Ivan Lozica: Dva demona: Orko i macić

8/18/2019 Ivan Lozica: Dva demona: Orko i macić

1/56

Nar. umjet. 32/2, 1995, str. 11—63, I. Lozica, Dva demona: orko i maci

Pregledni lanak UDK 398.4:886.2.033-3 Primljeno: 15.3.1995.

11

DVA DEMONA: ORKO I MACI

IVAN LOZICAInstitut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Pregledni lanak o orku i maci u nastoji na jednome mjestu izloiti

podatke o tim dvama demonima i uputiti na njihovu trajnu privlanost.

udovite orko i vraiak maci pripadaju drevnom sloju usmene

tradicije, bili su donedavno vrlo popularni u usmenome pripovijedanju,

ali obojica su uglavnom danas nepoznati iroj publici. Nisu uspjeli

ozbiljnije prodrijeti u korpus hrvatske umjetnike knjievnosti - moda

i zbog svojega neslavenskog porijekla. Tekst je napisan tragom

biljeaka u radovima M. Bokovi-Stulli, pridodan mu je izbor

tekstova, a literatura na kraju lanka daje pregled rukopisnih i tiskanih

izvora o tim mitskim biima usmenih predaja.

E le persone già constituito habbiano essere o vere, o finte.

E ciò in quattro capi, in questa guisa:a persone vere vera passione,

a persone vere finta passione,

a persone finte vera passione,

a persone finte finta passione.

(Patrizi da Cherso 1587:100v—100r)

ar biljeaka

Prva knjiga Maje Bokovi-Stulli, knjiga Istarske narodne pri e, tiskana

1959. godine u samo 750 primjeraka, danas je ve gotovo nedostupna

itateljstvu.

1

A ba ta knjiga, taj znala

ki izbor suvremene istarske usmeneproze sainjen prije velikih demografskih i drutvenih promjena u seoskom

ivotu, krije literarni i znanstveni arm koji s vremenom ne blijedi. Nisu tu

samo dragocjeni zapisi - tu je i zapanjujua akribija biljeki uz tekstove,

posebno uz predaje. Biljeke sadre podatke o srodnim varijantama u

istarskim, slovenskim, talijanskim i drugim europskim izvorima, a neke od tih

biljeaka prave su studije.2 Autora ovih redaka, a vjerujem i svakog

istraivaa odgojenog u duhu novije folkloristike, privlai iscrpnost biljeki -

1 Vidi: Bokovi-Stulli 1959.2 Istiu se posebno biljeke o Atili, maliku, vukodlaku i krsniku. Biljeka o krsniku zaista je

posluila autorici kao temelj opsenijega lanka u njemakom asopisu Fabula (3/3,1960:275—298), a taj lanak je u dopunjenim verzijama kasnije tiskan i u hrvatskom i u

talijanskom prijevodu.


2/56


12

ta iscrpnost zrai vjerom u znanost i ispunja itatelja nekom gotovo

devetnaestostoljetnom pozitivistikom vedrinom.3 U sigurnom smo i mirnom

svijetu znanosti. Kao da se u sunano jutro nalazimo pred sjajnim staklom

vitrina u kakvu prirodoslovnom muzeju, ili pred elegantnim hrastovim

ormariem kataloga dobro sreene sveuiline knjinice - u biljekama je sve

uredno i na svome mjestu. Ako neeg sluajno nema, istrait e se i dopuniti;

ako je neto jo nejasno, pojasnit e se marljivim istraivanjem.

Zastanimo malo i pogledajmo unatrag biljeke od broja 127. do broja

119.: za staklom naeg imaginarnog muzeja nisu minerali i fosili; iza

biljeaka gledaju nas dva kontroverzna mitska bia, dva gotovo simpatina

demona s jakim literarnim nabojem: udovite orko4 i vraiak maci .5

Njihova privlanost zasigurno je i u tome to nikad nismo sigurni je li

zaista rije o samo dvama demonima. U mnotvu kazivanja i zapisa javljaju

se pod raznim, iako srodnim nazivima; ne samo da se otjelovljuju u razliitim

oblicima (kako to demoni i inae obiavaju), nego i njihov znaaj varira. ini

se na neki nain da su obojica s onu stranu dobra i zla.6 Maci je ipak bolji od

3

Neka mi Maja Bokovi-Stulli oprosti na ovim rijeima - napokon, upravo je ona utrla putnovim pogledima u hrvatskoj folkloristici, zadravi od komparativnih i filolokih metoda

samo ono najbolje i ne uputajui se nikad (pa ni u prvoj svojoj knjizi) u krajnosti

zakljuivanja na temelju statistikih obrada raznorodnih podataka.4 Orko ima i drugih naziva. Naziv orko, tal. orco (lorko, njorko, lorgo, orbo, orvo, orho, orho

marin, orkul, manjinjorko, manjinjorgo, manjimorgo, maminjorgo, maninorgo, maninorso)

rairen je u Hrvatskoj uglavnom uz jadransku obalu, u talijanskim pokrajinama Furlanija i

Veneto, pa i u Tirolu.. U Hrvatskoj se javljaju i drugi nazivi: smetinjak, posmetinjak, kurto,

pulan. Naziv mrak (i neke izvedenice, kao mra ina, mra nak, mra njak, pomra njak,

mràka a, mràkan) poznat je u mnogim krajevima u unutranjosti (v. Bokovi-Stulli

1959:211; 1975:153; Rje nik hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU : VII, s. v. mràka a,

mràkan). None prikaze koje opisom odgovaraju orkovim oblicima ponekad su u

pripovijedanju i bezimene.5 I maci ima mnotvo imena: malik, tintilin, maleci , malici , mali i , mali , mali ac,

mali ac, mali ac, malizaz, maljik, maljak, maslak, ma i , macakli , macikli , macvali ,masmali , mamali , macmoli , mati , mate, macarol, macarul, macaruo, medivan i ,

nevidin i , krat, markaj itd. (v. Bokovi-Stulli 1959:202—211; 1968:427; 1975:143—

147). Ali nisu to razna imena za istovjetnoga maliana: svaki od njih i jest i nije zasebno

mitsko bie, svaka predaja o bilo kojem od njih razlikuje se u poneemu od ostalih. Maci i

su skloni transformaciji i kontaminacijama s drugim mitskim biima, pa i s orkom. Ukratko,

drim ih ovdje pod skupnim nazivom maci iz praktinih i pojavnih razloga - ono to ih

vrsto povezuje lik je djeaka u crvenom klobuiu. U tom smislu i znakove O i M (koji se u

uglatim zagradama javljaju u popisu literature na kraju ovoga lanka) treba shvatiti samo kao

indikatore.

6 Imaginarna bia usmenih predaja mogu se izjednaiti s demonima uene kulture samo cum

grano salis. Oni nisu ni kranski niti pretkranski demoni. Naziv demon (unato antikim

korijenima) obiljeuju u kranstvu negativne konotacije. Kranski su demoni zli dusi i

porijeklom su pobunjeni aneli. Izvori su kranske demonologije u batini starozavjetnih

vjerovanja, no Knjiga Postanka ne govori o imaginarnim biima - - izuzmemo li motiv zlezmije. Etiki ambivalentan karakter orka i maci a blii je pretkranskom poimanju demona

- iako to vjerojatno nije posljedica njihova pretpostavljenog antikog porijekla. Orko i maci


3/56


13

orka, on esto pomae ljudima da dou do novca ili ih uva od nesree. Ali i

jedan i drugi plae ljude, a mogu im doi i glave.

Zato ba orko i maci ? Izbor nije sluajan. Obojica pripadaju drevnom

sloju usmene tradicije i obojica su uglavnom danas nepoznati iroj publici,

nekako su zapostavljeni. Za razliku od nekih drugih mitskih bia (poput vila i

vukodlaka), orko i maci nisu uspjeli prijei mee usmenosti i ozbiljnije

prodrijeti u hrvatsku pisanu knjievnost, ak ni u knjievnost za djecu.7

To jepomalo i udno, pogotovo kad znamo da postoje rani folkloristiki radovi o

njima.8 Moda im demonske, protejske osobine nisu dopustile prijelaz u bajke

i prie,9 moda su bili previe nestalni i etiki ambivalentni za karijeru

knjievnih likova. Slutim ipak i druge mogue razloge njihovoj

zapostavljenosti. Oni su bia neslavenskoga porijekla. Nalazimo ih u

Hrvatskoj i Sloveniji, ali ih na primjer nema u Srbiji. Zato to ih nema na

svim junoslavenskim prostorima, oni se nisu smatrali "naima",

autohtonima. Shvaali su se kao strani utjecaj,10 premda su po svoj prilici bili

su folklorni demoni. Obojica ive stoljeima u kranstvu, kristijanizirani su i jedino ih takve

nalazimo u usmenoj predaji. Dovoljno je sjetiti se da su maci i i tintilini esto prikaze djece

koja su umrla nekrtena, da o kontaminacijama s vragom i ne govorimo. Ali folklorni su

demoni "stvorovi kao ljudi", plahoviti i nepredvidljivi - s njima ovjek mora biti oprezan.

Njihova etika ambivalentnost (oni nisu ni dobri niti zli) zapravo je nepostojanje "kategorije

kvalitete", to je vana znaajka tradicijske kulture i sredinje pitanje njezine interpretacije.

U tome bih se sloio s Olgom M. Frejdenberg, koja dri da u mitu (i folkloru) esto ne

postoji razlikovanje dobra i zla, i da literatura (dodao bih: i u ena kultura openito) sve do

19. stoljea, pa i do naih dana, provodi "etiku transkripciju" izvanetikih folklornih shema

(v. Frejdenberg 1988:74—127).7 Izuzetak (u sluaju malika i tintilina) je ime Malika Tintilinia u Pri ama iz davnine Ivane

Brli-Maurani objavljenima 1916. godine (Brli-Maurani 1950:63—74). U Krleinim

Baladama Petrice Kerempuha javlja se nevidin i . Tuma na kraju Balada otkriva da je

nevidin i "dua nekrtenog, nezakonitog djeteta, ubijenog u porodu ili jo u utrobi majinoj,

koja luta noima po svijetu u obliku svijetlee kugle, traei smirenje, otkupljenje i

izbavljenje" (Krlea 1946:184). M. Bokovi-Stulli zamijetila je vezu nevidin i a iz Krleina

Nokturna s nevidin i ima u Langovoj monografiji o Samoboru, koji mogu biti nezakonita

djeca, ubijena i skuhana u vjeti ju mast, ili samo due djece umrle prije krtenja koje se

javljaju kao svijetla klupka, plau i jauu (v. Bokovi-Stulli 1984:88—92; Lang 1914:123,

125, 128). Kad je rije o orku treba spomenuti Vladimira Nazora (Nazor 1948) i Mirka

Boia (Boi 1954:94).8 Dovoljno je spomenuti Cariev tekst "Narodno vjerovanje u Dalmaciji" (Cari 1897) i cijeli

niz kratkih zapisa u Zborniku za narodni ivot i obi aje ju nih Slavena (ve od prvoga broja

iz 1896.) - sve to govori o nazonosti i popularnosti orka i maci a u hrvatskoj usmenoj

predaji na prijelazu stoljea.9 Premda je Orcus poznat u njemakoj knjievnosti klasike i romantike, a Orco je esti lik

rumunjskih bajki (Insam 1974:11).10 O orku M. Stojkovi pie: "Moemo nasluivati takoer, da, kako ni nazivi stalno nijesu

hrvatski, tako ni domovina ni podrijetlo nije hrvatsko ni slavensko, nego da ga treba tra iti

na zapadu, u Talijana, ili stalnije u Latina, Romana. /.../ Tako smo doli do zakljuka, da sveono prianje o orku, lorku, njorku i t. d. u Dalmaciji i Istri nije nae narodno nego uneseno

izvana budi usmenim budi knjievnim putem" (Stojkovi 1932:227).


4/56


14

ve ovdje i u vrijeme dolaska Hrvata na Jadran! Mogu li demoni biti politiki

nepoudni, mogu li ak i oni biti rtve etnikoga ienja? Zato je maci ,

koji je u Dalmaciji pred stotinjak godina bio "najobinije i najee nono

strailo",11 danas gotovo nepoznat? Bilo kako bilo, orko i maci ostali su u

predajama i vjerovanjima, nema im mjesta u knjigama o slavenskom

pretkranskom panteonu.12 Nalazimo ih preteito u folkloristikim zapisima

i (danas ve rjee) u usmenim kazivanjima.

Premda su naizgled opreni, orka i maci a povezuje svojevrsna

fluidnost svojstava, oko njihovih imena okupljaju se i prepleu razliiti

motivi (koji se ponekad pripisuju i drugim biima).13 To im daje ar

tajanstvene neodreenosti snova i govori o dubokim podsvjesnim slojevima

ljudske psihe sadranim u mitskim predajama.

Tragajui za orkom i maci em krenuo sam od biljeki Maje Bokovi-

Stulli14 i od brojnih njezinih terenskih zapisa, a ukljuio sam i podatke iz

drugih rukopisnih zbirki Instituta za etnologiju i folkloristiku.15 Posluio sam

se i tiskanim izvorima - Carievim "Narodnim vjerovanjem u Dalmaciji"

(Cari 1897), Insamovom knjigom Der Ork (1974), rjenicima, a posebno

Zbornikom za narodni ivot i obi aje ju nih Slavena.16

Nauio sam u tom poslu da su imaginarna bia usmene predaje u

neemu nalik na oblake. Kad ih gledamo svojim oima, zapaamo svu

njihovu ljepotu i raznolikost, esto smo zatravljeni, moda i prestraeni

ugoajem koji stvaraju u krajoliku. Sluamo li dobra pripovjedaa, on e nam

jo i znati doarati ugoaj olujnih oblaka u orkanskom nevremenu na moru,

ili opasno mitsko ozra je ljetnoga podneva. U uenim knjigama o tome

moemo nauiti malo ili nita.

11 Cari 1987:486. Treba dodati da se maci pojavljuje i danju.12 Izuzetak je maci ev slovenski (ali i hrvatski) roak malik , kojeg su neke romantiarske

interpretacije u 19. stoljeu promovirale u vrhovno boanstvo slovenskoga Olimpa (v.Bokovi-Stulli 1959:204—205).

13 Nastojei jo bolje osvijetliti naa dva mitska bia, M. Bokovi-Stulli je u biljekama

"Usmenih pripovijedaka i predaja s otoka Braa" pokazala da je nemogue stvoriti

definitivni popis njihovih osobina. Potaknuta radovima H. Gerndta i B. Insama ustvrdila je

da bi odreivanje pojma pojedinoga mitskog bia s "reprezentativnim usklaenim

obilje jima" bila zapravo fikcija. Ime maci pokriva "raznolike meusobno neusklaene

motive", a s druge strane neki motivi koji se (prema Insamovu opisu) u alpskim krajevima

pripisuju orku bliski su nekim hrvatskim motivima u prianjima o maci u (Bokovi-Stuli

1975:143—147; Gerndt 1971:134, 162; Insam 1974:86).14 Bokovi-Stulli 1959:202—215; 1968:427; 1975:143—147, 153—154; 1987:168——169.

Spomenute biljeke sadre i sve potrebne podatke o inaicama predaja o orku i maci u koji

nisu ukljueni u ovaj tekst.15 Rukopisne zbirke iz dokumentacije Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu

oznaujem u ovoj studiji kraticom rkp. IEF.16 U tekstu kraticom ZN O.


5/56


15

Slino je i s mitskim biima - najuvjerljivija su tamo gdje su viena.

itamo li o njima u rjenicima ili enciklopedijama, bit e svedena na tipove -

na patuljke i gorostase, ba kao to se i oblaci svode na ciruse, stratuse i

kumuluse. Bogatstvo prijelaza nestaje, a s njime i arolija i atmosfera.

Jednom tiskana i dovedena u red, mitska bia usmenih predaja bitno

mijenjaju svoju prirodu: postaju poznata i neopasna, statina i dekorativna

poput heraldikih ivotinja. Mnotvo nesigurnih svjedoanstava iz usmenihpredaja svodi se na jednoznane i ture opise u knjigama koji onda obino

poslue kao suha graa u (re)konstrukciji drevnih mitologija.

Vjerujem da je to osjetila i Maja Bokovi-Stulli. Iscrpnost njezinih

biljeki o orku i maliku, pozivanje na mnotvo varijanti i ukazivanje na

naizgled sitne razlike - nije li to znanstveniki pokuaj uvanja blaga,

bogatstva usmenih predaja, od rutinske generalizacije inae svojstvene uenoj

kulturi?

ini se, dakle, da demoni teko mogu preivjeti prijelaz iz usmenog

medija u knjige. Postoje, naravno, tiskani folkloristiki zapisi predaja o orku i

maci u, ali oni su raspreni po brojnim raznorodnim publikacijama i

izmijeani s ostalom folklornom graom. Zato sam lanku pridodao izbor

zapisa predaja iz rukopisnih zbirki (uglavnom neobjavljenih) i iz starijih

tiskanih izvora, kako bih itatelju barem donekle doarao njihovu pravu,

usmenu demonsku prirodu.

Orko

Pokuajmo opisati orka. Odmah emo nai na potekoe. Mogue je opisati

jednog orka ili mraka na temelju kazivanja ili predaje, ali to nee biti cjelovit

opis mitskoga bia, nego opis jednog njegovog utjelovljenja i vienja, opis iz

druge (ili tko zna koje) ruke. Netko ga je vidio, neke noi, na tom i tom

mjestu. Iskaz (ili zapis iskaza) koji nam je dostupan mogao je nastati na

temelju prianja osobe koja je orka sama vidjela, ili misli da ga je vidjela, iliizmilja da ga je vidjela (a vjeruje ili ne vjeruje da orko postoji u zbilji). To je

rjei sluaj. ee su nam dostupni zapisi iz druge ruke - netko je nekome

priao da je vidio orka, a taj (ili netko trei) priao je o tom susretu

zapisivau. Opisujui orka susreemo se, dakle, s uobiajenim problemom

usmenih predaja, koje mogu biti ispriane kao kronikati, memorati ili

fabulat i. Shvatit emo to ipak kao problem anra, a ne kao problem

vjerodostojnosti iskaza. Nema sumnje da orko postoji, na ovaj ili na onaj

nain. Imaginarna bia postoje moda samo u ljudskim glavama, ali postoje.

Traganje za njihovim korelatima u pojavnom svijetu, u modusima prostora i

vremena, nije posao folklorista. Pravi posao folklorista nije ni da trai


6/56


16

"racionalna" objanjenja za naizgled nadnaravne pojave koje kazivai

pripisuju djelovanju mitskih bia.17

Opis orka kao i svakog drugog mitskog bia mora poi od pojedinanih

iskaza. Kako te iskaze prikupljaju razliiti zapisivai u razliitim krajevima i

vremenima, sintetiki opis koji tako dobivamo nee pokazati regionalne i

vremenske razlike. A one, dakako, postoje.

Orko se obino pokazuje nou, kao mali magarac koji naraste ili sepodigne jako visoko kad ga uzjae. Rjee se pokazuje kao mazga, pas,

kozli, mi ili ovca (crna). Putnici naiu na njega na putu, vraajui se iz

grada ili putujui u drugo selo. On pase ili lei, a ponekad se sam podvue

umornome putniku meu noge. Ugodno se jai, pa se putnik opusti i ponekad

zaspe. Odmah, ili nakon nekog vremena orko se preobrazi, naraste ili se

podigne jako visoko i odnese putnika na sasvim drugu stranu od one na koju

je namjeravao poi, na drvo, na zvonik,18 na brdo, kraj lokve itd. Putnik (koji

zna kako), moe orka ponekad nagnati da se vrati na ono mjesto gdje ga je

uzjahao (ali samo prije prvih pijetlova). Po nekima, moe se zauzdati

nerabljenom uzicom, uzicom od janjee vune ili krunicom (Bokovi-Stulli

1959:212; 1968: br. 66., 67.; rkp. IEF 751: br. 63., 82., 85.; ia; Ptainski:

12). Postanak orka u prianju se obino ne pojanjava, i time se on razlikuje

od drugih nonih prikaza (Bokovi- -Stulli 1975:153). Ipak, po nekima orko

nastaje na koko jem gnojitu koje nije bilo sedam godina prekopano ili

postaje od smea. U Poljicima se javlja pod imenima smetinjak , posmetinjak ,

manjimorgo (v. Bokovi-Stulli 1959:212—213 i Ivanievi 1905:269). Kad

nestane, za sobom ostavlja smrad ili ak nastaje iz neke smrdljive tvari i na

kraju se pretvori u "vrlo smrdljivu tvar" (v. tekst br. 1.). U Sinjskoj krajini

zabiljeeni su i nazivi kurto i pulan za maninorga, a zovu ga i manjinjorgo i

maminjorgo. Taj "avliji konj" zasmradio je jahaa Petra Palou izmetom

nalik na sinju ili crnu mast, a itav dogaaj postao je tako poznat da su se i

djeca toga igrala (Bokovi-Stulli 1968: br. 69. i rkp. IEF 751: br. 61.). U

splitskom Velom varou pri

alo se krajem pro

loga stolje

a da manjinjorgo "puta neugodne vjetrove" i da "ognjui", to jest "izlita" od glave do pete

ovjeka kojega nije mogao svladati. Splitski je manjinjorgo nou u liku

magarca mamio ljude po dvoritima i meu starim zidovima. Ako bi ga

uzjahali, odmah bi narastao u visinu, izmarao jahae viesatnim tranjem ili

bi ih bacio na neko visoko mjesto, a znao bi ih i zbaciti s visine na zemlju

gdje bi ostali dugo onesvijeteni. Od splitskog manjinjorga ovjek se mogao

zatiti svetim moima ili blagoslovljenom travom, a mogao ga je i ubiti

maui otraga iljastim noem bijela drka i bijelih korica (Cari 1897:486).

17 Naravno, sve to je ovdje reeno o problemima opisivanja orka odnosi se i na maci a i na

druga mitska bia.18 Neki ovjek koji je krenuo u solanu u Ston ostao je visjeti na samom zvonu - uhvatio se za

klempac (rkp. IEF 883: br. 178.).


7/56


17

Manjinjorgo se pojavljuje u drutvu ostalih avola u Otoku (rkp. IEF 751: br.

113.). Orko se boji pasa, koji ga mogu i rastrgati i pojesti (v. tekst br. 8.). U

Kuli Norinskoj orvo je pred kuom nadigao glavu s velikim uima (kao u

kenjca) i proletio (Bokovi-Stulli 1987: br. 51.). Ista kazivaica potvruje da

je to vrag koji se pretvori u ivotinju, "ko kenjac, ko konj , devan, a ui mu

velike" (rkp. IEF 883: br. 31.). Na Brau se javlja pod imenima orho marin,19

marinorko i orkomarin. Marinorko se javlja kao magarac koji ne da ovjeku

proi, a poslije naraste do pola kue. Orkomarini tre za ovjekom ak po

brodskom konopu (Bokovi- -Stulli 1975: br. 96., 97.).

Orko slian ili identian s gore opisanim javlja se u Istri i u sjevernijim

krajevima i pod nazivom mrak (v. tekstove br. 2., 6.— 7., 11., 22., 25., 28.—

29., 31.). Po jednom izvoru mrak se ne moe pretvoriti u psa (v. tekst br. 4.).

Od mraka se moe putnik obraniti i tako da promijeni lijevu i desnu cipelu ili

da preokrene kaput, a slino je i u nekim slovenskim i talijanskim primjerima

(v. Bokovi-Stulli 1959:212—213).

U Istri, a i drugdje, vjerovanja o orku kao demonu koji u obliku

ivotinje nosi jahaa stopila su se s vjerovanjem o mraku ili orku kao

golemom biu. Tu se orko javlja kao gorostas koji opkorai cestu ili kao dva

tornja (v. Bokovi-Stulli 1959:211). Takav mrak stoji esto jednom nogom

na jednoj gromai ili gomili, a drugom na drugoj. Ponekad ide od stabla do

stabla ili od krova do krova. esto nema glave, iako u jednom primjeru pui

debelu cigaru (v. tekst br. 28.). On je poput dima, velik je kao stablo oraha.

Nestaje u zoru kad pijevci zapjevaju. Opasno je proi izmeu njegovih nogu,

ali ne smije se bjeati pred njim. Izgubi se ako mu kae: "Hodi mrak a, a

u te pocurat" (v. tekst br. 28.). Slian je i orko u selu Svire na Hvaru.

Govorilo se da bi umro onaj tko bi proao izmeu njegovih nogu. Raskreio

bi se preko puta i preskakao s kue na kuu (rkp. IEF 884/I: br. 128.). U

Svirima na Hvaru orho je veliki ovjek koji nou zaprijei put, raste i

smanjuje se, iri ruke i noge. Ljudi se usuuju poi naprijed samo kad su

trojica (Sv. Trojstvo), jer orho bjei od trojice i nestane (rkp. IEF 884/I, br.202.). Jedan je ovjek iz Gdinja na Hvaru naiao u Makarskoj na veliku

prikazu koja je jednu nogu drala na jednom kolniku, a drugu na drugom i

nije ga proputala. Morao je tu prikazu tri puta zaklinjati da ga pusti, jer da on

nije iz toga kraja (rkp. IEF 884/II: br. 28.). U Otoku u Sinjskoj krajini ovjek

stoji jednom nogom na Biokovu a drugom na Gradini, visok je kilometar

(rkp. IEF 751: br. 115.). U selu Bogomolje na Hvaru prolaznik je kod groblja

nou uo jak vihor i vidio orha koji je legao preko puta kao veliki daleki

ovjek. Znao je da se ne smije vratiti i pokuao ga je preskoiti, ali nije uspio.

Ujutro su ga tu nali mrtvoga (rkp. IEF 884/II: br. 67.). U Gdinju orho stane

preko puta, jednom nogom na jednoj, a drugom na drugoj gomili. Tko proe

ispod njega, umre. Jedan je mladi iao curi i naiao na orha koji mu cijelu

19 Vidi: Cari 1897:481—483; Mailly 1986: br. 32.; Bokovi-Stulli 1959:213.


8/56


18

no nije dao da proe i borio se s njim. Mladi je preivio. Orho nastaje od

mrtvoga i strai ljude (rkp. IEF 884/II: br. 75.). Prikaze, koje se izdaleka

doimlju poput ovjeka, a kad im prie narastu do veliine stabla ili

telegrafskog stupa, viene su i u drugim krajevima. Ponegdje tre za ljudima

koji pred njima bjee, ak se i bore s ljudima do zore (v. tekst br. 34.). Sve su

te spodobe personifikacije mraka - a tako se i zovu (npr. mrak , mraki - v.

tekstove br. 7., 31.), mra njak (v. tekst br. 33.), pomra njak (v. tekst br. 34.),

mra nak (v. tekst br. 7.), ako se ikako i zovu.

Po nekim izvorima mrak se ne vidi i ne uje. kodi pelenama i rublju

malog djeteta. Ako vidi dje je pelene, dijete poslije plae. Ako se dje je

rublje ne pokupi prije nego sunce zae, "od djeteta ide zeleno". Mrak kodi i

samome djetetu ako je nou vani - moe mu oduzeti vid, ruku ili nogu . Mrak

daje djeci zube - ako mu preko kue bace mlijeni zub, on ga pograbi i uini

da drugi brzo naraste, ali dijete mora odmah pobjei u kuu (v. tekst br. 6.).

Da "mraki dobiju rodeu enu van, bi ju na sunen prah restepli" (v. tekst br.

7.). Dok ena raa, mraki stoje pred vratima i gledaju kroz prozor, ali se

izgube im mukarac ustane i pogleda na prozor. Mra nak je slian mori, ali

ne sie ovjeka, nego ga gui (v. tekst br. 7.). Mraku su po djelovanju na

pelene srodne no nice (v. tekst br. 5.). Sva ova mrana bia i uz njihpovezana vjerovanja i predaje ne bismo smjeli potpuno identificirati s orkom,

ali je on nedvojbeno njima blizak i u mnogim se iskazima s njima preplee.

Ali ne samo s njima: orko na jugu Dalmacije i na crnogorskoj obali, esto pod

imenom lorko ili lorgo, postaje identian vukodlaku ili nekom strailu (v.

Bokovi-Stulli 1959: 214; 1975: br. 99. i tekstove br. 12.—14., 21., 23.—

24.). I inae u Dalmaciji orko se ponekad poistovjeuje s vampirom.20 Ve u

Lovrievu opisu orka spominju se i vukodlaci koji nastaju vra jim

napuhivanjem ljudske koe, ali sam orko ne nastaje tako, ve od neke

smrdljive tvari (v. tekst br. 1.). U nekim primjerima orko uzima oblik mjeine

koja se rasprsne, nestane ili se pretvori u togod drugo (Bokovi-Stulli 1959:

213). Cari (1897:486) tvrdi da se manjinjorgo nou kao mjeina kotrlja pred

ovjekom i da se "u podobi mjeine najradije pokazuje enama, a u podobi

magarca mukarcima". Kod Skoka je orkul (na Rabu) "neko strailo nalik na

mijeh", dok je lorko "nekakvo strailo to se moe sresti po noi" i "vampir,

tenjac, vjedogonja" (Skok 1972: 566). Lorko se moe pokazati kao ovjek,

kao dub, kao empres - a to sve raste do neba i poslije se opet spusti do

zemlje i nestane (rkp. IEF 883: br. 116.).

U lanku Marijana Stojkovia o orku (Stojkovi 1932:226—227) autor

smatra da je orko, kojega u Hrvatskoj nalazimo najvie u Dalmaciji i Istri,

stigao u te krajeve kao strani utjecaj, usmenim ili knjievnim putem.

Upozorio je na rasprostranjenost predaja o orku u talijanskim krajevima i na

20 "Auf einigen dalmatischen Inseln, auf denen eine slavisierte italienische Bevölkerung

wohnt, heisst man den Vampir auch Orko (Orcus)" (Krauss 1908:125).


9/56


19

njemakom govornom podru ju Tirola. Napominjui da usmeni utjecaj ne

moemo pratiti ni kontrolirati, on sugerira i mogui knjievni utjecaj preko

talijanskih zbirki renesansnih pripovijedaka (Basile, Il Pentamerone i

Straparola, Le piacevole notti). Maja Bokovi-Stulli ne slae se s tim

miljenjem i iznosi za to dva valjana razloga: prvi je da ta djela (u kojima se

lik orka dosta razlikuje od orka iz usmene predaje) nikad nisu bila prevedena

na hrvatski, a na talijanskom nisu mogla biti dostupna irokom puku. Drugi

razlog nadovezuje se na prvi: vjerovanja o orku nalazimo i u nekim

slovenskim podru jima, nalazimo ih i u primorskom zaleu (Lika), pa i u

Crnoj Gori. U cijeloj alpskoj regiji (koja ukljuuje talijanske, austrijske i

slovenske krajeve) orko se podudara s naim orkom,21 to Maju Bokovi-

Stulli navodi na zakljuak o geografski vrsto kontinuiranoj pojavi, a to

iskljuuje pretpostavku o knjievnom utjecaju. Predaje o orku po svoj prilici

su nastale iz stare romanske podloge. Tome u prilog ide i bliskost naziva

antikog rimskog boga podzemlja (Orcus)22 s nazivom orko (Bokovi-Stulli

1959:214—215). Jo potpuniji poredbeni prikaz orka daje knjiga B. D.

Insama Der Ork (Insam 1974), koja ukljuuje i hrvatske inaice.23

Kombinirajui filoloke i folkloristike metode Insam je obradio orka kao

naziv i kao lik iz usmenih predaja. Pokazalo se da termin orko (i njegoveizvedenice) u raznim krajevima objedinjuju razliite motive i osobine, ali

prepletanje tih motiva i osobina upuuje na povezanost: to nisu strogo

razluena mitska bia istoga imena, nego se prije radi o jednome liku fluidna

znaaja (v. Insam 1974:86; Bokovi- -Stulli 1975:144). Iako se Insamova

knjiga bavi u prvome redu alpskim krajevima, autor je prikazao orkove

mijene u prostoru i vremenu, u rasponu od staroga (veinom romanskog)

sloja o gorostasnome nonom demonu (kakvoga i mi poznajemo u Istri i

Dalmaciji) do motiva patuljastih gorskih vraiaka nestalne udi koji se drue

s ljudima i mogu im i pomoi i napakostiti (preteito u alpskome svijetu).

Ve sam spomenuo da se u svome patuljastom alpskom obli ju orko

pribliava naim maci ima, s kojima dijeli neke motive (v. bilj. 13. i posebno

Bokovi-Stulli 1975:144).

21 Vidi Bokovi-Stulli 1959:213—215. Autorica upuuje na primjere iz zapadne Slovenije, na

talijanske primjere iz Istre, na primjere iz susjednih talijanskih podru ja i na primjere iz

Austrije.

Upozorio bih itatelja i na dva novija talijanska izdanja, objavljena nakon 1959. godine:

Vidossi 1960:428—435; Mailly 1986: br. 35. i biljeka M. Matietova na str. 198.22 Ork (lat. Orcus) je bog podzemlja, oznaava i podzemni svijet, svijet mrtvih. U raznim

mitolokim rjenicima identian s grkim Plutonom. Po Aureliju Augustinu (Civ., VII,

20.23) Orcus je Jupitrov i Neptunov brat, Prozerpinin mu. Po Apuleju i Petroniju on je i

demon smrti, opasan za ljude koje prodire, a hvata ih rukama ili klijetima (Apul., Met.,

VI, 8; VII, 7; 24; Petron., 62).23 Neki netoni podaci o zapisima i pripovjedaima iz naih krajeva potkrali su se u Insamovoj

knjizi. O tome vidi: Bokovi-Stulli 1975:153.


10/56


20

Orko je sloeno i sigurno staro mitsko bie usmenih predaja. Njegova

mo transformacije, bolje reeno "uzimanja tijela" (ime se orko rado i esto

koristi) ini ga klasinim demonom. To, kao i nastanak orka iz gnoja ili

smea moda ipak upuuje i na dodatne "uene", crkvene utjecaje koji su u

usmene predaje mogli stii s propovjedaonice.

Maci

to e djeaku crveni klobui? Po nekim izvorima, on se u crvenoj kapici i

rodio (v. Bokovi-Stulli 1959:203 = tekst br. 59.). Nije li ta kapica

amniotika ovojnica, posteljica u kojoj se neka djeca raaju, prozvana inae

kapicom sree? Neke druge patuljke u priama kapica ini nevidljivima.24 Ali

na djeak nije patuljak, iako je malen rastom. On je dijete, izgubljena dua

nekrtena djeteta ili vrai. Neki od tih avolskih djeaia se i nisu rodili,

oni su se izlegli iz jajeta crnog pijetla ili kokoi. Drugi su due pobaene,

umorene ili nekrtene djece. Trei su se rodili kao deseto muko dijete iste

majke. Svi se sklanjaju ispod toga pokrivala za glavu - ispod klobu i a,

kapice, baretice, fesi a, ak i lumbrelice. To im je vano.

U biljeci o maliku Maja Bokovi-Stulli pie:

"Iz veine navedenih primjera proizlazi da se malik, massariol, ma i ,

macarol, tintilin u osnovi slau meu sobom svojim oblikom prpona

djeteta u crvenoj kapici i estom vezom s novcem, ali dok se u prva dva

sluaja obino radi o demonima brda, uma ili polja, dotle u onim

daljnjim imamo ponajvie duhove umrle djece ili pak vraika koji se

izlegao iz pijetlova jajeta (no granica tu nije otra). I duhovi mrtve

djece i vragovi, gojeni u jajetu pod pazuhom, koji nose gospodaru

novac, poznati su na irokom hrvatskosrpskom podru ju i izvan

primorskih krajeva. S nekim razlikama: prvenstveno u primorskim

krajevima nose oni imena to smo ih ovdje navodili; u cijelom je

primorju osobito karakteristino da se oni prikazuju kao ljupka,

vragolasta djeca, s crvenom kapicom ili klobuiem, tako slina ivimobijesnim djeacima" (Bokovi-Stulli 1959:209).

Nas u ovoj studiji ponajprije zanimaju maci i ili ma i i - poi emo, dakle,

od njih. Piui o nazivlju za djeaka s crvenom kapicom, Maja Bokovi- -

Stulli nastavlja:

Ne ispitujui sve ove ostale sluajeve, za nas je u primjerima iz

pokrajina Abruzzi i Campagna osobito vano ime maloga demona. S

imenom mazzemarielle, mazzamoriello moemo naime dovesti u vezu s

24 Roenje u posteljici u hrvatskom se folkloru obino pripisuje krsnicima i vje ticama, a ne

maci u. Tumaenje kapice kao amniotike ovojnice ovdje je moda presmiona jungovskainterpretacija: pokriti nekoga ogrtaem ili kapicom znai uiniti ga nevidljivim i zakloniti

ga od nesree (v. Jung 1927).


11/56


21

jedne strane naeg i sjevernotalijanskog macarola, a s druge strane

naeg macmoli a, mamali a, masmali a, macvali a. O direktnom

utjecaju iz spomenutih pokrajina ne moe tu biti ni govora, a ni o

utjecaju iz graninih talijanskih krajeva, jer u njima naziv

mazzamoriello ili slino nije rairen. U ovoj slinosti imena vidimo mi

veoma staru opu mediteransku batinu s dominantnom romanskom

komponentom; kod nas se ta batina slavizirala pa smo tako u Primorju

i Istri umjesto "mazzemarelle", dobili macmalia, macmolia i t. d.Jedino se dubokom starinom moe objasniti raznolikost, a istovremena

uzajamna povezanost u nazivima i sadraju tih vjerovanja. O njihovoj

antikoj starini nai emo potvrdu s druge strane i kod rimskog pisca

Petronija Arbitra u njegovom Satyriconu, gdje govori o ovjeku "koji

se obogatio ukravi kapicu nekom avolku", tal "foletto" (primjer

navodimo prema Borrelliju).

to se tie naziva maci , moda bi se i on mogao etimoloki prikljuiti

skupini o kojoj govorimo; a mogao bi tu biti primaran i oblik ma i ,

koji ga vezuje s makom (demonskom ivotinjom) (Bokovi-Stulli

1959:210).25

Nalazimo ih uglavnom u Dalmaciji, najvie u srednjem dijelu, oko Hvara,

Braa, u Poljicima, no ima ih i na uu Neretve, na poluotoku Peljecu, na

Koruli i drugdje. Kako izgledaju, kako nastaju i to rade maci i?

Maci a (mazich) je uoio ve Ivan Lovri: pie da ga neki smatraju

anelom, a drugi vragom ( Lovrich 1776:200—201; v. tekst br. 35.).26 Po

Carrari, ma i ivi u obitelji i daje novac za makarone (Carrara 1846:164). Po

pisanju splitskoga poglavara H. Rehe, u splitskoj okolici 1822. godine jo

vjeruju u ma i a, koji se moe pretvarati u razliite ivotinje i oblike, pa nou

po kui oteuje, smije se i plae i uvijek se tui (Stojkovi 1953:266—267).

Maja Bokovi-Stulli pie i o jednoj pripovijetki kod F. S. Kraussa, gdje se

vjerojatno takoer radi o ma i u (Krauss 1914: br. 137.; Bokovi-Stulli

1959:208). U Sinjskoj krajini via se dijete u crvenom klobuiu koje skoi u

jamu, ali kazivaica ne zna kako se to dijete zove (rkp. IEF 751, br. 80.).Obino se maci i pokazuju kao mala djeca u crvenoj odjei i s

kapicom. Ali ne uvijek! Na Brau i u Poljicima se maci pojavljuje i kao

oganj, plamen koji skae. Ponekad mijenja boju od crvene preko bijele do

25 M. Bokovi-Stulli priklonila se kasnije prvoj etimolokoj interpretaciji naziva maci , drei

da je veza s makom tek sekundaran asocijativni sloj (Bokovi-Stulli 1975:144).26 U lanku "udo od kokota" (Stojkovi 1931:92) autor u biljeci br. 26. pie: "Da macii (tal.

folletto) donose svojemu gospodaru blago, da mu slue i pomau, to je vjerovanje za Hrvate

zabiljeeno ve prije 150—160 godina (A. Fortis, Viaggio etc 1774, I 64; Lovrich,

Osservazioni etc 1776, p. 200—201; Wynne Justine, Les Morlaques 1788, p. 195; Costumi

dei Morlacchi, In Padova 1798, p. 191)." Morlakistike izvore trebalo bi potanko istraiti. U

Fortisovu djelu maci a nisam naao (vjerojatno se radi samo o spominjanju vieznanognaziva folletto u poglavlju o praznovjerju Morlaka - v. Fortis 1774:I, 64). Djelo J. Wynne

Ursini Rosenberg je zapravo roman, dakle sekundarni izvor.


12/56


22

modre. Maci nosi komad drveta na kome je vatra. (Bokovi-Stulli 1975: br.

64., 74.—75., 77.). Na Hvaru, u selu Vrbanj, maci i su djeca koja se rode

mrtva ili umru nekrtena, pokazuju se kao svjetlosti koje skau po vinogradu

(rkp. IEF 884/I: br. 155.). Ribari su nou vidjeli vatru, bacili su maci u krak

od hobotnice i bilo je sree (rkp. IEF 884/II: br. 184.). U Velom Grablju ima

i maci s jednom nogom i crvenom kapicom, koji se vrti u plamenu. Zna

sakriti ivotinje na nekoliko dana, a poslije ih vrati (rkp. IEF 884/I: br. 63.).

Maci i su mali u bijelim haljinicama i pleu oko ognja. Ne mare za enske

(rkp. IEF 884/I: br. 64.).

Maci ev se oblik ne vidi, mali je, a kau da je sav u crvenom. Ponekad

ga ak ne razlikuju od orka, magarca koji odnese ovjeka na kuu. Maci i

(ma i i) mogu izgristi noge i ruke onomu koji izlazi ili samo obavlja malu

nudu nou, tako da ostanu modrice. Za modrice koje nastaju bez razloga

kae se da je to "ma i ina istukla". Inae ne ini zla. (Bokovi-Stulli 1975:

br. 74., 80.). Ribari iz Bogomolja bacili su dva kraka od hobotnice maci u

koji ih je pratio i imali su dobar ulov. Isti kaziva opisuje maci a kao ovjeka

od pola metra, s brcima, bradom i crvenom kapicom. On ivi i na moru i u

gori, poprska djecu i odrasle, pa ih ene poslije lijee. Ljudi prijete djeci

svojim maci em. Dijete koje umre nekrteno postaje maci (rkp. IEF 884/II:br. 159.). Djeca, brat i sestra, vidjeli su malog maci a u crvenom i s crvenom

kapicom. Brat ga je htio uloviti, pa je poslije bio sav crven, morali su ga ribati

- "izgrizao" ga maci , koji nastaje od nekrtenog djeteta (rkp. IEF 884/II: br.

183.). Maci koji nastaje od nekrtene izvanbrane djece, visok tri pedlja,

dolazio je u kuu na Peljecu, u Kokotica selu.27 U ruci bi drao malu trstiku i

triput bi puhnuo. Ukuani su od toga dobivali modrice. Da bi to izbjegli,

prili su mu fritule. Maci bi triput udario svake noi na vrata tapiem i

ostavljao pred vratima stari novac, a ukuani bi njemu ostavili pred vratima

tanjur pr ura, fritula. Da bi se rijeili maci a, napustili su kuu na brdu i

preselili se na obalu. I u Suurju na Hvaru ostavljali su pred vratima fritule da

im maci donese blaga, Nali bi prazan tanjur, ali njega nisu vidjeli (rkp. IEF

884/II: br. 186.). U jednoj brakoj predaji maci po imenu Mote (Mate)28

nekoj eni uva ovce u vinogradu i lomi noge ovci koja je uinila tetu

(Bokovi-Stulli 1975, br. 75.). Na Koruli je maci isto dua nekrtena

djeteta, a izgrebao bi na ma ji nain onoga tko bi mu dao priklu manje

(Bokovi-Stulli 1959:208; Slovinac, III/1880:87). Zanimljivo je da se osim

deminutiva ma i upotrebljava i augmentativ: ma i ina, ma i ina (Bokovi-

Stulli 1975: br. 80., 83.). Maci i znaju odagnati konje, poslue se njima pa ih

vrate (Bokovi-Stulli 1975: br. 76.). U Vrisniku na Hvaru ma i i tre i pleu

oko stoke po noi. Ma i moe posisati kozu i odvesti ovcu, koja se ipak

27 Vjerojatno se radi o selu Kokotii pod Zmijinim brdom, u Podgorju iznad Orebia na

Peljecu.28 "Mate" je nadimak maci ev na Brau (Bokovi-Stulli 1975, br. 78., 81.).


13/56


23

poslije negdje nae (rkp. IEF 884/I: br. 199.). U Milni na Hvaru maci zna

pomusti koze nou (rkp. IEF 884/I: br. 55.). U Milni maci je i mali cvijet,

koji raste u potocima i u grmu koji se zove smar a. Ne smije ga se ubrati, jer

onda iste noi maci pomuze koze onome koji je cvijet ubrao. Maci se

zamilja kao etveronona ivotinja koju nikad nitko nije vidio. Nalazi se

samo maci ev izmet u obliku tvrde smole (rkp. IEF 884/I: br. 56.). Maci

(mali ovjek s bradom i crvenom kapicom) je jaui odvodio koze, ovce i

mule u svoju jamu. ivotinje bi se vratile nakon nekoliko dana (obino bez

mlijeka i gladne). Tada bi uzeli arnjenu muhramu (pretpostavljam: crveni

rubac) i tukli po njima uz govornu formulu. Stari su vjerovali u maci a; nisu

ga smatrali velikim tetoinom. Bojali su ga se "kao nekog manjeg duhovnog

neprijatelja" (rkp. IEF 884/I: br. 65.—66.). On voli prsurate,29 dogaa se da

se sam polije vrelim uljem. To je mali ovjek, splete repove i grivu konjima

(Bokovi-Stulli 1975: br. 78.). U jednom iskazu iz Bogomolja maci se

javlja i kao veliki ovjek u crnom klobuiu. Ista kazivaica pria i o prikazi s

crvenom kapicom i rukavima, ali u crnoj odjei. Pastiricu koja ga je vidjela

morali su kaditi i jedva je preivjela (rkp. IEF 884/II: br. 181.——182.). Na

Hvaru pojavio se maci i kao janjac velikih zavijenih rogova, s vunom do

poda, oiju poput tanjuria (rkp. IEF 884/II: br. 68.). Prikazao se i kao jarackojega je ovjek naao na putu - kad su ga htjeli zaklati, progovorio je i

otprhnuo (Bokovi-Stulli 1975: br. 82.). Maci , koji ima veze s neistim

dusima, naen je u obliku kozlia na putu iznad Hvara prema Brusju. Kad ga

je nalaznik donio do vrata, kozli je progovorio (rkp. IEF 884/I: br. 37.).

Maci i, ili duhi necisni, u obliku kozlia, preskakivali su preko nonog

putnika na putu izmeu Staroga Grada i Hvara, u noi na Veliki petak (rkp.

IEF 884/I: br. 38.). U Starom Gradu kau da se maci moe pretvoriti u bilo

koju ivotinju, ali ne u ovjeka. Maci donosi blago (rkp. IEF 884/I: br. 92.).

Prikazao se i kao svinja sa dvanaest praia (Bokovi-Stulli 1975, br. 83.).

Maci se ribaru koji je lovio s obale prikazao i kao maka, crno- -

bijela, koja jede ulov - ali na kraju su sve ribe bile na broju (Bokovi- -Stulli

1975: br. 81.). Moe se prikazati kao magarac koji grize, kao ovjek, kao

dijete, kao pas ili druga ivotinja. Ljudima koji ga dre, donosi novac. Kad se

ribari vraaju kui, on doe za njima i oni mu na vratima daju peene ribe.

Dok mai prati ribare, ulov je dobar - kad se izgubi, nema ribe. Mai se

ribarima prikazuje kao "momak tako u kipu, na kraju". Ako se tada baci

najbolji komad ribe na obalu, ulov je obilan. Ako ne, nema ulova (Bokovi-

Stulli 1975: br. 80.). Maci baca veliko kamenje preko i okolo usidrene barke,

ali ne na nju (rkp. IEF 884/I: br. 186.). Od maci a se uje cika, bacali su mu

dvaput ribe, nije mu bilo dosta, bacili su mu i hobotnicu i zatvorili su se u

kuu. Ljudi su prije, kad bi ubili prasca, stavljali vani vatru ili eravu, jer bi

29

Maci i vole prsurate, prikle, montale itd. ini se da vole preno ("frigano"), iako jedu ipeenu i sirovu ribu. U neobjavljenom primjeru s Braa (Bokovi-Stulli, rkp. IEF 885, br.

55.) ma i jede prene krumpire.


14/56


24

inae dolazio maci lizati krv (rkp. IEF 884/II: br. 27.). Na Hvaru se jedan

crni trorogi pu koji se nae na alu zove "glava od macia" (rkp. IEF 884/I:

br. 177.). Vlasnik ribarskog broda iz Hvara pria o maci u (ma i u) kao

maskoti (igraska) koju bi ribari iz Komie, sa Hvara i Braa stavljali pod

pramac da im donese sreu. Drugi bi stavljali Gospu pod pramac gajete. Isti

kaziva ne zna kako nastaje ma i , govori o njemu kao o nekom vihoru, ali

kae da se nije time puno bavio (rkp. IEF 884/I: br. 3.).

Maci nastaje od djece koja su umrla nekrtena, donosi novac za

odreene usluge. Ako ga se ele rijeiti, poliju ga vrelom vodom. Maci se

moe prikazati i kao maka, pas, klupko pree, svinja. Pojavljuje se i kao

malo dijete u crvenoj narodnoj nonji, smatraju ga malim vraiem

(Bokovi-Stulli 1975: br. 77., 93.). Posjednicima iz Supetra donosio je ma i

blago u zamjenu za prurate ostavljene na prozoru - kad je jedna prurata

nedostajala, nije ih htio uzeti. Nosi blago s kopna i iz mora - s kopna nije

donio nita, iz mora svega i svaega. Pokazuje se kao malo dijete u crvenoj

kapici, postaje od umrle nekrtene djece koja odlaze u limb (Bokovi-Stulli

1975: br. 79.). U mnogim primjerima maci , ma i ili tintilin nosi blago ako

mu se ukrade klobui ili kapica (v. tekstove br. 51.—52., 58.).

U Gdinju na Hvaru vien je mai s lunbrelicon (kiobranom ili

suncobranom), s jednom crvenom i jednom bijelom arapom.30 Ma i nastaje

ako dijete umre nekrteno (rkp. IEF 884/II: br. 21.). U istom selu jedna je

majka proklela sina, rekla mu je neka ga vrag odnese, i stvorio se mladi pod

lunbrelon i odveo ga u umu. Tamo su ga poslije nali s crvenim kiobranom.

Maci je pobjegao (rkp. IEF 884/II: br. 69.).U tom selu postoji i pria o

vragu koji se izlegao iz kokotova jajeta dranog pod pazuhom devet dana, i

taj vrag je gospodaru nosio novac sve dok taj ovjek to nije nekome odao. No

to nije maci , koji nastaje od nekrtene i pobaene djece (rkp. IEF 884/II: br.

27.). I u Zastraiu maci nastaje od umrlog nekrtenog djeteta. Jednoga su

hranili pa uratama ( fritulama), a on im je za uzvrat napunio bavu blagom i

novcem kroz rasporenu kapu. Polili su ga vrelim uljem od prenja, pa jepobjegao (Bokovi-Stulli 1993, br. 186.; rkp. IEF 884/I: br. 93.).31 O istom

maci u pria se (vjerojatno zabunom) da je bio morski ovik (v. rkp. IEF

884/II: br. 146. i 149.). Pria se o maci u koga poliju vrelim uljem, a on vie

da se sam polio. Matijaevii iz Bogomolja drali su maci a, donosio je

Matiji sreu u lovu na hobotnice. Stara Paka mu je prila prsurate, rekla mu

je da propue vatru pa ga je polila vrelim uljem. Sree vie nije bilo. Kad su

gradili kuu, ono to su danju gradili nou im se razvaljivalo, dok se nisu

zavjetovali i podigli kapelicu sv. Antonu. Maci je dolazio i eni koja je prala

30 Lumbrelicu nosi i ma i iz Opuzena - v. tekst br. 70.31

Slino se prialo na Brau (Cari 1897:486—490). O tom brakom zapisu A.I. Caria i onjegovoj kasnijoj zanimljivoj sudbini kod Maillyja i Babudrija vidi Bokovi-Stulli

1959:256; 1975:145 i biljeku M. Matietova u: Mailly 1986:196—197.


15/56


25

rublje i vrzmao se oko kue (rkp. IEF 884/II: br. 175.—176.). ini se da je

kazivaica iz Brusja vidjela enskog maci a kako bjei niz strminu (rkp. IEF

884/I: br. 6.). Pria se da su brai Bodloviima maci i donosili novac. Isprili

bi pasurate, stavili na tanjur i napisali maci ima koliko novaca da donesu - a

ovi bi donijeli (rkp. IEF 884/I: br. 34.). U Vrisniku maci ima i crveni fesi ;

naen je na putu kao klupko pree, a onda skoio iz njedara i prometnuvi se

u maci a rugao se eni koja ga je nala. Maci i, mali s crvenim kapicama,

nastaju od djece koja su umrla nekrtena i sakriju stoku na nekoliko dana

(rkp. IEF 884/I: br. 102., 111.). Marin Vrankovi iz Svira priao je da maci

moe nastati na dva naina: od velikog kokotova jajeta noenog pod pazuhom

tri mjeseca i od nekrtena djeteta. Maci koji se izlegao iz jajeta jeo je jôje

môntalo i nosio je gospodaru kese cekina u pe. Isti kaziva priao je i o

nekom maci u koji se prikazao jednom kao magarac, a drugi put kao jaganjac

(rkp. IEF 884/I: br. 123.; Bokovi- -Stulli 1993: br. 191.). Iz jajeta je i

maljak u Bukovici (v. tekst br. 45.), a tako je i u okolici ibenika, gdje

ma i a poistovjeuju s vragom (rkp. IEF 102:77; Bokovi-Stulli 1959:208).

Mati u Zaostrogu nastaje od pobaena djeteta - ako mu tko uzme

klobui ili tapi, on mu donosi blago (Banovi 1918:197—198). Mati u

Momiima na Neretvi javlja se u podne kao dijete u bjelini s bijelimeiriem (Bokovi-Stulli 1993: br. 185.). Bijela je i vadica u Otoku kod

Sinja, dijete od pet-est godina koje preskae preko putnika pjevajui zgodnu

pjesmicu (Bokovi-Stulli 1968: br. 70.). U Blacama na Neretvi mai ide

putem i plae (Bokovi-Stulli 1987: br. 54.).

Macikli ili macakli ini se da se bitno ne razlikuje od maci a ili

ma i a. On se moe izlei iz jajeta (noenog pod pazuhom) u obli ju maka

ili psia (v. tekst br. 43.).

Tintilini iz dubrovake okolice jako su slini maci ima u obliku djece.

Bitnija je razlika moda samo u tome to se oni esto javljaju oko podneva, ili

barem tako majke plae djecu da im sunce ne bi nakodilo. Gotovo uvijek

tintilin se pojavljuje kao malo dijete, puno rjee u kojem drugom obliku.Obijestan je poput maci a. U Gornjem Zatonu pokazuje ovjeku roge i ruga

mu se dok pee ribu na moru (rkp. IEF 429, br. 33.). U iskazu iz Mandaljene

netko nou u samostanu bui i otkriva ljude na spavanju. Obuen u crveno i s

crvenom kapicom vien je kod zvona - - govorili su da je to tintilin (rkp.

IEF 414, br. 7.). Tintilin je umrlo nekrteno dijete, u crvenoj odjei dolazi u

kuu i plee (Bokovi-Stulli 1993, br. 182.). Tintilinu bareta nuno treba,

dat e za nju to se god zatrai (Bokovi-Stulli 1993, br. 180.). Tintilin,

pobaeno dijete, valja se po vrei i zove majku u Ponikvama na Peljecu

(Bokovi-Stulli 1993, br. 181.). Tintilin trai vode ni iz neba ni iz zemlje

(Bokovi-Stulli 1993, br. 183.). Tintilini i mogu ii i u paru kroz polje;

tintilini moe imati crni klobui (rkp. IEF 883, br. 176.). Tintilini ima su

nosili prikala, jer su oni gladni. To su djeca koja su umrla nekrtena i imajuzelene klobuie i malu kotulicu. Jednom su ovjeku tintilini i usuli u vreicu


16/56


26

neto i rekli mu da ne gleda - pogledao je i to se pretvorilo u ugljen, ostao je

samo jedan zlatni dukat u papui (rkp. IEF 883, br. 191.). Tintilini smetaju

pralji i tre po taraci - u kneevu dvoru u Luci ipanskoj oni su spurjani,

nekrtena djeca vlastele (Vuleti-Vukasovi 1934a:174, br. 57. = =

Bokovi-Stulli 1993, br. 184.).

Nasuprot uglavnom dobroudnim tintilinima, macarol ili macaruo je,

kako izgleda, opasniji:"Spominje se u rjeniku Belinovu, Stullijevu, Vukovu. Prema Rje niku

JA rije je 'nepoznata postanja, jamano tua'. Po Vukovu podatku iz

Boke macaruo ili maciruo je dijete koje umre nekrteno pa kasnije

izlazi iz groba (Vuk - Rje nik , s. v. macaruo).

Kao opasne duhove, nastale od nekrtene, pobaene djece obiljeuje

macarule i Vuk Vrevi (Vrevi 1934:33; vidi i Srbadija 1876:73)."

(Bokovi-Stulli 1959:208)

Od srednje Dalmacije stigli smo sve do Crnogorskog primorja. Za razliku od

ovog junog macarola, mazzariol, massariol Talijana u Istri kao i u

susjednim krajevima Italije mnogo je dobroudniji i odgovara maliku.

Vrijeme je, dakle, da spomenemo ukratko i maci eve sjevernije roake,

barem preko njihova glavnog predstavnika. To je svakako malik .32 Njega

nalazimo u Istri i na Kvarneru, u Hrvatskom primorju, pa i u Bukovici. U

Sloveniji isto tako znaju za njega, a i u hrvatskim kajkavskim krajevima. O

porijeklu naziva pisala je dosta opseno Maja Bokovi-Stulli (v. Bokovi-

Stulli 1959:206), zalaui se za tumaenje koje povezuje naziv malik s likom

maloga djeaka.33 O najstarijim vjerovanjima o maliku ne znamo nita, i Maja

Bokovi-Stulli upozorava da su npr. slovenski romantiki raspoloeni pisci

19. stoljea prilino nekritino od malog demona stvorili vrhovno pogansko

boanstvo slovenskog Olimpa, oslanjajui se na rane prijevode Biblije koji su

rije ju malik oznaavali kumire i idole (v. Bokovi-Stulli 1959:204—205).

Rekao bih da je argumentacija M. Bokovi

-Stulli uvjerljiva, no dodao bih jo neto. Bavljenje mitologijom (kao i svaka znanost) prolazi kroz razliite

mode. Iako je devetnaesto stoljee bilo stoljee znanosti, ono je istodobno

32 S malikom se, naravno, mogu dovesti u vezu maleci , malici , mali i , mali , mali ac,

mali ac, mali ac, malizaz, maljik, maljak, maslak i drugi maci evi roaci. Neki od njih

javljaju se u primjerima koje donosimo uz tekst. Svi su nai djeaci u kapicama na neki

nain jako bliski, o emu M. Bokovi-Stulli lijepo pie: "injenica to su se predodbe o

domaem vraiku koji donosi novac, one o duhu umrle djece ili one o malom gorskom

demonu, koji takoer donosi novac, na naem istarsko-primorsko- -dalmatinskom podru ju

tako nerazmrsivo splele oko lika djeaia u crvenoj kapici, ukazuje po naem miljenju na

ovaj momenat: te su se predodbe pod razliitim utjecajima i u razliita vremena stvarale,

mijenjale i oblikovale, ali su se na ovom terenu preslojavale preko jednog vrsto i davno

ukorijenjena lika - to je na djeak u crvenoj kapici" (Bokovi-Stulli 1959:209).33 Danas M. Bokovi-Stulli vie nije sklona takvom tumaenju i misli da bi se tu mogla

vidjeti puka etimologija.


17/56


27

bilo i stoljee mitotvorstva. ini mi se da je to (naravno u manjoj mjeri)

nazono i u nae vrijeme. O pretkranskom religijskom sustavu naih

predaka ne znamo mnogo, a probuena nacionalna svijest traila je ba takve

podatke. U drugoj polovici prologa stoljea solarna mitologija bila je na

svome vrhuncu i sve je bilo u znaku borbe svjetla i tame, neba i zemlje.34

Moda u tom svjetlu treba itati i primjer o mraku s Krka koji se bori sa

Suncem i pobijedit e na kraju, a objavljen je prvi put u listu Novice ( Novice

1859:315). Taj primjer Maji Bokovi-Stulli ne izgleda autentino (v.

Bokovi-Stulli 1959:212). U sklopu solarnog mitotvorstva slovenski je

malik , kao dobri duh podzemlja neodreenoga postanka mogao biti deificiran

u slovenskog Hermesa, kao to se to kasnije dogodilo i sa zemaljskim duhom,

odnosno srebrnim carem u Srbiji (v. ajkanovi 1941:64—65). No, to nije

predmet ove nae rasprave.

Malik je, dakle, mali umski ili brdski demon, ili domai vraiak koji

ljudima pomae ili donosi novac, a te karakteristike polako slabe prema jugu,

gdje on sve vie poprima obilje ja umrloga ljudskog bia, a katkada i vraga.35

Valja ipak rei da i u kopnenom dijelu Hrvatske imamo nekih podataka (v.

tekstove br. 46. i 73.) koji povezuju malika i maci a s vragom, no to sve

mogu biti crkveni utjecaji.

Post scriptum

Orkom i maci em poeo sam se baviti prije rata. Namjera mi je bila opisati i

cjelovito predoiti na jednome mjestu ono to je Maja Bokovi-Stulli

zacrtala u biljekama (v. bilj. 13.). Moram rei da sam i u tom poslu opet bio

upuen na njezin rad, prije svega na rukopisne zbirke s Hvara, Braa, iz

okolice Dubrovnika, s Peljeca i Neretve...

Mogli bismo se upitati to je s naim demonima u ovom polor enom i

pokrkola enom vremenu. Gdje su djeaci s crvenim kapicama, gdje su kenjci

s velikim uima koji nam nude da ih uzjaemo? Ne bojim se za njih. Kakokae Aurelije Augustin, demoni natkriljuju ljude i po tome to ive

neusporedivo due od ovjeka i zato imaju neusporedivo vee iskustvo.

Mislim da ne moemo bez demona. udovita usmene predaje bliska

su nam moda ba time to su s onu stranu dobra i zla. Rijetko su smrtonosni.

S njima bismo mogli ivjeti, od njih bismo se znali braniti. Oni su

individualizirani i personalizirani, oni nisu totalno zlo.

34 Kratak i inspirativan pregled odnosa izmeu folklorista i mitologa i otar napad na

"monomanijake" teorije mita dao je Richard M. Dorson (Dorson 1960:76—89). 35

ini se da i Vinodolski zakonik povezuje malika s vragom ili zlim demonom: ve Jagi primjeuje da bi tamo malik mogao znaiti incubo, efialte (v. Bokovi-Stulli l959:205—

206; Jagi 1880).


18/56


28

IZBOR TEKSTOVA

1. Orco36

Chi sa cosa sia il Proteo degli antichi, si può anche immaginare cosa sia l'Orco, o sia

Maninorgo de' Morlacchi, e ne viene in conseguenza, che l'orco è una favola. Questo

per lo più comparisce in figura di asino, ora s' ingrandisce, ora s' impicciolisce. Cento

successi vengono raccontati da quelli, che credendo, che l'Orco sia veramente un

asino, gli montarono addosso, ed esso era capace portar taluno sopra un albero, a

taluno svanire in un tratto, e convertendosi finalmente in una puzzolentissima materia

lasciar immerso taluno nella stessa, da cui per fugarsi si desiderava una fatica

immensa. Ma come i Morlacchi sanno la formazione di tutti gli spiriti, cosi sanno

anche quella degli Orchi. Le streghe si fanno coll' ungersi con un certo unguentino,

che io non so. I Vampiri vengono formati dal fiato del Demonio, che soffia nelle pelli

degli uomini, come abbiamo veduto. Gli Orchi poi riconoscono la loro origine da

qualunque materia puzzolente. Questo per verità è ragionare; ma il merito di questo

ragionare è dovuto a quelli, che riempiono il loro capo di mille altre follie, più nojose

ancora di queste.

(Lovrich 1776:202)

2. Mrak i buan

U Dubanici na otoku Krku majke strae djecu, ako ne budu dobra, da e ih bu ân

odnijeti. Vie nijesam saznao o tom tajanstvenom biu.37 Poznatiji je "mrâk". To je

gorostas, koraajui od drveta do drveta i od krova do krova. Zlo onome te prodje

ispod njega. Ako zamahne silom prema njemu, nestat e ga. Velika je lijentina te

obino miruje. Djecu grabi i nosi daleko od kue.

(Mileti 1896:227)

3. Orbo (orko)38

Njega dre oko Vrhgorca za nekakova magarca, kojega isto svatko ne moe vidjeti.On se moe uiniti malaan kao maka i velik kao najvei brijeg. On sam eli, da na

nj tkogod uzjai, pa kada uzjai, on se uini kao brijeg, te ovjek ne moe sjaiti, a on

ga odnese nevjerojatnom brzinom s jednoga mjesta na drugo i tu ostavi. Ipak njega

mogu usilovati da ih povrati na ono mjesto, odkle ih je i ponio.

(Ujevi 1896:228—229)

36 Naslovi tekstova preuzeti su iz rukopisnih zbirki ili tiskanih izvora (kao u ovom slu aju).

Tamo gdje naslova nije bilo, izmislio sam ih sam. U Kombolovom prijevodu Lovrieva

djela (Lovri 1948:164) Orco je preveden kao bauk - zato sam se odluio za talijanski

izvornik.37 Bu ani su inae na Krku bili pokladni maskirani likovi srodni zvon arima.

38 Ujevieva biljeka: "Orbo talij. slijep; orko je svakako poteklo iz grkoga DiòV 'OrcoV. PoIstri i po Dalmaciji esto govore Talijani kletvu (u dialektu): 'orco de dio'."


19/56


29

4. Mrak zna loveka prestrait

Mrak postane s parvoga veera. S priela je mali, a pokle narastè sila veli. Sloveku ne

e nakodit, 'ko ne mu dela dipetí (ruga se s njim). Kada se komu elî kî dipet

udelat, sila je mali, zapletè mu se mej nogi, onda pone rast, dobiva priliku, kako od

màki, pasa, kozì, konjà i volà i loveka. Kako lovek more narást do pedeset seanj

visòk, i tako od manjega na vee rastu, ponese loveka kan godar largo, pak ga pusti

na kon visokon stablù, ali zvonikù, neka onda san dela, e e.On zna loveka i prestrait. Tako al je neki lovek va Cres. Kada se je sbavil,

partil (otputovao) je s Cresa za doma. Malo je jo falilo, dokle je sunce jimelo past.

Prial je do Vodic, sunce je zapalo; pasal je Pridoicu, ponel je parvi mrak. Od

Pridóice ovan su 'se goje dragi i vali. 'Saki put, kada bi ta lovek prial na one

varii, ke vale zapiraju, ul bi, kako ga neki zove: "Kunpare, hote barzo, emo

zajeno!", a kada bi od priliki prial na ono mesto, kede bi se bil ul glas, ni nikoga.

Gre on napred, a vavek uje sejedan glas. Prial je najzad do raskria blizu Sv. Petrà.

Tu najde jenega veloga arnoga pasa. Pomislel je san sobu: "iguro, ovo je hudoba",

(potarì ga sveti kri!) i prekrii se. Kada se je on prekriil, e e ti vit, pas zalajal,

zaurlikal i nasmel se, a tomu loveku od straha pale bragei, onda se stavile, kako da

su na njen i odarvenele. lovek ni iv ni mart(a)v, ni gol, ni obalen utekal va sv.

Petar od straha k Jivu Petrìniu, zidarù.39

Mrak uâ loveka najraje va cimiter zapejàt.

(Bartulin 1898:271—272)

5. No i pomrina

"(...) Ta vidite li, brao, ko je god sugranut (lud), da mu reku, da ga je

zovnulo iz no i, jer svake vâde i utvare vrzlaju se ob no, na putove

izlaze i raskra, pa priziru ti se i u kui, a kamo li ne e na dvoru. Ta

znate li vi, da ne smije ni roba od pranja ostati ob no na dvoru, da se

sui? Mi u to muki ne abimo, ali enske tuve dobro.40 Ne valja da

nikakva prôbuka omrkne na dvoru, jer bi je mogle no nice otrovati i

svato na nju nabaciti, pa potrebu poslije ima

od vra

aricâ. No

jepuna zlije stvari, to se po svaem uvate, a kad robu zateku, onda za

najvie se po njoj valjaju i oblae je na se. Pa, moj brajko, ne dadu

matere za obe oi male djece na avliju iznositi, pa da je najvia ugriva,

pri veeru ni ob no sporadi nonicâ da ne bi dijete prostrijelile. Od

noi djecu valja uvati ka' od groma".

(Ardali 1902:275—276)

39 Bartulinova biljeka: "Jote je iv."40 Ardalieva biljeka: "Moj brajko, uprav sino to se trevilo. Jue kako je prala djetinju robu,

prikrba se mrak, a ona zaboravila unijeti. Taman da e klasit veeru (stolicu je bila i

metnula), a istom ti se pljesnu i ree: 'Ajme meni! zaboravila sam robu unijeti; omre mi na

dvoru'. Pa poleti na dvo'; najâ' ja na nju: 'Odnes' te vrag, kladi veeru, ta ne e lupe doi iukrasti je!' Dà, ne bi nju niko ustavijo: osta stolica 'nako prazna, a ona ode po robu, donese

je i malo to ne plae sama na se, e je zaboravila."


20/56


30

6. Mrak

U Gospiu41 vjeruju, da mrak ima veliku mo. On ne smije doi na pranje i na ruho

djetetu. Stoga sui li se pranje djeteta, ili vjetri li mu se roba na zraku izvan ku e,

mora se pobrati prije, nego sunce zae; mrak ne smije na njih pasti. A da se to

dogodilo, pozna se najbolje po tom, to od djeteta ide zeleno.

No mrak kodi i samome djetetu. Zato se osobito napre ne smije dugo vani

nosati. im nastane mrak, moe mu on uzeti "svijetlo" (vid), ruku, nogu ili oboje, t. j.oduzme im snagu, te njima nikad ne e moi micati.

Mrak daje djeci zube. Kad djetetu ispadaju zubi, ne smije ih bacati u smee ili

kamo bilo; mora ekati mrak. im mrak doe, treba dijete, komu je zub ispao, izai

pred kuu, kad nikoga nema. Tada mora zub popasti u ruke, zamahnuti i rei: "evo

tebi, miu, voeni, daj ti meni koeni!" S time se zub baci preko kue, a dijete mora

odmah u kuu pobjei. Mrak pograbi zub i uini, da drugi brzo naraste.

(Biljan 1912:375)

41 Biljanova biljeka: "Zabiljeeno god. 1864."


21/56


31

7. Mraki

Mraki imaju veliku oblast do dece i do rodee ene. Takova ena ne sme it v mraku

van niti do kapiine, jer da mraki dobiju rodeu enu van, bi ju na sunen prah

restepli. Mraki stojidu - navadno kad ena rodi - vani pred kapiinum i lueju ez

oblok nutri fiu, al em se mukarec stane i pogledi na oblok, mraki se taki zgubiju.

Ako mraki dojdu do deteta, nakodiju mu, i kak dohaja no, pome dete skuat. Zato

ni dobro decu nikam nosit s hie po mraku.Mraki se pretiraju ovak: zeme se mira od crkvenega zvona, malo trikralskega

tamjana, krsnega olja i komadiek starega paramenta (mene oprave); to se sè dene

na erjavku, pak se nad tem nagrejedu deini cajnki, s kojemi se onda dete povije, a

povito dete se dri nad onem dimom, da se dobro nakadi. To se tak triput detetu

napravi i mraki prejdeju. (...) Mranak je slien muri, samo kaj on ne cica oveka,

nek ga dui. (...)

(Lang 1914:145)

8. Nita drugo nego orko

Na sve ove krajeve zna se za orka, a uo sam i od gospode da ga zovu talijanski

njorko. Kau, da postaje od smetlji

ta onog, kad se u petak ku

a

isti, u subotu

smetljite kad predani u kui, i u nedelju, kad se iznosi na bunite (ubar). Od toga

izae malo pule oli drijebe, koje najvie sreta ljude po carskije testa obno i po

drugije ravnije putovije. Nae se da pokraj puta pase, oli nasred puta izvali se pa lei.

Broje ga za najgoru vâdu iliti gadalinu.

Koji ne znadu, kakav je on i to je on, kad ga nau na putu, od truda uzjau na

nj, a on se lijepo jae, tako da oek svaki na njemu se rasklima pa zaspe, a on rasti,

rasti, da za vr jablana izae. Tako oeka sa sebe iskrene te ostavi na najvioj visini,

kao navr zvonika od crkve, navr koga kuka i strmeni, navr koije visokije stabala, da

jadni oek, kad se razbudi, nae se u udu, ko ga je tu iznio. Najvie orko podvue se

sam pod oeka pa ga zanese i ostavi, e ga je volja. Vie puta ima da zaluta ije

paripe ili magare kuda po polju ili po putu, ma ne e niko da njim posla ima, klone

ga se, jer im je vavijek na umi, da ne bi bio orko.

Neki vele, da orko i sa vukodlakma ortie, jer da su ga viali, da po grobljuobno oko crkve pase. Kazivala mi je pak mater, da je orko doao bio u jednu kuu

obno te uao eljadma u kamoru. Kad su uli, kako neto bakti na etri noge,

probudie se i uegoe svijeu te poznae, da je on. Molili da su ga i zaklinjali, da

izlazi, a on nikako nego stao i usvijetlio oima kao lu u nji. Onda su u svake

okreui pitali ga, da ne bi bila koja dua, pa da joj to ne treba. Izmeu toliko, to su

ij nabrojili, stajao mirno; kad su najkanje jednu spomenuli, zamavao je glavom, da

su pogodili. Onda su ga pitali, koliko misa toj dui treba, on da je udarao prednjom

nogom o tavan i s tijem im broijo; tako pitali su ga, koliko oenaa i zdravije Marija

treba za toga rei, a on sve nogom tukui o tavan tako je odbraja, a kuani tuvili.

Onda im se poklonio i otiao a. Gledali su za njim, kud e i to e, a on se zaigra to

igda more, da ga stade strana prdljavina i kresanje varnica iz kopita, i zamae niz

polje. Kuani su poslije izvrili za onu duu, to im je orko naredio.

Kau psi da su najljui na nj, i da ij se on strano boji; kad ima puno pasa pa

ga obladaju, istrgaju svega na komade te iziju. To je bilo natrag puno godina, da se ja


22/56


32

teke sjeam ka kroz sito i pamtim, kad je glas bio, da su psi orka udavili i izjeli, da su

mu obani u kru otra je nali, t. j. prednje i zadnje kopito do pô gnjatâ, da mu je

runja bila i kopito se caklilo, kao da ga je neko neim piturao. Ispitivalo se je, da ne

bi kome u selu tadaj krepala mazga, pule oli drijebe, ma nije se niko odazvao. Tako

se ustanovilo, da nije bio nita drugo nego orko.

(Ardali 1924:383—384)

9. Odnijee ga lorko

Ako dijete ide preko podne po dvoru, odnijee ga lorko.42

(Macan 1932:233)

10. Orko

Osim more postoji drugi zli duh, koga seljaci nazivlju orko. On jedino uiva da moe

seljaka nositi od jednoga kraja ili mjesta na drugo, a to biva onda, kada putnika na

putu uhvati neka malaksalost i zaborav na sebe. Orko nosi putnika (putnicu) ili dijete

na leima po dva tri sata daleko od onoga mjesta, gdje ga je uzeo, ali ne u pravcu,

kojim je mislio putnik ii, ve u protivnom. im se putnik poeo osvjeavati na orku,

on ga pusti na nekom raskru.

esto se dogodi, da orko uzme dijete i nosi ga po itavi dan, ali ga opet donese

natrag, samo ga ne ostavi na mjestu, gdje ga je uzeo, nego negdje u blizini toga

mjesta. Da se putnik ouva od orka, mora cipele na nozi promijeniti, im ga pone

hvatati malaksalost i nesvjestica. Ovo isto moraju initi i oni, koji su ve bili od orka

noeni, jer bi ih mogao ponovo ponesti u neki drugi kraj.

(Mikac 1934:200)

11. Mrak

Seljaci jo se uvaju mraka, da im dijete ne odnese ili da mu ne nakodi. Zato jo

prije nego padne mrak, odnesu maleno dijete u kuu i posjednu ga pored vatre, da ga

vatra uva od mraka. Ako netko doe u kuu u mraku, domaica baci pred dotinogvatre, da otjera mrak, koji je moda s njime doao u kuu. Ako se maleno dijete nosi

po mraku, omota se u ruho, da ga mrak ne vidi.

(Mikac 1934:200)

42 Macanova biljeka: "Orco, talijanska rije, znai u nas vrag. Ovakvo vjerovanje raireno je

po svim selima dubrovakog kraja. U drugoj polovici XIX. vijeka sruena je u Lapadu kod

Dubrovnika ponajlepa vila dubrovake vlasteoske porodice Guetia, koja je prije toga

dugo stala prazna, a imala je nadimak 'Lorko'. Za nju se u narodu govorilo, da u njoj strai

lorko. 'Doi e po te lorko' i slino jest uobiajena izreka, kojom majke strae svoju djecu,da preko vruih ljetnih popodneva ne lutaju po selu. 'Isti si ko lorko', kae se opet onima,

koji trkaraju amo tamo."


23/56


33

12. Mjei krvi43

U Konavlima bio ovjek oenjen i imao tri sina. Nakon nekoliko umro, pa se dizao i

dolazio k eni, da sinovi ne znadu. ena ti ostane brea, pa ti sinovi to obaznaju: ko

je, ko nije, pa ti ga jednom uhvate sa enom, i ostala mu u prei bjeva, to je ona

zapletala. I otada nije vie dolazio. Sinovi ne bili lijeni, u popa e, pa ti otvore greb i

nau ga e sjedi u grebu. Pop mu bacio krpu, pa e lorku da bi prihvatio onu krpu, a

lorko e: "Neu". - "Mora, ostaviemo te iva". Kad se prignuo, oni e ga probostitrnovim kocem. ena zatrudnjela, ali nije htjela da kae s kim, nego se obaznalo da je

s muem, pa je rodila mjei krvi.

(Vuleti-Vukasovi 1934:172—173, br. 51.)

13. Napuhaju, da postane lorko

Umro ovjek i ukopali ga, a prijatelj mu uvao grob, ali mu pop prije dao

blagoslovljene penice i dobru kitu palme. Stao tako uz grob, kad u gluho doba no i

otvaraju se grobovi, a iz grobova izlazi nekoliko crnih ljudi, pa ti otvore grob, ge je

bio ukopan onaj pokojnik to ga je on uvao. Izvadili onoga ovjeka, uhvatili ga,

drmaju ga, a kosti mu ispadaju, pa e da ga napuhaju. ivoga mole da ga pusti, a ne

mogu preko penice i obrane palme. Onda

ivoga psuju, on se ne da, tada ga opetpsuju i zapljuvaju. On se sve brani penicom, ne mogu preko penice, a dri ih dalje

tresenjem palme. Onda se pretvorili, da ga zastrae, u crne pse, a zatim psi postanu

ljudi. Onaj uvar vjeto prikuio onu pokojnika kou, a uz to zakukurijekao kokot, te

e uvar u kou pokojnika noem, da se ne moe napuhati. Koa se onda napunila

kosti. Pop e polje uvaru: "Spasio si mu duu: gledali su da ga napuhaju, da postane

lorko".44

(Vuleti-Vukasovi 1934:173, br. 52.)

14. Ljudina crna u obrazu

Kod gradine Sokola je groblje sela Mrcina (u Konavlima), a tu je i crkva. Imao je pop

da slui misu, pa se obezumio, te e ustati rano oko ponoi. Hoe da zazvoni, kad mu

se prikae crna prikaza, ljudina crna u obrazu, a visok tamo on do zvonika. Sreom

pop otvorio vrata na crkvi, pa e se zamandaliti u crkvi, a lorko nije mogao nikako u

crkvu. Pop je u strahu uegao na otaru svijee, te su sve izgorjele dok se rasvanulo.45


15. Ostao u kampanjelu

Luka Guda s Majkova, s Roetia, u dubrovakomu, zaputio se u gluho doba noi

pjee put grada. Kad je doao izmeu Brseina i Trstenoga u Smokovau, naao

ispod rogaa tovara (magarca) bez ulara ge pase. Niko ga ne uva, gotovo u pustinji,

43 Biljeka Vuletia-Vukasovia: "Priao Ivo Pear, iz Vitaljine u Konavlima."44 Isto kao u prethodnoj biljeci.45 Biljeka Vuletia-Vukasovia: "Priao Ljubo Ljubi."


24/56


34

pa ti on uzjae na nj, pa hajd put Trstenoga. Okroie ga ispod platnja na vodi, a one

se skuplja eljad, da ih ispod Trstenoga vozi Vika u grad. Kad je Luka doao do

Mihajla (crkve), tovar se uspregne, nee naprijed, nego sve raste i raste, a Luka zove

u pomo, ali ga niko ne uje, kao da mu diglo glas. Jedva se doepao zvonika na

Mihajlu i tu se prihvatio, a tovara nestalo niz batine. Luka je ostao u kampanjelu

(zvoniku) sve do zore, a onda mu je Kusija donio skalu (ljestvu) i saao, ali nije

otiao put grada. Straivo je u Smokovai. - Drugi su naprtili mijeh vina, te je

oivio.46

(Vuleti-Vukasovi 1934:173—174, br. 54.)

16. ovjek na mazgi

U gluho doba noi prikae se ovjek na mazgi, a mui kao studena stijena, ne

odgovara na pozdrav. Putnik presekao mazgi sape, a tad lorka nestalo. 47


17. Mali tovarin

Orko se hiti na tovara, mali, mali tovarin. Jedan seljak ga je naal na putu, ga je

zajaha, a orko se je leva visoko, se leva visoko poli jedan dub, pa onda se je prija goriza dub.48

(rkp. IEF 80:18, br. 5.)

18. Vile

Vile su gradile renu va Pule. Su nosile kamenje i kad je peteh zakukurikal njin je

kamenje popadalo i rena je ostala roskrijena.

Macvali je kako vrai. Mali je i preti se, ma ne e zla udelat.

Mrak je judi po noe nosil. Neka enska je pravila, da njoj je bil brata zel, pa

ga je dugo nosil i onda pustil na kamenje va pusten kraju. On put su verovali va

kudlake. I ivi su bili. Neki stari ki je inil bei kopat va Golue. To je duboka jama.

Judi su nutra hodeli kalami. I spali tamo, ma nisu ni nali. I va Provrtelnici su

kopali.

Bila je grenica i neka enska je rekla, da ju je neki hitil na Berse.49

(rkp. IEF 87:33, br. 50.)

46 Biljeka Vuletia-Vukasovia: "Priao pok. Pero ivovi iz Brseina."47 Biljeka Vuletia-Vukasovia: "Priao Ivo Pear iz Vitaljine u Konavlima."48 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 19.07.1952., Buruli (Bujtina), kazivao Renato Sabadin, 30 g.

na talijanskom uz pomo bake Antonije iguj, prevodio kapetan Ivan Burulo, 38 g.49 Zapis: Nikola Bonifai Roin, 28.06.1952., Berseko Zagorje, kazivala Julijana Premu,

ro Galovi, 73 g.


25/56


35

19. Orko, crvena kapica

Orko, crvena kapica, je uvar od dela na minori kod Pule. On je po noi tuku.50

(rkp. IEF 90:23, br. 20.)

50 Tuku = tu (t. j. tamo, na minori kod Pule).

Zapis: Nikola Bonifai Roin, 25.10.1952., trped, kazivao Marijan Flego, 19 g.


26/56


36

20. Orko uini se mali

Orko uini se mali kao magare, on pod ovika se podmie da na nj uzjae, al' on

poslin naini se ogroman i odnese ovika na jedan veliki zvonik i ostavi ga tu.51

(rkp. IEF 102:77, br. 39.)

21. Strailo

Kad san ila kui od Tonine Poceto, - ona je povila - , ja san hodila kui na uru i po

poslije ponoa u gluho doba noi. I pritanpalo mi se na putu jedno malo kako jedna

damiana, i dola san da u krenit nogon u more. To se isalo kolko najvii ovjek, a

nije glave imalo, nita. I di je Lilan zgradio butigu, to je neto palo smee kako

mjeina. Malo san pola naprijed, ali mi se nije dalo hodi, nego san se povratila da

vidin to je. Kad to je bilo: veliki gorski je.52

(rkp. IEF 115:9—10, br. 4.)

22. Mrak

Kad se zakuri mrak pone okole tapat njega ni ut, a ni pravo videt. On je ko da bi

dim, a velik do vrh ureha. Mrak ne sme videt na uile pleni od otroka. Ako jih vidi,prej leh jih mat spravi otrok su no plae. Zato, ako mat spravi pleni kad sunce zajde,

kad se ve mrak muja, pleni triput na ognje opali.

Tone Puhar, Zagrada al je jedan veer z Lovrana. Dobro j prodal sir, pak boe

moj, al je malo "pod kitu" i sledi se j oe jal, ale ne napil. Kad je al doma, do Sv.

Petra da j sè dobro znal. a se j ontrat njin pripetilo ni znal, lego jutro se j zbudil

prez klobuka, va Draine, pod jenen kostanjon. Deju, da ga j mrak tamo znesal.

Ki nosi v epe sedan zrn esna samca i ako ima anjus, z blaguslovon ne more

ga mrak.

(rkp. IEF 170:46)

23. Lorko vukodlak

Govorili bi da negromanat ima rep i da ini grad.

Govorili su stari ljudi i za morice.

Za lorka se govorilo kako da je usto od mrtvih, to je isto to i vukodlak.

To se prialo koja enska rodi pa se ne krsti dijete i umre, to se prialo da ta

djeca oko mora postanu kao tintilini i da tru oko mora. Kad sam bio mladi od 15

godina, bilo me strah po oko mora.53

(rkp. IEF 171:100, br. 2.)

51 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 16.—26.05.1952., Pokrovnik (Dalmatinska zagora), kazivao

Josip Luci, 67 god., pismen.52 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 17.06.1953., Luka ipanska, kazivala Danica Boroje, 77 god.,

polupismena, babica.53 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 29.10.1954., ilipi, kazivao Pero Borovini, 64 god., pismen.


27/56


37

24. Polorio se

Govorili su da je na Grudi bio kapetan Bukovi pa se poslije smrti polorio, dolazio

plait. Onda ga je pop s lancon54 ubio i od tada nije dolazio, tada se smirio.55

(rkp. IEF 171:102—103, br. 9.)

25. Mrak se naini ko tovar

Govore da ti mrak se naini ko tovar i onda se pribliuje da ti zajai na njega, a ko se

ne sjeti i ga zajae, ga nosi bog ti ga zna e, da gvaj zajahat na njega.56

(rkp. IEF 173:68, br. 17.)

26. Orko ga odnio

Stravinja al vukodlak to smatra se ovako u nas: u prvanja vremena da ko umre pa

poslije prikaiva se ivom narodu.

Privid to je kad nekom prizire neto, uini se da je neto bilo, a ono nije.

Kau: orko ga odnio, to je kao vrag.57

(rkp. IEF 180:130, br. 32.)

27. Zmamorija

Vjetice, vee ili trige, moru, malika, mraka, fudlaka, i sve ono, to moe urei ili

"zavdat roki" zovu Gromiani kao i Kastavci jednim imenom "Zmamorija". Bolest,

koju prouzrokuje Zmamorija, zovu "natrap". Na pr. "Sirota ja, pleni mi je na uile

mrak videl, pozabila san jih nad ognjen, opalit, pak mi j otrok natrapal, su no je

plakal".

O zmamoriji i danas mnogo priaju.

(rkp. IEF 203:59, br. 1.)

28. Mrak daˆj puil cigar

Stipe Jureti al je z Rike priko Lubanja. Va Lopai stal je mrak prik ciste z jinun

nogun na jenoj gromai, a z drugun na drugoj. Juretiuˆj bilo, jal nazad biat, jal

pasat mraku mij noge. Ma ul je od starih judih ta se lovik namiri na zmamoriju ne

smi biat nazad.

54 Biljeka M. Bokovi-Stulli: "Lanca = koplje na kriu, kri sa iljkom."55 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 30.10.1954., Popovii u Konavlima, kazivala Luce Bronzan,

pismena, 50 god.56 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 31.08.1954., Peroj (Istra), kazivao Mitar Vueti, 65 g.,

pismen, majka mu je iz Lindara.57 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 13.06.1955., Liko Cerje, kazivala Matija Prpi ml., oko 50 g.,

pismena.


28/56


38

Hodil je Stipe mraku mij nogami a mrak nad njin. Mrak daˆj pu il cigar velik

kod mac ulike. Kad je vâ sî potegnil ta da siˆj zasvitlila sa Lopaa.

Jureti seˆj zmislil daˆj triba mraku re: "Hodi mrak a, a u te pocurat".

Stipeˆj to rikal a mrak siˆj zgubil. Mrak ni poridan. Ne stori slabiga. lovika a

dite zanise kamo, ma nijenimu ni ne stori, ali judi se boje mraka. Ako mrak vidi kadi

se sue pline od otroka, otrok nie spat ligo plae. Zato se moraju pline na suilu

pobrat prij prviga mraka i nad ognjin je opalit.58

(rkp. IEF 203:65—66, br. 15.)

29. Mraina do vrh ureha

Deju, da j' mraina struan i velik. Visok da j' do vrh ureha. rn ko da bi dim. On

pone posnano tavunit, zajeno veer za zdravun marijun, kad se zamrai. Zavin tega

ga zovu mrak.

Mrak se ne prehiti va pasa. On, deju judi, zapravo re ni lovek. Barba Stipe

virstov je videl mraka, pak je del, da j' kod naspodobu od gustega dima. Velike nogi

ima, velike ruini na glave, nima obraza. Mraina tapa ko da bi sena, pak ga ni ut,

kad hodi. On loveka ne bi prekinul kako fudlak. loveka samo zgrabi i nese ga a.

Svet poveda, da mrak dobro zna igovi su umejki i posesi, pak loveka, kega zame,

zanese juto drito va njigov poses.

Kad se zamrai, ako j' otrok sam nejde vane, zame ga mrak. Kad pride veer

druina z dela, ako otroka ne najdu pred vrati na tnale, reu: "Mrak ga j' zel." Ontrat

se rastee druina i susedi po umejkeh iskat otroka. Najzad ga najdu v umejke spe.

Ja, najdu ga, kako deju, tamo, kamo ga j' mrak zanesal. Ontrat doma lito otroka

zlamenaju z blagoslovjenun vodun. Da ne natrapa, brzo ga stave na postej. Jako ga

potkure z ulikun, s telovsken blaguslovun i s kapuinsken prahon, pak ga dobro

pokriju.

Tako mrak nikada ni loveka ni otroka ne zanese va tujo. Deju judi, da mrak

dobro zna i saigovi kunfini. Ja, judi gredu na delo, otrok ustane sam nejde po sele.

Ako ne pridu doma, kad se zanoi, otrok jih re iskat. Tamo nejde v umejke plae, ako

ni nijenega, i tamo zaspi. Kad ga najdu tamo spe, reu: "Mrak ga j' zanesal." Otrok

se tamo i prehladi, pak paraju, da j' natrapal.

Povedal je barba Stipe virstov od Mareji broj osan, kako j' neko leto njega

mrak zel i zanesal va dolac pod Mariini, kade njin je rasal kapuz. Povedal je ovako:

"O pozime bili su Grade zbori. Pun Grad je bil sveta. Judi su bili veseli, a smo mi

predobili, a Krsti (talijana) je bil zgubil. Od veselja smo se napili, pak smo li saki

sebe doma z Grada (Kastva). Lego sejeno nisan bil tako pijan, da ne bin znal kamo

gren. Lih za manun su bili Pavlii. Oni su mi na ikove klobuk nali. Do ikova san

se znal, a odonde ve ni. Unde me j' mraina zgrabil, na dva skoka j' bil pod

Mariinu i stavil me j' va na dolac. Ja nisan ni znal. Kad san se jutro na uvrate

zbudil, mislel san i udil san se, kako san zaal va dolac. Vaje san znal, a si judi va

sele i danas znaju, da me j' mrak zel i va dolac zanesal. Kad san jutro prial doma,

pokojna mama me j' potkurila z blaguslovon. Pavlii su mi klobuk prnesli. Neka

58 Zapis: Ivo Jardas, Ratulje (kotar Rijeka), kazivao Jakov Radeti. Objavljeno u Bokovi-

Stulli 1986:222—223, br. 150.


29/56


39

govori, a e ki, a sada ovi mlaji judi bi oteli vie znat od nas starejeh, pak mi se

smeju, ale mrak je. On je jedanput mane zel, a kuliku decu j' va sele zel i v umejak

zanesal. Lego srea j' da mrak nijenemu ne stori ni slabega i sakega zanese na njihov

poses."

Mare Bujkova da j' la jedanput jako rano v Reku. Jo ontrat ni bilo ure va

naih krajeh, a peteha ni imela. Vlaii da su bili nejde pod oblakon, pak ni znala,

kuliko j' ur. Lih kad je s kue zila, zajeno da se j' k njoj prikotal jedan mraina.

Mare bi bila pobegla nazad kuu, ale to se ne sme. Poel ju j' kunpanjat. Mare j'hodila po pute onako mej gromae, a mraina j' stal na sakoj gromae z jenun nogun.

Napored njun, zapravo re nad njun, da j' koracal, a ona mu j' mej nogami hodila.

Kad je poela zora, mrak da se j' zgubil, da ni pravo ni videla, kud je zginul ni kad je

zginul. Ta mraina ni imel pravega tela, a ni pravega obraza. Mare, ka j' mraka

videla, dela je, da j' ta mraina kod da bi jena gusta i rna sena.

Roba, ka se vane ui za zdravun marijun, mora se na plamike pul ognja malo

opalit, a ju j' mrak videl, pak bi natrapal, ki bi ju obukal, prvo lego ju malo opale.

Otrok bi su no plakal, ako bi ga zamotali va pleni, ke j' vane vidil mrak. Zato jih

opale na plamike prvo, leg zamotaju dete.

(Jardas 1957:106—107)

30. Ovo je orbo!

Ja san vidila jedanput orba. Ja san vidila u avliji u Lozine isprid kue u leandri. Sve

to lonbra u leandri, uka, ja san mislila da je gudin joli pas. Usto san se digla na

prozor i ja kaen:

- Ajme, ovo je orbo!

Velike, velike dlake, sve gusto, pueno preko njega sve ono dol. Ja se pripala,

to je lonbralo, orcalo, mene bilo stra, stra.59

(Bokovi-Stulli i Rajkovi 1987:63, br. 52.)

31. Da ne bi mraki

Rublje od malog diteta, kada se sui vani, kad padne mrak, mora se unijeti, jer biinae na dite doli mraki. Isto tako, kad je malo dite u kui, a neko ue u kuu kad je

ve pao mrak, onda mora najprvo pri' pei i uzet ara, da ne bi mraki naudili

ditetu.60

(rkp. IEF 333:143, br. 18.)

59 Zapis: Maja Bokovi-Stulli, 21.09.1956., Opuzen, kazivala Jerka Domandi, pismena, 55

g. Vidi: rkp. IEF 257:156, br. 95. Objavljeno u Bokovi-Stulli, Rajkovi 1987:63, br. 52.60 Zapis: Stjepan Stepanov, 18. i 19.06.1958., Vel. Kut kod Brinja (Gacka dolina u Lici),

kazivala Marija Vukovi.


30/56


40

32. Crna prikaza

Za vrijeme noi jedan ovjek je iao u prelo, i u daljini je opazio neto crno. Kad se

pribliio sve blie, to je bilo sve vee.

On je potrao nazad, i to za njim...

I pete (:pijetao) je zapjeval u pola noi - tada se on s njim rastane - i to crno

nestane.61

(rkp. IEF 333:184, br. 41.

Documents

Ivan Lozica: Dva demona: Orko i macić