1

1. ŠTO JE ŽIVI ZID 5

2. KRATKA POVIJEST ŽIVOG ZIDA 6

3. IDEOLOŠKA POZICIJA ŽIVOG ZIDA 8

UVAŽAVANJE PROŠLOSTI

OČUVANJE ŽIVOTA

JEDNAKOST

SLOBODA

SOLIDARNOST

TOLERANCIJA

PRAVEDNOST

4. PROGRAMSKE SMJERNICE ŽIVOG ZIDA 12

4.1. MAKROEKONOMSKA POLITIKA 14

4.1.1. MONETARNA POLITIKA 15

ANALIZA DOSADAŠNJE POLITIKE HNB-a

O INSTITUCIONALNOM POLOŽAJU HNB-a

O TEČAJNOJ POLITICI HNB-a

O KRETANJU NOVČANE MASE

O KREDITNIM PLASMANIMA

DEFICITU DRŽAVNOG PRORAČUNA

PRIJEDLOG REFORMI MONETARNOG SUSTAVA

PROMJENA ULOGE HNB-a

MJERE ZA SMANJENJE DUGOVA JAVNOG I PRIVATNOG SEKTORA

POSLJEDICE PREDLOŽENE MONETARNE REFORME I ZAVRŠNE

NAPOMENE

4.1.2. FISKALNA POLITIKA 25

PROMJENA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST (PDV)

UKIDANJE POREZA NA DIVIDENDU I KAPITALNU

UKIDANJE POREZA NA UKIDANJE RTV

UKIDANJE OBVEZNOG ČLANSTVA U HGK

2

OTPIS POREZNOG DUGA

POVEĆANJE MINIMALNE PLAĆE NA 3500 kn NETO

UKIDANJE ZAKONA O FISKALIZACIJI

4.2. PRAVOSUDNA POLITKA 28

IZMJENE I DOPUNE USTAVA RH

POKRETANJE INICIJATIVE ZA UKIDANJE USTAVNOG SUDA

DONOŠENJE NOVOG OVRŠNOG ZAKONA

IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU

IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA

IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU

IZMJENA I DOPUNA OSTALIH ZAKONA IZ OBLASTI PRAVOSUĐA PO

AKTUALNOJ POTREBI I ONIH OPĆIH AKATA KOJE TREBA U VEZI

NJIHOVOG REGULIRANJA VRATITI POD „KIŠOBRAN“ ZAKONODAVCA

4.3. SOCIJALNA POLITIKA 32

ZABRANA ISKLJUČENJA STRUJE, VODE I PLINA

PRAVO NA SAMOSTALNO IZDVAJANJE IZ TOPLINSKOG SUSTAVA

DRUŠTVENI STANOVI

ZABRANA TAJNIH DELOŽACIJA

ZABRANA OVRHE NAD JEDINOM NEKRETNINOM

STAMBENO ZBRINJAVANJE DJECE BEZ RODITELJA

BRIGA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S

INVALIDITETOM

4.4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA 35

ZAŠTITA DOMAĆE PROIZVODNJE HRANE

STUČNA PODRŠKA PROIZVOĐAČIMA HRANE

PLANSKA PROIZVODNJA, OTKUP I SKLADIŠTENJE

SAMOODRŽIVE FARME MINI TVORNICE

ISPLATA POTICAJA PO PRINOSU

POTICANJE PERMAKULTURE

LEGALIZACIJA KONOPLJE

3

DAVANJE ZEMLJE U ZAKUP I NA KORIŠTENJE BEZ NAKNADE

POLJSKI PUTEVI

UVOĐENJE KATEGORIJE “RIBOLOVA NA MALO”

NAVODNJAVANJE I REGULACIJA VODE

PROGLAŠENJE ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA (IGP)

ZABRANA GMO-a

UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMBROZIJA

VEĆA KONTROLA I ZAŠTITA HRVATSKIH ŠUMA

UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMORFA

LOVSTVO

UKIDANJE PAŠARENJA BEZ KONTROLE

4.5. OBRAZOVNA POLITIKA 41

OSNOVNO OBRAZOVANJE

SREDNJE OBRAZOVANJE

VISOKO OBRAZOVANJE

BESPLATNO (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO) VISOKO OBRAZOVANJE

ODGOVORAN PRISTUP ZAPOŠLJAVANJU U VISOKOM OBRAZOVANJU

OČUVANJE ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA KAO JAVNOG DOBRA

RAVNOMJERNO POTICANJE SVIH ZNANSTVENIH PODRUČJA

4.6. ZDRAVSTVENA POLITIKA 49

REFORMA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA

ODVAJANJE JAVNOG OD PRIVATNOG ZDRAVSTVA

REFORMA BOLNIČKOG SUSTAVA

REFORMA PRIMARNE ZAŠTITE

NOVI TEHNOLOŠKI USTROJ

UVOĐENJE KLINIČKIH POSTUPNIKA

NEPROFITNOST KAO TEMELJNI NAČIN RADA

RAZUMNO PLAĆANJE U ZDRAVSTVU

NOVI NAČIN UPRAVLJANJA

POTICANJE INOVACIJA

SUZBIJANJE KORUPCIJE

TROŠKOVI I UŠTEDE PREDLOŽENE ZDRAVSTVENE REFORME

4

ZAKLJUČAK

SLOBODAN IZBOR KOD CIJEPLJENJA

MEDICINSKA UPORABA INDIJSKE KONOPLJE

4.7. VANJSKA POLITIKA 61

REVIZIJA MEĐUNARODNOG DUGA RH

HRVATSKA DIPLOMACIJA U SLUŽBI GOSPODARSKOG RAZVOJA

SMANJENJE PLAĆA I TROŠKOVA SMJEŠTAJA DIPLOMATSKOG OSOBLJA U

STRANIM DRŽAVAMA

PROPISIVANJE JASNIH KRITERIJA ZA ZAPOSLENJE I NAPREDOVANJE U

DIPLOMACIJI

PREUSTROJ DIPLOMATSKIH MISIJA

PROŠIRENJE DJELATNOSTI HRVATSKIH DIPLOMATSKIH

PREDSTAVNIŠTAVA

EVALUACIJA RADA GOSPODARSKE DIPLOMACIJE

AKTIVNO ZALAGANJE ZA RADIKALAN PREUSTROJ EUROPSKE UNIJE

POLITIKA IZGRADNJE MIRA

NAPUŠTANJE ČLANSTVA U NATO-u

PROGLAŠENJE TRAJNE VOJNE NEUTRALNOSTI

PROAKTIVNA POLITIKA IZGRADNJE MIRA

ODNOSI SA OSTALIM ZEMLJAMA U REGIJI

POLITIKA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI

ODNOSI S OSTALIM ZEMLJAMA

UNAPRJEĐIVANJE ODNOSA S HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM

GOSPODARSKA SURADNJA S BRZORASTUĆIM TRŽIŠTIMA (BRICS)

REDEFINIRANJE POLITIKE SUZBIJANJA „MEĐUNARODNOG

TERORIZMA“

STAV O TRENUTAČNIM SVJETSKIM ŽARIŠTIMA

PRIZNANJE DRŽAVE PALESTINE

KRIZA U UKRAJINI

OSTALA KRIZNA ŽARIŠTA

PROTIVIMO SE POTPISIVANJU TRANSATLANTSKOG TRGOVINSKOG I

INVESTICIJSKOG PARTNERSTVA

5

4.8. OSTALA PRAVA I SLOBODE 67

VJERSKE SLOBODE

UKIDANJE KAZNENOG DJELA KLEVETE

PROMJENA FUNKCIONIRANJA POLITIKE

"NO KILL" SKLONIŠTA

PREUSMJERITI NOVAC U JAVNA SKLONIŠTA

OSLOBAĐANJE OD ROBOVSKOG MENTALITETA

6

1. S TO JE Z IVI ZID

ŽIVI ZID je aktivističko-politički pokret i stranka hrabrih, humanih, nekorumpiranih i

stručnih ljudi koji se istinski bore za pravedno, socijalno osjetljivo i ekonomski održivo

društvo u kojemu je Čovjek na prvome mjestu. ŽIVI ZID u svom političkom djelovanju

aktivno ukazuje na neodrživost dosadašnjeg neoliberalnog ekonomskog modela i

njegove posljedice koje se pokazuju u stalnom povećanju javnog duga, pogodovanju

krupnom kapitalu te bankarskim, uvozničkim i ostalim interesnim skupinama, a na

štetu većine hrvatskih građana koji su dovedeni do ruba egzistencijalnog sloma. Takva

štetna politika koju godinama provode HDZ i SDP s partnerima na kraju će rezultirati

potpunom rasprodajom državne imovine te siromaštvom većine građana.

“Ova fotografija govori sama za sebe više nego što bismo mogli napisati. Uzeli su nam sve. Novac, zlato, infrastrukturu, tvrtke.

Uzimaju nam zemlju, vodu, šume, otoke i nacionalne parkove. Konačni cilj je ljudima oduzeti domove, dvorišta, vrtove, voćnjake i

vinograde. Tada ćemo postati robovi u svojoj vlastitoj prelijepoj Domovini, gladovat ćemo u bogatoj zemlji, molit ćemo za čašu vode.

Živjet ćemo samo i jedino ako budemo radili, ali ne za nas, nego za bogata usta koja su već odavno prepuna za tisuću života. Ipak,

nećemo se predati bez borbe. Borit ćemo se svojim tijelima, rukama i nogama bez sile, samo s ljubavlju i žrtvovanjem dokle god nas

bude. Jednoga dana o tome će netko reći svoj sud. Kako god borba završila.“ (Živi zid, 12. 6. 2015).

7

2. KRATKA POVIJEST Z IVOG ZIDA

Skupina se političkih aktivista 2011. godine oštro suprotstavila kriminalnoj i štetnoj

politici HDZ-ove vlade. Iniciranje prosvjeda protiv mjera štednje, nesposobnosti,

korupcije i kriminala bila je prva akcija inicijative koja je rezultirala osnivanjem

političke stranke pod nazivom Savez za promjene. Savez za promjene registriran je 2.

lipnja 2011. te je pod tim nazivom djelovao do kolovoza 2014. kada je promijenio ime u

ŽIVI ZID.

Kako bi se senzibilizirala javnost, ali i pružio otvoren otpor politici raskućivanja

građana, osnovana je neformalna aktivističko-politička organizacija ŽIVI ZID koja je prvi

put 23. 3. 2012. u Zadru pokušala spriječiti deložaciju obitelji Vukić građanskim

neposluhom i pasivnim otporom. Od tada do danas ŽIVI ZID je aktivno sudjelovao u više

od 50 deložacija od kojih je više od 90% uspio odgoditi. Uz to, još je u pedesetak

slučajeva posredovao u zaustavljanju deložacije bez izlaska na teren.

Politički program ŽIVOG ZIDA temelji se na opsežnim reformama na području

ekonomske i monetarne politike, pravosuđa i uprave te drugih grana društva. Osnovni

zahtjev odnosi se na redefiniranje uloge Hrvatske narodne banke u procesu stvaranja

novca. Uspostava monetarnog suvereniteta bio je i ostao jedan od temeljnih političkih

ciljeva ŽIVOG ZIDA. Uvidjevši da će neotplativost dugova izazvati socijalnu katastrofu

(sve veći broj ovrha nad nekretninama), odlučili smo učiniti sve što je u našoj moći kako

bismo je zaustavili. Smatramo da je pravo na dom Ustavom zajamčeno (članak 34.

8

Ustava RH: Dom je nepovrediv.) i da privatni interesi banaka, jedinica lokalne

samouprave i države ne smiju biti iznad tog prava. Od 2008. do danas broj ovrha se

povećao za nevjerojatnih 2000%.

U prvom krugu predsjedničkih izbora održanih 28. 12. 2014. kandidat ŽIVOG ZIDA Ivan

Vilibor Sinčić dobio je 293.562 glasa, odnosno 16,52% svih važećih glasova. Nakon tog

za mnoge iznenađujuće dobrog rezultata, ŽIVI ZID se organizacijski, kadrovski i

programski intenzivno ustrojavao. Stranka je, usprkos neviđenoj medijskoj blokadi,

uspjela organizirati velik broj županijskih, gradskih i općinskih ogranaka te danas ima

više od 10.000 članova i preko 100.000 simpatizera, a većina anketa pokazuje da ŽIVI

ZID predstavlja treću političku snagu u RH.

9

3. IDEOLOS KA POZICIJA Z IVOG ZIDA1

Podjela političkih stranaka na ljevicu, desnicu i centar potječe iz doba Francuske

Republike, a označavala je mjesto političkih predstavnika u parlamentu. Ova podjela u

suvremenoj političkoj praksi nije ni približno dovoljna da bi se podrobno odredila

ideološka pozicija pojedine političke stranke. ŽIVI ZID nije moguće odrediti kao lijevu,

desnu ili pak stranku centra, niti kao konzervativnu, liberalnu, socijaldemokratsku ili

demokršćansku, već kao humanističku stranku. ŽIVI ZID je humanistička stranka jer

svoje političko djelovanje gradi na temeljima humanizma, a to su:

UVAŽAVANJE PROŠLOSTI Humanizam ne zagovara revoluciju i negaciju svega

postojećeg jer čovječanstvo može napredovati samo ako nastavi na djelima svojih

predaka. Rušilački poriv često izvire iz osjećaja nemoći da se postojeće stanje promijeni,

popravi, pa se čini da je jedino moguće rješenje sve uništiti i ponovno izgraditi. No ŽIVI

ZID nije rušilačka ni anarhistička stranka kakvom je zlonamjernici često nazivaju. ŽIVI

ZID je stranka koja ne može i ne će prešućivati nepravdu i nesreću koju trpe brojni

sugrađani. ŽIVI ZID temelji svoje djelovanje na brizi za druge ljude. Pritom se koristi

pasivnim otporom i građanskim neposluhom. Naši članovi spremni su podnijeti

represiju i kazneni progon i ne će pribjegavati nasilju. Po tome se ŽIVI ZID razlikuje od

drugih stranaka. Mi smo spremni na puno veće osobne žrtve da bismo se suprotstavili

postojećem sustavu koji nemilosrdno gazi malog čovjeka. Nama je Čovjek važniji od

kapitala i nikad nećemo pristati na društvo u kojemu se u ime profita žrtvuje Čovjek.

OČUVANJE ŽIVOTA Bez obzira na to koliko novih stvari ili tehničkih inovacija

stvorili, svima nam je, svim živim bićima, priroda prijeko potrebna za opstanak. Stoga je

naša dužnost očuvati okoliš ne samo zbog sebe, već zbog budućih generacija. Nemoralno

je i opasno zagađivati, iscrpljivati i uništavati prirodu jer time ugrožavamo čovječanstvo

te cjelokupno biljno i životinjsko carstvo. Naša je misija sačuvati naš planet od

ekološkog samouništenja. Za nas u ŽIVOM ZIDU nema veće vrijednosti od ljudskog

života, što uključuje sav biljni i životinjski svijet. Ne postoji nijedan viši cilj, individualni

ili kolektivni, nacionalni ili vjerski, zbog kojega bi vrijedilo uništiti Zemlju. Očuvati Život

nama je najveća briga i dužnost. Nažalost, svjedoci smo zloupotrebe znanstvenih

spoznaja i dostignuća kojima se, pod zapovjedništvom profita, okoliš bezumno uništava.

Stoga se ŽIVI ZID opire istraživanju i eksploataciji plina i nafte u Jadranu. ŽIVI ZID će biti

a priori protiv po okoliš ugrožavajućih takvih odluka sve dok postoji i najmanja sumnja

u nepristranost i objektivnost stručnih studija na kojima se odluke temelje. Smatramo

da se egzistencijalno važne odluke ne smiju donositi bez mišljenja građana izraženoga

na referendumu.

JEDNAKOST Demokracija, kao najviši stupanj društvenog uređenja, treba u

potpunosti afirmirati načelo jednakosti svih građana pred zakonom i jednaku pravdu za

sve. Narušavanjem tog načela otvara se prostor oligarhiji, totalitarizmu, diktaturi i

1 Politička ideologija je skup vrijednosti i ideja kojima se obrazlažu društveni i politički procesi.

10

raznim oblicima društvene nepravde. Jednakost svih građana pred zakonom nužan je,

ali ne i dovoljan, uvjet za potpuno afirmiranje načela jednakosti. Isti kriteriji moraju se

primjenjivati pri zapošljavanju, napredovanju, upisima u srednje škole i na fakultete, na

ispitima. Iako djeca iz različitih obitelji razvijaju svoj potencijal u različitim uvjetima,

socijalna uloga demokratske države morala bi svima stvoriti jednake uvjete za

obrazovanje i očuvanje zdravlja. Stoga država mora poreznim sustavom i drugim

mjerama ublažiti razlike između bogatih i siromašnih, a ne ih produbljivati, kao što to

danas čini. Očito je da neoliberalni ekonomski model tjera zemlje na rub bankrota, a

građane u dužničko ropstvo, a sve s ciljem da bogati budu još bogatiji. ŽIVI ZID protivi se

takvom sustavu i smatra da on nema budućnosti. Osim toga, svjedočimo i tomu da

političke elite na sve moguće načine nastoje zaobići načelo jednakosti. Protežiraju se

politički podobni (kolokvijalno nazvani „uhljebi“) kad god je to moguće. „Uhljebništvo“ je

uzelo toliko maha da je postalo osnovnim motivom političkog djelovanja. Protiv kriterija

stručnosti i sposobnosti „uhljebljuju“se politički „podobnici“ u javnim službama,

agencijama, lokalnoj samoupravi, javnim poduzećima, čime se stvara glomazna, skupa i

neučinkovita javna uprava koja dodatno koči ekonomski razvoj zemlje i produžava

recesiju. Takvom nakaradnom praksom stvorena je povlaštena vojska glasača koja svoje

osobne interese štiti podržavajući uvijek iste političke stranke. S druge strane, to je kod

ostalih građana stvorilo negativnu sliku o politici i političarima koju manifestiraju

odustajanjem (apstiniranjem) od izbora. Time se demokracija pretvorila u svoju

suprotnost – interesi manjine prevladali su interese većine. Nemoguće je, stoga,

očekivati od političkih stranaka koje su generirale takvo stanje da ga i riješe. Reforma

javne uprave i lokalne samouprave jedan je od ključnih problema koje postojeće

političke stranke (HDZ i SDP zajedno sa svojim partnerima) ne mogu i neće riješiti jer

time rade protiv interesa onih koji su ih izabrali. ŽIVI ZID ima taj reformski potencijal i u

stanju ga je pretvoriti u praksu.

SLOBODA Prema liberalnoj doktrini čovjekova sloboda sastoji se u izboru među

različitim mogućnostima djelovanja. Politički gledano, to znači da u demokratskim

društvima svaki građanin ima pravo izabrati među različitim političkim opcijama. To

pravo, na sreću, još nije ugroženo. Međutim, ozbiljno je ugroženo pravo na istinitu i

potpunu informaciju o svim političkim strankama, pa se postavlja pitanje je li izbor

birača uistinu slobodan. Uz jednostrane, cenzurirane, nepotpune i lažne informacije

kojima ga se sustavno obmanjuje, birač, naizgled slobodno, bira opciju koju sasvim

sigurno ne bi odabrao da je imao priliku čuti istinitu i potpunu informaciju. Naime,

sloboda izbora ostvaruje svoj potpuni smisao jedino ako postoji i sloboda informiranja.

Nažalost, danas je sloboda informiranja dovedena na razinu neprepoznavanja. Mediji

već odavno nisu ono što bi trebali biti – posrednici između istine i građana, već sredstva

za podržavanje vladajuće politike i interesa krupnoga kapitala u čijem su vlasništvu.

Tako se liberalizam prometnuo u svoju suprotnost – u diktaturu: diktaturu kapitala.

Kapital je ovladao većinom medija te stvara istinu koja mu odgovara kako bi

kontinuirano ostvarivao svoje interese i to na „demokratski“ način. ŽIVOM ZIDU ne

samo da se sustavno oduzima pravo na pristup masovnim medijima, već ga se u tim

11

istim medijima prikazuje anarhističkom i rušilačkom strankom koja tek ukazuje na neke

probleme u društvu, ali za njih nudi potpuno nerealna rješenja, što je, naravno, daleko

od istine. Osim toga, još drastičnije je ugrožena sloboda ogromnog broja građana

dovedenih u pakao dužničkog ropstva kreditima s valutnom klauzulom u švicarskim

francima. ŽIVI ZID smatra da je jedino pravedno rješenje to da se prevarenim ljudima i

svim ostalim dužnicima čiji su krediti vezani za valutnu klauzulu, ako to žele, krediti

pretvore u kunske po tečaju na dan sklapanja ugovora o kreditu te da se sva preplaćena

sredstva vrate uz obračun važeće zatezne kamate. Sva druga rješenja smatramo

nepravednima.

SOLIDARNOST Kriza u kojoj se danas nalazi naša država nije izazvana samo

globalnim, makroekonomskim problemima, već i monopolom na vlast dviju najvećih

stranaka i njihovih satelita, koje stranke pretežno okupljaju ljude pohlepne za vlašću,

novcem i publicitetom, a manje zaokupljene brigom za sugrađane. Tako se stvorila

politička kasta potpuno odvojena od naroda i njegovih briga, zbog čega sve manji broj

građana izlazi na izbore. Da bi se politika očistila od političara sklonih korupciji i

nepotizmu, morale bi im se ukinuti brojne povlastice. Osim toga, unutarstranačka

demokracija potpuno je dokinuta. Kritička misao i pokušaj uspostavljanja produktivna

dijaloga kažnjavaju se izbacivanjem iz stranaka. Poltroni i puzavci postali su poželjni

partneri za dobivanje i zadržavanje političke moći kojom se javni servis iskorištava za

privatne interese. ŽIVI ZID je svojim aktivnim djelovanjem pokazao upravo suprotno –

brigu za sugrađane koji su bez svoje krivnje upali u ralje sustava što im oduzima

elementarne uvjete za dostojanstven život. ŽIVI ZID od brige za sugrađane nikad neće

odustati.

TOLERANCIJA Načelo tolerantnosti polazi od čovjekova dostojanstva i njegova prava

na vlastiti sud i svjetonazor. Pridržavati se tog načela znači suprotstaviti se mržnji,

isključivosti, netrpeljivosti i svakom drugom obliku diskriminacije. ŽIVI ZID u

potpunosti slijedi ovo načelo i ne prihvaća demagoške podvale koje se uporno nameću u

režimskim medijima, a kojima je cilj proizvesti ideološke podjele kako bi se zamaglili

brojni egzistencijalni problemi te zadržala politička moć prema načelu „podijeli pa

vladaj“. Stoga se ŽIVI ZID jasno odredio kao „humanistička stranka“.Protivimo se

svakom obliku totalitarizma i osuđujemo ga, bez obzira na predznak (desni ili lijevi),

kao i diskriminaciju po rasnom, klasnom ili bilo kojem drugom ključu. Nama je Čovjek

iznad svega i u svom političkom djelovanju svu energiju usmjerit ćemo samo na njegovu

dobrobit.

PRAVEDNOST Načelo jednakosti pred zakonom nije jamstvo pravednosti, stoga

zakoni moraju uvažavati i zdravstveni i socijalni status građana. Svi oni koji su u

nepovoljnijem položaju, bilo zbog invalidnosti ili siromaštva, moraju se zakonski zaštitit

određenim povlasticama na račun načela solidarnosti. Pravni propisi lako se pretvraju u

birokratsku manipulaciju i zloupotrebu ako nisu prožeti humanističkim duhom. Tako je

za mnoge odvjetnike, bilježnike, pravnike i sveučilišne profesore pravo samo unosno

zanimanje, a ne sredstvo za postizanje pravde. Tražiti istinu i pravdu, a protiv nasilja,

12

laži i zabluda, najviši je čovjekov cilj. Nema istinske demokracije ondje gdje se vlast

upleće u pravosuđe. ŽIVI ZID će aktivno ukazivati na nepravedne i štetne zakone

slijedeći svoj moralni imperativ: „Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost!“.

13

4. PROGRAMSKE SMJERNICE Z IVOG ZIDA

Najveće političke stranke (HDZ i SDP), koje pod etiketama demokršćanstva i

socijaldemokracije vode ideološke ratove, u praksi provode isti neoliberalni ekonomski

model koji je na korist povlaštenim društvenim skupinama, a na štetu javnog interesa.

Nastavak njihove vladavine hrvatsko društvo nezaustavljivo vodi u propast, što se

očituje u sljedećem:

daljnje povećavanje javnog duga

nastavak rasprodaje javnih dobara

glomazna, korumpirana i nedovoljno učinkovita javna uprava

korumpirano i neučinkovito pravosuđe

pogodovanje uvozničkom lobiju

propadanje domaće proizvodnje i poljoprivrede

iseljavanje mladih ljudi

provođenje masovnih blokada, ovrha i deložacija

isključivanje električne energije, vode i plina

odumiranje srednjeg sloja

povećanje nezaposlenosti i siromaštva.

Potpuno svjesni trenutačnog stanja u kojemu se hrvatsko društvo nalazi te smjera u

kojemu se kreće, ŽIVI ZID je u svom političkom programu postavio osnovni cilj svog

djelovanja:

stvaranje pravednijeg, socijalno osjetljivog i ekonomski održivog društva.

Cilj je moguće ostvariti samo s drugačijim političarima i drugačijim politikama.

Dosadašnja politička praksa pokazala je da se, suprotno kriterijima stručnosti i

sposobnosti, uhljebljuju politički podobni u javnim službama i tvrtkama. ŽIVI ZID se

razlikuje od drugih političkih stranaka jer je svojim djelima (aktivističkopolitičkim

djelovanjem) pokazao vjerodostojnost i spremnost svojih članova na puno veće osobne

žrtve kako bi se suprotstavio postojećem sustavu koji nemilosrdno gazi običnog čovjeka.

Stoga se istinske promjene mogu ostvariti jedino promjenom postojećih, potrošenih,

nevjerodostojnih političara novima, onima koji su svojim dosadašnjim radom dokazali

svoje poštenje i spremnost da rade u javnom interesu.

Drugi važan preduvjet za istinske pozitivne društvene promjene jest realan, djelotvoran

i provediv politički program koji se sastoji od:

makroekonomske politike:

monetarne politike

fiskalne politike

pravosudne politike

socijalne politike

poljoprivredne politike

14

obrazovne politike

zdravstvene politke

vanjske politike i

ostalih prava i sloboda.

15

4.1. MAKROEKONOMSKA POLITIKA

Kao mjera ukupne ekonomske aktivnosti rabi se bruto domaći proizvod (BDP), koji

predstavlja vrijednost gotovih dobara i usluga proizvedenih u zemlji tijekom jedne

godine i izražen u novčanim jedinicama, te stopa nezaposlenosti kao mjera postojanja

određenog broja radnika koji žele raditi (za plaću primjerenu kvalifikacijama), ali ne

mogu pronaći posao. Stopa nezaposlenosti dobiva se omjerom broja nezaposlenih i

ukupnim brojem radnika. Prema podatcima DZS2-a, u Hrvatskoj je krajem svibnja 2015.

bilo 1.336.000 zaposlenih osoba te 260.000 nezaposlenih (19,5%).

Prema podatcima HGK3, od trenutka kad je aktualna vlada preuzela odgovornost za

vođenje države (početkom 2012.), BDP je u tri godine manji za 8 milijarda i 243 milijuna

kuna, dok je zaposlenih 77.589 manje u odnosu na 2011. Istovremeno je umrlih za oko

33.000 više od rođenih. Samo u prošloj godini, prema podatcima DZS-a, iz Hrvatske se

odselilo 20.858 stanovnika. Koliki je stvarni broj iseljenih, pouzdano se ne zna, ali se

procjenjuje da je od 2011. Hrvatsku zbog ekonomskih razloga napustilo više od 100.000

građana.

Uza sve navedeno, javni dug je dosegnuo zabrinjavajućih 90% BDP-a, što za zemlju

relativno niskog stupnja razvijenosti, kakva je naša, predstavlja dugoročno neodrživu

razinu. Osim toga, prema aktualnom ekonomskom modelu koji provodi aktualna vlada,

a koji predviđa vrlo niske stope rasta u sljedećim godinama, uz smanjivanje

proračunskog deficita, nastavit će se rast javnog duga, a Hrvatsku i njezine građane čeka

sve više blokada, ovrha, privatizacija vrijedne državne imovine, smanjenja radničkih

prava i mirovina. Jednom riječju, dogodit će se potpuna desupstancijalizacija, odnosno,

razvlaštenje države i njezinih građana.

Temeljem navedenih pokazatelja može se zaključiti da su nužne odgovarajuće

makroekonomske mjere koje će utjecati na pozitivne gospodarske i socijalne promjene

u vidu održivog ekonomskog rasta i smanjenja nezaposlenosti. To se postiže

monetarnom i fiskalnom politikom.

2DZS – Državni zavod za statistiku 3HGK – Hrvatska gospodarska komora

16

4.1.1. MONETARNA POLITIKA

Prodajom banaka stranim vlasnicima, pretvaranjem Hrvatske narodne banke (HNB) u

mjenjačnicu te precijenjenom kunom, kontinuirano se uništava domaća proizvodnja.

Zbog toga je u razdoblju od 1994. do 2014. Hrvatska ostvarila negativnu izvozno-

uvoznu bilancu u vrijednosti od 117,8 milijarda eura, odnosno uvezla je za oko 900

milijarda kuna roba i usluga više no što je izvezla. Time smo poticali otvaranje radnih

mjesta izvan zemlje, a u vlastitoj zemlji smo poticali zatvaranje. Ovi podatci ukazuju na

nužnost monetarne reforme, odnosno promjenu monetarne politike.

ANALIZA DOSADAŠNJE POLITIKE HNB-a

O INSTITUCIONALNOM POLOŽAJU HNB-a Institucionalni položaj HNB-a određen je

člankom 53. Ustava RH4 te Zakonom o HNB-u5. U članku 3. Zakona o HNB-u definiran je

cilj HNB-a – održavanje stabilnosti cijena. Taj cilj HNB godinama uspješno ostvaruje,

ali na štetu domaće proizvodnje. Osim toga, člankom 78. Zakona o HNB-u, zabranjeno

je kreditiranje javnog sektora, pa se država mora zaduživati kod poslovnih banaka, što

izaziva kontinuiran rast javnog duga. Dakle, Zakon o HNB-u, kojim je definirana uloga

HNB-a u monetarnom sustavu RH, izravno je prouzročio propadanje domaćeg

proizvodnog sektora i kontinuiran rast javnog duga. Zašto se to dogodilo? Zbog toga jer

HNB, iako je de jure (po zakonu) središnja banka, de facto (u praksi) to nije. Naime, HNB

ne kreditira državne institucije, dok kreditne institucije (poslovne banke) kreditira u

izuzetno malom opsegu. O tome najbolje svjedoči podatak da je u HNB-u 2014.

odobreno svega 11 milijuna kuna kredita kreditnim institucijama6, što čini svega 0,01%

HNB-ove aktive. Visina kamatne stope po kojoj HNB kreditira poslovne banke (eskontna

kamatna stopa) iznosi čak 7%, dok kamatna stopa ECB-a trenutačno iznosi svega 0,05%.

Tako visoka kamatna stopa koju je HNB odredio, usmjerila je podružnice stranih banaka

(banke kćeri) na podizanje kredita kod svojih matičnih banaka iz zemalja EU (banke

majke). Zbog toga novac koji ulazi u optjecaj u RH ima podlogu u novcu nastalom iz

primarne emisije ECB-a, a zatim iz sekundarne emisije poslovnih banaka iz zemalja

Eurozone. Na taj je način HNB svoju ulogu sveo na pretvaranje (mijenjanje) uvezenih

novčanih tokova u kunske, uz obračunavanje obvezne rezerve.

O TEČAJNOJ POLITICI HNB-a Položaj HNB-a u monetarnom sustavu RH prikazan je

na slici 1. Dakle, domaće podružnice stranih banaka zadužuju se u eurima, a kredite

odobravaju u kunama. Kako bi eliminirao tečajni rizik, HNB je još 1993. odabrao fiksni

tečaj kune u odnosu na tečaj njemačke marke, a kasnije u odnosu na euro. Time se HNB

de facto odrekao vođenja neovisne tečajne politike i tako postavio temelje eurizaciji, što

se jasno vidi iz kretanja srednjeg tečaja kune od 1992. do 2014. godine (slika 2).

4http://www.zakon.hr/z/94/Ustav-Republike-Hrvatske 5http://www.zakon.hr/z/590/Zakon-o-Hrvatskoj-narodnoj-banci 6Bilten HNB-a, br. 210

17

Slika 1: HNB u monetarnom sustavu RH

Slika 2: Kretanje srednjeg deviznog tečaja kune

Time je HNB uspostavio stabilan devizni tečaj koji nije usklađen s kretanjem

potrošačkih cijena, već je došlo do aprecijacije (povećanja vrijednosti, jačanja) domaće

valute za između 20,3%7 i 24,9%8 u odnosu na njemačku marku već 1994. Zbog toga je

povećan uvoz i rast vanjskotrgovinskog deficita, što je na duži rok rezultiralo

stagnacijom gospodarske aktivnosti i gubitkom radnih mjesta. Osim toga, fiksna

vrijednost tečaja u situaciji deficita vanjskotrgovinske razmjene jasno ukazuje na to da

je tečaj nerealan, što potiče strah od deprecijacije (slabljenja domaće valute), što

građane potiče na štednju u stranoj valuti, a banke na uvođenje valutne klauzule te

7 Čerin, M., Uzroci nepovoljne konkurentnosti hrvatske privrede u razdoblju od 1995. do 2010. godine. 8 Babić, A., Efektivni tečaj kune u razdoblju antiinflacijskog programa.

7,35 6,90 6,81 6,86 6,95

7,33 7,68 7,60

7,37 7,44 7,65 7,67

7,38 7,35 7,33 7,32 7,31 7,39 7,53 7,55 7,64 7,66

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

18

povećanje kamate na kredite odobrene u domaćoj valuti. Razmjere eurizacije u

Hrvatskoj zorno ilustrira podatak da je u ukupnim štednim i oročenim depozitima više

od 80% deviznih depozita i kunskih depozita s valutnom klauzulom. Iz navedenog je

jasno da je politika koju je HNB vodio od listopada 1993. do danas jedan od glavnih

uzroka današnje nepovoljne privredne strukture u kojoj dominira uvoz, a propada

hrvatski poljoprivredni i industrijski sektor.

O KRETANJU NOVČANE MASE Novčana masa je monetarni agregat koji se sastoji od

gotovog i depozitnog novca9, a važan je zato jer ga građani i poduzeća koriste kao

sredstvo razmjene i plaćanja. Stagnirajuća ili opadajuća novčana masa dovodi do velikih

zastoja u funkcioniranju gospodarskog sustava, što se najbolje očituje u rastu

nelikvidnosti, padu potrošnje te, posljedično, u smanjenom opsegu gospodarskih

aktivnosti.

Slika 3: Kretanje novčane mase i međunarodnih pričuva (u milijardama eura)

Slika 3 prikazuje kretanje novčane mase u posljednjih 14 godina. Lako je uočiti da se

novčana masa od 2002. do 2008. udvostručila, nakon čega je počela padati, da bi se na

kraju 2014. stabilizirala na razini iz 2008. Šest godina snažnog rasta novčane mase

koincidiralo je s razmjerno visokim stopama gospodarskog rasta (slika 4), da bi nakon

toga uslijedilo šest godina pada ili stagnacije novčane mase, što je koincidiralo s

kontinuiranim opadanjem razine gospodarske aktivnosti.

9 Depozitni novac – stalno raspoloživa novčana sredstva fizičkih i pravnih osoba na transakcijskim računima otvorenima kod banaka koje njihovi vlasnici mogu koristiti za potrebe obavljanja bezgotovinskih plaćanja. U RH su tekući i žiro računi tipični transakcijski računi na kojima se nalazi depozitni novac.

19

Slika 4: Stope promjene realnog BDP-a

S druge strane, međunarodne su pričuve 2008. nastavile rasti po sličnim stopama kao i

prije recesije, što znači da se povećala razina imobiliziranih novčanih sredstava koja

nisu dospjela u realni sektor. S obzirom na to da su međunarodne pričuve glavni izvor

HNB-ove primarne emisije novca, kriza nelikvidnosti bila bi značajno manja da je rast

novčane mase pratio rast međunarodnih pričuva, po uzoru na razdoblje 2000. – 2008.

O KREDITNIM PLASMANIMA U medijskim nastupima ekonomskih stručnjaka,

izravno ili neizravno povezanih s bankarskim sektorom, često se može čuti da su banke

najstabilniji i najuspješniji dio hrvatskog gospodarstva. Pritom nitko ne postavlja

pitanje kako je moguće da imamo izuzetno stabilan i profitabilan bankarski sektor, a

istovremeno nelikvidno gospodarstvo koje iz godine u godinu bilježi pad bruto

društvenog proizvoda? Slijedi odgovor na to pitanje.

Republika Hrvatska je u razdoblju 2000. – 2008. ostvarila snažan priljev inozemnog

kapitala, što se najbolje očitovalo u rastu plasmana kreditnih institucija (kreditna

ekspanzija). Ti su plasmani u osam pretkriznih godina narasli s 50 na 250 milijarda

kuna, što predstavlja porast od 500%. Međutim, 2009. dogodio se pad plasmana

kreditnih institucija, što je djelovalo razorno na stopu gospodarske aktivnosti te

potaknulo bujanje nelikvidnosti i potrošačkog pesimizma (kreditna kontrakcija). Od

2009. do 2014. zabilježen je jedva zamjetan rast plasmana, višestruko niži od rasta u

razdoblju do 2009. godine. Treba napomenuti da se od 2000. do 2009. nisu pojavljivali

znatniji problemi s otplatom kredita zato jer je rast plasmana bio takav da su se stari

krediti bez problema mogli zatvarati novima. Od 2009. do 2014. rast plasmana je

praktički stagnirao, što je onemogućilo otplate starih kredita novima i prouzročilo

kreditnu krizu.

20

Slika 5: Plasmani kreditnih institucija (isključujući državu)

Posljedice privatizacije bankarskog sustava RH (90% banaka je u stranom vlasništvu)

krajem 90-ih godina prošlog stoljeća jasno se vide i u kreditnoj politici poslovnih

banaka. Iz tablice 1 vidljivo je da su banke dramatično smanjile kreditiranje poduzeća u

korist kreditiranja građana. Kreditna politika banaka u razdoblju 1994. – 2006.

favorizirala je potrošačke kredite za uvoznu robu i stambene kredite nauštrb kredita za

pokretanje i unaprjeđenje poslovanja poduzeća, što je rezultiralo padom stope

industrijske proizvodnje, snažnim rastom zaduženosti građana te rastućim deficitima

trgovinske razmjene s inozemstvom.

Tablica 1: Kreditna politika poslovnih banaka u Republici Hrvatskoj

1994. 2006.

Udio tvrtki s kreditima 80,66% 41,17%

Udio građana s kreditima 15,23% 50,33%

Krediti tvrtkama/BDP 21,21% 31,23%

Krediti građana/BDP 4,01% 38,19%

Izvor: G. Santini, Kriza – prirodno stanje “nevidljive ruke”

O DEFICITU DRŽAVNOG PRORAČUNA Ekonomski stručnjaci u svojim medijskim

istupima često ističu deficit državnog proračuna kao jedan od ključnih problema

hrvatskog gospodarstva. Smanjenje deficita državnog proračuna predviđaju

maastrichtski kriteriji za ulazak u Eurozonu prema kojima dopuštena razina

proračunskog deficita iznosi 3,5% BDP-a. Uz to, smanjenje proračunskog deficita

deklarirani je cilj svih dosadašnjih vlada Republike Hrvatske, a sama nužnost smanjenja

deficita državnog proračuna u medijskom se diskursu uvriježila kao nepobitna istina.

Međutim, pokušaji smanjenja proračunskog deficita redovito izazivaju pogoršanje

problema nelikvidnosti i pad potrošnje te rast javnog duga. Razloge za neuspješnost

politike smanjenja proračunskog deficita navodimo u nastavku teksta.

21

Kako bismo objasnili nužnost postojanja proračunskog deficita, najjednostavnije je

započeti od gospodarstva koje se kao cjelina sastoji od javnoga i privatnog sektora, s

time da deficit proračuna iznosi nula i da je razlika izvoza i uvoza također jednaka nuli.

Cilj ekonomskih subjekata u privatnom sektoru je ostvariti višak prihoda nad

rashodima, odnosno profit. Tome treba dodati da je suma svih prihoda privatnog

sektora jednaka sumi svih rashoda privatnog sektora, iz čega logično proizlazi da je

suma svih profita jednaka sumi svih gubitaka. To konkretno znači da jedan subjekt

može ostvariti dobit jedino ako drugi subjekt ostvari gubitak, što u dugom roku dovodi

do propadanja većine poduzeća i akumulacije dobiti u vrlo malom broju poduzeća.

Navedena situacija može se izbjeći na dva načina: izvozom većim od uvoza te deficitom

državnog proračuna. Nije moguće da sve zemlje svijeta ostvaruju suficit tekućeg računa

bilance plaćanja istovremeno jer razlika uvoza i izvoza na razini planeta Zemlje mora

iznositi nula. S druge strane, deficit državnog proračuna znači da javni sektor privatnom

sektoru transferira više novca nego što od njega uzima, što većini privatnih subjekata

omogućuje da posluju s dobiti zbog koje su se i odlučili na poslovni poduhvat.

Glavni nedostatak financiranja proračunskog deficita zaduživanjem je očit, a to je

eksponencijalan rast javnoga duga. Iako deficit državnog proračuna privatnim

subjektima pruža više mogućnosti da posluju s dobiti i otplaćuju svoje obveze, njegovo

financiranje zaduživanjem znači rast javnoga duga, što posljedično dovodi do sve većih i

većih rata za otplatu toga duga. To na kraju rezultira sve višim porezima koji nepovoljno

utječu na financijsko zdravlje privatnoga sektora.

ZAKLJUČAK U postojećem monetarnom modelu10 novac dominantno stvaraju

poslovne banke u procesu sekundarne emisije novca, što za sobom povlači sljedeće

negativne posljedice:

neotplativost dugova na razini ukupnog gospodarstva jer ne postoji novac za

otplatu kamata

kreditnom ekspanzijom i kreditnom kontrakcijom, odnosno prevelikom i

premalom količinom odobrenih kredita banke upravljaju stanjem gospodarstva

nerizično poslovanje banaka jer vrijednost instrumenata osiguranja kreditnih

plasmana redovito prelazi vrijednost glavnice i kamata

favoriziranje kreditiranja potrošnje u odnosu na proizvodnju, što rezultira

krizom i prezaduženošću

upravljanje demokratski izabranom vladom jer banke prijete uskratom

sredstava za refinanciranje javnoga duga

financiranje proračunskoga deficita zaduživanjem uzrokuje eksponencijalan rast

javnoga duga.

10 Banke kćeri uvoze novac iz Eurozone u RH, pri čemu HNB taj novac konvertira u kune.

22

PRIJEDLOG REFORMI MONETARNOG SUSTAVA

PROMJENA ULOGE HNB-a Postojeći način upravljanja javnim financijama koji se

sastoji od financiranja proračunskog deficita zaduživanjem kod poslovnih banaka i

inozemnih kreditora je neodrživ, što se najbolje vidi iz brzine rasta javnoga duga i

činjenice da se on iz godine u godinu reprogramira. Stoga predlažemo:

ukidanje zabrane HNB-u da kreditira javni sektor, čime bi se HNB-u omogućilo

bespovratno kreditiranje razumnog proračunskog deficita 11 (promjena 78.

članka Zakona o HNB-u)

podizanje stope obvezne rezerve poslovnih banaka na 50%. Time bi se spriječila

mogućnost izbijanja kreditnih ciklusa (ekspanzije i kontrakcije) koji su

uobičajena pojava svih gospodarstava u kojima banke upravljaju količinom

novčane mase u optjecaju

izmjenu 22. članka Zakona o obveznim odnosima tako da se zabrani ugovaranje

valutne klauzule na sve kredite i štedne depozite

zabranu odobravanja kredita u stranoj valuti uz iznimku kreditiranja izvoznih

poslova

konverziju svih kredita u kunske, kako onih u stranoj valuti, tako i onih s

valutnom klauzulom u stranoj valuti, što se ne bi odnosilo na štedne devizne

depozite

da visina eskontne stope bude konkurentnija od stopa po kojima poslovne banke

nabavljaju novac (najčešće od svojih matica) kako bi se eliminirao uvoz novčanih

sredstava iz Eurozone te štetna pojava eurizacije

realni devizni tečaj koji bi odražavao stanje u vanjskotrgovinskoj bilanci, a u

svrhu postizanja konkurentnosti domaće proizvodnje

promjenu 3. članka Zakona o HNB-u na način da on glasi: Cilj je Hrvatske narodne

banke ostvarivanje pune zaposlenosti uz zadržavanje stabilnosti cijena i umjerenih

dugoročnih kamatnjaka, pri čemu je cilj pune zaposlenosti nadređen ostalim

navedenim ciljevima.

koordiniranje ciljeva pune zaposlenosti i stabilnosti cijena osiguralo bi se

strategijom ciljane inflacije. To bi se provodilo određivanjem ciljane stope

inflacije uz dopuštena odstupanja od ± 1%, pri čemu bi u slučaju nedopuštenih

odstupanja inflacije guverner HNB-a bio dužan premijeru podnijeti izvješće s

objašnjenjem.

Slika 6 prikazuje monetarni sustav RH nakon predloženih reformi. Uz kreditni kanal

primarne emisije HNB-a, namijenjen financiranju države, poslovnih i razvojnih banaka,

treba uočiti i nekreditni kanal primarne emisije HNB-a, namijenjen bespovratnom

financiranju razumnog proračunskog deficita. 11 Proračunski deficit RH u 2014. je iznosio 12,8 milijarda kuna, odnosno 3,8% BDP-a, što smatramo razumnim proračunskim deficitom. U svrhu izbjegavanja moguće političke zlouporabe financiranja deficita u HNB-u, predlažemo da se razumni proračunski deficit procijeni (ograniči) na 5% BDP-a.

23

Slika 6: Prikaz monetarnog sustava RH nakon predloženih reformi

MJERE ZA SMANJENJE DUGOVA JAVNOGA I PRIVATNOG SEKTORA Javni dug RH

dijeli se na unutarnji i vanjski dug opće države. Unutarnji dug opće države u listopadu

2014. iznosio je 160 milijarda kuna12. Za rješenje toga duga predviđena su dva modela:

bespovratno financiranje proračunskoga deficita novcem iz primarne emisije

HNB-a radi preveniranja rasta unutarnjeg duga opće države i

monetizacija unutarnjeg duga opće države novcem iz primarne emisije HNB-a.

Vanjski dug opće države u listopadu 2014. iznosio je 101,39 milijarda kuna, pri čemu na

državne obveznice otpada 62,04 milijarde kuna, a na kredite 38,34 milijarde kuna. S

obzirom na to da se radi o inozemnom dugu, monetizacija novcem iz HNB-a nije

moguća. Kao najprikladnije rješenje nameće se osnivanje povjerenstva za reviziju

inozemnog javnog duga. Zadaća tog povjerenstva bila bi utvrđivanje legitimnosti

dugova, odnosno jesu li zaduživanja provođena transparentno, u korist općedruštvenog

interesa te uz pristanak Sabora. Sve nelegitimne dugove, kako ih utvrdi povjerenstvo,

jednostrano bi trebala otpisati demokratski izabrana Vlada RH. Prema statističkim

podatcima HNB-a, dug privatnoga sektora u RH u rujnu 2014. iznosio je 251,1 milijardu

kuna. Inozemni dug privatnoga sektora iznosio je 69,5% ukupnoga duga privatnoga

sektora, odnosno 174,52 milijarde (izraženo u kunama). S obzirom na visoku inozemnu

zaduženost privatnoga sektora predlažemo konverziju svih deviznih kredita u kunske.

Svrha ove reforme je ukloniti valutne i kamatne rizike, što bi situacije poput dužničke

krize u švicarskim francima učinilo nemogućima te uklonilo mogućnost da rast

euribora13 (koji je na povijesno najnižoj razini) utječe na rast kamatnih stopa kredita u

eurima. Za kredite u švicarskim francima također predlažemo i obeštećenje dužnika koji

su svoje kredite preplatili zbog toga što je regulator (HNB) dopustio da se na njih u

potpunosti prevali valutni rizik, što su banke dodatno pogoršale svojevoljnom

promjenom kamatnih stopa. Kada se u obzir uzme udio nenaplativih kredita te visina

12 Bilten HNB-a, br.21 13 Euribor – referentna kamatna stopa koja se koristi na europskom međubankarskom tržištu. Poslovne banke u RH također koriste euribor kao osnovnicu za izračunavanje kamata na kredite u eurima.

24

nelikvidnosti u RH, postavlja se pitanje sistemskog kreditnog rizika. Iako se sistemski

rizik zemlje u pravilu određuje s obzirom na političko-ekonomsku situaciju u zemlji,

smatramo da je bolje postaviti pitanje jesu li krediti u Hrvatskoj uopće matematički

otplativi. Prije odgovora na to pitanje najbolje je promotriti sliku 7.

Slika 7: Usporedni prikaz novčane mase, kreditnih plasmana i ukupnih likvidnih sredstava

(u milijardama kuna)

Na slici su usporedno prikazani novčana masa14, kreditni plasmani isključujući državu15

i ukupna likvidna sredstva16. Vidljivo je da novčana masa pokriva svega 25,25%

ukupnoga privatnog duga. Ukupna likvidna sredstva, koja uključuju novčanu masu te

sve vrste kunskih i deviznih depozita (i štednih), naoko se čine većima od privatnoga

duga bankama. Međutim, privatni dug prikazan na slici odnosi se samo na glavnicu

duga, što znači da je ukupan privatni dug građana s kamatama znatno veći od ukupnoga

novca. Zbog toga predlažemo otpis dijela privatnoga duga, i to u iznosu u kojemu

ukupan privatni dug s kamatama17 prelazi visinu ukupnog novca (mjerenu ukupnim

likvidnim sredstvima, odnosno monetarnim agregatom M4). Navedena mjera provela bi

se linearno, odnosno u podjednakom omjeru za sve građane i poduzeća.

POSLJEDICE PREDLOŽENE MONETARNE REFORME I ZAVRŠNE NAPOMENE Ako

se provede, opisana monetarna reforma dovest će do sljedećih posljedica:

ispravljanje demokratskog deficita u smislu da se monetarna vlast pridružuje

izvršnoj, zakonodavnoj i sudskoj vlasti kao jedan od temeljnih stupova vlasti

14 Novac koji se koristi kao sredstvo razmjene i plaćanja. Uključuje gotov novac izvan kreditnih institucija, depozite ostalih financijskih institucija kod HNB-a te depozitni novac kod kreditnih institucija. 15 Ukupan privatni dug građana i poduzeća. Sastoji se od deviznoga duga i duga u domaćoj valuti. 16 Ukupna likvidna sredstva (nazivaju se i monetarni agregat M4). Obuhvaćaju novčanu masu M1, štedne i oročene depozite u kunama (kod kreditnih institucija), devizne depozite (kod kreditnih institucija) te obveznice i instrumente tržišta novca (koje su izdale kreditne institucije). 17 HNB ne objavljuje podatak o tome koliko su građani dužni s uključenim kamatama.

25

HNB postaje institucija s ekskluzivnim pravom izdavanja svih vrsta novca

(novčanica, kovanica i depozitnog novca) te izravno upravlja količinom novca u

optjecaju

drastično smanjenje razine zaduženosti jer novac više neće nastajati isključivo

kao dug privatnim kreditnim institucijama

istovremeno emitiranje državnoga nekreditnog novca te zabrana štednje i

kreditiranja u uvoznom kreditnom novcu, što će s vremena dovesti do

istiskivanja privatnoga toksičnog novca u korist državnoga nekreditnog novca

monetarni sustav zemlje bit će podređen cilju ostvarivanja pune zaposlenosti i

rasta BDP-a.

Usmjeravanje monetarne politike HNB-a ka cilju ostvarivanja pune zaposlenosti logično

dovodi do nužnosti procjene rizika od visokih stopa inflacije. Smatramo da su rizici

izbijanja visokih stopa inflacije niski i to zbog sljedećih razloga:

u predloženom modelu moć nad izdavanjem i usmjeravanjem novca nisu u

domeni iste institucije. Naime, u predloženom modelu Savjet HNB-a određuje

ukupnu količinu novca i kredita u optjecaju, a demokratski izabrana vlada

određuje namjenu tog novca18. To znači da HNB ni pod kojim uvjetom neće

stvarati onoliko novca koliko je izabranoj vladi potrebno da ispuni svoja

predizborna i kasnija obećanja, što znači da HNB zadržava političku neovisnost.

HNB će nekreditno moći plasirati sredstva maksimalno u visini proračunskog

deficita ograničenoga na 5%

banke više neće upravljati novčanom masom, zbog čega se smanjuje mogućnost

snažnih inflacija i deflacija (npr. na tržištu nekretnina)

preusmjeravanje kredita iz financiranja potrošnje i uvoza u financiranje

energetske infrastrukture, domaće proizvodnje i izvoznoga sektora imat će

deinflatorni učinak

nekreditni državni novac djeluje neinflatorno zato što smanjuje rizik od porasta

kamatnih stopa na uvezene kredite te smanjuje posljedice isključivo kreditnoga

financiranja privrede – eksponencijalnoga rasta kamatnih troškova.

Potrebno je napomenuti kako monetarna vlast mora osigurati da novostvoreni novac

ima pokriće u novim vrijednostima stvorenima u realnoj sferi gospodarstva. Opisani

monetarni sustav je nužan, ali ne i dovoljan uvjet za gospodarski razvoj Republike

Hrvatske.

18 HNB gubi funkcionalnu neovisnost, odnosno slobodu odabira ciljeva monetarne politike.

26

4.1.2. FISKALNA POLITIKA

Fiskalna politika je skup mjera kojima vlada utječe na prikupljanje novca u državnu

blagajnu i njegovo trošenje. Jedan je od najvažnijih segmenata ekonomske politike, a

sastoji se od porezne politike i politike javnih rashoda.

Porezi su obvezna davanja koja bez izravne i trenutačne protuusluge država uzima od

fizičkih i pravnih subjekata da bi prikupljenim novcem financirala javne rashode. Svi

moramo plaćati dio svojih prihoda državi da bi nam ona zauzvrat osigurala javne usluge

kao što su obrazovanje, zdravstvena zaštita, javna sigurnost, briga za starije i siromašne

članove društva i sl.

Porezi su u proračun RH donijeli 87% ukupnih proračunskih sredstava, dok su ostali

prihodi donijeli 13%. Najviše u proračun donosi PDV - porez na dodanu vrijednost (oko

36%), doprinosi za socijalno osiguranje (oko 34%), trošarine (oko 12%), porez na

dohodak (oko 9%), porez na dobit (oko 6%) te carine (oko 2%). Prihod od lokalnih

poreza, poreza na imovinu i ostalih poreza vrlo je malen.

Za poticanje domaćeg gospodarstva u okviru fiskalne politike predlažemo sljedeće

mjere:

PROMJENA POREZA NA DODANU VRIJEDNOST (PDV) Osim stavljanja kune u

realne okvire, potrebno je uvesti i dvojnu stopu PDV-a. Smisao je dvojne porezne stope

poticanje domaće proizvodnje kako bi domaći proizvodi postali konkurentniji u odnosu

na uvozne. Time se smanjuje vanjskotrgovinski deficit te potiče domaća proizvodnja i

porast zaposlenosti. Turska, najbrže rastuća ekonomija u Europi, ima dvojnu stopu PDV-

a (8% za domaće i 18% za strane proizvode). Naš je prijedlog da stopa PDV-a bude

između 10% za domaće i 30% za strane (uvozne) proizvode.

PROMJENA POREZA PO ODBITKU19 Porez po odbitku je porez koji strani državljani

(nerezidenti) moraju platiti prilikom izvlačenja dobiti iz zemlje. Godišnje stranci na taj

način iz naše zemlje izvuku više od milijardu eura. Trenutačno porez po odbitku iznosi

samo 15%. Naša politička opcija traži da se taj porez poveća na barem 55%.

Ne treba se bojati da će povećanje poreza po odbitku dovesti do izostanka stranih

ulaganja. Strana ulaganja se svode na preuzimanje profitabilnih tvrtki, a ne znače

pokretanje proizvodnje i zapošljavanje ljudi.

Ipak, glavni razlog zašto smatramo da je potrebno povećati porez po odbitku jest

pravedno porezno opterećenje. Naime, nije pravedno da netko tko izvlači milijune, pa i

milijarde kuna godišnje iz naše zemlje za to plaća svega 15% poreza, dok se svakomu od

nas uzima gotovo polovina plaće kroz različite poreze i doprinose. Stoga je naš stav da

19 Porez po odbitku je vid poreza na dobit koji se plaća na isplate dobiti ili plaćanje pojedinih usluga iz inozemstva.

27

građani moraju biti ispred multinacionalnih koorporacija kojima su dosadašnje

političke elite predale gotovo sav profitni kapital, a istodobno vlastite građane

pretvorile u sluge stranih banaka i korporacija.

UKIDANJE POREZA NA DIVIDENDU I KAPITALNU DOBIT ŽIVI ZID se zalaže za

ukidanje poreza na dividendu i kapitalnu dobit. Porez na dividendu je nepravedan jer se

u biti radi o dvostrukom oporezivanju – to je porez koji se plaća nakon što su već

naplaćeni svi drugi mogući porezi. Također, porez na dividendu odvraća građane od

ulaganja, ali i umanjuje mirovine umirovljenicima koji su prisiljeni ulagati u mirovinske

fondove.

Što se tiče poreza na kapitalnu dobit, on smanjuje isplativost investiranja i na taj način

utječe na odluke ulagača. Tim porezom odvraćaju se mali ulagači od ulaganja jer ih od

gubitaka na tržištu dionica nitko ne štiti, a dobit moraju dijeliti s drugima. Rezultat

oporezivanja kapitalne dobiti jest značajno usporeni tijek kapitala i povlačenje malih

ulagača s tržišta dionica.

UKIDANJE POREZA NA NASLJEDSTVO Porez na nasljedstvo jedna je od stvari na

koju moramo misliti kad umru naši najmiliji. Mi tražimo da se ukine taj porez jer

smatramo da ljudi ne bi trebali biti kažnjeni zato što svoju imovinu žele prenijeti na

svoje nasljednike. Ta težnja duboko je usađena u svakom ljudskom biću i to smatramo

prirodnim pravom. Protiv toga smo da se ožalošćenu obitelj dodatno žalosti porezom na

smrt. Tražimo da se osim djece preminule osobe, plaćanja poreza na nasljedstvo

oslobode i braća i sestre preminule osobe (i njihova djeca) ako imaju prebivalište u RH.

UKIDANJE RTV PRETPLATE HRT godišnje pokrene gotovo 100.000 ovrha zbog

neplaćene pretplate, pri čemu je trošak ovršnog postupka 10 puta veći od neplaćenoga

iznosa. Tako su, primjerice, u 2010. godini četiri odvjetnička ureda na ovrhama za RTV

pretplatu zaradila čak 61 milijun kuna! Da bi se stalo na kraj takvoj kriminalnoj praksi,

potrebno je racionalizirati poslovanje HRT-a procesom smanjenja prekobrojnih

(politički podobnih) kadrova te uvesti izravno financiranje javne televizije iz sredstava

državnoga proračuna.

UKIDANJE OBVEZNOG ČLANSTVA U HGK Hrvatska gospodarska komora (HGK)

svake godine na račun obvezne članarine od poduzetnika (tvrtki) dobije gotovo 200

milijuna kuna. U mnogim državama (SAD-u, Kanadi, Ujedinjenom Kraljevstvu, Švedskoj,

Finskoj, Norveškoj i Danskoj) članstvo u gospodarskim i obrtničkim komorama je

dobrovoljno.

OTPIS POREZNOG DUGA Zbog dosadašnje pogrešne monetarno-ekonomske politike

(u kojoj je centralna banka mjenjačnica, a novac ulazi u optjecaj kao dug) obveze

(dugovi) rastu puno brže od novčane mase (4 do 5 puta). To znači da, usprkos

nastojanju da se obveze uredno plaćaju, to u velikom broju slučajeva nije moguće jer

rashodi rastu puno brže od prihoda (priljeva novčane mase). Mnoge tvrtke nisu bile u

mogućnosti plaćati obveze državi, pa je tako došlo do gomilanja duga po osnovi poreza i

28

doprinosa. S obzirom na to da se taj dug ne može vratiti bez katastrofalnih posljedica (u

posljednje 4 godine broj obrtničkih subjekata pao je s 200.000 na 85.000) za

prezadužene obrtnike, tvrtke i obiteljska poljoprivredna gospodarstava, smatramo da bi

ga trebalo otpisati svim građanima i pravnim osobama te tako omogućiti ponovno

pokretanje gospodarstva.

POVEĆANJE MINIMALNE PLAĆE NA 3.500 KN NETO Život je u RH iz godine u

godinu sve skuplji, a pritom rast plaća ne prati sveopći rast cijena, što je mnoge građane

gurnulo u borbu za golo preživljavanje usprkos tomu što imaju posao. Trenutačno je

minimalna neto plaća, dopuštena zakonom, samo 2.423 kn za osmosatno radno vrijeme.

Smatramo da je to premalo te predlažemo promjenu postojećega Zakona o minimalnoj

plaći na način da se minimalna plaća poveća na 3.500 kn.

UKIDANJE ZAKONA O FISKALIZACIJI Uvođenjem Zakona o fiskalizaciji malim je

poslovnim subjektima koji posluju s gotovinom nametnut dodatni trošak. Navedeni

zakon postao je sinonim za kažnjavanje malih obrtnika kojima su zbog mizernih iznosa

viška u blagajni zatvarani poslovni objekti. Istovremeno, istim su Zakonom iz plaćanja

PDV-a izuzete banke – banke u ovim kriznim vremenima najviše zarađuju, a ne moraju

na tako stečenu zaradu plaćati PDV jer je novac koji zarade na kamati oslobođen poreza.

Tako, primjerice, plaćanjem rate kredita od 2.000 kn, vratite 1.000 kn glavnice i 1.000

kn kamate. Zašto banka ne bi platila 25% PDV-a na tih 1.000 kn koje je zaradila na

kamati te pritom izdala (fiskalni) račun? Objašnjenje porezne uprave jest da bi to

poskupilo trošak kredita. Međutim, naplatom poreza na svaku drugu vrstu djelatnosti

također se povisuje cijena proizvoda ili usluge za krajnje korisnike; drugim riječima,

banke u Hrvatskoj žive u poreznom raju. Dok se sve ostale poslovne subjekte tlači

visokim porezima i drakonski kažnjava za minimalne viškove u blagajni, banke koje

posluju isključivo novcem i najviše zarađuju izuzete su od plaćanja PDV-a i fiskalizacije!

Zbog toga se zalažemo za ukidanje fiskalizacije za sva poduzeća i obrte te za uvođenje

banaka u sustav PDV-a. Ta mjera više bi doprinijela punjenju proračuna od fiskalizacije

jer banke ostvaruju najviše dodane vrijednosti ne proizvodeći pritom apsolutno ništa.

29

4.2. PRAVOSUDNA POLITIKA

Reforma pravosudnoga sustava operacionalizira dio Programa ŽIVOG ZIDA o

provođenju socijalne politike koji se odnosi na:

zakonske zabrane trajnih deložacija i ovrhe nad jedinom nekretninom u kojoj

ovršenik živi sam ili sa svojom obitelji

zakonskom jednokratnom deblokadom tekućih i žiro računa građana i zabranom

novih blokada tih računa do donošenja adekvatnih zakonskih rješenja

zakonskom zabranom isključenja vode i električne energije korisnicima, fizičkim

i pravnim osobama

pravo na samostalno izdvajanje iz toplinskog sustava

prava koja ostvaruju građani i pravne osobe u RH, a koja se tiču osiguranja

elementarnih ljudskih potreba, građanskih prava i temeljnih sloboda

prava pravnih osoba na elementarne preduvjete za normalno poslovanje

(širokom javnom društvenom raspravom doći će se do zaključaka i konsenzusa

koja su to još prava) te

novih općih podzakonskih, zakonskih i Ustavnih rješenja za spomenuto.

Program ŽIVOG ZIDA odnosi se na funkcioniranje pravosudnoga sustava u praksi i

njegov negativan utjecaj na društvo u cjelini. Država ne smije poticati anarhiju i stvarati

pravnu nesigurnost, već suprotno. Općenito, i pored nevjerojatne dvosmislenosti,

nejasnoća, normativnoga preklapanja, nedorečenosti, površnosti, nestručnosti, pravnih

praznina itd., može se konstatirati da je hrvatsko društvo (pravna država), obuhvaćeno

pravnom regulativom koju stalno treba dorađivati i usklađivati sa suvremenim

kretanjima u društvu. Velik problem nastaje kada se pravne norme selektivno

primjenjuju zbog političkog kadroviranja i korupcije, iako svi vole reći da u trodiobi

vlasti nema nezakonitih utjecaja. Potaknut takvim stanjem u pravosudnom sustavu ŽIVI

ZID želi temeljito pomijeniti pravosudni sustav kako bi svaki pojedinac djelovao u korist

općega dobra i na dobrobit svakog člana društva. Promjene pravne regulative trebaju

oživjeti načela jednakosti, socijalne pravednosti i zaštite ljudskih prava i temeljnih

sloboda.

U oči osobito upada onaj dio pravne regulative koji pogoduje interesnim lobijima, a

nastao je nakon stvaranja naše moderne države i eskalira do danas. Kao plod

koruptivnoga, monopolističkoga i ucjenjivačkoga ponašanja povlaštenih društvenih

skupina, koje ne prežu ni od čega da bi se bogatile i preuzimale narodne resurse,

stvoren je golem broj obespravljenih i osiromašenih građana. Stoga će osnovni smjerovi

djelovanja ŽIVOG ZIDA u predlaganju reformi pravosuđa biti:

izmjene i dopune Ustava RH

pokretanje inicijative za ukidanje Ustavnoga suda RH

donošenje novoga Ovršnog zakona

izmjene i dopune Zakona o parničnom postupku

30

izmjene i dopune Zakona o obveznim odnosima

izmjene Zakona o Državnom sudbenom vijeću

izmjene i dopune ostalih zakona za područje pravosuđa prema aktualnoj potrebi

kao i onih općih akata koje treba, zbog njihova reguliranja, vratiti pod kišobran

zakonodavca (drastično smanjenje tarifa i nagrada odvjetničkom i

javnobilježničkom lobiju).

IZMJENE I DOPUNE USTAVA RH Članak 4. Ustava RH glasi: U RH državna vlast

ustrojena je na načelu diobe vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudbenu, a ograničena je

Ustavom zajamčenim pravom na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu. Načelo

diobe vlasti uključuje oblike međusobne suradnje i uzajamne provjere nositelja vlasti

propisane Ustavom i zakonom.

Suprotno dosadašnjoj oportunističkoj praksi i liniji nezamjeranja sudionika u trodiobi

vlasti, prijedlog dopuna ovoga članka išao bi u smjeru inzistiranja na većoj međusobnoj

suradnji i kontinuiranoj uzajamnoj provjeri (kontroli) rada. Napustilo bi se

tradicionalno načelo apsolutne neovisnosti, odnosno međusobnoga nemiješanja u rad,

jer faktički svatko može raditi što i kako hoće, što je samo po sebi u suprotnosti s gore

citiranim člankom. Naglasak bi bio na tome da je vrhovna vlast u državi Sabor. Dakle,

ova odredba doživjela bi jednu opširniju razradu međusobne suradnje i uzajamne

kontrole nositelja vlasti. Poseban saborski odbor koordinirao bi međusobnu suranju i

uzajamnu provjeru rada, rješavao sporne odnose i davao konačan prijedlog u pitanjima

međusobne suradnje i uzajamne provjere, a taj bi prijedlog bio predočen Saboru na

usvajanje.

S obzirom na monetarnu suverenost, precizno i nedvojbeno treba uskladiti članke 4. i

22. Zakona o HNB-u s člankom 53. Ustava RH koji se tiču izdavanja, a pogotovo

emitiranja kune kao monete RH. Ustavom valja definirati i vratiti oduzeto pravo RH da

emitira vlastiti novac. Zbog tih usklađenja treba pokrenuti postupke raskidanja

međunarodnih ugovora koji RH priječe suvereno pravo na emisiju novca.

Nužno je jasno definirati i jamčiti pravo na jedini dom u članku 58. Ustava; jasno

definirati socijalni prag siromaštva te na koji način država nemoćnima, nezaposlenima,

nesposobnima za rad i nezbrinutim građanima osigurava pravo na pomoć za

podmirenje osnovnih životnih potreba, što uključuje pravo na opskrbu vodom i

električnom energijom.

POKRETANJE INICIJATIVE ZA UKIDANJE USTAVNOG SUDA Smatramo da Ustavni

sud nije ispunio svoju ustavnu ulogu. Povijest njegova rada ostavila je sumnju u

nepristranost. Kriteriji za izbor ustavnih sudaca i njihova kvalifikacijska struktura

dokazuju da Ustavni sud nije dovoljno kompetentan za svoju funkciju i nadležnost u vezi

s provedbom, poštovanjem i primjenom Ustava u praksi, zaštitom ljudskih prava i

temeljnih sloboda građana te sporovima za ocjenu ustavnosti određenih zakona. Nakon

31

ukidanja Ustavnoga suda njegove poslove preuzeli bi i koordinirano radili Saborski

odbor za Ustav RH i Ustavno vijeće pri Vrhovnom sudu, kakva je praksa u mnogim

pravnim sustavima u svijetu. Tako bi se ustavno-pravni sporovi vratili onamo kamo

prirodno pripadaju – u pravosudni sustav, te ne bi postojala opasnost od paralelizma

vlasti.

DONOŠENJE NOVOGA OVRŠNOG ZAKONA Aktivizam ŽIVOG ZIDA u vidu

sprječavanja deložacija građana pokazao je da u postojećem Ovršnom zakonu mnoge

stvari nisu dobro regulirane. Dapače, poriču jednakost građana pred sudovima, koja je

Ustavom zajamčena, te otvaraju prostor samovoljnom ovršnom postupanju policije,

ovrhovoditelja i sudova. To dovodi do teških kršenja ljudskih prava i temeljnih sloboda

građana te proizvodi ovršnu kupoprodajnu mafiju i potiče je na pljačku imovine

građana. Novo polazište za provođenje postupka ovrhe postaje zaštita ljudskih prava i

temeljnih sloboda građana kao i uvođenje minimuma ispod kojih norme Ovršnoga

zakona ne smiju ići. Građane i njihove obitelji nezakonito se izbacuje na ulicu, a da im

država ili ovrhovoditelj nisu osigurali zamjenski smještaj. U praksi se događa da nakon

nasilnih deložacija ovršenik ostaje i bez kućanskih predmeta i drugih pokretnih stvari

koje nisu predmet ovrhe te mu se nameću nenormalno visoki troškovi ovršnoga

postupka. To je dokaz samovolje, bešćutnosti i nezakonitosti postupanja države prema

svojim građanima. Jedan od problema koji će obuhvatiti novi Ovršni zakon jest to da će

se eventualne prodajne dražbe uvijek odvijati uz prisutnost predstavnika mjerodavnog

državnog odvjetništva čiji je zadatak provjeriti identitet (osobne identifikacijske

dokumente) kupca i podrijetlo njegova novca te, u suradnji sa sudom, voditi brigu o

zakonitosti provođenja ovrhe. U vezi s time tko može kupiti ovršenu nekretninu

postojat će jasna ograničenja (npr. nitko iz pravosudnoga, ili odvjetničkoga, ili

bilježničkoga sustava itd.). Jedini dom ne može biti predmet ovrhe osim ako je to volja ili

interes ovršenika. Mjesečno ne može biti ovršeno više od 1/3 stalnih i redovnih

primanja te 2/3 svih ostalih primanja ovršenika koja nisu redovna. Zabranjena je tajna

deložacija. Obavijesti o pristupanju deložaciji moraju biti u pismenom obliku dostavljeni

objema stranama u postupku, kao i državnom odvjetništvu, bez obzira koliko pokušaja

deložacije bilo. Novim zakonskim rješenjima smanjit će se broj deložacija i drugih vrsta

ovrha tako da u budućnosti nećemo više gledati mučne i nehumane scene policije koja

samo radi svoj posao.

IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O PARNIČNOM POSTUPKU Tužba ŽIVOG ZIDA u

svojstvu tužitelja umješača dokazala je postojanje velike zakonske pravne praznine u

članku 186.a ZPP-a koji regulira postupak mirnoga rješenja spora kada je tužena strana

RH. Zakon nije predvidio specifične slučajeve kada su umješači tužitelji, a tuženici su

ugovorne, u drugim arbitražnim ili sudskim postupcima, suprotstavljene strane. U tom

smislu ŽIVI ZID će potaknuti odgovarajuće izmjene Zakona o parničnom postupku, s

namjerom da se ishodi uređeno procesno postupanje sudova u postupcima za utvrđenje

ništetnosti ugovora koji se odnose na razdoblje nezakonito i neustavno provedene

pretvorbe i privatizacije, kada se umješač pojavljuje kao tužitelj s tužbenim zahtjevom

32

za utvrđenje ništetnosti ugovora. Vraćanjem na početak pretvorbenih i privatizacijskih

vremena ŽIVI ZID će naročito ići na poništenje tadašnjih zakonskih rješenja koja su

izuzela banke i druge financijske institucije iz utvrđenja ukupne vrijednosti društvenog

kapitala koji je pretvoren iz društvenoga u državno vlasništvo. Tada su ratni profiteri, u

suradnji sa stranim bankama, nakon što je država sanirala te banke na teret poreznih

obveznika, prodali našu zajedničku imovinu, a da građani u toj prodaji nisu uobzireni

niti su participirali. Izmjenama i dopunama ZPP-a u ovom dijelu ubrzat će se postupak

uspostave ustavnopravnog poretka. Težak zadatak, ali ostvariv uz koordiniran rad

zakonodavca, izvršne i sudbene vlasti.

IZMJENE I DOPUNE ZAKONA O OBVEZNIM ODNOSIMA Izmjene i dopune Zakona o

obveznim odnosima obuhvatit će Odjeljak 4.; nevaljanost ugovora u člancima od 323. do

335. koji reguliraju ništetnost i pobojnost ugovora; stvorit će ze precizno definirane

odredbe koje bi omogućile poništenje svih ugovora od nastanka RH do danas, uključivo

nezakonito provedenu pretvorbu i privatizaciju. Napominjemo da tužba za utvrđenje

ništetnosti ne zastarijeva, a ništetni su svi ugovori koji su protivni Ustavu RH, prisilnim

propisima i moralu društva. Ovim izmjenama i dopunama otvorit će se vrata svim

zainteresiranima, a ne samo ugovornim stranama da pokrenu tužbom odgovarajuće

postupke za konkretne primjere ništetnih ugovora, radi utvrđenja ništetnosti. Svi

građani će u ruke dobiti moćno pravno oružje.

IZMJENE ZAKONA O DRŽAVNOM SUDBENOM VIJEĆU Izmjene Zakona o državnom

sudbenom vijeću, Zakona o sudovima i ostalih zakona koji reguliraju izbor sudaca i

funkcioniranje redovnih općinskih i županijskih te specijaliziranih sudova, prekršajnih,

upravnih i trgovačkih, kao i visokih prekršajnih, upravnih i trgovačkih sudova i

Vrhovnoga suda izravno će doprinijeti drastičnom smanjenju korupcije u sustavu

pravosuđa i prekinuti spone (čak i zakonske) sudbene i političke vlasti te zakonodavne i

izvršne vlasti. ŽIVI ZID ima revolucionalni i izvorni prijedlog za način izbora svih

predsjednika navedenih sudova, pozicije kojih su u dosadašnjoj, nakaradnoj, praksi

detektirani kao ulaz korupcije i politike u pravosuđe.

OPASKA: Ovdje ne iznosimo konkretne prijedloge zbog već uočene predizborne prakse drugih političkih

opcija da „posuđuju“ ideje i dijelove programa ŽIVOG ZIDA. Kada krene kampanja, javnosti će se

prezentirati originalni prijedlozi ŽIVOG ZIDA za ovu točku programa.

IZMJENA I DOPUNA OSTALIH ZAKONA ZA PODRUČJE PRAVOSUĐA PREMA

AKTUALNOJ POTREBI I ONIH OPĆIH AKATA KOJE TREBA, ZBOG NJIHOVA

REGULIRANJA, VRATITI POD „KIŠOBRAN“ ZAKONODAVCA (učinkovitije i jeftinije

suđenje, drastično smanjenje sudskih pristojb, tarifa i nagrada odvjetničkom,

javnobilježničkom i ovršnom lobiju itd.). Ova se točka programa odnosi na kontinuirani

rad saborskih zastupnika ŽIVOG ZIDA, a konkretizaciju će doživljavati u „hodu“, pred

saborskom govornicom, koja će se rabiti za borbu za poboljšanje života i otvaranje bolje

33

budućnosti naših građana. Krajnji cilj ovoga dijela programa jest izlazak većine građana

iz dužničkoga ropstva u koje su zapali bez svoje krivnje.

34

4.3. SOCIJALNA POLITIKA

Deložacije iz jedinog doma te isključenja struje i vode, protivna su Ustavu, Zakonu i UN-

ovoj Općoj deklaraciji o ljudskim pravima koja kaže da svatko ima pravo na život i

sigurnost i ne smije biti podvrgnut okrutnom, nečovječnom i ponižavajućem postupku, a

upravo deložacijama iz jedinog doma te isključenjima struje, vode i plina, oduzima se

pravo na život i sigurnost. Usprkos tome, vladajući ih svejedno provode jer su potpuno

odvojeni od naroda i njegovih briga i jer im je profit važniji od čovjeka. Socijalna politika

Živog zida, pak, najbolje se ogleda u njegovim djelima. Možete li zamisliti zastupnika u

Saboru koji svojim tijelom sprječava deložaciju neke obitelji? Dakako da je to

nezamislivo u postojećoj konstelaciji političkih snaga; konačno, upravo su oni deložacije

uzrokovali i omogućili, no u slučaju ŽIVOG ZIDA to ne da je moguće, već je ŽIVI ZID

svojim aktivističkim djelovanjem u nizu slučajeva pokazao i dokazao svoju brigu o

sugrađanima koji nisu svojom krivnjom upali u ralje sustava neotplativog duga koji im

oduzima elementarne uvjete za dostojanstven život i od toga nikad neće odustati. Stoga

će ŽIVI ZID i nadalje aktivno ukazivati na nepravedne i štetne zakone slijedeći svoj

moralni imperativ: Kad nepravda postane zakon, otpor postaje dužnost! Činit će to kroz

sljedeći program:

ZABRANA ISKLJUČENJA STRUJE, VODE I PLINA Velik broj isključenih kućanstava

rezultat je previsokih cijena struje, vode i plina te preniskih primanja građana. Pravo na

pitku vodu i električnu energiju elementarno je ljudsko pravo i nikome ne bi smjelo biti

uskraćeno. Zato naša stranka, kao jednu od osnovnih točaka programa, predviđa

zabranu tih nehumanih mjera.

PRAVO NA SAMOSTALNO IZDVAJANJE IZ TOPLINSKOG SUSTAVA Prema važećem

zakonu stanari se ne mogu izdvojiti iz sustava kolektivnoga grijanja putem toplane.

Time im je oduzeto pravo na slobodan izbor načina grijanja. Prisiljeni su, pod prijetnjom

ovrhe, plaćati račune bez mogućnosti da sami utječu na način i troškove grijanja. Zbog

toga su mnogim građanima blokirani računi te im prijeti ovrha i deložacija nad jedinom

nekretninom. Zakoni koji oduzimaju ljudima pravo na izbor načina grijanja suprotni su

demokratskom načelu slobode izbora. Ako neku uslugu ne plaćate, onda vam tu uslugu

uskrate, odnosno isključe (primjerice, telefon, struju ili vodu). Međutim, grijanje morate

koristiti i plaćati. ŽIVI ZID zahtijeva da se svakome zakonski omogući besplatno

izdvajanje iz toplinskoga sustava kolektivnoga grijanja te da se socijalno ugroženim

građanima iz državnoga proračuna osiguraju kupovice (vaučeri) za plaćanje troškova

grijanja, struje i vode u iznosu od 600 kuna.

DRUŠTVENI STANOVI Pravedna raspodjela bogatstva preduvjet je izlaska iz krize.

Država ne smije biti talac krupnoga kapitala, već mora služiti narodu, a ne bankama.

Više od 10.000 nekretnina u vlasništvu banaka zjapi prazno, dok istodobno raste broj

beskućnika. Mi se zalažemo za pravedniju raspodjelu kapitala i tražimo da država

oduzme te nekretnine bankama i preda ih u posjed obiteljima koje žive u neadekvatnim

35

stambenim uvjetima ili su deložirane iz privatnih nekretnina jer nemaju od čega plaćati

podstanarstvo. Također tražimo da se stanarima u državnim kućama i stanovima koji

imaju ugovor o najmu dade stanarsko pravo kako bi se oni i njihovi nasljednici mogli

koristiti tim nekretninama uz minimalnu naknadu. Drugim riječima, da se ponovno

uvede institut stanarskoga prava koje bi bilo nasljedno.

ZABRANA TAJNIH DELOŽACIJA Situacija u kojoj vas policija bez prethodne najave u

6 ujutro budi i tjera na ulicu nehumana je sama po sebi. Tim činom ne gazi se samo

dostojanstvo ovršenika, već se krše i njegova osnovna ljudska prava. Ravnopravnost

stranaka u postupku temeljno je pravno načelo još od rimskoga prava. Tajne deložacije

ga krše jer suci koji ih provode o pravnoj radnji unaprijed obavijeste samo jednu stranu

u postupku – samo ovrhovoditelja, ne i ovršenika, čime ih dovode u nejednak položaj

pred zakonom. Budući da u Ustavu RH piše da su pred zakonom svi jednaki, očito je da

Ovršni zakon, koji stranke u postupku stavlja u neravnopravan položaj, krši Ustav.

Dakle, tajne deložacije ne kose se samo s ljudskim dostojanstvom, već i s Ustavom RH.

ŽIVI ZID jedina je politička stranka koja traži zabranu tajnih deložacija te zahtijeva da se

u Ovršni zakon unese odredba pprema kojoj ovršenik mora biti obaviješten o terminu

deložacije barem osam dana prije njezina provođenja.

ZABRANA OVRHE NAD JEDINOM NEKRETNINOM Podatak o broju ovrha nad

nekretninama šokantan je. Prema podatcima HGK 2006. bilo je ovršeno samo 319

nekretnina, a 2013. nevjerojatna brojka od 6.773 nekretnine. Ako se broj ovršenih

nekretnina podijeli s brojem dana u godini, 2006. bilo je ovršeno 0,87 nekretnina

dnevno (manje od jedne), a 2013. čak 18,5. To znači da je broj ovršenih nekretnina u

navedenom razdoblju porastao 21 put! Zbog toga tražimo da se smjesta zaustave sve

deložacije koje su posljedica nemogućnosti vraćanja duga, odnosno podmirenja obveza.

Pritom ne mislimo na imovinske sporove među srodnicima, već na deložacije do kojih

dolazi zbog nemogućnosti vraćanja kredita, plaćanja režija i sl. Također tražimo da se

obustave sve deložacije u kojima su ovrhovoditelji država, gradovi, općine ili javna

poduzeća ako se žrtvama deložacija ne osigura adekvatan zamjenski smještaj.

STAMBENO ZBRINJAVANJE DJECE BEZ RODITELJA Odrastati bez roditelja

tragedija je sama po sebi. Nakon što završe školovanje, država omogućava stambeno

zbrinjavanje domskoj djeci najdulje na rok od dvije godine. Budući da posla nema,

pogotovo za mlade, postavlja se pitanje gdje će i od čega živjeti. Na to pitanje

zakonodavac nema odgovor.

BRIGA ZA DJECU S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBE S INVALIDITETOM

Smatramo da se veličina države i društva mjeri po načinu na koji se odnosi prema

svojim najugroženijim članovima – djeci s teškoćama u razvoju (DTR) i osobama s

invaliditetom (OSI). Na njih se sada ne gleda kao na osobe koje će samom svojom

nazočnošću oplemeniti svaku sredinu u kojoj se nalaze i na osobe koje fizički i mentalno

zdravim članovima društva omogućavaju da iskažu svoju ljudskost, ljubav i sebedarje,

već kao na mrtvi kapital, neproduktivnu masu koja je ekonomski teret ostatku društva.

36

To želimo iz korijena promijeniti i stvoriti zakon i pravilnike koji će toj brojnoj

populaciji omogućiti dostojanstven i u najvećoj mogućoj mjeri olakšan svakodnevni

život.

Stoga se zalažemo za:

individualizirani umjesto sistemskog pristupa slučajevima DTR i OSI kako bismo

mogli odgovoriti na konkretne potrebe osobe i obitelji

ranu medicinsku i socijalnu intervenciju kada se utvrdi ili nastane invaliditet

integraciju djece s teškoćama u razvoju u vrtiće i škole kako bismo potpuno

ispunili socijalne, emocionalne i intelektualne potrebe i potencijale djeteta s

teškoćom i zdrave djece u njegovoj okolini

rad uz asistenciju ili rad u otvorenim uvjetima kako bismo maksimalizirali

psihofizičke potencijale DTR i OSI

deinstitucionalizaciju jer smatramo da DTR i OSI moraju živjeti prije svega u

obiteljskom, a potom i uobičajenom društvenom okruženju

disperziju socijalnih usluga na cijelo područje Hrvatske, koje su usluge danas

centralizirane i mnogima nedostupne

kvalitetnu medicinsku, socijalnu, odgojno-obrazovnu i administrativnu podršku

kako bi se maksimalno rasteretili roditelji DTR i OSI, koji danas moraju obavljati

većinu posla za državne institucije

financijsko osiguravanje nužnih pomagala, lijekova i potrošnog materijala

potrebnog djeci s teškoćama u razvoju i osobama s invaliditetom za

dostojanstven život

školovanje ili prekvalifikaciju radno sposobnih OSI na područjima koja

odgovaraju njihovim psihofizičkim mogućnostima te obavezno zapošljavanje

nakon školovanja

trajno osiguravanje svih životnih uvjeta radno nesposobnim OSI

oslobođenje donacija i humanitarnih akcija od oporezivanja, uz kontrolu puta

donacija i novca od sabirne točke (udruge ili slično) do korisnika (osobe ili grupe

osoba)

redefiniranje načina financiranja HZZO-a kojim se financijama zadovoljavaju

potrebe DTR i OSI (primjerice, status njegovatelja je teško ostvariv i plaća se

2.500 kn/mj neto, a i tvrdi se da novca za to nema, dok boravak u bolnici državu

košta 14.500 kn/mj i za to ima novca!). Prije svega treba obitelji omogućiti

kvalitetnu brigu za DTR/OSI u obitelji, stoga predlažemo da se status

njegovatelja potiče s minimalno 5.000 kn/mj jer tom mjerom država zapravo

štedi novac i omogućava kvalitetnu njegu za DTR i OSI

reorganizaciju predstavničkih tijela za DTR i OSI kako bi se smanjio broj

neaktivnih udruga koje opterećuju državni proračun na štetu samih osoba s

invaliditetom.

37

4.4. POLJOPRIVREDNA POLITIKA

Poljoprivredna politika Hrvatske ne razlikuje se previše od politike u bilo kojoj drugoj

grani privrede. Uglavnom se svodi na pogodovanje stranom, ali i domaćem krupnom

kapitalu raznim subvencijama i olakšicama a na uštrb seljaka koji imaju manje

poljoprivredne posjede. Uvjet da Hrvatska postane članicom Europske unije bio je da

napusti regionalnu zonu slobodne trgovine (CEFTA) gdje je ostvarivala pozitivnu

vanjskotrgovinsku bilancu i da se obveže kako će poštovati europsku poljoprivrednu

praksu okrupnjivanja gospodarstava. Po uzoru na SAD, gdje prosječno poljoprivredno

gospodarstvo zauzima 180 hektara, Europska unija subvencijama i poticajima potiče

okrupnjivanje i povećanje prosječnog gospodarstva sa sadašnjih 15 hektara po posjedu.

Takvom politikom EU mali poljoprivrednik osuđen je na propast. Time se direktno

pogoduje velikim privatnim poljoprivrednim koncernima kojima nijedno hrvatsko

gospodarstvo ili poduzeće ne može konkurirati. Embargo na izvoz proizvoda u Rusiju

dodatno otežava problem jer zemlje veliki proizvođači u EU, koji su do sad bili izvoznici

u tu zemlju, moraju pronaći tržište za plasiranje proizvoda po sniženim cijenama, što

vjerojatno znači pojačan uvoz tih proizvoda u Hrvatsku, što dodatno uništava domaću

proizvodnju.

Sudjelovanje Hrvatske u procesu okrupnjivanja gospodarstva rezultiralo je zatvaranjem

tisuća obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava (OPG) koja u tako postavljenim

tržišnim okolnostima naprosto nemaju što tražiti. Prema Državnom zavodu za statistiku

2010. godine bilo je upisano 230.000 OPG-ova. Četiri godine kasnije, u listopadu 2014.

bilo je upisano 186.000 OPG-ova, odnosno 44.000 manje; trenutno je to sigurno i puno

manja brojka. Posljedice te politike poljoprivrednici svakim danom osjećaju sve više.

Jedan od primjera je nemogućnost dobivanja državnog poljoprivrednog zemljišta na

natječajima. Zemlja se uglavnom dodjeljuje većim poljoprivrednim poduzećima, poput

Agrokora, koji imaju dobro zaštićenu pozadinu. S obzirom na to da je lokalnim malim

seljacima poljoprivreda jedini izvor prihoda, možete samo zamisliti u kakvoj se

katastrofalnoj situaciji nalaze. Osim zemljišta, država velike koncerne financira i raznim

poticajima. I to uglavnom svake godine iste – one u koncernu Agrokora. Svake godine se

poticaji povećavaju. U četiri godine mandata sadašnje vlade na razne poticaje potrošeno

je oko 23 milijarde kuna. Svake godine tvrtke iz koncerna Agrokor dobivaju oko 100

milijuna kuna državnih poticaja. Samo je Belje d.d. 2013. godine primilo 56.393.613

kuna državnih poticaja. Od pet tvrtki koje su dobile najviše poticaja, tri su u vlasništvu

Ivice Todorića.

U posljednjih deset godina na uvoz mlijeka i mesa potrošeno je koliko i na gradnju

autocesta(!), a imamo i ogroman prehrambeni deficit. I to gotovo tri milijuna eura

dnevno. Raznim subvencijama i olakšicama na uvoz Europska unija nas ustvari čini

ovisnima o uvozu hrane iz velikih poljoprivrednih zemalja. U prvih šest mjeseci od

ulaska u Uniju iznos hrvatskog poljoprivrednog dohotka bio je 5,475 milijarda kuna, što

38

je u usporedbi s godinom prije pad od čak 12,7 %, a u usporedbi s 2008. godinom pad

iznosi čak tri milijarde kuna. Uvoz hrane u državi koja ima potencijala hraniti barem

četiri puta više stanovnika dosegnuo je više od 2,5 mlrd. američkih dolara godišnje. Isto

tako smanjuju se i količine obradivih poljoprivrednih površina – u 2013. godini

obrađeno je 1,25 milijuna hektara, dok je u 2010. obrađen 1,31 milijun. Apsurdno je da

u Zlatnoj Slavoniji, koja može prehraniti cijelu Hrvatsku, ima najviše sirotinje.

Dobra slika stanja cijele hrvatske poljoprivrede je mljekarstvo. Ono je u protekloj godini

zabilježilo pad od čak 17 %. Proizvedeno je 503,8 milijuna litara mlijeka, što je čak 100

milijuna manje u odnosu na 2012. Takva situacija dovela je do povećanja uvoza za čak

četiri puta ili u brojkama to je povećanje uvoza od 200 milijuna dolara u odnosu na isto

razdoblje 2012. godine. Velike mljekarske tvrtke ucjenjuju domaće proizvođače i ruše

cijenu mlijeka uvozom jeftinijeg mliječnog praha koji je osjetno slabije kvalitete i

nezdraviji, no zato jeftiniji. Zvuči paradoksalno da 50 % mlijeka moramo uvoziti,

pogotovo kad uzmemo u obzir da sva infrastruktura za proizvodnju već postoji. Unatoč

svemu, seljaci zbog sramotno niske otkupne cijene mlijeka ne mogu pokriti ni osnovne

troškove proizvodnje. Mljekarskom lobiju to i odgovara zato što im je jeftinije uvoziti

prah iz Francuske nego otkupljivati mlijeko s domaćih farma i OPG-ova. Sve to dovelo je

do rapidnog smanjenja zaposlenih u mljekarstvu. Danas se mljekarstvom bavi samo oko

10.000 OPG-ova, dok ih je prije 15 godina bilo 70.000.

Svi ti podatci jasno govore da, nastavimo li provoditi dosadašnju politiku, hrvatske

poljoprivrede uskoro neće ni biti. Nevjerojatno, ali u zemlji koja ima sve preduvjete da

proizvodi nekoliko puta više hrane nego što ima stanovnika, glavnina prehrambenih

proizvoda se uvozi, pri čemu najveći profit ubiru veliki koncerni, a najdeblji kraj izvlače

domaći poljoprivrednici koji sve brže nestaju.

Zbog svega navedenoga ŽIVI ZID predlaže sljedeće mjere kojima bi se opisano stanje

bitno promijenilo nabolje:

ZAŠTITA DOMAĆE PROIZVODNJE HRANE Najveći problem s kojim se naši

poljoprivrednici suočavaju jest poremećaj tržištva uslijed slabije konkurentnosti

domaće proizvodnje u odnosu na uvoznu, a zbog prejake kune. Zato se kuna mora

oslabiti. U svijetu imamo više primjera kako se slabom domaćom valutom ojačalo

gospodarstvo, a Kina je jedan od najupečatljivijih koji to dokazuju. Nedopustivo je

da zbog prejake kune naše mlijeko i mandarine najviše kvalitete završavaju na

stranom tržištu, a u isto vrijeme jedemo te proizvode iz uvoze. Veća konkurentnost

domaće proizvodnje hrane postići će se i dvojnom stopom PDV-a u korist domaće

proizvodnje, kao i uvoznim kvotama kojima je cilj zaštititi domaće proizvođače kako

to propisuje Zakon o trgovini u dijelu koji se odnosi na zaštitu domaće proizvodnje.

STUČNA PODRŠKA PROIZVOĐAČIMA HRANE Bez obzira je li riječ o malim ili

velikim proizvođačima hrane, onima koji to rade na industrijski način, na svom

39

OPG-u ili na razne druge načine, nužno –im je osigurati stručnu pomoć u svim

fazama proizvodnje, a tu u prvom redu mislimo na agronome. Zanimljivo je

napomenuti da kada su naši uzgajivači vodili bitku s mikotoksinima ili s maslinovim

svrdlašem, nitko se nije javno udostojio reći da taj problem ne bi bio takvih

razmjera da smo imali agronome koji bi pratili tu proizvodnju. Stoga smatramo da je

potrebno uvesti i stručnu kontrolu u proces poljoprivredne proizvodnje.

PLANSKA PROIZVODNJA, OTKUP I SKLADIŠTENJE Austrija i mnoge druge

europske zemlje imaju plansku proizvodnju kojom se sprječava pojava stihijske

proizvodnje, primjerice, veće količina neke žitarice, čime se ruši njezina cijena i

dovodi u pitanje isplativost proizvodnje. Nužno je također planski povezati

proizvođače hrane s otkupljivačima, npr. hotelima i drugim velikim potrošačima. Na

taj način bi naši proizvođači hrane dobili potrebnu sigurnost tržišta koju sad

nemaju, a nesigurnost tržišta ide na ruku stranim proizvođačima koji su preplavili

robne centre po Hrvatskoj nauštrb domaćima, što je nedopustivo. Zalagat ćemo se

za formiranje cijene žitarica prije sjetve. Također je nužno da hrvatske

poljoprivrednike prate sušare, hladnjače i silosi, kao i veletržnice poljoprivrednih

proizvoda.

SAMOODRŽIVE FARME – MALE TVORNICE Zalagat ćemo se da naši proizvođači

hrane ne proizvode samo sirovinu već i finalne proizode, a pritom otpadne tvari

koriste u mini postrojenjima za proizvodnju bioplina i biodizela poput onih našeg

izumitelja Ivana Jakobovića iz Slavonskoga Broda.

ISPLATA POTICAJA PO PRINOSU Zalagat ćemo se za isplatu poticaja po prinosu

umjesto po hektaru, kako se sad isplaćuje prema direktivi EU, jer se na taj način

zakidaju proizvođači hrane, a ogromna se novčana sredstva slijevaju u pogrešne

džepove.

POTICANJE PERMAKULTURE20 Govoriti o velikim, kvantitativno napuhanim

monokulturnim gospodarstvima isto je što i govoriti o bušenju Jadrana – to je

industrija 19. stoljeća od koje svi bježe i okreću se ekonomski i ekološki

prihvatljivijim modelima. To je jedan glomazan, neodrživ sustav koji se urušava.

Cijeli svijet okreće se malim obiteljskim gospodarstvima mješovite proizvodnje koja

nastoje pokriti što više potreba jednoga kućanstva kvalitetnim proizvodima sa što

manje (po mogućnosti nula) posrednika između proizvođača i kupca. Sustav

obrnutih vrijednosti, koji je na snazi u Hrvatskoj, očituje se u gotovo 50.000

uništenih OPG-ova, dok carstva prekupaca neprestano rastu. Tajkuni reketare

proizvođače te zarađuju sedam puta više na preprodaji proizvoda od ljudi koji su ih

proizveli. Takav sustav nije samo poguban za proizvođače, nego i za kupce. Kako bi

20

Permakultura je sustav praktičnog oblikovanja održivog životnog prostora koji oponaša prirodne procese, a temelji se na integriranom tradicijskom i suvremenom znanju i vještinama.

40

opstali u tržišnom natjecanju, proizvođači pod teretom zahtjeva koje pred njih

stavljaju banke, država i otkupljivači, svoje proizvode tretiraju raznim kemijskim

sredstvima sa štetnim utjecajem po zdravlje ljudi. Stoga je potrebno poticati

pokretanje obiteljske mješovite proizvodnje održivim, organskim, permakulturnim

procesima. To je proizvodnja u kojoj je zlatno pravilo naplativa kvaliteta, a ne

prinos (kvantiteta). Izravan odnos proizvođač-kupac i kvalitetan proizvod ključ su

uspjeha.

LEGALIZACIJA KONOPLJE Konoplja je biljka koja je tijekom povijesti bila vrlo

cijenjena. Donedavno je bila česta u poljima diljem bivše države, ali su se površine

postupno smanjivale, iako se zna da se od konoplje mogu dobiti desetci tisuća

korisnih proizvoda: od građevnog materijala i goriva, preko lijekova i medicinske

upotrebe sve do biorazgradive plastike, hrane, ulja, papira i drugih proizvoda.

DAVANJE ZEMLJE U DUGOROČNI ZAKUP ILI NA KORIŠTENJE BEZ NAKNADE OD

10 DO 20 G. Republika Hrvatska posjeduje velik broj poljoprivrednih površina

koje zainteresirani zakupci nerijetko teško dobivaju na natječajima. Zemljišna

reforma bi se odvijala prema načelu „dopusti sad, legaliziraj kasnije” kako više ni

trenutak ne bi bio izgubljen. Nužno je odrediti da taj zakup ili korištenje traje

minimalno 10 i maksimalno 20 godina.

POLJSKI PUTOVI Činjenica je da su naši poljski putove uglavnom u jako lošem

stanju zbog nedovoljnog održavanja, što otežava ili onemogućava pristup manjih

traktora poljoprivrednim površinama. Da bi se poljski putovi kvalitetnije održavali,

predlažemo da se jednom godišnje šljunak iz riječnih korita besplatno vadi u

trajanju od mjesec dana za vrijeme niskog vodostaja.

UVOĐENJE KATEGORIJE „RIBOLOVA NA MALO” Uvođenje kategorije „ribolova

na malo” za kopneno i morsko ribarstvo, uz postojeće kategorije „sportskog

ribolova” i „gospodarskog ribolova”, omogućilo bi stanovnicima da love ribu za

svoje osobne potrebe tradicionalnim metodama na području Lonjskog polja,

Kopačkog rita te diljem Jadrana. Gdje je god moguće, takvu proizvodnju treba

povezati sa seoskim turizmom.

NAVODNJAVANJE I REGULACIJA VODA Hrvatska svake godine trpi milijunske

štete od poplava i suša, pa se zalažemo za postupnu izgradnju sustava za

navodnjavanje i odvodnju koji bi nas višestruko manje koštali od nastalih šteta.

Zbog nestručnih i interesnih uređenja obala, država trpi milijunske gubitke koji se

prelijevaju tzv. vodnoj mafiji; nakon sanacija obala nastaju poplave koje naprave

štetu te ih je opet potrebno sanirati i tako se stvara začarani krug. Namjeravamo

tome stati na kraj. Rijeke su nam sve pliće pa imamo slučaj da je Sava nizvodno od

Zagreba u posljednjih 15 godina za 38% smanjila svoju protočnost, što za posljedicu

ima sve više problema s poplavama i urušavanjem obale. Vađenje pijeska važan je

41

segment borbe protiv poplava, a ono stvara i dobre uvjete za obogaćivanje ribljeg

fonda koji je ostao bez svojih zimovališta, tj. dubina većih od 5 metara u kojima riba

može prezimljavati. Usporedo s time treba sustavno čistiti na tisuće kilomatara

kanala za odvodnju i navodnjavanje, od kojih mnogi već 30 godina nisu čišćeni, jer

bi se na taj način znatno smanjio nagli priljev oborinskih voda u rijeke.

PROGLAŠENJE ISKLJUČIVOG GOSPODARSKOG POJASA (IGP) Hrvatska svake

godine gubi oko milijardu eura i neizmjerno više u ribljem fondu i uništenju života u

Jadranu zbog nereguliranog gospodarenja morem. Cilj je zaštititi živi svijet i održivo

eksploatirati resurse. IGP je bolji model od Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa

(ZERP-a) jer ne obuhvaća samo živi svijet, nego i podmorje i bogatstva ispod

morskog dna (rudna, arheološka). Površina RH je 56.542 km2, a 23.870 km2 je

područje gospodarskog pojasa i te površine (veličine Slovenije) ne smijemo se

odreći.

ZABRANA GMO-a Protivimo se uzgoju, uvozu, prodaji i distribuciji genetski

modificiranih organizama (GMO) na području Republike Hrvatske. Tehnologija

GMO-a, koja se tako agresivno promiče kao tehnologija budućnosti, predstavlja

opasnost po zdravlje i ekonomiju svih zemalja koje su dopustile njezinu

implementaciju. Razlozi zbog kojih se protivimo tehnologiji genetskog modificiranja

temelje se na brojnim znanstvenim dokazima.

UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMBROZIJA Ambrozija je najveći

neprijatelj poljoprivrede i zdravlja ljudi. Svake godine naša poljoprivreda trpi sve

veće štete zbog nje. Zalagat ćemo se za pronalaženje herbicida za njezino

uništavanje. Zar je moguće da ne postoji nijedan kemičar bi mogao izmisliti sredstvo

protiv nje?

VEĆA KONTROLA I ZAŠTITA HRVATSKIH ŠUMA Posljednjih se godina na

području RH šume devastiraju sječom drva za ogrjev i proizvodnju sječke za

bioelektrane. Njemačka je u prošlosti pogriješila kada je neumjereno sjekla svoje

šume za biomasu u pelete radi proizvodnje struje. Pogrešku sad ispravlja enormnim

povećanjem proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora (vjetar, sunce,

voda), tako da je u lipnju 2014. uspjela prijeći 50% proizvedene energije iz

obnovljivih izvora energije, dok RH nije prešla niti 2%. Nužno je zabraniti da se

slavonski hrast i jasen koriste za proizvodnju biomase, dok u isto vrijeme na

raspolaganju imamo toliko voda, vjetra i sunca.

UNIŠTAVANJE INVAZIVNIH BILJAKA – AMORFA Amorfa je navjeći neprijatelj

šume. Umjesto sječe jasena i slavonskog hrasta treba sjeći amorfu i koristiti je kao

biomasu za gorivo.

42

LOVSTVO Životinje predatori su se toliko namnožili zbog nestručnog

gospodarenja lovištima da ih se sve više susreće u dvorištima. Namnožilo se toliko

vukova, čagljeva i medvjeda kao nikada do sada. Predlažemo ukidanje monopola

Lovačkom savezu jer je dokazano da najkvalitetnijm lovištima upravljaju stučnjaci

šumarske struke. Protivimo se privatizaciji lovišta jer ona ide na ruku onima koji

žele na brzinu izvući dobit bez kvalitetnog gospodarenje i očuvanja resursa.

UKIDANJE PAŠARENJA BEZ KONTROLE U posljednja dva desetljeća kod nas se

udomaćila praksa slobodnog pašarenja bez nadzora, pa lutajuća stoka hoda po

tuđim njivama i nanosi goleme štete koje vlasnicima nitko ne isplaćuje.

43

4.5. OBRAZOVNA POLITIKA

U sadašnjem obrazovnom sustavu, u javnim školama Republike Hrvatske, izražena je

zatvorenost prema pedagoškom pluralizmu, odnosno prema takozvanim

„alternativnim“ (manje zastupljenim) pedagoškim i didaktičkim pristupima odgoju i

obrazovanju. Vladaju zastarjele paradigme, jednoumlje i nefleksibilnost sustava koji

ograničava nastavnike i ne dopušta im provođenje maksimalno kvalitetne nastave. Na

učiteljskim fakultetima i ostalim visokim pedagoškim školama buduće nastavnike se

poučava o različitim pristupima nastavi, filozofijama odgoja i obrazovanja, o

„alternativnim“ školama te o prednostima i nedostatcima svakoga od tih pristupa, škola

i filozofija. Drugim riječima, buduće se nastavnike poučava o pedagoškom pluralizmu i

potiče se njegova praktična primjena. No, mogućnosti za primjenu pojedinih elemenata

svega nabrojenoga u praksi vrlo su ograničene zato što je obrazovni sustav u Republici

Hrvatskoj vrlo determiniran i isključiv. ŽIVI ZID nudi promjenu takvog načina

funkcioniranja osnovnog i srednjeg školstva u korist učinkovitijeg obrazovnog modela u

kojemu je krajnji cilj obrazovnog procesa odgojiti i obrazovati čovjeka koji je sposoban

kritički promišljati svijet oko sebe i konstruktivno djelovati u njemu.

Ključne smjernice koje ovaj program sadrži i kojima nastoji ostvariti zadani cilj na

području osnovnog i srednjeg obrazovanja su sljedeće:

poticanje razvoja kritičkoga mišljenja

poticanje razvoja kreativnoga mišljenja

stvaranje radnih navika

razvoj motoričkih znanja, vještina i sposobnosti

stvaranje sustava vrijednosti koji se temelji na čovječnosti, altruizmu, pacifizmu

te ljubavi i poštovanju prema prirodi i svemu što se u njoj nalazi.

U dugom razdoblju školovanja u RH,koji ukupno traje 11 ili 12 godina (ovisno o vrsti i

trajanju srednje škole), javljaju se mnogi problemi, što otvara mnogo prostora za

poboljšanje. Neke od stavki koje smo prepoznali kao važne i izdvojili ovdje s ciljem da ih

poboljšamo u najkraćem mogućem roku su sljedeće:

nastavni predmeti i sadržaj koji se uči

nastavni sustavi i metode poučavanja

organizacijska struktura nastave

dopušten broj učenika po razrednom odjelu.

44

OSNOVNO OBRAZOVANJE

Po trenutno važećem Nastavnom planu i programu, obvezni nastavni predmeti u

razrednoj nastavi su: Hrvatski jezik, Matematika, Priroda i društvo, Tjelesna i

zdravstvena kultura, Glazbena kultura, Likovna kultura i Strani jezik. Ostali oblici

neposrednog odgojno-obrazovnog rada u razrednoj nastavi su Sat razrednika,

Izvannastavne djelatnosti te Dopunska i Dodatna nastava. Izborni predmeti su

Vjeronauk u sva četiri razreda i još jedan strani jezik u četvrtom razredu. Svi nastavni

predmeti, osobito oni obrazovnog karaktera, trebaju u što većoj mjeri biti usmjereni na

usvajanje praktično iskoristivih znanja i vještina umjesto činjeničnih znanja koja se

nauče, reproduciraju za ocjenu, a potom u većini slučajeva zaborave. Kod predmeta

odgojnog karaktera taj problem je mnogo manje izražen, ali ni ti predmeti ne ostvaruju

svoju svrhu na način na koji bi trebali. Upravo ova skupina predmeta trebala bi odgajati

učenike da budu sposobni kritički misliti i propitkivati svoje i tuđe stavove te da budu

sposobni kreativno misliti, a povezano s tim da imaju želju i potrebu stvarati nešto novo

i poboljšati ono što već postoji, no to do sada nije bilo ostvareno jer se nije davalo na

važnosti ovim ciljevima odgojnih predmeta.

Sati razrednika trebali bi u većoj mjeri služiti za ostvarivanje odgojnih ciljeva nastave, a

posebno bismo ovdje izdvojili posljednju smjernicu ovoga programa kao odgojni cilj koji

može biti ostvaren kroz Sat razrednika – stvaranje sustava vrijednosti koji se temelji na:

čovječnosti, altruizmu, pacifizmu, očuvanju zdravlja i života te razvoju ljubavi i

poštovanja prema prirodi i svemu što se u njoj nalazi. Nijedan drugi nastavni predmet

ne predviđa izravno ostvarivanje odgojnih ciljeva nastave jer su oni podređeni

obrazovnim ciljevima, a njihovo je ostvarivanje predviđeno putem obrazovnih sadržaja

kao nešto što bi spontano trebalo biti ostvareno. No, to se ipak ne događa. Naprotiv,

naše se društvo već generacijama ne razvija u željenom smjeru, ne samo u

gospodarskom smislu, nego ni u moralnom, intelektualnom, natalitetnom i

zdravstvenom smislu.

Školske godine 2012./2013. krenulo se s provedbom kurikula Zdravstvenog odgoja koji

je trebao zaživjeti kao zaseban predmet, no to se još nije dogodilo pa su teme, odnosno

moduli koje on obrađuje, nespretno integrirani u različite postojeće predmete i oblike

odgojno-obrazovnog rada, a nedosljedno se i provode. Dakako, to ne može biti dovoljno

za ozbiljan, odgovoran i sustavan pristup temi kao što je zdravlje. O zdravlju se nije

dovoljno brinuti tek kod liječnika ili u bolnici jer tada je zdravlje očito već narušeno; o

zdravlju se treba brinuti mnogo prije - kod kuće i u školi.

Zdravlje je, prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije, stanje potpunog

tjelesnog, duševnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Već iz ove

definicije, a još više iz prakse, postaje jasno da predmet Tjelesne i zdravstvene kulture

ne može jedini skrbiti za pitanja zdravlja, kako u nazivu tako i u programu. Tjelesna i

zdravstvena kultura bavi se prvenstveno tjelesnim aktivnostima te usvajanjem

motoričkih vještina i temeljnih znanja o atletici i sportovima, što nije dovoljno i ne

45

obuhvaća sve iz naziva ovog nastavnog predmeta. Psihičkom komponentom zdravlja, u

odgojno-obrazovnom smislu, trebao bi se baviti psiholog. Krajnje je vrijeme da se i

psiholozi aktivno uključe u odgojno-obrazovni sustav, ne samo kao stručni suradnici

nego i kao predavači jer umnogome mogu doprinijeti zdravstvenom odgoju (kroz

teoriju, radionice, seminarske radove, edukativne filmove) i to ne samo učenicima, već i

nastavnicima koji se sve teže nose sa zahtjevima odgojno-obrazovnog procesa

(opsegom programa, veličinom skupine, problemima učenika i drugim faktorima).

Štoviše, od vremena do vremena svjedočimo maloljetničkim deliktima kada se vladajući

pod pritiskom medija uvijek iznova „zauzimaju" za integraciju psihologa u škole i za

kontinuirani rad i nadzor nastavnika nad fizičkim i psihičkim zdravljem učenika, da bi

sve palo u vodu do prvog sljedećeg nesretnog slučaja i tako u krug. ŽIVI ZID takvu

praksu želi prekinuti jer zdravlje je najveće čovjekovo bogatstvo i treba ga usvajati,

ozbiljno mu pristupiti tijekom cijelog osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja.

Napokon, da je zdravlje mnogo više od Tjelesne i zdravstvene kulture, pa čak i

zdravstvenih tema koje su razdijeljene unutar Sata razrednika i predmeta poput Prirode

i društva, a kasnije Biologije i Kemije, najbolje i najpouzdanije potvrđuje svakodnevnica.

Sve je više različitih bolesti koje nastaju kao posljedica loše prehrane, štetnih navika,

nedovoljne tjelesne aktivnosti, stresa itd. Točno je da se životni vijek unazad mnogo

godina produžio, no isto je tako točno da postoje bolesti današnjice koje nisu ništa

drugo nego posljedica nedovoljne educiranosti (kritičnosti) te zagovaranog

konzumerističkog i hedonističkog načina života koji će u vremenima koja slijede još više

doći do izražaja. Primjerice, igra s prijateljima (koja uključuje tjelesnu aktivnost u

stvarnom društvu) zamijenjena je sjedenjem uz virtualnu društvenu mrežu i grickanjem

McDonaldsovih krumpirića.

Osim nastojanja da Hrvatska bude bolja zemlja, bogatija i pravednija, ŽIVI ZID će

nastojati da bude i zdravija, da bude zemlja relativno zdravih ljudi. Nažalost, danas nije

tako. U nedavnom istraživanju Eurobarometra nad članicama Europske unije, a

povodom 31. svibnja - Svjetskog dana nepušenja, Hrvatska je u samom vrhu po broju

pušača. Poznato je da pušenje ozbiljno ugrožava zdravlje ne samo pušača, već i njihovih

bližnjih. Poznato je da pušači u prosjeku žive i do 10 godina kraće od nepušača, te da su

podložniji mnogim bolestima (osobito malignim), no usprkos tome u Hrvatskoj je 33 %

pušača, za razliku od 11 % u Švedskoj. Bitan čimbenik kojem se ovakvo stanje može i

mora pripisati je nedostatak sustavnog i kvalitetnog odgoja i obrazovanja. Stoga će

briga o zdravlju biti jedan od imperativa obrazovne politike ŽIVOG ZIDA. Ekonomski

održivo i socijalno pravedno društvo nema smisla ako ljudi koji čine to društvo nisu

educirani o posljedicama loših prehrambenih navika, pretjerane konzumacije alkohola,

pušenja cigareta, nedostatka kretanja, te ako ne znaju opaziti ni tumačiti promjene na

tijelu i u tijelu, kao ni vlastita psihička i emocionalna stanja. Izbor je svakog pojedinca

hoće li i u kojoj mjeri konzumirati lošu hranu, alkohol, cigarete ili neki drugi štetan

porok, no ŽIVI ZID smatra da je dužnost države pružiti građanima kvalitetan i cjelovit

odgoj i obrazovanje kako bi bili svjesni posljedica poroka i nedovoljne tjelesne

aktivnosti.

46

Stoga, u nastavni sadržaj Tjelesne i zdravstvene kulture potrebno je uvrstiti sadržaj o

brizi za zdravlje, pravilnoj prehrani i zdravim životnim navikama koje će djeci omogućiti

da se razviju u zdrave ljude s kvalitetnim navikama, što će im dugoročno omogućiti

bolju kvalitetu života. Zbog važnosti usvajanja navedenih sadržaja potrebno je povećati

broj sati ovom nastavnom predmetu. Trenutno je Tjelesna i zdravstvena kultura

zastupljena s tri sata tjedno u prva tri razreda, dok je u preostalih pet razreda

zastupljena samo s dva sata tjedno. Kako bi navedeni sadržaji bili ostvarivi bez da se

učenicima uskrati prijeko potrebna tjelesna aktivnost, smatramo da bi optimalan broj

sati Tjelesne i zdravstvene kulture u svih osam razreda osnovne škole bio četiri sata

tjedno.

Mnoga istraživanja ukazuju na veliku korist učenja stranih jezika od rane dobi za

kognitivni razvoj djece pa treba poticati nastavu stranih jezika od rane dobi i uvesti

drugi strani jezik kao izborni predmet od trećeg, a ne četvrtog razreda, s time da odabir

jezika bude prepušten dogovoru roditelja na razini razrednog odjela, a da ponuda bude

u okvirima onoga što je škola u mogućnosti ponuditi.

Predmetna nastava obuhvaća druga četiri razreda osnovne škole, odnosno razdoblje od

petog do osmog razreda. Tada učenici dobivaju predmetne nastavnike koji zamjenjuju

učitelje te dobivaju nove predmete: Tehnička kultura, Priroda/Biologija, Povijest,

Geografija, Fizika i Kemija.

U petom razredu uveo bi se Društveni odgoj kao obvezna izvannastavna aktivnost.

Društveni odgoj vodio bi školski socijalni radnik ili drugi stručni suradnik (pedagog,

psiholog ili defektolog), a sastojao bi se od određenog broja sati koje učenici moraju

provesti volontirajući u humanitarnim ustanovama ili sudjelujući u konstruktivnim

projektima prikladnim za uključivanje učenika, te od sastanaka na kojima učenici

voditelju iznose dojmove o svojim iskustvima za vrijeme volontiranja i raspravljaju o

tome što su naučili iz njih te tako uče o vrijednosti i važnosti rada za opće dobro. Osim

rasprave o iskustvima volontiranja, na sastancima bi voditelj s učenicima osmišljavao

projekte koje bi učenici vodili i ostvarivali te se na taj način učili odgovornosti i vođenju

projekata. To bi ujedno bila prilika da učenici daju svoj doprinos i prijedloge za pitanja

kao što su uređenje školskog okoliša, organizacija izvanučionične nastave itd. te tako

budu aktivno uključeni u rad škole.

Osim Društvenog odgoja učenicima bi bio ponuđen širok spektar izbornih predmeta

kako bi se mogli usmjeriti prema svojim interesima. Jedno od mogućih rješenja je da svi

učenici moraju steći temeljna znanja iz svih predmeta u predmetnoj nastavi

pohađanjem dvaju razreda za predmete koji traju četiri godine, kao što je Tehnička

kultura, odnosno jednog razreda za predmete koji traju dvije godine, kao što je Fizika.

Oni koje zanimaju pojedini predmeti imali bi mogućnost pohađati ih u punom trajanju s

dodatnim sadržajima i izvanučioničkom nastavom. Svatko bi morao odabrati određeni

minimalni broj izbornih predmeta kako se ne bi dogodilo da neki učenici ne izaberu

nijedan izborni predmet da bi imali manji broj sati. Na taj način nastavnici bi imali

47

osiguran dovoljan fond sati, a učenici bi imali mogućnost izbora za usmjeravanje prema

područjima koja ih zanimaju.

Za učenike sedmog i osmog razreda organizirale bi se radionice u sklopu Društvenog

odgoja na kojima bi oni imali priliku otkriti svoje ponekad skrivene potencijale i koje bi

nastojale pomoći učenicima da shvate u čemu su dobri i što im se sviđa raditi, što bi im

olakšalo izbor srednje škole.

Dopušten broj učenika u razrednim odjelima u osnovnoj školi treba smanjiti na

maksimalno 24 učenika po razrednom odjelu kako bi se osigurala kvaliteta nastave i

kako bi nastavnici bili u mogućnosti dovoljno se posvetiti svakom učeniku.

SREDNJE OBRAZOVANJE

Srednja škola slijedi osnovnu školu kao treći stupanj obrazovanja. Za razliku od osnovne

škole koja ima samo jedan nastavni program, srednje škole dijele se u četiri različite

skupine škola, od kojih svaka skupina ima svoje daljnje podjele prema vrstama

nastavnih programa. Te četiri skupine čine: gimnazije, trogodišnje gospodarske,

obrtničke i strukovne škole, četverogodišnje strukovne škole te umjetničke škole.

Gimnazije traju četiri godine, a dijele se na: opće, jezične, klasične, prirodoslovne,

matematičke i prirodoslovno-matematičke gimnazije. Ta podjela bila bi odbačena i sve

gimnazije imale bi isti obrazovni program, kao što je slučaj s osnovnom školom, uz

razliku da bi gimnazija nudila mnogo veći izbor izbornih predmeta uz nekoliko obveznih

koje moraju svi pohađati: Hrvatski jezik, Matematika, Tjelesna i zdravstvena kultura,

Engleski jezik, Društveni odgoj, Ekonomija (1. i 2. razred) te Politika i gospodarstvo (3. i

4. razred). Nastavni sadržaj Društvenog odgoja sadržajno bi se nastavio na onaj iz

osnovne škole, uz zahtjevnije projekte. Ovisno o tome kako se implementirao

Zdravstveni odgoj, odnosno briga o zdravlju u osnovnoj školi, jednako bi se nastavilo i u

srednjoj školi, obrađujući nove teme primjerene dobi, kao i ranije teme, ali intenzivnije

(dublje) i ekstenzivnije (šire). Nastavni sadržaj Ekonomije poučavao bi učenike vođenju

osobnih financija i pružao im temeljna znanja iz područja ekonomije. Nastavni sadržaj

Politike i gospodarstva upoznavao bi učenike s načinom na koji funkcionira

gospodarstvo na svjetskoj razini, na razini države i na lokalnoj razini; uz to, učenici bi

upoznavali razne gospodarske modele koji su postojali u povijesti, koji postoje danas, i

koji nikada nisu zaživjeli, ali su osmišljeni u teoriji. Sadržaj Politike i gospodarstva bio bi

povezan s Društvenim odgojem u smislu poticanja mladih ljudi da se aktivno uključe u

izgradnju društva te da razmišljaju o načinu na koji društvo funkcionira i kako ga

unaprijediti.

Trogodišnje gospodarske, obrtničke i strukovne škole traju tri godine i cilj im je

osposobiti polaznike za rad u struci. Za polaznike ovih škola nije predviđen nastavak

školovanja nego početak rada pa zato njihovo školovanje mora biti u potpunosti

usmjereno prema osposobljavanju za praktičan rad u struci. To bi se postiglo dodatnim

smanjenjem satnice nastavnih predmeta Hrvatski jezik, Engleski jezik, Matematika te

48

Tjelesna i zdravstvena kultura u odnosu na četverogodišnje strukovne škole. Društveni

odgoj, kao i u četverogodišnjim strukovnim školama, bio bi usmjeren na projekte u

struci, a Ekonomija te Politika i gospodarstvo bili bi sažeti tako da traju jednu nastavnu

godinu umjesto dvije, pa bi se Ekonomija slušala u prvom razredu, Politika i

gospodarstvo u drugom razredu, a treći razred bio bi u potpunosti usmjeren na

osposobljavanje za praktični rad u struci i ne bi sadržavao nestrukovne predmete.

Četverogodišnje strukovne škole traju četiri godine, a dijele se na: tehničke, industrijske,

ekonomske i medicinske škole. Strukovne škole treba redovito prilagođavati uvjetima u

struci i potražnji na tržištu rada, odnosno nastavni sadržaj treba pratiti razvoj struke i

biti usmjeren prema znanjima i vještinama od praktične vrijednosti, a upisne kvote

takvih škola treba prilagođavati potražnji tržišta rada za pojedinom djelatnošću kako

ljudi nakon završene škole ne bi bili prisiljeni raditi izvan struke ili dugo biti

nezaposleni dok se ne otvori radno mjesto u njihovoj struci. Strukovni dio nastavnog

sadržaja u školama ove vrste mora pratiti razvoj novih tehnologija i metoda rada kako

bi učenici iz tih škola izlazili kao kompetentni radnici umjesto da stječu relevantna

znanja i vještine tek kada počnu raditi. Kako bi se dodatno približili tom cilju, povećat će

se udio nastave koji učenici trebaju provesti na praksi umjesto učeći teoriju, a činjenična

znanja koja nemaju praktičnu vrijednost bit će izbačena iz nastavnog programa.

Četverogodišnje strukovne škole imaju manji omjer obveznih općih predmeta od

gimnazija, što je u redu jer se očekuje da će učenici koji završe te škole raditi u struci, a

ako idu na fakultet to će vjerojatno biti neki od fakulteta povezanih s njihovom strukom.

Nastavnicima koji rade u strukovnim školama treba omogućiti stručno usavršavanje

kroz seminare i stručne skupove kako bi posjedovali znanja o posljednjim dostignućima

struke, koja bi onda prenosili svojim učenicima. Obvezni predmeti u ovoj vrsti škola bili

bi isti kao i u gimnazijama, iako s manjom količinom sadržaja i manjim brojem

nastavnih sati, a sadržaj Društvenog odgoja bio bi usmjeren na projekte u struci kako bi

učenici ovih škola imali višestruku korist od ovog nastavnog predmeta.

Umjetničke škole traju četiri godine, a dijele se na plesne, likovne i glazbene škole.

Likovno obrazovanje izvodi se prema umjetničkom kurikulumu u četverogodišnjem

trajanju, kao i plesno i glazbeno obrazovanje, uz razliku da učenici likovnih škola

nemaju mogućnost istovremeno pohađati još jednu srednju školu.Učenici upisani u

srednje plesne i glazbene škole imaju mogućnost pohađati samo plesnu odnosno

glazbenu školu za zanimanje plesača odnosno glazbenika, a mogu i paralelno pohađati

još jednu srednju školu, najčešće gimnaziju. Ukoliko učenik pohađa samo umjetničku

školu, svoje obrazovanje završava izradom i obranom završnog rada, a može polagati i

ispite državne mature ukoliko želi nastaviti obrazovanje na visokoškolskim

ustanovama. Promjena u organizaciji umjetničkih škola bila bi u vidu pristupa nastavi,

osuvremenjivanju nastavnih pomagala i puno većem uplivu već renomiranih umjetnika

koji bi u suradnji s nastavnim vijećem i ministarstvom posjećivali, surađivali i održavali

kontakte s izabranim školama.U glazbene škole uvela bi se jedna važnija promjena u

načinu praćenja učenika. Umjesto nastavnika koji je do sad vodio razred s tridesetak

učenika kojima sam ne predaje, razrednik bi učenicima bio onaj nastavnik koji predaje

49

njihov instrument. Što znači da bi profesor klavira pratio cjelokupni napredak desetero

svojih učenika te vodio njihovu dokumentaciju. Za to i ostalu dokumentaciju te njeno

vođenje ostao bi mu jedan sat tjedno u cjelokupnoj satnici. Tako bi se izbjegla loša

komunikacija između razrednika, učenika koje razrednik ne poznaje i njihovih roditelja.

Prijedlog za dopušten broj učenika u razrednim odjelima u osnovnoj školi bio je

ograničavanje na maksimalno 24 učenika po razrednom odjelu. U srednjim školama je

manja potreba za individualnim radom s učenicima pa zato broj učenika u razrednom

odjelu može biti nešto veći, no ne prevelik, te stoga predlažemo da gornja granica broja

učenika po razrednom odjelu bude 30 učenika.

VISOKO OBRAZOVANJE

U skladu s humanističkim načelima na kojima se temelji političko djelovanje ŽIVOGA

ZIDA, a koja su objavljena u tekstu Humanizam – temelj ŽIVOG ZIDA te u Deklaraciji o

znanosti i visokom obrazovanju Sindikata visokog obrazovanja i znanosti „Akademska

solidarnost“, izradili smo sljedeće osnovne smjernice programa za znanost i visoko

obrazovanje:

besplatno (potpuno javno financirano) visoko obrazovanje

odgovoran pristup zapošljavanju u visokom obrazovanju

očuvanje i unaprjeđenje znanosti i visokog obrazovanja kao javnog dobra

ravnomjerno poticanje svih znanstvenih područja.

BESPLATNO (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO) VISOKO OBRAZOVANJE Jedna od

temeljnih smjernica za koje ćemo se bezuvjetno zalagati jest besplatno visoko

obrazovanje za sve studente, odnosno obrazovanje u kojemu će se izravni troškovi

studiranja financirati iz državnoga proračuna. U nastavku teksta predstavit ćemo

osnovne argumente zbog kojih smatramo da besplatno visoko obrazovanje treba biti

temelj svakog društva koje teži biti pravedno.

Dosadašnje vladajuće političke stranke (HDZ i SDP) postavile su sustav visokog

obrazovanja u kojem pravo na besplatno obrazovanje (u kojemu se izravni troškovi

studija financiraju iz državnoga proračuna) imaju samo redoviti studenti, odnosno

redoviti i uspješni studenti. Pritom se redovitim studentima smatraju oni koji su položili

sve ispite propisane studijskim programom na jednoj godini, dok se uspješnost

određuje proizvoljno na razini svake sveučilišne sastavnice (fakulteta). Iako se na prvi

pogled ovako postavljen sustav visokoga obrazovanja čini opravdanim, on je zapravo

višestruko problematičan.

Ovako postavljen sustav promovira učinkovitost kao ekonomsku kategoriju i daje joj

prioritet u odnosu na sam proces učenja kao obrazovnu kategoriju. Država stoga ulaže u

redovite studente koje potiče da što prije izađu na tržište rada bez obzira na

individualne različitosti u dinamici učenja i razumijevanja prilikom usvajanju sadržaja.

Tako je naglasak na tzv. ishodima učenja, odnosno na usvajanju minimalno potrebnih

50

znanja i vještina, tj. na pukom izvršavanju obveza, neizvršavanje kojih se financijski

kažnjava, umjesto na dubokom razumijevanju određenoga sadržaja. Time se stvaraju

instant stručnjaci koji su reducirani na postizanje ekonomskih (tržišnih) ciljeva, a ne

misleći pojedinci (intelektualci) koji su u stanju zauzeti kritičan stav prema društvenim,

ekonomskim, ekološkim i političkim problemima. Obrazovni sustav trebao bi stoga biti

usmjeren prema intelektualnoj emancipaciji i političkoj samosvijesti, umjesto da u što

kraćem roku stvara pojedince za tržište rada. Smatramo da je temeljna vrijednost našeg

društva demokracija, a ne poduzetnički kapitalizam (koji je proizveo katastrofalne

ekonomske, socijalne i moralne posljedice u vidu korupcije, političke indiferentnosti

velikog broja građana, nezaposlenosti, socijalne nesigurnosti, uništavanja okoliša itd.),

pa bi obrazovni sustav trebao biti usmjeren na ostvarivanje demokratskih

(općedruštvenih), a ne tržišnih (kapitalističkih) ciljeva.

Postojeći sustav temelji se na tezi da je državi u interesu financirati samo one studente

koji će redovito završiti studij. Pritom se pretpostavlja da je naš visokoobrazovni sustav

toliko kvalitetan da ne snosi nikakvu odgovornost za neredovitost studiranja, već se ona

prebacuje isključivo na studente. Međutim, na temelju rezultata empirijskih istraživanja

koja su provedena na fakultetima u Hrvatskoj, čini se da nije tako. Studenti se žale na

nedostupnost kvalitetne literature, loš raspored nastave, velike studijske skupine,

neobjektivno ocjenjivanje i sl.

Postojeći sustav visokog obrazovanja temelji se na pretpostavci da studenti koji ne

ispunjavaju redovito svoje obveze trebaju participirati u izravnim troškovima studija.

Time se potiče etički krajnje dvojbeno načelo: „Tko može platiti, ima pravo na pogrešku,

a tko ne može, taj nema.“. To studente lošeg socijalno-ekonomskog statusa stavlja u

nejednak položaj u odnosu na druge. Stoga bi se ukidanjem svih oblika plaćanja studija

dokinula ova etički neprihvatljiva mogućnost. Osim toga, time bi se otklonila i vrlo

nezahvalna situacija u kojoj se nalaze nastavnici kada na ispitu odlučuju o tome hoće li

student i koliko morati plaćati studij. To je neprihvatljivo jer se nastavnike tako dovodi i

u sukob interesa. Naime, što više studenata ne položi njihov ispit, to su prihodi fakulteta

veći, a time i standard nastavnika. Tim više što nerijetko dodatci na plaće nastavnika

ovise o razini prihoda koje fakulteti sami ostvaruju. Stoga je neprihvatljivo da postoji

negativna korelacija između prihoda fakulteta i uspjeha studenata (prihodi fakulteta

rastu što je uspjeh studenata lošiji).

Besplatno (javno financirano) visoko obrazovanje za sve studente zahtijevalo bi

dodatno izdvajanje novčanih sredstava iz državnoga proračuna (oko 400 do 500

milijuna kuna). Povećanje izdvajanja sredstava za visoko obrazovanje sa sadašnjih 0.7

% (oko 2,3 milijarde kuna) na 1 % BDP-a (oko 3,3 milijarde kuna, što je još uvijek ispod

prosjeka EU od oko 1,1 % BDP-a) za potpuno javno financiranje visokoga obrazovanja

bilo bi više nego dovoljno. Dio tih sredstava koristio bi se za potpuno javno i socijalno

osjetljivo visoko obrazovanje u kojemu bi se sustavom stipendiranja pokrivali i

neizravni troškovi studiranja za studente lošijeg socijalno-ekonomskog statusa i ostale

rizične društvene skupina. Time bi se ostvario društveno pravedan cilj – dostupnost

51

visokog obrazovanja svima. Preostali dio sredstava koristio bi se za razvoj znanstveno-

istraživačkog rada. Usporedbe radi, za troškove sudjelovanja u „mirovnim misijama“ iz

državnoga proračuna izdvaja se oko 350 milijuna kuna godišnje, a za djelatnosti

Katoličke crkve oko 250 milijuna kuna. Prema tome, ostvarivanje ovog cilja nije nikakva

populistička predizborna utopija, već realno ostvariv i društveno poželjan cilj.

ODGOVORAN PRISTUP ZAPOŠLJAVANJU U VISOKOM OBRAZOVANJU Dosadašnju

praksu zapošljavanja djelatnika u sustavu znanosti i visokog obrazovanja, koja se

temeljila na kompetitivnom pristupu (znanstveni novaci), treba što prije prekinuti i

sanirati njegove štetne posljedice te uvesti humaniji, solidarniji i odgovorniji pristup

zapošljavanju akademskih djelatnika, počevši od suradničkih zvanja (asistenata i viših

asistenata) do znanstveno-nastavnih zvanja (docenata, izvanrednih i redovitih

profesora te redovitih profesora u trajnom zvanju).

Zapošljavanje znanstvenih novaka s ugovorima na određeno vrijeme dovelo je do

stvaranja dviju neravnopravnih skupina zaposlenika. Jedna skupina zaposlenika, oni s

ugovorima na neodređeno vrijeme (zaposlenici u znanstveno-nastavnim zvanjima)

egzistencijalno je zaštićena, dok je druga skupina zaposlenika (znanstveni novaci) s

ugovorima na određeno vrijeme dovedena u poziciju egzistencijalne neizvjesnosti zbog

koje su nerijetko u neprimjereno podređenom odnosu prema nadređenima.

Kontinuirano su izloženi pritisku da, zbog straha da će prestankom ugovora završiti na

Zavodu za zapošljavanje, prihvaćaju nedostojne, prekomjerne i nelegitimne zadatke

koje obavljaju u korist nadređenih. U okviru akademske zajednice imaju deklarativnu

autonomiju, dok je u praksi stvarna akademska autonomija rezervirana samo za

zaposlenike u znanstvenim i znanstveno-nastavnim zvanjima.

ŽIVI ZID se stoga zalaže da se svim znanstvenim novacima koji su, usprkos

nepovoljnijem položaju, uspjeli postići sve potrebne uvjete, osigura raspisivanje

natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta te da time dobiju priliku za

stjecanje teško zaslužene akademske autonomije i egzistencijalne sigurnosti u okviru

visokoškolskog sustava. Osim toga, smatramo potrebnim prekinuti s takvom

kadrovskom politikom u kojoj će se između većeg broja znanstvenih novaka, čiji su

ugovori o radu na određeno vrijeme, birati oni koji su u toj trci pobijedili. Umjesto toga,

birati trebaju predmetni nastavnici i to s ugovorima na neodređeno vrijeme (s jasno

definiranim uvjetima i rokovima za izbore u znanstveno-nastavna zvanja), čime bi se

osigurala akademska sloboda i solidarni odnosi unutar akademske zajednice. Također

smatramo neprihvatljivim fiksiranje postojećeg stanja napredovanja u znanstveno-

nastavnim zvanjima, koje je nametnula aktualna vlada, neovisno o tome što im zakon to

omogućava.

OČUVANJE ZNANOSTI I VISOKOG OBRAZOVANJA KAO JAVNOG DOBRA

Dosadašnje kratkovidne i strateški nedovoljno promišljene obrazovne politike dovele su

do povećanja broja studenata i broja studija. Zbog loše kadrovske politike, to povećanje

nije pratilo i odgovarajuće povećanje broja znanstveno-nastavnih kadrova te prostornih

52

i materijalno-tehničkih kapaciteta. Sve to je dovelo do pada kvalitete visokoobrazovnog

sustava. Kao izlaz iz tog stanja, sukladno neoliberalnoj paradigmi, nudi se daljnja

komercijalizacija visokog obrazovanja u vidu uvođenja školarina, što je kao posljedicu

donijelo upisivanje broja studenata iznad praga za kvalitetno obrazovanje, kako bi se na

tržištu uprihodila sredstva kojima su se, između ostalog, isplaćivali i dodatci na plaće i

honorari nastavnicima i ostalim zaposlenicima. Taj trend doveo je do toga da su zbog

neisplativosti praktički dokinuta fundamentalna istraživanja bez kojih akademska

zajednica postaje međunarodno neprepoznatljiva i irelevantna. Tako funkcija

sveučilišnih nastavnika više nije stvaranje novih spoznaja, već se svodi na prijenos

znanja oblikovanih na drugim, elitnim sveučilištima. Tako je visoko obrazovanje

izgubilo svoju temeljnu odrednicu i zapravo se pretvorilo u stručne studije.

Osim toga smatramo da bi znanstvenicima i nastavnicima javnih sveučilišta trebalo

zakonski onemogućiti rad na privatnim znanstveno-obrazovnim institucijama jer to, kao

što je slučaj u zdravstvu, otvara prostor za sukob interesa, korupciju i pogodovanje

privatnim interesima na štetu javnih. Također se protivimo tome da se djelatnosti

pomoćnih (tehničkih) službi izdvajaju iz sveučilišta da bi se njihove usluge koristile iz

privatnih tvrtki.Time bi se javnim novcem financirale privatne tvrtke koje bi zbog

vlastitog profita žrtvovale osnovna radnička prava, što smatramo neprihvatljivim.

ŽIVI ZID u svom programu zalaže se stoga za dostatno javno financiranje, odnosno

povećanje izdvajanja za visoko obrazovanje s dosadašnjih 0,7 % (oko 2,3 milijarde

kuna) na 1 % BDP-a (3,3 milijarde kuna). Time bi se sveučilišnim studijima osigurala

opstojnost i dugoročna društvena uloga u vidu očuvanja slobode i jednakih uvjeta za

istraživanje i obrazovanje svih građana, dok bi se privatnim visokoškolskim

institucijama dopustila izvedba isključivo stručnih studija.

RAVNOMJERNO POTICANJE SVIH ZNANSTVENIH PODRUČJA Na temelju

neoliberalne doktrine ekonomske isplativosti, uloga se sveučilišta pokušava reducirati

na „proizvodnju“ znanja i kadrova koji će imati ključnu ulogu u razvoju gospodarstva.

Posljedica toga je favoriziranje onih zanimanja s većim stupnjem tržišne isplativosti,

primjerice ekonomsko-financijska, informatičko-komunikacijska zanimanja i sl. Druga

zanimanja osuđena su na vegetiranje jer ne proizvode kratkoročne ekonomske učinke.

To se odnosi na temeljna znanstvena istraživanja na području prirodnih znanosti te na

društveno-humanističkom i umjetničkom području. No, uloga sveučilišta bitno je

kompleksnija i ne može se promatrati samo kroz prizmu ekonomske isplativosti, već i

kroz ulogu sveučilišta u razvoju demokratskih vrijednosti, socijalne pravednosti,

etičnosti, osobne i društvene odgovornosti. Stoga smatramo da je uloga države da

osigura dostatna sredstva i uvjete za razvoj svih znanstvenih područja kako bi se

osigurala njihova opstojnost i demokratska uloga u stvaranju pojedinaca koji će biti u

stanju ne samo menadžerski kreirati vlastitu karijeru i karijere drugih, već će biti u

stanju zauzeti kritičan i empatičan stav prema političkim, ekonomskim, socijalnim,

ekološkim i ostalim društvenim problemima, a radi stvaranja ekonomski održivog i

socijalno pravednog društva.

53

4.6. ZDRAVSTVENA POLITIKA

REFORMA ZDRAVSTVENOG SUSTAVA (POTPUNO JAVNO FINANCIRANO

ZDRAVSTVO)

Bit je reforme zdravstvenog sustava uspostava takvog modela javnoga zdravstva koji će

u postojećim uvjetima pružiti građanima najviše zdravstvene dobrobiti. Sagledavajući

zdravstvo kao važan, ali ne i jedini činitelj koji utječe na zdravlje građana, možemo

točnije odrediti kakvo zdravstvo želimo, odnosno koje boljitke želimo postići reformom:

u tehničkom smislu zdravstvo mora biti ustrojeno kao dobar sustav koji će imati

jasan cilj, dobru građu i dobar način rada

u odnosu na bolesnike dobro zdravstvo mora osigurati svim građanima jednaku i

lako dostupnu zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima

u odnosu na zdravstvene radnike dobro zdravstvo mora osigurati rad u

primjerenim uvjetima, primjereno plaćen rad, uz mogućnost zadovoljenja

društvenih, radnih, obiteljskih i osobnih potreba

u odnosu na ostale građane zajednice dobro zdravstvo mora biti ekonomski i

fiskalno održivo kako ne bi ugrozilo potrebe šire društvene zajednice i za ostalim

javnim dobrima.

Dobrobit bolesnika jedini je smisao i krajnji cilj postojanja i rada javnoga zdravstva. Da

bismo do toga cilja doista i došli, nužno je imati cjeloviti zdravstveni sustav što

podrazumijeva:

dovoljno liječnika, sestara i ostalog medicinskog osoblja

postojanje jedinstvene osiguravateljske kuće te dovoljno domova zdravlja,

laboratorija, bolnica, medicinske i informatičke opreme

postojanje tvornica generičkih lijekova, kućne njege, vlastite informatičke službe,

ortopedskih kuća, fizikalne terapije u kući i istraživačkih središta.

U neprofitnom i cjelovitom zdravstvu sve se važne zdravstvene usluge i zdravstvena

dobra proizvode u samom sustavu, pa je količina zdravlja i zdravstvene dobiti najveća

moguća. Zdravstveno je osiguranje neprofitno i dostupno svim građanima pod jednakim

uvjetima. Nema gubitaka na posredništvu, nema zarađivanja na bolesti, nema

nepotrebne zdravstvene potrošnje i negativnih zdravstvenih ciljeva. Korupcija je, u

usporedbi s profitnim zdravstvenim sustavom, zanemariva. Omjer sredstava za

zdravstvo i dobivenog zdravlja najveći je moguć.

U našem slučaju to bi značilo da HZZO kao osiguravateljska kuća mora zdravstveni

sustav upotpuniti svim onim dijelovima koji su u vrijeme privatizacije bešćutno otrgnuti

od zdravstva – prije svega tvornicama generičkih lijekova (čime će se dobivati ne samo

jeftini nego i provjereno sigurni lijekovi), ortopedskim kućama, pružateljima usluga

kućne njege i fizikalne terapije u kući, jedinstvenom informatičkom potporom za

54

primarnu zaštitu i bolnice, a uz to svakako očuvati Imunološki zavod. Sve navedene

ustanove koje su sada privatne treba prepustiti slobodnom tržištu jer za njihovim

uslugama postoji dovoljno interesa i izvan obveznog zdravstvenog osiguranja.

Ostvarena cjelovitost uštedjela bi javnom zdravstvu iznose koji se broje u milijardama

kuna, ali, što je i važnije, suzbila bi, a ponegdje i iskorijenila, nepotrebna zdravstvena

potrošnja, negativni zdravstveni ciljevi i korupcija. Stoga predlažemo sljedeće reforme:

odvajanje javnoga od privatnog zdravstva

reformu bolničkog sustava

reformu primarne zaštite

novi tehnološki ustroj

uvođenje kliničkih postupnika

neprofitnost kao temeljni način rada

razumno plaćanje u zdravstvu

novi način upravljanja

potpunu transparentnost

poticanje inovacija i

suzbijanje korupcije.

ODVAJANJE JAVNOGA OD PRIVATNOG ZDRAVSTVA S obzirom na različitost

ciljeva, javno zdravstvo nužno je odvojiti od privatnog. Iako se oba bave medicinom,

privatno i javno zdravstvo zapravo su dva različita sustava. Privatno se zdravstvo u

Hrvatskoj u najvećem broju slučajeva razvija na iscrpljivanju javnoga zdravstva:

privatno zdravstvo uglavnom ima ugovore s javnim zdravstvom

služi se liječnicima iz javnoga zdravstva

koristi se prednošću zbog monopola vlasništva u odnosu na javno zdravstvo

iskorištava dopušten i legaliziran sukob interesa

zakoni i pravilnici su napisani kako bi olakšali prijenos kapitala iz javnoga

zdravstva u privatne zdravstvene ustanove.

U bolnicama se zbiva enorman investicijski ciklus i paralelizam u sustavu, pa se bolnički

sustav, kao nekada velike javne tvrtke, koristi za stvaranje privatnih profitabilnih

imperija. Tako u današnjem hrvatskom zdravstvu sveučilišni profesori i šefovi klinika

pojedinih bolnica imaju privatne poliklinike ili male privatne bolnice i usmjeravaju

bolesnike iz javnoga u privatni sektor.

Iz svega proizlazi nužnost razdvajanja tih dvaju sustava. Bit će to dobitak za sve.

Privatnici će se od pritajenoga zarađivanja na iskorištavanju javnoga zdravstva okrenuti

tržištu i slobodnom profitnom poslovanju, a javno će se zdravstvo osloboditi

iscrpljivanja i rada za privatne interese – bolesnici će pak imati slobodu izbora.

55

REFORMA BOLNIČKOG SUSTAVA Reforma bolničkoga sustava zahtijeva dva

postupka:

regionalizaciju te

usustavljenje bolnica.

Regionalizacija podrazumijeva podjelu bolničkog sustava u četiri regije u zemlji

(središnja, zapadna, južna i istočna Hrvatska). Svaka regija treba biti u stanju pružiti

cjelovitu vrhunsku skrb za svoje građane. Regionalizaciju treba pratiti i tijek novca, pa

će svaka regija dobivati svojevrsnu glavarinu – odnosno toliko sredstava koliko ima

građana u svojoj skrbi. Postupak regionalizacije treba biti razumno riješen jer postoje

djelatnosti koje se ne mogu ili ih je neisplativo raditi na razini regije, nego se moraju

raditi na razini cijele zemlje. U tome će smislu pojedine djelatnosti (transplantacija,

liječenje rijetkih bolesti, složeni operacijski postupci) biti posebno vrednovane i dobivat

će se posebna sredstva neovisno o „glavarini“.

Usustavljenje bolnica zahtijeva rješenje aktualnih poteškoća koje se ogledaju u

prevelikom broju bolnica s previše nemedicinskog osoblja, s prevelikom potrošnjom te

međusobnom vlasničkom i stručnom nepovezanošću u kojima prividno svi rade sve,

iako se ozbiljniji slučajevi upućuju u svega nekoliko kliničkih bolničkih centara (KBC).

Ili, kako bi to rekli stručnjaci: „rak-rana“ (hrvatskog zdravstva) je u 68 bolnica koje

gomilaju potrošnju hladnog pogona, a svi imalo kompliciraniji slučajevi rješavaju se u

šest velikih hrvatskih bolnica.

REFORMA PRIMARNE ZAŠTITE Bolnički sustav i primarna zaštita čvrsto su

međusobno povezani. Propusti u primarnoj zaštiti prelijevaju se u bolnički sustav dok, s

druge strane, propuste bolničkoga sustava ublažava primarna zaštita. Nepotrebno

upućivanje iz primarne zaštite preopterećuje bolničke liječnike slučajevima koji nisu

njihov djelokrug rada. Na taj se način zakidaju oni bolesnici čije stanje doista zahtijeva

znanje i iskustvo bolničkih liječnika. Uz to, bolnički liječnici utvrđuju bolesti uvelike

sporije i znatno većim brojem vrlo skupih, i često nepotrebnih, pretraga no u primarnoj

zaštiti. To s jedne strane povećava nepotrebnu zdravstvenu potrošnju, s druge stvara

liste čekanja, a s treće strane izlaže bolesnike nepotrebnim medicinskim postupcima.

Sve navedeno govori o tome kako je važno svaku promjenu u bolničkom sustavu pratiti

primjerenim promjenama u primarnoj zaštiti i obratno. Dakle, želimo li bolnice

rasteretiti nepotrebnog upućivanja iz primarne zaštite i omogućiti bolničkim

bolesnicima doista vrhunsku medicinsku skrb te smanjiti liste čekanja, tada je nužno

unaprijediti rad primarne zaštite. Temeljno bi se unaprjeđenje sastojalo od

usavršavanja i dodatne obuke liječnika u primarnoj zaštiti, dodatnog opremanja

ambulanti, povećavanja suradnje i ubrzanja protoka znanja između bolničkih liječnika i

liječnika primarne zaštite (uspravna razmjena znanja) te između liječnika primarne

zaštite međusobno (vodoravna razmjena znanja). No da bi se mogla nositi s novim

zadatcima, primarnu zaštitu prije svega valja učiniti cjelovitom. Cjelovitost primarne

56

zaštite, kao uostalom i cjelovitost zdravstvenog sustava, podrazumijeva sadržavanje

svih dijelova nužnih za obavljanje zadaće. U tom smislu primarnu je zaštitu nužno

ojačati s 200 do 300 timova, uklopiti u nju kućnu njegu i fizikalnu terapiju te je

primjereno opremiti.

NOVI TEHNOLOŠKI USTROJ Sve dosad navedeno: regionalizacija, reforma

bolničkoga sustava s pretvaranjem suvišnih bolnica u dnevne bolnice, podjela poslova

između dnevnih i cjelodnevnih bolnica, ali i između dnevnih međusobno i cjelodnevnih

međusobno, jačanje primarne zaštite te projekt Poliklinika primarne zaštite, imat će za

posljedicu potpuno novu građu zdravstvenoga sustava. Umjesto razbijene naopake

piramide, zdravstvo postaje sustav međusobno povezanih dijelova koje čine tri opet

međusobno povezane cjeline:

sustav primarne zaštite koji je putem liječnika subspecijalista u stalnoj vezi s

liječnicima iz cjelodnevnih ili dnevnih bolnica

sustav dnevnih bolnica koje, osim što stalno međusobno razmjenjuju znanja,

surađuju i s liječnicima iz primarne zaštite i s liječnicima iz cjelodnevnih bolnica

sustav cjelodnevnih bolnica liječnici kojih međusobno surađuju, dijele bolesnike

prema stručnosti i ranije dogovorenoj podjeli poslova, ali jednako tako surađuju i

s kolegama u dnevnim bolnicama kao i s kolegama iz primarne zaštite.

UVOĐENJE KLINIČKIH POSTUPNIKA Klinički postupnici, hodogrami, protokoli ili

algoritmi, znanstveno su dokazani najbolji načini liječenja. Nastali su uspoređivanjem

različitih načina liječenja i njihovih ishoda i neprijeporno su pouzdani. Postupnike

koriste svi veliki zdravstveni sustavi, primjerice Svjetska zdravstvena organizacija ili

vojska Sjedinjenih Država, a primjenom i razvijanjem postupnika smrtnost se na

bojišnici uspjela smanjiti od uobičajenih 25 % svih ranjenih na svega 10 %. Postupnici

su važni i zato što:

bolesniku osiguravaju najviši stupanj provjerene medicinske skrbi

štite bolesnika od pogrešnih, nepotrebnih i/ili štetnih medicinskih postupanja

štite liječnika od moguće liječničke pogreške ili previda

stalnim preispitivanjem i mijenjanjem, sukladno novim spoznajama i iskustvima,

unaprjeđuju medicinsku struku i povećavaju razinu medicinske usluge

provode samo dokazano korisne medicinske postupke

smanjuju potrošnju

smanjuju liste čekanja.

NEPROFITNOST KAO TEMELJNI NAČIN RADA Neprofitan način rada jedini je

primjeren način rada u zdravstvu. Zašto? Neprofitan način rada u zdravstvu možemo

odrediti kao takav način rada u kojemu je dobrobit bolesnika jedini smisao djelovanja.

Drugim riječima, u neprofitnom načinu rada tijekom skrbi za bolesnika nema drugih

ciljeva (zarade, napredovanja, političke dobiti, taštine, znanstvene koristi) osim

57

dobrobiti bolesnika. No osim te moralne razine, neprofitan način rada i te kako je važan

i zbog sljedećega:

neprofitan način rada iznimno povećava djelotvornost. Tako, primjerice,

kubansko zdravstvo, koje raspolaže sa tek 607 zdravstvenih dolara po

stanovnku, ima mnoge zdravstvene pokazatelje bolje nego SAD, gdje se po

stanovniku troši 8.508 dolara. Razlog leži upravo u činjenici da veliki dio novca

građana u SAD-u umjesto za liječenja bolesnih završava kao zarada

osiguravateljskih kuća, vlasnika bolnica i farmaceutske industrije

neprofitan način rada čuva bolesnike od sve učestalijih nepotrebnih pretraga i

medicinskih postupaka. Ako liječnici ili ustanova za koju rade nema materijalne

koristi od raznih pretraga, vjerojatno ih neće ni provoditi. No ako se na svakoj od

tih pretraga zarađuje, izravno od bolesnika ili od osiguravateljskih kuća, velika je

vjerojatnost da će im bolesnik biti podvrgnut

neprofitnost stvara uvjete za dvije središnje vrijednosti zdravstvenog sustava. To

su suradnja i specijalizacija.

S obzirom na to da se javno zdravstvo plaća na nesebičan i solidaran način, neprofitnost

je ujedno i jedini primjeren način rada. Zarađivati na nesebično i solidarno skupljenom

novcu, namijenjenom liječenju, očito nije primjeren način bogaćenja.

RAZUMNO PLAĆANJE U ZDRAVSTVU Plaćanje u svakom javnom sustavu, pa tako i u

zdravstvu mora biti:

isključivo namjensko

gospodarski najpovoljnije moguće

potpuno transparentno

pošteno, odnosno u skladu sa stručnom spremom, znanjem i doprinosima

javnom zdravstvu, odnosno dobrobiti građana.

Ispune li se sva četiri uvjeta, takvo će plaćanje donijeti višestruku korist:

ojačat će povjerenje građana u javno zdravstvo

suzit će prostor za korupciju

bit će stalni izvor spoznaja za moguća unaprjeđenja i bolja rješenja od postojećih

neće izazivati nezadovoljstvo djelatnika u zdravstvu i

od postojećih će sredstava osigurati najviše moguće zdravstvenih dobara i

usluga.

NOVI NAČIN UPRAVLJANJA Depolitizacija predstavlja uklanjanje politike, odnosno,

oslobođenje od političkog utjecaja. Novi, depolitizirani sustav upravljanja u svakoj regiji

imao bi svoja strukovna tijela sastavljena od predstavnika:

bolničkih liječnika iz određene grane medicine

medicinskih sestara iz te grane

građana regije

58

liječnika primarne zaštite i

predstavnika HZZO-a regije.

Predsjedanje tijelom mijenjalo bi se svaku godinu, poslovanje bi bilo potpuno

transparentno, a odluke bi se donosile konsenzusom svih članova. Tako bi, primjerice,

strukovno tijelo kirurga rješavalo ustroj, način rada, podjelu poslova i ostalo važno za

napredak kirurgije u svojoj regiji, surađivali bi s istim tijelima drugih regija

dogovarajući dugoročne strategije i akcijske planove, a svoje bi planove usklađivali s

planovima drugih grana medicine. Na isti bi način primarna zaštita brinula o razvoju

primarne zaštite, psihijatri o razvoju psihijatrije itd. Osobitu novost predstavlja

uključivanje građana, odnosno predstavnika udruga bolesnika, predstavnika

umirovljenika ili predstavnika udruga oboljelih od određenih bolesti u rukovođenje

zdravstvom. Tako će se ostvariti ravnoteža u rukovođenju jer će o zdravstvu odlučivati i

oni koji u njemu rade (zdravstveni profesionalci) i oni koji se njime koriste (građani).

POTPUNA TRANSPARENTNOST Potpuna transparentnost podrazumijeva nac in rada

koji sve svoje djelatnosti izlaz e na vidjelo građanima svoje zajednice. Ako nema

kriminalnih radnji u zdravstvu, a s obzirom na to da građani plac aju i odrz avaju

zdravstvo, ne postoji nijedan razlog zas to ti isti građani ne bi imali uvid u nac in tros enja

svoga novca. U tom je smislu potpuno normalno da svi javni sustavi, dakle oni koji se

plac aju novcem građana, sve svoje djelatnosti i tijek novca dostavljaju građanima na

uvid. Svaki razlog odbijanja takvog nac ina poslovanja budi sumnju u nezakonitosti.

Z elimo li doista zdravstvo reformirati, odnosno uc initi ga boljim, tada nema mjesta

mutnim poslovima i netransparentnom nac inu tros enja.

POTICANJE INOVACIJA Iako se razvoj i unaprjeđenje svakog sustava, pa na kraju i

cjelokupnog suvremenog svijeta, temelji na inovacijama i stalnim unaprjeđenjima, naše

se zdravstvo drži po strani od takvih projekata. Iskoraci, nova gledišta, nova

promišljanja i drugačiji pristupi koji bi unaprijedili zdravstvo sustavno se koče i

obeshrabruju. No novi, reformirani, sustav u kojemu će cilj, građa i način rada biti

usklađeni, uvest će poticanje inovacija za unaprjeđenje rada zdravstva. U tom će smislu

biti izrađen Pravilnik o nagrađivanju projekata za unaprjeđenje zdravstva koji će

predviđati dvije vrste nagrada:

nagrada za prijavljivanje projekta (ako za to ima opravdanja) te

nagrada koja će se isplaćivati u postotku od ostvarenih ušteda ili procijenjene

dobiti za građane.

Ukratko, svatko ima drugačija iskustva, svatko uviđa poteškoće na svoj osobit način na

koji poteškoće ne vide drugi korisnici zdravstva. Kada već postoji to bogatstvo različitih

uvida i pristupa, zašto ga ne bismo iskoristili? Zašto ne bismo nagrađivali svakoga, bez

obzira s koje strane dolazi prijedlog, čije zamisli mogu olakšati rad, smanjiti liste

čekanja, poboljšati skrb građana, olakšati im tegobe, uštedjeti sredstva ili bolje i

59

jednostavnije obaviti neke postupke? Zašto se odričemo komentara i primjedaba tisuća

ljudi od kojih su mnogi na mjestu, a mnogi od njih sadrže i klice mjera kojima bi se

zdravstvo moglo bitno unaprijediti? Sličan pristup primjenjuje se u nekoliko američkih

klinika i temelji se na tzv. pozitivnom otklonu (pozitivnoj devijaciji). Riječ je o načinu

rješavanja nekog zadatka u kojemu se koriste znanja i iskustva onih koji su najbolje

upućeni u određenu poteškoću (obično stoga što su na izvoru događanja), dakle onih

koji o njoj znaju više nego drugi, umjesto da se izvana nameće gotovo i često

neprikladno rješenje. Uza sve navedeno, pravo građana na aktivno sudjelovanje u

poboljšanju zdravstva koje oni plaćaju i održavaju i te kako može ne samo unaprijediti

rad, nego i stvoriti osjećaj zajedništva medicinskih djelatnika i građana, povećati

razumijevanje obje strane i doprinijeti izgradnji boljega zdravstva.

SUZBIJANJE KORUPCIJE Suzbijanje korupcije složen je postupak koji treba

sadržavati barem dvije skupine mjera:

mjere za povećanje zadovoljstva liječnika i medicinskog osoblja te

mjere kojima će se izgraditi sustav otporan na korupciju.

U prvu skupinu mjera, dakle, mjera koje trebaju povećati zadovoljstvo liječnika i

medicinskog osoblja, čine mjere za stvaranje dobrih uvjeta rada. To znači raditi u dobro

ustrojenoj organizaciji, raditi poslove iz svoga djelokruga rada, održavati dobre

međuljudske odnose s kolegama i drugim osobljem, ali znači i imati dovoljno vremena i

za svoju obitelj, imati mogućnosti za stručno usavršavanje i napredovanje te sudjelovati

u odlučivanju. Primanja liječnika moraju biti pravedna, odnosno u razini primanja

drugih važnih zanimanja, primjerice, sudaca. Također je nužno nagrađivati izvrsnost,

stvaralaštvo, doprinos unaprjeđenju rada, nove zamisli i slično.

Drugoj skupini je cilj stvaranje sustava otporna na korupciju, odnosno sustava koji

građom i načinom rada onemogućava ili znatno otežava pojavu korupcije. U tu skupinu

mjera valja ubrojiti sljedeće:

cjelovitost sustava kao temeljno polazište suzbijanja korupcije s obzirom na to

da cjeloviti sustavi samostalno i neprofitno proizvode što je moguće veći opseg

dobara i usluga potrebnih za rad, znatno sužavaju područja podložna korupciji.

Primjerice, vlastita proizvodnja generičkih lijekova suzit će područje moguće

korupcije samo na originalne lijekove, a vlastite ortopedske kuće u cijelosti će

ukloniti korupciju i kriminal vezan uz propisivanje i raspodjelu ortopedskih

pomagala

neprofitno poslovanje izravno je vezano uz cjelovitost i druga je važna poluga u

suzbijanju korupcije. Zarađivati na boli i bolesti nije samo nemoralno nego sa

sobom u zdravstveni sustav unosi i niz većih poteškoća. Zarađivanje na bolesti

pomiče cilj zdravstva od dobrobiti građana na stjecanje materijalnih dobara, što

za sobom, opet, povlači drugačiji način rada (što veći broj nepotrebnih

medicinskih usluga), ali i korupciju te pojavu negativnih zdravstvenih ciljeva,

60

čime bolest, što češće pojavljivanje bolesti, što duže ili skuplje liječenje postaju

poželjne zdravstvene pojave

odvajanje javnoga od privatnog sljedeća je važna mjera za suzbijanje

korupcije. S obzirom na to da se privatno zdravstvo utemeljuje, plâća, radi i

održava na drugačiji način, da ima drugačije ciljeve i motive rada, a da se u

najvećem broju slučajeva razvija iscrpljujući javno zdravstvo, razdvajanje tih

dvaju različitih sustava iznimno je važna mjera u suzbijanju korupcije

zakonom zabraniti sukob interesa svih medicinskih djelatnika kako bi se

uklonio sukob interesa u hrvatskom zdravstvu budući da liječnici iz javnoga

zdravstva imaju svoje privatne poliklinike ili rade u takvim ustanovama, ili imaju

ortopedske kuće koje prodaju pomagala koji sami prepisuju ili nemoralno

surađuju s tvornicama lijekova i ortopedskim kućama. Djelatnici javnoga

zdravstva moraju biti na popisu osoba koje, prema Zakonu o sprječavanju

sukoba interesa, ne smiju biti u sukobu interesa

ukinuti pojam poslovne tajne u javnom zdravstvu jer javno se zdravstvo

plaća novcem građana i nema razloga za postojanje bilo kakve poslovne tajne u

njegovu radu

provesti potpunu transparentnost rada kojom će svaka lipa potrošena u

zdravstvu biti dostupna na mrežnim stranicama ministarstva, odnosno

zdravstvenih ustanova. To je moćan alat u suzbijanju korupcije, a nije ga teško

primijeniti

poslovanje u zdravstvu uvrstiti u pravni okvir nužno je zato što se trenutačno

postojanje dvojnog pravnog sustava u Hrvatskoj, u kojemu poslovanje industrije

lijekova uživa poseban pravni položaj, mora što prije okončati. Nazivanje očitih

korupcijskih radnji drugačijim imenom (edukacijom, studijskim putovanjem,

honorarom) ne mijenja narav mita ni narav korupcije. Iako je takvo stanje

poznato desetljećima, ne samo u Hrvatskoj nego i u brojnim drugim zemljama,

nijedna vlada nije odlučila uvesti poslovanje industrije lijekova u pravni sustav

zemlje

primijeniti američki zakon Sunshine Act kojim se svaka donacija, dobit ili

poklon skuplji od 10 dolara mora prikazati. Za sada su reakcije službenih

liječničkih krugova na spomen takvog zakona izričito negativne. No bude li se

doista namjeravalo ozbiljnije baviti korupcijom u zdravstvu, takav će zakon biti

vrlo koristan

primjereno, posebnim zakonom, zaštititi osobe koje ukažu na korupciju

(tzv. zviždače). Iako je takav zakon temelj borbe protiv korupcije i premda je

skupina građana u Hrvatskoj izradila nacrt prijedloga takvog zakona, Vlada je

bila izričito protiv njegova donošenja, a političke stranke nisu pokazale nikakvo

zanimanje. Valja se samo podsjetiti kako istraživanja pokazuju da se 43 %

prijevara otkrije upravo dojavama, a tek mali dio (3,0 %) policijskom istragom.

61

TROŠKOVI I UŠTEDE PREDLOŽENE ZDRAVSTVENE REFORME Svaki prijelaz

sustava iz jednoga stanja u drugo zahtijeva utrošak dodatne energije. S obzirom na to da

reforma zdravstva podrazumijeva ne samo promjenu smjera nego i promjenu građe,

jasno je kako će za takve promjene biti nužno osigurati određena sredstva. Koliko će

sredstava trebati za reformu, koliko će građani time dobiti i koliko će zdravstvo

provedenim mjerama uštedjeti, pitanja su koja valja razmotriti prije svake ozbiljnije

rasprave. Valja istaknuti kako je iznesena reforma prva cjelovita i uz to „strukturna“,

odnosno kako doista mijenja građu i način rada zastarjeloga, preglomaznoga i nisko

djelotvornoga sustava u učinkovitiji, djelotvorniji i jeftiniji od dosadašnjega, pa postoji

velika i izgledna mogućnost da bi EU fondovi financirali takve promjene. Ti fondovi

iznose 300 milijuna eura (oko 2,3 milijarde kuna), dakle i više nego dovoljno za

provođenje reforme. To je prigoda koja se ne bi smjela propustiti.

Tablica 1. Okvirni troškovi reforme hrvatskog zdravstva

Opis troškova Iznos u

milijunima kuna

Otpremnine suvišnom nemedicinskom osoblju 420

Izgradnja tvornice generičkih lijekova 300

Jačanje primarne zaštite s 300 timova (liječnik i sestra) 90

Stručno usavršavanje liječnika obiteljske medicine 10

Fond nagrada za inovacije 50

Dodatna oprema za primarnu zaštitu 100

Ostali nepredviđeni troškovi 500

Ukupno 1.470

Od navedenih troškova mnogi su jednokratni: otpremnina suvišnom nemedicinskom

osoblju, izgradnja tvornice generičkih lijekova, kupovanje dodatne opreme za primarnu

zaštitu. U sve navedeno treba uračunati i poslovanje tvornice generičkih lijekova koje je

za sada teško predvidjeti.

Tablica 2. Okvirne uštede reformom hrvatskog zdravstva

Područje uštede Iznos u

milijunima kuna

Lijekovi 1.200

Plaće suvišnog nemedicinskog osoblja 840

Ortopetska pomagala 250

Smanjena korupcija 300

Računalni programi za primarnu zaštitu 50

Kućna njega i fizikalna terapija 50

Ukupno 2.690

62

Već i sada poznati iznosi uštede pokazuju dojmljive iznose. Dodamo li tome i ostatak

ušteda koje je trenutačno teško predvidjeti (ušteda na energiji, dežurstvima, plaćanje

privatnim ustanovama, inovacijama), ti iznosi postaju još dojmljiviji.

Svaka promjena postojećega stanja donosi dobre i loše strane. Otpuštanje i zbrinjavanje

oko 7.000 nemedicinskih djelatnika iz zdravstva vjerojatno je najteža i najneugodnija

promjena koju bi trebalo provesti. Zbog prelaska suvišnih bolnica na rad u dvije smjene,

dio će medicinskog osoblja biti raspoređen na rad u obližnje cjelodnevne bolnice. Kao i

uvijek kada dolazi do promjena, dio će osoblja i medicinskih djelatnika vjerojatno biti

nezadovoljan i pružat će otpor uvođenju novosti. S obzirom na to da će zdravstvo

uštedjeti oko dvije milijarde kuna koje trenutno predstavljaju zaradu profitnih

ustanova, valja se nadati žestokim pritiscima krupnoga kapitala, posebno industrije

lijekova i ortopedskih kuća.

Svakako je vrijedno spomenuti i dobre strane predloženih promjena:

za bolesnike, ali i za samu svrhovitost rada zdravstva, iznimno je važan nestanak

negativnih zdravstvenih ciljeva, jer zdravstvo mora, prije svega, „ne škoditi“

navedenim promjenama u primarnoj zaštiti i bolničkom sustavu koji će za

posljedicu imati trorazinski piramidni ustroj, odnosno građu sastavljenu od

umrežene i cjelovite primarne zaštite, umreženog i povezanog sustava dnevnih

bolnica i jednako tako umreženog i povezanog sustava cjelodnevnih bolnica, doći

će do raspodjele poslova i velikog rasterećenja bolničkih liječnika

bavljenje uskim specijalističkim zadatcima s velikim brojem bolesnika s istim

tegobama dovest će do znatnog stručnog napredovanja i porasta vrsnoće

zdravstvene skrbi

rad dnevnih bolnica samo u dvije smjene dovest će do potpune iskoristivosti

opreme i sposobnosti osoblja

primarna zaštita ojačala bi se s tristotinjak timova kao i sestrama kućne njege te

fizioterapeutima, što bi dovelo do zapošljavanja liječnika i medicinskih sestara i

fizioterapeuta

nestanak negativnih ciljeva te novi ustroj zdravstva dovest će do velikog

smanjenje lista čekanja

depolitizacija te uvođenje novog načina upravljanja dovest će do

demokratizacije, profesionalizacije, transparentnog rada i boljeg upravljanja

zdravstvom

bolesnici i građani koji su sada potpuno izvan upravljanja, aktivno bi sudjelovali

u upravljanju te rješavali mnoge teškoće, čime bi zdravstvo učinili osjetljivijim za

njihove potrebe

zdravstvo bi imalo svoje vlastite tvornice generičkih lijekova pa bi bili sigurni da

su proizvedeni lijekovi vrhunske kakvoće

63

suvišan prostor u bolnicama koje bi prerasle u dnevne bolnice mogao bi biti

prenamijenjen u domove za starije, čime bi se barem malo ublažio veliki

nedostatak takvih objekata

stvaranje cjelovitog i neprofitnog zdravstva, odijeljenoga od profitnih ustanova,

dakle zdravstva čiji bi jedini cilj bio dobrobit bolesnika, uvelike bi smanjio – za

bolesnike vrlo opasnu – nepotrebnu zdravstvenu potrošnju

uređeno zdravstvo u kojemu bi radili zadovoljni liječnici, a uz to i zdravstvo koje

bi imalo u sebi ugrađene antikorupcijske mjere, znatno bi suzilo prostor za bilo

kakvo korupcijsko djelovanje

uređen sustav stvorio bi uvjete za ugodan, svrhovit i smislen rad desetcima

tisuća djelatnika u zdravstvu. Na njihovu korist i korist bolesnika za koje skrbe.

ZAKLJUČAK Kada bismo imali zadatak cjelokupnu reformu sažeti samo u jednu

rečenicu, ona bi glasila: reforma zdravstva je preoblikovanje izobličenoga javnog

zdravstva u njegovo prirodno stanje, odnosno stanje u kojemu je dobrobit bolesnika

jedini cilj i krajnji smisao djelovanja zdravstvenoga sustava. Stoga tražimo da se ukine

dopunsko osiguranje i da svi imaju pravo na besplatnu zdravstvenu zaštitu u okviru

zdravstvenoga osiguranja.

SLOBODAN IZBOR KOD CIJEPLJENJA Protivimo se državnoj represiji protiv

roditelja koji odbijaju cijepiti vlastitu djecu. Zbog mnogobrojnih slučajeva teških

nuspojava izazvanih cijepljenjem, sve više roditelja odbija imunizaciju vlastite djece.

Ako uzmemo u obzir činjenicu da su proizvođači cjepiva velike farmaceutske

korporacije koje imaju velik utjecaj na donošenje zakona na području zdravstva,

smatramo da je sumnja u korist imunizacije opravdana. Zapanjujuća je činjenica da se

proizvođač cjepiva odriče odgovornosti za sve moguće posljedice cjepiva. Također je

važno napomenuti da cijepljenje nije svugdje obvezno, primjerice – Njemačka,

Nizozemska, Luksemburg, Velika Britanija, Danska, Irska, Grčka, Španjolska, Portugal,

Austrija, Finska, Švedska, Norveška, Cipar, Estonija, Latvija, Litva, Švicarska. A europske

zemlje u kojima je cijepljenje obvezno jesu: Srbija, Makedonija, BiH, Crna Gora,

Hrvatska, Slovenija, Češka, Slovačka, Mađarska, Poljska, Rumunjska. U zemljama južno i

istočno od Slovenije prijeti se neupisivanjem u školu, kaznama i oduzimanjem djece

zbog necijepljenja (što je zakonski neosnovano), dok ljude u zapadnoj Europi nitko ne

prisiljava na to, iako se cjepiva veoma agresivno promiču.

MEDICINSKA UPORABA INDIJSKE KONOPLJE ŽIVI ZID je dobro upoznat s vezom

zdravstva i profita te s razlozima za zabranu ove biljke koji leže u činjenici da, iskoriti li

se njezin puni potencijal, konoplja zaista može i treba biti jedan od temelja ekonomije i

zdravstva. Legalizacijom ove biljke smanjila bi se stopa kriminaliteta i izravno bi se

pozitivno utjecalo na gospodarstvo, zdravstvo i turizam jer je naš geografski položaj

idealan za uzgoj ove biljke. Treba uzeti u obzir da samo Amsterdam godišnje ubire

porez od oko 2,5 milijarda eura iz sektora turizma.

64

Dok farmaceutski pripravci i lijekovi razaraju tijelo, konoplja potiče imunološki sustav,

što rezultira regeneriranjem stanica i ubijanjem kancerogenih tvorbi te psihosedativnim

učinkom THC-a na tijelo, što djeluje na povlačenje hormona stresa iz cirkulacije

(adrenalina i kortizola) i ujedno izaziva analgeziju.

Zanimljiva i ključna karika u ostvarivanju pozitivnih svojstava i učinaka konoplje na

tijelo jest endokanabinoidni sustav u našem tijelu. Ljudsko tijelo zahvaljujući ovom

sustavu sadrži specifične receptore (CB1 i CB2 koji su otkriveni još osamdesetih godina)

na koje se vežu neuromodulatorni lipidi – endokanabinoidi koji se u mozgu stvaraju

prirodno – anandamid i N-arahidonol glicin. Endokanabinoidi koje naš mozak proizvodi

dijele identičnu kemijsku strukturu kanabinoidima iz biljke, što navodi na bitnu

povezanost konoplje i čovjeka. Kanabinoidni receptori pretežito se nalaze u moždanoj

kori, hipokampusu, hipotalamusu, malom mozgu, bazalnim ganglijama, moždanom

deblu, leđnoj moždini i amigdali, no izolirani su i u ostalim organima i stanicama

imunološkog sustava. Endokanabinoidni sustav sudjeluje u regulaciji osnovnih bioloških

funkcija, u prvom redu apetita, unosa hrane, na motoriku i reprodukciju. Membrane

naših stanica u tijelu prirodno su opremljene kanabinoidnim receptorima koji stanicu

štite od kancerogenih patogena, virusa, gljivica, štetnih bakterija, a uz to jačaju i

imunološki sustav, štite mozak i živčani sustav te ublažavaju upale i kronične bolove.

Ovaj mehanizam aktivira se kanabinoidima iz biljke i raznim drugim hranjivim tvarima.

Majčino mlijeko je bogat izvor endokanabinoida koji su presudni za stimuliranje

mehanizma sisanja kod novorođenčadi jer aktiviraju oralno-olfaktornu muskulaturu.

Novorođene bebe tako unose potrebne kanabinoide preko majčina mlijeka, a oni

aktiviraju osjećaj gladi te potiču rast i razvoj. Medicinsko ulje konoplje, dobiveno od

cvjetova biljke, sadrži sve potrebne kanabinoide za liječenje širokog spektra bolesti, od

autoimunih i neurodegenerativnih do upalnih i malignih bolesti.

To nam govori o važnosti konoplje u našem razvoju, naročito zdravstvenom, budući da

je povezana s ključnim mehanizmima u tijelu za izlječenje i najtežih bolesti. Svojstvo

konoplje da apoptozom (proces programirane smrti stanice) natjera stanice karcinoma

na samoubojstvo jednostavno je zapanjujuće, a otkriveno je istraživanjem objavljenim

2000. godine u poznatom europskom biokemijskom znanstvenom časopisu Nature

Medicine.

Najviše veseli činjenica kako je uljem od konoplje izliječeno više od milijun ljudi diljem

svijeta, što je potkrijepljeno znanstvenim radovima i osobnim svjedočanstvima. Svačije

je pravo uzeti ono što nam je priroda dala i nikakav zakon to ne bi smio ograničavati.

ŽIVI ZID smatra da bi RH trebala biti među prvim zemljama koje će iskoristiti

pogodnosti potpune legalizacije konoplje u nadi da ćemo dekriminaliziranjem ove biljke

ponovno oživjeti naše gospodarstvo i ekonomiju, osigurati nova radna mjesta, smanjiti

stopu malignih i ostalih bolesti i omogućiti slobodu izbora liječenja kako oboljeli ne bi

morali više ulaziti u sukob sa zakonom i snositi posljedice zbog ionako teške bolesti.

65

4.7. VANJSKA POLITIKA

ŽIVI ZID se zalaže za potpuno redefiniranje hrvatske vanjske i europske politike koja se

u dosadašnjem razdoblju pokazala kao izuzetno neučinkovita i često štetna po vitalne

nacionalne interese. Smatramo da su vanjskopolitički ciljevi u posljednjih 20 godina

pogrešno određeni, a naša diplomacija nije uspjela odraditi svoje temeljne zadatke u

sigurnosnom, gospodarskom ni u bilo kojem drugom smislu. Svi najveći vanjskopolitički

„uspjesi“ dosadašnjih vladā sa sobom su donijeli nepovoljne uvjete Republici Hrvatskoj i

njezinim građanima, a posebno tu izdvajamo pristupanje Europskoj uniji koje je

provedeno nasilnim zadiranjem u Ustav i pravila o provođenju referenduma. Svi ti

propusti i često namjerno ugovaranje štetnih obveza doveli su nas u situaciju teške

kreditne krize, siromaštva i nezaposlenosti. Veliku ulogu u tome ima i vanjska i

europska politika kojoj je na prvom mjestu bilo provođenje nametnutih štetnih reformi,

a na zadnjem dobrobit Hrvatske i njezinih građana. Zbog svega toga potrebno je

provesti opsežne reforme na tom planu i postaviti nove vanjskopolitičke ciljeve koji će

biti prilagođeni potrebama Hrvatske i njezinih građana, a ne interesima političkih elita i

s njima povezanih moćnika. To su sljedeće reforme:

REVIZIJA MEĐUNARODNOG DUGA RH Velik je dio tog duga nelegitiman (odious

debt). Stvorile su ga vlade zadužujući nas kod stranih privatnih banaka, daleko od očiju

javnosti i zanemarujući javni interes. Nepravedno je zaduživati brojne naraštaje cijelog

naroda zbog pozajmica koje su potpisali korumpirani političari kod sumnjivih stranih

lihvarskih institucija. Povjerenstvo će ustanoviti takva zaduženja te reprogramirati ili

otpisati sav nelegitiman dug. Međunarodni monetarni fond (MMF), Svjetska banka

(WB), Svjetska trgovinska organizacija (WTO), a nažalost i Europska unija, diktiraju

gospodarsku i monetarnu politiku zemljama svijeta, posebice slabije razvijenima,

namećući im dugove, kapital međunarodnih korporacija i ovisnost o gospodarstvima

najbogatijih država. Stoga ćemo se solidarizirati s drugim državama, žrtvama

dužničkoga ropstva. Stvaranjem moćnoga savezništva sa srodnim političkim snagama u

EU i svijetu, postići ćemo cilj u okvirima međunarodnoga prava i realne politike.

Ekvador je već na taj način poništio nelegitiman dug. Stoga predlažemo osnivanje

Međunarodnog povjerenstva za reviziju nelegitimnog inozemnog duga RH.

HRVATSKA DIPLOMACIJA U SLUŽBI GOSPODARSKOG RAZVOJA

SMANJENJE PLAĆA I TROŠKOVA SMJEŠTAJA DIPLOMATSKOG OSOBLJA U

STRANIM DRŽAVAMA Plaća veleposlanika ne smije biti viša od tri prosječne

plaće u Hrvatskoj, a mjesečni troškovi smještaja ne smiju biti viši od iznosa jedne

prosječne plaće (sukladno istim kriterijima, potrebno je modificirati i ostale

plaće u javnom sektoru).

66

PROPISIVANJE JASNIH KRITERIJA ZA ZAPOSLENJE I NAPREDOVANJE U

DIPLOMACIJI Diplomacija mora prestati biti mjesto za uhljebljivanje

podobnih (stranačkih) kadrova željnih domjenaka i šampanjca.

PREUSTROJ DIPLOMATSKIH MISIJA Hrvatska mora osigurati snažniju

diplomatsku prisutnost u Aziji i Južnoj Americi, s naglaskom na zemlje u kojima

bilježimo pad izvoza.

PROŠIRENJE DJELATNOSTI HRVATSKIH DIPLOMATSKIH

PREDSTAVNIŠTAVA Sustav gospodarske diplomacije MVEP-a pokazao se

posve neučinkovitim. Po uzoru na dansku diplomaciju, hrvatski veleposlanici i

konzuli trebaju preuzeti ulogu gospodarskih atašea. Nužno je da se naša

diplomacija posveti promociji hrvatskoga gospodarstva – izvoza, turizma,

energetike, proizvodnje hrane itd., kao i promociji hrvatske znanosti, tehnologije,

kulture i sporta. Hrvatska veleposlanstva i konzulati moraju postati edukacijski

centri u kojima će se provoditi osposobljavanje zainteresiranih stranih uvoznika

i ulagača za poslovanje s Hrvatskom. Potrebno je:

izraditi strategiju javne diplomacije

umrežiti najvažnije resore, gospodarstvenike i akademsku zajednicu

izraditi sveobuhvatan katalog hrvatske ponude

izraditi komunikacijski protokol za sve sudionike u trgovini (proizvođači,

poduzetnici, ulagači, izvoznici, uvoznici, špediteri)

sufinancirati izdavanje certifikata (o kakvoći proizvoda za izvoz)

općenito prilagoditi obrazovni sustav itd.

Uvoz robe potrebno je ograničiti podizanjem standarda kvalitete, što se posebice

odnosi na jeftinu robu i nezdrave prehrambene proizvode.

EVALUACIJA RADA GOSPODARSKE DIPLOMACIJE Na temelju redovnih

kvartalnih izvještaja o radu, MVEP će odlučivati o produžetku obavljanja

dužnosti veleposlanika i ostalih zaposlenika odgovornih za gospodarsku

promociju Hrvatske i privlačenje stranih investicija. Gospodarska diplomacija

mora:

pružati svu potrebnu pomoć hrvatskim tvrtkama u inozemstvu (posebice

pri osnivanju predstavništva)

na temelju iskustva predlagati i provoditi konkretne mjere za uklanjanje

trgovinskih barijera

pridonijeti znatnom skraćenju rokova realizacije projekata i smanjenju

rizika poslovanja.

AKTIVNO ZALAGANJE ZA RADIKALAN PREUSTROJ EUROPSKE UNIJE Izražavamo

duboko nezadovoljstvo dosadašnjim članstvom RH u EU. Kao što smo i očekivali,

Europska unija se pokazala kao veoma štetan projekt, ne samo za Hrvatsku nego i za

67

većinu članica. Nismo protiv EU kao zajednicu ravnopravnih država i naroda koji

razvijaju demokraciju i ljudska prava te surađuju u znanosti, tehnologiji, kulturi, zaštiti

prirode i okoliša; a istodobno svi gospodarski profitiraju. Nažalost, takva je slika EU

posve iskrivljena, „romantična“ i, čini se, utopijska. EU je projekt čiji cilj nije ekonomski

razvoj država članica ili razvoj demokracije nego neofeudalizacija i totalitarizacija

odnosa u društvu. Upravo je usvajanjem odredaba Maastrichtskog ugovora 1994.

godine Hrvatska uspostavila štetnu regulaciju novca i stavila se u položaj kolonije.

Europskom unijom ne upravljaju izabrani predstavnici naroda, nego birokracija i

korporacije. Njih ne zanima dobrobit hrvatskog stanovništva nego samo prostor, izvori i

dobra na našem teritoriju. Posebno se protivimo tzv. „mjerama štednje“ – najgoroj

mogućoj politici za europske radnike. Dok se i dalje pogoduje bankarima i krupnim

kapitalistima, tržište se rada „fleksibilizira" na štetu svih – studenata, radnika,

nezaposlenih i umirovljenika. Dok se bankarima i dalje isplaćuju golemi bonusi i

dividende, istovremeno se stanovnicima smanjuju plaće, mirovine, socijalna davanja,

stipendije i studentske subvencije, a na udaru se posebno nalazi zdravstvena skrb, na

čemu najviše profitira farmaceutska industrija i drugi lobiji. Tražimo hitan preustroj EU!

Povezat ćemo se sa svim europskim strankama (španjolski Podemos, britanska Left

Unity i dr.) koje se zalažu za iste ciljeve – oslobođenje cijele Europe od monetarne

okupacije privatnih banaka. Ako EU unutar pet godina ne postane istinski europski san

– ujedinjenje kontinenta na ravnopravnim i socijalnim osnovama – RH treba napustiti

takvu zajednicu, za što će biti potrebno raspisati referendum. Temeljni će preduvjet za

eventualan ostanak u EU biti zadržavanje nacionalne valute kune. ŽIVI ZID ne želi

izolaciju Republike Hrvatske, ali isto tako ne želimo da ona bude kolonija koja služi

stranim interesima na štetu svojih stanovnika.

POLITIKA IZGRADNJE MIRA

NAPUŠTANJE ČLANSTVA U NATO-u Završetkom hladnog rata,

Sjevernoatlantski savez (NATO) izgubio je svoju svrhu i postao poluga SAD-a i

dijela EU-a kojom provodi teror nad zemljama u kojima imaju gospodarski

interes. Suprotno slici koji želi ostaviti u javnosti, NATO ne osigurava mir.

Naprotiv, on potencira sukobe diljem svijeta i provodi ratno-huškačku politiku.

Članstvom u NATO-u Hrvatska se nedvosmisleno svrstala uz Ameriku i zapadni

blok, što predstavlja velik rizik za našu sigurnost, posebice u kontekstu sukoba s

islamskim zemljama, Rusijom ili Kinom. Osim toga, u NATO-u su Hrvatskoj

nametnuti nepotrebni troškovi članarine i nabave oružja. „Afera Wikileaks“ i

„afera Snowden“ još su nas jednom uvjerili u nevjerodostojnost SAD-a i NATO-a

koji, pod izlikom „zaštite nacionalnih interesa", provode veoma sporne odluke.

Stoga inzistiramo na javnoj objavi svih službenih dokumenata.

PROGLAŠENJE TRAJNE VOJNE NEUTRALNOSTI Proglašenjem ovog

diplomatskog statusa, RH neće sudjelovati u tuđim ratovima. U slučaju većih

globalnih sukoba Hrvatska mora provoditi politiku poput Švicarske.

68

PROAKTIVNA POLITIKA IZGRADNJE MIRA Odbacujemo doktrine

neoliberalizma, hiperkapitalizma, korporatizma, sociodarvinizma i

neokolonijalizma kao neprijatelje slobode, demokracije i društva u cjelini.

Politika trajnog svjetskog mira i prijateljskih odnosa među svim zemljama bit će

jedna od osnovnih doktrina hrvatske vanjske politike. Kao članica Ujedinjenih

naroda, Hrvatska će pridonositi svjetskom miru i sigurnosti te se protiviti

pokušajima velikih država da tu organizaciju zlorabe na štetu manjih i

nerazvijenijih. Potrebno je ostvariti brend „Hrvatska – zemlja izgradnje mira" i

proaktivno djelovati u međunarodnim organizacijama u kontroli nad širenjem

naoružanja, prevenciji oružanih sukoba i poslijeratnoj izgradnji mira. Umjesto

sudjelovanja u međunarodnim oružanim snagama (osim mirovnim misijama UN-

a), RH bi trebala pomoći Afganistanu i drugim zemljama u socioekonomskom

razvoju.

ODNOSI SA ZEMLJAMA U REGIJI

POLITIKA PREMA BOSNI I HERCEGOVINI Hrvatska se ne smije odreći

aktivnog sudjelovanja u postizanju dogovora o ustavnom uređenju i

teritorijalnom ustrojstvu BiH. Predlažemo dvije moguće opcije:

„Švicarski model" – Cijela BIH treba biti podijeljena na 10-ak do 20-ak

kantona. Pritom bi se jasno odredio službeni jezik kantona (bosanski,

hrvatski ili srpski), ovisno o tome koji je narod većinski na tom području.

Kantoni bi činili Konfederaciju BIH, a u svakom bi se na bilo koju funkciju

mogao kandidirati bilo koji građanin (čime bi se poštovala i sudska odluka

u predmetu „Sejdić i Finci protiv BIH").

„Treći entitet" – Ako prvi prijedlog propadne, prihvaćamo stvaranje

trećeg, „hrvatskog", entiteta jer nije pravedno da samo jedan narod

(srpski) ima svoj kanton, dok se u drugom kantonu Hrvati svode na

nacionalnu manjinu. Odluku na kraju moraju donijeti građani i građanke

BIH.

ODNOSI S OSTALIM ZEMLJAMA Solidarni smo s BiH, Srbijom, Crnom

Gorom, Kosovom, Makedonijom i drugim zemljama koje su također žrtve

dužničke krize. Tražimo povratak novca štedišama Ljubljanske banke. Tražimo

naknadu za otuđen iznos deviznih i zlatnih rezervi bivše SFRJ. Tražimo zaštitu

hrvatske nacionalne manjine u drugim zemljama, posebice u Srbiji. Od Srbije

tražimo suradnju u traženju zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja i civila te

inzistiramo na kažnjavanju svih ratnih zločinaca, povratu imovine, ratnoj

odšteti i sukcesiji.

UNAPRJEĐIVANJE ODNOSA S HRVATSKIM ISELJENIŠTVOM Republika Hrvatska

mora biti posebno osjetljiva prema Hrvatima u iseljeništvu. Preko postojećeg Državnog

ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske potrebno je poticati povratak iseljenika u

69

domovinu, posebice golemog broja mladih ljudi koji su Hrvatsku napustili proteklih

desetljeća.

GOSPODARSKA SURADNJA S BRZORASTUĆIM TRŽIŠTIMA (BRICS) Hrvatska mora

prilagoditi svoju vanjsku politiku novim globalnim realnostima. To ponajprije znači

intenzivirati gospodarsku suradnju sa zemljama BRICS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i

Južna Afrika) u kojima živi oko 40% svjetske populacije i koje obuhvaćaju 18%

svjetskoga gospodarstva. U svim tim zemljama gospodarska diplomacija mora poduzeti

intenzivne korake u promociji hrvatskoga gospodarstva, a ulagače iz tih zemalja

potrebno je što češće dovoditi u Hrvatsku. Načelno se protivimo političkoj suradnji s

autokratskim režimima (npr. Sjeverna Koreja i sl.), dok je gospodarska suradnja s

takvim zemljama moguća samo ako procijenimo da ona neće štetiti građanima matične

države.

REDEFINIRANJE POLITIKE SUZBIJANJA „MEĐUNARODNOG TERORIZMA“

Protivimo se američkoj interpretaciji „borbe protiv terorizma“. Terorističke organizacije

(ISIL, Al-Qaeda, Boko Haram…) zaista jesu velike prijetnje suvremenom civiliziranom

svijetu. Njihovi se zločini nikako ne mogu i nipošto ne smiju opravdati. No postavlja se

pitanje zašto je islamski svijet toliko radikaliziran. Smatramo da je Zapad (posebice SAD

i NATO) i te kako odgovoran za postojeću situaciju. Stoga se zalažemo za uspostavu

kulture dijaloga na globalnoj razini, pogotovo između zapadnih i islamskih zemalja.

Hrvatska bi mogla biti idealan medijator!

STAV O TRENUTAČNIM SVJETSKIM ŽARIŠTIMA

PRIZNANJE DRŽAVE PALESTINE Hrvatska mora priznati Palestinu.

Bliskoistočna kriza traje već jako dugo (gotovo sedam desetljeća) i u njoj je

poginulo oko 22.000 ljudi. Jedino priznanjem Palestine omogućit će se

ravnopravnost u dijalogu dviju suverenih država. Odbacujemo primjedbe kako će

RH „imati problema“ u odnosima s EU-om i SAD-om. Naime, Palestinu je dosad

priznalo 135 država svijeta, od čega 6 država članica EU-a i NATO-a (Bugarska,

Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka), tri članice EU-a (Cipar, Malta i

Švedska) i tri članice NATO-a (Albanija, Island i Turska).

KRIZA U UKRAJINI Kriza u Ukrajini ne može se riješiti zaoštravanjem odnosa

na relaciji SAD/NATO/EU/Ukrajina – Rusija. Zagovaramo međunarodnu

arbitražu i snažniji angažman UN-a.

OSTALA KRIZNA ŽARIŠTA Dosljednim provođenjem politike mira i vojne

neutralnosti Hrvatska će umanjiti sve rizike da bude na meti bilo koje politike ili

vojske.

70

PROTIVIMO SE POTPISIVANJU TRANSATLANTSKOG TRGOVINSKOG I

INVESTICIJSKOG PARTNERSTVA TTIP je po svojoj prirodi štetan sporazum za

svaku državu potpisnicu i njene građane, pa tako i za našu. Više o tome zašto se

protivimo TTIP-u možete saznati u brošuri koju je napravila Inicijativa Zaustavimo TTIP

čije stavove dijelimo i podržavamo.

71

4.8. OSTALA PRAVA I SLOBODE

VJERSKE SLOBODE Vjerska sloboda je jedno od neotuđivih prava svakoga pojedinca.

Za nas je vjerska sloboda načelo koje podupire pravo pojedinca da javno ili privatno

izražava svoju religiju, vjerovanja ili vjerska učenja, ali ne na teret državnoga proračuna.

Istovremeno u potpunosti prihvaćamo pravo pojedinca da promijeni religiju ili ne

pripada nijednoj religiji. Stoga ne prihvaćamo međudržavni ugovor između RH i

Vatikana te tražimo njegovo ukidanje. Tražimo odvajanje države od religijskih

organizacija i prestanak njihova financiranja iz državnoga proračuna te predlažemo

financiranje dobrovoljnim prilozima njihovih vjernika. Drugim riječima, želimo odvojiti

religiju od politike. Što se tiče nastave vjeronauka u školama, ona se može odvijati

izvannastavno (prvi ili zadnji sat) i isključivo na teret religijske organizacije kojoj

pripada vjerski službenik, ali ne na teret proračuna.

UKIDANJE KAZNENOG DJELA KLEVETE Živimo u zemlji kojom vlada medijska

cenzura. Međutim, usprkos toj cenzuri nalaze se ljudi koji, svim medijskim

ignoriranjima usprkos, uspijevaju izići u javnost sa svojim tvrdnjama. Za takve

„neposlušne” pojedince sustav je pripremio kazneno djelo zvano „kleveta”. Smisao

klasifikacije klevete kao kaznenoga djela je ušutkivanje pojedinaca koji se usude

otvoreno reći ono o čemu većina šuti. Da je korumpiranom sustavu stalo do istine, onda

bi cenzuru istine, a ne klevetu, klasificirao kao kazneno djelo. Nažalost, u Hrvatskoj oni

koji provode cenzuru mirno spavaju, a oni koji razotkrivaju kriminal žive u strahu od

pravosudnog linča. Smisao je slobode govora da onaj koji iznosi svoje mišljenje i stav ne

mora živjeti u strahu od toga hoće li ga neki lokalni ili regionalni moćnik tužiti. Budući

da je sloboda govora i izražavanja sastavni dio osobne slobode, klevetu kao kazneno

djelo treba ukinuti.

PROMJENA FUNKCIONIRANJA POLITIKE Predložit ćemo donošenje zakona kojim

će se saborskim zastupnicima smanjiti primanja i ukinuti saborske mirovine, što bi iz

politike trajno uklonilo sve kojima su novac i moć važniji od dobrobiti građana. Time bi

se uštedjelo više stotina milijuna kuna godišnje. Osim toga, predložit ćemo izmjene

Zakona o financiranju izbornih aktivnosti i političke promidžbe kojima bi se višestruko

smanjilo financiranje promidžbenih aktivnosti stranaka. Na to se godišnje utroši 70

milijuna kuna, a smanjenjem na 20 milijuna kuna u četiri godine bi se uštedjelo oko 200

milijuna kuna. Također predlažemo izmjene Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski

sabor kojim bi se sadašnji broj sa 151 snizio na 111 zastupnika, po deset za svaku

izbornu jedinicu, tri za dijasporu i osam za manjine, čime bi se i troškovi smanjili za 26

%.

"NO KILL" SKLONIŠTA ŽIVI ZID se zalaže za skloništa za životinje u kojima se one ne

ubijaju nego trajno zbrinjavaju do udomljavanja. Dosadašnja praksa ubijanja pasa i

drugih životinja u azilima je anticivilizacijska i bespotrebna, a milijuni kuna

72

proračunskog novca odlaze u džepove privatnicima koji u ubijanju vide priliku za

bogaćenje.

PREUSMJERITI NOVAC U JAVNA SKLONIŠTA Sadašnji model u kojemu se koncesija

daje veterinarskim stanicama rezultira milijunima potrošenog novca bez pravih

rezultata. To znači da u slučaju prestanka rada veterinarske stanice od utrošenih

milijuna građanima ne ostaje ništa. Stoga, predlažemo da se prestane s takvom praksom

i da se dosadašnji model zamijeni novim, u kojem bi županije, gradovi i općine ulagali

novac u svoja skloništa, pa bi novac uložen u njih na kraju ostalo u rukama građana. U

sadašnjem modelu šinteraji ubiru milijune kuna za hvatanje i ubijanje pasa i mačaka

zahvaljujući dodijeljenim koncesijama, dok su volonteri koji ih spašavaju

marginalizirani i opstruirani od strane lokalnih vlasti. Stoga, predlažemo da se donese

zakon kojim se zabranjuje dodjeljivanje koncesije privatnicima, a novac predviđen za tu

namjenu treba preusmjeriti u javna skloništa. Osim toga, još predlažemo:

besplatnu sterilizaciju mačaka i pasa iz sredstava koja će biti namaknuta oštrim i

visokim kaznama za sankcioniranje zlostavljača životinja

zabranu držanja pasa na lancu i u malim boksovima

zabranu uzgoja rasnih životinja bez odgovarajućih odobrenja jer takvi uzgajivači

nisu pod kontrolom i maksimalno izrabljuju pse i mačke rodilje (prečesto pare

srodnike te se tako rađaju bolesne životinje koje kasnije posljedično teško pate)

ako do sada nije predviđeno zakonom, zabranu bilo kakvih borbi među

životinjama i uzgoja agresivnih vrsta

povećavanje kazni za zlostavljanje životinja (KZ čl. 205 ) s jedne na pet godina te

povećanje novčanih kazni za ta zlodjela pet puta

civilni nadzor nad veterinarskim inspektorima, od kojih su mnogi korumpirani i

ne rade svoj posao, već zloupotrebljavaju svoje ovlasti kažnjavajući nevine ljude

aktivnu primjenu postojećih zakona za zaštitu životinja

policija za pse po uzoru na Američke zakone.

OSLOBAĐANJE OD ROBOVSKOG MENTALITETA Jedino što može biti gore od

ropstva jest robovski mentalitet. Nažalost, u našem narodu ima ga u izobilju. Ljudi su

uvjereni da moraju biti robovi neotplativog duga i da im se njihov dug ne treba otpisati.

Smatraju da je nebitno to što je naš monetarni model kriminalan i štoje njegov jedini cilj

porobljavanje našeg naroda i uništenje naše ekonomije. Još je strašnije što smatraju da

vanjski dug, koji su napravili kriminalno nastrojeni pojedinci, moraju vraćati njihova

djeca. Uvjereni su u to da je normalno da stranci posjeduju sav profitni kapital (banke,

telekome, farmaceutsku industriju itd.), a da mi moramo raditi za njih. Ne vide ništa

sporno u tome što stranci izvlače dobit iz zemlje, a našim ljudima daju otkaze. I smatraju

da se s time u vezi ništa ne može i ne smije napraviti. Masovni mediji uvjerili su ih u to

da su naši ljudi neradnici koji moraju služiti strancima i biti robovi duga. Ne shvaćaju da

je u Hrvatskoj do raspada proizvodnje i visoke nezaposlenosti došlo zbog suludog

73

monetarnog modela u kojem je proizvodnja neisplativa, a uvozna roba jeftinija od

domaće. Nalazimo se tako u situaciji u kojoj većina ljudi nije u stanju shvatiti da je:

neotplativi dug bolje otpisati nego dovijeka živjeti u dužničkom ropstvu, odnosno

da je bolje skinuti „omču duga” zavezanu oko vrata, nego je sve čvršće stiskati

(stavljati na sebe novi dug)

bolje da su oni sami vlasnici kapitala, a ne stranci

korumpirane političare bolje zamijeniti poštenima, nego predati vlast u ruke

neizabranim EU birokratima koji zajedno s tim istim korumpiranim političarima

zadužuju i pljačkaju našu zemlju

politička elita dio je problema, a ne rješenja

jedino rješenje: odbacivanje klasične ideološke podjele na lijevo/centar/desno i

stvaranje zajedničke političke fronte koja će okupljati sve ljude, bez obzira na

njihovo političko uvjerenje (lijevo/centar/desno), koji vjeruju u osobnu slobodu i

ekonomski prosperitet.

Uloga političke stranke nije indoktrinacija članova nekom određenom ideologijom, nego

ostvarivanje slobodnog i prosperitetnog društva u kojemu je svejedno kako se tko

pozicionira na političkom spektru sve dok prihvaća da su ljudi različiti i imaju različita

uvjerenja (mišljenja). Ulaskom u EU stanje se samo cementira umjesto da se mijenja na

bolje, a jedna po jedna zemlja u EU klizi u ekonomsko rasulo i dužničko ropstvo zbog

prihvaćanja dužničke doktrine u kojoj stvarnu vlast imaju bankarski karteli i

neformalne strukture moći u njihovoj pozadini, a ne narod.

Prisjetite se govora Stjepana Radića u kojemu je pozivao narodne zastupnike da se

izjasne protiv ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju:

Još nije kasno. Ne srljajte kao guske u maglu… Znam, znam, vi držite da ste ne samo u

narodu, nego da baš vi i zastupate narod. Ja sam vam dokazao da to niste. Sav je hrvatski

narod za republikansku slobodu i za čovječansku pravicu; vi ste za staro bankrotirano

nasilje i za gospodsku sebičnost i otimačinu. Vi, dakle, niste više ni u narodu, a kamoli da bi

vi govorili u ime naroda. I zato iz ove vaše osnove neće biti ništa… Vi ćete otići u Beograd21.

Vi ćete bez hrvatskoga naroda i protiv njegove volje proglasiti jedinstvenu državu i bez

ikakvoga straha i srama vi ćete vladati na temelju starih austrijskih i mađarskih

nevaljanih i nepravednih zakona i pomoću starih, pokornih i pokvarenih činovnika. A

možda ćete vladati bez ikakvih zakona, samo silom i samovoljom… Sav svijet poznaje i

priznaje pravo narodnoga samoodređenja. Mi samo tomu pravu imademo zahvaliti svoje

oslobođenje. Nitko vas i ništa vas ne goni, ako to nije vaša nečista savjest koja vas sili da

što brže svršite djelo za koje znate da ga hrvatski narod neće odobriti, a koje želite što

prije protiv njegove volje provesti i tobože učvrstiti. Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i

najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi

politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda. Živjela republika! Živjela

Hrvatska! 21 Mi bismo dana s mogli reći Bruxelles.