg/m3)- proizvodi se

postupkom polimerizacije pod uvjetima vrlo visokog tlaka (i do 300Mpa) i

temperature. Savitljiv je i pogodan kao barijera za vodenu paru, pa služi za

proizvodnju folija.

• linearni polietilen niske gustoće PELLD (gustoće 925-945 kg/m3)- proizvodi

se pri niskom tlaku, te služi za izradu folija.

2.4.4. Polipropilen (PP)

Polipropilen (PP) je makromolekularni produkt polimerizacije propilena. Dolazi u

obliku bijelog praška ili granula i predstavlja tvrdi termoplastični polimer.

Polipropilen ima višu temperaturu topljenja od polietilena, ali je manje otporan na

niske temperature.

Ima dobre mehaničke osobine te zbog toga ima široku primjenu. Od njega se

proizvode cijevi, laboratorijsko posuđe, kontejneri, armature, kućišta, itd. Može se

proizvoditi u obliku vlakna, koje služi za izradu vještačkih tkanina.



2.5. FUNKCIJE GEOSINTETIKA

Geosintetički materijali imaju pet osnovnih funkcja u zahvatima u građevinarstvu:

1) razdvajanje- znači razdvajanje dvaju materijala koja imaju različita

svojstva pomoću savitljive sintetičke brane. Time se sačuva cjelovitost i

povoljno djelovanje obaju materijala.

2) armiranje- metoda poboljšanja svojstava slabo nosivog tla, odnosno

čvrstoće i deformabilnost zemljišta.

3) funkcija filtriranja- ovu funkciju imaju geotekstili i neki geokompoziti u

kojima se nalaze geotekstili. Kod filtracije ovog tipa bitno je da voda

prolazi kroz geotekstil, ali ne i čestice tla.

4) dreniranje- sakupljanje vode upijanjem, ravnomjerna odvodnja, te

sprječavanje kapilarnog dizanja vode.

5) brtvljenje- sprječava se prolaz vode ili vodene pare unutar građevine.

Sposobnost brtvljenja imaju geomembrane čiji sastav mora biti takav da

osigurava dovoljnu vodopropusnost, te trajnost.



2.6. SPAJANJE GEOSINTETIKA

Geosintetici se proizvode u ograničenim dužinama, najčešće pakirane u role. U

slučajevima manjih građevina mogu se upotrebljavati u neprekinutim površinama,

ali kod većih projekata potrebno ih je nastavljati (spajati).

Pošto su spojevi najslabija mjesta kod ugradnje geosintetika njima se posebno

posvećuje pažnja. Zbog toga, pri projektiranju građevine, spojeve treba predvidjeti

na mjestima na kojima će biti najmanje ugroženi.

Osnovna podjela spojeva:

• spojevi koji su izrađeni prije ugradnje- izrađuju se u tvornici ili izvan mjesta

ugradnje, a izrađuju se prema zahtjevima specifične građevine. Bolje su

kvalitete, te se lakše ugrađuju od spojeva rađenih na samom mjestu

ugradnje,

• spojevi koji se izrađuju na licu mjesta.

Spajanje geosintetika ovisi o njihovoj vrsti i o zahtjevima građevine u kojoj se

primjenjuju. Ovisno o traženim zahtjevima koje spojevi moraju zadovoljiti, razvilo se

nekoliko načina njohovog spajanja. Najčešći su:

• preklapanje,

• šivanje,

• vezivanje,

• ljepljenje i zavarivanje,

• posebni spojevi.



30-50 cm

200-300 cm

20-40 cm

2.6.1. Spajanje preklapanjem

Spajanje geosintetika preklapanjem koristimo onda kada znamo da iznad

njega dolazi određena masa tla koja će pritiskati spoj. Kada su u pitanju građevine

pod vodom, to je jedini način spajanje geotekstila na mjestu ugradnje.

Naravno, za ovu vrstu spoja bitna je veličina preklopa koja ovisi o položaju i funkciji

spoja u građevini, o vrsti tla i nekim drugim uvjetima pa mora biti određena

projektom.

Veličina preklopa iznosi od 30 do 50 cm. Preklope je moguče dodatno osigurati

drvenim kolčićima ili plastičnim pribadačama pri čemu se može smanjiti veličina

samog preklopa.

U slučaju geomreža, preklopi se osiguravaju vezanjem i iznose 15 do 25 cm.

Slika 12 – Spajanje geosintetika preklapanjem



2.6.2. Spajanje šivanjem

Spajanje šivanjem se često koristi kod geotekstila. Šivanjem se dobiva

pouzdani i čvrsti spoj, a veličina preklapanja se smanjuje do 10 cm.

Vrste šavova:

• ¨kuka¨ šav

Slika 13 – Primjer kuka šava

• ¨leptir¨ šav

Slika 14 – Primjer leptir šava



• šav preko preklopa

Slika 15 – Primjer šava preko preklopa

• ¨kapa¨ šav

Slika 16 – Primjer kapa šava

2.6.3. Spajanje ljepljenjem i zavarivanjem

Spajanje ljepljenjem se rijetko kada upotrebljava iz razloga što postoji mali broj

odgovarajučih ljepila kojima se geosintetici mogu pouzadno slijepiti. Najkvalitetnija

ljepila od sintetičke smole su jako skupa.

Druga opcija je spajanje zavarivanjem, tj. termičkim ljepljenjem, pomoću vručeg

zraka gdje se koriste specijalni uređaji.



Slika 17 – Zavarivanje spojeva geomembrane

2.6.4. Spajanje posebnim spojevima

Posebni spojevi se koriste kada se preko geotekstilom spojenih mjesta prenosi

vlačna sila. Spojevi se izrađuju na način da se na obje strane geotekstila načini

rub, a u obrube se uvlače prikladni nosivi elementi (npr. šipke), te se zatim obrubi

povezuju pomoću plastičnih ili metalnih prestenova ili kopči.

Slika 18 – Presjeki posebnog spojua geosintetika



3. ODLAGALIŠTE OTPADA

Brzi porast građanstava, razvoj gospodarstva i povečanja gradova na Zemlji

doveli su do velikih količina komunalnog, industrijskog i drugog krutog, tekučeg i

plinovitog otpada. Godišnja proizvodnja otpada u Europskoj Uniji se procjenjuje na

dvije milijarde tona, a u samo Republici Hrvatskoj 13,2 miliona tona ili 2,95 t/glavi.

Tlo je glavni prostor za zbrinjavanje otpada.

Tlo je prirodni univerzalni pročistač vode u kojem se oborinska voda filtrira i tako

zaštićuje kakvoća podzemne pitke vode. Tlo ima veliku apsorpcijsku sposobnost,

fiziklanu i kemijsku. Čistoća tla uvelike se narušava odlaganjem otpada na

površine tla koje nisu prethodno uređene za tu namjenu. Da bi zaštitili tlo od štetnih

utjecaja otpada moramo ga prethodno zaštititi pri čemu uvelike koristimo

geosintetike.

U cilju osiguravanja nužnih dimenzija sanitarnog odlagališta za njegovo

racionalno i ekonomično korištenje u trajanju od približno 30 godina, potrebni su

pouzdani podaci o naseljima, vrstama i količinama otpada na području s kojeg će

se dovoziti i odlagati kruti otpad. Na temelju pouzdanih podataka o broju

stanovnika i količinama otpada u tonama na godinu/stanovniku, projektant

sanitarnog odlagališta otpada, treba predvidjeti adekvatne dimenzije za odlaganje

krutog komunalnog otpada i nužne prateće objekte.

Na temelju sadašnjih inženjerskih spoznaja kod projektiranja odlagališta otpada

potrebno je zadovoljiti sljedeče uvjete:

• vodonepropusna podloga odlagališta za zaštitu tla (geosintetici),

• sustav za odvodnju procjednih voda iz odlagališta,



• sustav dreniranja i uklanjanja procjednih voda koja se može prskati po

odlagalištu radi boljeg zbijanja odloženog otpada,

• vodonepropusni pokrov odlagališta,

• sustav odvođenja plinova koji nastaju truljenjem otpada,

• sustav pračenja pojave procjednih voda i plinova na odlagalištu i u okolišu

na kojeg bi odlagalište moglo djelovati.

Kod izbora lokacije za odlaganje otpada glavni je cilj je osiguranje

najracionalnijeg zbrinjavanja otpada s najmanjim mogučim djelovanjem na

pučanstvo i na prirodni okoliš, te zadovoljavanje važečih zakona i propisa. Novo

odlagalište ne smije ugrožavati raznovrsnost flore niti faune, mora biti na nužnoj

udaljenosti od naselja kako pučanstvo nebi ugrožavala prašina, neugodni mirisi,

vjetrom nošeni papiri, folije i sl.

Pojmovi vezani uz odlagalište otpada i sam otpad:

• inertni otpad- ne podliježe značajnim fizikalnim, kemijskim i/ili biološkim

promjenama,

• komunalni otpad- otpad iz kućanstava, te otpad iz proizvodne i/ili uslužne

djelatnosti ako je u sastavu i svojstvima sličan otpadu iz kućanstva,

• proizvodni otpad- otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji,

obrtu i drugim procesma, a po sastavu i svojstvima se razlikuje od

komunalnog otpada,

• neopasni otpad- po sastavu i svojstvima određen kao neopasni,

• opasni otpad- svaki otpad koji je po sastavu i svojstvima odrenen kao

opasni otpad,

• skupljanje otpada- prikupljanje, razvrstavanje i/ili miješanje otpada u svrhu

prijevoza,

• skladištenje otpada- privremeni smještaj otpada u granevini za skladištenje

otpada – skladištu do njegove oporabe i/ili zbrinjavanja,



• zbrinjavanje otpada- svaki postupak obrade ili odlaganja otpada propisan

člankom 104.stavak 1. točka 1 Zakona,

• oporaba otpada- svaki postupak ponovne obrade otpada radi njegova

korištenja u materijalne i energetske svrhe kako je propisano u citiranom

stavku članka 104. Zakona o otpadu,

• recikliranje - ponovna uporaba otpada u proizvodnom procesu osim uporabe

otpada u energetske svrhe što se urenuje u okviru propisa u citiranom

stavku članka 104. Zakona o otpadu,

• gospodarenje otpadom je skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih na:

1) sprječavanje nastanka otpada, smanjivanje količine otpada i/ili njegovog

štetnog utjecaja na okoliš,

2) obavljanje skupljanja, prijevoza, oporabe, zbrinjavanja i drugih djelatnosti

u svezi s otpadom, te nadzor nad obavljanjem tih djelatnosti,

3) skrb za odlagališta koja su zatvorena.

Slika 19 – Shematski presjek odlagališta odtpada



3.1. SUSTAV I FUNKCIJA BRTVENIH SLOJEVA

Brtvljenje je najvažniji element sigurnosti kod odlagališta. Brtveni slojevi su

dijelovi sustava koji sprječavaju prodiranje oborinskih i drugih voda u tijelo

odlagališta, emisiju deponijskih plinova u atmosferu, kao i širenje deponijskog filtra

(eulata) iz odlagališta u tlo i podzemnu vodu.

Brtveni slojevi se ne sastoje samo od nepropusnih barijera nego i od propusnih

slojeva. Zato su nam drenažni slojevi vrlo bitni.

Na odlagalištu razlikujemo dva brtvena sustava:

• temeljni i bočni brtveni sustav,

• prekrivni brtveni sustav.

Slika 20 – Presjek odlagališta otpada

(7. Sloj za poravnavanje, 8. Drenaža, 9. Brtvljenje, 10. Brtvljenje,

11. Drenaža, 12. Ojačanje, 13. Gornji sloj zemlje)



3.1.1. Temeljni i bo čni brtveni sustav

Temeljno i bočno brtvljuenje su istouvjetni dok se prekrivno brtvljenje ponešto

razlikuje.

Kod temeljnog i bočnog brtvljenja preporučuje se kombinacija mineralnih

brtvenih slojeva i geomembrane, čime se minimizira utjecaj mogučih lokalnih

oštećenja geomembrane, te mogučih lokalnih nesavršenosti mineralnog sloja.

Slika 21 – Slojevi temeljnog i bočnog brtvenog sustava



Varijante rješenja temeljnog brtvljenja:

• sustav ``HUESKER´´

Slika 22 – Primjer Huesker sustava

• sustav ``BOLZANO´´

Slika 23 – Primjer Bolzano sustava



Djelovi temeljnih i bočnih brtvenih slojeva:

• mineralni brtveni sloju (glina)- smanjuje propuštanje eluata i depnijskog

plina, povećava otpornost prema deformacijama tla i otpadnog materijala,

• donji drenažni sloj (lomljeni kamen ili šljunak)- prikuplja i odstranjuje eluat

koji se evcentualno zbog nedostatka procijedio kroz brtvene slojeve izad

njega, prekida kapilarno dizanje podzemne vode,

• geomembrana- onemogučuje propuštanje eluata i odlagališnog plina,

• zaštitni sloj (pjeskoviti ili šljunkoviti materijal)- rasprostire koncentrirane sile

koje mogu nastati utjecajem oštrobridnog zrnatog materijala drenažnog

sloja, rasprostire opterećenja od građevinske mehanizacije tijekom

građenja,

• drenažni sloj (lomljeni kamen ili šljunak)- prikuplja eluat iz tijela odlagališta i

otprema ga u sustav drenažnih cijevi, sprječava zadržavanje većih količina

eluata iznad geomembrane,

• filtarski sloj (krupnozrnati i sitnozrnati materijali)- sprječava zamuljivanje

drenažnog sloja, može služiti kao dodatne zaštita od smrzavice u početnoj

fazi, u kasnijoj fazi služi kao izolator od visoke temperature koju razvijaju

procesi razgradnje u deponiranom otpadu,

• slojevi geotekstila- štite geomembranu od oštećenja, razdvajaju slojeve

različitih svojstava i namjene, osiguravaju filtarsku stabilnost drenažnih

slojeva.

Površina temeljnog brtvljenja mora imati poprečne u uzdužne nagibe kako bi se

omogučilo gravitacijsko tečenje eluatakroz sustav drenažnih cijevi prema rubovima

odlagališta. Drenažne cijevi se postavljaju na najnižim pravcima isprofilirane

površine.



Slika 24 – Oblikovanje površine baze odlagališta

Geomembranu temeljnog brtvljenja je potrebno trajno zaštititi od mehaničkog

utjecaja, pri čemu su posebno osjetljiva mjesta ispod drenažnih cijevi. Za vrijeme

izgradnje i tijekom punjenja odlagališta, geomembrana će biti izložena mehaničkim

opterećenjima, toplinskim i biokemijskim utjecajima tijekom punjenja i dugo nakon

zatvaranja odlagališta.

Zaštitini sloj se sastoji od geotekstila i zrnatog materijala (pijesak, šljunak ili

njihove kombinacije). Sloj nije potrebno uključiti u funkciju dreniranja pa njegova

propusnost njie zanimljiva. Ali bitna je njegova filtarska stabilnost u odnosu na

drenažni sloj zbog čega će ugradba geotekstila u funkciji biti vrlo korisna. Zaštitni

sloj će ujedno i sakupljati eluat, jer se nalazi ispod drenažnog sustava zbog čega je

njegovu debljinu potrebno ograničiti na najmanju mjeru koja još osigurava

primjerenu zaštitu geomembrane.



3.1.2. Prekrivni brtveni sustav i njegova funkcija

Kod prekrivnog brtvenog sustava svaki sloj ima zasebnu funkciju:

Slika 25 – Prekrivni brtveni sustav

• tijelo odlagališta- prenosi opterećenje prekrivnih slojeva uz minimalna

diferencijalna slijeganja zbog čega je potrabna odgovarajuća tehnologija

odlaganja otpada i eventualno dinamičko zbijanje materijala,

• stabilizirajući sloj (pjeskoviti ili šljunkoviti materijal)- rasprosttire

koncentrirana opterećenja prilikom zbijanja tijela deponija, sprječava

miješanje materijala prekrivnog brtvljenja i materijala deponija, te olakšava

migracije deponijskog plina,



• ventilacijski sloj (lomljeni kamen ili šljunak)- prihvaća plinove koji nastaju

razgradnjom otpada, odvodi plinove u sustav za otplinjavanje i osigurava

filtarsku stabilnost mineralnih brtvenih slojeva,

• mineralni brtveni slojevi (glina)- sprječavaju procjeđivanje oborinske vode u

tijelo odlagališta i nekontroliranu emisiju odlagališnog plina u atmosferu, te

smanjuju utjecaj slijeganja na naprezanja u geomembrani,

• drenažni sloj (lomljeni kamen ili šljunak)- odvodi procjednu oborinsku i svaku

drugu vodu, smanjuje hidrostatički tlak na brtvene slojeve i povećava

stabilnost pokosa na područjima gdje je odlagalište u nagibu,

• geomembrana- sprječava procjeđivanje oborinske vode u odlagalište i

nekontroliranu emisiju deponijskog plina u atmosferu,

• rekultivirajući sloj (krupnozrnati i sitnozrnati materijali)- štiti mineralne

brtvene od smrzavice i geomembranu od oštećenja korijenjem vegetacije, te

zadržava vodu za potrebe vegetacije,

• slojevi geotekstila- djeluju poput geotekstila u temeljnom brtvljenju.



3.2. UNUTARNJA DRENAŽNA TIJELA

3.2.1. Odvodnja oborinskih voda

Sustavom obodnih kanala oko cijelog odlagališta prikulja se :

• oborinska voda s odlagališta pokrovnih brtvenih sustava,

• oborinska voda s neiskorištenoh ploha odlagališta

• oborinska voda s ostalih slobodnih površina na kojima nema mogučnosti

doticaja oborina s otpadom.

Zatim se prikupljena voda odvodi u prihvatne spremnike za čiste oborinske vode,

ta voda se može kasnije iskoristiti u protupožarne svrhe, za pranje prometnica, ili

ispuštanje u prijemnik (jezera, rijeke, sl.). Potrebno je provoditi kontrolu sastava i

količine prikupljenih oborinskih voda. Obodni kanali moraju ostati u funkciji i nakon

zatvaranja odlagališta, pa ih u tom razdoblju treba čistiti i održavati.

Oborinska voda koja se infiltrira u pokrovne slojeve, sakuplja se u drenažnom

sloju pokrovnog sloja i odvodi u sustav odvodnje.

Slika 26 – Shematski prikaz obodnoga kanla na odlgalištu



Slika 27 – Shematski prikaz presjeka obodnog kanala oko odlagališta

3.2.2. Odvodnja plinova iz tijela odlagališta i ven tilacijskog sloja

Odvodnja plinova iz tijela odlagališta povezana je sa dnevnim prekrivanjem

otpasda i formiranjem etaža. Etaže se međusobno odvajaju međuetažnim

slojevima koji u fazi odlaganja privremeno prekrivaju otpad, a zatim trajno djeluju

kao unutarnje drenaža i provodnik odlagališnog plina. Radi osigiranja filatrske

stabilnosti, potrebno je ispod i iznad unutarnjeg drenažnog sloja ugraditi geotekstil.

Količina razvijenog odlagališnog plina ovisi o sastavu odloženog otpada. Plinovi

koji se stvaraju prilikom razgradnje organskih tvari na odlagalištima mogu

posredno ili neposredno utjecati na okoliš. U najvećoj količini prisutni su metan i

ugljični dioksid, dok su u nešto manjoj količini prisutni sumporovodik u dušik, te

drugi. U slučaju velikih količina i slabe propusnosti otpadnog materijala može se

pojaviti potreba izvođenja sondi za evakuaciju plina čime je omogučeno

otplinjavanje tijela odlagališta. Kako bi se omogučilo trajno djelovanje šljunčanog

tijela sonde, potrebno ga je slojem geotekstila odvojiti od okolnog otpada.

Sustav za otplinjavanje sastoji se od niza vertikalnih ili vertikalnih i

horinzontalnih dijelova (propusnih slojevi tla, cijevi) koji zahzvaćaju plin u otpadu i

iznad otpada te kontrolirano odvode na površinu odlagališta.



Slika 28 – Sonda za otplinjavanje odlagališta

Slika 29 – Shematski prikaz otplinjavanja odlagališta (bioreaktorsko odlagalište)



3.3. ULOGA GEOSINTETIKA NA ODLAGALIŠTIMA OTPADA

3.3.1. Primjena geomembrana na odlagalištu

Sintetične geomembrane koje se koriste za brtvljenje odlagališta proizvode se

u širini do 10m i u duljini do 300m, te debljine između 0,75 i 5mm. Kod

geomembrane koja se koristi za temeljno i bočno brtvljenje najvažnija je njezina

otpornost na kemijske i biokemijske utjecaje, dok kod prekrivnog brtvljenja važnija

je otpornost na mehaničke utjecaje.

Posebnu pažnju potrebno je posvetiti osiguranju trajnosti svojstava, osobito za

geomembrane baznog i bočnog brtvljenja, gdje pregled i kasniji popravak nije

moguč.

Tablica 2- Dugotrajna otpornost polimera geomembrana na razne utjecaje

VRSTE

UTJECAJA

VRTSE SINTETIKA

Poliamid Poliester Polipropilen Polietilen

UV svjetlo zadovoljava zadovooljava ne zadovoljava ne zadovoljava

Mikroorganizmi dobra vrlo dobra vrlo dobra vrlo dobra

1000C (suho) dobra vrlo dobra dobra zadovoljava

1000C (para) dobra ne zadovoljava ne zadovoljava ne zadovoljava

Prilikom ugradnje geomembrane potrebno je zadovoljiti sljedeće uvjete:

• sloj tla ili mineralnog brtvenog materijala na koji se polaže geomembrana

mora imati isplaniranu površinu bez oštrih fragmenata,

• maksimalni promjer zrna mineralnog zrnatog materijala u funkciji zaštitnog

sloja ne smiju prijeći 5mm,

• prije početka polaganja geomembrane mora biti određen položaj pojedinih

folija (smjer, duljina, širina, širina preklopa), te redoslijed polaganja,



• mora biti propisan način spajanja folija (ljepljenje ili varenje),

• ne smije se dopustiti kretanje građevinske mehanizacije neposredno preko

geomembrane,

• postupak kontrole mora dokazati besprijekornost položene geomembrane

koji uključuje:

- pregled čitave površinegeomemvrane kako bi se ustanovila moguča

oštećenja,

- pregled mehaničke otpornosti i nepropusnosti svih spojeva te

popravak svih nepravilnosti folije i spojeva.

Slika 30 – Polaganje geomembrane



3.3.2. Primjena geotekstila na odlagalištu

Geotekstil, na odlagalištu, obavlja jednu ili više svojih klasičinh funkcija:

• razdvajanje,

• ojačanje, ili

• filtriranje.

U funkciji dreniranje se ne pojavljuje kao samostalan element, već kao filtarska

zaštita mineralnog drenažnog sloja. Može se reči da kod primjene geotekstila ne

postoji bitna razlika da li se on koristi pri odlagalištu ili hidrotehničkoj građevini,

osim dva bitna aspekta:

• kod primjene u odlagalištu geotekstil mora biti trajno otporan na povišenu

temperaturu i kemijske utjecaje,

• u slučaju organskog i biološkog aktivnog otpada postoji opasnost vrlo brzog

začepljenja geotekstila uslijed razvoja mikroorganizama, čime njegova

funkcija filtriranja dolazi u pitanje, te prema tome treba izabrati optimalni

geotekstil

Tablica 3 – Kriteriji za filtarski geotekstil

FILTARSKI

KRITERIJ

POSTOTAK MATERIJALA KOJI PROLAZI KROZ

SITO OTVORA OKACA 0,075MM [%]

<15 15-50 >50

Minimalna propusnost [1/s] 0,5 0,2 0,1

Maksimalni AOS [mm] 0,43 0,25 0,22



Tablica 4 – Otpornost polimera geotekstila na razne utjecaje

UTJECAJ, KEMIJSKI

AGENS

VRTSA POLIMERA

Poliamid Poliester Polipropilen Polietilen

Razrjeđene kiseline + ++ +++ +++

Koncentrirane kiseline - - ++ ++

Razrjeđene lužine ++ + +++ +++

Koncentrirane lužine - - +++ +++

Mineralna ulja +++ +++ + +

Glikol + + +++ +++

Mikroorganizmi ++ +++ +++ +++

Ultraljubu časte zrake + + - -

Uha toplina do 100 0C ++ +++ ++ +

Vruća para do 100 0C ++ - - -

Deterdženti +++ +++ +++ +++

Oznake: - neotporan

+ slaba, ali prihvatljiva otpornost

++ zadovoljavajuća otpornost

+++ dobra otpornost

Slika 31 – Postavljanje geotekstila



3.3.3. Primjena geomreže na odlagalištu

Na odlagalištu otapda se geomreže koriste u funkciji ojačanja kao samostalni

element ili kao sastavni dio geokompozita. Naravno, to se odnosi na

geomembrane i na geotekstile u sklopu nekog od brtvenih ili drenažnih slojeva

odlagališta.

Geomreža mora ispunjavati uvjete otpornosti glede mehaničke čvrstoće, te

također mora biti otporna na kemijske agense i na povišenu temperaturu.

Slika 32 – Postavljanje geomreže



3.3.4. Primjena geokompozita na odlagalištu

Geokompoziti su tvornički proizvedene kombinacije različitih geosintetika:

• geomembrane sa geotekstilom,

• geotekstil sa geomrežom,

• geomembrane sa geomrežom.

Takvi geokompoziti se primjenjuju u slučajevima potrebnog kombiniranja

pojedinačnih dijelova, a prednost je u tome što se lakše i jednostavnije postvljaju i

ne može doći do klizanja jednog geotekstila po drugome.

U drugoj polovici 80-tih godina dolazi do proizvodnje bitno drugačijih kompozita,

sastavljeni od geosintetika i mineralnih brtvenih materijala s dodatkom ili bez

dodataka adheziva. Mineralni brtveni materijal je bentonit ili glina u razmejerno

tankom sloju, debljine oko 5mm u suhom stanju, a geosintetik nejčešće geotekstil,

rjeđe geomembrana.

U dosadašnjoj praksi se ovaj geokompozit uglavnom primjenjuje kao zamjena

za klasični brtveni sloj nabijene gline, nipošto kao zamjena za geomembranu.

Prednost ovog geokompozita je što mu se povećava volumen u dodiru s vodom,

pa se primjenjuje kao osobito pouzdana zaštita geomembrane u temeljnom ili

bočnom brtvenom sustavu. Uobičajeno djelovanje geomembrane da sprječava

oštećenja, dopunjeno je mogučnošću zatvaranja mogučeg nastalog oštećenja

bubrenjem bentonita.







4. KORIŠTENJE GEOSINTETIKA KOD OSTALIH ZAHVATA

UZ ODLAGALIŠTA OTPADA

4.1. DRENAŽA

Problem koji nam radi podzemna voda rješavamo dreniranjem kako bi dobili na

stabilizaciji tla. Dreniranje je proces u kojem ili izvlačimo vodu iz tla ili joj ne

dopuštamo ulazak u tlo. Porni tlak je od presudnog značenja za stabilnost klizišta,

tako da je obično drenaža vrlo učinkovit način stabilizacije. Osim toga, to je jedina

ekonomična metoda stabilizacije velikih klizišta na prirodnim kosinama

Slika 35 - Shematski prikaz drenaže

Dreniranje klizišta se ostvaruje na tri načina:

• površinskim drenovima,

• kopanim drenovima,

• bušenim drenovim.



4.1.1. Površinski drenovi

Kako bi se smanjio dotok vode u kosinu, te spriječilo klizanje tla koriste se

površinski drenovi (kanali, jarci). Na ovaj način voda otječe kanalima, te se

spreječava njezino prodiranje u tlo za vrijeme oborina ili otpanja snjega.

Kod izrade površinskih drenova koriste se različite konstrukcije, između

ostaloga i geosintetici (netkani geotekstili i geomembrane).

Kod korištenja netkanih geotekstila u izradi površinskih drenaža prolazi se kroz tri

faze:

• obavlja se iskop, nabijanje i ravnanje pokosa kanala,

• polaže se geosintetik s vrha prema dnu kanala i učvršćuje metaknim ili

drvenim klipovima za podlogu,

• nanosi se kamene iili neke druge obloge.

Upotrebom netkanog geotekstila dobiva se zaštita od ispiranja sitnih čestica

materijala dna i pokosa kanala uslijed djelovanja procjednih voda. Tako netkani

geotekstil obavlja više funkcija:

• razdvajanje tazličitih materijala,

• filtriranje,

• dreniranje,

• armiranje.



Slika 36 – Primjer netkanog geotekstila kod površinskih drenova

Geomembrana sprječava bilo kakvo prodiranje vode u tlo.

Slika 37 – Primjena geomembrane kod površinskih drenova



4.1.2. Kopani drenovi

Kopani drenovi su rovovi ispunjeni propusnim materijalom široki od 0,6 do 1m,

te duboki do 5m. izvode se u smjeru niz kosinu.

Faze izrade kopanog drena:

• kopa se u segmentima,

• iskopani rov se blaže geotekstilom- propusnim materijalom koji sprječava

unošenje sitnih čestica u propusnu ispunu drena i njegovo postupno

začepljenje,

• na pripremljeno dno se polaže cijev koja se puni drenažnim materijalom

(pijesak ili šljunak),

• površinski dio drena se čepi slabo propusnim materijalom (glinom) kako bi

se sprječio nekontrolirani ulazak oborinskih voda.

Slika 38 – Presjek kopanog drena



4.1.3. Bušeni drenovi

Bušeni drenovi su posebne perforirane cijevi koje usmjeravaju tok podzemne

vode prema sebi i odvode ju izvan kosine, a smještene su u bušenim vodoravnim

ili blago nagnutim bušotinama uz donji rub kosine. Zaštita cijevi od zamuljivanja i

tla ostvarjue se oblaganjem košuljicom od geotekstila prikladnih svojstava,

obložena perforirana cijev naziva se geodren. Geodren se odlikuje jednostavnom i

brzom ugradnjom te predstavlja jedno od ekonomičnijh rješenja.

Slika 39 – Primjer geodrena



4.2. PROMJENA OBLIKA PADINE

Promjena oblika kosine ostvaruje se na način tako da se za stabilizaciju donjeg

dijela kosine iskoristi materijal (zemlja) sa gornjeg dijela klizišta. Na taj način

opterečujemo donji dio kosine, a rasterečujemo gornji dio. Naravno, pri promjeni

oblika kosine mora se obavezno izvesti idrenažni sustav pomoću prethodno

navedenih drenova.

Slika 40 – Shema promjene nagiba padine



4.3. UPOTREBA POTPORNIH GRAĐEVINA

Upotrebljavaju se dvije vrste potpornih građevina:

• zidovi armirani geosinteticima- na izmjence se postavljaju horinzontalni

slojevi geosintetika i tla. Kao geosintetik se može koristiti i geomreža i

geotekstil, pri čemu nam geotekstil ima i drenirajuča svojstva.

• gabionski zidovi- konstrukcije od žičanokamenih koševa, a realiziraju se

pomoću pravokutnih elemenata sačinjenih od šestorokutnog pletiva

Ispunjavaju se kamenom i uzajamno se vežu sponama. Konstrukcije od

žičanokamenih koševa ispunjavaju sve ekološke zahtjeve koji se postavljaju

prilikom izgradnje. Košare mogu biti izgrađene id nekih drugih geomreža i

geotekstila. Na dnu zida potrebno je osigurati odvodnju vode.

Slika 41 – Montaža gabiona Slika 42 – Primjer gabiona



4.4. POBOLJŠANJE TLA

Stabilizacija kosine može se postiči i na način da se geomrežom i/ili

geotekstilom, pričvršćeni drvenim klipovima, prekrije cijela ploha kosine kroz koju

mogu rasti biljke što osigurava dugoročnu čvrstoću.

Slika 43 – Metoda poboljšanja tla geosinteticima pričvrščenim drvenim klinovima na kosinu



5. ZAKLJU ČAK

Izbor geosintetika je velik, isto kao i broj njegovih proizvođača. Najosnovnija

podjela geosintetika jest- geotekstili, geomreže, geomembrane i geokompoziti.

Svaka vrsta ima određenu funkciju zbog koje je ona jedinstvena, te se najbolje

ponaša pri određenim uvjetima.

Danas se geosintetici koriste u svim granama graditeljstva, te imaju vrlo široku

upotrebu. Imaju pozitivne učinke što se tiče njihove efikasnosti, ekonomičnosti i

ekološkoj sigurnosti.

Geosintetici su uvelike olakšali u spriječavanju onečiščavanja podzemlja ispod

odlagališta otpada. Zahvaljujući njihovoj otpornosti i dugotrajnosti, ako smo ih

pravilno koristili, možemo biti sigurni da smo spriječili veliko onečišćenje.

Osim kod odlagališta otpada, geosintetike koristimo i kod drugih geotehničkih

zahvata kao na primjer kod sanacije klizišta, temeljenja, drenaža i ostalim

mnogobrojnim zahvatima.

Geosintetici su upravo ono čemu se godinama težilo, materijali velike otpornosti

i dugotrajnosti koji će služiti u zaštiti okoliša. Zbog toga im je Ministarstvo zaštite

okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva u Hrvatskoj dodijelilo pravo na

korištenje znaka ,,Prijatelj okoliša´´ na geosintetičkim proizvodima.

Slika 44 – Znak ,,Prijatelj okoliša´´



LITERATURA

BABIĆ, B.(1995.): Geosintetici u graditeljstvu, Hrvatsko društvo građevinskih

inženjera, Zagreb.

JURAČIĆ, M. (2009.): Geološke opasnosti, Prirodoslovno-matematički fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

MILANOVIĆ, Z. (1992.): Deponij- trajno odlaganje otpada, Javno poduzeće

``Zbrinjavanja gradskog otpada´´, Zagreb.

VEINOVIĆ, Ž.; KVASNIČKA, P. (2007.) : Površinska odlagališta otpada, Rudarsko-

geološko- naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

ZIDAR, M. (2009.): Načini sanacije klizišta, Geotehnički fakultet Sveučilišta u

Zagrebu Varaždin.

Internet izvori:

• www.hydrogeo.net/biomac.htm , 2011.;

• www.rehou.hr/gradnja/niskogradnja/geosintetici , 2011.;

• www.webgradnja.hr/specifikacije/744 , 2011.;

• http://geosyntheticssocieiy.org , 2011.;

• http://en.wikipedia.org/wiki/Geosynthetic , 2011.;



• http://en.wikipedia.org/wiki/Landslide , 2011.;

• www.gradimo.hr/Geosintetici/hr-HR/7853.aspx , 2011.;

• www.gradst.hr/LinkClick.aspx?fileticket=H8nB5yPgi2U%3D&tabid=896&mid

=2090 , 2011;

• www.gradst.hr/LinkClick.aspx?fileticket=H8nB5yPgi2U%3D&tabid=896&mid

=2090 , 2011.

Documents

IVA LUKAVE ČKI O GEOSINTETICIMA I PRIMJENE KOD · PDF filesveu čilište u zagrebu geotehni Čki fakultet varaŽdin zavrŠni rad o geosinteticima i primjene kod sanacje odlagaliŠta