Ivo Brešan

ASTAROTH

Ivo BrešanAstaroth

SUVREMENI HRVATSKIPISCIUrednik

Vinko Brešić

Ivo Brešan

ASTAROTH

CIP — Katalogizacija u publikacijiNacionalna i sveučilišna knjižnica, Zagreb

UDK 821.163.42-31

BREŠAN,IvoAstaroth / Ivo Brešan. — Zagreb :

Nakladni zavod Matice hrvatske, 2001. —(Biblioteka Suvremeni hrvatski pisci)ISBN 953-185-051-8

410628084

NAKLADNI ZAVOD

MATICE HRVATSKE

Zagreb, 2001.

Pakao? Ali ja sam odgojen u najdubljempreziru prema paklu; naučio sam ga smatratisamo maštom, kao i ostale predrasude kojesam odbacio. A ipak ne mogu poreći činjenicu,samo s razlikom — i to je novo u tumačenjutakozvanih vječnih kazni — da mi već jesmo upaklu.

A. Strindberg: Inferno, 1897.

,«,. i Copvri Ivo Breša»&NaklattlUwvod,MaUce hrvatske, Zagreb, jM).

Pretpriča UGOVOR I

NAPLATA

Ma koliko to zvučalo neobično, ova priča neće započeti nirođenjem ni nekim važnim trenutkom u životu glavnogjunaka, nego njegovom smrću. A neće se ni u svom daljemtijeku, nekim postupkom retrospekcije ili kako drukčije,baviti onim što je bilo s njim prije toga; njegov nas život,ako se pod tim misli sve što čovjek jest ili što doživljava zasvoga fizičkog trajanja, uopće ne zanima—niucjelini, niudijelovima. Na to ćemo se samo kratko osvrnuti u ovojpret-priči, tek toliko da čitatelj uzmogne vidjeti kako jedošlo do toga da ga pratimo nakon što je za sve iz svojeobitelji i šireg kruga onih koji su ga poznavali umro i takoza svagda napustio ovaj svijet.

Već vidim kako netko začuđen primjećuje: a što se tadas njim uopće moglo zbivati da bi to zavrijedilo ikakvupažnju? Sprovod, misa zadušnica, pokop, a ondadugotrajno i polagano raspadanje u grobu, dok se nepretvori u prah... I to bi bilo sve! Nešto što se iz generacije ugeneraciju ponavlja u beskraj, otkad je ljudskog roda, i štoje svakome živu čovjeku znano. Ali, ima mnogo stvari nanebu i na zemlji, okniitnn li/išn mn/irnat i np tanin kažp Hamlet Horaciiu. Pa

«-?*jL

ako je doista tako, onda nemoj, poštovani čitatelju, pričukoja slijedi samo tako odbaciti kao izmišljaj bez osnove,nego je uzmi kao dio neke moguće stvarnosti o kojoj tvojamudrost i ne sanja a koja se krije iza one što je držišnedvojbenom.

Prijeđimo, dakle, na stvar!Kad je Martin Boraš, junak naše priče, napunio 80

godina života, dogodilo mu se daje na samoj proslavi svogrođendana, 12. lipnja 1940. godine, dok je bio okružen svimčlanovima svoje brojne obitelji — ženom, sinovima iunucima, odjednom osjetio kako će mu pozliti, a onda muje iz tijela počela polako nestajati snaga. Shvatio je da mu seprimiče kraj i da će mu stranac iz vlaka, kojega je umladosti sreo, uskoro pokucati na vrata. Naživio se zaistadovoljno i proveo sav svoj dugi vijek u obilju, sreći izadovoljstvu, bez ikakvih potresa i trauma.

Oženio se sretno bogatom trgovačkom kćeri, izrodio snjom dva sina, Jakova i Krunu, postao vlasnikom golemerobne kuće, sagradio vilu na Tuškancu i još dvije izvanZagreba—jednu u Splitu, drugu u Opatiji. Ane bi se mogloreći da mu je pomanjkalo i životnih užitaka; dok je još bio usnazi, grlio je osim vlastite žene i još mnoge druge, sveljepotice kakve se može vidjeti jedino na naslovnimstranicama modnih žurnala. Imao je iza sebe i bogatupolitičku karijeru; dotjerao je čak i do savjetnika priBanskom stolu Posavske banovine. Proputovao je takorećipola svijeta — što poslovno, što kao turist—i vidio sve što jeiole zanimljivo vidjeti — od Kipa slobode,, preko Eiffelovatornja, do Kineskog zida. A kad se svega zasitio, povukaose u tišinu privatnog života provodeći mirnu i bezbrižnustarost. I svu je djecu i unučad uspio školovati i dobroudomiti. Pri tome niVnH.n nirim niip ukaljan upIpH nitionteretio saviest: čitav

život bio je poštovan i voljen ne samo u obitelji nego i usvakoj sredini u kojoj bi se pojavio — bilo kao privatnaosoba bilo kao poslovni partner. Jednom riječi, nije bilo željekoja mu se u životu nije ispunila.

No, nitko, pa ni njegovi najbliži, nije znao kakvom jecijenom Boraš platio svoju sreću. U stvari, ni on sam nije toznao u trenutku kad je plaćao; tek mnogo godina kasnije toće shvatiti kad stekne naobrazbu i iskustvo, ali tada će bitiprekasno.

S obzirom da je potekao iz siromašne obitelji težakabezemljaša i nadničara, koja je živjela u prigradskomnaselju Dubrava pokraj Šibenika i u kojoj je, osim njega,bilo još sedmoro djece, Borasu su izgledi za neki većiuspjeh u životu bili skoro nikakvi. Čim je završio četirirazreda osnovne škole, otac ga je, da olakša sebi teret,poslao u Šibenik nekom bogatom težaku da kod njega radikao sluga. Kako je bio osrednje inteligencije i bez nekeposebne darovitosti za bilo koju vrstu posla, vjerojatno bitu i ostao do kraja svoga radnog vijeka, da ga gazda nijepotjerao iz kuće, jer mu je svojom nespretnošćuprouzročio golemu štetu; poslao gaje jednom u konobuda u staklenci donese litru vina, a on je na bačvi ostaviopipu otvorenu, pa je vino iscurilo i preplavilo svu konobu.Boraš se nije usudio vratiti u Dubravu ocu, nego je otišaona željeznički kolodvor i od svoje ušteđevine kupio kartuza vlak koji je išao u smjeru Zagreba. Kako mu jeušteđevina bila više nego skromna, a njemu nije bilovažno dokle će stići, blagajnik mu je dao kartu za novackoji je imao, što je dostajalo taman do Knina. I ondje, uvlaku, zbila se prekretnica koja će njegov život usmjeritiprema nečemu o čemu je mogao samo maštati.

S obzirom da je u čitavoj kompoziciji bilo svega dva-c niim n cip»rlin

samo jedan čovjek. Bio je to gospodin srednjih godina, unaočalama, prosijede kose, odjeven građanski, premda nepretjerano elegantno, tako da se po svemu doimao kaočinovnik srednjega plaćevnog razreda na pošti ili u sudu. Iništa na njemu nije bilo neobična; čovjek kakvih se na tisućesvakodnevno sreće po gradskim ulicama, restoranima,kolodvorima ili pred poštanskim i bankovnim šalterima.Jedino je kasnije Boraš zamijetio — i to je pamtio čitavogživota — da mu oči nisu iste boje; jedno je bilo izrazitotamnosmeđe, gotovo crno, a drugo svijetlozeleno.

U početku su obojica šutjeli zadubljeni svatko u svojemisli. Pritisnut svojim brigama, Boraš je gospodina jedvazamjećivao, a ovome se, kako se činilo, nije mililozapočinjati razgovor s nekim toliko mlađim od sebe. No,onda se gospodin odjednom, tko će ga znati zašto,zainteresira za njega pa ga počne ispitivati kamo i zaštoputuje. Naivan i bezazlen, kakav je tada bio, Boraš mu reknesve o sebi, i tko je, i odakle je, i što mu se dogodilo, i kakozapravo sada ni sam ne zna kamo ide i što kani. Malo-pomalo, nepoznati ga uspije navesti da mu se otvori usvojoj najdubljoj intimi i da mu priča o tome što bi u životuželio postići i kakvim bi životom želio živjeti. I Boraš seraspričao; kako mu je iskustvo u tim pitanjima bilooskudno, počeo mu je crtati sve ono obilje i blagostanjeu kome mu se činilo da plivaju gospoda što ljeti dolazeu Šibenik jahtom ili vlastitom kočijom: novaca toliko damu ništa ne bude pretjerano skupo, raskošne vile, velikuobitelj, mnogo lijepih žena oko sebe i mogućnost da putujesvijetom. U prvi mah se činilo daje gospodin samo htiozadovoljiti znatiželju ili ispuniti nečim vrijeme dugogputovanja, jer je najprije pomno slušao Borasa, pa kad jeovaj bio gotov, jednostavno je opet utonuo

ir\rr1^

I Mladiću, što bi mislio kad bih ti rekao da moguispuniti sve te tvoje želje i osigurati život o kome sanjaš?

Mislija bi da vas je poslala sama Divica Marija, kojojse svake večeri molim.

Ne spominji mi je, molim te — strese se na trenutakgospodin, kao da gaje prožela neka studen. — Nisam od tesorte. Uostalom, ona i ne postoji. Ali mogu izvršiti ovo štoti kažem.

Ne virujem. Možda morete samo nešto od toga, alisve, to je nemoguće.

Mogu ne samo sve to što si mi rekao, nego i mnogoviše. Jer ti si spomenuo samo ono s čime bi sada bio zadovoljan. Ali u životu ima toliko mnogo stvari, o kojima ti joši ne sanjaš i koje ćeš možda kasnije poželjeti. Ja ti i te željemogu ispuniti, kad za to dođe vrijeme i kad ih budeš imao.

—Vi se sigurno šalite. Ili me oćete uviriti da imate nekenatprirodne moći.

Ništa u tome nema natprirodno. Pred svakim čovjekom stoji bezbroj putova u budućnost, a samo je jedan odnjih onaj koji ga vodi sreći. Ljudi nasumce biraju, i rijetkokad pogode pravi. A ako ga i pogode, prije ili kasnije skrenus njega i udare stranputicom. Ja bih ti najprije kod tog izbora pomogao, da ne pogriješiš, a onda te dalje vodio, tako dati se nikad ništa ne bi dogodilo što sam sebi ne bi mogaopoželjeti.

I baš mi svaku želju morete ispuniti?Svaku!Morete li, recimo, učiniti da budem kralj?—U danim okolnostima mogao bih čak i to. Vidiš, svaki

čovjek ima pred sobom ograničen broj mogućnosti koje suinu određene sudbinom već Dri samom rođeniu..Da si, re-

cimo, član neke kraljevske obitelji ili makar neki dalekinjezin rođak, to mi ne bi bio nikakav problem. No, ovako jeteško. Ne mogu ispunjavati želje koje nadilaze krug tvojihrealnih mogućnosti. Inače, mogao bi tako poželjeti daputuješ, recimo, na Mars, i što onda? Kako ću ti to ispuniti,kad se za to još nisu stekli nikakvi uvjeti.

Evo jedne koja nije toliko nemoguća. Želija bi da mikarta koju imam važi sve do Zagreba! Morete li nekom čarolijom to učiniti?

O, to je takva sitnica...Gospodin nije uspio do kraja ni izgovoriti rečenicu, kad

se odjednom na vratima kupea ukaže kondukter, koji odobojice zatraži vozne karte. Oni mu ih pruže, a on ih najprijepažljivo pregleda, a onda poništi i upita:

—Tko ide do Zagreba?Mladi gospodin! — reče Borasov suputnik.Dakle, vi do Knina!Zaključivši tako, kondukter vrati Borasu kartu koja je

važila do Zagreba, a gospodinu dade onu Borasovu i odedalje.

— Eto, ispunjeno! — reče gospodin.—Ma to je bija običan trik!—nasmije se Boraš.—Meni

je da vašu, a vi ste uzeli moju.—Svejedno, trik ili ne, ispunio sam ti želju na meni

najlakši način. Kakva želja, takvo ispunjenje. Kad se radi otežim i složenijim željama, tada ulažem više truda ivještine. I nema toga što ti ne mogu priuštiti. Naravno,ako želja ne prelazi one granice koje ti je u budućnostisudbina postavila.

—Pa da vidimo! Evo, u žepu nemam ni prebite krajcare.Morete li učiniti da mi se tu stvori... eto, uzmimo, barem

forinta?

Polako! Još se nismo pogodili. Bit će i to ako prihvatišmoje uvjete. I ne samo to. Plivat ćeš u bogatstvu.

Znači, i vi od mene tražite nešto za uzvrat?Vidiš kako si pametan! Naravno da tražim. Pazi

ovamo! Ja ću tebi služiti i ulagati sve svoje snage da ispunimsvaku tvoju želju. A kad više ne budeš imao nikakvih želja...ili kad se okolnosti promijene toliko da mi to postanenemoguće... ti ćeš služiti meni.

Mislite li vi to na vrime kad ostarite i onemoćate? Dase onda ja brinem o vama?

Pa... moglo bi se i tako reći, ako se pogleda s neketočke motrišta... Da, kad ta moja služba dođe u proturječjes nekim prirodnim zakonima... kao, recimo, sada kod oneželje da postaneš kralj.

—Dobro, pristajem!—reče Boraš veselo, očito vjerujućida se opet radi o nekom triku kao ono maloprije.

— Nije dovoljno to samo reći. Da bi se cijela stvar uzelaozbiljno i da bi bilo nekog jamstva kako će se svatko držatiobećanja, treba sklopiti ugovor. Imam ga pri sebi većsastavljenog. —Tu gospodin posegne u svoju torbu i izvučeiz nje list papira na kome je bio rukom ispisan tekst. —Trebaš ga samo potpisati. Izvoli, pogledaj!

Boraš uzme i pokuša pročitati, ali odmah ustanovi dato nadilazi njegove mogućnosti. U osnovnoj školi, doduše,naučio je čitati, ali je bez muke raspoznavao samo velika imala tiskana slova, a ona rukom pisana jedino ako su bilaizvedena krasopisom. No ovaj tekst bio muje toliko nečitakda u njemu ni jedno jedino slovo nije uspijevaoodgonetnuti.

Ne morem ovo pročitati! Recite mi vi šta tute piše?Ono što sam ti već rekao: najprije ću ja tebi služiti,

dok mi to bude moguće, a poslije ti meni. Ne boj se, neću te.Prevariti

— A čime ću potpisati, kad nemam olovke? — upitaBoraš vragolasto hineći zabrinutost, jer je cijelu stvar većpočeo shvaćati kao zgodnu igru da bi se skratilo vrijeme.

—Eto ti na!—napravi i gospodin tobože zabrinuto lice,kao u potvrdu tome. — Nemam je ni ja. Ali lako ćemo sesnaći. Žigica bi nam mogla poslužiti kao pero.

S tim riječima gospodin iz džepa izvadi kutiju žigica inožić, pa poče šiljiti jedno drvce.

—A tinta? Imate li tinte?— Nemam. Ali i za nju ćemo naći nadomjestak. Dopu

sti! Neće te boljeti.Gospodin uhvati Borasu ruku, a onda ga nožićem

lagano, da je jedva i osjetio, bočne u prst palac tako da iznjega poteče nekoliko kapi krvi, koje on dočeka na metalnojtaba-keri. Nakon toga pruži Borasu zašiljenu žigicu dapotpiše. Ne može se reći da Boraš nije malko i ustuknuo;napokon, nije mu bilo lako vidjeti kako mu netko pušta krv,bez obzira što ga to nije zaboljelo više nego da ga jepecnula muha. Ali, kako mu se ova igra sve više sviđala,odmah je prešao preko toga, uzeo žigicu i, umačući je ukrv, nacrtao njome na papiru svoje inicijale. No, čim je tonapravio, začuje se u blizini kondukterov glas: "Putnici zaKnin neka se pripreme za izlazak!" Gospodin spremipotpisani list natrag u torbu, a onda dohvati svoj prtljag.

Šta, već izlazite? — upita sa žaljenjem Boraš, očitorazočaran što se prekida ovako zgodna zabava.

Naravno! — reče gospodin smiješeći se, kao da jesve doista i bila samo zabava. — Pa ja imam kartu do Knina,zar ne. Uostalom, sve smo već uglavili. Odsad pa nadaljesve će ti ići kao po loju. Znam da ćeš sutra, kad stigneš uZagreb, pokušati naći neki pravi posao za sebe. Pazi, nemoj

til NFninriip nrnšeći ulicama i dobro Doeledairad-

nje. I one obrtničke i one trgovačke. A kad nađeš onu koja tise najviše sviđa i u kojoj bi želio raditi, samo uđi i zatražiposao. Odmah ćeš ga dobiti.

A hiljadarka? — šaljivo će Boraš hoteći gospodinustaviti na znanje kako ipak nije toliko naivan da bi u svepovjerovao.

Pogledaj u džepu!Boraš posegne rukom u džep i u njemu doista nađe

svežanj novčanica. Ne vjerujući svojim očima, počne brojiti;bilo je čak i preko tisuću forinti, točnije tisuću i dvjesto. Kadje digao pogled prema gospodinu da ga upita kako je izveoto čudo, njega više nije bilo. Skočio je do prozora, otvorioga i provirio van, ali ni na kninskom kolodvoru, gdje se vlakzaustavio, među onom nekolicinom ljudi, koji su se tuvrzmali, nije ga mogao pronaći. Nestao, kao da je uzemlju propao.

Kad je vlak krenuo dalje, odjednom se u hodniku začujeneka strka. Čovjek iz susjednog kupea panično je dozivaokonduktera, a kad se ovaj pojavio, reče mu krajnjeuzbuđenim glasom:

—Ja sam opljačkan. Dok sam tu spavao, netko mi je iznovčanika izvadio savnovac. Bilo je u njemu tisuću i dvjestoforinti.Boraš se sav stresne od zaprepaštenja. Upravo tolikostvorilo se kod njega u džepu. Dok su vani na hodniku ljudijurili tamo-amo, komentirajući to što se dogodilo inagađajući tko bi mogao biti kradljivac, on se sav ukutrio ipravio da ništa od toga ne zapaža. Kako se prepao da bi netkonjega mogao osumnjičiti i pretraživati, neprimjetno jeizdvojio dvije novčanice od sto forinti i bacio ih krozprozor; ovako kad postoji neka razlika od pokradenesvote, lakše mu se Uda ie novac nieeov. Srećom, nitko paniie nozivao

na red. Ali kad se cijela stvar smirila i ljudi odustali odpotrage, Borasa je počelo mučiti nešto drugo: pitao se je lidoista svota koja se stvorila kod njega opljačkana izsusjednog kupea? Kad malo bolje razmisli, činilo muse nemogućim, jer njegov suputnik ni jedan jedini putnije izišao iz kupea. A kad ga je na kraju napustio da bi seiskrcao u Kninu, novac je već bio u Borasovu džepu.Dakle, nije imao kad počiniti krađu. A ipak, podudarnostu svoti bila je frapantna.

Premda nije bilo ničega što bi mu za to davalo potvrde,Boraš je tada prvi put, iako nejasno, osjetio kao da u usluzikoju mu je gospodin učinio nešto smrdi. I nehotice, samood sebe nametnulo mu se pitanje: ako on doista možeispunjavati nečije želje, ne čini li to uvijek ovako, na štetudrugoga? No, Boraš se nije dugo tim opterećivao.Zadovoljstvo što je sada bio koliko-toliko osiguran, damože proboraviti nekoliko dana u Zagrebu i kupiti sebikartu natrag za Šibenik, bilo je jače od moralne dvojbe.Utoliko više što je još uvijek pomišljao kako je onajrazgovor ipak bio samo obično traćenje vremena. A onda,napokon, što ako je gospodin nekom mađioničarskomvještinom i digao novac čovjeku iz susjednog kupea? "Ja stim nemam ništa", zaključi. "Uostalom, ja se u svako dobamogu čak i pred oltarom zakleti da to nisam tražio nitiznao da će on to napraviti."

Kad je vlak rano ujutro stigao u Zagreb, Borasu je prvastvar bila provjeriti je li sklopljeni ugovor doista valjan, ili jesamo šala, kao što mu se cijelo vrijeme činilo. Postupio jetočno po gospodinovu naputku: stao je šetati ulicama irazgledavati izloge raznih trgovačkih i obrtničkih radnji. Višeod dva sata proveo je u tome, a da mu ništa nije posebnoprivuklo pozornost. I kad je već mislio odustati, dogodilomu seda je pred jednimizlogom^^ zastao i kap opčinjen zat

buljio se u njega; iz njega ga je zapljusnula do tada neviđenaljepota. U izlogu su na manekenskim lutkama, tako vještoizrađenim da su se doimale kao živi ljudi, bila izvješena vrloelegantna muška odijela i ženske haljine po najnovijojmodi. Iznad radnje stajao je natpis MILAN KERNER,PRO-DAVAONICATEKSTILA. Boraš dugo nije mogaoskinuti pogled s te raskoši, a onda mu se odjednom rodi željada se tu zaposli. No, skepsa u pogledu ozbiljnosti ugovoranije mu još uvijek dala ući i otvoreno zatražiti posao. I već jekrenuo dalje da se kani izloga i počne razgledavatigrad, kad odjednom pomisli: "A što me košta ući iprovjeriti? Nemam što izgubiti." Skupio je malko hrabrosti,okrenuo se i vratio, a onda ušao u radnju. Za pultom jestajao postariji čovjek, ćelav, s nešto prorijeđene prosijedekose, neke blijedosive boje lica, koja je već na prvi pogledotkrivala daje bolestan. Kako u radnji nije bilo kupaca, onse odmah obrati Borasu:

Što treba mladi gospon?Ma znate... —još uvijek se Boraš malko kolebao bi li

rekao ili ne, a onda se odjednom naglo osmjeli. — Tribamposal. Bilo kakav.

—Zbilja?—iznenadi se trgovac.—Kako ste došli na tuideju da se baš meni obratite?

—Tako... idem od jednog do drugog mista pa tražim...Mislija sam, ne košta me ništa ako i ovde pogledam.

Pitam vas to, jer mi je zaista potreban pomoćnik.Upravo se spremam dati oglas u novine. Ali još nisam nikome ništa o tome govorio, pa mije zato čudno... Ma, recitemi otvoreno, je li vas ipak netko uputio meni?

Pa... kako da vam rečem... Na neki način i je... Jedančovik u vlaku... Ne bi vam zna reći ni ko je ni kako se zove.

,,.. , —-Nevieroiatno! A što znate raditi?

— Ništa posebno i svašta pomalo. Ja sam vam dosadradija u jednoj bogatoj kući... bija sam, kako se to reče,Katica za sve.

—Upravo mi netko takav i treba. Pametan momak, kojinije kvalificiran samo za neki određeni posao i koji se nećeustručavati raditi bilo što, ako zatreba. Ne volim one kojigunđaju kad se od njih zatraži da rade nešto što tobože nespada u njihovu struku.

— Ja ću vam raditi sve šta god mi rečete, gospodine. Ibit ću zadovoljan koliko mi god platite. Dosta mije da imamšta pojist i di prispavat.

Tako je započeo Borasov uspon. Kerner ga je zaposlionajprije u radnji, na poslovima koji ne zahtijevaju nikakvustručnost, čišćenju dućana, prenošenju tereta, dizanju ilispuštanju limenih kapaka, ispraćanju kupaca, osobito akosu odnosili veće količine kupljene robe, i uglavnom nasvemu što je iziskivalo neki fizički napor. Kako je momakbio marljiv i poslušan, a pokazalo se ubrzo daje i pošten,doveo ga je i kući, da tamo pomaže njegovoj ženi ukućanskim poslovima. Dao mu je služinsku sobicu,pristojnu plaću, pa i dosta slobodnog vremena, tako da jemogao pohađati večernju trgovačku školu, kupovati knjige ipolagati razrede. Ubrzo, kad je stekao neku naobrazbu iiskustvo, povjeravao mu je teže i složenije zadaće, odusluživanja kupaca, polaganja dnevnog utrška u banku, pado vođenja čitave radnje. No, unatoč čudnom načinu nakoji mu je sve tako dobro krenulo, baš onako kako je onto želio, Boraš i dalje to nije držao rezultatom onogaugovora, nego prije sretnim stjecajem okolnosti i pukimslučajem. Pa i onda kad se zaljubio u gazdinu kćerkuVeroniku i zapazio da se i on njoj jednako sviđa, nije topripisivao ugovoru niti onome neznancu iz vlaka, nego jeradije vjerovao da je sve posljedica njegova osobnogšarma.

Od tada pa nadalje sve će se odvijati sukladno njegovimnajskrovitijim željama. Dvije godine nakon njegova dolaskagazda Kerner će umrijeti, a ni puni mjesec dana iza togaslijedit će ga i njegova žena. Veroniki će tako Boraš ostatijedini oslonac. Kako su i ona i on suzbijali svoje želje uvrijeme dok su joj roditelji bili živi, sad kad su se osjetilislobodni, jednostavno su se objesili jedno drugom okovrata, i ta je veza ubrzo rezultirala brakom. Tako je Borašodjednom, doslovce preko noći i bračne postelje, postaogazda. Pod njegovim vodstvom posao će doživjeti praviprocvat; Kerne-rov dućan će mu postati pretijesan, pa ćekupiti još nekoliko lokala u gradu, što će ga dovesti dotleda na koncu otvori čak i golemu robnu kuću. Uskoro ćetrgovina odijelima prijeći na njihovo kreiranje iproizvodnju, pa će Boraš postati vlasnikom najuglednijegmodnog salona u gradu koji će na tržište plasiratinajskuplje modne novitete. Tu negdje započet će i njegovdvostruki život; na jednoj strani pre-puštat će seidiličnom ugođaju obiteljskog doma, među djecom iunučadi, a na drugoj bit će okružen mladim manekenkamakoje će se natjecati za njegovu naklonost. I političari će muse početi dodvoravati. No s njima će Boraš biti oprezan; akosu na vlasti, održavat će prisne odnose, ali nikada toliko dabi im dao povoda povjerovati kako je do kraja njihov i kakoim se ne treba više oko njega truditi. Jednom riječi, nijebilo toga što je poželio u životu, a da mu se to nije iostvarilo. Čak i zdravlje ga je služilo na najbolji mogućinačin, tako da tijekom svoga dugog života nikada nije bioozbiljnije bolestan, a još je i poslije šezdesete godine zadržaošarm na koji su se lijepile žene mnogo mlađe od njega. No,jedna jedina stvar nije se odvijala prema njegovoj želji i išlaje svojim tijekom, bez obzira što on poduzimao, a to je

..§.tarenie i Piihitak snaprp knii Hnla7i s niim PrirnHni nrnrps

ništa nije moglo zaustaviti niti se moglo što učiniti da onkrene unatrag.

Kroz sve to vrijeme Boraš je posve zaboravio na onuzgodu u vlaku i ugovor koji je potpisao. Tek u drugoj polovicisvoga vijeka, kad se tijekom svoje naobrazbe upozna spričom o doktoru Faustu, uočit će neku njezinupodudarnost s njegovim slučajem, no to će mu se učinititoliko fantastičnim, da mu neće padati na pamet dovoditi tedvije stvari u vezu. Ta, onaj gospodin u vlaku djelovao jetako obično; ništa na njemu nije ukazivalo da bi mogaobiti kakva varijanta Mefista ili da bi mogao imati ikakveveze sa Sotonom. Čak mu je i lice zaboravio; jedino su muu sjećanju ostale one njegove raznobojne oči. Cijelu stvarje počeo uzimati ozbiljnije tek kad je zapazio da više nemanikakvih želja i da mu se ona jedna jedina koju ima, daizbjegne starenje i smrt, ne ostvaruje nikako. Tada jepočeo pomalo shvaćati tko je zapravo stajao iza svihnjegovih uspjeha u životu. Ali i u tim trenucima znao jepomišljati kako su takve ideje najvjerojatnije posljedicastaračke paranoje i straha od smrti.

Ponekad bi se sjetio i one zgode u vlaku, kad je onajčovjek iz susjednog kupea vikao da mu je nestalo tisućui dvjesto forinti koji su se toga trena nalazile u njegovudžepu. "Gospode", pomišljao je, "kolike li sam golemeštete i nesreće i kolikim brojnim ljudima moraoprouzročiti svim onim što sam za života stekao ako je onajnovac onda doista bio opljačkan!" Tek tada, na pragudevetog desetljeća života, pojavila se u njemu neka vrstamoralne krize, pa se pokušao u svojim mislima obratitiBogu i moliti. Ali riječi koje je u sebi izgovarao zvučalesu mu prazno i nikakve ih emocije nisu pratile. U timbrigama i pokušajima da se pred nekim višim autoritetombarem djelomice opere dočekao je i svoj ncamrlpQprirnrtpndnn kad ie nsietio da mu se orimakao krai.

Sudeći po priči o doktoru Faustu, sad bi i njemu Sotonamorao doći naplatiti dug. Možda će se pojaviti, a da ga on ine prepozna, jer mu se nikako više ne može sjetiti lica. Aline, mislio je, ipak će ga prepoznati po onim njegovimočima; nikada prije ni poslije nije sreo čovjeka kod koga bione bile toliko različite.

No, vratimo se početku ove priče!Kad je Borasu pozlilo na proslavi rođendana i kad je na

trenutak izgubio svijest, cijela se kuća uznemirila. Veronikai sinovi odmah su ga pridigli, uhvatili pod ruke i odveli uspavaću sobu, tu ga skinuli i položili u krevet, a onda jeVeronika nazvala hitnu pomoć. Uskoro je stigao liječnik,čovjek srednjih godina, Veroniki posve nepoznat, iako ječesto koristila usluge ambulante iz koje je došao, i smjestase dao na posao. Slušao je stetoskopom Borasovo disanje,mjerio mu tlak, brojio otkucaje srca, zavirivao u usta ipod očne kapke, jednom riječi radio sve što liječnici radeu takvim prilikama, ne progovarajući pritom ni riječi nitiizražavajući licem išta što bi ulijevalo nadu ili izazivalozabrinutost. Boraš se cijelo vrijeme držao krajnje pasivno imehanički izvršavao sve što bi liječnik zatražio od njega;kao da se posve predao u ruke sudbine, pa ga više ništašto se zbiva s njim ili oko njega ne zanima. Kako se liječnikdugo i uporno nije izjašnjavao, Veronika ne izdrža i upita gaje li stanje njezina muža ozbiljno? Umjesto odgovora on jesamo bezizražajno pogleda i nastavi svoj posao, a onda,nakon nekog vremena, priopći svima da bi morao izvršiti jošneke pretrage, za koje mu je potrebna puna koncentracija, teih zamoli da ga ostave s bolesnikom nasamo. No, čim su sesvi udaljili, liječnik se prestane baviti Borasom, uzmestolac, primakne & njegovu krevetu, sjedne prebacivšinogu preko noge i

uopće ne tiče, nego je odlučio samo mirno sačekati da ovajispusti dušu. To potraje toliko da je i Boraš, unatočodsutnosti duha i potpunoj ravnodušnosti, moraozapaziti svu neobičnost situacije. On se odjednom prene izsvoje letargije i na trenutak dođe sebi, pa upita:

Onda, doktore? Što imate reći?Dragi Boraš, ništa što bi vam moglo uliti kakvu nadu!

— oglasi se liječnik takvim hladnim tonom, kao da priopćava kako je vani počela kiša. — Došao je trenutak da semorate seliti s ovoga svijeta.

Iznenađen ovakvim u najmanju ruku neobičnimkomentarom za nekoga tko je položio Hipokratovuzakletvu, Boraš tek sad podigne glavu i zagleda se malobolje u liječnika. Premda mu se lice odmah učinilopoznatim, dugo nije znao kamo bi ga smjestio, sve dokmu se pogled nije zaustavio na njegovim očima. I tada muodjednom postane sve jasno. Kroz naočale su ga gledaladva raznobojna oka, jedno izrazito tamno i drugosvjetlije, zelenkasta sjaja.

Dakle, vi! — reče Boraš rezignirano, ne pokazujućinimalo iznenađenja. — Znao sam daje došlo vrijeme kadćete se pojaviti.

Pa divno! — odvrati nekako veselo liječnik, kao dauživa u trenutku. — Davno se nismo vidjeli. Vidim da ste seu međuvremenu educirali. Niste više onaj naivan i neukmladić iz vlaka. A koliko mi se čini, shvatili ste već i tko sam.Ne znam jedino znate li i kamo vam je sada ići i što vam ječiniti?

Nagađam iz onoga što se priča i što sam pročitao.Očito ravno u pakao.

No, niste daleko od istine, ako se isključe sve onebajkovite predrasude kojima su opterećene te priče i literatura koiu ste čitali. Pakan niie nikakvo mipstn hnravlca

ni izvan, a pogotovo ne ispod ovoga svijeta. On je tu u vamai oko vas, samo što ga ne prepoznajete. I ne idete vi u njega,nego on u vas u vidu vašega novog odnosa prema stvarima.Dosad ste uživali u onome što vas okružuje, a sad ćete se stime malo pomučiti. Nas dvojica ćemo samo izmijenitiuloge, a što se tiče mjesta boravka, nema nikakvepromjene. Možda ostanete čak i tu, u Zagrebu.

Kako? Zar neću umrijeti?I hoćete i nećete, kako se uzme. Inače kako biste

mogli ispuniti svoj dio ugovora? Mislim na ono o čemu čaki vaša literatura u stihovima govori:

Ja ovdje ću ti vjerno služiti,Na mig tvoj ja ću uvijek spreman biti,AV tamo kad se sastanemo mi,To isto činit ćeš mi ti.

Tako nekako to ide kod Goethea, zar ne? Samo što niGoethe nije shvatio da nema "ovdje" i "tamo". Sve je "ovdje".A ostalo... mislim, što je tko kome od nas dvojice dosad bioi što ima odsad biti... prilično je točno naslutio; skoro da semože uzeti doslovce tako kako kaže.

Znači li to da ću ovdje na zemlji i kao živ čovjek javama služiti? I da mi ne predstoji seoba u neki zagrobnisvijet?

Upravo to! I ispunjavat ćete svaku moju želju. Baškao što sam i ja vama.

Ali ja nemam te moći koje imate vi.Ne brinite! Ja neću ni tražiti od vas ništa što nadilazi

moći koje imate.Nisam mislio samo na fizičke mogućnosti. Što ako

zatražite od mene nešto što se protivi mojoj savjesti... neštonemoralnn? Zna sr štn vi možete noželieti _ ,.„..

Takvi nesporazumi ovdje su posve isključeni, jer ćesvaka moja želja biti i vaša. Kidat ćete se od nastojanja daješto prije ispunite. A ako vam se i rodi kakav otpor, svim ćetega silama nastojati potisnuti u sebi. Uostalom, strpite sejoš malo, pa će vam sve biti jasno.

I dokle ću to tako... ja vama služiti?Do kraja moga vremena, kao što sam i ja vama.

Ugovor predviđa jednake uvjete za obojicu.—Ali vaše vrijeme je beskonačno, za razliku od moga!—Beskonačnost i konačnost su prazne riječi koje ništa

ne znače. Ljudi njima označavaju nešto što uopće ne mogupojmiti.

—Možete li mi objasniti još nešto? Zašto ste baš meneodabrali? Ja nisam ni pametan kao doktor Faust niti imambilo kakve sposobnosti koje bi nadilazile prosjek.

—Patite od istih zabluda od kojih i Goethe. Ja ne dajemnikakvu prednost iznimnim značajevima. Meni supodjednako važni i oni učeni i oni neuki, i geniji imediokriteti.

—Dakle, ima nas više, koji smo se ovako uhvatili nalijepak?

—A što ste mislili? Ima cijela vojska mojih službenika.Iz svih struktura. I umjetnika, i znanstvenika, i svećenika, ipolitičara, i radnika, i seljaka, da ne nabrajam dalje. Vi bistese začudili kad bih vam rekao s kim sam sve do sada sklopiougovor.

—Tko ste u stvari vi? Jeste li doista Sotona. I zovete li seMefisto?

— Za neke sam Sotona, a za neke Bog, ovisno o tomešto nalaze u meni. Ljudi me vide tako dvojako, jer žive uzabludi da su dobro i zlo dvije različite, pa čak i suprotnestvari. A zapravo su jedna te ista, samo s različitim posljedicama u različito vriieme. U Drvom redu no niihove osobne

interese. Jer svako zlo može pod određenim okolnostimabiti i nešto dobro, a svako dobro i nešto zlo... A ime mi jeAstaroth.

—Astaroth? Nije li to neka fenička božica?—Svakako! Drevni, prapovijesni narodi su bili bliži

istini u poimanju dobra i zla.—Ali onda biste trebali biti žena.—I jesam kad prilike to zahtijevaju. Sve ovisi o tome s

kim imam posla. Sa ženama lakše komuniciram u ženskomobliku.

—Gospode, sanjam lija ovo, ili je sve samo predsmrtnatlapnja?

Odmah će vam sve biti jasno! — reče Astaroth, ustane, a onda skine sa zida veliko ogledalo i s njim se primakneBorasovu krevetu, pogledavši usput na sat. — Još dvijeminute, pa će nastupiti trenutak vašeg uvođenja u novudužnost.

Dužnost! Jeste li to rekli dužnost? Kako mislite da jamogu obavljati ikakvu dužnost u ovoj dobi i u ovakvustanju?

Neka vas to ne brine. Dobit ćete drugu ambalažuprikladnu ulozi koja vam je namijenjena. Pogledajte!

S tim riječima Astaroth prijeđe rukom preko površineogledala i odjednom se na njoj ukaže slika; bila je tolikoživa i realistična, da se Borasu činilo kako se cio prizor doistaodigrava negdje iza njegovih leđa, a on prati njegov odrazu ogledalu. Vidio je kako nekim planinskim predjelomvijuga cesta, a njome ide osobni automobil, kabriolet markeDaimlers otkrivenim pokrovom, kojim je upravljaousamljeni vozač. Pa kao što teleobjektiv može približitisliku i uvećati neki njezin detalj, i ovdje se prizorprimakne točki

ga je Boraš sada mogao jasno razabrati. Bio je to čovjeksrednje dobi, između 40 i 50 godina, čvrste građe i gustecrne kose, koju su ponegdje prošarale sjedine. Astarothnastavi:

—To je tijelo koje ću vam podariti. Za koji trenutak ovajće čovjek poginuti i vi ćete se preseliti u njega. Transmisijaduše, ili ako hoćete, reinkarnacija. Odsad pa nadalje živjetćete njegov život, a pripadati meni.

Kako? On će umrijeti, a ja nastaviti živjeti ovako, kaočovjek u punoj snazi? Ne mogu vjerovati! Ispada da je tajvaš pakao neka vrsta sanatorija u kome se čovjek oporavljaod svih oštećenja koja mu je život nanio.

Kad budete poživjeli dulje u njemu, s perspektivomda to ide čak i u beskraj, imat ćete posve drukčije poimanjeo namjeni toga sanatorija.

Tko je zapravo taj čovjek? Čim se bavi? I što je meničiniti kad se nađem u njegovoj koži?

Posve je nepotrebno da vam išta o tome kažem, jerćete sve to sami otkrivati malo-pomalo. Na vama je da samoslijedite instinkt koji vas bude vodio. I ne pokušavajte višedoći u bilo kakav dodir s onim što ste dosad bili. Uvjeravamvas, svako sjećanje na to bit će vam beskrajno bolno.

Odjednom Boraš zapazi daje na onu cestu u ogledalu,pojavivši se odnekud iz pokrajnje šume, kojih dvadesetakmetara ispred automobila, stupila krava. Bilo je to takoiznenada, da se vozač nije uspio snaći. Kako mu je biloprekasno zakočiti i zaustaviti auto, on je stao voziti lijevomstranom koliko mu je god to dopuštala širina ceste, s očitomnamjerom da kravu zaobiđe. No tada se dogodi još neštonepredviđeno: iz okuke, koja se nalazila neposredno prednjim, naglo izroni kamion, krećući se ravno prema njemu.TI tni situariii vnzar nnsvp i7Piihi plavii Nalazin sp nrpH

izborom: ili se frontalno sudariti s kamionom ili udariti ukravu.

I kao što to obično biva kad čovjeka zahvati panika, patreba u djeliću sekunde donijeti odluku, on najčešće izabereono najgore od svega što bi u takvoj prilici mogao napraviti.Premda bi mu sudar s kravom bio bezbolniji i moguće jeda bi prošao čak i bez nekih većih tjelesnih povreda, vozač,umjesto da skrene udesno, na nju, pa što bude, ode još višeulijevo, vjerujući valjda da će mu kamion dati mjesta zaprolaz. No, pokazalo se daje cesta pretijesna za sve troje —i kamion, i kabriolet, i kravu, pa tako lijevi bočni kotačikabrioleta skrenu preko ruba ceste i auto se s vozačemstane prevrtati u provaliju duboku stotinjak metara. Kako jeupravo na tom dijelu planine bila potpuna golet, bezijednog stabla ili bilo kakve vegetacije, nije bilo ničeg načemu bi se automobil mogao zaustaviti, pa se tako kotrljaoniz stjenovitu padinu prema dnu gdje je tekao potok.Vozač je već kod prvog prevrtanja ispao iz automobila, alise zajedno s njim strovaljivao u ponor, dolazeći čas iznad,a čas ispod njega. Bila je to takva vratolomija kakvu nitko,pa ni najveći majstor akrobatike ne bi mogao preživjeti. Nakraju, kad su se i vozač i ostaci kabrioleta zaustavili doljekraj potoka, već je na prvi pogled bilo vidljivo daje vozačmrtav; ogledalo ga je izbliza pokazalo kako leži naleđima, a ukočene i staklaste oči gledaju mu nekud unebo.

Još dok se sve to odvijalo, Boraš osjeti kako mu se maglipred očima, a stvari počinju gubiti svoj zbiljski oblik. I kadje sve bilo gotovo, njegovu svijest prekrije potpuni mrak.

1. U TUĐOJ KOŽI

Kad je Boraš ponovo otvorio oči, prvo što je ugledao bilo jenebo i rijetki oblaci, koje je vjetar nosio po bočnim stranamaplaninskih vrhova, razvlačeći ih poput vlakana vune. A prvostoje osjetio, bila je bol u svim dijelovima tijela; činilo muse da su mu svi udovi paralizirani i da se ne može nipomaknuti. Začuo je i neke glasove, pune panike iužasavanja, koji su mu se, koliko je onako u bunilumogao razabrati, sve više približavali. Kad je okrenuoglavu u smjeru odakle su dolazili, ugledao je dva čovjekakako se spuštaju strmom stazom prema njemu. Jedan je bioodjeven u seljačku nošnju, a drugi u mehaničarskikombinezon. Odmah je shvatio da su to vozač kamiona iseljak čija je krava prouzročila udes. Približivši mu sesasvim i zapazivši da se miče i da ih gleda, obojica stanuklicati, izražavajući istovremeno i čuđenje i radost.

Nevjerojatno! Živ je! Živ je!To je čudo Božje! Da je od čelika, razdrobio bi se u

komade!Kako se osjećate? Možete li se micati? — upita ga

seljak. .....

— Teško! — odvrati Boraš, koji se osjećao doslovceprikovanim za zemlju.

Nastane kratkotrajna rasprava medu njima, je li boljeprenijeti ga gore na cestu i odvesti u neku najbližuambulantu ili bolnicu, ili ostaviti ga tako da leži, s tim dajedan od njih ide pozvati pomoć. Nakon što razmotreprednosti i nedostatke jednog i drugog, obojica seopredijele za to da ga ne pomiču s mjesta, jer tko zna nećeli napraviti gore, i da taj posao prepuste stručnijem,medicinskom osoblju. No taman kad je vozač krenuo da ćepo pomoć, Boraš osjeti da mu bol počinje pomalo jenjavatii da može micati nogama i rukama, te se oglasi i zamoli ihda mu ipak pomognu odmah doći do ceste. Nešto sam, anešto uz njihovu pomoć, uspije mu najprije osoviti se nanoge, ali još uvijek nije mogao napraviti ni koraka. Malo-pomalo, počela mu se vraćati i ta sposobnost. Kako seodmah pokazalo da mu je za kretanje još uvijek potrebannekakav oslonac, oni ga pridrže i tek tada, tako poduprt sasvake strane, uspije prijeći nekoliko metara. Nakon togazastane malo da predahne i vidi nije li mu što povrijeđeno.Opipavši se po udovima i čitavu tijelu, ustanovi da, unatočsilnim bolovima, na njemu nema nikakvih vidljivihposljedica pada; ništa mu nije bilo ni slomljeno niti jeimao gdje ozbiljnije ozljede. Seljak i vozač se ponude da ganose, ali on to odlučno odbije, te tako sva trojica nastave sizvlačenjem iz klanca, pentrajući se strminom prema cesti.No kako je Borasu i dalje svaki pokret priređivao bol, seljak ivozač su ga više gurali no što je on sam išao. Teškommukom i poslije mnogo zastoja uspiju se dovući do gore,nakon čega ga njih dvojica smjesta utrpaju u kabinukamiona. Vozač ga upita kamo bi želio da ga poveze, noBoias se nađe u nedoumici; nije znao ni gdje sejtiakaL

ni kamo je onaj, čiji tjelesni oblik sada nosi, trebao stići, anije želio to ni njima pokazati. Zato samo promrmlja:

Kamo god hoćete. Negdje gdje ima autobusna iliželjeznička postaja, da mogu doći do Zagreba.

Kako želite!—reče vozač. —Ali meni se čini da bisteipak prije svega trebali obaviti neki liječnički pregled.

Mislim da nisam ozbiljnije povrijeđen.Možda vam se to sada tako čini. Ali poslije onakva

pada, teško daje u vama baš sve ostalo čitavo.—Dobro! — reče Boraš, više da ne bi skretao pozornost

na apsurd cijele situacije, negoli što bi osjećao potrebu zatim. —Voziteme onda negdje na pregled.

—Najbliža ambulanta je u Delnicama. Idemo sadatamo, a odatle poslije možete dalje i vlakom i autobusom.

Iz ovog što je vozač rekao, Boraš zaključi da se nalazinegdje u Gorskom kotaru, i to, s obzirom na planinskiokoliš, po svoj prilici usred masiva Velike kapele. Čim suse dogovorili da idu u Delnice, vozač poče okretatikamion, da bi ga upravio u suprotan smjer od onog iz kojegje došao. Boraš ga oprezno upita koje mu je zapravo biloodredište, pa kad mu ovaj reče da je vozio za Bakar, uspijemu posve orijentirati se; ako sad okreće vozilo, znači dase Delnice nalaze sjevernije od mjesta udesa i da ječovjek, u čijoj je sada koži, dolazio odnekud iz primorja.Pomisli kako će se naći u grdnoj neprilici upita li ga vozačkako se zove i čime se bavi, a kako je i njega samog tozanimalo, iskoristi trenutak dok je ovaj bio zabavljenmanevriranjem, pa počne prebirati po džepovima. Ubrzonađe osobnu iskaznicu, izvadi je i kriomice zirne u nju;nije bilo nikakve sumnje da je pripadala poginulome, jer jena njoj bila njegova slika. Potrajalo je to vrlo kratko, tektoliko da može pročitati ime i adresu, naknn r.p.pa in ieodmah snremio natrae. da ne bi

izazvao kakvu sumnju. Pokojnik se zvao Antun Maglica, bioje poduzetnik i adresa mu je bila Vlaška 49. Dakle, kao štomu je Astaroth i najavio, u svom novom životu nije se udaljioiz Zagreba.

Uto vozač završi manevar i kamion krene, a njih dvojicaodmahnu seljaku koji ih je pozdravljao. Na svu sreću, vozač jecijelo vrijeme do Delnica držao monolog; nikako se nije mogaodovoljno načuditi njegovu neobičnom spasenju i stalno jegovorio kako se u tome osjeća sam prst Božji, jer onakav padjoš nikad nitko nije preživio. Tako se dogodilo da mu nijepostavio ni jedno od onih nezgodnih pitanja, na koja Borašnije znao odgovor. No, zato se on tim pitanjima pozabavio usebi. Dok se vozač prisjećao niza neobičnih udesa, u kojimaje netko ostao živ, napominjući da ni jedan nije ni približnokao ovaj, Boraš je razmišljao o tome što ga dalje čeka. To dase sada zove Antun Maglica i da ima svoj dom u Vlaškoj, bilomu je i manje nego nedostatno da se snađe u novoj ulozi. Štoako Maglica ima brojnu obitelj? Mora li je on prihvatiti kaosvoju? Ti ljudi će posve sigurno zapaziti da se nešto kod njegapromijenilo i da nije više isti čovjek. Istina, takva se otuđenjaod vlastite obitelji događaju i bez uplitanja sile kao što jeAstaroth, ali to se onda redovito tumači nekim psihičkimporemećajem. Tko zna, možda ga ti ljudi čak i proglaseneuračunljivim, a kako su mu oni najbliži rod, ne gine muludnica. Zatim, što im reći, gdje je bio i kakvim je poslom sampošao na put? A onda, tu su i drugi izvan obitelji; tko zna skirnje sve i kakve odnose taj Maglica imao? Ako igdjeslučajno naleti na nekoga od njih, ispast će u najmanjuruku čudak i dati potvrdu da s njim nešto nije u redu.Astaroth mu za sve ove moguće situacije nije dao nikakveupute, ni što će govoriti ni kako se ima ponašati. "Sve ćete samiotkrivati", rekao mu je. Što mu pak to znači? „,.

Ako mu je prepustio da sam sve otkriva, nije li mu time dao islobodu djelovanja? Ali u čemu bi se onda sastojala ovasadašnja njegova služba? Kako će izvršavati Astarothovenaredbe, kad ne zna ni što on zapravo hoće od njega? Zatim,na koji ga način on kani nadzirati i što će se dogoditi budeli iz nekog razloga nezadovoljan s njim? Sve su to pitanjana koja odgovore nije mogao ni približno naslutiti. Moždabi barem nešto od toga razriješio kad bi malo više prekopaopo džepovima, ali činilo mu se nezgodnim raditi to predvozačem, pa je tako to odgodio za trenutak kad ostane sam.A tada mu se misao preseli u njegovu spavaću sobu u vilina Tuškancu i posljednje trenutke provedene u svomstarom tjelesnom ruhu. Prošla su skoro dva sata od toga isigurno je već tobožnji liječnik obavijestio njegove da jemrtav. Sad je vjerojatno po cijeloj kući golema strka i plač.A već sutra će njegovi napušteni ostaci ležati na odru uprimaćem salonu, s četiri svijeće oko sebe; Veronika, djeca iunučad bit će u crnini, a prijatelji i poslovni ortaci dolazitće na žalovanje. Prekosutra bi već mogao biti i sprovod.Odjednom mu padne na pamet: a kako bi bilo da se vratitamo? Ako mu je već ostavljeno na volju da bira što će činiti,valjda je i to jedna od mogućnosti koja mu stoji naraspolaganju. Astaroth mu nije rekao da mora baš u svemuživjeti kao taj Maglica i raditi sve što je on radio. Napokon,on je s njim kao Boraš, a ne kao Maglica sklopio ugovor ikao Boraš mora plaćati svoj dug; Maglica je samo neštopoput njegove nove odore, u kojoj to ima činiti. Upita sekako bi bilo da dođe svojima i da im otkrije tko je zapravo?Odmah je odbacio tu pomisao, jer je shvatio da nemaama baš nikakva načina uvjeriti ih u takav apsurd. Ali opet,pomisli, mogao bi im se i kao Maglica nekako približiti, stećinjihovo irt qp Vnd nfikoca od niih. na bi im barem

tako, kao nekakav obiteljski prijatelj ili suradnik, bio blizu.Astaroth mu je rekao da će ga sjećanje na ono stoje bioboljeti, ali to se ipak ne događa, dapače, ovog trenutka gato čak ispunjava ugodom. U svakom slučaju, morat će,čim stigne u Zagreb, navratiti tamo uTuškanac, ako ništa, aono da vidi kako teku pripreme za njegov pokop i tko sve ikoliko žali za njim.

Uto kamion stigne u Delnice i zaustavi se predmjesnom ambulantom. Zapazivši da se Boraš posveoporavio i da se kreće bez ičije pomoći, vozač se ispriča damu se žuri, jer je izgubio dosta vremena ovom vožnjomnatrag, pozdravi se s njim i punim gasom odjuri svojimputem. No, Borasu se nije išlo u ambulantu. Kako mu seučini da na njemu više nema nikakva znaka, koji biukazivao na neku unutarnju povredu, i da su mu boloviskoro sasvim nestali, pomisli daje to i suvišno, pa se odmahzaputi na željezničku postaju. Vlak za Zagreb stigao je zapola sata. Tek kad je sjeo u prazan kupe, izvadi sve što mu jebilo u džepovima. Iz osobne iskaznice, osim onog što je većvidio, sazna da je Maglica rođen 1895., daje oženjen i daima dvoje djece, dječaka i djevojčicu. Ostali dokumentibili su nekakvi računi s njegovim potpisom, datirani prijedva dana u Sušaku. Iz njih se moglo nedvojbeno zaključitida je Maglica inženjer i građevinski poduzetnik, jer su senjima podmirivale kupovine različitoga građevinskogmaterijala, cementa, pijeska, vapna, drva i si.Najvjerojatnije je zbog toga Maglica i putovao u Sušak.Među stvarima koje je izvukao iz džepova bila je i nekacedulja, nekoliko puta presavijena i smotana, na kojoj jeobičnom olovkom i očito na brzinu bilo ispisano:

Javiti se Josipu Vrbanu, Trnjanska5. On je upućen u sve.Lozinka: Treba li vam očistiti dimnjak? Odgovor: Hvala! Svem i ie u kući na stru i u. -,. . ...„: „,„„, .^

Što ovo znači, upita se. Kome je zapravo upućena ovaporuka? Je li je Maglica primio u Sušaku, ili mu je netko, ada to i ne zna, potajno stavio u džep? Daje ono prvo, sigurnoje više ne bi bilo tu, jer bi je Maglica već pročitao, i s obziromdaje, po svemu sudeći, konspirativna, upamtio i nakon togauništio. Dakle, ono drugo je vjerojatnije, a to znači daporuka nije bila ni namijenjena Maglici, nego njemu,Borasu, i da dolazi izravno od Astarotha. Kako bilo dabilo, odluči potražiti toga Vrbana, ako ni zbog čega, onoda zadovolji znatiželju. Napokon, tko zna, možda mu je toputokaz koji ima slijediti.

No, bez obzira na to što ga čeka, Boraš je počeo osjećatizadovoljstvo u svom novom tijelu, pogotovo kad su mubolovi posve nestali. Činilo mu se daje pun energije,pokretljiv i vitalan, kao nekada kad je bio u najboljoj dobi,koja mu je u svijesti ostala još samo u vidu nekogizblijedjelog i nejasnog sjećanja, jer gaje odavno većstaračka nemoć držala prikovana za naslonjače i postelju. Alita će mu radost potrajati vrlo kratko, samo dok vlak ne prođeKarlovac; odmah iza toga će shvatiti da ovo i nije baš usvemu povratak na ono što je nekada bio i da se u njemupočinje rađati neka nova osobnost. Tu u Karlovcu je, naime,u njegov kupe ušao čudan par: neki starac u iznošenojodjeći, očito iscrpljen bolešću i sav oronuo, koji se jedvadovukao do sjedišta, u pratnji časne sestre ljepuškasta lica,ali godinama negdje već na pragu srednje dobi. Upočetku nitko se nikom nije obraćao; časna se neprekidnobrinula o bolesniku, namještala ga na sjedalu da mu budešto udobnije, davala mu lijekove, pojila ga i hranila,brisala mu znoj i slinu, koja mu je nekontrolirano curila izusta, i uopće starala se o njemu kao prava samaritanka. Borašju je sve vrijeme dosta nezain-

mntrin a nnrla ndiednom OSieti nešto

37

bilo posve nepoznato čak i u vrijeme kad je bio mlad i kadsu ga žene zanimale. Bila je to neka silna želja da skoči natu časnu, strgne s nje odjeću, posve je razodjene i povali, aonda je, milom ili silom, natjera da se pari s njim poputživotinje. Premda su mu žene nekada doista bile slabost,uvijek je u tim pitanjima bio suptilniji. Kako je neprekidnobio okružen manekenkama, sve samim ljepoticama naglasu, koje su se uglavnom njemu upucavale, to gajeučinilo krajnje izbirljivim i istančana ukusa, pa je uvijek uodnosima s njima tražio i nešto više od obična zadovoljenjapožude. I uvijek je kod toga izbjegavao složenijesituacije, koje su zahtijevale više truda; nikada nijepomišljao niti na udane žene, a kamoli na časne sestre.Pogotovo još i ovakve, kakva je bila ova preko puta njemu,nimalo privlačna i još k tome ne baš u cvijetu mladosti. Uprvi mah začuđen tim što se s njime zbiva, pokušao seprisiliti da ne obraća pozornost na nju, a onda odjednomne izdrža, pa je upita:

Je li vam gospodin nešto u rodu?Ne, nije! — odgovori časna nekim naglašeno po

niznim glasom, ne usuđujući se ni pogledati Borasa. —Toje jedan od siromaha iz stacionara koje naš red ima na brizi.Vodim ga u Zagreb na preglede.

Tako! — reče Boraš s indignacijom, koja mu se nisam ne zna zašto iznenada probudila. —Vi, dakle, skupljateoko sebe ovakve protuhe da biste ih navikavali na parazitskiživot i kruh bez motike?

Gospodine! — plane časna sva zgranuta. — Kakomožete to govoriti? Sve su to stari i nemoćni ljudi o kojimanema tko brinuti, jer su ostali bez ikog svoga.

Hajde, recite mi otvoreno! — provali iz njega neka injemu samom nepojmljiva zloba. — Zašto to radite? Što vitimp Hnhivatp?..

—Ne razumijem ova vaša pitanja. Ja ovo ne radim zato štoočekujem od toga neku korist, nego iz čiste kršćanskeljubavi. Zavjetovala sam se Blaženoj Djevici da će mi to bitipoziv.

— Glupost! — procijedi Boraš kroz zube s prijezirom,koji je nekako sam od sebe i protiv njegove volje navirao iznjega, a onda izjuri van na hodnik, kako mu se ne bi oteloiz usta nešto možda još nepriličnije.

Nikako nije mogao sebi objasniti što ga je to spopalo izašto je postavljao časni onakva pitanja. Kao da mu se onoprvo osjećanje, želja da je ima, nakon što je shvatio svunemogućnost toga, premetnulo u odvratnost prema njoj isvemu tome što ona radi. To mu je bilo utoliko čudnije,što nikada prije u životu nije tako gledao na te stvari;štoviše, i sam je nekada potpomagao, pa čak i iniciraoovakve humanitarne akcije. A sad mu je odjednom neštotakvo izazvalo gađenje, od koga je mislio da će ispovraćatipo kupeu. Je li se to on iz korijena promijenio ili je nešto odMaglice ostalo u njemu? Možda mu se učinilo da u tojnjezinoj brizi za nemoćnog starca ima nečega licemjernog?Pa da! Ona kaže da to radi ne računajući ni na kakvu korist,iz čiste kršćanske ljubavi. Kakva besmislica! I te kako ona utome ima interesa. Ako ništa, vjeruje da će joj to osiguratimjesto gore na nebu. Na kraju prekine razmišljati dalje otome. Pa što ako je neke svoje nazore i promijenio;najvažnije je da se sad osjeća bolje no ikad prije.Kad je stigao u Zagreb, odluči odmah poći svojoj kući, neovoj novoj, koja mu je očito sada namijenjena, u Vlaškoj,nego onoj staroj na Tuškancu. Nije htio sjesti na tramvajniti uzeti taksi, nego se zaputi pješice, da bi prošetao gradomonako kako je to nekada radio. Već je i zaboravio kad je tonnt hiln- ima više od deset eodina kako

izlazio iz kuće, jer su ga zbog starosti i bolesti izdale noge.Ali i znatno prije je prestao hodati gradom, još odonda kadje postao veliki gazda, ne toliko zbog komoditeta, kolikozato što je držao da je vožnja osobnim kolima i s vlastitimvozačem, ma kamo išao, blizu ili daleko, stvar ugleda. Sadkad je ponovo u sebi osjetio onu nekadašnju snagu,jednostavno mu se prohtjelo uživati u pješačenju; činilomu se kako otkriva neke davno zaboravljene radosti, kaopilot zrakoplova koji je poslije dugog niza godina ponovosjeo u kabinu i zaplovio nebom. Nekoliko puta se vraćaoi išao suprotnim smjerom, praveći krugove, samo da bišto više produžio put, a naZrinjevcu je čak malo i potrčao.Zapazio je da mu se vratilo i još nešto: odjednom jeosjetio silnu želju saznati što se zbiva u svijetu i tuneposredno oko njega, u Zagrebu. Posljednjih godina,zapravo od trenutka kad je shvatio da mu je kraj blizu,posve se prestao zanimati za to; niti je više čitao novine nitislušao radio, jer su mu sve misli bile zaokupljene vlastitomsudbinom. A ako bi što i načuo, primjerice, da u Europivlada zategnutost, koja bi mogla dovesti do rata, ili da jePoljska već kapitulirala pred Hitle-rom, tome nijepoklanjao nikakvu pažnju; jednostavno, to ga se nijeticalo. Što je važno hoće li se uskoro potopiti brod s kojegase upravo iskrcavaš!

Kupio je novine i otišao u najbližu kavanu da ih pročita.Tako je, ispijajući crnu kavu sa šlagom, saznao da su Nijemciupravo probili Maginotovu liniju obrane i da nezaustavljivokreću prema Parizu. U njegovoj blizini sjedilo je ovećedruštvo, koje je baš o tome glasno debatiralo. Svi su najvišebili zaokupljeni pitanjem hoće li nas rat mimoići, ili i nasčeka kalvarija. Jedni su držali da bi Jugoslavija trebalapotpisati Trojni pakt, jer su vjerovali da nas tako Nijemcineće dirati, a drnpi su tn nnnvrpavali tvrdeći kako će Hitlerubrzo hiti

slomljen, jer, kako rekoše, ne može se ratovati protiv cijelogsvijeta. Boraš ustanovi kako ga njihove brige uopće nedotiču. To što se pred njim opet otvorila neka perspektiva,što mu se uopće pruža prilika sudjelovati u nečem što imadoći, bilo kao akter ili kao običan svjedok, više ga jeispunjalo veseljem i znatiželjom, nego strahom, bez obzirahoće li to biti rat ili nešto možda još gore. Stoga plati svojukavu Magličinim novcem i nastavi dalje čvrstim korakom,kao da se još uvijek želi uvjeriti ima li doista sve tetjelesne sposobnosti koje trenutno osjeća.

Kad je trebao skrenuti Dežmanovim prolazom premaTuškancu, odjednom ustanovi da u njemu ne funkcionirasve kako je u prvi mah mislio. Noge kao da su mu se ujednom trenutku presjekle; tako su mu naglo postaleslabe. Korak mu oteža, a u grudima mu se pojavi nekapodmukla unutarnja bol, kao da mu netko nekakvimborerom svrdla oko srca. A počelo mu je ponestajati i daha.Što je sad ovo, upita se. Je li ga to Astaroth premjestio ubolesnika? Zastao je da bi malo predahnuo, i odmah mu jebilo bolje. To mu se, dakle, samo učinilo! Trenutnaslabost i ništa više. "Pa da", pomisli, "kako bih Astarothubolestan i mogao biti od neke koristi!" Dok je tako stajaoprislonjen o zid, smislio je i što će reći Veroniki i drugima uobitelji kad im pozvoni na vratima. Predstavit će im se kaosin jednoga "starog poslovnog prijatelja pokojnoggospodina Borasa", pa će u svoje i očevo ime svima izrazitisućut. Tako će mu se pružiti prilika da vidi što ga zanima, ai povod s kojim bi i dalje mogao ostati s njima u vezi.Došlo mu je i da se nasmije. Ima li još itko, pomisli, tko jekrenuo svojoj obitelji izraziti sućut zbog vlastite smrti?Nastavio je tako dalje smijući se u sebi, kad mu se onaslabost i bol iznenada vrate. I ne samo to; što je išao rlalip.nnstaiali su sve iači i iači. Kads.e.Dnbli&GLSVOJoj

■¥■•'■

kući toliko da ju je mogao vidjeti, jedva je dizao noge ikoračao, a neposredno pred njezinim vrtnim vratimanemoć ga posve shrva i bol mu postane nepodnošljiva.Nije imao ni toliko snage da se popne tri stube i ude u vrt.U jednom trenutku mu se i zavrtjelo u glavi toliko dajepomislio kako će se onesvijestiti, pa mu nije bilo drugenego, pridržavajući se zida, dobauljati do neke klupe ublizini i svaliti se na nju. Činilo mu se da mu čitavimtijelom prolaze ledeni srsi i svega ga oblije samrtničkiznoj. Osjećao se gore nego onda kad je umirao.

Prošlo je pola sata, a njemu ne samo da se stanje nijepopravljalo, nego je sve više prelazilo u neki oblik agonije.Pravi li ovo Astaroth s njim neku neukusnu šalu, pitao se?Što mu to treba? Zar je sva ova luda vratolomija, kojoj ga jeizložio, imala za cilj pružiti mu samo kratkotrajnu iluzijupovratka u život, a onda ga namamiti tu da krepa na ulicikao pas? I to ispred vlastitih kućnih vrata! Zašto ga ondanije pustio mirno umrijeti u svom krevetu? Ilije to moždacijena koju ima platiti za sve one sretne trenutke koje mu jepriuštio? Stao se osvrtati oko sebe. Nigdje nikoga tko bi mupritekao upomoć. Odjednom iz kuće iziđe mlad čovjek ucrnom odijelu; bio je to njegov sin Jakov. Htio gaje dozvati,ali ustanovi da ga je i glas izdao; usta su se samo otvarala, aiz njih ništa nije izlazilo. No Jakov je odmah vidio da na klupileži čovjek komu je jako pozlilo, pa mu priskoči. Stao ga jeispitivati što mu je i kako mu može pomoći, ali Boraš mu,uza sve napore, ništa nije mogao odgovoriti. Pokušavao jeto na sve moguće načine; zaustjo bi nešto reći, ali riječi kaoda su mu zapinjale negdje u grlu. Pomislivši da je čovjekzaista na samrti, Jakov zaustavi prvog prolaznika izamoli ga da pozove taksi. Malo-pomalo stali su se okupljatii drugi, a zaredali su i komgHtari,4me<|p kojima je najčešći biooj&aj:

..,..„,.«,■ i,

"Nalio se ko majka!" Ubrzo, kad je taksi stigao, zajedno sjoš nekolicinom nazočnih Jakov ukrca Borasa na zadnjesjedalo i rekne taksistu neka ga žurno vozi u bolnicu.

Čim se automobil malo udaljio od Tuškanca, Borašosjeti da mu je odjednom postalo bolje, a što je išao dalje,sve više mu se vraćala stara snaga, i to takvomnevjerojatnom brzinom, da je već nakon pet minuta biou onoj istoj kondiciji u kojoj i onda kad je krenuo skolodvora. Kao da se dogodilo neko čudo, više ni tragakakvoj boli ili slabosti. Čak mu se javila i dvojba treba liuopće i ići u bolnicu. U drugoj situaciji možda ne bi okotoga krzmao, jer je logika stvari zahtijevala da vidi netinja li ipak u njemu neka prikrivena zloćudna bolest,ali bilo ga je strah da bi tamo kod pregleda netko mogaozapaziti kako u njegovu organizmu ima neštoneprirodno; recimo, on je živ, a po svim medicinskimpravilima trebao bi biti mrtav. Da nije vidio kako seMaglica strovaljuje u provaliju, to mu možda ne bi padalona pamet. Stoga, kad je malo porazmislio, zamoli taksistada ga, umjesto u bolnicu, odveze do broja 49 u Vlaškoj.Kad mu već nije dopušteno uspostaviti ikakav odnos sasvojima, da vidi kakav mu je to život sada namijenjen.

Uskoro se nade pred jednokatnicom, tipičnom zaVlašku, sa secesijskom fasadom i stanovima u prizemljui na katu. Ušao je u vežu pun strepnje što će ga dočekati ikako će položiti ispit kao Maglica pred najpozvanijimmogućim sudom u tome pitanju. Odmah je uočio vrata nakojima je pisalo ANTUN IREBEKA MAGLICA. Dobro ješto ima barem jednu informaciju, koja mu, makar ineznatno, olakšava položaj; sad zna kako mu se zove žena.Inače, mogao bi već u samom startu imati komplikacija,ako bi u tome pokazao kakvu nesigurnost. Pozvonio je iotvorila mu je mladapnsnnrfa 11 knrnni haliini ntnrilikp trirlpcptih andina Vpć

na prvi pogled Borasu se učini da bi trebao biti zadovoljan;izgledala je kao pravi dar Božji, crnka, vitka stasa i dugačkevalovite kose. Kako je već prije odlučio što manje govoriti,a što pomnije slušati i uglavnom prepuštati njoj inicijativuza svaki razgovor, jer mu se to činilo najboljim načinomprikrivanja, samo je stajao pred vratima i čekao, zagledavšise u nju. A ona, kao da ju je šokiralo to što ga vidi, najprijerazrogači oči i zine, a onda mu se sva radosna baci oko vrata.

— Toni! — usklikne tresući se od uzbuđenja. — Ti siživ! Bože, a ja sam mislila da ću te polumrtva naći uDelnica-ma. Upravo sam se spremala tamo.

Ispostavilo se da je u međuvremenu policija već bilana mjestu udesa i iz uviđaja zaključila da je samim čudomvozač kabrioleta mogao preživjeti. Kako se tu zatekao i onajseljak, vlasnik krave, koji je opisao sve što je vidio, događajse mogao prilično točno i brzo rekonstruirati. Tako jenedugo iza toga gospodi Rebeki javljeno da joj je mužnastradao u prometnoj nesreći i da je u bolnici u Delnicama,a po svemu sudeći, ako je još uopće živ, nalazi se u komi,jer je to najbolje što se može očekivati. Na njezinoinsistiranje da joj kaže stoje bilo, Boraš je napokon ipakmorao progovoriti; ispričao joj je ukratko na koji se čudesannačin spasio, izbjegavajući pri tom svaki komentar, da ganeka sitnica ne bi odala. Uza sve to, ona je zapazila nanjemu promjenu, jer ga je u jednom trenutku prekinula iupitala zašto je tako "nekako čudan". Na svu sreću, ovojoš uvijek nije bilo dovoljno za neku ozbiljniju sumnju, paRebeka nije dalje oko toga kopkala, nego se, nakon što jeon završio, raspričala o svojim svakodnevnim brigama ionome što se zbilo dok je on bio odsutan. Premda su sveto bile mahom banalnosti —kao cijene namirnica natržnici ili slučajni susreti i tračevi o liudima koie su oboieznali—Boraš iu ie Domniivo slušao.

jer se nadao iz toga pobrati što više podataka koji bi mumogli poslužiti u snalaženju. No, učini mu se daje kod togazapao u pravi labirint; nikako nije u toj šumi raznih imenamogao razabrati što je kome tko i tko je rođak ili bližiprijatelj, a tko samo znanac. Ipak, uspio je shvatiti ono štomu je trenutno bilo najvažnije, da između Rebeke i Maglicenema nekih većih bračnih trzavica; barem se iz njezinihriječi tako dalo zaključiti. Istina, Maglica je zbog poslovačesto odsutan ili na putu, pa zbog toga donekle zanemarujeobiteljske obveze, i to je jedino u čemu je ona s njimnezadovoljna. Ali po svemu drugom, činilo se da gagotovo obožava. Je li i Maglica prema njoj gajio istaosjećanja, ostalo mu je i dalje zagonetkom, to više što jeopet počeo u sebi nalaziti neke čudne porive koje mu jenjezina blizina izazivala.

Premda mu je u prvi mah dojam o Rebeki bio povoljan,pa se čak na trenutak i obradovao što mu je u drugom životudodijeljena tako mlada i privlačna žena, odjednom kao da jeto netragom nestalo. Počela mu se buditi neka antipatijaprema njoj, kojoj nikako nije mogao naći razloga. I što jeona više pričala, to ga je sve više iznutra plavilo. Morao jeuložiti krajnje napore da se suzdrži od svega što bi ga mogloodati; imao je, primjerice, silnu potrebu daje pljusne ili opalinogom otraga, ili da je vrijeđa, ali znao je da to ne smije,ako ne želi da stvari krenu neželjenim tijekom. Opet se pitaojesu li to u njemu nekapotajna Magličina osjećanja, koja jenaslijedio s njegovim tijelom, ili je to nešto što mu je silakoja upravlja njim ucijepila? Osobito gaje iritiralo kad bi gaRebeka u stankama svojih beskrajnih tirada upitala osjeća lise zbilja dobro, ili zašto čitavo vrijeme šuti? Vjerojatno i nebi to mogao dalje skrivati i sasvim bi sigurno došlo do nekeprovale njegova bijesa, da situaciju nisu prekinula dje-r-n Vnia cn nnravn rlnšin 17 štnlp Rili <;ii tn rliprak nH nko 12

godina i djevojčica od 9, Mirko i Azra, kako je kasnije saznao.Oni su se već s vrata počeli radovati što ga vide, pa Borašzaključi da je Maglica morao biti dobar otac, kad mu sedjeca tako vesele. Utoliko mu je čudnije bilo stoje njega to,iz nekoga nepoznatog razloga, stalo neizrecivo živcirati.Činilo mu se da bi s velikim užitkom uzeo neku batinu ilikor-bač i dobro izdevetao tu dječurliju. No, naravno, ništa odtoga ne napravi i prihvati njihovo umiljavanje kaonormalno. Borasu je u Magličinoj koži postajalo sve teže.Kad je došlo vrijeme da se ide u krevet, ozbiljno se zabrinuo,s obzirom da odbojnost prema Rebeki u njemu nije jenjala.Dapače, što se taj trenutak više primicao, rasla je čak i doodvratnosti. Kao daje obrnuto proporcionalna sprivlačnošću koju je ona, sudeći po ponašanju, osjećalaprema njemu. Je li ga to Astaroth kastrirao, pitao se, ili muje ostalo nešto od staračke impotencijeosamdesetogodišnjaka? S obzirom na to kako ga jeuzbudila ona časna u vlaku, nije vjerojatno ni jedno nidrugo. Možda je to kazna koju mu je pakao odredio: što jemanje mogućnosti, više je želje, i obratno? No, tek kad sulegli u bračnu postelju, za njega je nastala prava muka: onase, valjda po navici koju je imala s Maglicom, stalapriljubljivati k njemu i maziti, a on ne samo da se nije na toodzivao, nego je čak osjetio i potrebu daje odgurne. "Bože",pomisli, "kad sam bio u vlastitu tijelu i u ovoj dobi, ovakvažena znala bi me zapaliti do ludila, a sada ništa!" Da ipakne bi izazvao kakvu sumnju, samo je promrmljao kako jevrlo umoran od svega što mu se dogodilo i kako mu sespava, pa se udalji okrenuvši joj leda. No, san mu nikakonije mogao na oči. Razmišljao je što ovo zapravo Astarothželi od njega, ali ni izdaleka nije mogao dokučitiodgovor. A nema načina ni da ga to pita, jer kako doći donjega? Htio hi harem znati mnra li. kad ievertifilesnonostaoMaelira i

raditi baš sve što je ovaj radio? Za neke stvari, kako se sadavidi, nema ni najmanje volje; očito da mu Magličina ženanikako nije po ukusu, a djeca još manje. A za druge se neosjeća ni sposoban; kako će, primjerice, biti građevinskiinženjer, kad o tome poslu nema ni najblažeg pojma?Neka sam vrag zna kako će isplivati iz svega toga!

Zaspao je tek nešto malo pred zoru, pa se ujutroprobudio sav mamuran i podbuo od neispavanosti. Dokga je Rebeka posluživala doručkom i spremala djecu zaškolu, on je samo šutio i buljio pred sebe. A šutjela je i ona;bilo je očito da je to nešto kao zatišje pred buru, jer posvemu se vidjelo da je nervozna i duboko potištena, alinastoji to ne pokazati pred djecom. Tek kad su djecakrenula u školu i oni ostali sami, sjela je k njemu za stol izapočela razgovor:

Slušaj, Toni! Mi moramo ozbiljno porazgovarati.Tvoje ponašanje noćas menije bilo potpuno nerazumljivo...

Što tu ima nerazumljiva? — upita Boraš dosta smireno, iako je osjetio kako u njemu bijes kipti. — Pa rekaosam ti što mi se jučer dogodilo.

Svejedno. Nije mi bilo nalik na tebe. Jednostavno tenisam mogla prepoznati. Kao daje neki stranac noćas biopored mene. Je li moguće da te ova nesreća odjednom tolikoizmijenila? Čak me nisi bio u stanju ni rukom pomilovati.

Ništa mene nije izmijenilo... — skoči on s naporomsuzdržavajući želju daje odalami, a onda, nakon što kratkorazmisli, nastavi.—Gospođo Rebeka, morat ćete prihvatitijednu istinu, koja će vam možda teško pasti, ali što se tumože! Ja nisam nikakav Toni. Toni Maglica je mrtav, a jasam...

No, tu odjednom zapnei zašuti. Zašto, ni sam nijemogao dokučiti. Nije se radilo o tome da mu se učinilo kakoornn-iri npStrv čtn ne> hi smirr 7anravn nhrfltnn naknn Što ie

skoro cijelu noć razmišljao, stvorio je odluku da joj kažesve do zadnjeg detalja, i tko je zapravo i kako se dogodiloda se našao tu u obličju njezina muža, pa neka onda onaradi što god zna. No kad je upravo zaustio izreći ononajvažnije, odjednom mu se jezik paralizirao, a u svijestimu nastala neka praznina, tako da u jednom trenutku niječak znao ni tko je ni kako se zove. Ali slabo bi pomoglo daje i uspio izgovoriti to što je htio, jer gospođa Rebeka očitonije bila spremna uzeti njegove riječi doslovce, nego višekao cinički pokušaj da joj u aluzijama kaže nešto sasvimdrugo.

No, reci, reci, tko si i što si ti? — stala je insistirati,kako bi ga natjerala da bude do kraja otvoren.

Ništa. Nije važno! — odustane on.Onda ću ja tebi reći. Toni je mrtav, da! Slutila sam to

već odavno. Od onog trenutka kad mu je sve postalo važnijeod obitelji. Osobito onda kad si počeo svako malo odlazitiu Sušak. Već tada sam osjetila da među nama više ništa nijekako je nekad bilo. Ali ako je u pitanju neka druga žena,bilo bi pošteno da mi to kažeš, pa da znam na čemu sam.

—Varaš se. Nikakva druga žena nije u pitanju. A što setiče odnosa nas dvoje, među nama nikada ništa nije bilo,jer sam ja... — no Borasu se opet prekine misao, jer mu jejoš jednom nastupila blokada svijesti.

—A tako! Sad naslućujem o čemu se radi. To jeposljedica tvog druženja s onim frankovcima... ustašama.Ako nije žena u pitanju, onda se samo s njima možešsastajati u Sušaku. Pa da, oni su sad u Italiji našli utočište.A dolazi vrijeme kad je postalo opasno biti vezan u braku snekom Židovkom. Reci mi otvoreno, je li to ili neštodrugo?

—A zašto bih ja uopće trebao na svojim leđima nositidio tereta one krivnje koju nosi tvoj rod? — izlane Boraš, adani sam niie znao odakle mu ie to došlo.

Oprosti, ali na to si morao misliti prije. Što si meuopće uzeo? Nitko te nije na to prisiljavao... Pa dobro, štose mene tiče, ja bih te mogla i osloboditi toga dijela tereta,kako ti kažeš, i otići od tebe zauvijek, ali što ćeš s djecom?Ona su tvoja koliko i moja.

Slušaj, Rebeka! Najbolje ćeš učiniti i za sebe i zamene, ako uzmeš djecu i odeš svojima, a onda da obojepodnesemo zahtjev za rastavu braka.

A to bi ti htio, je li? E, nećemo tako! Da si ti drugičovjek, ja bih sama došla na tu ideju. Ako već mene i djecučekaju teški dani, barem da tebe od toga sačuvam. Ali kadvidim koliko si sitan i odvratan u svome egoizmu, ne padami to ni na pamet. Ne dam ti nikakvu rastavu. Što imazadesiti nas, zadesit će i tebe.

Rebeka, ili ćeš napraviti kako sam rekao ili...Ili što? Reci, što ćeš mi napraviti? Hoćeš li me ubiti?

Daj, pokušaj, što čekaš? Ne, ništa ti nećeš, jer si bijednik.Kukavica, eto, to si ti! Zbog vlastite sigurnosti htio bi seodreći i žene, s kojom si proveo tolike godine, i djece. Alinećeš pobjeći od sebe, ne! Mi ćemo se zakvačiti za tebe, paćeš dijeliti našu sudbinu! — vikala je Rebeka puna mržnje.

U jednom trenutku Borasu uskipje toliko da mu je bijesposve pomračio um. On je pograbi i svom snagom gurneprema nekim vratima u kuhinji, koja su bila poluotvorena,tako daje ona jednostavno proletjela kroz njih. No, kako suse iza tih vrata nalazile stube, koje su vodile u podrum, onapadne poleđice na njih, a onda se kotrljajući nekoliko putaokrene oko sebe. Boraš je začuje kako bolno zapomaže iječi, a potom sve utihne; više se nije čulo ni glasa ni pokreta.Došao je do vrha stuba i ugledao je kako dolje ležinepomična. Kad je sišao do nje vidjeti što se dogodilo, onavišeniip Havala nikakva 7naka 7ivnta Onina ini nills i ustanovi

da nema otkucaja; nije, dakle, bilo nikakve dvojbe da jemrtva. Čudno mu se činilo kako ama baš ništa u tomtrenutku nije osjetio, ni kajanja ni žaljenja. Dapače, skoroda su u njemu nastupili neki mir i zadovoljstvo zbog togašto je sve ovako svršilo. A zadržao je i prisebnost duha, jerje posve staloženo razmislio i ubrzo riješio što ćenapraviti, kako bi od sebe otklonio svaku sumnju: pronašaoje limenu kantu, sapun i krpu, napunio kantu vodom, aonda sapunom oribao dvije prve stube. Potom jeprevrnuo kantu i bacio je niza stube dolje zajedno sasapunom i krpom, po-kvasio potplate njezinih papuča, anakon toga telefonirao najprije u hitnu pomoć, pa upoliciju. Brzo su stigli jedni za drugima; prvo je ekipa hitneslužbe ustanovila smrt, a onda je policijski istražitelj staoispitivati okolnosti pod kojima je ona nastupila. Nije impreostalo drugo nego prihvatiti Borasovo objašnjenje, jersu ga svi pokazatelji nedvojbeno potvrđivali: Rebeka jenaumila oprati stubište koje vodi u podrum, ali se tijekomrada poskliznula na sapunici i nesretno pala.

Uskoro su se pojavili i Rebekini roditelji, sitan i ćelavčovjek tamnoputa lica i žena gotovo dvostrukih dimenzijaod njegovih, oboje od otprilike 60 godina. Borasu je dobrodošlo što mora glumiti očajnika, jer je tako izbjegao s njimasvako razjašnjavanje i na svako njihovo pitanje odgovaraosamo hinjenim jecajima. No oni nisu bili ni voljni trošitivrijeme s njim. Tragedija kćeri i suviše ih se dojmila, a posvemu sudeći, i inače im komunikacija s Maglicom nije bilabaš najbolja; očito nije bio zet po njihovoj mjeri. To sepotvrdilo odmah čim su stigla djeca, zbog nesreće ranijepuštena iz škole, i udarila u plač. Valjda da bi pokazaokako je odsada pa nadalje Maglica za njega stranac,Rebekin otac Dred svima nazočnima iziavi da će on iženapreuzeti daliu

brigu o djeci i povesti ih odmah sa sobom. Shvativši da ihdjed i baka kane odvojiti od oca, oboje djece još jače brižnuu plač i posve se priljube uz Borasa, grčevito se uhvativši zanjega i moleći ga da ih ne da. Boraš zapazi da djeca nisubaš luda za djedom i bakom, bilo zato što su ovi u odgojuprimjenjivali neke metode koje im nisu bile ugodne, bilozato što su jače vezana za oca. U ovo drugo Boraš se imaoprilike uvjeriti već po dolasku, a sigurno je bilo pomalo iprvog, jer se više nego jasno vidjelo da se gospodiSenfeldi-ma, kako su se zvali Rebekini roditelji, nimalo nesviđa utjecaj koji je Maglica imao na djecu.

Dogodilo se još nešto nenadano. Do ovog trenutka činilomu se da sam sebe ne prepoznaje; ništa ga od tragedije kojuje prouzročio nije ni najmanje diralo, iako je inače, u svomprijašnjem životu bio vrlo osjećajan čovjek i spreman učinitisve što može kad se suoči s tuđom nesrećom. Štoviše, počeoje otkrivati u sebi i neke sadističke sklonosti, koje su muoduvijek bile potpuno strane. No plač djece, njihovoprivijanje uz njega i stalni vapaji: "Ne daj nas, tatice, s tobomćemo!" odjednom kao da su ponovo oživjeli njega u njemu,probudili onoga pravog Borasa, kakav je cio prijašnji životbio. Osjetio je neko silno žaljenje zbog toga što je počinio ipotrebu da nekim činom iskaje svoju krivnju. Nije točnoznao što bi trebao učiniti, ali u prvi mah pomislio je da bi musada bila dužnost svoj dalji život u osobi njihova ocaposvetiti njima i tako im bar donekle nadoknaditi gubitakmatere. I taman je zaustio da kaže Senfeldima kako jeodlučio djecu zadržati kod sebe, kad ga odjednom presijekuista ona bol i slabost, koje je dan prije osjetio naTuškancu.Opet su se usta otvarala, a glas iz njih nikakav nije izlazio.Poučen jučerašnjim iskustvom, da mu se snaga vraćaukoliko se više udaliuie od izvora

istom rješenju, jer mu je bol postajala skoro nepodnošljiva.Jednostavno je odgurnuo djecu od sebe i bijesno promrsio:"Vodite ih! Vodite ih!" Čim su Senfeldi izveli Mirka i Azru izkuće, u njemu opet zavlada potpuni mir.

Sad kad je ostao u stanu posve sam, Boraš utone urazmišljanja. Počelo mu se pomalo otkrivati u kojem jepoložaju i kako ga je to Astaroth preustrojio. Napokon jedokučio puni smisao onih njegovih riječi da će mu svakosjećanje na ono stoje bio biti bolno. Kad je jučer krenuokući, kaneći se vratiti obitelji, to mu je izazvalo jedvaizdržljivu patnju. Sada, kad se u jednom trenutku unjemu javila njegova prava priroda, umalo se nijedogodilo to isto. Poukaje iviše nego jasna: mora ugušitisebe u sebi, potisnuti sve ono dobro i plemenito, što jenekada bilo dijelom njegove osobe, ako ne želi podnositipaklenske muke. Jedino mu okrutnost i nanošenje patnjedrugima donosi stabilnost i mir. Zaista, drugo nije mogaoni očekivati kad je s vragom pravio pogodbu.

Sutradan je bio Rebekin pokop na židovskom dijeluMaksimirskog groblja. Boraš je stajao pored Senfeldovih iMagličine djece, glumeći ucviljenog supruga, a zapravo jeu sebi bio posve prazan. Riješio je igrati dalje ulogu kojamu je namijenjena i na način kako se to od njega traži,nastojeći održavati u sebi potpunu bešćutnost. Zato seposve klonio misliti na tragičnu stranu ovoga u čemusudjeluje, pa nije ni slušao rabina koji je govorio u slavupokojnice, nego je pogledom lutao okolo. Oko njega jebio niz ljudi koje nije poznavao niti je mogao razabrati ukakvu su odnosu s Maglicom ili Rebekom. Tražeći takonešto što bi mu moglo odvratiti pozornost od pokopa,ugleda u daljini, skroz na drugom kraju groblja, prizor kojiga doista zaokupi, jer mu je neki instinkt govorio.ji3 unjemujjjia nečeg što se

izravno njega tiče. Tamo se odigravao drugi neki sprovod,sudeći po svećeniku, katolički, i sve je u njemu ukazivaloda se pokapa neki ugledan i bogat čovjek. Kočija s lijesomje bila raskošna, a svi su sudionici bili odjeveni u skupocjenekorotne odore. U prvi mah je to pogledao tek toliko da negleda ovo što je pred njim, ali tada mu se u ožalošćenojobitelji, koja je išla odmah iza lijesa, učini nešto poznato.Odnekud mu se javila slutnja da bi to mogli biti Veronika injegova rođena djeca i unučad. Ako je tako, onda to možebiti samo njegov vlastiti sprovod! Nije mogao odoljetiiskušenju da cijelu stvar pogleda izbliza, pa se, podizlikom da mu je pozlilo, izdvoji iz grupe i krene u tomsmjeru. Nije ga vodila samo znatiželja da vidi kako gapokapaju i koliko tko za njim žali, nego i potreba da jošjednom provjeri otkrića o svom sadašnjem položaju, dokojih je jučer došao. Odlučio je zato približiti se ovaj putsvojima bez ikakvih emocija i nakana da s njima dođe udodir i promatrati to što se zbiva koliko god mu jemoguće ravnodušno.

Krenuo je polako, potiskujući svako uzbuđenje. Dok jeišao, pokušavao je misliti na stvari koje nemaju nikakve vezes njim i njegovim prijašnjim životom, čak i ne gledajućitamo kamo se zaputio, nego u stabla i ptice oko sebe. I to seu prvi mah pokazalo djelotvornim, jer dugo nije zamjećivaona sebi nikakve promjene. Tek kad je došao negdje dopolovice puta, odakle je već mogao vidjeti svoju obiteljskugrobnicu i razaznati lica onih koji su se oko nje okupili,Veroniku i ostale, opet mu je počelo bivati loše, premdaovaj put u znatno blažem obliku. Samo su mu koljena stalaklecati. Neki su predznaci, dakle, već bili tu, i sve jenajavljivalo da bi se moglo ponoviti ono s Tuškanca, iakoovaj put nije imao nikakve određene namjere, osim dazadovolji golu ■znatižplni T7plf>da ria ie i sam noelednaonos čim ie nekad

bio u vezi dostatan da ga onesposobi za svako djelovanje.Kako je znao da će mu se s daljim približavanjem stanjepogoršavati, zaustavio se i sjeo na najbližu klupu, a ondaodatle stao motriti što se tamo događa, jer su mu smetnjejoš uvijek bile koliko-toliko podnošljive. Odjednom zapazida se jedan od sudionika sprovoda okrenuo i zagledao,kako mu se učini, ravno u njega. Zbog daljine nije mumogao točno razaznati lice, ali bio je siguran da to nijenitko od njegovih. U prvi mah pomislio je da mu se tosamo privida i da se čovjek tko zna zašto okrenuo i tko znau što zagledao; ta on je bio prilično zaklonjen grmljem istablima, tako da se otamo teško moglo i naslutiti daovdje nekoga ima. A i da ga jasno vide, nitko od njih nemože imati razloga u ovom trenutku svraćati pozornost naposve nepoznata čovjeka, koji samo sjedi i nije uopće tuzbog sprovoda. Ali da ipak nije tako, shvatit će kad se tajnepoznati odvoji od skupine i ubrzanim korakom krene bašprema mjestu gdje je on bio skriven. Boraš odlučiponašati se kao slučajni namjernik, koji je došao nagroblje po nekom svom poslu i ne tiče ga se ono što sedogađa uokolo, pa tako nije ni gledao u došljaka, koji mu sesve više primicao. Tek kad mu je prišao na razdaljinu s kojega više nije mogao ne zapažati, svrne pogled na njega izapanji se. Odmah gaje prepoznao; bio je to Astaroth.Ovaj bez ijedne riječi najprije očisti jedan dio klupe, očitoda mu se crno odijelo ne bi uprljalo, a onda sjedne poredBorasa, kao daje došao na ugovoreni sastanak. Dugo se nitkonije oglašavao, a onda Boraš prvi progovori:

No, napokon! Baš sam se pitao kako doći do vas.Imam cio niz pitanja koja vam želim postaviti.

Do mene ne možete doći nikako. Barem ne ondakad vi to poželite. Možete me vidjeti samo kad ja držim potrebnim norazeovarati s vama. .,„,..„..

Nećete mi reći da ste baš sad osjetili tu potrebu i daste samo zbog toga došli na moj pokop?

A što ste mislili? Da sam vašim zemnim ostacimadošao iskazati počast? Vidim da činite početničke greške,pa sam vam došao dati još neke upute.

—Ali kako ste znali da ću ja tu biti u ovo vrijeme?—Postavljate glupa pitanja, iz svoje ograničene optike.

Za mene nema nikakve tajne. Ja znam svaki vaš potez, pačak i one koje još niste, nego ih tek kanite napraviti.

—Zašto me sprečavate da dođem u ikakav dodir s onimšto sam nekada bio? Ne date mi čak ni da zadovoljim običnuznatiželju i vidim kako izgleda moj sprovod.

—Varate se. Ja vas ništa ne sprečavam. To je posljedicaugovora koji ste potpisali. Njime ste se obvezali stupiti u ovuslužbu, a to zahtijeva potpuni zaborav svega što ste bili,kako onoga u sebi, tako i onoga izvan sebe. Možete vislobodno dati maha svojim željama i činiti ono što vamvaši nazori ili potrebe nalažu, ali ćete pri tom patiti. Pamolim, izvolite, ako to možete izdržati! Samo vas moramupozoriti da ćete u ovom beskrajnom vremenu koje je predvama prije ili kasnije sami odustati. Svima se to događa.Svatko stigne do neke granice, nakon koje više nije u stanjupodnositi bol, pa stane činiti sve kako bi je izbjegao. I tako svremenom posve zaboravi svoj prijašnji život.

—Zašto se onda krijete iza nekih prapovijesnih imenai ne kažete otvoreno tko ste? Jedino me Sotona može naovaj način prisiljavati da činim samo zlo i bježim od svegašto je dobro i plemenito.

— Opet vi s tim zabludama o Bogu i Sotoni, dobru izlu! Morate se što prije osloboditi toga. Dobro i zlo nisuništa, rekao sam vam već. Goli privid na površini svijeta.

-«it nfi-nm i « t-% A »-» r\ rt i

samo neizbježan tijek stvari, ili kako to filozofi običavajureći, povijesna nužnost. Vi ste ovoga trena u njezinoj službii možete imati mir i zadovoljstvo samo ako se ponašate usuglasju s njom. Svaki otklon od toga priredit će vam gorketrenutke.

— A ljubav... plemenitost... sve ono što čovjeka činičovjekom... Zašto mi je to zabranjeno?

—To je sve puka fikcija i ništa drugo. Stvarna je samogola pragma, a s njezine točke motrišta nema ni plemenitihdjela ni zločina, ni ljubavi ni mržnje, nego samo onog štojest ili nije u funkciji cilja. Ako vam te stvari baš toliko fale,za utjehu ću vam reći da će biti situacija kad ćete imatipriliku činiti i to što nazivate tim imenima, ali to će biti samoonda kad se pokaže djelotvornim po zadaću koju imateobaviti. Što možete kad ste u službi usuda, sve osobno morabiti isključeno.

—U službi usuda? Zar nije usud ravnao sa mnom idosad, u prethodnom životu?

—Nije. Kad ste ono krenuli vlakom za Zagreb, bilo vamje suđeno nešto posve drugo. Jeste li zapazili da su vasmi-moišli svi hirovi sudbine? 5 ve se odvijalo po vašimosobnim željama. Zato sad morate platiti dug.

—Kome? Bogu, ili vragu?—Eh! Vidim da ću imati s vama grdne muke, dok vas

ne natjeram da odbacite neke predrasude. Ni jednom nidrugom, nego sudbini koja vas je dosad štedjela.

— Ali sudbinom mora netko upravljati, a to možejedino Bog.

— Nasjedate lukavstvu crkve. To je stara i već pomalootrcana metoda lova na duše: plasirati neke divne obmane,koje tobože stoluju onkraj ovoga svijeta, a samo ti znaš

svim onim što uz njih ide, obične su bajke za malu djecu.Postoji samo plan, po kome se sve na ovom svijetu odvija.Na njegovoj provedbi moramo jednako raditi i vi i ja. S tomrazlikom što sam ja, da se izrazim slikovito, u duhu vašenove profesije, nešto kao inženjer gradnje, a vi onaj kojimiješa beton.

—Ali tko je smislio taj plan? I s kojim ciljem?— Postavljate pitanja tipična za smrtnog čovjeka, koji

ne može stvari vidjeti drukčije nego kroz početak i kraj. Tkoje smislio i s kojim ciljem? Nema odgovora. Nije to godišnjiplan sjetve kukuruza! A ono što bih vam o tome mogao reći,nadilazi mogućnosti vašeg poimanja. Bilo bi kao da vamgovorim nekim jezikom u kome ne razumijete ni jednujedinu riječ.

Onda mi odgovorite barem ono što mogu shvatiti!— tu Boraš izvadi i razmota cedulju koju je našao u Magli-činu džepu. — Jeste li mi vi ovo doturili?

Ne. To je Maglici na pograničnom mostu u Sušakudao njegov ortak, ustaški emigrant iz Italije. Maglica je biotajni član te organizacije.

I što se sad od mene očekuje? Da idem ili ne idemtomeVrbanu?

To je vaš problem. Možete poći, a možete i ne poći.Možete čak odabrati i neku protivničku organizaciju, recimo, pridružiti se komunistima. Po opći plan je nevažno nakoju ćete vi stranu. Unutar svoje službe vi ste u tome posveslobodni. Ali jedno upamtite: koga god izaberete, izabraliste i njegovu sudbinu.

A mogu li ništa ne izabrati?Naravno da možete, ali uvjeravam vas, to bi bio naj

gori izbor. "Tko se sudbini rado pokorava, ona ga vodi, a

-—Ali kako ću znati što sudbina traži od mene?—Uvijek ćete to znati. Kako, to ste već iskusili. Vi

možete i ne morate raditi u njezinu duhu, to je stvar vašegizbora, ali morate imati na umu da kod toga uvijek birateizmeđu patnje i zadovoljstva. A to su, priznat ćete, jošuvijek veće povlastice nego što ih imaju kažnjenici kodvaše zemaljske pravde.

S tim riječima Astaroth ustane i poravna odijelo kojemu se od sjedenja malko izgužvalo, a onda nastavi:

— Što ćete, i filozofi kažu da je sloboda u pokoravanjunužnosti. Ali vi ste slobodni unutar toga izabrati ineslobodu... —nakon toga skine šešir i nakloni se—mojepoštovanje do našeg idućeg viđenja.

Čim se Astaroth izgubio iza prvog reda grobnica, Borašosjeti da mu se u glavi stvorila još veća zbrka, negoli jevladala prije ovog razgovora. U želji da mu postavi jošneka pitanja, potrči za njim, ali on je odjednom nestao kaodaje u zemlju propao. U međuvremenu oba su pokopa, ionaj Rebekin i onaj njegov, završili, pa nadaleko više nijebilo ni žive duše. Boraš je stajao na groblju sam, okruženmrtvima, kojima je u jednom trenutku počeo čak i zavidjeti.

2. IZBOR

Dugo se Boraš nije mogao odlučiti hoće li se javiti tomeVrbanu ili ne. Pokušavao je prije toga dokučiti smisao onogašto mu je rekao Astaroth. Ako ga je dobro razumio, on muostavlja slobodu odlučivanja u tome na koji će način služitisudbini. Može se Dridružiti nekoi od aktualnih

opcija, a može i ne pristupiti nikome i ostati neutralan. Želili ono prvo, nema baš neki osobit izbor: samo ustaše,komunisti ili mačekovci. Uz to, kome god pristupio, moratće prihvatiti i njegovu sudbinu; dakle, nema mogućnostikasnije se predomisliti i krenuti nekim drugim putem. Anitko mu od njih nije toliko prirastao srcu da bi se s njimezauvijek vezao. Onda, i stara je izreka: "Kad jednomeosvane, drugome omrkne!" Ne može, dakle, sve njih čekatiista sudbina. S druge strane, biti neutralan u vrijeme kad jesve u Europi zakrvljeno—tu je Astaroth možda zbilja upravu—najgore je od svega, jer će te svaki vrag držatisumnjivim, pa ćeš morati strahovati i od vlastite sjene. Ada ne govorimo da takve prije ili kasnije netko silomsvrsta na ovu ili na onu stranu, pa im ne preostane drugonego dijeliti i sudbinu onoga koga su zapali. Mačekovcisu trenutno na vlasti, ali je pitanje hoće li se na njoj iodržati, pogotovo ako Jugoslavija ne potpiše Trojni pakt.Komuniste pak ne čeka ništa dobra, ma tko došao. Kakosada stvari stoje, jedino ustašama bi moglo krenuti nabolje,jer su povezani s Nijemcima, koji na sve strane pobjeđuju iveć su progutali pola Europe. Najmanje će, dakle,pogriješiti ako ode do togaVrbana, pa barem pogleda štomu se tu nudi, bez obzira što su mu ustaše uvijek bilinajnesimpatičniji. Osim toga, i Maglica im je pripadao.Ako on sad krene nekamo drugo, oni će ga uzeti kaoizdajnika, pa će dijeliti i sudbinu takvih.

Sve ove misli motale su se Borasu po glavi dok je lutaogradom, a lutao je po čitav dan, od jutra do mraka, jer nijehtio boraviti u Magličinom stanu, koji mu je izazivaodepresivna stanja; tamo je odlazio samo prespavati.Hranio se po restoranima novcem koji je našao uMagličinu džepu i u jednom tajnom pretincu noćnogormarića u spavaćoj so-

vidio je da Maglica ima pozamašan račun u banci, ali senije usuđivao odlaziti tamo i to dizati, barem dok dobro neuvježba njegovpotpis. Šećući tako ulicama i obilazećirestorane, Boraš je sretao brojne poznanike iz prijašnjegživota i instinktivno mu je dolazilo da im se javi, ali bi gasvaki put u takvoj prilici nešto naglo probolo u grudima ion bi, shvativši da mu je to upozorenje, odmah od togaodustao. S druge strane, pozdravljali su ga i zaustavljalibrojni ljudi koje nikada prije nije vidio, vjerojatnoMagličini prijatelji i znanci; s njima bi se nastojaozadržati što kraće, praveći se da pozna i on njih, i pri tombi više slušao što oni njemu govore, no što bi samgovorio.

Kad je nakon jednog objeda uz crnu kavu pročitao unovinama da je Francuska pala i da su Nijemci umarširaliu Pariz, shvatio je da mu je krajnji trenutak za odluku. Sadviše nema nikoga u Europi tko Hitleru može pružiti ozbiljnijiotpor. Englezi su doživjeli debakl kod Dunkerquea i pitanjeje trenutka kad će početi invazija na njih. Sa SovjetskimSavezom je sklopljen pakt o nenapadanju, a ostale zemljeili imaju vlade koje su Hitlerove marionete ili su većokupirane. Jugoslavija je ostala usamljena, a to znači da ćei ona morati sad odabrati: ili u savez s Hitlerom, ili protivnjega. U oba slučaja ustaše dobivaju na važnosti i postajučinilac s kojim se mora raci nati. Stoga Boraš ocijeni da imanajviše izgleda izbjeći patnje, bude li slijedio njihovusudbinu. Što god drugo odabrao, patit će dvostruko, jer ćemu najprije sam život biti patnja, a još više pokušaji daizbjegne ono što mu je suđeno. Vrban je, dakle, najboljerješenje. Tako se, ustavši od stola, zaputi ravno njemu.

Na broju 5 uTrnjanskoj ulici bila je mala obiteljskajednokatnica, s vrtom ispred ulaza, ograđenim drvenimpio-

daje dobro izabrao; nikakva slabost se nije javljala, nikakvabol niti bilo kakav oblik odbojnosti. Dapače, činilo mu se,što joj se više primiče, sve više se puni nekom snagom ioptimizmom koji ga tjera dalje. Pozvonio je na vratima, pakad mu je otvorio onizak čovjek četrdesetih godina, čvrstegrade i velike glave na kratkom vratu, odmah mu jeizgovorio lozinku:

Dobar dan! Treba li vam možda očistiti dimnjak?Hvala! — odvrati ovaj pogledavši ga značajno, kao

netko tko razumije skriveno značenje izgovorenog. — Svenam je na struju. Ali svejedno, dobro ste došli. Treba nammajstor kao vi za jedan drugi posao. Izvolite unutra!

Vrban—jer sad nije bilo nikakve sumnje daje to on —uvede Borasa u primaću sobu i ponudi ga sjesti. U početkusu samo gledali jedan drugoga ne govoreći ništa, jer jeBoraš njemu prepustio inicijativu, a ovaj je pak šutiočekajući da mu žena, sitna plavuša odjevena napola naseljačku, obavi svoju dužnost kao domaćica i da se udalji.Za to vrijeme ona je ulazila i izlazila, donoseći neke kolačei razne vrste likera, te stavljala to na stol ispred Borasa,iako ovaj nije pokazivao nikakve volje ni za čim. Tekkad seona posve povukla i zatvorila vrata, Vrban primakne svojstolac bliže Borasu i potiho mu reče:

Pa gdje ste vi, čovječe? Očekivao sam vas još prijetjedan dana.

Nažalost, dogodilo se nešto nepredviđeno! — rečeBoraš s uzdahom, kako bi djelovao što uvjerljivije. — Odmah nakon mog povratka iz Sušaka poginula mi je žena.Nesretan slučaj.

Primite moju iskrenu sućut! — s izrazom žaljenja ćeVrban, ali već idući trenutak ton mu postane hladno služ-

"Vvl " V -i»-. » ,-.1 I.-.1, X« . I s^

kao mjera osiguranja. Rečeno mije da će, umjesto Kačića,koji je u zatvoru, doći stanoviti Maglica. Možete li mipokazati neki dokument, iz koga se dade vidjeti da ste todoista vi?

Boraš mu pokaže Magličinu osobnu iskaznicu i Vrbanse, tek kad je pogleda, posve opusti pa ga, u znak povjerenja,čak potapša malo po koljenu. No i dalje nitko ništa nijezapočinjao. Vrban je, očito, čekao da mu on preneseneke poruke, a on je, ne znajući što bi mu rekao, čekao daVrban prvi progovori, ne bi li mu to dalo kakvu ideju. Nakraju Vrban ne izdrža, pa ga upita:

— Onda? Kako je bilo na Sušaku?—Vrlo dobro! Vrlo dobro! Sve ide po planu! — reče

Boraš tek toliko da nešto kaže, odabravši frazu s kojom muse činilo da ne može pogriješiti.

Pa koga ste tamo sreli?Nije važno koga sam sreo, nego kakav je moral koji

sam zatekao.Čini se da ste pretjerano oprezni. No, možda ste u

pravu. Sigurnost je sigurnost. Pa izvolite, pogledajte i vi moju... —Tu Vrban pokaže Borasu svoju osobnu iskaznicu. —I nemojte misliti da sam ja posve neupućen. Znam da stese tamo imali sastati s Didom. Je li bio on?

—Naravno daje bio!—jedva dočeka Boraš to kaokakvo--takvo uporište za dalji razgovor. —Tko bi drugi?

I? Kakva je zapovijed?Čekati! — izlane prvo što mu dođe na pamet. — Na

ravno, samo za sada... Ali u međuvremenu raditi na tomeda se postigne puni stupanj spremnosti.

—A nije vam rekao da pogledate je li taj... kako vi kažete,puni stupanj spremnosti već postignut?

— Nnnne, nije! — rastegne Boraš kao da se pokušavaprisjetiti. — Rekao mi je samo da vam se javim, a vi većznate što vam ie dalie činiti.

— Čudi me! —Vrban će sa stanovitom dozom sumnjičavosti, kao da se prepao da nije možda nešto krenulo pozlu.—Rečeno mi je da vi dolazite kao neka vrsta inspekcije,koja ima ocijeniti našu borbenu sposobnost, a onda namprenijeti posve konkretne upute o tome što i kad imamodalje činiti.

—Pa... i trebao sam vam to prenijeti, ali mije naknadnojavljeno da još nije trenutak za to. Tako sam došao samovidjeti imate li kakvih problema. Moramo još uvijek čekatina stanoviti znak.

— Razumijem! — reče Vrban pomalo razočaran. —Zaboravio sam da i iznad popa ima pop. Što možemo, kadHrvatska mora uvijek imati nekog patrona! Pa dobro, čekatćemo. U međuvremenu, možete se, bez obzira na to štovam je zadaća, vlastitim očima uvjeriti da su kod nas doistasve pripreme već obavljene. Molim vas, pođite sa mnom!

Tu Vrban ustane i pozove Borasa da ga slijedi. Obojicaiziđu u vrt, a onda ga Vrban povede iza kuće, gdje je stajalaoveća baraka, koja je djelovala kao neka radionica, ali moglaje biti i spremište alata ili čak šupa. Kad uđoše unutra, Boraš otkrije da je to konjušnica, jer je sav pod bio prekrivenslamom, a u pregradama je bilo nekoliko konja. No Vrbanga očito nije poveo zbog konja, jer ne obrati nikakve pažnjena njih, nego odmah u jednom kutu razgrne slamu, ispodkoje se na podu otkrije četvrtasta ploča, koju on s popriličnonapora podigne. S otvora koji se tako ukazao vodile su stubenekamo dolje. Vrban počne silaziti i zamoli Borasa da i onkrene za njim. Uskoro se obojica nađu u podzemnoj prostoriji, koja je bila iznenađujuće velika i zapremala znatno većiprostor no što je bio onaj gore u baraci. Boraš zapazi da jetu pravi arsenal: na stalažama je stajalo složeno mnoštvopušaka, strojnica, pištolja, ručnih bombi, minobacača i sanduka nunih streljiva, granata i raznih vrsta eksnloziva

— Evo, vidite! — reče Vrban. — Dovoljno je da nam viprenesete zapovijed s vrha i u roku od sat vremena svi će setu skupiti i biti pod oružjem. A sad dođite ovamo!

Vrban odgrne neki zastor na zidu i iza njega Borašugleda drugu prostoriju. Ušavši u nju, imao je dojam da senašao u nekoj golemoj garderobi ili trgovini konfekcijskeodjeće. No umjesto građanskih odijela, tu su visjele sameuniforme žućkastosmeđe boje.

— Ovo su bile odore talijanskih abesinskih legija —nastavi Vrban. — Njih nam je Mussolini ustupio. To ćemonositi kad iziđemo iz ilegale i stupimo u akciju. Prvi put nakon 900 godina Hrvatska će imati svoju oružanu silu. Ovesu samo za nas, utemeljitelje pokreta, a za običnu vojsku,koja će se regrutirati iz građanskih redova, već postoje nacrtii uzorci.

Boraš je gledao sve to držeći se vrlo zainteresiran ikimajući glavom kao netko tko je zadovoljan onim štovidi. No, ipak upita:

— Vi to kao da ste posve sigurni da će se Jugoslavijaraspasti?

—Kako? Zar ne znate? Vašprethodnik Kačić mi je rekaodaje fiihrer čvrsto obećao poglavniku kako će Hrvatska bitinezavisna i slobodna.

— Možda, ako mu Jugoslavija dade povoda daje sruši.Ali ako potpiše Trojni pakt...

—Vjerujem da ćemo i u tom slučaju imati visoki stupanjautonomije s poglavnikom na čelu i vlastitom oružanomsilom. Poglavnik je previše zadužio fuhrera, da bi ga mogaosamo tako odbaciti.

— Nadam se da ste u pravu!Nakon toga iziđu iz podruma, pa kako više nitko ništa

ii ioHan Hrucrnmp PrpmHa RpVrhan

sada odnosio prema njemu znatno ljubaznije nego ondakad je došao, Boraš se nikako nije mogao oteti dojmu da upogledima, koje mu je povremeno upućivao, i dolje uskladištu i ovdje pri rastanku, još uvijek ima nekognepovjerenja. Vraćao se kući opterećen brojnim pitanjima,a najviše time koliko stvarno ima slobode u ovome štoradi? Što bi, primjerice, bilo da sad ode na policiju, paprijavi što je vidio tamo u podrumu? Već i pri samoj pomislina ovo osjeti kako gaje nešto probolo u predjelu srca. Kaošto je i slutio! Ovim dolaskom Vrbanu ulovio se u klopku isad mu više nema natrag; sudbina mu je neraskidivovezana s ustašama. No, je li uopće i imao mogućnosti zakakav drukčiji izbor? Bi li isto ovako prošao, bez ikakvihznakova upozorenja, da je, umjesto Vrbanu, krenuo nekomzakletom neprijatelju ustaša? To, naravno, ne može znati,jer nije tako postupio. Pa ipak, ponešto može zaključiti iztoga što gaje kod ove seobe zapao baš Maglica, koji je većbio ustaša i, uz to, nosio u džepu još i uputu kamo mu jeići. Možda mu je od samog početka bilo suđeno krenutiovim putem, a sloboda izbora je bila samo Astarothov blef?Uostalom, on mu je i rekao da slobodan može biti samo akose pokorava sudbini. Kojeg li cinizma: sloboda ipokoravanje! Ali, zašto je onda smaknuo Maglicu i njegadoveo na njegovo mjesto?

Ovo ga opet navede da se zamisli nad tim tko je zapravoAstaroth. On se predstavlja kao izvršitelj nekoga višeg,umnog plana po kome sve teče; dakle, nešto kao oruđesudbine. I pri tom poriče da Bog ima ikakva udjela u tome.Ali taj plan nije mogao nastati sam od sebe; u nečijem seumu i s nekim ciljem morao začeti. Ne može biti da jeoduvijek i zauvijek i da nema svrhe; to proturječi samompojmu "plan". Pa ako je Astaroth doista, kako sam kaže, utome nekakav inženier eradnie. koii. kao i svaki inženjer,unaprijed, zna

sve što se prema planu ima ostvariti, onda je on barem unekakvom dosluhu s projektantom, ako li nije... Tu gaodjednom prekine druga jedna misao, koja ga jednostavnoprestravi: a što ako je tvorac plana vrhovni vrag, samLucifer, a Astaroth jedan od njegovihdemona—pomagača? Ili možda čak on glavom, samo poddrugim imenom? Ovo feničko ruho možda je samo maska,koja svemu daje privid nečeg božanskog, a iza nje sestvarno, kao vođa parade, krije sam poglavar pakla. Ako jedoista tako, onda je cijela povijest zapravo geneza zla, ukojoj čovječanstvo prolazi svoj križni put, osuđeno dastrada i pati, a svaki uzlet donosi mu samo još dublji pad.Ali, što je onda Bog i čime se on bavi? Je li moguće dajeustupio svu vlast Sotoni? Ilije to što nazivamo Bogomoduvijek bila samo iluzija, prema kojoj su upravljeneljudske čežnje, a stvarnost je zapravo sotonska?

Odjednom iznenađeno zastane: "Gledaj, gledaj! Pa jauzimam sebi pravo ovako razmišljati o svome nalogodavcu,a nema nikakva znaka da bi on time bio nezadovoljan! Značili to da mi je ostavio barem slobodu mišljenja? Naravno,zašto bi me i ograničavao u tome, kad zna da moje mišljenjene može imati nikakva utjecaja na planirani sudbinski tijek!Misliti, dakle, mogu što hoću, ali ne i činiti."

U to ugleda tornjeve Katedrale, pa ga sva ova brojnapitanja navedu da se zaputi ravno u tome smjeru. Kad jestigao, upravo je završila večernja služba, pa su crkvena vratabila zatvorena. Stoga se malko udalji, kako bi pogledommogao obuhvatiti cijelo zdanje; ovako golema u svomneo-gotičkom stilu, Katedrala je djelovala impozantno.Je li moguće, pitao se, da vrag postoji, a da je Bog, kaonjegova suprotnost, samo puka mašta? Teško jepovjerovati da je ova građevina, a pogotovo tolike druge usvijetu koje je svo-inm vplirinnm i lipnntnmnadmaŠuiUDODUt Natre Bame.lL

Parizu, Sv. Petra u Rimu ili VVestminsterske opatije uLondonu — nastala na poticaj obične fikcije. Ili da su sveone građene mimo općeg plana po kome teče povijestčovječanstva. Ako nema Boga, onda i one mogu biti samoSotonino djelo. Nije li i to maska koja stvarnom upravljačusudbine čovječanstva služi za prikrivanje? Ne, ne, zaključi,to je nemoguće! Bog sigurno postoji, samo su njemu,Borasu, putovi do njega zapriječeni. Morat će angažiratisav onaj dio sebe, koji je još uvijek slobodan, da ihpronađe, ali to će morati odgoditi za neko drugo vrijeme,kad otkrije slabe točke sile koja ovog trena vlada njim. Taon se, dok je bio u svom tijelu, ničim nije ogriješio o Boga,osim stoje potpisao taj nesretni ugovor, a i to je učinionesvjestan onoga što radi. Ako je Bog doista takav kakvimga opisuju, to bi mu morao oprostiti. Radije bi služio unjegovim legijama, ako ih ima, pa makar i uz manjeosobne slobode, nego u ovim, koje nesumnjivo pripadajunekim silama zla, bez obzira zvale se Sotona ili kakodrukčije.

Kad je kasno navečer došao kući u Vlaškoj, ispod vrataje našao kuvertu, koju je očito netko proturio unutra. Nalistu je pisalo:

Već tri puta te tražim u uredu i ništa. Doći ću sutra uli.Pauk.

Boraš se našao pred novom zagonetkom: tko je sadodjednom taj Pauk? Je li mu to ime ili nadimak i je li Magličinprijatelj ili možda poslovni partner? Po svemu sudeći, morada je s njim u prisnim odnosima, kad mu se obraća s "ti".Ali ako mu dolazi u ured uli sati, znači da ne radi kod njega,nego je klijent kome trebaju usluge Magličine tvrtke,sigurno u vezi s nekim građevinskim proj ektom. Ili j e moždaneki dioničar i suvlasnik tvrtke? To ga malko i zabrine, jerode li tamn i «a«tanp li kp s tim Paukom, naći će se u neobranom

grožđu, ako ovaj započne neki poslovni razgovor s njim.N o, kako gaje dosadašnje iskustvo poučilo da ćenajbezbolnije prolaziti, ako se odziva na svaki poziv ijednostavno pusti da ga struja nosi, odlučio je ipak poći,bez obzira što će ga tamo dočekati. Napokon, kad je većpostao Maglica, mora raditi sve što je i on radio ipojavljivati se tamo gdje i on, ako ne želi izazvati kakvusumnju. Iz Magličinih dokumenata našao je da se njegovatvrtka zove KONSTRUKTOR i da joj je uprava uBogovićevoj 17.

Ujutro se pojavio tamo znatno prije vremena označenog uporuci, kako bi što bolje upoznao situaciju.KONSTRUKTOR je bio na drugom katu ulaza na broju 17.Odlučio je ići redom iz sobe u sobu, kao šef koji je duljevremena bio odsutan, i ne govoriti više negoli je nužno, štoće posve odgovarati ponašanju čovjeka koji je tek pokopaoženu. Mislio je tako na brzinu snimiti stanje, a da ne ostavidojam nekoga tko se tu ne snalazi. Ušavši iz dugačkoghodnika u prvu sobu, zatekao je dvojicu koji bi mu pogodinama mogli biti vršnjaci. Nisu mu bili nepoznati;odmah se sjetio da ih je vidio na Rebekinu sprovodu.Jedan je bio manji debe-ljuškast ćelavko, a drugi pogrbljeni mršav, savijena nosa, nalik na neku pticu strvinara. Iznačina kako su mu izrazili sućut, a osobito iz toga što su mugovorili "ti", zaključi da bi i s njima, kao i s Paukom, moraobiti u prisnijem odnosu. U drugoj sobi bile su dvije žene,očito činovnice u računovodstvu. Jedna je od njih bilasjedokosa i postarija i držala se prema njemu priličnoslužbouljudno, dok je druga bila vrlo mlada plavuša, teknešto preko 20 godina, i izazovna ponašanja. Iskazujućimu sućut, dugo je držala Borasovu ruku, a njemu se učinida mu je pritom očima davala i neke znakove. Kad jeizlazio, doprlo mu je do ušiju kako je ona .starija zoveMargita..

Treća prostorija bila je vrlo prostrana radna soba. Tu jecijela ekipa mladih ljudi u bijelim kutama nešto crtala nastolovima, služeći se šestarima i ravnalima. Svi su redompružali Borasu ruku, a iz njihova ponašanja, koje je bilodosta udvorno, on zaključi da su to službenici nižeg ranga,možda čak i studenti na praksi. Kako su na kraju hodnikapreostala još samo dvoja vrata, tik jedna do drugih, Borašzaključi da jedna od njih sigurno moraju voditi u Magličinured. Otvorio je prva, ali to je bio WC. Tek iza drugih nađeono što je tražio. Bila je to oveća soba sa stolom odmahagonija po sredini, prostranim sagom, koji jeprekrivao skoro čitav pod, a uokolo su bili još i kauč i dvanaslonjača.

Čim je ušao, odmah je sjeo za stol i dao se napregledavanje goleme hrpe papira koja je na njemu ležala,jer se nadao među njima naći nešto što će mu otkriti tko jePauk. No osim nekih administrativnih stavki s brojčanimpokazateljima i građevinskih skica, njemu posvenerazumljivih, u njima nije bilo ničega drugog. A tada sedogodi nešto što ga vrlo iznenadi, bez obzira što je biospreman, u situaciji u kojoj je, ništa ne uzimati kaoiznenađenje. Dok je bio zabavljen kopkanjem popapirima, vrata se tiho otvore bez prethodnog kucanja i usobu se ušulja Margita; bilo je očito da to radi kriomice oddrugih i daje sigurna kako će on to primiti kao nešto posveočekivano. Ponašala se znatno slobodnije nego tamo usvojoj sobi, jer je odmah bez ikakva uvoda sjela nanjegov stol, zadigavši suknju visoko iznad koljena iprekriživši noge, a onda zapalila cigaretu. Borasu nijetrebalo mnogo da shvati kako je između nje i Maglicemorao vladati neki intimniji odnos. Kratko razmisli što bion sad trebao napraviti. Da se obrecne na nju zbogpre-slobodna ponašanja i otjera je? A što ako su ovakvinjezininlacH Vnrl Mnalirp hili svaknHnpvni i alcn if> nn tn nd nifi

tražio? Njoj sigurno neće promaknuti da se u njemudogodila neka promjena. Ne preostane mu, dakle, drugonego da i on to prihvati kao normalno; kad već u svemumora slijediti Maglicu, zašto ne bi preuzeo i njegovuljubavnicu, to više što je odmah ustanovio kako mu onanije neprivlačna i kako mu njezina otkrivena koljenabude nešto nalik na ono što je osjetio nedavno u vlaku, kadje ušla ona časna sestra. Ustao je i došao joj blizu, a onaga obgrli nogama oko pasa i rukama oko vrata, te se svaobjesi za njega.

Oprosti!—šaptala mu je u uho.—Nisam mogla doćina sprovod. Ionako su se već mnogi jezici iščašili klepećućio nama, pa nisam htjela,davati tome još i dodatnog povoda.

Dobro si učinila.—Nije lijepo radovati se ičijoj smrti, ali ne mogu sakriti

da mi je laknulo kad sam čula. Sad bar više nemamo razlogaskrivati se i strahovati vidi li nas tko. Barem se nadam dajetako. Jedino ako tebi nije baš to pričinjalo zadovoljstvo, pati sad, kad slobodno možemo raditi što hoćemo, više nisamzanimljiva.

—Šuti! Ne govori gluposti!S tim riječima Boraš, koji se već dobrano zapalio, uhvati

je za nogu, a onda poče rukom kliziti ispod suknje ponjezinoj butini prema najintimnijim dijelovima tijela. Onamu se posve prepusti, a on je položi na kauč, odlučivši ićido kraja, jer je sve više osjećao kako mu se bude nekemladenačke želje, za koje je mislio da su davno presahle. No,trebao se nekako osigurati od neugodna iznenađenja. Kakose ključ nalazio iznutra u bravi, on ga samo okrene, a ondase požudno baci na nju kao izgladnjela zvijer. Napokon senašao pred nečim što i on sam vrlo intenzivno želi, a Asta-rnth i nippnviisnrl mu 11 tnmpnpnravpnikaVvp 7anrplfp Ali

uza sve to, nije se mogao posve opustiti i odbaciti svakusumnju. Je li ovo neka zamka, pitao se, ili mu taj demonsamo pruža malo kratkotrajnog zadovoljstva, kako biga pridobio da s voljom radi ono što očekuje od njega?Pokušava li ga možda ovim kupiti? Na trenutak je pomislioda je i Margita također u njegovoj službi, pa je zastao dajeto čak izravno i upita:

Jesi li i ti možda potpisala... — ali tu odmah i zapne.Što potpisala?Ne znam kako bih rekao... jedan poslovni spora

zum...Jednostavno, nije mogao izgovoriti što je htio. Opet je

nastupila blokada svijesti. Astaroth, dakle, ni u ovakvomtrenutku nije gubio kontrolu nad njim. Shvatio je da mu jenemoguće ikome i spomenuti ugovor, jer je i to dio njegovaprijašnjeg života.

—Kakav bih poslovni sporazum ja mogla potpisati? —u čudu će Margita prenuvši se iz transa, u koji je već pomalopočela zapadati. — Obična saldokontistica! Tu povlasticuimate samo ti i Guber.

Ništa, ništa! Mislio sam nešto drugo — odustaneBoraš, jer je shvatio da ni ona njemu, za slučaj daje doistau Astarothovoj službi, ne bi mogla ništa reći.

Zbilja, zašto si Guberu dao tolike ovlasti? — prebacise odjednom Margita na drugu temu. — On se ponaša kaotebi ravan, a zapravo je običan tehničar terenac. Svugdjenjuška onim svojim nosom kao u bjeloglavog supa. Pazi,on je čovjek vlasti, mačekovac. Ne bih se začudila da ti radinešto iza leđa.

"Eto", pomisli Boraš, "ovaj pokušaj nije bio ni posveuzaludan; saznao sam barem kako se zove i tko je onaj no-ii?nrvp snhfi " T taman ie odlučio Drestatise QPteieĆiY,&ti...

time tko je tko i vratiti se onim užicima koje je onakobezrazložno prekinuo, kad netko zakuca na vratima. Nijebilo druge, morao je ponovo odustati. Najprije poviče:"Trenutak!", a onda nečujno okrene ključ u bravi natrag,popravi na sebi odjeću i sjedne za stol. Za to vrijemeMargita se na brzinu odjene i uzme neku fasciklu,zauzevši pred stolom pozu nižeg službenika, koji upravoprima neke upute za rad od svog šefa. Tek tada Borašrekne: "Slobodno!" i u sobu stupi mlad čovjek, elegantnoodjeven, s brčićima kao u Er-rola Flynna. Boraš pogleda nasat; bilo je upravo 11. Dakle, ne može biti nikakve sumnjedaje to Pauk. Margita uljudno pozdravi, a onda se udalji ine pogledavši došljaka, koji je već sjeo na jedan odnaslonjača, ne obazirući se na to je li mu to ponuđeno iline. Boraš i ovdje odluči primijeniti već oprobanu formulu:čekao je da Pauk prvi uzme riječ.

Dakle? Što mi imaš reći? — započne Pauk nakonkraće stanke.

Što te zanima? — pokuša Boraš lukavo doći u povoljniji položaj.

Nemojmo se igrati skrivača, Maglica! — povisi odjednom Pauk ton. —Vrlo dobro znaš što smo se dogovorilii što si trebao izvidjeti.

Što je sad ovo, iznenadi se Boraš? Otkud tome Paukutolika sloboda da ovako s njim razgovara? Je li on moždaneki Magličin nadređeni u ustaškom pokretu, ili mu neštodrugo daje pravo na ovaj ton? No ni jedna od tih dvojbi neodrazi se na njegovu licu; ostao je posve miran i sabran.Pomisli da će najmanje pogriješiti bude li mu odgovaraospontano, onako kao kodVrbana, prvo što mu padne napamet. Što će iz toga proizići, to ionako nije njegov, negoAstarothov problem, pa neka ga, uostalom, on sada ina-dahne.

—U redu, znam što smo se dogovorili! — reče. — Pitaj me,i odgovorit ću ti.

S kim si se sastao u Sušaku?S Didom.I kakvu si poruku imao prenijeti njegovima u Za

grebu?Čekati!Što čekati? Koga čekati?—To je poruka.Samo to, i ništa više?I biti spreman.Slušaj me, Maglica!—započe Pauk pokazivati neza

dovoljstvo. — Ja nisam veslo sisao. Ovi tvoji odgovori sličemi na pokušaj izmicanja. Pazi, ovo je ozbiljna situacija i tićeš se morati kad-tad opredijeliti. Zato ti je bolje učiniti tošto prije.

Ništa ne izmičem, doista... On mi je dao baš takvuporuku: za sada čekati i biti spreman.

—Jesi li uspio saznati gdje drže uskladišteno oružje?Boraš se nađe u grdnoj neprilici; i te kako je dobro znao

odgovor na ovo, ali nije znao što je za njega bolje, reći ga ilizatajiti. No vrlo brzo stići će mu smjernica i o tome u oblikuveć poznatog upozorenja, i to odmah na samu pomisao dakaže ono što je vidio kodVrbana. Jedan trenutak stajao jetako paraliziran, a onda će odgovori odjednom zaredatisami od sebe, kao da ih i ne izriče on, nego netko drugi unjemu.

Nisam. To je najstrože čuvana tajna, koju zna samonekolicina.

A Vrban? Ima li on kakve veze s tim?Ne znam.Ne znaš! Zar ti nisam rekao da u prvom redu to

Pokušao sam. Bio sam kod njega.Isto?Nisam uspio ništa otkriti.Kako ništa, sto mu vragova? Pouzdano znamo da se

oružje tajnim kanalima prebacivalo iz Italije ovamo u Zagreb. Pri tom imamo razloga ozbiljno sumnjati da je tajVrban u to umiješan. A ti o tome ne znaš ništa! Ne možebiti da bi oni to od tebe tajili; ti si jedan od njihovih najpovjerljivijih ljudi. Ili se nisi uopće ni potrudio.

Malo-pomalo, počelo je Borasu svitati. Shvatio je dajeMaglica igrao dvostruku igru; na jednoj strani pripadao jepokretu, ali je na drugoj, po svemu sudeći, radio i za policiju.Samo je to moglo biti razlogom zašto ga je Astaroth uklonioi zamijenio njim. Sad nije bilo nikakve sumnje kakva silastoji iza ustaša. I ne samo njih; oni su tek marginalniogranak jednog mnogo većeg procesa koje zahvaća cijeluEuropu. Ta sila vjerojatno kroji sada sudbinu čitavog svijeta.Ako doista nema Boga, čovječanstvo se nalazi predpotpunim mrakom. No istovremeno s tom spoznajom, uBorasu se javi opet novi paradoks; počeo je osjećati u sebineki bijes, koji je sve više prerastao u nekontroliranumržnju, ali ne prema ustašama, Hitleru ili Astarothu,nego prema tome Pauku, koji ga tu nekakvim prijetnjamapokušava natjerati na suradnju. Međutim, ipak se uspijesuzdržati.

Napravio sam sve što je u mojoj moći — reče mirno— ali čini se da oružje nije tamo kod njega. Tko zna gdje suga spremili.

Ne vjerujem ti, Maglica!.— oštro će Pauk. — Pazi,opasnu si igru zaigrao. Ti dobro znaš što smo mi učinili zatebe. Uspjeli smo ti kod banke stornirati dug i isposlovatikredit. Ništa nama nije opozvati taj nalog, i onda si u govnima. S^ećej^^^^

te ima zadesiti. Zato dobro razmisli hoćeš li surađivati ilićeš nas i dalje ovako vući za nos.

Dok je Pauk govorio, mržnja se u Borasu sve višerasplamsavala i na kraju posve ovlada njim. Ne znajući nisam zašto to čini, kriomice dohvati sa stola nož za rezanjepapira i skrivajući ga iza leda, priđe Pauku. Odjednom, kaoda više nije vladao ni sobom ni svojim pokretima, rukamu, neovisno o njegovoj volji, sama poleti i zabode nožravno u Paukova prsa negdje u predjelu srca. Pauk samozakoluta očima i sruši se licem na pod, tako da nož prodrejoš dublje u njega, a njegova oštrica iziđe mu na leđima,probivši sako. Boraš je samo stajao i u čudu buljio u to što jepočinio; činilo mu se da je trenutak prije bio nakratkoprenesen u neko stanje omame, tako da nije uopće biosvjestan toga što radi, a onda se najednom našao tu predgotovim činom, kao da se prenuo iz nekoga mučnog sna.Jednostavno nije mogao povjerovati da je u stanjunapraviti nešto ovakvo; u prijašnjem životu grozio se i prisamoj pomisli da s oružjem krene na nekoga, pa makar seradilo i o najljućem neprijatelju. Postalo mu je jasno dasada u njemu, pored njegove volje, koja može odlučivati ovrlo ograničenom krugu stvari, postoji i druga, koja mu jeucijepljena i nad kojom on nema nikakve vlasti. Dok je takozbunjeno stajao, ne znajući što bi dalje, vrata se otvore i usobu upadne onaj Guber. Nije djelovao nimalo iznenađenprizorom koji je ugledao; štoviše, ostavljao je dojam kaodaje cijelo vrijeme pomno pratio što se tu događa, pa ječekao samo pravi trenutak da stupi na scenu. Bez ikakvakomentara počne najprije stvari dovoditi u red. Mrtvo tijeloodvuče u kut sobe, a onda kauč navali preko njega, tako daga time posve sakrije. Potom jedan od naslonjača postavina mjesto gdje je bila krvava mrlja na cacni cif Hnp n ni i7avrti npknlikn hrnieva na telefonu. Bo-

ras je sve vrijeme stajao kako je zatečen i samo zblenutogledao, ne shvaćajući ništa od toga što se zbiva. Nakon štouspostavi vezu, Guber poče davati nekome zapovijedi:

—Drača ovdje! Za dom! Hitno je potrebno veliko pospremanje. Stvari su krenule nepredviđenim tijekom. Nekase smjesta nabavi sag veličine 6x6 metara... Gdje god znate,ukradite ga, ako nema druge. I neka ga odmah donesu četiričovjeka... Nemoj ti mene učiti koliko ih je potrebno da nosesag. Kad kažem četiri, onda četiri... Ovamo u Bogovićevu17, u KONSTRUKTORU. Moramo hitno obaviti čišćenje...Ne, ne, nikakvih kemijskih sredstava, samo sag... I požuritekoliko možete. Čekam vas u uredu glavnog direktora.

Nakon toga Guber spusti slušalicu i zapali cigaretu, pase tek onda obrati Borasu:

—Što stojiš tako i buljiš kao majmun u šarene balone?Sjedni, molim te, na svoje mjesto! Čini se da ti nije sve bašnajjasnije?

—Inije, da ti pravo kažem!—reče Boraš i dalje zbunjen,sjedajući za svoj stol. —- Posebno ovakva tvoja intervencijau ovom trenutku...

—Misliš, s obzirom da si me zaposlio na zahtjev Banskog stola? No, sad ti mogu i otvoreno reći. Ja sam mačeko-vac samo naoko, za one koji me ne poznaju, a zapravopripadam istoj družini kao i ti. I tajno mije ime Drača.

—Ali zašto mi to nisi...?—Takva mi je bila zapovijed. Vršio sam istragu i morao

sam to raditi inkognito. Dido je već odavno posumnjao utebe. Mnoge akcije koje su išle-preko tebe krenule su pozlu. Neki su već zahtijevali da te se likvidira po kratkompostupku. No bio si nam predragocjen, da bismo te se samotako riješili, bez prethodne provjere. Zato smo i udesili damp tu 7annsliš Vnn T-TSSI-nvrp NTpmni ^amipriti ali n nn*

četku, kad ti je došao ovaj policijski pas i zatražio od tebeda mu doneseš one podatke, sve mije davalo potvrdusumnjama. Počeo si se raspitivati. Činilo se da si doistaspreman to i napraviti.

—Ali kako si znao što sam ja s njim dogovarao?Ne budi smiješan! Između tvoje sobe i WC-a postoji

prislušni kanal. Tu iza ormara je rupica u kojoj je mikrofon,jedva ga možeš zamijetiti... No, Dido još uvijeknije htio uzetistvar zdravo za gotovo, kad sam ga izvijestio; toliko je u tebeimao povjerenja. Zato je naredio da te stavimo na kušnju.

Kušnju? Kakvu kušnju?Da vidimo jesi li to zbilja u stanju učiniti.Kako? Hoćeš li reći da sam jedino zato poslan onom

Vrbanu? I da mi je on samo zbog toga pokazao skladište?Upravo tako! Kad se Pauk jutros tu pojavio, ja sam u

WC-u samo čekao hoćeš li mu ti to otkriti ili ne. Da si tonapravio, isti tren bih upao ovamo i dokrajčio i tebe i njega.Ovim... — tu Guber pokaže pištolj s prigušivačem. — No,na svu sreću, svršilo je ovako kako je svršilo. Javit ću odmahDidi što se dogodilo. Sigurno je tamo u Italiji onaj tko nasprovaljuje.

Boraš je bio zgranut. Ovakav ishod stvari nikako nijeočekivao. Sad mu je bilo do kraja jasno zašto ga je Astarothpremjestio baš u Magličino tijelo; ovaj bi sigurno podlegaoiskušenju i tko zna bi li sve završilo kako je to Guberisplanirao, ili bi pokret doživio golemi udarac. To je jošjedna potvrda da je ustašama usud namijenio važnuulogu u onome što dolazi.

—Vi ste potpuno ludi! — reče Boraš još uvijek pod šokom. —Zbog jednog čovjeka stavili ste cio pokret na kocku.Jesi li ti svjestan toga da sam se ja s Paukom mogao sastatinegdje drugo? Da je on mogao doći u neko vrijeme kad tinki tu ili nrori noreri tebe nezaoažen?, „„,

—Ne brini! Nismo toliki hazarderi. Ulaz u skladište nijeuopće u onoj baraci, nego dva metra iza nje, prekrivenzemljom i zasađenim kupusom. A baraka je montažna imože se pomicati. Za tvoj dolazak, premjestili smo je takoda se ulaz nade u njoj. Da si nas odao, policija bi došla,pretražila baraku i ne bi našla ništa. Ni na pamet joj ne bipalo kopati iza nje po vrtu. Mislila bi da si se narugao snjom, dobio od nje što te ide, a mi bismo točno znali u komgrmu leži zec.

— I što ćemo sad? Mislim, s ovim... — upita Boraš pokazujući na Pauka.

—Dobro pitanje! Mogu li znati zašto si ovako postupio?Pribjegao si najblesavijem mogućem rješenje od svih kojesi imao. Mogao si to srediti mnogo jednostavnije... poslatiga nekamo, na neko krivo mjesto. Ovako si se uvalio u grdnunepriliku.

— Ne znam ni sam što mi je bilo. U jednom trenutkuspopao me bijes, mrak mi je pao na oči i više nisam znaošto radim.

—Kako si se mislio izvući iz ovoga? Što bi rekao policiji,što se tu dogodilo?

Ne znam. Ništa nisam mislio.No, imao si vrašku sreću što sam ja sve čuo. Ovako

ne moraš oko toga razbijati glavu. Naši će sve srediti i ukloniti tragove. A što se tiče ovog gospodina — Guber pokažena Pauka—policiji neće preostati drugo nego da ga zavedepod rubriku "nerazjašnjeno nestali".

Otprilike pola sata nakon ovog razgovora uKONSTRUKTOR stignu četiri čovjeka u radnimkombinezonima, od kojih su trojica nosila na ramenimagolemi šareni sag, a četvrti je išao s njima kao pratnja. Stim teretom oni uđu u sobu glavnog direktora, gdje su jošuvijek Boraš i Guber siedili i razeovarali. a onda se bezriieči bace na nosao.

Najprije razmaknu sve pokućstvo, potom mrtvog Paukado-vuku nasred sobe te ga umotaju u stari sag, kao štopušači umataju duhan u cigaretni papir. Nakon toga namjesto starog postave novi sag i vrate sve kako je bilo.Shvativši da se događa nešto neuobičajeno, zaposleni uKONSTRUKTORA iziđu u hodnik, ne bi li zadovoljiliznatiželju, ali sve što su vidjeli, bilo je kako sada sva četiriradnika iznose stari sag. Nitko nije ni naslutio što se skriva unjemu. Guber ih s vrata pošalje da se vrate poslu,objasnivši im da se radi samo o zamjeni sagova, jer je staridotrajao. A kad se hodnik ispraznio, on se obrati Borasu:

—Ako tko bude dolazio što ispitivati, ti Pauka nisi vidioodonda kad je zadnji put bio kod tebe.

— I što ćete sada napraviti s truplom?Tu Guber zapali cigaretu i otpuhne dim u zrak.— Evo, ovo! Ide u dim.

3. U KLIJEŠTIMA

Od tog događaja pa nadalje Boraš će se kod svih poslova uKONSTRUKTORU oslanjati na Gubera — Draču, pa će gakod svake nove narudžbe ili financijske transakcije zvati,tobože da čuje njegov savjet, a zapravo da prikrije svojuposvemašnju nestručnost. Tako će praktički Djačasasvim preuzeti tvrtku, a Boraš će samo potpisivati onošto mu on donese na stol. Time će dobiti više vremena da sepozabavi, kako mu se u prvi mah činilo, ugodnijimstvarima. To je na prvom mjestu bila Margita. Kako sadviše nije bilo nikakve

l/nio Vm ic

i u stan, pa se s vremenom posve preselila tamo i stala živjetis njim kao supruga. Ni u ured više nije redovito išla; tolikoje slobode odmah sebi prigrabila. U početku Boraš nijeimao ništa protiv toga; to kao daje u stanovitoj mjeri unijelou njegov tužan i prazan život neke ljepše sadržaje. A kad sumu se u krevetu s njom počele vraćati sve one davno minuleblagodati mladosti, čak je pomišljao da bi ova njegovategobna služba mogla imati i radosnih trenutaka. Ali vrlobrzo će shvatiti da mu je i Margita dio one kazne i teretakoji mora snositi, kao i sve druge obveze koje mu je donioovaj novi položaj.Jednom Drača dođe u njegovured i povjerljivo mu reče: —Večeras dođi kod Dumandžića na proslavu imendana. Toje dobra izlika da se sakupimo svi. A imamo i gosta. Stigao jeServatzv.

Boraš se nađe u grdnoj neprilici. Nije pojma imao nitko su Dumandžić i Servatzv ni kamo bi to trebao ići, a nijemogao to ni izravno pitati. Stoga odluči osloniti se ovomprilikom na Margitu; rekao joj je da je i ona pozvana, iakonije znao čini li time nešto što bi mu moglo donijeti kakveneprilike. Kad su svečano odjeveni krenuli iz kuće, posvese prepustio njezinu vodstvu, ali tako da joj to ne budeupadljivo. Srećom, taj Dumandžić nije stanovao daleko,negdje na Zrinjevcu, pa ona nije ni uočila da on ne zna puti da ga zapravo ona vodi. Kad su pozvonili na vratima i ušli,našli su se u salonu punom gostiju. Mahom su sve bilimuškarci; samo je jedna žena bila medu njima, paje Borašzaključio da to mora biti domaćica. Neke od njih je već poznavao iz susreta na ulici, ali nikome, osim Drači, nije znaoime. Odmah mu je prišao krupan čovjek njegovih godina,srdačno se rukovao s niim i zagrlio ea

Zar ti nisu rekli — prišapnuo mu je pri tom — da nevodiš ženu, jer je ovo sastanak? Ja uopće nemam danasimendan. To je samo za slučaj da nas iznenadi policija.

Što mogu, kad je ona zapela da ide!—No, dobro, kad je već tu, neka i ostane. Srećom, moja

žena nije izišla, pa joj može praviti društvo.Tako je Boraš bez ikakva truda saznao tko je od

nazočnih Dumandžić. Uskoro mu stanu prilaziti i drugida bi izmijenili s njim nekoliko riječi. Nastojao je govoritišto manje i cijelo vrijeme držati pažnju do krajnjih granicanapregnutom, da mu ne bi izletjelo nešto što bi ga mogloodati. Nije se bojao toga da bi netko mogao posumnjati unjegov identitet; ta Maglicu su svi dobro poznavali. Više jestrahovao da će, ukoliko u nečem važnom pogriješi, svipomisliti kako mu se nešto u glavi poremetilo. Zato je, akobi ga tko što pitao, odgovarao samo kratko s "da" ili "ne",ovisno o tome što je po nekom instinktu ocijenio da jebliže pravom odgovoru. A ako je netko zatražio njegovomišljenje o nečemu, izvukao bi se frazom: "To je u Božjimrukama!" No bilo je i pitanja kod kojih nije moglo bitiizvrdavanja.

—Jesi li ustupio Marjanovićima onu parcelu, koju siim obećao? — upita ga tako jedan od nazočnih.

Kako nije znao ni tko su Marjanovići ni o kakvoj separceli radi, za gradnju kuće ili za pokop na groblju,nezgodno mu je bili zatražiti kakvo objašnjenje, pasamo uzvrati protupitanjem:

—A što ti misliš?—Ja im na tvom mjestu to nikada ne bih dao.Na to se Boraš samo tajanstveno nasmije, što je moglo

značiti i daje doista tako postupio, a i da nije. Uto započne isastanak. Svi se povuku u jedan kut salona i neki plavokosidueailiia uzme riier Roras ie nrimah shvafin Ha ip tr> tai Spr-

vatzy, zbog koga su se okupili, a ujedno i kakve je vrste togost. S obzirom da je odmah rekao kako je preko Austrijeilegalno došao u Zagreb, nije bilo nikakve sumnje da je tojedan od onih koji Paveliću čine društvo u emigraciji.Servatzv je govorio o prilikama koje vladaju tamo međunjima u Italiji.

Nemojte, dragi prijatelji, misliti da nama tamo cvjetaju ruže. Talijanske vlasti ponašaju se prema nama po načelu toplo-hladno, ovisno o tome kakva tamperatura vladau odnosima između Mussolinija i beogradskog režima. I toobrnuto proporcionalno. Kad se ti odnosi otople, nama postane zima. Zatvaraju nas u logore i ograničavaju na svemoguće načine. A kad ohladne, obasiplju nas darovima ismještaju u vile u Lučci, Pistoji i na jezeru Como. Sad je neko stanje ni tamo ni ovamo. Čeka se hoće li Jugoslavija potpisati Trojni pakt. No poglavnik vam poručuje: ma što sedogodilo, budite spremni za ustanak.

Kako? Zar i onda ako potpiše? — upita netko.I onda. Morate znati da se upravo tu u Hrvatskoj

Hitlerovi i Mussolinijevi interesi sukobljavaju, premda susaveznici. Što god se dogodilo, uvijek ćemo jednoga od njihimati na svojoj strani.

Borasa ovaj razgovor nije zanimao, jer mu je pozornostzaokupilo nešto drugo. U suprotnom kutu dvorane, gdje jebio klavir, zapazio je kako Margita, prebirući po tipkama,povjerljivo šapuće s nekim mladim čovjekom, za koga jepretpostavljao da bi mogao biti sin nekog iz društva, moždačak i domaćinov. Odmah je znao da to nije razgovor o glazbi,nego običan flert. To se ubrzo i pokazalo, kad je šaputanjepočelo poprimati sve intimnije oblike. Mladić kao da seposve oslobodio, pa je na kraju, ne vodeći računa ni gdje jeni vidi li ea tko. ohuimio Mareitu oko naša. nrivinuo ie-sehi

i stao ljubiti, a ona mu se posve prepustila. Boraš je biodaleko od toga da bi osjetio kakvu ljubomoru, jer, napokon,tu je vezu od samog početka uzeo kao nešto naslijeđenood Maglice i prolazno, ali mu se učini da je to što oni rade,na ovom mjestu i ovako naočigled svih, nešto krajnjeponižavajuće za njega i da bi morao nekako reagirati. Nonajviše ga je začudilo što nitko iz društva ne obraćapozornost na to što se tamo događa. Jesu li se pravili da nevide, ili doista nisu vidjeli, teško je reći, ali nastavili sudebatu s nesmanjenim žarom, kao da se tamo ne događaništa. Upravo u trenutku kad je Boraš ustao s namjerom daintervenira, mladić povede Margitu u neku pokrajnju sobu.To Boraš ocijeni kao vrhunac bezočnosti te, odlučan da ihpozove na red, krene za njima. Otvorio je vrata iza kojihsu nestali i imao što vidjeti: mladić je povalio Margitu naotoman, razgolio joj grudi i držao je za sise. Borasov gaulazak u tome ni najmanje ne omete; nastavio je svoj posaokao da se nitko nije pojavio. Samo Margita pogleda Borasa ikrajnje ravnodušno ga upita:

—Trebaš li nešto, Toni?U Borasu se sakupila poprilična količina bijesa i baš

kad je htio pustiti ga da provali iz njega, odjednom ustanovida nema za to snage. Kao da su se u njemu stvorile nekebrane, koje sprečavaju bujicu da se prelije van. Jednostavnonije mogao izgovoriti ni jednu od onih riječi kojima je htiopokazati Margiti što misli o njezinu ponašanju.

Smijem li znati zašto si došao ovamo za mnom? —povisi, mjesto njega, ona glas, besramno se pritom prepuštajući mladiću da radi s njom što ga je volja.

Ne znam! — bilo je sve što je Boraš uspio nekakopromucati. — Brinuo sam se da se možda ne dosađuješ.

— No, sad vidiš da nemaš razloga za to. Idi samo iti sp mirnn svnttifi nnslu. ia se izvrsno zahavliam.

Ne shvaćajući ni sam stoje to s njim, Boraš se bez ijedneriječi okrene i vrati društvu, koje je i dalje razmatralopolitičku situaciju. Nije ih više slušao, jer je stalno biozaokupljen ovim što mu se dogodilo. Mučilo gaje pitanje,počinje li se to on iz korijena mijenjati, kad više nije u stanjuobraniti ni svoje elementarno ljudsko dostojanstvo?

Ni kad su došli kući i ostali sami, nije imao petlje Margitiišta prigovoriti. Kao da mu je ona nekom čarolijomoduzimala moć govora, kad god bi to pokušavao. Je limoguće da se pretvorio u nešto nalik na krpu, koja njoj služiza otiranje podova? I zadnji papučar, koji je pred ženommanji od makova zrna, smogao bi snage za barem kojuriječ prosvjeda, a on ni to nije mogao. Ili gaje neka drugasila, a ne ona, ovako paralizirala?

Svjesna moći koju ima nad njim, Margita će uskoropočeti Borasa uzimati kao nekoga tko je rođen, postoji, hodazemljom i diše samo zato da bi njoj ugađao. Što god bipoželjela, morao bi joj stvoriti, od čarapa do bunde, odručnog sata do automobila. Kako je iz dana u dan postajalaprema njemu sve bezobzirnija, Borasu su se ubrzo oneslasti, koje je u prvi mah doživio s njom, premetnule ugorčinu, pa je počeo razmišljati kako bi je se riješio. Nočim je odlučio tu ideju sprovesti u djelo i zaustio da jojpredloži rastanak, opet se suoči sa svojom nemoći. Čak nisamu riječ "rastanak" nije mogao izgovoriti, nego mu jeumjesto nje ispao "nastavak".

Nastavak čega? — upita ona.Pa... naše veze.Za sada se nemam razloga na nešto potužiti da bi

mi padalo na pamet što drugo.Zar se ne pitaš što bih ja htio? — uspije mu teškom

mukom nromucati. iako ea ie u erlu stalo nešto niši ti. ^

A što bi ti htio?Isto što i ti! — izlane nakon duže stanke, samo da bi

se riješio more koja gaje pritiskala pri želji da kaže ono štoje doista htio.

Ako si cio ovaj razgovor započeo da vidiš želim li seudati za tebe, onda ću ti odgovoriti: zanimljiva ideja, ali jabih još malo počekala da vidim kako će se razvijati stvari.

Boraš je tako morao odustati, jer je shvatio da ne možeizgovoriti ništa čime bi izrazio svoje protivljenje. Očito muje ona suđena i s tim se, htio-ne htio, mora pomiriti. Sigurnoje ova njihova veza iz nekoga tajanstvenog razloga Astarothupotrebna. Vjerojatno i ona to zna, kad nastupa s ovolikosigurnosti. Samo kako to, pitao se, da ona služi tomedemonu s ovoliko vlastita htijenja, pa čak i nekog užitka?Barem ništa na njoj ne pokazuje da bi joj to stvaralo kakvetegobe. A tad mu odjednom sijevne. U ovom trenutku nesluži ona Astarothu, nego on njoj. Ona je sad u svomprvom životu; potpisala je ugovor i sve joj ide kako samopoželjeti može, pa joj i on, Boraš, kao Astarothov rob, morau svemu biti na usluzi. Tek nakon smrti čeka je ovo što injega, otplaćivanje duga.

Sljedećih nekoliko mjeseci nije se na javnoj scenidogađalo ništa važno, pa ni Boraš nije dolazio u situacijuda se mora još i u tome angažirati; Astaroth kao da ga jebarem ovdje ostavio malo na miru. No zato mu je teret kojinosi postajao sve teži. S jedne strane, Margitini apetiti surasli, a s druge, kako je tvrtka sve slabije poslovala, njemu jenovac počeo curiti "na kapaljku", tako da je s banke moraopodizati Magličinu ušteđevinu, koja se iz dana u dan topila izaprijetila da posve nestane. Uzalud je pokušavao uskladitiMargi-tine želje sa svojim mogućnostima; tu jejednostavno bio nomnrrm Yxn Ha hi mu sp ipzik ukrutio ierlo steemulo kad

bi na nešto što bi ona zatražila naumio reći "ne može" ili"nema" Uvijek bi to završilo tako da bi joj na kraju ipakmorao ispuniti želju, samo da se riješi muke. Akonikakvoga drugog rješenja nije bilo, molio bi Draču da muposudi. Da apsurd bude veći, otkrio je da Margita imaskrivene zalihe novca u stranoj valuti, i to u mnogo većojvrijednosti no što joj je on mogao priuštiti. Odakle joj, toje, doduše, naslućivao, ali se onda utoliko više pitao zaštose ovako zakvačila za njega? Ili joj možda užitak i nijetoliko u tome da troši koliko u tome da to ide baš prekonjegovih leđa? S vremenom je shvatio da joj on služi samokao zaštitni znak ili neka vrsta maskote.

Situacij a mu j e postala toliko neizdrživa da mu j e skorolaknulo kad su zaredali događaji, za koje je naslućivao da supovijesni. Ponadao se, naime, da bi ga sada Astaroth mogaoponovo prebaciti na polje politike, iako nije znao je li to zanjega bolje ili gore. Iz novina je saznao daje Cvetković--Mačekova vlada 25. ožujka potpisala Trojni pakt, a dvadana iza toga, daje, nakon demonstracija u Beogradu, generalSimović izvršio vojni udar i preuzeo vlast. Kad je šestogtravnja došao rano ujutro u ured, zatekao je u svim sobamaopću strku; nitko ništa nije radio i svi su uzbuđeno neštokomentirali. Odmah je saznao i razlog: Beograd je napadnuti Jugoslavija je u ratu. Ubrzo se kod njega u uredu stvori iDrača.

— Čuo si što se dogodilo!—reče mu savu nekomzanosu. — Ovo je za nas povijesna prilika. Svi se većskupljaju kod Vrbana. Nema druge, morat ćeš i ti poslatiljude kućama i raspustiti tvrtku. Sad nas očekujugrađevinski poslovi druge vrste.

Ni jednog trenutka nije krzmao oko toga treba li ga po-ti ilinp- tnrnn ip

hu..

A i nr

mu se Margita sada barem malo skinuti s vrata. Stoga jeodmah postupio po Dračinoj uputi: sazvao je sve u onuveliku radnu sobu, tu im se zahvalio na dosadašnjojsuradnji i obznanio da KONSTRUKTOR do daljegaobustavlja svaki rad. Iza toga se on i Drača zapute nazborno mjesto. Kad su stigli u blizinu Vrbanove kuće,zatekli su na jednoj poljani dvjestotinjak muškaraca kakoslušaju govor čovjeka, koji se popeo na neki kamionet.Neki su od njih već bili pod oružjem i u onimžućkastosmeđim odorama, koje je onomad vidio uskladištu. Manji dio Boraš je poznavao otprije; bili su tomahom gosti iz Dumandžićeva salona. Govornik je biomlad čovjek od oko 30 godina, naizgled ugodne vanjštine, ariječi su mu tekle glatko, bez ikakvih zapinjanja ilipoštapalica. Boraš se nije htio raspitivati o njemu, jer tkozna, ne lezi vraže, možda je netko koga bi morao poznavati!Ubrzo će iz njegovih riječi ustanoviti da se nije prevario idaje dobro postupio. Govornik je upravo bio na vrhuncuzanosa:

—Možda se pitate, prijatelji, zašto je Dido došao ovamoiz Italije, kad smo i mi sami mogli bez njega podići ustanak.U pravu ste. Znam da ste mogli, jer među vama ima vrsnihmuževa koji su doista to u stanju. Ali nisam mogao odoljetizovu krvi. Ovo je jedan od onih velikih trenutaka kakve smodosad imali samo dva puta u povijesti: prije osamsto godinana Gvozdu s Petrom Svačićem i prije nešto manje od stou Rakovici s mojim slavnim pretkom, čije ime i prezime jas ponosom nosim. Kao što znate, u oba slučaja to jezavršilo tragično. Ali ovaj put čeka nas trijumf o kakvomse stoljećima mogli samo sanjati. Stoga vas pozivam,draga braćo, da smjesta preuzmete državu u svoje ruke, jernećemo imati bolje prilike za to negoli je ova. Svejugoslavenske strukture irl^cti i vniarnp i nnliriiske nostaie. UStaniuSU DQtDUtn£.,d&-.

moralizacije, pa neće pružati nikakav otpor. Samo vas najednu stvar upozoravam. To morate napraviti prije negoliNijemci stignu, da ne ispadne kako su nam oni darovalislobodu. Kad budete imali vlast u rukama, moj otac ćeproglasiti Hrvatsku slobodnom i nezavisnom. Tako ćeNijemci, kad uđu u Zagreb, zateći već gotovu državu, pa ćebiti samo dobrodošli saveznici i gosti, a ne osloboditelji.

Boraš je sve to i slušao i ne slušao. Čitav Kvaternikovgovor doživio je samo kao gomilu praznih riječi, koje njemunisu govorile ama baš ništa i ostavljale ga popriličnoravnodušnim, iako su drugi oko njega popraćali toeuforičnim poklicima. Bio je zahvalan Astarothu što mu jeostavio tu slobodu da ne mora iskazivati osjećanja kojihnema; barem j e tako sada vj erovao. Kad j e Kvaternikzavršio, j edan ustaša počne onima koji su još bili u civiludijeliti odore i oružje. Odjednom Boraš zapazi da prekodrugih glava Kvaternik gleda njega i značajno mu sesmiješi. Znao je da sad i on treba napraviti nešto, čimeće mu pokazati da ga prepoznaje, pa mu mahne rukom.Na to se Kvaternik probije do njega i zagrli ga.

—Toni, drago mi je da se nisam prevario u tebi! — reče.— Za tebe imam veliku zadaću. Računaj da si od ovogtrenutka već bojnik.

Potom se osvrne oko sebe i dozove jednoga mladogčovj eka, čij a je bolesna, blij edožućkasta boj a lica bila u oprecisa silnom snagom, koja je izbijala iz njegovih širokihramena i čvrste tjelesne građe, a onda ga predstaviBorasu:

— Ovo je Bzik. Vrlo je pouzdan. Tamo u Italiji bio je odvelike pomoći i poglavniku i meni. Ostavljam ti ga da ti usvemu bude desna ruka. Uzmite dvadesetak ljudi i krenitesmjesta na Upravu žandarmerije. Ja iz ovih stopa moramnatrag u Italiju, da pratim poglavnika i sve čelnike pokretana novratku n dnmnvinu. Oni su već u Trstu ,_^

Boraš je znao da mu je uzalud izvlačiti se iz toga, a još višepomišljati da postupi kako drukčije, pa kako je vidio darade drugi, samo pozdravi uzdignutom rukom u znakdaje razumio zapovijed i daje spreman za njezino izvršenje.Obukao je odoru bojnika, a onda s Bzikom i još dvadesetaknjih, naoružanih do zuba, krenuo na Upravu žandarmerije,koja se nalazila na tzv. Trgu N„ u blizini Meštrovićevamauzoleja. Išli su pješice gradskim ulicama, tako da sugrađani gledali u njih kao u neko čudo. Očito su bilizbunjeni; znali su daje država u ratu, a ovakvu vojsku jošnisu vidjeli, pa su se pitali na čijoj je ona strani i trebaju libježati pred njom ili je pozdravljati. Tako u toj dvoumicinisu činili nijedno ni drugo. Za razliku od ostalih, koji suputem oduševljeno klicali, Boraš je hodao posve nevoljko,kao netko tko bi najradije bio izvan svega ovoga. No čini seda mu je upravo to podizalo autoritet kod Bzika i ostalih, jerje ostavljalo dojam promišljenoga i hladnokrvnog čovjekakakav je svaki pravi vođa. Kvaternik je doista bio u pravu.Među žandarima je vladalo potpuno rasulo, tako da nisu nipomišljali na kakav otpor, nego su odmah predali oružje,kao da jedva čekaju riješiti ga se, pa je u kratkom vremenu,bez ijednog ispaljenog metka zauzeta čitava zgrada. I nadrugim mjestima, kako je Boraš kasnije čuo, teklo je istotako glatko. Tijekom jednog jutra, do negdje oko podne,pale su sve vojarne i policijske postaje, tako da je što biokom trepnuo grad bio u ustaškim rukama. Već10. travnja sradija je odjeknuo glas Didova oca Slavka, koji je obznanioda hrvatski narod, nakon višestoljetnog robovanja, napokonima svoju državu, koja će se zvati Nezavisna DržavaHrvatska. Tako, kad su napokon Nijemci ušli u Zagreb,ustaše su ih dočekali u paradnom špaliru, a neki od njih,presvučeni u civilna odijela i u nratnii žena. obasipali su ihCVJUlĆfiTOi.

Uskoro su iz Trsta preko Karlovca stigli i najvišidužnosnici pokreta na čelu s Pavelićem te je režimprofunkcio-nirao. U zgradi žandarmerije na Trgu N., koji jesada dobio ime Trg Kulina bana, smjestio se UNS,Ustaška nadzorna služba, u svim segmentima ustrojena pouzoru na njemački GESTAPO. Drača je postao njezinimglavnim zapovjednikom, a Boraš njegovim operativnimzamjenikom. Tako je Boraš dobio zaista visok položaj utajnoj policiji: iznad sebe je imao samo Draču i ministraunutarnjih poslova Artuko-vića. Drača se nije previšetrgao od posla; na isti ležeran način, kako je radio i uKONSTRUKTORU, ponašao se i ovdje. Držao je, naime, dakao stožernik i vrhovni zapovjednik ima samo prenositizamisli, koje dolaze s vrha, na Borasa kao praktičnogizvršitelja. Već prvi dan kad su došli na posao pozvao ga jesebi u ured i izdao mu nalog, koji je u istom obliku i samdobio iz viših krugova, ne dodajući mu nikakve pojedinosti.A nalog je glasio: očistiti državu od svih neprijatelja, u kojepripadaju komunisti, velikosrbi, Židovi, liberali, masoni iCigani.

Očistiti? Što to znači očistiti? — upita Boraš.Znači da iz hrvatskog naroda treba ukloniti sve ono

smeća, koje rovari protiv njegovih interesa i koje mu kvaripripadnost arijskoj rasi.

—Ali kako? Nije to kao očistiti ovaj pod vodom isapunom.

Pa tebe barem ne bih trebao učiti kako. Ti si se većproslavio u takvim stvarima. Osobito po brzini kojom ihobavljaš. Ignorirajući čak i osobnu sigurnost. Zar si zaboravio?

Nije stvar u tome, nego kako pronaći sve te o kojimagovoriš? Židove i Cigane još nekako, ali nikome na čelu neDiše da ieiiberal. mason ili komunist. ...-

Primijeni metodu koncentričnih krugova. Ona seuvijek pokazala djelotvornom.

Kakva je to metoda?—Vrlo jednostavna. Jesi li vidio što se događa kad

kamen padne na mirnu površinu vode? Stvaraju sekružni valovi, koji se šire od središta prema van. Tako bitrebalo i ovdje. Nađeš jednoga, za koga nedvojbeno znašdaje nešto od toga, pa ga pritijesniš. On će ti otkriti petnovih, a ovih pet slijedećih dvadeset i pet, i onda sve idedalje geometrijskom progresijom. I to ti je sva mudrost.Počni najprije s komunistima. Oni su trenutnonajopasniji.

Pa što ću s njima kad ih sve tako pronađem?Dovraga, zar ti i to još moram objašnjavati? Onda,

kad si se nenaoružan našao licem u lice s onim Paukom,nije ti trebao nikakav instruktor, a sad kad imaš sve naraspolaganju, ne znaš kako ćeš! Odstup!

Borasu ne preostane drugo nego kvrcnuti petama ipozdraviti. Odlazio je od njega pun gorčine. Zar sedoista iza onih velikih Kvaternikovih riječi krije ovakavkrvavi pir, pitao se. I on u tome da bude sudionik! NiPetar Svačić ni Kvaternik, onaj prvi, na koje se Didopoziva, nisu, osim slobode, ništa drugo tražili, a ovi sadhoće čistiti naciju! Ima li uopće kojeg Hrvata, koji u svomrodoslovnom stablu nema i neke nehrvatske korijene? Aako i ostanu samo oni "čisti", koliko opet među njima imaliberala, komunista i masona? Treba li to hrvatski narodčistiti od njega samoga? Ili je to neka vrsta kolektivnogsamouništenja? Ovakva ideja mogla je niknuti samo upaklu. Ako je dosad i imao kakve dvojbe odakle dolaziAstaroth, sad su mu posve nestale.

U prvi mah odlučio je oglušiti se o tu zapovijed, utolikoviše što je zapazio da mu se pri svim ovim mislima ne jav-liain ouhiraiene nonratne Doiave. A onda, tko ZJia, možda

Drača uopće nije taj čije zapovijedi on mora izvršavati.Najbolje mu se praviti da nije razumio što je čuo, baremdok od Astarotha ne dobije neki znak. Ako je ovo "čišćenje"zadano povijesnim usudom, zašto bi baš on morao bititaj koji će uzeti metlu; uvijek će se naći netko tko je tospreman učiniti i dragovoljno. Tako su dani prolazili, a daBoraš nije poduzimao ništa. No, ubrzo će osjetiti kako musnaga počinje pomalo kopniti; javit će mu se u tijelupoznata slabost. Kad bi se dovezao na posao, na jedvite bise jade uspijevao popeti stubama. A onda će početi i bolovi,najprije u grudima, pa u glavi i na kraju po čitavu tijelu.Postalo mu je jasno da opet mora birati: ili trpjeti neizdrživepatnje ili poslušati.

Sjedio je u sobi i pokušavao u mislima naći onaj kamenkoji će baciti u vodu da bi od njega počelo širenje valova.Nije mu trebalo mnogo da se sjeti. Jednom davno, prije kojihdvadesetak godina, policija je gonila nekoga mladogčovjeka i taj se uspio sakriti u podrumskom skladištunjegove robne kuće. Kad su ga službenici tu našli i dovelinjemu, odmah je vidio da dečko nije lopov i da su razlozizbog kojih ga policija goni političke naravi. Zato gaje izaštitio, i to tako što mu je dao radni kombinezon, pa kad sužandari došli pretraživati zgradu, jamčio je za njega tvrdećida tu radi kao raznosač robe. Nakon toga dečko je kod njegaostao i doista se zaposlio kao raznosač. Bio je komunistpo uvjerenju i zvao se Filip Elkez. "Ja sam tada njemupomogao", zaključi Boraš, "pa neka izvoli sada on meneizvući iz ovoga škripca." Čim je donio takvu odluku,odmah osjeti da mu je bolje; bolovi su odjednom jenjali,a snaga mu se počela vraćati. Uskoro se i posvepreporodio, kad je pozvao Bzika i naredio mu da pronađeFilipa Elkeza i dovede ga, pa makar za njim morao ići i naSjeverni pol.

Nekoliko dana iza toga pojavi se Bzik u njegovu uredui kratkn rrm rannrtira-

Gospodine bojniče, Filip Elkez ne postoji.Kako ne postoji? Što je s njim? Je li umro? Je li se

odselio?—Ništa od toga. Jednostavno ga nema. Pregledao sam

kartoteke svih prijavnih ureda u Zagrebu i nisam ga nigdjenašao, ni među prijavljenima, ni među odjavljenima, nimedu živima, ni među mrtvima. Ako mi dopustite rećisvoje mišljenje, sva je prilika da vam je netko dao lažnoime.

Boraš počne zamišljeno šetati prostorijom davši rukomBziku znak da može ići, ali kad je ovaj već bio na vratima,iznenada ga zaustavi:

Stani malo, Bzik! Da te nešto pitam! Kad bi se htiodokopati nekoga, za koga možeš biti siguran daje komunist,što bi napravio?

Ih, pa to je bar lako, gospodine bojniče! Jugoslavenska kraljevska policija vodila je o svakom takvom dosje.Zavirio bih najprije tamo.

—A koliko bi ih se moglo naći u tim dosjeima, po tvomračunu?

—Koliko volite, gospodine bojniče. I nema mogućnostida pogriješite. Jedino se o njima i vodila evidencija.

— Dobro, onda prenesi svima zapovijed: smjesta otvorite te dosjee i sve koji su tamo na popisu pronađite i prive-dite ovamo, a onda od njih izvucite imena preostalih! I tosvim sredstvima koja imate na raspolaganju. Jesmo li serazumjeli?

— Na zapovijed, gospodine bojniče!Boraš odjednom osjeti daje pun snage i neka mu ugoda

prođe čitavim tijelom. Našao je napokon formulu. Slobodaje zbilja u pokoravanju nužnosti; Astaroth je bio u pravu.Sjetio se i Epikteta, antičkog roba, koji je naučavao da čovjek

.. mr.5ohiti dnhnHan i n nlcovima akn svnui sudbinu orihva ti

kao neminovnost, na koju ne može utjecati. Stvar je, dakle,u odnosu koji će u sebi izgraditi prema vlastitu položaju.Treba jednostavno postati neosjetljiv prema svemu što seoko njega i s njim zbiva. Pomiriti se s tim da je samo diozapovjednog lanca, koji ide od najnižeg redarstvenika,preko njega, Drače, poglavnika, pa do nedokučivog kreatorasudbinskog plana, bez obzira bio on Bog ili Sotona. I ništane raditi iz vlastitih pobuda, nego samo ravnodušno i bezikakvih emocija izvršavati ono što se od njega traži.

Uskoro su se podrumske ćelije UNS-a počele punitizatvorenicima, upravo onako kako je to Drača predvidio,geometrijskom progresijom. Radilo se danju i noću; brojniistražitelji vršili su saslušanja, a ako bi se nekome jezikzavezao, brzo bi se našao način kako će se taj čvorrazvezati. Kako od Borasa nitko nije tražio da tome budenazočan, on je o onome što se dolje događa saznavaosamo po zvukovima. Do njega na trećem katu dopiralisu, naime, bolni krikovi izmrcvarenih ljudi, koje su krvnicidolje u podrumima stavljali na paklenske muke. Pokušavaose, u duhu svoje odluke, priviknuti na to kao na tandrkanjekočije po kolniku i malo-pomalo u tome uspijevao. Sveviše je osjećao kako se u njemu, pored njegova, budi nekodrugo "ja", koje u toj demonskoj glazbi nalazi čak iodređeno zadovoljstvo ili, u najboljem slučaju, uzima jekao nešto što je nužno zbog ispunjenja nekih višihciljeva. A kojih, to ni sam sebi nije znao objasniti. I to jedrugo "ja" sve više počelo nadvladavati ono njegovo pravo,koje se sjećalo onoga što je nekad bio i grozilo nad ovimšto je sada.

Na prvom katu zgrade UNS-a, između njega i zatvora,bio je smješten odio koji je radio kao svojevrstan sud, iakoje to bilo daleko od onoga što se obično pod tim imenomDodraZUmiieva. Naknn šfr> hi istražni nncti innlf hir> Hran-čon.

zatvorenicima se tu izricala presuda, i to bez zastupnikaobrane, svjedoka i porote, kako je to u građanskom svijetuuobičajeno. A presuda bi imala postati pravomoćnom tekkad bi je Boraš potpisao. Mjesec dana nakon prvog valauhićenja stigao mu je na potpis i prvi paket takvihpresuda s oko stotinjak imena. Skoro polovica njih bili supreporučeni za smrt. Ostalima je dana prilika da se"poprave", pa su bili upućeni na izdržavanje vremenskakazne u logoru Jasenovac. Boraš je već toliko otvrdnuo daje gotovo s nekim filozofskim mirom, a da mu ruka ni nezadršće, potpisao sve te presude. A uspio je u tome takošto je jednostavno sugerirao sebi da to ne čini on, nego višasila, koja upravlja jednako i njim i tim osuđenicima i kojasvaki tren i njega može staviti na muke, ako napravi inajmanju grešku. Da bi se što više priviknuo na svojpoložaj i postigao to da mirno gleda u oči vlastitojsudbini, odlučio je čak i prisustvovati samom činuegzekucije. A i zanimalo ga je da vidi kako se ponašajuljudi koji su pri punoj svijesti i znaju da će za koji trenutakprijeći onu granicu koja ih dijeli od smrti. Vjerovao je da imse u očima mogu pročitati zanimljive misli.

Egzekucija se vršila u unutrašnjem dvorištu zgrade, kojeje imalo oblik četverokuta, uokvirenog njezinim traktovima.Da meci ne bi oštećivali zidove ili prodirali kroz prozore, tuje bio izgrađen poseban betonski pano, dužine 10 i visineoko tri metra, zvan "zid smrti". Kad je stigao u dvorište,osuđenici su već bili tu, i to mahom svi odjednom, kako bioni koji čekaju da dođu na red mogli vidjeti što im se za kojitrenutak sprema. Izgledali su jadno; na sebi su imali nekeprnje, po svoj prilici ono u čemu su bili uhićeni, samo što seto, tijekom boravka u zatvoru i mučenja, poderalo inatopilo krvlju. Neki su od njih već bili mislima unekomHmanm cviiptn ipr su r\n<z\rp nHsntnn huliili nfkamn np-

određeno, kao da nisu ni svjesni toga što se zbiva. Drugi supak pažljivo pratili pripreme i gledali prkosno, a s lica im semogao očitati caki neki prijezir, kao da im je posve svejednošto će s njima biti. Uskoro je prva grupa od desetak njihstavljena pred zid, a vod ustaša sa strojnim puškamapostavio se nasuprot njima. Na podčasnikov znak prasneplotun; neki od tih jadnika padali su u grču, s bolnimizrazom na licu, a neki polako, kao da od svoje volje liježuna tlo da bi se odmorili. Zapazivši da se nakon svega nekiod njih još uvijek trzaju, podčasnik im priđe i ispalisvakome po metak iz pištolja u glavu. Odmah potom predzid je stavljeno novih deset, a da oni prvi nisu ni uklonjeni,tako da su ovi padali preko tjelesa svojih prethodnika. Nakraju se pred zidom stvorila čitava hrpa, a sam zid je počitavoj svojoj dužini bio išaran krvavim mrljama. Boraš sazadovoljstvom ustanovi kako nije uzalud dolazio. Činilomu se da je, gledajući sve to, dostigao najviši stupanjneosjetljivosti; tragedija tih ljudi nije ga se uopće dojmila.Bio je čak i pomalo razočaran, jer nije našao ništa odonoga što je tražio. U njihovim očima uspio je samovidjeti odsutnost duha ili mržnju. A kad su zadnjih desetiz prkosa zapjevali "Internacionalu", pomislio je: "Jadnebudale! Ne znaju da su samo marionete, čije konce drženevidljive ruke. Jednako kao i ovi koji u njih pucaju i ja kojito gledam." Tek kad se vratio u ured, malko se prepao samsebe. Odjednom je ustanovio da je postao netko drugi idaje on, onakav kakva je sebe znao, prestao postojati. "Zarsam zbilja izgubio sva ljudska mjerila?" pitao se. No, odmahiza toga se primiri pomislivši: "Bit će da nisam posve nestao,kad još uvijek pamtim da sam ih nekad imao."

Nakon komunista, na red su došli Židovi. U prijašnjemživotu, dok je s njima poslovao, nikada mu nije padalo nanamrt Ha hi ep nni r\n nprprrm razlikovali nrl nipaa i c\nVi

drugih ljudi, osim po vjeri, koja je kod njega ionako odavnopotonula u ravnodušnosti. A sad ih je odjednom — podutjecajem sredine u kojoj se kretao ili po sili koja njim ravna,ni sam nije znao—počeo doživljavati kao neka bića izpolusvijeta, koja narušavaju opći sklad i koja bi u imenacionalne higijene trebala biti uklonjena. Grstilo mu se kadbi ih vidio na ulici s onim žutim zvijezdama na rukavu. Sadmu se posve prirodnom činila i ona mržnja premaMagličinoj ženi, koju onda nije mogao sam sebiobjasniti. Tako nije vidio nikakva zla ni u tome što jejedna bogata židovska obitelj iz Gornjeg grada razvlaštena,kako bi se on s Margitom mogao useliti u njihovu vilu.

S takvim gledanjima posve je mirno potpisivao sve aktekoji su se ticali njih. Uglavnom se tu radilo o njihovojdeportaciji u logor Jasenovac ili o izručivanju Nijemcima,koji su ih nekamo odvodili; kamo, nije znao niti ga se toticalo. Jednom je morao prisustvovati ispraćaju takvogtransporta. Na kolodvoru je bila postavljena kompozicijateretnih vagona, a posvuda uokolo stajali su kordoniNijemaca sa strojnim puškama. Boraš je bio tu, jer sunjegovi ljudi imali zadaću pokupiti Židove i isporučiti ihNijemcima. Upravo je stajao u društvu s njemačkim SSporučnikom, kad su stigli prekrcani kamioni. Židovi su biliopremljeni kao da idu u neko mondeno zimovalište negdje uAlpama. Po svemu se vidjelo da je većina njih pripadalabogatijem sloju; dame su bile pune nakita i nosile bundes lisičjim krznom oko vrata, a muškarci odijela ponajnovijoj modi, polucilindre i leptir--kravate. Očito suvjerovali da se radi samo o preseljenju, jer su u rukamaimali kofere i pakete, koliko je tko mogao ponijeti. Borasudođe pomalo i smiješno gledajući ih kako ulaze u vagoneza stoku, te na taj nesklad odjeće i prije-\m-7r\na crpHutva nnr>7nri nnmrnika.

—To i jeste pravo prijevozno sredstvo za njih, herrmajor! — odgovori mu ovaj.

Odjednom među Židovima Boraš opazi Senfeldove. Snjima su bila i Magličina djeca, Mirko i Azra. Jesu li gaSen-feldovi vidjeli ili ne, nije mogao biti siguran; svakakosu prošli pored njega ne udostojivši ga ni jednim jedinimpogledom. No zato su ga zapazila djeca, koja su se istitren otela djedu i baki i potrčala k njemu.

—Tata! Tatice! — klicala su radosno grleći mu koljena.— Hoćemo s tobom! Povedi nas kući!

Boraš se na trenutak nađe u neprilici. Zapazio je da gaNijemac čudno gleda pa se zbunio, ne znajući što bi.Srećom, Nijemac nije razumio što djeca govore. Zato seBoraš brzo snađe i obrati dječaku, vjerujući da će ga on boljeshvatiti, jer je bio stariji.

Slušaj, dušo! Sad morate ići s djedom i bakom i biti snjima neko vrijeme, a poslije ćete doći k meni.

Ali, tata! — reče dječak. — Djed i baka nam ne dajuda izlazimo na ulicu. I ne vode nas nikamo. Mi bi opet stobom u šetnju kao ono nekad, kad smo išli na Cmrok i uZoološki vrt.

Sve će to biti kad se vratite, ali sad morate s njima.Kad ćemo te opet vidjeti? — upita Azra.—Vrlo skoro. Za koji dan doći ću za vama. Odmah čim

se tamo smjestite. A sad idite, idite! Djed i baka vas čekaju.I djeca se nevoljko odvoje od njega i upute Senfeldima,

koji su za to vrijeme nakratko zastali čekajući ih, i dalje seponašajući kao da Borasa uopće ne vide. Gledajući djecukako se udaljavaju, Boraš osjeti kako ga je zazeblo neštooko srca, ali istovremeno se u njemu javi i znak upozorenjau obliku boli i slabosti, kao onda kad su ono odlazila iz kuće.

niip hiln tnlrvn intpr>7itPta na ip

Boraš vrlo brzo i bez mnogo napora ponovo uspostavio usebi stabilnost. To se još uvijeku njemu javljaju ostaci onognjegova nekadašnjeg "ja", pomisli.

— Što su htjela ta djeca? — upita ga Nijemac.—Ništa posebno! Zamijenila se me s nekim—smireno

odgovori, osjećajući kako se Martin Boraš sve više udaljavaod njega, a njegov glas tone polako u potpuni muk.

4.ASTAROTHOVASLABATOČKA

S vremenom Boraš je sve više zaboravljao što je nekad bio ipretvarao se u neku novu osobu, koja je karakterom posvebila po mjeri onoga čemu služi. Do kraja je otvrdnuo naljudske patnje; svojih više nije imao, a tuđe ga se nisu ticale.Toliko se srodio s općim duhom, daje i intimno počeo sveoko sebe gledati kroz optiku svoga posla. Samo u onimakoji su za hrvatsku državu bili spremni sve žrtvovati, pa iživot, vidio je ljude; prema njima se ophodio po svimpravilima civiliziranog društva. Sve ostale držao jenekom vrstom humanoida, koji imaju pravo na životsamo ako njima služe ili im, u najboljem slučaju, nečine nikakvu smetnju. A oni koji su važili kao neprijatelji,nisu mu pripadali čak ni u neku čovjekoliku vrstu. Kod njihnije imao nikakvih dvojbi; držao je da ih jednostavno trebazatući kao bijesne pse. U takve su pripadali svi koji su bilidvostruko označeni; u prvom redu komunisti koji su, poredtoga, bili još i Židovi ili Srbi. Čim bi se jedan takav otkrio,Boraš bi ga dao smaknuti bez ikakve prethodne procedure.Inače, ko-■miinistima Hrvatima davao ie Driliku daDreŽJve,itO.

Mn rnrai mit tr> ni

što bi ih pokušavao pridobiti za suradnju, milom ili putem"obrade", pa ako to nije išlo, i njih je čekala sudbina onihprvih.

Boraš je znao da su šume pune nekih bandita, koji sebenazivaju partizanima i podjednako su trn u oku i njegovimšefovima i Nijemcima, ali to ga se u početku nije previšeticalo. Povremeno je u novinama čitao o njihovimdiverzijama, da su neki vlak digli u zrak, spalili neko selo ilidočekali neki domobranski ili njemački odred u zasjedi iuništili ga. No vijesti o njima bile su vrlo proturječne;jednom bi čitao da su im nanijeti teški gubici, pa čak ida su potpuno uništeni, a onda bi ubrzo iza toga zaredalenjihove ponovne akcije još jačeg intenziteta. Ozbiljnijupažnju počeo je tome poklanjati tekkad je zapazio da su tisukobi s njima sve bliže i bliže Zagrebu. A pogotovo kadse počelo šaputati da ih ima čak i na samoj Medvednici. No,vrlo brzo doći će u situaciju da se i izravno suoči s tompošasti, i to takoreći u srcu samog grada.

Jednom je tako zajedno s Dračom trebao ići na proslavutreće obljetnice ustanka kodVrbanove kuće, gdje su se imalisakupiti svi ondašnji sudionici, a svoj je dolazak najavio ipoglavnik. Za tu prigodu su on i Drača obukli paradneodore, sjeli u otvoreni kabriolet, Boraš sprijeda, a Drača nazadnje sjedalo, te s jakom oružanom pratnjom namotorkotačima krenuli prema Trnju. Nalazili su se negdjenadomak cilju, u rijetko naseljenom predjelu grada, gdje suvećinom bile obiteljske kuće s okućnicom i tek ponekavišekatnica. Drača mu je otraga upravo govorio kako jepoglavnik spriječen, pa proslava neće biti ni upola takosvečana kao što je planirano, kad odjednom usredrečenice zastane, a onda bolno jekne pa zašuti. Kad seBoraš okrenuo da vidi što je, ueledan ea ie kakonennmičnn siedi zabačene plave na

naslon sjedišta, ukočenih očiju uprtih u nebo, a po licu muje tekao mlaz krvi. Odmah je zaustavio kolonu i priskočioda vidi može li mu pomoći, ali bilo je kasno. Drača je biopogođen ravno u glavu metkom iz snajpera, ispaljenim,kako je Boraš u prvi mah pomislio, iz velike daljine, sobzirom da se nije čuo pucanj. Očito je to bilo namijenjenopoglavniku, pa kako se saznalo da ovaj neće doći, Dračaje uzet kao njegova najprikladnija zamjena.

Svi se ustaše iz pratnje odmah razlete okolo u potraziza počiniteljem i stanu pucati u svakoga tko se zatekao ublizini ili pomolio glavu kroz prozor. Jedino je Bzik ostaokod automobila i stao nešto pomnjivo pretraživati.Namještao je mrtvog Draču u uspravan položaj, pipkaonešto po boku automobila, a onda pronašao nekakvu letvui stao njome nešto mjeriti. Boraš se zainteresira što on toradi, pa mu priđe i upita ga.

— Gledajte, gospodine bojniče! — pokazivao je Bzik.—Metak je pogodio gospodina stožernika tu pri vrhu glave,skoro u samo tjeme, a izišao je ovdje ispod uha. Potom jenastavio put i probio karoseriju tu pri dnu. Imamo, dakle,tri točke kroz koje je prošao. One čine pravac, koji možeteoznačiti ovom letvom. Sad vas molim, sagnite se ipogledajte smjerom letve, pa recite, što vam se čini, kamoje letva upravljena?

Boraš se sagne i usmjeri pogled duž letve, koju je Bzikdržao. Letva je ciljala točno na terasu neke četverokatnice,koja se nalazila dvjestotinjak metara od njih. Odmah mu jebilo jasno sve. Pozvao je ustaše iz pratnje i naredio im daopkole zgradu, a onda svakoga koga zateknu u njoj,uključujući bolesnike, starce i djecu, izvedu van. No,netom su se ustaše približili zgradi, neki je čovjek iskočioiz nje kroznri^omni T-.rr.-znr i ctan hip7fiti nrprrm nhližnipm šumarku.

Boraš vidje kako pokušava, pucajući iz pištolja, osiguratisebi odstupnicu. Ali nije stigao daleko; već nakon nekolikokoraka pao je pogođen rafalom iz strojne puške. Kad su gapretražili, otkrili su da na sebi ispod sakoa ima engleskuvojnu košulju, na kojoj je čak s unutrašnje strane reverapisalo ROYAL ARMY; dakle, nije bilo nikakve sumnje da seradi o partizanu. No, imao je i još nešto, stoje s ovim već naprvi pogled bilo nespojivo: propusnicu najnovijeg datuma,izdanu u NDH, od Zagrebačkog gradskog poglavarstva, naime Marko Jurlin. Boraš iz toga lako zaključi da atentatornikako nije mogao doći iz šume u Zagreb i izvršiti što jeizvršio, a da pri tom nema nekog pomagača u Zagrebu, akoli ne i više njih, i to baš među stanarima ove zgrade. Zato,kad je zgrada ispražnjena do zadnjeg čovjeka, naredi da sesav taj svijet, pješice i postrojen u dvoredove, odmahsprovede uUNS.

Proslava je otkazana i umjesto nje, održana je na brzinuu zgradi UNS-a komemoracija, na kojoj su govorili Vrban iDumandžić. Kao daje događaj svih pomalo ošamutio; očitoim je najavljivao ne baš svijetlu perspektivu, pa se nitko nijeobazirao na govornike i odmah nakon njihovih govora skupse razišao. Boraš je odlučio još isto jutro pristupiti istrazi.Naredio je da se u dvorištu postroje svi koji su dovedeni, aonda je najprije odraslim muškarcima stao pregledavatidokumente i provjeravati jesu li ispravni. No već kodčetvrtoga zastane, jer mu se njegovo lice učinilo poznato.Pogledao je njegove isprave malo pomnije; bile su u redu iglasile su na ime Petar Gusić. Kako mu to ništa nijegovorilo, stao je promatrati čovjeka ne bi li se sjetio odaklega zna. No, uzalud; siguran je bio da se nikad s njim nijesreo, a opet, kao da gaje nekad negdje vidio. Pokušao je tolice zamislitimlartim i nHipHnnm mu ciipimp Mpn\mn ntinnimp t!p rrtp

nisu promijenile, iako su dvadeset godina ostavile na njemutraga. Nije bilo nikakve sumnje da je pred njim Elkez, onajisti Filip Elkez, s kojim je htio započeti svoju karijeru uNadzornoj službi. Da je on ujedno i čovjek kojega ovogtrenutka traži, potvrđivalo mu je to što mu je na ispravipisalo da radi u Gradskom poglavarstvu.

Makar mu je ovaj susret probudio sjećanje na davnominulo doba iz prethodnog života, nisu ga pratilenikakve nelagode. Očito je to odgovaralo njegovunevidljivu nalogodavcu; kad je duša u rukama Sotone,ona se sjeća ili ne sjeća, raduje ili žalosti, ovisno o tome štonjemu treba. Znao je to Boraš, pa ga to ohrabri da u istrazikrene dalje putem vlastitih sjećanja. Uvjeren daje napravom tragu, otpustio je sve ostale privedene i zadržaosamo Elkeza i njegovu obitelj; osim žene, bilo je tu i trojedjece, od kojih je najmlađi dječak imao oko pet godina.Odmah sutradan obavio je i prvo saslušanje. Da bi svezajedno djelovalo što upečatljivije na uhićenika, ono jeupriličeno u podrumu, među svim onim spravama kojesu služile za izvlačenje priznanja iz tvrdokornih, a ikompletan tim koji je njima rukovao, na čelu s Bzikom,bio je tu. Nalikovali su na mesare; imali su, kao i ovi, nasebi pregače, da bi se zaštitili od prskanja krvi, koje prati injihov posao. Boraš je počeo u najboljoj građanskoj maniri:pozvao je Elkeza da sjedne, ponudio ga cigaretom i upitaoje li za crnu kavu, što je ovaj odbio. Potom su zaredalapitanja:

—Imate isprave na ime Petar Gusić. Zovete li se uistinutako?

— Naravno. Nemam se razloga kriti iza lažnog imena.—Tu piše da ste službenik Gradskog poglavarstva. Što

tamo radite?— M n h a v l i a r s a m n r p r k k n p m a t e r i j a l a i

n r i b o r a . „ „ i

Odakle poznajete Marka Jurlina?Prvi put čujem za njega. Tko je uopće taj?Ne izigravajte mi tu nevinašce, Gusiću! To je čovjek

koji je iz vaše zgrade pucao na našeg načelnika i ubio ga.Nije mogao to napraviti, a da ga netko od stanara nije pustiou zgradu i pružio mu možda čak i gostoprimstvo.

Gospodine bojniče, u zgradi živi još deset obitelji.Ne shvaćam zašto ste od svih odabrali baš mene da me otome ispitujete? Kakav povod za to imate?

—Evo kakav!—tu Boraš pokaže Jurlinovu propusnicu.—Taj gospodin je bio partizan, a imao je propusnicuGradskog poglavarstva. Do toga nikako nije mogao doći, ada mu to, mimo svih propisa i običaja, ne pribavi netkotko tamo radi. Treba li reći da ste vi jedini takav čovjek uzgradi?

—Gospodine bojniče, vi najbolje znate tko izdaje takvepropusnice i kakve ovlasti u tome ima netko tko je tamoobična nekvalificirana radna snaga, kao što sam ja. Za to sehoće i te kakve veze.

—To i ja mislim. Naravno da vi osobno niste mogliizdati propusnicu. Ali komunisti su posvuda pustilikorijenje i imaju svoje veze u svim strukturama, pa tako itamo gdje se izdaju takve isprave.

Možda, ali ja nisam komunist niti sam to ikada bio.Zbilja? A je li možda Filip Elkez komunist?Ne znam o kome govorite.—Tako! Onda ću vas morati podsjetiti. Jeste li kad radili

u robnoj kući BORAŠ?Ovo je pitanje, čini se, dovelo malo uhićenika u škripac.

Očito nije bio siguran koliko taj bojnik zna o njegovojprošlosti, pa se malko kolebao oko toga što mu može reći, ašto ne. Zato je na trenutak zašutio, ali se vrlo brzosnađe i

Da, radio sam davno, prije 20 godina, kratko vrijeme,kao raznosač robe.

Kako ste se onda zvali?Oprostite, nisam odmah shvatio! — reče Elkez to

nom isprike, kao da se tek sad sjetio. — Prošlo je mnogovremena, pa sam zaboravio. Da, to sam ime tada upotrebljavao krijući se od policije.

No, sad smo došli do onoga najhitnijeg. Kakav sterazlog imali kriti se od policije?

Isti koji i vi, gospodine bojniče, u to vrijeme. Bio samhrvatski rodoljub, iako nisam pripadao ustaškom pokretu.

Lažete! Bili ste komunist. Postoje ljudi koji su u tovrijeme radili tamo i znaju sve o vama.

O meni je znao sve jedino pokojni gospodin Boraš,Bog mu dao duši lako. On mi je tada pružio i zaštitu. Ali, nažalost, ne mogu se na njega pozvati kao na svjedoka.

Pa upravo on... — tu Boraš odjednom zapne, jer jeosjetio da ide krivim putem. — Nije istina. Bilo je i drugihkoji su znali sve o vama.

Slobodno ih pozovite i suočite me s njima, pa ćetevidjeti da vam govorim istinu.

Boraš osjeti da je stvar zašla u slijepu ulicu. Nije mumogao otkriti da je on taj na koga se poziva, a nije mogaoimenovati ni nekoga drugog svjedoka; znao je dobro datakav ne postoji. Zašutio je na trenutak, ne toliko što sebojao Astarothove reakcije, koje uostalom nije ni bilo,koliko zato što je osjetio kako ga ovo podsjećanje na njihovdavni susret može odvesti do takvih apsurdnih tvrdnji, da bičak i njegovi potčinjeni mogli posumnjati u njegov zdravrazum. Istovremeno u njemu stanu kuljati bijes i mržnjaprema tome Elkezu, koji su prijetili da svakog trenaprovale van. Stoganrlluri ctrnriti riipln nrnrpHnni . ,

105

Slušajte me dobro, Elkez! Ja znam tko ste i što ste,bez obzira što vi o sebi tvrdili. A znam i to da partizani nemogu dolaziti u Zagreb i vršiti diverzije, ako nemaju usamom gradu cijelu mrežu svojih ljudi. Zato možete izvućiživu glavu odavde samo ako nam kažete imena svih koji sus vama u toj mreži.

Ne mogu vam ništa reći, kad ništa ne znam, gospodine bojniče.Boraš na to da znak Bziku da preuzme stvar u svoje ruke inapusti prostoriju. Uskoro su do njega u ured stali odozdodopirati bolni jauci. U početku su djelovali poput neke tihežalopojke, a onda su postajali sve jači i češći i na kraju sepretvorili u izobličene krikove, za koje bi se teško moglo rećida ih je proizvelo ljudsko grlo. Ponekad su bili kratki i reskipoput praska, a ponekad dugački i otegnuti poput sirene.Slušajući ih, Boraš osjeti kako se onaj prijašnji gnjev polakou njemu gasi i kako mu od toga postaje bolje, kao da senečeg oslobađa. Na kraju je počeo slušati to s takvimužitkom, s kakvim operna publika sluša solo-ariju glavnogtenora. Nekim krajičkom svijesti je znao da je to štoproživljava nešto krajnje moralno izopačeno, ali nije semogao oteti milju koje gaje obuzimalo. No odjednom se"koncert" prekine i zavlada muk. Donekle ljut zbog toga, jerje naslutio daje netko u nečemu pogriješio, odmah se sjuriniza stube do podruma da vidi što je. I doista, trabanti suočito bili prerevni u svome poslu; Elkez je ležao bezsvijesti na podu, sav u krvi, a oni su to iskoristili da napravestanku, pa su se krijepili kobasicama i pivom. Već na prvipogled bilo je vidljivo da je Elkez bio izložen paklenskimmukama: gulili su mu dijelove kože, palili tabaneaparatom za zavarivanje, zabadali igle pod nokte i lomilikosti, ali kako se čini, bez p Rnras nniavin. Rzik muranortira:

Gospodine bojniče, onesvijestio se i ništa nije rekao.Naravno! Kad ste odjednom na njega sve navalili. To

je trebalo polako i postupno, od slabijeg prema jačem, dašto dulje pati...

Uzalud, gospodine bojniče. Taj je pretvrde građe.Radije će umrijeti negoli nam što reći.

—I što misliš, što ćemo mi sad? Stati na ovome i pustitida nas partizani upucavaju usred Zagreba? Hajde,osvijestite ga i ponovo!

Ako mogu reći svoje mišljenje, gospodine bojniče,od toga opet neće biti ništa. Njemu očito nije stalo dovlastita života.

Pa što ti predlažeš?Možda ima nečiji drugi život koji mu je važniji od

njegova...Stani! — prekine ga Boraš s nekim demonskim sja

jem u očima. — Znam što misliš. Tako ćemo i napraviti.Dozovite ga svijesti i dovedite ovamo onoga njegovog najmlađeg!

Krvnici se odmah dadu na posao i stanu Elkezapolijevati hladnom vodom, a Bzik dovede njegova sina,onog petogodišnjaka. Uskoro Elkez dođe sebi, a ustaše gapolože na stolac. U prvi mah je gledao tupo i odsutno,dok nije zapazio sina. Tog trenutka u očima mu se mogaopročitati užas. Boraš mu se obrati:

— Sad ćemo malo drukčije s vama, Elkez! Vidim da steodlučili pred nama igrati nekakav čelični karakter, koji jespreman i život dati za svoje ideale. No vidjet ćemo jeste liisto tako riješeni i nepokolebljivi kad se radi o životu vašegsina.

S tim riječima nožem prereze žile dječaku na zapešću,takn Ha mu iz ruke krv noćne ćurkom teći. Ciieli Drostor

ispuni očajničko dječje ridanje, od koga bi i kamenomekšao, a Borasa to ne samo ne dirne, nego učini daosjeti čak i neku slast; činilo mu se da se neka golema moću njemu skuplja. Elkez rikne takvim silnim glasom, da bi sei ranjeni tigar pored njega slabo čuo. Bio bi se i bacio naBorasa, da ga ustaše nisu držali. Boraš nastavi:

Onog trenutka kad nam kažete imena koja smotražili, dečku ćemo zaustaviti krvarenje i pružiti medicinskupomoć. Budete li šutjeli kao dosad, krv će teći dok sva neisteče. Sad dobro promislite! Sudbina vašeg sina je u vašimrukama.

Stanite! Stanite, za ime Božje! — krikne Elkez, očitoodbacivši svaku dvojbu. — Što želite znati? Sve ću vam reći.

—Zanimaju nas samo imena partizanskih jataka, vašihsuradnika.

Ne znam sve. Radimo u grupama po trojica. Ja samu izravnoj vezi samo s Milanom Kozinom i Vilkom Čakle-com.

Hoću vođu! Onoga koji zapovijeda svim grupama.Reći ću, reći ću! To je Jakov Boraš.Boraš osjeti kako su mu se odjednom presjekle noge i

zamaglilo mu se pred očima. Sva ona moć što se gomilalau njemu isti tren splasne. Srce mu počne udarati ubrzanimritmom i svega ga obuzme slabost. Zato samo kratkopromrmlja: "Povedite dečka u bolnicu!" i udalji senesigurnim korakom. Bzik zapazi da nešto s njim nije uredu, pa potrči za njim nudeći mu pomoć, ali on to odbijepod izgovorom da mu je samo malo pozlilo i vrati se u ured.Spomen imena njegova sina kao da gaje otrijeznio od nekogpijanstva. Iznenada je u njemu opet oživjela ona potisnuta izaboravljena osoba, koja je sposobna suosjećati s drugim,tako da mu se

11cvnicvninicrrn'znti

u što li sam se ovo pretvorio?" pitao se zgranut. "Je li mogućeda sam postao ovakva zvijer?" No istovremeno prestravi gajoš jedna pomisao: što će sada biti s njegovim sinom?Njegovo ime je izgovoreno pred svima i ušlo je u zapisnik,tako da sad neumoljivim redom slijedi sve ono što mu jei te kako dobro poznato: najprije uhićenje, zatimpodrum, a onda izlazak pred "zid smrti". I on tu ništa nemože promijeniti; sve je u rukama sudbine, kojoj i onmora služiti. Jedino mu preostaje obratiti se Bogu. Ako gaima, samo mu on može pomoći.

U uredu je stalno držao civilno odijelo, u kome jeredovito dolazio na posao i odlazio s njega, jer je naulicama nastojao biti što manje upadljiv. Samo se uiznimnim situacijama u uniformi pojavljivao u javnosti.Nije htio gubiti ni trenutka. Odmah se presvuče i napustizgradu, odlučivši potražiti neki način kojim bi od Bogamogao izmoliti milost. Ne za sebe, za svog sina; znao je da jeon ničim nije zaslužio. Najprimjerenijim mu se učini otići uneku crkvu; ako je Bog ikako nazočan u ovome svijetu,onda to može biti jedino tu. U crkvi ni jednom nije biootkad je u svom novom životu, jer je strahovao da je tozadnje mjesto na koje mu je, kao Astarothovom slugi,dopušteno ići. Bio je uvjeren da će se prilikom pokušajada ude javiti svi oni simptomi, koje je upoznao kad se onohtio vratiti svojoj obitelji. No, sad nije imao vremena okotoga dvojiti; krenut će, pa što bude. Ako ga uhvati slabost ibol, skupit će zadnje atome snage, pa ako treba, ičetveronoške uplaziti kroz crkvena vrata.

Jezuitska crkva u Palmotićevoj ulici bila mu je najbliža.Došao je do nje i zastao pred vratima; unutra se upravoodvijala služba. S čuđenjem ustanovi da trenutno ne osjećanikakva znaka, koji bi ga upozoravao daje krenuo nekamokamo mu ie zabranjeno. Je li moguoeLda i^taroih nemaii nnl

ništa protiv njegova ulaska i pokušaja da s Bogom uspostavivezu? Nastavio je i uskoro se nađe unutra, usred obreda.Crkva je bila poluprazna, pa je lako našao mjesto i sjeo najednu klupu. Mladi svećenik sa svetačkim izrazom lica inekim bespolnim, ni muškim ni ženskim glasom, upravoje dovršavao propovijed. Boraš sa zaprepaštenjemustanovi da se to što govori u osnovi ne razlikuje od onogašto je slušao od svojih glavešina, samo što je ovdje svenekako bilo garnirano biblijskim parabolama. Svećenik jeupravo veličao poglavnika pridajući mu mesijanskaobilježja i uspoređujući ga s Mojsijem, jer je, kao i ovaj,izveo svoj narod iz tisućgodišnjeg robovanja, u koje jezapao nakon Zvonimirove smrti. Borasu sada postanejasno zašto ga je Astaroth pustio ovako nesmetano ući; pa iovdje zapravo vlada njegov duh. Ta nije, valjda, Sotonaprognao Boga čak i iz crkve? Kad je svećenik završiopropovijed i stao pričešćivati, i Boraš se svrsta u red onihkoji su krenuli primiti hostiju. Htio je vidjeti dokle mu jedopušteno ići. Ako je to što svećenik dijeli doista posvećenotijelo Kristovo, ono će morati izazvati barem neku reakcijukad se nađe u ustima nekoga kao on. No opet se nijedogodilo ništa. Primio je hostiju i progutao je bez ikakvihteškoća. Zar doista tu nigdje nema Boga, stalo gaje mučiti. Ilisu se možda svi ovi ljudi, uključujući i svećenika, od njegaotuđili, a on je ipak tu negdje sakriven? Sačekao je zato daobred potpuno završi i svi se raziđu; možda je stvar u tomeda se Bogu treba obratiti sam, iz dubine duše, bez ičijegposredništva. Kad se crkva ispraznila, došao je pred velikoraspelo na središnjem oltaru, kleknuo i stao glasno govoritiOčenaš. Činio je to iskreno, jer je znao da mu pomoć samos neba može doći. No opet ništa. Nije bilo znaka koji bi gaopominjao da radi nešto što ne smije, ali ni onog koti bimu uUievao kakvu nadu. Riieči nieeove molitve

odjekivale su praznim prostorom crkve bez ikakva učinka.Ili je Bog doista mrtav, zaključi na kraju, ili je on mrtav zaBoga, s obzirom na to u čijem je sada vlasništvu njegovaduša. Preostala mu je još jedino nada da možda ovo nijekuća Božja, kako se obično misli, i da bi Boga trebalopotražiti negdje drugo.

Vratio se kući s jasnim saznanjem da se od Boga, baremza sada, nema čemu nadati, bilo zato što je kod njegaizgubio svaki kredit, bilo zato što on doista ne postoji.Zatvorio se u svoj kabinet i stao razmišljati o tome što mu jošpreosta-je. Pomoći mu može samo netko tko ima veću moćod Asta-rothove, ali tko bi to mogao biti, ako nije Bog?Astaroth je, kako se predstavlja, nekakav izvršitelj sudbine;trebao bi mu, dakle, netko tko sudbinu može upravitinekim drugim smjerom negoli je onaj kojim je Astarothvodi. I tada se odjednom sjeti rješenja; bilo je takojednostavno da se čudio kako prije nije na njega došao.

Otkad su se on i Margita doselili u židovsku vilu naGornjem gradu, ona se sva posvetila uređenju interijera.Kako je od cijeloga jednog krila zgrade odlučila napravitinešto kao galeriju hrvatske umjetnosti, obuzela ju jemanija sakupljanja vrijednih umjetničkih slika, i toisključivo hrvatskih majstora. Kupovala je sve što bi jojdošlo pod ruku, a ljudi su to rado prodavali, katkad i ubescjenje, jer im je preživljavanje bilo važnije odslikarstva. Nije se radilo o tome daje Margita stekla nekismisao za umjetnost; više je to bila snobovska potreba dase pred drugima pohvali i da iznudi njihovo divljenje,najprije slikama, a preko njih onda i sebi. Zato je u sobamas izloženim eksponatima priređivala domjenke, a najčešćedruštvo su joj bili oni koji su, po njezinu mišljenju,trenutno spadali u elitu: visoki njemačkirasniri. nnniitapnpraln vnn Hnrstpnaim ili Hitlprnva nnnnn-

moćenika Sigfrieda Kaschea, zatim nosioci vlasti u NDH ipripadnici gornjogradske gospode. Tako su joj slike iljubavnici postali jedina opsesija. Prve je gledala zadržatiu stalnom vlasništvu, a druge je mijenjala kao čarape.

I upravo u ovim njezinom ludostima Boraš nade šansuza sebe. Računao je ovako: jedino je Margita sada u situacijida Astarothu može zapovijedati; stavljena je izvan vlastitesudbine, pošteđena njezinih hirova, i svaka joj želja morabiti ispunjena. A kod njega, u onoj staroj njegovoj kući naTuškancu ima veleban Bukovčev "Portret patricijke", kojibi bio kao stvoren za njezin salon. Ali ne radi se tu o portretu;ima nešto što mu je sada mnogo važnije. S obzirom na tokakve je ljubavnike birala, Boraš je zaključio da bi njegovsin Jakov taman bio po njezinu ukusu. Ako bi ona nekimnačinom saznala za sliku i pošla k njemu kući, postoji velikamogućnost da, pored slike, poželi i njega. Samo to možeJakova spasiti sudbine koja mu je namijenjena. Jutros jenjegovo ime spomenuto, i sad će proteći najmanje tri dana— to je znao iz iskustva — dok ne bude uhićen. Dakle jošuvijek ima vremena. Potrebno je samo udesiti njezin susrets Jakovom i sve će dalje teći samo od sebe; Astaroth joj nećemoći ne ispuniti želju. Samo, kako će je navesti da ide tamona Tuškanac, kad zna da mu svaki pokušaj spominjanjanečeg s čim je nekad bio u vezi izaziva potpunu blokadu?

Odluči ipak pokušati, pa kako ispadne. Zato kreneodmah potražiti je u krilu kuće koje je uzela za sebe. Našaoju je kako upravo namješta sliku Slave Raškaj, koju je togajutra negdje nabavila za bagatelu. Začudila se kad ga jevidjela, jer se on doista rijetko pojavljivao u njezinimsalonima.

Oho! Koji je vjetar tebe donio ovamo?Došao sam vidjeti kako izgleda ta čuvena kafegale-

riia. o koioi svi toliko eovore.

Dobro je što nema nikoga da te čuje. Tko zna što bimogao pomisliti o našim odnosima, kad bi shvatio da titek sad dolaziš vidjeti čime ti se bavi žena s kojom živiš.

Ovisi o tome kakve on odnose ima sa svojom ženom.Možda bi pomislio da su ovi naši upravo idealni.

Stao je najprije razgledavati slike na zidovima. Doistaje bio iznenađen; kad je zadnji put bio tu, ni upola tolikoeksponata nije bilo. Takvim bogatstvom nije se moglapodičiti nijedna galerija u gradu. Jedan do drugoga tu subili Kraljević, Račić, Iveković, Auer, Medović, Raškajeva,Crnčić... Boraš nije znao nijednog iole značajnijeg slikarakoji tu nije bio zastupljen barem nekim krokijem. Nakonšto tako obiđe sve sobe, odluči prijeći na stvar.

Imaš li kojeg Bukovca?Samo jednu mrtvu prirodu. Ovu tu! — pokaže mu

omanju sliku u jednom kutu. — S njim nekako najlošijestojim. Čini se daje malo njegovih stvari po privatnim zbirkama. Možda bih trebala otići u Dubrovnik.

Slabo bi se tu i uklapao onim svojim golemim kompozicijama. Možda bi izvrsno sjeo jedino "Portret patricijke".Na toj slici je prekrasna mlada žena, koja bi sigurno plijenilapažnju tvojih gostiju. Osobito muškog dijela.

Da, poznajem je. Vidjela sam je u katalogu jednepredratne izložbe. Ali nikako nisam mogla dobiti informaciju gdje se sada nalazi.

Ja znam... — započne, ali odjednom tu i zastane.Dogodilo se ono čega se pribojavao i što mu se uvijek uovakvoj prilici događalo.

-— Što znaš? — zainteresira se ona. — Nećeš mi valjdareći da znaš gdje je ta slika?

— Ništa, ništa... mislio sam... nije važno! — odustaneon, osietivšlkako ga sve,više obuzima klonuće. ,x..,..,., „,,

— Slušaj, Toni! Ako išta znaš o toj slici, moraš mi reći.Čim sam joj vidjela reprodukciju, pomislila sam kako jemoram imati. Već je nekoliko vlasnika promijenila, a zadnjimi, ne znam zašto, nije htio reći kome ju je prodao.

Boraš je znao zašto; on gaje osobno zamolio da nikomne kaže, jer nije htio da mu svako malo brojni ljubiteljiumjetnosti zvone na vratima.

—To si lako... mogla saznati... da si se potrudila—jedvaizmuca.

Nisam insistirala, jer mi je prodao ovoga izvrsnogIvekovića. A poslije sam zaboravila na to.

Slika se nalazi... — pokuša ponovo, ali opet zastanebespomoćno je gledajući.

—No, zbilja mije dosta tih tvojih nedovršenih rečenica.Svako malo te to uhvati kad načnemo temu koja ti je zbognečeg neugodna. Ne razumijem što ti je teško reći gdje je taslika? Ali, ovaj put neću odustati, toliko da znaš. Želim jeviše od ijedne dosad i zato ćeš mi smjesta reći gdje je.

Boraš osjeti kako su mu kod ovih zadnjih njezinih riječiodjednom spali svi okovi, a jezik mu se oslobodio, te onizgovori cijelu rečenicu u jednom dahu i bez ikakvihsmetnji:

Nalazi se u vili na Tuškancu broj 17 kod obitelji Boraš.

Tako! Idem odmah to provjeriti. Nadam se da tagospoda neće zatražiti od mene nešto što im ne mogu dati.

Laknulo mu je. Sad mu je preostalo samo oboružati sestrpljenjem i čekati. Ionako više ništa nije u njegovoj moći.Napravio je najviše što je mogao i sad, što se ima dogoditi,dogodit će se. Da će ona sliku dobiti, ako je doista želi, u tonije ni najmanje sumnjao. Ali kako će ići ono drugo, to jebilo nepredvidivo. Jakov se može, recimo, njoj ne svidjeti.Ili. ako ioi se svidi, ona bi ea moda ooželieti samo za iednu

noć; napokon, imala je cio niz takvih ljubavnika. U obaslučaja neće mrdnuti ni malim prstom kad ga uhite, a toznači daje izgubljen. Najteže mu je padalo to što ni na kojinačin neće moći znati kojim se smjerom stvar razvija.Margiti o tome neće moći postavljati nikakva pitanja, a jošmanje ići na Tuškanac i tamo istraživati što je bilo. Zato,kad je vidio da se ona vratila kući toga dana, nije ni pošao unjezine odaje. Čemu, uostalom, kad bi mu ionako svakopitanje zapelo u grlu? A ona mu sama sigurno neće ništareći.

Neko ohrabrenje mu je bilo, kad je vidio da su sutradandva radnika donijela sliku. No, to još ništa ne znači, mislioje. Možda se njezin odnos s Jakovom sveo samo nakupoprodajni dogovor i na tome i završio, kao i u bezbrojdrugih slučajeva? Nije htio ići ni pogledati sliku; znao jedobro što ga čeka čak i pri susretu sa stvarima koje su mupripadale u prijašnjem životu. No, ona gaje pozvala, panije imao kud. A onda i znao je: ako ona želi da on vidisliku, neće biti nikakve smetnje. Otišao je i stao preddobro mu znani portret, kao da se sad prvi put sreo s njim,i zaista, taj trenutak ništa nije osjetio. Ali onda muodjednom iz slike stanu navirati uspomene, koje zaprijeteda ga obore s nogu. Smjesta je pobjegao, ispričavši joj seusput kako se upravo sjetio da ima nešto hitno obaviti.

Dva dana iza toga stigao je na njegov stol u uredu popisnovih uhićenika. Medu njima bio je i Jakov Boraš. To ne slutina dobro, poboja se. Lako je moguće daje cijela stvar krenulapo zlu. Preostala mu je jedina nada da možda ona još ništa nezna o tome što je s Jakovom. Ako joj je iole stalo do njega,još uvijek nije sve izgubljeno. Ali kako je obavijestiti, kad snjom ne može o tome niti započeti razgovor? Zna točnokako bi to teklo: zaustio bi da joj kaže, aonda opetne,.

bi mogao izgovoriti rečenicu do kraja. Aona ne bi poželjelasaznati što joj je htio reći, jer ne bi ni slutila da se to nje tiče.I onda, tko zna, možda je se zbilja i ne tiče! Uto u ured uđeBzik, koji ga izvijesti da je upravo stigla gospođa Margita ida ide ravno k njemu. Odmah mu je bilo lakše; ponovo jeiskrsnula ne/,a nada. Ušla je u sobu naglo poput furije i većs vrata započela:

—Slušaj, Toni! Tvoji su ljudi jučer greškom uhitilijednog čovjeka, koji me jako zadužio. On nema nikakve vezes tim što mu se stavlja na teret. Zahtijevam da ga smjestapustiš.

Slušao je te riječi kao najfiniju glazbu, koja mu razgaljujedušu, i bio spreman isti tren izdati naređenje da se postupipo njezinoj želji, kad odjednom osjeti da gaje nešto zakočilo;ne može ništa ni reći ni napraviti. Što je sad ovo, upita se?Zar je moguće da se Astaroth ne drži ugovora koji je potpisaos njom? Doduše, Sotona je poznat kao otac svakeprijevare, ali u ovoj stvari nikada ne vara; to je barem znaoiz svoga osobnog iskustva. Napokon, nema za to ni razloga;njegovo vrijeme je vječnost, a Margitino, u odnosu na to,samo kratki trenutak. Ne, pomisli, to nije u njegovu stilu; prijeće biti da se radi o nekoj proceduralnoj pogrešci. Želja će jojsigurno biti ispunjena, ali ne preko njega, koji nikako nesmije doći u dodir sa svojim prijašnjim životom, a k tomenije ni hijerarhijski ovlašten da ikoga pušta iz zatvora. Moraobi joj nekako objasniti to i sugerirati da pokuša na drugommjestu. Zaustio je da joj to kaže, i odjednom, riječi mupoteku same od sebe bez ikakve smetnje.

Ti znaš da sam ja tu nemoćan i da nemam ovlastinikoga pustiti kako meni padne na pamet. Za tako neštohoće se nalog s višeg mjesta.

Dobro, onda ćeš ga imati, Zi\smMo&MS^>MNiU,

Rekavši to, okrene se i ode. Kamen mu je pao sa srca.Očito je shvatila da ima brži i sigurniji način. Sad sve ovisi otome koliko će ona biti uporna. I, naravno, o tome što će sedogoditi prije: to da Jakova zatekne njegova sudbina, ili daje ona uspije otkloniti od njega. A ovo opet ovisi o tomekome će se ona obratiti. Ako to bude neka krupna zvjerka,koja može zapovijedati Nadzornoj službi, sve bi moglozavršiti brzo i na najbolji mogući način. Ali ako bude išlapreko nekoga tko i sam mora tražiti intervenciju neke višeinstance, stvar bi se mogla otegnuti unedogled, a Jakov biza to vrijeme mogao ili na mučilima dušu ispustiti, ili većbiti izveden na strijeljanje. No najgore od svega bila mu jenjegova nemoć da ikako utječe na to što se ima dogoditi. Ik tome još mogućnost da njega u svemu zapadne ulogakrvnika vlastitom sinu.

Sutradan je doživio šok kakvom se nije nadao. Bzik muje donio na potpis listu onih koje je sud preporučio za smrt.Među njima je bilo i Jakovljevo ime. Sad je znao da je svepropalo, jer je, prema ustaljenom običaju, smrtne presudepotpisivao svega sat ili dva prije njihova izvršenja. Čim jevidio popis, stao je tražiti načina kako bi razvukao stvar i istitren osjetio kako ga hvata mučnina. No pokušao je, unatočtome.

—Tu vidim neke koji su netom uhićeni. Zašto nisu bilipodvrgnuti ispitivanju?

—Ima samo jedan takav, koliko ja znam—odvrati Bzik— ovaj Jakov Boraš. Jeste li na njega mislili?

Boraš samo blago kimne glavom.—Znate, gospodine bojniče — nastavi — odmah smo

vidjeli da bi svako ispitivanje tu bilo posve uzaludan trud.Taj je tvrdi od ijednog dosad. Čak nam je odmah na početkurekao: "Samo izvolite"... tu ie unorabio za nas neke nezgodne

l lf i

riječi, koje ne mogu ponoviti... "samo izvolite, mučite me,radite što god hoćete, od mene nećete čuti ni riječi." Pritom nam je čak i ruke pružio da mu slobodno zabijamopod nokte igle.

—I što? Vi ste mu povjerovali na riječ i odustali?—A ne! Postavili smo mu nekoliko pitanja uz paljenje

tabana i manikiranje... znate, tako zovemo zabadanje igala...ali on ni jauka nije ispustio. Samo nas je gledao i posprdnonam se smijao u lice.

Svejedno ste pogriješili što ste odustali. Svatko imasvoju granicu izdržljivosti.

Znate, nismo još imali takav slučaj, pa smo pitalinovog zapovjednika, gospodina stožernika Ferenčića, i onnam je rekao da ga vratimo u ćeliju.

Sve vrijeme razgovora Boraš je tražio neki povod daodgodi potpisivanje, ali ga nikako nije nalazio. Istovremenoosjećao je sve veću malaksalost i bolove koji su mu naprostorazdirali utrobu. Činilo mu se da mu neka ptica grabljivicakao Prometeju iznutra kljuje i jetra i crijeva.

Onda, hoćete li potpisati, gospodine bojniče? —upita Bzik.

Nešto mi trenutno nije dobro. Molim te, dođi zadesetak minuta.

Bzik slegne ramenima i udalji se, a Boraš se odluči zajedini izlaz, koji mu se tog trenutka činio mogućim.Prosvirati sebi metkom glavu i tako se riješiti svega;barem neće morati biti sudionik u ubojstvu vlastitog sina.Izvadio je pištolj i prislonio sebi cijev nasljepoočnicu. Noistog trena kad je povukao okidač, neka nevidljiva silanaglo je gurnula cijev od njegove glave i metak je, umjesto unju, izletio kroz prozor van. Dakle, ni umrijeti mu nije danokad on to želi. Ismrt ip VnVn ep rini 11 Astarnthnvni služhi Orlmah naknn

što je odjeknuo hitac, u sobu ponovo uleti Bzik, koji se,izgleda, nije ni udaljavao od vrata.

—Što je to bilo, gospodine bojniče?—upita prestrašen.— Ništa, ništa! Učinilo mi se da me netko izvana kroz

prozor pokušava ustrijeliti.—Ali gospodine bojniče! Na trećem smo katu!To je, naravno, bilo priviđenje. Valjda od ove muke

koju osjećam.Da zovemo liječnika?— Ne, ne, ne treba, odmah će mi biti bolje.Napokon je shvatio da ništa ne može izmijeniti niti bilo

kako pomoći Jakovu ili sebi. Jakova neumoljivo čeka smrt,a njemu su, isto tako neumoljivo, svi putovi prema njojzatvoreni. Pa kad je već osuđen na ovakav životprokletnika, onda mu ne preostaje drugo nego snositi gabarem bez ovog pakla u sebi. Stavio svoj potpis on ili netkodrugi, za Jakova je to ionako svejedno. Stoga stisne zube,promrmlja u sebi "Oprosti mi, sine!" uzme pero i potpiše.Odmah je osjetio kako mu se utroba smirila. Bzik uzmepapir s potpisom, pozdravi i ode.

Za koji sat čuo je kako se u dvorištu obavljaju pripremeza egzekuciju. Kako je znao cijelu proceduru, za svaki zvukje mogao točno odrediti što znači. Sad su ih upravo sve izveliu dvorište. Sad ih narednik najprije proziva i čita im osudu.Sad će odrediti prvu desetoricu i staviti ih pred "zid smrti".Pokušao je ne pratiti to i misli usmjeriti na svoju bivšuobitelj. Zbog toga mu se snaga još uvijek nije vraćala,premda su mu boli u utrobi prestale. Najviše su musjećanja bila zaokupljena Jakovom, posebice time kako seveć odmalena razlikovao od svih svojih vršnjaka. Onajmlađi, Kruno, bio je izrazito racionalan tip; zanimalo gajesamo stjecanje. Sto-cra ip nc*]rrn~\ ctnHiia nfvrm'n vlactitn tramHnu H7pnin ep i .

ima već petoro djece. Jakov je, međutim, ostao neženja,premda je imao više prilika zasnovati obitelj. Bio je zgodniji,a i djevojke su ga više salijetale, ali on nije mnogo držao dotoga, jer je bio skloniji čitanju i razmišljanju. Uvijek je biozatvoren u sebe i prkosne naravi; nije dao da mu se itkomiješa u život. Već u srednjoj školi pokazao se buntovnikom;jedno je vrijeme bio čak i udaljen, jer je govorio nešto protivkralja i države. A poslije, kad je studirao pravo, u nekolikoje navpata predvodio studentske demonstracije. Samozahvaljujući očevim vezama izbjegao je zatvor. No Borašnikada nije ni naslutio da bi mogao imati kakve veze skomunistima. Što mu je to trebalo? Pa on je bar živio tako,da mu nikada nije manjkalo, što kažu, ni ptičjeg mlijeka.Možda je pao pod utjecaj onog Elkeza u vrijeme kad je radiokod njih. Odjednom ga neka čudna tišina vrati ustvarnost. Što je ovo, upita se? Toliko je vremena prošlootkad su ih doveli u dvorište, a još se nije čuo ni prvi plotun.Mora da se događa nešto neuobičajeno. Pokušao je ustati iotići do nekog prozora u zgradi s kojega bi mogao zaviriti udvorište, ali ustanovi da nema snage ni pomaknuti se smjesta. Uto doleti k njemu Bzik sav uzbuđen.

Gospodine bojniče, dogodilo se nešto neviđeno.Onog Jakova Borasa... znate, onoga o kome smo govorili...neće ga strijeljati. Već je bio pred zidom i puške su bileuperene u njega, kad je došao gospodin stožernik Ferenčići naredio poštedu.

I što? Vraćen je u ćeliju?Ne, potpuno je oslobođen. Već je napustio i zgradu.Kako je to moguće? — upita Boraš pokušavajući

sakriti olakšanje koje je iznenada nastupilo.Ne znam, gospodine bojniče. Ali svi kažu daje nešto

nriip npcrnli cmn ih ivvpli ansnnHinn stnŽprniVn nnsiptin nnai

njemački zapovjednik, general von Horstenau. Mora dajeto bilo na njegovu intervenciju.

"O, Gospode, hvala ti, ako ti imaš kakva udjela uovome!" likujući klikne Boraš u sebi. Astaroth, dakle, ipaknije svemoćan. I njemu se može naći slaba točka. Ili tajplan koji on sprovodi nije tako savršen, kad postojimogućnost da ga netko na ovakav način omete. Taj jedemon očito napravio krupnu grešku time što je spojionjega, svoga slugu, i Margitu, kojoj on mora služiti. Jedinozahvaljujući toj okolnosti, Borasu se posrećilo skrenutisudbinu smjerom koji ovaj nije mogao predvidjeti. Ali većidući trenutak zaokupi ga sumnja: zar je doista moguće datakav nadnaravni um napravi previd, koji je njemu, običnusmrtniku, bio toliko uočljiv?

5. VARLJIVOKUS SLOBODE

Unatoč tome što su se novine trudile to prikriti, krajem 1944.već se znalo da Nijemcima kola idu nizbrdo i da se obručoko njih sve više steže. U Borasu se javila nada da bi time iovoj njegovoj službi mogao doći kraj, premda seistovremeno pribojavao da je to samo optička varka; znao jeda su Nijemci, a zajedno s njima i ustaše, u milosti kreatorasvjetske povijesti, pa je pomišljao da bi taj obruč mogaosvakog trena puknuti, a stvari opet krenuti starimtokovima. No nešto mu je ipak govorilo da nije sasvimtako: sve tjelesne spone, koje su ga sprečavale danapravi išta, što onim sotonskim planom nijepredviđeno, kao da su popustile.

kršaja Astarothovih uputa, i bile su slabijeg intenziteta. Toje bilo jedino što je ukazivalo daje ustašama sudbina ipakmožda okrenula leđa. No zabrane koje su se ticale njegovaprivatnog života i dalje su bile na snazi. Jednako nije smiodoći u dodir ni sa čime iz svijeta kome je nekad pripadao.Često se pitao što će biti s njim, ako ustaše propadnu? Hoćeli mu Astaroth u tom slučaju dati otpust u vidu istinskesmrti, zakojom je počeo već pomalo čeznuti, ili će ga i dalje,na neki drugi način držati upregnuta u kola sudbine? No,što bi u tom slučaju mogao raditi, ako ustaše ne budu višeimali nikakve budućnosti?

Kad je zapazio da se u tamnicama UNS-a većmjesecima ništa ne događa, počeo je vjerovati da je zaistakraj pred vratima. Niti su privođeni novi zatvorenici nitisu se vršila ispitivanja i egzekucije. Onih dvadesetakuznika, koji su otprije ostali tu, samo su čamili u ćelijama;nitko ih nije dirao, ali ni puštao van. To mu je najvišeulijevalo nadu; najbolji indikator rasula je kad režimprestane brinuti sam o sebi i kad svaki njegov službenikpočne kovati neke svoje privatne planove. Na vijest dajeCrvena armija došla pred Berlin, a partizani senezaustavljivo približavaju Zagrebu, nitko od ustaša nije nipomišljao na kakav otpor; svatko je gledao spasiti vlastituglavu. U tim zadnjim trenucima rata Pavelić je pozvaopreko radija sve koji ne žele dočekati komuniste da krenu ukoloni prema Mariboru i dalje prema Austriji, kako bi sepredali engleskim postrojbama, uvjeravajući ih da će imbiti zajamčena sva prava ratnih zarobljenika premaŽenevskim konvencijama. Kad je to čuo, Borasu se učini dasu s njega spali svi Astarothovi okovi; nije osjećao da ga ištaobvezuje tu zapovijed ni poslušati ni ne poslušati. Je li tokraj Astarothove moći, pitao se. I ako doista Sotona isniištasurihinii sviifta iz svniih ruku. 11 riipnnrla nikp nna

dolazi? Nastupa li to možda Carstvo Božje? Ako doista sadadolazi Bog na scenu, on se nema nadati ničemu dobru.Preostaje mu jedino i dalje s ustašama dijeliti kob, pa kakonjima, tako i njemu.

Neposredno nakon Pavelićeva proglasa pozove ga sebiu ured zapovjednik Ferenčić. Boraš se iznenadi zatekavšikod njega u sobi Dumandžića. Sve vrijeme rata nije ga viđao,jer je ovaj bio u najužem krugu savjetnika oko samogpoglavnika. Čim ga ugleda, Dumandžić mu priđe i srdačnose s njim rukujući, reče:

Toni, kaži mi otvoreno jednu stvar! Ne kaniš valjdadočekati partizane u Zagrebu?

Naravno da ne. Zasad još ne znam što ću, ali vjerojatno ću postupiti prema poglavnikovoj uputi, pa kud svi,tu i ja.

Ne budi lud! To je obična klopka. Ti ljudi idu ravno usmrt. Englezi će ih predati komunistima i onda možešmisliti što ih dalje čeka.

Kako to da poglavnik o tome ne zna ništa?I te kako dobro zna. Zato ih i šalje. Time želi skrenuti

pozornost sa sebe, da bi se on mogao nesmetano izvući. Aima naznaka da je to napravio čak i u dogovoru s partizanima, pod uvjetom da njega propuste.

Onda bi nam možda najbolje bilo držati se njega.Puste li njega, i nas će.

—Ne daj ti Bože! Ne gaji nikakve iluzije, Toni! On bi nasmirne duše prodao, gore nego Juda Isusa, samo da sebeizvuče. Kvaternik je to odavno shvatio, pa se zato sklonio uSlovačku. Nema ti druge, dragi moj, ovo ti je sad: "Uzdaj seu se i u svoje kljuse!"

T čtn nnrin ti nrpHlavpč? ii..a.

. ,,\A.

122

—Imam prijatelje u Trstu, neke talijanske časnike kojisu pristupili Badogliju. Oni će nas svojim vezama prebacitiu Rim, a odatle ćemo dalje u Južnu Ameriku. Ali treba doćido Trsta. U ovom trenutku jedino nas Bzik može izvući izovog pakla. On najbolje zna kako se mogu izbjeći sve Scilei Haribde. A sluša samo tebe. Kad bi ga ti pokušao nagovoriti... Naravno, i ti nam se možeš pridružiti.

Boraš se malko zamisli bi li prihvatio ponudu ili ne.Imao je neki osjećaj da je posve svejedno kojim će putemkrenuti, kad ga — ma kamo pošao — uvijek isto čeka.

Možemo li onda računati na tebe i Bzika?Dobro, u redu! Što se mene tiče, možete. Samo treba

još i s njim razgovarati.Reci mu da mu nema druge, ako želi sačuvati živu

glavu. Uostalom, s njim ili bez njega, dođi sutra u šest saslužbenim mercedesom pred moju kuću. Tu ćemo te čekati.Kola su ionako stavljena tebi na raspolaganje. I ne zaboravise presvući u civilno odijelo.

—Još nešto!—upadne Ferenčić. — U zatvoru je ostaloonih dvadesetak uznika. Ne bi bilo dobro da oni dočekajupartizane. Za slučaj da ovo ne uspije, to bi mogli bitinezgodni svjedoci protiv nas.

—I što ti predlažeš?—Zar te ja moram učiti na koji način da netko nestane?

Ako itko, ti si majstor za takve stvari. Ovdje sve mora ostatičisto. Najbolje bi bilo da trupla kamionom prebaciš negdjeizvan grada, u neku jamu ili šumu.

"To možeš objesiti mačku o rep, prijatelju!" mislio jeBoraš dok je odlazio od njega. "Svršeno je s ubijanjima!"Sačekao je kraj radnog vremena i kad je vidio daje Ferenčićotišao, naredi da se sve iz ćelija izvede u dvorište. Ljudi sujzj&ii krajnje prestrašeni: bili su uvierpni Ha ih i

strijeljanje, to više što su ih u dvorištu dočekali naoružaniustaše. Boraš ih počne pomnije promatrati: ostavljali sužalosnu sliku. Osjeti stid, kao da je tek sad postaosvjestan pravih dimenzija onoga što je počinio.Odjednom medu zatočenicima zapazi Elkeza.

Kako to da je ovaj preživio? — upita Bzika.Trebao je biti strijeljan kad i onaj Boraš, ali tada je

bio toliko slab da ni na nogama nije mogao stajati, pa jestvar odgođena. A poslije... znate i sami.

Boraš osjeti silnu potrebu da se Elkezu ispriča zbogpostupka s njim, pa mu priđe. No, Elkez gaje gledao s tolikomržnje, da nije smogao snage reći mu ni jednu jedinu riječ.Shvatio je odmah da zapravo i ne postoje riječi kojima bi semoglo oprati ono zlo koje mu je nanio. Ako bi mu Elkez ioprostio vlastite muke, ne bi nikako mogao ono što jeradio s njegovim petogodišnjim djetetom. Stoga Borašodustane i izda zapovijed:

— Pustite ih na slobodu! Sve!— Kako? — začudi se Bzik — zar ih nećemo...?-— Nećemo! Sad to više nema nikakva smisla.A što će reći...? — pokaže na prozore gdje je bilo

zapovjedništvo.Ništa neće reći. Zar ne vidiš daje sve u rasulu? Nitko

nikoga ne može više pozivati na odgovornost.Ali ovo bi mogli biti nezgodni svjedoci...Po koga nezgodni? Ako se izvučemo odavde, posve

je svejedno što će oni svjedočiti. A ako nas uhvate, i beznjihova svjedočenja ne gine nam metak u čelo. Najbolje jeda ljudi idu kućama.

Uznici su jedno vrijeme samo nepomično stajali, kadsu im ustaše otvorili dvorišna vrata i rekli da idu; jedno-

124

skoro silom potjerati. Pa i onda kad su krenuli, stalno suzastajkivali i osvrtali se iza sebe, u strahu daje to sve skupavarka i da će ih netko strojnim puškama izrešetati s leđa.

Nakon toga Boraš pozove Bzika ustranu i u povjerenjumu izloži što je dogovorio s Ferenčićem i Dumandžićem.Bzik se najprije malo zamislio, a onda je odjednom nijemopristao bez ikakva komentara, iako se u jednom trenutkuBorasu učinilo da je htio nešto reći, pa odustao. Dogovorese da će Bzik nešto prije šest doći kolima najprije po njega,a onda će zajedno ići pokupiti i ostalu dvojicu. Kad je stigaokući, Boraš je htio najprije vidjeti što kani Margita. Znao jedobro kakve prednosti bi im u ovoj situaciji moglo donijetinjezino društvo, pa ju je htio nagovoriti da i ona pođe snjima. Zatekao ju je u njezinim salonima kako pakirakofere, dok su dva radnika skidala sa zida slike i spremalaih u nekakve sanduke.

Kamo se ti to spremaš? — upita je.Neću daleko. U jedno selo blizu Trakošćana, dok se

nova vlast ne stabilizira i uspostavi neki pravni poredak. Aonda ću se vratiti.

—Ja ti nudim da pođeš s nama. Sutra Ferenčić,Duman-džić i ja krećemo za Trst, a onda dalje preko Rimaza Južnu Ameriku.

Ne, dragi, hvala lijepa! Ja nemam razloga bježati. A ida imam, činila bih to u društvu koje bih sama izabrala.

Misliš da će ti komunisti tako brzo zaboraviti s kimsi tu živjela?

Ne vodi brigu o tome! Ja sam se na toj strani većosigurala. Važno je samo da se sklonim pred prvim valombezakonja i nasilja.

—Tko te štiti? Astaroth, ili Jakov Boraš? — upita Borašironično, istovremeno se čudom čudeći kako mu je uspjeloizgovoritioba imena. ,_,., .,,,.... .......

Vidi se da je Nadzorna služba bankrotirala. Informacije su ti na razini tržnice. S tim prvim gospodinom nikada nisam ništa imala. Nisam čak ni čula za njega.

No, možda i nije gospodin, nego gospođa s kojom sipotpisala ugovor. S jednim crnim i jednim zelenim okom.

Zastala je i ukočila se kao okamenjena, a onda joj se uočima pokaže bijes.

—Van! — počne vikati. —Van odavde i da mi višenikada nisi prišao!

Nije dalje htio s njom gubiti vrijeme. Otišao je pomaloi zadovoljan, jer je osjećao da odlazi svojom voljom, a nezato što ga ona tjera. Očito je pukao i onaj lanac koji ga jedosad vezivao za nju. Brinuo ga je jedino Jakov. Sad će seona sva okrenuti njemu i pretvoriti ga u poslušna izvršiteljasvojih želja, onako kako je to dosad činila s njim. Ostaje mujedino nadati se da Jakov nema prema Astarothu nikakvihobveza i da je može ostaviti kad hoće. Nije je mogao višečak ni mrziti; činilo mu se daje prije vrijedna žaljenja, kadse uzme što je čeka nakon ovoga kratkotrajnog uživanja kojejoj još preostaje.

Rano ujutro, nešto prije šest sati, dok još nije ni svanulo,Bzik je došao pred njegovu kuću s mercedesom. Boraš je većbio spreman, presvučen u civilno odijelo. Nije htio uzetineku veću prtljagu; samo stvari neophodne za dnevnuhigijenu, tako da ostavi dojam kako ide na kratkoputovanje. Sve isprave vezane za njegovu policijskukarijeru uništio je; zadržao je samo one civilne, izdane udoba Jugoslavije, i građevinsku dozvolu, iz koje se vidjeloda je inženjer. Sjeo je u kola i rekao Bziku da smjesta vozina Zrinjevac, pred vrata Dumadžićeve kuće. No Bzikodjednom krene u posve drugom smjeru. Uzalud gaje Borašopominjao da ide krivo; on mu je samo odgovarao da budemiran i da on dobro zna kamo mu ie ići. Uskoro se kolazaustave, knlikn \p

mogao onako u mraku procijeniti, negdje na Pantovčaku.Odjednom pored njih se odnekud stvori čudan čovjekkrupne građe, u dugačkom crnom kaputu s uzdignutimreverom i sa šeširom široka oboda na glavi, koji mu jenapola zasje-njivao lice. Imao je guste brkove, koji su muuokvirivali usta, i nosio tamne naočale. Bez ijedne riječion uđe u kola i smjesti se na zadnje sjedalo iza Borasa, aBzik odmah produži vožnju. Uskoro Boraš zapazi da izlazeiz grada i kreću nekamo prema zapadu. Sjeti se da ih naZrinjevcu čekaju Ferenčić i Dumandžić, pa upozori na toBzika.

—Žao mi je, gospodine bojniče — odvrati mu ovaj —ali ovo je preče. Gospoda će se već snaći.

Nakon toga ponovo zavlada tišina. Boraš nije htioinsistirati, jer je shvatio da bi mu to bilo uzalud. Razmišljaoje tko bi mogao biti čovjek iza njega. Koliko mu je onako upolumraku mogao zaviriti u lice, činio mu se posvenepoznat. A opet, morao je biti neka krupna zvjerka, kad seBzik usudio prekršiti dogovor i njemu dati prednost predFeren-čićem i Dumandžićem, koji nisu baš neke zadnjerupe na svirali. Čudno mu je bilo zašto taj čovjek svevrijeme šuti. Ni dobro jutro im nije poželio kad je ušao ukola. No vrlo brzo razriješit će mu se i ta zagonetka. Kad suizišli iz grada i našli se na otvorenoj cesti, Bzik upita:

—Onda, hoćemo li prema Celju ili prema Ljubljani?—Vozikuda ti držiš daje sigurnije!—oglasi se napokon

neznanac. — Ja znam samo to da do večeras moram biti uSalzburgu. Tamo me čekaju žena i djeca.

— Mislim da je sigurnije ići glavnim prometnicama,kuda se kreće vojska. Na sporednim bismo mogli naletjetina partizane.

—Dobro, dobro, samo se drži što dalje od kolone našihizbieelica

Boraš je odmah prepoznao glas; slušao ga je bezbroj putai uživo i preko radija. Bio je to glavom sam Pavelić. To ga imalko zabrine; sjetio se onoga što je Dumandžić rekao dabi mogao doživjeti, ako pođe s njim. A potvrdu tomedavala mu je i ova njegova želja da bude što dalje odizbjeglica, koji se kreću putem kuda ih je on poslao. Počeo jeveć razmišljati bi li zatražio od Bzika da stane, te iziđe izkola. Ubrzo, međutim, zaključi kako je ipak sigurnijeostati. Poglavnik se dobro kamuflirao; očito mu je stalo daga nitko ne prepozna. Krijući sebe, krit će i njega. Iobratno, oda li ga, odao je i sebe. Činila mu se ipaknevjerojatna ona Du-mandžićeva pretpostavka da bi onmogao imati kakav dogovor s partizanima.

Uskoro su došli do Zidanog Mosta. Tu se u gradu i okonjega sjatio velik broj vojske u povlačenju. Kako je to bilaraskrsnica, ljudi očito nisu znali kamo bi dalje, pa su čekalineke informacije. Po cesti i oko nje motale su se različiteskupine vojnika: bilo je Nijemaca, domobrana, ustaša,četnika, Čerkeza i pitaj Boga koga sve, jer Boraš nije niraspoznavao sve odore. Neki su već od pojasa nagore bili ucivilu; valjda se do hlača i cipela dolazilo teže. Nitko od njihnije na njihova kola obratio ni pozornost, a kamoli da bi ihzaustavljao i ispitivao kamo idu i zašto. Tek u samom gradupokušala je to patrola njemačke vojne policije, ali im je Bzikpokazao neku iskaznicu, pa su ih pustili. I kad su izišli izgrada, jedno vrijeme pratila ih je ista slika: posvudaodbačeno oružje, pokvareni motorkotači, razlupanikamioni i ljudi koji se bezglavo kreću ne znajući kamo bi.Boraš odluči prekinuti šutnju i zapodjenuti razgovor spoglavnikom.

— Oprostite, ako vam smetam, ali toliko sam vas putaslušao, a nikada nisam imao čast sresti vas. Ja sam bojnik„Anjun Maglica,, ,„,

Drago mi je! Koliko mi je poznato, vi ste jedan odosnivača UNS-a, zar ne?

Da, svakako, uz pokojnog stožernika Draču.Moram reći da ste, sve u svemu, dobro obavljali

posao. To što je sve ovako svršilo, nije vaša krivnja. Ni bilokoga od nas. Radi se jednostavno o višoj sili. Da smo mi biliu poziciji u kojoj su bili Nijemci, sve bi bilo drukčije. Ali mismo, nažalost, mali narod i morali smo, kao i uvijek u povijesti, slijediti one velike.

Na trenutak je napravio stanku, a onda se ponovooglasio:

Kamo ste krenuli, bojniče?Mislio sam u Trst. Tamo je Dumandžić imao neku

vezu. Ali ovako... sad više ne znam ni sam.Predlažem vam da pođete sa mnom. Tamo kamo

idem trebat će mi odani i sposobni ljudi, da se ponovo konsolidiramo i pripremimo za borbu.

Mislite da nije još sve gotovo?Dragi bojniče, ovo što vidite je tek početak. Sad se

sprema mnogo krvaviji rat od ovog dosad. Saveznici nećedopustiti komunistima da zavladaju svijetom. A u tome ležii naša šansa. Upamtite što ću vam reći: neće proći ni godinadana, opet ćemo biti u Zagrebu. Onda, prihvaćate li ponudu?

—Naravno, što bih drugo! To je i za mene jedina prilika.Rekao je to tek toliko da izbjegne bilo kakvu dalju

raspravu o tome. Inače, u sebi je mislio kako će prvomprilikom, kad se nadu na sigurnom, dati petama vjetra idržati se što dalje od Pavelića. Ne pada mu ni na pametda sada, kad ga više ništa na to ne goni, i dalje služinjemu i njegovima. Znao je dobro da je to što Pavelić govoripuka iluzija. Naibolie ie to osiećao do sebi: sve SDone koiesu ea dosad

vezivale za ustaše jednostavno su pukle. No koliko mu jegod to pružalo osjećaj slobode, toliko ga je i zabrinjavalo.Bio je svjestan toga da je Martin Boraš već odavno mrtav ida ovo sad živi nekakvim tuđim životom, koji mu je silomnametnut. Nije se toliko bojao hoće li mu on biti oduzet;smrt bi mu, ma što ona bila, potpuni nestanak ili drugi oblikpostojanja, ionako dobro došla kao izlaz iz svega. Više gajeplašilo što će biti s njegovom dušom, ako Bog postoji i akoje ovo što se trenutno zbiva njegovo djelo. Ne čeka li ga teksada ono pravo, vječno prokletstvo, izlazak pred Božji sud iona mitska kazna u paklu, o kojoj je toliko slušao?

Negdje u sumrak zašli su u planinski masiv Alpa. Nacesti više nije bilo vidjeti ni žive duše, a svuda uokolo bila ješuma. To malko zabrine Pavelića, pa zatraži od Bzika da natrenutak zastane i utvrdi kamo vodi put kojim idu. Bzikzaustavi automobil i poče proučavati zemljopisnu kartu sucrtanim prometnicama, no nakon podužeg gledanjamorao je priznati daje skrenuo s glavnog puta na nekisporedni i da sad ne zna gdje se točno nalaze.

— No, krasno! — naljuti se Pavelić. — Sad nam nepre-ostaje drugo, nego potražiti nekoga i raspitivati se, štonije baš jako pametno u ovoj situaciji. Ali nemamo kud. Vozidalje i kod prve kuće koju ugledaš zaustavi!

Bzik posluša i nastavi vožnju istim smjerom. S jedne idruge strane ceste bila su visoka stabla jela, koja su još višesmanjivala ionako slabu vidljivost i sumrak pretvarala uskoro potpuni mrak. Nakon pola sata vožnje ugledajuusamljenu kuću uz cestu, na kojoj se vidio natpisPLANINARSKI DOM "RUNOLIST". Tu se Bzik zaustavi isva trojica iziđu iz kola. Bzik pozvoni na vratima i uskorose na njima pojavi čovjek pozamašna trbuha, očito gazda,odjeven kao tipičan slovenski seliak. s Dlavom Dreeačomoko pasa i

skim šeširom na glavi. Pavelić uzme sebi za pravo da govoriuime svih, pa počne ispitivati čovjeka kako doći doaustrijske granice i do puta za Salzburg.

—Vi ste, gospodo, skroz pogriješili put — reče ovaj. —Morali ste kod Močirja skrenuti na zapad, a vi ste pošli nasjeveroistok. Sad vam nema druge nego vratiti se doMočirja, jer ova cesta nakon desetak kilometara prestaje.

—Možda je malo kasno za to — reče Pavelić zapazivšida se mrakveć potpuno spustio.—Bolje bi bilo tu prenoćiti,pa ujutro nastaviti, ako nas vi primate. Naravno, uz odgovarajuću naknadu.

—Znate, dom zapravo ne radi—počne se gazda malkoizvlačiti.:— Ratna su vremena, pa nitko ne dolazi. A akonetko slučajno i bane, nikad ne znaš nakoga si se namjerio...

Ništa ne brinite! — reče Pavelić shvativši kamo ovajcilja. — Mi smo pošteni i mirni građani. Ja sam švicarskidržavljanin, iako Hrvat po rođenju. Rat me zatekao u rodnom kraju, pa se sve dosad nisam mogao vratiti. A gospodin... — tu pokaže na Borasa — on je građevinski inženjer.Obećao sam mu da ću mu u Švicarskoj naći posla, pa jepošao sa mnom.

Evo! — pokaže mu Boraš isprave, da bi potkrijepioPavelićevu tvrdnju. — Možete se uvjeriti da je tako.

Ne trebate mi ništa pokazivati! — reče gazda. — Sadionako nikakvi papiri više ništa ne znače. Vjerovat ću vamna riječ. Uostalom, i na prvi pogled se vidi da ne možetebiti nikakvi banditi. Ali reda radi, za svaki slučaj, izvolite seipak upisati u knjigu gostiju.

Boraš upiše svoje sadašnje ime i prezime, dodavši tomei "građevinski inženjer", a Bzik pored svoga imena stavi"vozač". Pavelić se upiše kao Feliks Maršić, poduzetnik izŠvicarske.

Znate, gospodo — nastavi gazda — imam svega trisobe, ali su samo dvije od njih slobodne. U trećoj je župnikiz Močirja. Kako je on jedini svećeniku cijelom ovome kraju,pokriva sva sela u okolici. Sutra drži misu kod nas, pa jezato tu prenoćio. Nadam se da vam to neće smetati.

Ni govora! — reče Pavelić. — Posve smo zadovoljnisa svime. Još samo kad bi bilo i da se nešto prizalogaji...

—Nažalost, nemam vas čim pogostiti. Kuhinja ne radi,a i s namirnicama smo u oskudici.

— Ništa za to! — javi se Bzik. — Ja sam ponio neštokonzervi. Samo bi ih trebalo malo podgrijati.

Gazda pristane napraviti im tu uslugu, pa u kuhinjinaloži vatru. Uskoro su sva trojica večerala iznutrice izkonzerve. Da bi sve skupa djelovalo koliko-toliko pristojnoi na razini restorana, gazda je odnekud stvorio, kakoreče, zadnje rezerve vina, pa im konzervirana hrana nijeteško sjela. Odmah nakon večere pošli su na spavanje.Bzik i Pavelić se smjeste u jednu sobu, a drugu prepusteBorasu. Onako umoran i pun dojmova, koji su se toga dananakupili u njemu, smjesta je zaspao.

Ujutro ga probudi snažno lupanje na vratima. Pomislioje da ga to Bzik budi kako bi nastavili put, pa je samopovi-kao: "Odmah, odmah!" i stao se oblačiti. Ali lupanjese ponovi snažnije i upornije nego prvi put. Nije bilo druge,morao je otvoriti, no čim je to napravio, ostao je kaoskamenjen od zaprepaštenja. Pred njim su stajali neki ljudiu smeđim engleskim vojničkim bluzama. Na glavama suim bile kape s crvenom zvijezdom petokrakom, a urukama su držali puške uperene ravno u njega. Odmah jeshvatio da su to partizani. Jedan od njih pozove ga naslovenskom da se preda. On mu odgovori da nijenaoružan i da im ne može Družiti nikakav otDor kad bi toi htio. Dooustili su mu da

dovrši odijevanje, a onda su ga poveli dolje u blagovaonicu.Vrata druge sobe, gdje su bili Pavelić i Bzik, bila su otvorenai očito je bilo da u njoj više nema nikoga. Stoga je Borašočekivao da će ih obojicu vidjeti dolje, već zarobljene ilimožda čak mrtve, ali na njegovo veliko iznenađenje, ni tu ihnije bilo. U jednom kutu blagovaonice sjedio je gazda snekim starijim partizanom, sudeći po oznakama na bluzi,vjerojatno zapovjednikom ove grupe. Čim Borasa privedu,on ustane, priđe mu i poče postavljati pitanja. Govorio jehrvatski, ali se iz izgovora i naglaska moglo lako razabratida je i on Slovenac.

— Tko ste vi i kamo ste odavde kanili ići?—Ja sam Antun Maglica, građevinski inženjer, a krenuo

sam u Švicarsku. Obećano mi je da ću tamo dobiti posao.—Lažete! Vi ste bili zapovjednik zloglasne Ustaške

nadzorne službe i ratni ste zlikovac.Na čemu temeljite tu tvrdnju? — iznenadi se Boraš

ovakvoj informiranosti.Na iskazu gospodina Maršića, švicarskog državlja

nina, koji vas je putem pokupio, ne znajući tko ste, i predkojim ste se nehotice razotkrili.

Dovedite ga da on to meni u lice kaže!On je već otputovao. Njegove isprave su u redu i

nismo imali nikakva razloga zadržavati ga.Onda i ne slutite koliko ste se prevarili. To je bio

glavom poglavnik NDH, Ante Pavelić.Na ove riječi svi partizani prasnu u grohotan smijeh,

kao da je bila izgovorena neka masna šala.— Što vi mislite — nastavi onaj njihov zapovjednik —

da mi samo tako uzimamo zdravo za gotovo što nam netkokaže. Već smo mi radiovezom stupili u kontakt s našomkomandomi dpbJiMQffiiacJie \ pniernuiQyaraa.Potvrdili

su nam to što je on o vama rekao. A Feliks Maršić je doistašvicarski državljanin, koga su ustaše držali zatočenog uJasenovcu zbog toga što je surađivao s našim hrvatskimsuborcima.

—O, jadne budale, kako vas je prešao! Ako je taj Maršićzbilja postojao, onda je u Jasenovcu posve sigurnolikvidiran, a Pavelić je preuzeo njegov identitet.

—To je sad ionako svejedno, jer ne možemo višeprovjeriti. A i on je već daleko. Ali zato imamo tu vas, paćemo se vama pozabaviti. Kanite li i dalje poricati daste bili zapovjednik UNS-a?

Boraš je posve rezignirao; postalo mu je svejedno štoće dalje biti s njim. Napokon, on već od svoje smrti neupravlja onim što se s njim događa, pa odluči govoritiotvoreno o svemu.

— Neću vam tajiti. Bio sam. I suodgovoran sam za svešto se tamo radilo. Nadam se da vam je to dovoljno. Izvolite,postupite sa mnom prema svom nahođenju!

—Krasno! Baš mi je užitak kad naiđem na ovoliko voljeza suradnjom — ironično će zapovjednik. — Nadam se daćete u tom stilu i nastaviti i reći nam tko još od ustaškihglavešina bježi ovim putem. Ili nekim drugim, svejedno.

—Jedini za koga sam znao, to je ovaj koga ste pustili. Aza druge me nije bilo briga, pa tako i ne znam ništa.

— A da mi vas podvrgnemo malo onim metodamaispitivanja kojima ste se vi služili u UNS-u?

— Možete, ali vam unaprijed kažem da tako nećetedaleko dogurati. Ne zato što vam ne bih bio spreman reći,nego zato što doista ništa ne znam.

Komandir se potiho posavjetuje s ostalima, a onda muse ponovo obrati:

— Mi smo ipak čovječniji od vas, pa se nećemo time... slutiti npcrn rpmn nHmah s vama svršiti. Donustit Ćemo

vam čak da dostojanstveno umrete. Bit ćete strijeljani.Inače, da ste pali u ruke vašim sunarodnjacima, mnogo gorebiste se proveli. Imate li možda kakvih želja?

Samo da napravite to što brže.Možda biste se željeli prije toga pomiriti s Bogom,

ako vjerujete u njega? — pomalo posprdno će komandir.—Tu vam malu uslugu možemo napraviti. Ovdje u domuje i tako jedan pop.

Boraš pomisli kako mu je ovo možda posljednja prilikada nađe ono što je toliko tražio — put do Boga. Ako Sotonai ima među svećenicima svojih slugu, to ne znači da su bašsvi takvi. Možda među njima ima i netko tko mu možepomoći.

Bit ću vam zahvalan, ako mi to dopustite.Pitanje je samo hoće li on htjeti. Znate, našim slo

venskim popovima ustaše baš nisu prirasli za srce.Zatvorili su ga u neku podrumsku prostoriju s malim

prozorčićima pri samom stropu, kroz koje bi se idvogodišnje dijete teško moglo provući, i tu ostavili dačeka. Proteklo je čitavih pola sata dok se napokon nisuotvorila vrata. Ušao je svećenik, koji je bio sav u ornatu,kao da je pred oltar izišao služiti misu. Čim ga Borašpogleda u lice, odmah mu je bilo jasno sve. Pred njim jestajao stari znanac. Smiješio mu se na svoj poznatizlobno podrugljivi način, uperivši u njega ona dva svojaraznobojna oka. No Borasovo iznenađenje trajalo je vrlokratko; već idući trenutak bio je pomiren s onim što gadalje čeka.

—No, tome sam se mogao i nadati!—reče rezignirano.— Kad se vi dočepate nečije duše, ne ispuštate je tako lakoiz ruku.

— Nešto ste kratkog pamćenja — šeretski će Astaroth.-Zaboravljate da ste, nji tu .dušu vj sarni^tavili u ruke.

— Čemu je onda imala služiti ova kratkotrajna iluzijaslobode?

—To je bio samo mali predah povijesnog usuda nakonzavršetka jednog ciklusa i prije početka novog.

— Dakle, sve počinje iznova?—Samo na drugi način. I vi i ja prebacujemo se na novi

kolosijek. Kao i vlak koji je stigao na svoju zadnju postaju.—A tako! Čini se da i vi ponešto učite od nas smrtnika.

Ustaše su izgubili, pa sad prelazite na stranu pobjednika!Nikamo ja ne prelazim, jer je i jedna i druga strana

podjednako moja. Dragi Boraš, povijest vam je nešto kaošahovska ploča, na kojoj uvijek isti igrač igra i crnim i bijelimfigurama. Onako, sam sa sobom, partiju za partijom, dajućičas crnima čas bijelima mogućnost da pobijede... Ovo "crni"i "bijeli" nemojte uzimati u vrijednosnom smislu. To je ovdjeisključivo u svrhu markacije... Razlika od pravog šaha jesamo u tome što uvijek nove figure dolaze na ploču. A one"pojedene" odlaze u zaborav i više se ne vraćaju.

I koja je svrha te igre? Da bi se netko zabavio?Opet postavljate pitanja, na koja biste teško mogli

shvatiti odgovor. Nema svrhe. Ili bolje, igra je svrha samojsebi. Igra se da bi bilo kretanja, a kretanje je potrebno da bivrijeme moglo protjecati. Bez toga ne bi bilo postojanja.

Zašto ste me izručili ovima da me strijeljaju?—Da vas mogu ponovo ubaciti u igru. Zato sam i došao,

da bih vas na to pripremio. Baš kao i pravi pop, koji vjernikeprije smrti priprema za život vječni. Vi spadate u one iznimne figure, koje se ne odlaže, nego ih se stalno iznova ubacujeu igru. Gdje god je to potrebno i na stranu koja je trenutnovažna. Skakač, koji uskače i preskače bez ikakvih ograničenja._ — Kako tn da ste onda Pavelića nustili nobieći? ,JJ,J,

136 137

Nije mi bio više važan. Odigrao je svoju ulogu i sadje otišao u povijesnu ropotarnicu.

Zar vam nije i on prodao dušu?Nije bilo potrebe da je kupujem. On mi je drago

voljno služio, a da toga nije bio ni svjestan. Kao i toliki drugi,koji su bili s njim ili protiv njega. Vjerovao je da služi nekimnajvišim idealima, naciji, slobodi, što ja znam, a zapravoslužio je meni. Takve idiote mogu koristiti samo na ograničeno vrijeme. Ovakvi kao vi, koji se za vlastita života nisuobazirali na takve gluposti, nego su cijenili one druge, opip-ljivije vrijednosti, moje su najjače oružje. Oni su mi potrebniza stalno.

—Na čudan način vodite povijest, ako je uopće vodite.Kao da vam je stalo da unesete u nju što više zbrke. A rekliste da sve teče po nekom višem planu.

— I teče. Samo na površini zbivanja sve se doima kaoniz slučajnosti i zbrka. Ali na razini uma koji njima upravljavlada apsolutni red. Sve je sa svime povezano. Čak i naokonespojive stvari. Primjerice, da u Augustovo doba jednogsenatora nije zabolio zub, Nijemci bi kod Staljingradaizvojevali pobjedu.

— Ne zove li se taj um koji upravlja možda Lucifer?—Opet vi s tom mitologijom! Lucifer, Bog, anđeo, vrag...

to su samo slike mašte, pomoću kojih vi smrtnicipokušavate shvatiti ono za što nemate ama baš nikakvepretpostavke. I pri tom ste neizmjerno daleko od toga čak ida naslutite pravu bit. Jedva nešto malo nazirete ispodpovršine.

Niste ni vi baš tako sveznajući kakvim se gradite. Imi s našim skromnim umnim sposobnostima možemovam ponekad doskočiti...

Mislite na to kako ste tobože spasili sina? O, jadnice!Nemojtesebi njštautvaraj Vašem sMu i Jliie bila namiie-

njena sudbina da ga ustaše smaknu. Svoju ulogu on tek imaodigrati.

Zar i njega kanite upregnuti u ta svoja paklena kola?Već se sam upregnuo i bez moga uplitanja. I on je

fanatik svoje ideje, baš kao i Pavelić.Nije točno. On je plemenita duša, kojoj je strano

svako nasilje.Plemenita duša? Možda i jest, ali to ne znači da joj je

nasilje strano. Samo što ga u svojoj plemenitosti drukčijenaziva. Pogledajte malo prošlost: nema u njoj ničega osimnasilja, krvoprolića, tamnica, mučilišta, ratova... Sve to radeplemenite duše u ime plemenitih ciljeva. Kako bi inače čovječanstvo išlo naprijed? Trebam li vam govoriti što je svestvoreno kroz povijest, koliko su se vidici proširili, standardživota poboljšao...

Što to vrijedi kad ste vi pomiješali princip dobra iprincip zla, pa se izgubio svaki kriterij moralnog vrednovanja.

Kako ne shvaćate da to proizlazi iz ljudske naravi, ane iz mene? Ona daje pečat svim zbivanjima, bez obzirakamo ih onaj viši plan usmjeravao. A ona se od svog nastanka nije izmijenila. I to ne mojom krivicom. Takva jekakva je, bez moga sudioništva. Onda u vlaku vi ste slobodno mogli odbiti pogodbu sa mnom i ja vas ničim ne bihmogao prisiliti. Ali ponuda vam je bila i suviše privlačna.Upamtite jednom za svagda! U vama je sve to što nazivatedobrim i zlim i ne tražite ga izvan sebe. No... — tu Astarothpokaže namjeru da krene—bilo mi je drago s vama porazgovarati. Vidim da se pomalo upućujete u posao. Ali potrebno vam je još mnogo učiti.

Čekajte! Što će sada biti sa mnom? Hoće li me ovi

—Naravno! — zaustavi se Astaroth na trenutak. — Imeci će zaista naći put do vašeg srca. Antun Maglica ćeumrijeti i biti pokopan baš kao što je bio i Martin Boraš. Aličim umrete, odmah potom ćete otvoriti oči u drugoj glavi ina drugom mjestu.

—Tko sada imam postati? Ne valjda opet neki krvnik?—Sve ćete, kao i prvi put, sami otkriti.S tim riječima Astaroth ga napusti, a partizani, koji su

sve vrijeme stajali na straži pred vratima, dođu po njega.Izveli su ga na neku ledinu, gdje je već vod od desetak njihs puškama bio postrojen nasuprot nekom usamljenomstablu. Znao je točno što sada slijedi; vidio je to bezbroj putau vlastitom aranžmanu. Razlika će biti samo u tome štoovdje nije zid nego stablo i što nakon ispaljenog plotunaovom njegovom mukotrpnom životu neće biti kraj.

II.

1. SKOK NA CRVENO POLJE

Kad je Boraš ponovo otvorio oči, ugledao je samo crno;posvuda je bio takav mrak, da je u prvi mah pomislio kakoje zakovan u nekom kovčegu. Ali tada zapazi da oko njegaima prostora i da se može micati. Osjeti da leži na nečemtvrdom i da ga u grlu nešto guši, pa sjedne i pokuša iskašlja-vanjem izbaciti to iz sebe. Uskoro mu iz dušnika izleti neštotvrdo, što mu se, kad je malo opipao, učini nalik na ribljukost. Zapazi daje posve gol, pa kako su ga od hladnoćepočeli hvatati ježurci, počne tražiti oko sebe nešto čime bise ogrnuo. Ali, ničega u njegovoj blizini nije bilo. Zatoustane i krene onako naslijepo u tamu, ispruživši rukenaprijed, ne bi li barem otprilike odredio gdje se nalazi.Uskoro napipa zid, a onda pođe u jednom smjeru držećise njega, sve dok ne zaokruži tako cijelu prostoriju.Ustanovio je da je u nevelikoj sobi bez prozora, sa samojednim vratima, koja se nisu dala otvoriti. Potom počnena isti način, pipajući, pretraživati sredinu sobe, da bividio čega još ima u njoj. Vrlo brzo pronađe da se, porednjegova, nalazi još jedan ležaj i daje na njemu nekinepomičan čovjek. Kad ga pokušaHrmanipm nrnhnrliti 7ana7i rla iphlaHnn i nknrpn: niip. bilo

nikakve sumnje da je mrtav. Tad se odjednom sjeti svegašto se dogodilo s njim prije negoli se obreo u ovoj tami: kakosu ga partizani izveli na ledinu, potom ga privezali za nekostablo, pa kako je onda desetak njih uperilo puške u njega...Plotun ga je zaglušio i istovremeno je osjetio niz snažnihuboda u grudi, kao da su mu neki noževi probili kožu iprodrli u tijelo. Nakon toga zamračila mu se svijest sve dotrenutka dok nije ovdje otvorio oči. I gdje je sad ovo, pitaose, u grobnici ili mrtvačnici? Je li uopće živ i na ovomsvijetu, ili je možda njegov duh dospio u neku drugudimenziju? Čudnim mu se učini da više ne osjećanikakve bolove na mjestima gdje su ga pogodili meci.Opipa se po tijelu; ni traga kakvoj rani. Ali nije postao niduh; ima tjelesni oblik, osjeća ga pod prstima, a i njegovotijelo osjeća dodire. Ne preostaje mu, dakle, drugo negomirno čekati što će biti dalje; ona se vrata jednom morajuotvoriti i netko se, prije ili kasnije, mora pojaviti. Kakomu je studen postajala nepodnošljiva, a na tijelu svogasusjeda napipao je pokrivač, uzme ga, umota se u nj i vratina svoj ležaj.

Čekajući tako da se nešto dogodi, stao je razmišljati ozadnjim Astarothovim riječima: "Dobro i zlo su u vama ine tražite ih izvan sebe!" Znači li to da su svi oni čudni porivi,koji su ga tjerali da radi one grozote, nešto što je otpriježivjelo u njemu, a ne nešto što mu je bilo ucijepljeno?Posebice onaj užitak koji je imao pri pogledu na ljudskupatnju, ili ona mržnja koja ga je tjerala na ubijanje? Sad,kad bolje razmisli, učini mu se da mu to ni onda, kad mu seprvi put javilo, nije bilo nešto posve novo i nepoznato. Kaoda je otprije, još u onom prvom životu, to tinjalo u njemu,samo potisnuto u neke skrivene prostore duše, a onda sereinkarnacijom oslobodilo i rasplamsalo. Možda je i onadruea osoba, koia se u niemu novremeno iavliala kan

njegov nepoznati alter ego, bila zapravo pravi on, koji je dotada drijemao uspavan, pa se na Astarothov pozivprobudio? Ako Astaroth ima njegovu dušu u vlasti, onda jemože oblikovati po volji kao pekar tijesto, izvlačiti iznajtajnijih zakutaka njezine podsvijesti porive, za koje onanikada nije znala, a sve one plemenite težnje potiskivatinekamo na njezino dno. Možda gaje upravo zato i odabrao,jer je osjetio da mu je duša u tom smislu mekana ipodatna? Jer, kako inače protumačiti da tolike okorjelezločince, kao što je, primjerice, Pavelić, ne uzima u svojuslužbu? Oni su, takvi kakvi su, očito već ujarmljeni unjegovoj zaprezi, pa se služi njima samo dok mu njihovfanatizam koristi. Ako je doista tako, onda cjelokupnupovijest tvorimo zapravo mi sami, kao što brod tvorenjegov trup, palube, pramac, krma, pogonski strojevi,jedrilje i ostalo, a Astaroth je samo kormilar koji upravljatim ukletim plovilom dajući mu smjer.

Uto kroz prozorčić na stropu dopre svjetlo, koje obasjačitavu prostoriju; počelo je svanjivati. Kao što je i slutio,Boraš se nalazio u mrtvačnici i ležao na kamenom stolu, ana susjednom do njega bio je istinski mrtvac, krupančovjek u bijeloj kuharskoj odori, sav poprskan krvlju. Naglavi mu je bila prostrijelna rana, tako da se na prvi pogledvidjelo da je ubijen metkom u potiljak. Boraš razgrnepokrivač u koji se umotao da bi pogledao kako sadaizgleda; imao je čvrsto, pravilno građeno, mlado tijelo,mlade no što je bilo Magličino. No, nije se tome nimaloradovao. Znao je dobro da to, kao ni ono prije, nije njegovaprava građa — ta se vjerojatno već odavno u zemljiraspala — nego nečija tuđa, ukradena; stanište iz koga jepravi vlasnik izgnan, da bi se njega moglo smjestiti. Pa i tosamo na neko vrijeme, dok je to potrebno onomdemonskom kombinatoru. Opet ga čeka nekj, novi Životkoiiniie nieeov. s drueim imenom i u drueim

okolnostima. I opet će za početak morati oprezno istraživatitko je uopće sada, kakav smije ili ne smije biti i što moraraditi, bez obzira na svoje vlastite potrebe.

Odjednom se vani začuje razgovor i netko počneotključavati vrata. Boraš se ponovo umota u pokrivač i kreneusu-sret pridošlicama. Kad se ulaz otvorio, pred njim sustajala četiri čovjeka u bijelim mantilima, po svemu sudećibolničari, od kojih su dvojica držali prazna nosila.Ugledavši ga onako kako poput uskrslog Lazara ide premanjima, obuzme ih takav užas da su se najprije nijemozabuljili u njega široko razjapljenim očima, a ondakriknuli i razbježali se na sve strane. Boraš je odmah sveshvatio; očito su ga držali mrtvim, pa je prizor koji suugledali doista morao na njih djelovati zastrašujuće. Izišaoje iz mrtvačnice i sve onako umotan u pokrivač krenuoprema najbližoj zgradi. Po ljudima koji su se kretali uokoloi po stablima borova, koja su posvuda rasla, zaključio je dase nalazi unutar nekog bolničkog kompleksa, i to negdjeblizu jadranske obale.

Prestrašeni bolničari su dignuli takvu paničnu dreku,da su svi koji su se našli u blizini, i bolesnici u pidžamama imedicinsko osoblje, zastali i obratili pozornost na njega.Znajući kakav bi učinak mogao izazvati, Boraš se nije usudioprilaziti im, nego je stao čekati neće li se netko od njih njemuobratiti. No nitko ništa nije pokušavao; čak se nije nipomaknuo s mjesta. Sudeći po prestravljenimpogledima, očito su svi u njemu vidjeli oživjela mrtvaca isamo brojnost im je davala hrabrosti da se ne razbježe.Dugo je trebalo dok se jedan od liječnika nije snašao.Shvativši da taj što stoji pred njima nije nikakva prikaza nivampir, nego čovjek od krvi i mesa, pode prema njemu, pakad mu se približi, zaustavi se na udaljenosti od nekolikometara, kao da se još uvijekž,eli9sigura,tiJgasvaJa,slučai,

Druže Santini... — reče nekako nesigurno — vi steživi?

Naravno da sam živ! — odvrati Boraš, trudeći se dadjeluje kao da je doista taj čijim je imenom oslovljen. —Tko me to strpao u mrtvačnicu i zašto?

Dopustite... — nastavi liječnik tonom koji Borasuotkrije da ga je Astaroth sada premjestio u neku iznimnovažnu osobu — sve će vam se objasniti. Bili smo uvjerenida ste mrtvi... Ali nema smisla ovdje... Izvolite sa mnom uprijamnu ambulantu.

Vidjevši da se doista radi o živu čovjeku i da liječnikrazgovara s njim, i ostali se osmjele i priđu, a ona četvoricašto su prva dignula larmu ponude se čak da ga na nosilimaponesu. No Boraš to odbije, rekavši da se posve dobroosjeća, i pođe s liječnikom. Ovaj ga uvede u ambulantu iponudi sjesti, a usput naredi bolničarki da donese topli čaj.Tu se razgovor nastavi. Boraš se nije usuđivao izravnoraspitivati o onom najvažnijem, što se dogodilo s njim ikako je došlo do toga da ga drže mrtvim; bojao se da je tonešto što bi, bez obzira na sve, morao znati, pa bi ljudimogli pomisliti da mu se poremetila pamet. Zato pokušadoći do toga zaobilaznim putem:

—Zašto ste me tamo ostavili golog?—Jutros je trebala biti obavljena obdukcija, pa smo vas

svukli odmah čim su vas jučer donijeli. Znate, kad se tijeloukoči, to baš nije lako napraviti. Nemojte zamjeriti, ali svisu znaci pokazivali da ste mrtvi.

Obdukcija? Zašto obdukcija?Pa da utvrdimo uzrok smrti; radi li se o trovanju ili o

nesretnom slučaju...A tko je onaj što je tamo ležao pored mene?Zar ga ne znate? Kuhar Božaić iz restorana "Jadran".

ga kadi vas.Netko mu ie oucao u glavu. Nisam

bio tamo, pa ne znam što se uistinu dogodilo. Zar se vi bašničega ne sjećate?

—Slabo. Znam samo to da sam se probudio ovdje umrtvačnici i iskašljao nešto što me gušilo. Mislim da je tobila riblja kost.

—Moguće... Moguće da vam je neki komad hrane upaou dušnik. Od toga se čovjek lako može i ugušiti, ako odmahne izbaci to iz sebe. Ali da vam je to iskočilo samo, nakonšto ste toliko vremena ležali obamrli, naprosto graniči sfantastikom! Ili je dežurni liječnik prilikom utvrđivanja smrtiu nečemu pogriješio.

Mogu li nešto obući?Jao, pa ja sam posve zaboravio! Ovdje su vas svukli i

uniforma vam je još uvijek tu. Evo je u ormaru. Čak i donjerublje.

S tim riječima liječnik izvadi iz ormara stvari koje supripadale prethodnom vlasniku Borasova tijela i preda muih, a on ih, iz potrebe da što prije pokrije svoju golotinju,počne užurbano navlačiti na sebe. Tekkad je s tim bio gotov,pogleda se i zastane sav u čudu; bio je odjeven u partizanskuodoru s kapom "titovkom", a na rukavu su mu bile nekeoznake koje su ukazivale da ima visok vojni čin. Potražiogledalo, tobože da bi doveo sve na sebi u red, a zapravo davidi samo svoje lice; sve vrijeme ga je mučila znatiželjakako sada izgleda, pa je našao zgodnu izliku da to sazna.Pronađe ga u prostoriji do ambulante, iznad lavaboa, izagleda se u nj; iz ogledala je zurilo u njega mlado,tamnoputo lice čovjeka između 20 i 30 godina, s gustomcrnom kosom, koja mu je padala preko čela. Kako jeliječnik trenutno bio zauzet telefoniranjem, Boraš nabrzinu pretraži džepove, da sazna kako se sada zove i tko jeuopće. Dokumenti koje je našao bili su partizanski i glasilisu na ime Predrag Santini. JPgregJ

imena je stajalo: rođen u Šibeniku 1920. godine, otac —Milan, po zanimanju privatni poduzetnik, a majka — Ga-brijela, kućanica.

I to je bilo sve što je ovako letimice uspio pročitati, jerje liječnik vrlo brzo završio telefonski razgovor. U stvari,nazvao je nekoga njegovog i obavijestio ga o svemu štose dogodilo. Nije prošlo mnogo vremena i uskoro su stigladvojica u partizanskim odorama, mladi ljudi njegovihgodina, koji su pokazali silno veselje zbog toga što gavide živa. Odmah su mu ponudili da ga odvezu kući, pa seBoraš posve prepustio njihovu vodstvu. Ukrcali su ga u svojdžip, koji su parkirali pred samom bolničkom zgradom, ikrenuli. Već iz prvog pogleda na gradske ulice, uspio seorijentirati u prostoru: Astaroth ga je vratio u Šibenik,odakle je krenuo u svoj prvi život. Stekavši već rutinu uovakvim situacijama, Boraš nije htio mnogo govoriti;svojim je pratiocima samo kratko opisao na koji sečudesan način probudio i onda zašutio, očekujući da će iznjihova komentara izvući nešto što bi mu moglo pomoći usnalaženju. Ali kako se oni nisu oglašavali, ne preostanemu drugo nego pokušati iskamčiti to iz njih, pa ih lukavoupita:

Recite mi otvoreno, drugovi! Je li ovo sa mnom bionesretan slučaj, ili me doista netko pokušao otrovati?

Uvjereni smo daje ovo drugo, druže pukovniče.A sad da vas pitam još nešto! Naslućujem razloge,

ali zanima me vaše mišljenje. Zašto bi netko želio to napraviti sa mnom u mom rodnom gradu?

Tek sad se oni raspričaju nadugo i naširoko, pa Boraš iznjihovih odgovora uspije saznati i tko je taj, u čijoj je sadakoži, i što se to s njim dogodilo. Santini je bio visokopozicio-niran čovjek novog režima: prvoborac iz 1941. ipartizanski

« ir

djelovao u OZN-i pri Vrhovnom štabu. S obzirom na to,trebao je ostati u Saveznoj OZN-i u Beogradu, ali je odbiotu počast i zatražio da ga premjeste u rodni grad. Molbamu je uvažena, pa je jučer s društvom u restoranu "Jadran",otprilike u isto vrijeme kad su ono Borasa partizani strijeljali,proslavljao svoje postavljanje za načelnika šibenske OZN--c. Međutim, za vrijeme ručka dogodilo mu se nešto što jesve šokiralo: odjednom se zagrcnuo, zakolutao očima,počeo se gušiti, a onda pao i ostao nepomičan. Neki supomislili da gaje otrovao kuhar Božaić, koji je tu sumnjunavukao na sebe najviše zato što je za vrijeme rata radio utalijanskoj vojnoj menzi, te su mu odmah na licu mjestapresudili.

Partizan koji je vozio džip upita Borasa želi li kućiroditeljima, ili u svoj stan. Kad je odabrao ono prvo,zapazio je da su se obojica malko začudili. To mu je dalonaslutiti da odnosi između Santinija i njegove obitelji nisubaš najbolji. "Pa da", pomisli, "kako bi i bili! Privatnipoduzetnik i načelnik OZN-e!" Zato, kad je izlazio iz kola, izopreza zatraži da se za sat vremena pošalje nekoga po njega.

Našao se pred raskošnom vilom na dva kata, s terasomi balkonima, negdje na samom izlazu iz grada. Pozvonio jei otvorila mu je krupna žena pedesetih godina i prosijedekose. Kako nije znao tko je ona i što je Santiniju, ništa nijerekao, nego se samo zagledao u nju sa smiješkom, a ona jena to stala klicati od radosti:

— Isuse! Mladi gospodin! Stiga je mladi gospodinPredrag!

Oprez se pokazao i te kako razložnim; to nije bilaSanti-nijeva majka. Ne zna ni sam zašto, ali same riječi"mladi gospodin", a još više pretpostavka da bi ta ženamogla biti sluškinja, izazovu kod Borasa antipatiju i prematoj kući i prema obitelji koia tu živi. Očito mu to Asramrh

šava mentalni sklop za novu službu, pomisli. Uskoro sepojavi i druga žena, za koju je s više razloga mogaopretpostavljati da bi mogla biti gospođa Santini. Za razlikuod prve, koja je bila odjevena u nekakvu radnu kutu, ovaje nosila elegantnu kućnu haljinu i imala obojanu kosu,iako je bila znatno starija, između 60 i 70 godina. A i onaprva ju je nazvala "gospođa Gabrijela". Ona se doslovcebaci na njega i počne grliti i ljubiti.

— Sinko! — govorila je pri tom. — Toliko sam te čekala,a ti nam se tek sad javljaš! Svašta su nam govorili o tebi... dane želiš ni čuti za nas, da samo bančiš po gradu. Hvala Boguda nije tako i da nas nisi zaboravio!

Boraš je samo šutio i puštao je da mu beskrajnimtiradama i milovanjima iskazuje materinsku ljubav,premda on ništa nije osjećao, a ponajmanje neku toplinukakva se javlja pri susretu s nekim bliskim. Naprotiv, svemu je to djelovalo krajnje degutantno i najradije bi tu ženubio odgurnuo od sebe, da mu se nije učinilo kako bi timemogao pokvariti nešto u ulozi koju silom prilika moraigrati. Pravi Santini sigurno, unatoč razdoru u obitelji, tonikada ne bi napravio, pa je i on stoga morao sve to mirnoprimati. Uto se na vratima jedne od soba pojavi mladadjevojka s knjigom u ruci; očito ju je njegov dolazakprekinuo u čitanju. Borasa toliko zapanji njezina ljepota,da se u prvi mah sav smeo. Imala je dugačku platinastukosu, spletenu u kike koje su sezale do pojasa, i tamneizražajne oči s nekom čudnom ljubičastom nijansom. Odpogleda koji mu je uputila nešto gaje čitavog streslo, kao damu je tijelom prošla struja; morao je sam sebi priznati danešto ljepše ni u prvom ni u drugom životu nije vidio.Odmah je shvatio da bi to morala biti Santinijeva sestra, paisti tren potisne u sebi neke sirove porive, poznate mu još izprethodnog života, koji su mu se

Zar si zaboravio Luciju? — reče gospoda Gabrijelavidjevši da on samo stoji ne znajući što bi. —To ti je sestra.

Čarli! — klikne radosno djevojka objesivši mu sedoslovce oko vrata. — Napokon! Što me tako gledaš, kaoda me ne poznaš? Jesam li se zbilja toliko izmijenila? Ti nisiskoro ništa. Mislim, fizički. Jedino što ostavljaš muževnijidojam. A falio si mi... nemaš pojma koliko si mi falio sveovo vrijeme! Imam ti toliko toga reći...

Lucija! — strogo će gospođa Gabrijela. — Nemojodmah brata opterećivati svojim brigama. Vidiš da se jošuvijek ne snalazi. Pet godina je dugo, malo se otuđio odnas. Pusti ga neka najprije dođe sebi!

Ali mama, bolje je da mu ja sama sve kažem prijenegoli...

Kao da se boji onoga što bi Lucija mogla ispričati,gospođa Gabrijela je opet prekine i, sva nekako smetena,navali na Borasa da sjedne, a sluškinji zapovjedi nekaiznese na stol kolače i rakiju. Stala mu je na sve mogućenačine ugađati, kao da želi steći neku njegovu izgubljenunaklonost, i pri tom stalno jadikovala kako im je bilo teškoza vrijeme rata. Borasu se malo-pomalo počne bistritislika njihove obiteljske situacije. Sjetio se da su Santinijeviu vrijeme njegova djetinjstva, kad je ono još u prošlomstoljeću služio kod šibenskog težaka, bili najuglednijagradska gospoda, vlasnici trgovačke luke i svih postrojenjau njoj, a sudeći po izgledu kuće, to su ostali i u idućimgeneracijama sve do sada. No jedan je član obitelji, i toovaj čije obličje on sada nosi, očito krenuo drugim putemnego što je obitelj željela; postao je komunist i partizan.Čini se daje to bilo razlogom zašto je gospođa Gabrijela unjemu trenutno vidjela više predstavnika nove vlasti negosina; cijelo vrijeme trudila mu se,opravdati neke stvari, zakoie ie mislila da hi im nn

mogao zamjeriti, kao to što je njegov otac morao raditi zavrijeme okupacije, ili što su izdavali sobe talijanskimčasnicima. Da nisu tako radili, govorila je, ne bi nikakomogli preživjeti. Luciji je ta tema očito bila neugodna, panije htjela ni sudjelovati u razgovoru, nego je sjela u drugikraj sobe i vratila se knjizi, koju je prekinula čitati. Alinije čitala; vidjelo se da samo bulji u nju, kako bi prikrilanešto što je trenutno muči.

Boraš nije znao kako bi se pravi Santini postavio premasvemu što je čuo, pa se zato nije upuštao ni u kakvekomentare. Osim toga, nije baš pomno ni slušaogospođu Gabrijelu, jer mu je pogled svako malo skretaoprema Luciji. Doista se s takvim tipom ljepote još nikada nijesreo. One brojne manekenke i dame iz visokog društva, skojima je održavao veze, bile su samo dekorirane fasade,iza kojih se krila banalnost značaja i gola taština. Lucijinaljepota je, međutim, bila prirodna i nepatvorena i nijetražila nikakva dodatka; sva se odnekud iznutra razlijevalanjezinim licem i cijelom vanjštinom, zračećijoj iz svakogpokreta i pogleda. A ona sama kao da toga nije bila uopćesvjesna; ni traga kakvoj samouvjerenosti ili brizi kakoizgleda u očima drugih, toliko karakterističnim za oneljepotice, koje su oko njega oblijetale. Opčinjen time,Boraš se prenuo tek kad ga je gospođa Gabrijela upitalahoće li se javiti ocu. Našao se u maloj dvojbi. Znao je dobrokakvoj ideologiji ga je sada Astaroth uputio služiti, a imao jeiskustvo što bi mu se moglo dogoditi ako napravi nešto što nebi smio.

— Idi, idi! — nagovarala ga je ona. — On se samo pravidaje ljut na tebe. Jest da mu nije drago što si s ovima, ali onte i dalje jednako voli.

Pristao je otići, ali kako nije htio pokazati da ne zna put,vnmnlinip «lii5kiniu da pa naiavi i nosao zaniom. Ušao ieu

neku vrstu radnog kabineta; po sredini je bio veliki pisaćistol, a uokolo stalaže s knjigama i kauč za odmor. GospodinMilan je sjedio u naslonjaču za ljuljanje, sav udubljen uslušanje radija. Bio je to čovjek starije dobi, široka lica i posvećelave glave, po svoj prilici sin ili možda čak unuk onogakoga se Boraš sjećao iz svoga djetinjstva kao gospodinaSantinija. Kad je Boraš ušao, on smjesta ugasi radio, kao daje uhvaćen u nekom nedopuštenom činu. Pogled koji muje uputio do kraja otkrije Borasu odnose koji su vladali u tojobitelji; to nipošto nije bio pogled kojim se dočekuje sina,koji je više godina bio odsutan. Gospođa Gabrijela mu je ililagala, kad mu je rekla da ga on i dalje voli, ili je samu sebetime zavaravala. U držanju starog Santinija je svega prijebilo negoli očinske ljubavi. Boraš gaje dobro razumio. Nezna kako bi se i on sam odnosio prema svome Jakovu, da jeza života znao za njegovu pripadnost komunistima.Instinktivno je nekim gestom htio i pokazati to što osjeća,ali odmah primi signal, koji mu nedvojbeno stavi na znanjedaje za njega sada razumijevanje te vrste krajnjeneuputno.

— Savjetovao bih ti da se što prije okaniš tih s kojimasi! — reče gospodin Milan tonom kao da govori s kakvimbalavcem. — Ova vlast neće biti duga vijeka. Amerikanciimaju atomsku bombu.

—A Sovjeti više od 100 milijuna pod oružjem. Nikakvebombe ne pomažu protiv takve sile.

Nije znao kako mu je uopće došla na pamet ideja daovako odgovori, to više što prema Sovjetima nikada nijeimao simpatije, ni u prvom ni .u drugom životu. Možda gato Astaroth nadahnjuje, a možda to progovara iz njega nekiprkos zato što ga gospodin Milan tretira kao nedoraslog.

— O, jadni šumski odrpanci, što vi sebi umišljate! —nastavi gospoduiMilan,—Znaš li tiuoDĆe što ie to atomska

bomba? Evo, sad sam slušao na Glasu Amerike; nadam seda me nećeš zbog toga zatvoriti. Japan... ne trebam tigovoriti kakva je sila to bila... taj moćni Japan je samo odjedne kapitulirao. A što će biti kad one počnu pljuštati sneba kao grad?

— Rat nikada nije dobivalo oružje, nego srce i vjera uono za što se ljudi bore.

—Srce i vjera! Ti meni imaš obraza govoriti o srcu i vjeri!Kad su te dvije stvari bile spojive s razbojnicima ipljačkašima?

— O čemu ti to govoriš? Gdje ti vidiš razbojnike?—Akako bih drukčije nazvao one koji oružanom silom

otimaju ljudima imovinu, što su je stekli mukotrpnimradom tijekom cijeloga života? Tvoj djed je stvoriošibensku luku, sagradio pristanište, nabavio mehanizaciju,zaposlio ljude. A ja sam nastavio tamo gdje je on stao iučinio da cijeli grad od toga ima koristi. I sad, umjesto dami se oda priznanje, dođu nekakvi golje iz šume, kojima jeoduvijek svaki rad bio mrzak, i kažu mi: ovo više nije tvoje,nego naše.

Ako je itko mogao suosjećati s gospodinom Milanom,bio je to Boraš. I on je za života imao bogatstvo, za koje jevjerovao da ga je stekao svojim radom i sposobnostima. Injegov je sin pripadao onima koji su mu to namjeravalioduzeti. A vjerojatno bi isto ovako reagirao daje poživio idočekao taj trenutak. Dolazilo mu je da sjedne poredMilana i podijeli s njim njegove brige, ali ga podsjećanjena ulogu koja mu je sada dodijeljena i ovoga puta u tomespriječi, pa odgovori riječima kojima je Jakov njemuodgovarao kod ovakvih sličnih prepirki:

—A koliko si plaćao ljude koji su radili za tebe? Da siim davao onoliko kolika je stvarna vrijednost njihova rada,ne bi mogao iz toga izvlačiti dobit niti imati sve ovo što sada„imaš. Sieti.se.kaM.guQ.njživjeli, akako ti!

— Što hoćeš time reći? — plane gospodin Milan. — Dasam ja njih pljačkao, je li? Eksploatacija, tako vi to zovete. Avi ćete uvesti pravdu i jednakost za sve? Poserem vam se jana takvu pravdu, koja izjednačava sposobne i nesposobne,radnike i neradnike, genije i idiote. Ali što se ja tu... jednogdana ćete shvatiti da ste ovim što radite sami sebi iskopaligrob...

Tko zna koliko bi ta prepirka potrajala, daje ne prekinesluškinja, koja je došla obavijestiti Borasa da ga vani čekaneki njegov čovjek. Zato on ne odgovori ništa, nego se bezriječi pozdrava udalji iz Milanova kabineta. Nije se takoponio iz revolta; više je to bilo iz osjećaja srama što mu jemorao onako odgovarati, iako se zapravo s njime slagao. SGabrijelom i Lucijom se ipak oprosti, ali na brzinu i bezmnogo riječi; bilo mu je neugodno izigravati njihova sina ibrata. Ne toliko zbog Gabrijele, koliko zbog Lucije; imao jeneki čudan osjećaj da mu ta djevojka može donijeti velikenevolje, ako joj se približi. Pred kućom ga je čekao osobniautomobil i vozač, koji je stajao naslonjen na karoseriju.Već pri prvom pogledu na njega, Boraš se skoro skameniod zaprepaštenja. Bio je to glavom i bradom Bzik, onaj istiBzik, koji gaje cijelo vrijeme NDH pratio kao sjena. I nije seradilo o nekome tko mu je samo nalik; Boraš je predobropamtio fizionomije da bi ga obična sličnost mogla zavarati.Bio je to doista on; imao je njegovo lice, njegov stas, samošto je sad bio u partizanskoj odori i nosio kapu s petokrakomna glavi. Čak mu je i put imala onu bolesničku,blijedožuć-kastu boju. Boraš je bio toliko siguran u svojazapažanja, da ga je tako i oslovio:

Bzik, jesi li to zbilja ti?Ne, druže načelnice, zamijenili ste me s nekim. Ja se

zovem Đuro Radas.

Hoćeš li reći da se nas dvojica dosad nismo sreli?I nismo. Ja sam vam od jučer dodijeljen za osobnog

tajnika. Jutros sam prvi put na dužnosti.Nemoj me vući za nos! Znam te dobro, Bzik. Radio

si dugo s Antunom Maglicom. I glas ti prepoznajem.—Časna partijska riječ, druže načelnice, nikada nisam

ni čuo za toga Maglicu.Boraš nije htio dalje insistirati, nego je sjeo u kola i

pustio da ga taj Radas ili Bzik, tko već bio, vozi kamo hoće.Tijekom vožnje razmišljao je o ovoj čudnoj podudarnosti.Nikako nije mogao prihvatiti to da se zabunio. I tada muodjednom sijevne: Bzik bi lako mogao biti neka vrstaAstarothova agenta. Možda čak uopće i nije ljudsko biće,nego neki demon iz njegove paklene menažerije. Sjeti seda mu je Bzik zapravo, kod svih onih zlodjela koja je počinio,bio neka vrsta spiritus movensa. On ga je prvi uputio nakraljevsku policijsku kartoteku, gdje će naćiimenakomuni-sta, on ga je analizom Dračine pogibijedoveo do Elkeza, on gaje odvezao ravno partizanima da gastrijeljaju, jednom riječi, bio je na ovaj ili onaj načinumiješan u sve što se s njim zbivalo. Možda je i sada tu, udrugoj odori, da bi ga i dalje nadzirao? Uostalom, i popoložaju je nešto slično onome što je onda bio, nekakvanjegova "desna ruka". Nije mogao odoljeti, a da ga jošmalo ne ispipa.

Reci mi, Radas, gdje si ti bio za vrijeme rata?Svugdje pomalo, druže načelnice. U Bosni, na Su-

tjesci, u Drvaru, ono kad je bio desant... Eh, tko bi se svegasjetio!

—A kako si došao u vezu s Didom?Oprostite... s kojim to Didom?Onim s kojim si stigao iz Italije.— Nikada nisam bio u Italiji. Ja vam se do rata nisam

..»nilruH miran 17 Dtnrra u T.iri. ed\e. sam rođen. ., , :. ,.; ... .,

Uvidjevši da mu je trud uzaludan, Boraš odustane.Automobil se zaustavi kod neke zgrade, kroz čija suvrata ulazili i izlazili sami uniformirani ljudi. Shvatio jeodmah da bi to morala biti uprava OZN-e, na čijem je sadačelu, pa se iskrca i zaputi prema ulazu, kombinirajući uglavi kako bi došao do svog ureda, a da ne ostavi dojamnesnalaženja. Ali, pokazalo se daje to posve nepotrebno.Čim se pojavio, oko njega se sakupe brojni službenici, odvratara do najviših činova, radujući se njegovu "povratku izmrtvih" i ispitujući ga što se to s njim zapravo dogodilo. On jedavao neke kratke i neodređene odgovore, koji se u onojgunguli nisu ni čuli, pa gaje ta gomila stalno pratila pohodnicima i bombardirala novim pitanjima, dok nisu takostigli do vrata na kojima je stajao natpis NAČELNIK.

Jedva je dočekao da se nađe sam u sobi, kako binapokon mogao srediti dojmove i razmisliti o svome novompoložaju. Po svemu što je dosad doživio, a i po onome štoje znao o komunistima, nagađao je kakvu mu je novuzadaću Astaroth namijenio. Opet će u ime jedne nove idejemorati provoditi nekakva čišćenja nepoćudnih, možda neonako krvava kao kod ustaša, s obzirom daje mirnodopskostanje, ali neizbježno će i ovdje biti nekih ljudskih drama.Sigurno ni likvidacije neće izostati; ni jedan povijesnikovitlac u kome jedna vlast smjenjuje drugu nije prošao beztoga. Najvjerojatnije će, kao "klasni neprijatelji", žrtve biti iSantini-jevi, i to će ga dovesti u nimalo zavidan položaj, jerih cio grad drži njegovom najužom obitelji. Bude linesmiljen u obračunu s njima, posve će mu sigurno jednipljeskati kao uzoru pravednosti, dok će ga drugi držatimoralnom nakazom. Sjeti se da mu je Astaroth već napočetku rekao za utjehu kako će ponekad moći činiti i onošto naziva dobrim, ako je u funkciji cilja. Kojeg lisajka^maU kakav ie samo

demonski košmar ova povijest! Pravednost u službi najteženepravde! Dobro u službi zla! Sin protiv vlastita oca! Nemanikakve sumnje da je i Predrag Santini uklonjen, jednakokao i Maglica, samo zato što nije bio dorastao toj zadaći.Sigurno ne bi odolio zovu krvi i napravio bi sa svojimabarem neku malu iznimku.

I nehotice mu se dođe nasmijati, pomislivši što li sveljudi ne ispredaju u svojoj mašti kad pokušavaju sebipredočiti pakao. Kakav drugi svijet i vječni oganj, kakvokuhanje u vreloj smoli ili vragovi koji te razvlače trorogimkukama! Nema "tamo" i "ovdje"; sve je "ovdje", sjeti seAstarothovih riječi. Potpisom na onom ugovoru posve seisključio iz stvarnosti, zatvorio u bjelokosnu kulu i svojpravi život stratio provodeći ga u slasti i lasti, bez ikakvihbriga i trauma. Zato sad mora ovako plaćati, uronjen ustvarnost do grla. Sudjelovati u povijesti tako da služi onojdemonskoj sili koja ravna njom, bez mogućnosti da išta učinipo vlastitu izboru. Svijet je, ovakav kakav jest, pakao. Apovijest vječni oganj, u kome se ljudi peku, probadanikukama u obliku svih mogućih ideoloških simbola.

2. LUCIJA

Nije dugo trebalo čekati da se kotač pokrene. Počelo jeodmah, tu u uredu, a da se takoreći nije pravo ni snašao,skoro na dlaku isto kao i prvi put. I s istim čovjekom, ako jetočna pretpostavka da su Bzik i Radas doista jednaosoba. Naime, dok je još bio usred ovog razmišljanja, usobu uđe ri mri rio snon naoira na DOtnis. BM SUJto. ma-

hom akti kojima se svi privatni poduzetnici i posjednici uŠibeniku razvlašćuju i njihova imovina pretvara u"društveno vlasništvo". Kako je znao da mu nema druge,Boraš ih je sve potpisao i nacionalizacija je time dobilasignal da može krenuti. No Radas kao da je još nešto imao snjim raspraviti.

Onda, druže načelnice — počne nekako obazrivo— što ćemo s vašim ocem?

Kako što? Isto što i s ostalima. Nacionalizirati muimovinu i dati mu odštetu koja mu po zakonu pripada.

Nije to problem, nego... ono što se tiče suradnje sokupatorom.

O kakvoj suradnji ti govoriš?Pa znate da je luka radila cijelo vrijeme rata. Preko

nje su Talijani dovlačili sve što im je bilo potrebno, uključujući i oružje. A poslije njih Nijemci i ustaše. To je isto kaoda se aktivno borio protiv nas.

Boraš mu je htio uzvratiti: "Ima valjda i neke razlike.Nije to radio dragovoljno. Daje odbio, oni bi ga strijeljali",ali ga nešto, čim je otvorio usta da to izgovori, zakoči. Zato,da se ne bi mučio, glatko izlane:

Zakon je zakon, pa neka odsluži kaznu koja ga za toide.

Bojim se da nije u pitanju samo zatvor. Sumnjiči gase da je fašistima odavao radnike koji su surađivali spokretom. Za takve stvari Narodni sud izriče smrtnu kaznu.

I što se sad od mene očekuje?Ne znam. Tu je nalog za njegovo uhićenje. Ja vršim

samo svoju dužnost. A vi, kako znate. Možete ga potpisati,a možete i ne potpisati. Najbolje bi vam bilo dogovoriti sesa sekretarom Kotarskog komiteta, drugom Žuvelom.

Borasu Santini baš ništa nije značio; za njega je on biočovjek koga je prvi put u života sjesti mogao gaie mirne

savjesti prepustiti sudbini. Ali ovakvih asistencija smrti većmu je bilo preko glave, a k tome, intimno se slagao saSan-tinijevim nazorima. Zato upravo zausti da kaže kako susve te optužbe protiv njega samo puka nagađanja, koja bitrebalo potkrijepiti materijalnim dokazima, kad seAstaroth opet umiješa. Ovaj put ne samo da nije mogaoizgovoriti to što je naumio, nego ga i oštar bol u grudimaupozori da ide u pogrešnom smjeru. Stoga samopromrmlja:

—Nema razloga da se s njim pravi iznimka, ako je kriv!Potpisao je i izišao iz ureda s namjerom da potraži neko

mjesto gdje bi se mogao posve izolirati i odmoriti od svega.Najpogodnijim mu se učini pronaći stan, u kome je boravionjegov prethodnik. Nije kod toga imao nekih teškoća;pogledao je popis svih zaposlenih u OZN-i, u kome su bile injihove adrese, pa je tako saznao i gdje je Santini stanovao.Bila je to podstanarska samačka sobice u središtu grada,kod jedne građanske obitelji. Sve je u njoj ukazivalo da tuživi neka vrst askete. Krevet, stol, stolac i ormar bili su savnamještaj, a u ormaru, osim još jedne vojničke odore icivilnog odijela, nije bilo ničeg drugog. Jedan kut sobebio je pretvoren u improviziranu kuhinju, ali bez namirnica;samo reso i dvije vrećice čaja. U drugom kutu se nalaziloprljavo rublje, čarape, gaćice i majice, sve nabacano nagomilu, a posvuda uokolo ležale su knjige, po stolu, krevetu,a neke čak i po podu. Literatura je bila strogo ideološkiprobrana: mahom Mancova i Engelsova djela, Lenjinove iStaljinove rasprave, ili izresci iz novina s Kardeljevim,Đilasovim i Titovim govorima. U jednoj kutiji našao je imnoštvo ordena. Makar je sve to ukazivalo da mu je ovajput namijenjen bjedniji život no ikada prije, laknulo mu jekad se tu našao sam. Jest da je to rupa, gora od ičeg gdje jedosad živio, ali

r\r\ nnnoa cfn CP

u ovim okolnostima može nazvati slobodom; ako ništa,neće biti onakve vještice kao Margita da mu jaši za vratom.S tom nadom smjesta se baci na krevet i zaspi.

Idućih dana suočio se s posljedicama svoga čina. MilanSantini je uhićen, a sva njegova imovina zaplijenjena.Optužba protiv njega je bila takva da smrtnu kaznu nikakonije mogao izbjeći: klasni neprijatelj, izdajnik i slugaokupatora. Njegovoj ženi i kćeri ostavljena je samo jednasoba u vlastitoj kući, a sav ostali prostor naselili su seljaci,koji su kao "zaslužni drugovi" dobili položaje u gradu.Gabrijelu je zbog svega toga pogodio moždani udar, pa seLucija sva posvetila brizi za nju. Ali kao da se sudbina jošuvijek nije time zadovoljila, ubrzo se u Borasovu uredupojavi Radas, koji mu donese na potpis nalog za Lucijinouhićenje. Optužena je da je bludničila s okupatorskimčasnicima i surađivala s ocem u izdaji domovine. Borasu seto učini toliko pretjeranim i nepravednim, da je zamolioRadasa neka se vrati za pola sata. Htio je u međuvremenuipak porazgovarati s tim sekretarom Komiteta, Žuvelom, istaviti mu na znanje da se otišlo predaleko. Lucija mu je,otkad ju je vidio, stalno lebdjela pred očima, pa mu jepredodžba o njoj bila u potpunoj suprotnosti s onim čimeje terete. Pokušao je najprije nazvati Komitet, ali brojčanikna telefonu se vrtio, a nikakav zvuk se nije čuo. Pomislivšida je neki kvar na vezama, napustio je ured s namjerom daode do Komiteta pješice, ali izišavši iz zgrade, odjednomustanovi da ne zna kamo uopće ide. Nikako se sjetiti kome seto zaputio i zašto. Da bi sabrao misli, uđe u najbližugostionicu i za šankom naruči piće. Stao je dozivati sebiu pamćenje s kojim je ciljem uopće izišao iz ureda, aliuzalud. Ne ide, pa ne ide! Kad je napokon odustao i htiose vratiti odakle je krenuo, ne bi lijnuiajMoneki DOticaida se sieri. ustanovi Ha ip

radno vrijeme isteklo i da u zgradi više nema nikoga. Takomu je preostalo samo otići kući. I tek kad se našao u svojojsobici, odjednom mu se sve vratilo u svijest. Ali, sad je bilokasno da išta učini; i u Komitetu je radni dan prošao i višenije bilo nikoga. Shvatio je da mu je to Astaroth opetpomrsio račune i daje ovo bila samo jedna od njegovihbrojnih smicalica, kojima ga je natjeravao plesati onakokako on svira.Odjednom začuje kucanje na vratima. Otvorio je i isti trense lecnuo; pred njim je stajala Lucija, uperivši u njega onajsvoj zamišljeni pogled, u kome kao daje sada bila nekasjenka tuge. Bez riječi se odmakne da je propusti i ona uđenekako tiho, dostojanstveno, kao da ulazi u neki svojprostor. Bila je odjevena u dugačku crnu haljinu, koja jejoš više isticala prozračnost njezina lica i onu nekuunutrašnju ljepotu, koja ju je svu prožimala, tako da jedjelovala na Borasa kao ukazanje. U prvi mah osjeti kakosu se opet u njemu uzburkali svi oni animalni nagoni,poznati mu iz ovakvih situacija, ali on ih i ovoga putapotisne. Ili su se oni sami povukli pred onim što je iz njezračilo; nije bio posve siguran. Dugo su tako stajali jednonaspram drugom i samo se gledali. On je sa strepnjomočekivao što će ona reći; znao je da ima moralno pravosasuti mu svu pregršt uvreda u lice. Ali još je višestrahovao od njezina poniženja; da ga ne počne preklinjatida učini nešto što neće moći, a tako bi želio. I onda jeodjednom ona prva progovorila; na Borasovo iznenađenje, unjezinu glasu nije bilo ničeg od onog čega se pribojavao,ni preklinjanja, ni molbe, ni gnjeva, ni osude. Iz njega jeprije izbijala neka blagost, koja je u njegovim očima jošviše uzdigla njezin lik iznad obične lijepe žene. — Nemojmisliti da te ne razumijem, Čarli! Da ćeš se—:—:: U-„x,,,-.,,+; <. irlnotitnm /-.Kitolii tn cam nrplfivpb T

l f i l

to je u redu. Ne bi bilo ni moralno da s drugima takopostupaš, a svoje da štediš. Razgovarali smo bezbroj putao tim stvarima i znam što misliš. A i ti znaš što mislim ja.Kad god bi se svađao s ocem, uvijek sam bila na tvojojstrani. Nadam se da nisi to zaboravio!

Slušao je i ništa joj nije odgovarao, jer se tog trenutka unjemu događalo nešto neobično; iznenada mu se počelobuditi neko novo, do tada mu nepoznato osjećanje, kojemu je najprije planulo negdje duboko unutra, a onda gamalo-pomalo cijelog zahvatilo. Bilo je to nešto čime nijemogao upravljati, ali nije dolazilo od Astarotha; u to je biosiguran, jer se rado tome prepuštao. Nalikovalo jeuzbuđenju kakvo čovjek osjeća pred nečim što ga neodoljivoprivlači, ali se istovremeno ustručava i pomisliti da to ima zasebe, jer mu se čini da bi time počinio svetogrđe. I kao da gaje to oslobađalo; kao da je Astarothova moć nad njimodjednom oslabila, a Lucija počela ovladavati njim. Samo jestajao pred njom, pogleda prikovana za nju, i nije mogaoprogovoriti ni riječi.

Ali jednu stvar ipak ne razumijem! — nastavi ona uistom tonu. — To da si tako površno ocijenio oca. Ti i onjeste dva udaljena svijeta, koja se nigdje ne dodiruju. Alimorao bi ipak znati da on, uza sve to što misli, ne bi nikadmogao tako nisko pasti da čini ono što mu se spočitava.

Moram ti nešto reći, Lucija! — uspije mu najzadpromucati. — Ja nisam... Ili da pravo kažem, ja sam...

Htio joj je otkriti svu istinu, i tko je on uistinu, i što sedogodilo s njezinim bratom, i koje je napore uložio da sebespriječi u onome što je napravio, i napokon, kakvoj sili sadarobuje, ali opet je vlast nad njim preuzeo Astaroth; nastupilaje blokada, koja gaje, kao i toliko puta dosad, onemogućila11 niponvni namipri 7atn

—Bez obzira kako gaja ocijenio, činjenice govore protivnjega. Je li luka radila za vrijeme rata? Jest! Je li preko njeišlo oružje? Jest!

—Ali on nije nikoga denuncirao. Dapače, u nekoliko jenavrata zaštitio one na koje je pala sumnja. A u luci je moraoraditi. Ne trebam ti govoriti kako su fašisti postupali s onimakoji su ih odbijali poslušati. Uostalom, da je to i napravio,takva bi žrtva bila besmislena, jer bi oni našli drugoga kojibi upravljao lukom.

Netko je ipak ljude potkazivao. Kažu da su brojnizbog toga nastradali.

Svi koji su u to vrijeme tamo radili posvjedočit će tida je to bio Viktor Goreta. Onaj isti, koji je na oca baciosumnju, a koga ste vi sada postavili za upravitelja luke.Nasjeli ste na to što je krajem 1944., kad su već i vrapci nakrovu znali kako stoje stvari, otišao u partizane. Samo, sadse nitko ne usuđuje otvoreno istupiti protiv njega, jer je umeđuvremenu postao čak i član Komiteta.

Lucija... ja... moraš znati da ja nisam... nemaš pojmakoliko sam ja tu bio nemoćan... Proklet bio Astarothe! Štome već jednom ne pustiš?

Ovo zadnje je kriknuo svom snagom i istovremeno sečudom začudio kako mu je to uspjelo. Nazvao gaje imenomi prokleo ga, a ništa mu se nije dogodilo! To mu vrati malkosigurnost u sebe, jer mu se učini kao da se jedan dio njegaipak oslobodio.

— Ne znam kome to vičeš — reče ona gotovo s nekimsažaljenjem — ali pretpostavljam onom demonu koji ti jeobuzeo dušu. Ne pomaže to, braco. Ti ga moraš snagomsvoje volje potisnuti iz sebe. Ne dopusti da Sotona ovladatobom! Da ti operu mozak, pa da budeš obična marioneta

sile zla... NemoimeMYO.sbyatJ.tiLii7vrnti\_.

Ne tražim od tebe nikakvu žrtvu. Da te izgubim, bilo bi miisto toliko teško kao kad bih izgubila oca, ako li ne i teže.Budi i dalje to što jesi i misli to što misliš. Ali ne daj da teuvlače u sve te njihove prljave igre!

Šibale su ga te riječi uzduž i poprijeko poput biča. Alinije imao potrebe išta odgovoriti; znao je dobro koliko jeduboko već zaglibio u to zlo i koliko mu nema više natrag.Dolazilo mu je da se baci na koljena pred njom. Ne zato dabi tražio oprost zbog učinjenog; osjećao je da se to ničimne može opravdati, bez obzira stoje njegovim postupcimaravnala sila jača od njega. Nego, činilo mu se da je Lucijaovog trena, u odnosu na njega, na nekoj drugoj strani,njemu nepristupačnoj i svjetlosne godine dalekoj, koja biza njega, kad bi je se domogao, značila konačni spas. Zatoje sve što ona govori pobožno slušao kao neku najfinijuglazbu koja dolazi iz nebeskih sfera. Htio joj je reći da nije jošposve izgubljen, da negdje u dubini njega još uvijekpostoji on, onakav kakav je uistinu, i da bi mu trebao netkopoput nje, tko bi mu pomogao sačuvati i osloboditi tajostatak sebe. Ali nije imao snage reći ništa od toga.

—Eto! — reče ona spremajući se za polazak. — Htjelasam samo da čuješ svu istinu o tome stoje bilo, prije negolioca pošalješ na sud, pa sad odluči što ćeš dalje.

— Čekaj! A ti? Znaš li da i na tebi leže teške optužbe?—Znam. Ali ne tražim da išta učiniš za mene. Za svoje

postupke spremna sam povući sve konzekvence.Nećeš me valjda ostaviti u uvjerenju da si doista s

talijanskim oficirima...Prvo, ne radi se o oficirima, nego o oficiru. A drugo,

Giorgio nije bio fašist. Naprotiv, simpatizirao je vas i zaštitiomnoge obitelji, koje su nekoga imale u vašim redovima. Iz-. medu ostaUhi tvoju.

Pa ipak, nosio je njihovu uniformu.Nije važna uniforma, nego čovjek koji je iza nje.

Hoćeš li da ti kažem što me privuklo njemu? To što je govorioisto što i ti. I uopće, što ti je po svemu bio nalik. Onaj istidivlji jahač na oblacima, spreman na svaku žrtvu za svojeideje.

I što je sada s njim?Ne znam. Kad je pala Italija, otišao se pridružiti ta

lijanskim partizanima. Zadnje što sam čula bilo je da jeNijemcima pao u ruke i završio u logoru. Bojim se da višenije ni živ..

Sve do ovog trenutka Lucija se držala ponosno iostavljala dojam čvrstine, ali pri podsjećanju na vlastitebrige, kao da se u njoj nešto pokolebalo. Glas joj je počeodrhturiti i ona malko zatetura. Boraš je prihvati, a ona sesva osloni na njega, položivši glavu na njegova prsa, te sepočne tresti od plača, koji više nije mogla suzdržavati.Boraš je zagrli i lagano privine sebi te su tako stajali nekovrijeme. Osjetio je kako njime počinje strujati nešto štonikada, ni u jednom od svojih života nije osjetio. Bilo jemnogo žena, s kojima je imao dublju ili površniju vezu,počevši od Veronike pa do Margite, ali nijedna ga nijeuspjela ovoliko uzbuditi. Znao je dobro da se ovdjeničemu ne može nadati i da ne smije čak ni pokazati štozapravo osjeća. Jer, za Luciju, on je bio samo brat i ne moženi pomišljati da bi ga ona kako drukčije mogla vidjeti.Najviše što može očekivati, to je njezina sestrinska ljubav,ali i ona je sada na velikoj kušnji. Pa ipak, unatoč tome, toga je osjećanje sve više plavilo. Ili možda upravo zbogtoga, nije točno mogao odrediti. Boraš ju je držao tako uzagrljaju, ali se cijelo vrijeme krajnjim naporom ustezaodaje čvršće ne stegne i ne počne ljubiti. Trudioco r\n no i-\riiortf> oranirp nnncrn štn SP mr>7R shvatiti kao ohi-

Uvi

čan bratski zagrljaj radi pružanja utjehe. Ali, makar i ovako,poželio je da to medu njima potraje u nedogled. Međutim,Lucija se uskoro trgne, povrativši se iz trenutne slabosti, iizvuče iz njegova stiska.

— Neću ti više ništa govoriti, braco! — reče onim istimblagim glasom kao na početku, kad je došla.—Znam da teovim razapinjem između dvije sile, od kojih svaka vuče nasvoju stranu. I da ti nije lako. Zato, što god napravio,vjerujem da će to biti ono najviše što možeš.

Otišla je, a on je šutke gledao za njom kao omamljensve dok nije zatvorila vrata.

— Lucija, ja ti obećajem... — poviče ipak na kraju.Ali ona ga više nije mogla čuti. Nije znao što joj je točno

htio obećati, a niti zašto je to uopće pokušao, kad zna kolikosu ništavne njegove mogućnosti da išta napravi po svojojvolji. Valjda ga je na to natjerala silna želja da joj nekakopomogne. No ujedno je bio siguran: otići će sutra doKomiteta i potražiti toga Žuvelu. Da ne bi opet zaboraviokamo se zaputio, odmah je oko zapešća privezaomaramu i na njoj napisao "Komitet". A ako mu se, kadtamo stigne, dogodi da zaboravi po što je došao, odlučio jene maknuti se odatle sve dok se ne sjeti. Ili dok ga ne otjeraju.I neće ustuknuti, javi li se u njemu kakva bol ili nemoć; svimće se silama boriti protiv toga, do zadnjih atoma snage. Izsvega dosadašnjeg je znao da su Astarothove moćineograničene, ali ovaj put mu je nešto govorilo da bi mogaouspjeti. Naime, cijelo vrijeme, za one scene s Lucijom, nijebilo nikakva znaka, koji bi ga upozoravao da je u nečemuzastranio. A znao je dobro da to što radi ne može bitiAstarothu po volji. Svi su znaci govorili da su mu okovimalko popustili. A istovremeno, raslo mu je osjećanje damože sve što zamisli,

3. ODRICANJE

Partijskog sekretara Žuvelu Boraš nije imao prilike osobnoupoznati, ali je o njemu dosta slušao od ljudi oko sebe i tošto je čuo nije ga ohrabrivalo. Slovio je kao kruti partijskidogmatik, koji je komunist postao mnogo prije nego što jeKPJ uopće osnovana. Kao ratni zarobljenik u Prvomsvjetskom ratu bio je u Rusiji, gdje se priključio revoluciji,sudjelovao čak u jurišu na Zimski dvorac i kasnije zauzimaovažno mjesto u Lenjinovoj partiji. Za vrijeme ovoga rataStaljin ga je, navodno, poslao u Jugoslaviju da bi bio nekavrst njegove misije kod partizana. Dakle, boljševik od glavedo pete. Od takvog se čovjeka nije moglo očekivati danapravi išta što bi značilo i najmanje odstupanje odpartijske linije ili komunističke ideje.

Ali, unatoč tim okolnostima, pa i prethodnomneuspjehu, Boraš se svejedno idući dan zaputio njemu. Ononešto što mu se činilo da se u njemu oslobodilo ulijevalomu je optimizam. Trudio se cijelo vrijeme putem držatina umu kamo ide i zašto, da mu se opet ne bi pomelopamćenje. I doista, na njegovu veliku radost i čuđenje,ništa se nije dogodilo; misli mu se nisu brkale, a nisu sejavljale ni neke druge smetnje, koje bi ga priječile da idedalje. Je li moguće, pitao se, da ga osjećaj nije prevario i dase ovaj put Astaroth doista neće uplitati? A još jučer, kadje krenuo s istom namjerom i pod istim okolnostima,onako mu je nemilice amnezijom omeo put! Što se to umeđuvremenu promijenilo? Jedino što se dogodilo izmeđuova dva pokušaja, bio je susret s Lucijom. Ne preostaje mudrugo nego pomišljati da u Luciji mora biti nešto što ga štitiod sila zla. Ali sad se niip mnran time baviti: štn er>d bilo.odlučio ie do kraia isko-

ristiti ovu pogodnost i tako barem djelomice skinuti bremesa savjesti zbog nevolja koje je natovario njoj i njezinojobitelji.

Ušao je u Komitet i zatražio razgovor s drugomsekretarom Žuvelom. Rekli su mu da malo pričeka inakon par minuta uputili ga do sobe s velikimtapeciranim vratima. Digavši se od stola, Žuvela ga dočekana nogama, ponudi sjesti u naslonjač do stolića u kutu, tenaredi tajnici da donese dvije kave. Bio je to krupan,prosijed čovjek, koji je dobrano prevalio pedesetu, dubokoizbrazdana lica, na kome se vidjelo da je prošao i krozvatru i kroz led. U prvi mah, kad je Boraš ušao, Žuvela gajesamo ovlaš odmjerio, ali kad su sjeli, odjednom se malkopozornije zagleda u njega i isti tren ustukne iznenađen. Svisu znaci govorili da je u njemu nekoga prepoznao i da jetaj netko koga je najmanje tu očekivao, jer mu sespontano oteo usklik:

—Tako mi svega...! Pa vi ste...I tu naglo zapne, zapiljivši se netremice u njega, kao da

još uvijek ne može vjerovati. Boraš je bio siguran da se dosada s njim nikada nije sreo, ni u ovom ni u prethodnimživotima, ali postojala je mogućnost da Santini jest. Zatoodgovori vrlo oprezno:

—Mislite da smo se negdje već vidjeli? Lako je mogućeda smo naišli jedan na drugoga tijekom ovoga rata. Sad,kad malo bolje pogledam, i meni se vaše lice čini poznato.

—Ne, ne, nije riječ o tome. Nismo se nigdje mogli sresti.Radi se o nečem drugom što ne mogu nikako protumačiti.

Podsjećam vas na nekoga?Pa moglo bi se i tako reći, iako nije stvar u fizičkoj

sličnosti. Malo mi je čudno da uopće tu sjedimo zajedno.1\/Ticlir»

— Moram priznati da vas ne razumijem. Na koga vasto mogu podsjećati, ako nikome koga znate nisam čak nifizički sličan?

Žuvela kao da mu je htio na to odgovoriti, ali seodjednom nečega sjeti i zastane, pa mu tek nakon kratkestanke, vidljivo izbjegavajući tu temu, reče:

— Na mene sama, ako baš hoćete! Ali nećemo sada otome! To su ionako stvari u koje se ni vi ni ja ne možemomiješati. Recite mi radije čime vam mogu biti na usluzi?

Ovaj zbunjujući uvod malko je poremetio Borasa unjegovu planu kako će nastupiti. Kad je sjeo, kanio je krenutizaobilaznim putem, pozivajući se najprije na neka općaideološka načela, kao što je to običaj na partijskomsastanku, ali sad je zaboravio sve što je htio reći, pa udariodmah u samo središte stvari:

Druže sekretare! Poznato vam je, vjerojatno, da jemoj otac optužen kao klasni neprijatelj i kolaboracionist, adrži ga se odgovornim i za smrt nekih rodoljuba. Slično je isa sestrom. Mene je Partija odgojila da sve osobno podređujem općim društvenim ciljevima, pa sam i prema njemu iprema njoj postupio kao što bih prema svakom drugom.Međutim, u međuvremenu su iskrsle neke nove činjenice,koje unose u cijelu stvar posve drugo svjetlo, dovodeći upitanje sve što se navodi u optužbi. I sad sam u dilemi. Kaošto nisam dopustio da me osobna osjećanja navedu na popustljivost, isto tako ne bih želio ni biti nepravedan. Ne zatošto se radi o mojoj bliskoj obitelji, nego da se time ne narušiugled naše Partije...

Jeste li sigurni — prekine ga iznenada Žuvela — dase nećete pokajati zbog ovoga što ste započeli?

Ne razumijem ovo pitanje. Da nisam siguran, ne bihni 7annriman

Ha

— Ništa, ništa! Samo sam vas htio upozoriti. Izvolite,nastavite! Kakve su to nove činjenice?

Boraš mu sada izloži sve što je znao o Lucijinu slučaju i0 slučaju njezina oca, onako kako je to od nje čuo, posebicekako je Goreta starom Santiniju natovario ono što je samradio. Skoro nije mogao povjerovati da mu sve tako lakoide. Nikakve blokade svijesti, nikakvih zaplitanja jezika,nikakve boli, čak ni najmanje promjene u osnovnim funkcijama organizma. Zar su doista nestale sve zabrane, pitaose u čudu. Kad je tako bez ikakvih teškoća iznio sve do zadnje pojedinosti, završi riječima:

— Znam da istraga o ovom slučaju ne spada u vašu,nego u moju nadležnost, ali vi ćete razumjeti da bi menibilo nezgodno tim se baviti. Zato sam vas došao zamolitida vi, kao nepristrana osoba, preuzmete stvar u svoje ruke,to više što je Goreta član Komiteta, kome ste vi na čelu. Aposebice da nekim svojim kanalom saznate nešto o tomeTalijanu, koji je, po svemu sudeći, naš simpatizer i suborac.

Cijelo vrijeme dok je govorio, Žuvela ga je takozapanjeno gledao, da Boraš nije bio siguran sluša li ga onto, ili misli na nešto drugo. Na trenutke mu se činilo da utome pogledu ima nekog straha, a na trenutke čak idivljenja. Pa1 kad je završio, neko ga je vrijeme još tako gledao,kao dane može doći sebi.

Čudno... — progovori najzad. — Doista čudno štomi sve to govorite!

Zašto vam se to čini čudno?—Pa tako, mislio sam...—počne Žuvela, ali odjednom,

kao da je odustao od toga što je nakanio reći, nastavi. —Ma, nije važno. Pitam se samo znate li vi tko stoji zapravoiza Gorete?

— Pretpostavljam netko moćan, kad tako uspijeva izbjeći svaku odgovornost za pnp što je radio8 Zato sam,s^e i

obratio vama, najstarijem komunistu, prekaljenom urevoluciji, kome bi istina morala biti iznad svega drugog.

—Istina! — skoči Žuvela sa stolca, kako se Borasu učini,više prestravljen negoli obuzet nekim gnjevom. — Pa vibiste barem trebali znati da je istina krajnje relativna, a ktome i posve nevažna stvar.

Što bi moglo biti važnije od nje?Kako što? Pa klasni interes, dovraga!Ovo što vas molim ne kosi se s klasnim interesom.

Moj otac treba biti razvlašten i ja na to nemam prigovora.Samo tražim da se u njegovu slučaju ispravi nepravda. Radničkoj klasi ne može nikako biti na štetu, ako postupapravedno, čak i kad je klasni neprijatelj u pitanju. Dapače.

—Pravda! Istina! Kakve nepotrebne riječi, koje ništa neznače! Zar dosad još niste bili u prilici osjetiti... — tu se natrenutak prekine, kao da se nečeg sjetio, a onda opetpromijeni smj er mislima.—Jeste li proučili druga Staljina?Ako jeste, morali biste znati što je povijesna nužnost. I daslobodni možete biti samo ako joj se svjesno pokoravate.

—O, to mi je i te kako dobro poznato. Ali ne vidim zaštobi povijesno nužno bilo da se krivac izvuče, a nevin strada.

—Vi ništa ne vidite!Žuvela je bio uzbuđen do krajnjih granica. Ušetao se

sobom uzduž i poprijeko, očito ubrzano nešto razmišljajući.Djelovao je kao da su mu se u glavi svi konci pomrsili,pa sad uzaludno pokušava u tome pronaći onuizgubljenu glavnu nit.

—To je nevjerojatno!—govorio je više za sebe.—Neštotu nije u redu, ili sam ja... Toliko sam vremena proveo uovome i nikad se nije dogodilo...

— Onda? Mogu li računati na vašu pomoć? ^ —K"alm mklitp da hi se Goreti morio išta dokazati?

Postoji valjda nekakav arhiv okupatorske policije.Ako je on doista bio njihov doušnik, tu se sigurno mora naćinjegovo ime. A onda, ima i svjedoka... radnici u luci...

Odakle vam sve te informacije?Od moje sestre Lucije.No, mogao sam i pretpostaviti daje žena u pitanju...

počne se Žuvela ponovo obraćati više sebi nego Borasuosim ako nije... Ne, ne, nemoguće! Samo to može biti...Mogu li razgovarati s vašom sestrom?

Znači li to da ćete ipak nešto pokušati?Za sada vam još ništa ne mogu obećati. Prije toga

moram ispitati cio niz okolnosti pod kojima je do ovogadošlo. A onda, znate i sami... postoje sile koje su jače i odvas i od mene. Kako sada stvari stoje, čini se da imate razlogaza optimizam. Samo, morate strpljivo čekati. Ja ću vam seveć javiti kad nešto budem znao.

Druže Žuvela, veliki sam vam dužnik!Ipak, savjetovao bih vam da još malo razmislite o

tome što sve dugoročno žrtvujete za ovaj kratkotrajni trenutak zadovoljstva!

Kod tih riječi Žuvela mu okrene leđa i zagleda senekamo kroz prozor. Shvativši da je time razgovor završen,Boraš se oprosti i ode. Krenuo je prema svom uredupun vedrog raspoloženja, premda je i te kako imaorazloga za zabrinutost. Nije mu nikako moglo promaknutida se Žuvela u razgovoru ponašao u najmanju rukuneobično. Ona reakcija kad ga je ugledao, pa pouka opovijesnoj nužnosti i slobodi i na kraju aluzija o silamajačim od njih obojice — sve je to upućivalo da je i on, kao iRadas, u nekakvoj sprezi s Astarothom; ako nije neki njegovpodređeni demon, onda je svakako netko tko mu služi ili, unajboljem slučaju, zna da on postoji i da je gospodarsituacije..Ali to ea ovog trena

nije osobito brinulo. Mnogo mu je važnije bilo što su sepojavili neki izgledi da bi mogao izvući Luciju iz nevolje.Odlučio se boriti za nju, pa makar sebe time izložioopasnosti da ga Astaroth baci u vječne muke. Njezinasigurnost mu je sada bila važnija i od vlastite slobode.Činilo mu se da mu to što osjeća krijepi dušu i da bi mu iztoga, kao Sam-sonu iz kose, mogla izrasti neka čudesnasnaga, kojom bi bio u stanju napokon zbaciti sa sebe ovajpakleni jaram.

Sav je iznutra živnuo, kao da se s mladim tijelom unjemu probudila i ona romantična mladenačka narav,unatoč iskustvu osamdesetogodišnjaka. Uostalom, ovihje istih godina bio i kad se prvi put zaljubio u Veroniku, stom razlikom što je ovo sad bilo nešto nemjerljivo jače iposve drukčije. Onda mu je sve išlo glatko i Veronika seponašala točno po njegovoj želji; zato mu je i teško bilolučiti što je u tome bilo ljubav, a što golo samoljublje. A sadse odjednom našao u paradoksu, u kakvom nikada dosadanije bio. Sve mu je izgledalo beznadno: nije bilo nikakvihizgleda da bi Lucija ikada mogla biti njegova, nije jojmogao čak ni nekim znakom dati naslutiti što osjeća, aopet, tuga koja ga je zbog toga obuzimala nije ga bacala uočaj. Naprotiv, opajala ga je ljepotom i radošću, poputneke elegične glazbe vrhunskog umjetničkog dometa.

Da se doista skuplja u njemu nešto, čime počinjepomalo stresati sa sebe Astarothove okove, potvrdilo muse i kad je stigao u ured. Netom je ušao i sjeo za stol,pojavio se Radas, noseći mu na potpis onaj jučerašnji nalogza Lucijino uhićenje. Bez ikakvih kočnica u sebi i smetnjiu govoru, uspio mu je odmah kratko i jasno reći:

Ne dolazi u obzir da to potpišem. Uhićenja neće biti.Kako?—začudi se Radas.—Pa što ćemo onda s tim?Iskidaj to! — drekne Boraš svom snagom, očito uživa

jući u slobodi, koiu ie. kako mu se činilo, osvoiio. tako da se

Radas sav prenuo i isti tren ga, onako prestrašen,instinktivno poslušao; brzim pokretima iskidao je papir ibacio ga u koš. Ali se odmah, trenutak potom pribere,pa upita:

Druže načelnice, ja se nadam da ste svjesni togakakve reakcije ovo može tamo izazvati...

Gdje to tamo? Kod koga reakcije? Nemoj mi govoritiu nekakvim zagonetkama!

Pa vi najbolje znate kome odgovarate za svaki svojpotez.

Zar misliš da bih ja mogao donijeti ovakvu odluku,kad bi taj kome odgovaram imao ikakve... — htio jereći"mogućnosti", ali se u zadnji tren ispravi — imaoikakvarazloga da me u tome spriječi?

Ne znam. Ali, koliko je meni poznato, upravo je s testrane došla inicijativa da se sprovede istraga iprikupedokazi.

—I gdje su ti dokazi? Jesu li prikupljeni? Kakvihdokaza može biti protiv Lucije Santini?

Pa brojni svjedoci je terete...Postoje i drugi svjedoci koji govore drukčije. Osim

toga, ne može se uzeti vjerodostojnim što netko onekometvrdi, ako ne postoje materijalne činjenice, koje to potkrepljuju.

Boraš se sjeti da je i kod onoga prvog razgovora oovoj temi, kad se radilo o Milanu Santiniju, htio reći toisto, ali ga je tada iznenada nešto zakočilo; dakle, sadviše nema nikakve sumnje da su u njegovu položajunastupile neke promjene.

—Ali, druže načelnice — nastavi Radas uporno — vama je dobro poznato da se sada ono što tvrde ljudi, kojiuživaju povjerenje Partije, uzima kao jači dokaz od

ijednematerijalne činjenice. „v.™..,

— Je li sigurno da ti koji optužuju moju sestru uživajupovjerenje Partije? Neka onaj koji vodi istragu provjeri tona Komitetu kod druga sekretara Žuvele!

Time je razgovor bio okončan i Radas ode. Borasu seučini da bi se trebao zadovoljiti ovim što je za sadapostigao i previše se ne razmetati, nego samo pratiti hoćeli se stvari doista dalje kretati smjerom kojim ih jepogurao i intervenirati samo ako se za to ukaže potreba.Bolje je ne izazivati suviše vraga. Međutim, na svusreću, potreba se nije ukazala. Za nekoliko dana javiomu se Žuvela; sve se odvilo točno prema njegovoj želji.Optužbe protiv Milana Santinija za izdaju domovine ikolaboraciju povučene su odlukom Komiteta i Boraš jedobio pisani nalog da ga pusti iz zatvora. U isto vrijemeKomitet je nekim svojim putem došao do informacija i oLucijinom Giorgiju, koje su i s nje skinule svaku krivicu;preživio je rat i sada je jedan od vodećih novinara "Unita",glasila KPI. Ubrzo iza toga Goreta je isključen i izKomiteta i iz Partije; nekom vezom, Borasu nedokučivom,ipak je uspio izbjeći da se protiv njega podigne optužnica.Nezadovoljstvo nekih partijskih krugova, izazvano ovimpotezima, donekle je ublaženo time što je ukaz onacionalizaciji Santinijeve imovine ipak ostao na snazi;njemu je samo isplaćena odšteta koja mu zakonskipripada. To Borasa navede na pomisao da je njegovamoć, unatoč djelomičnom uspjehu, ipak ograničena, jerseže samo do one crte do koje ne dira u neizbježanpovijesni usud. A odatle mu se onda pojavi sumnja je liuopće i imao kakve moći. Što ako je Luciji i njezinu ocubilo suđeno da sve ovako završi, a ne da budustrijeljani? U tom je slučaju njegov osjećaj da možeizmijeniti nečiju sudbinu bio samo varka. Ali jasno jeosjetio da su ga Astarothove sile vukle na jednuctrinu n nn im co ncnin r\Hi i?-*riiaH i r\r\\mr'i Hidif TKiTfiinia

174

za sobom na drugu. Ili je stvar možda u tome da se napojedinačne sudbine može utjecati, a na onu opću,povijesnu, ne?

Dašak slobode, koji je u njemu oživio onog mladića izdoba adolescencije, učini da se sjeti i svojih korijena. Osjetiose donekle posramljen, jer je shvatio da od trenutka, kadaje ono potpisao ugovor u vlaku, nijednom nije pomislio nasvoje roditelje, braću i sestre, koji su ostali u Dubravi živjetiu sirotinji. Tek sada ga je stalo nešto goniti da vidi kakva jebila njihova sudbina. Odlučio je otići do Dubrave, ali sam,bez ičije pratnje. Stoga je uzeo službeni džip i potajice, daga ne vidi Radas, krenuo tamo. Iznenadio se kad je namjestu potleušice, u kojoj je rođen i u kojoj su svi Borasovinekad živjeli zajedno sa stokom, ugledao jednokatnicu odbetona. Nije htio iskušavati sudbinu i približiti joj se;putem pored njega prolazio je neki starac, koji očito živi tuu blizini, pa mu se učinilo sigurnijim od njega zatražitiinformacije. Sa zadovoljstvom je odmah zapazio da su ikod ovakvih pokušaja nastupile neke promjene; nekad nijemogao izgovoriti ni riječ u vezi sa svojim prvim životom, asad je bez ikakvih smetnji starcu postavljao pitanja. Tako jesaznao da su još prije rata sva njegova braća otišla ustrani svijet trbuhom za kruhom, a sestre se poudale iiselile iz Šibenika. Tu je ostao samo najmlađi brat, koji jeveć odavno umro, i sad u onoj kući živi njegov sin sasvojom obitelji. Ohrabren ovim svojim novimmogućnostima, odlučio je ipak otići tamo do kuće iporazgovarati s rodbinom. Htio je barem malo ispravitinemar koji je pokazao prema njima i pomoći im, akoimaju kakvih problema. No netom se zaputio, začuje izasebe paničan glas kako ga doziva:

— Druže načelnice! Druže načelnice! Morate odmahnatrapn prad. Dnip sekretar 7,nvfila vas treba Rrzn. hrzn!

Bio je to Radas, koji je stigao za njim na motoru. "ProkletoAstarothovo pseto", pomisli, "ne ispušta me ni trenutkaizviđa!"

—Kakva je to hitnja? Reci mu da ću doći za sat vremena.Čim tu nešto obavim.

— Ne, ne! Rekao je iz ovih stopa. Bez obzira gdje bili išto radili. Ja mu osobno za to odgovaram.

Shvatio je da mu je ipak bolje pokoriti se i poći, negolitvrdoglavo insistirati na svome; uostalom, bit će još prilikeda se vrati ovamo i izvrši što je naumio. Krenuli su u gradtako što je Radas na motoru išao ispred njegova džipa,stalno se osvrćući, da vidi nije li skrenuo nekamo drugo.Nije ga napuštao sve dok nisu stali pred zgradomKomiteta; tek kad je Boraš izišao iz auta i krenuo premavratima, nestalo ga je. U zgradi Boraš zatekne samogŽuvelu; ni jednog od službenika više nije bilo, iako radnovrijeme još nije isteklo. Nesumnjivo ih je Žuvela sveposlao nekamo van, kako bi nasamo s njim mogaorazgovarati i biti siguran da ih nitko ne prisluškuje.

—Vi sebi previše toga dopuštate, druže Santini...—rečemu umjesto pozdrava, nudeći ga istovremeno rukom dasjedne — ili da kažem možda... Boraš?

—A tako! Kao što sam i mislio. Čim sam vas sreo, znaosam da i vi morate biti nekakav zloduh.

—Zloduh? Ha, ha! Što vam pada na pamet? Čovjek samkao i vi, zarobljen u okove usuda. Samo s mnogo većimstažem. Rođen sam još 1615. i otada sam već sedamživota promijenio.

Kako? Vi ste u ovome paklu već tristo godina! Zar totako dugo traje?

I dulje. Vidjet ćete. I ja sam kao i vi u prvom životunaiHalipHnmiran TTcnvnrsnm nntnisan 1R30 . a umro 1 701.

176

Otada sam svašta radio. Bio sam uTrenkovim pandurima,spaljivao vještice, sudjelovao u Napoleonovu pohodu naRusiju, a u Žuvelu sam ubačen kad je ovaj umro u ruskomzarobljeništvu 1917.

—Što ste bili u prvom životu? Koje vam je pravo ime?—Znate dobro da se o tome ne govori. A onda, mnogo

sam toga već i zaboravio. Ali pustimo sada to! Imamo prečegposla. Moram s vama obaviti jedan mali razgovor u njegovoime. U vezi s vašim ponašanjem u zadnje vrijeme.

Zašto je vas zadužio, a nije sam došao, kao što je todosad običavao?

Tko će ga znati? Njegove su namjere nedokučive.Valjda je mislio da ću vas ja, kao kolega po sudbini s višeiskustva, lakše uvjeriti u neke stvari.

Sigurno onda i znate više od mene. Možete li mi rećitko je zapravo on?

Eh, mnogo me pitate. Zovu ga Astaroth, Belzebub,Dumuz, Belfegor, Kali, Lilith... ima bezbroj imena. Čuli ste,valjda, da je Lilith bila Adamova žena prije Eve?

Ne, da budem iskren.To je i inače manje poznato. U Bibliji se samo ovlaš

spominje. Može biti da je to samo legenda, kao uostalom ipriča o Adamu i Evi, ali u svakoj legendi ima i zrnce istine.U svakom slučaju, sigurno je jedno: star je koliko i čovječanstvo. Ako ne i stariji.

Pa dobro! Što on to sad od mene traži?Napravili ste cijelu zbrku u planiranom poretku do

gađaja. Neke stvari, koje su se morale dogoditi, nisu sedogodile, a dogodile su se neke koje nisu bile predviđene. Ito samo zahvaljujući vama. Na svu sreću, to nije ugroziloglavni pravac, pa ste tako izbjegli da se njegov gnjev sručina vas

Čudno mi je to što govorite. Vi biste najbolje moraliznati kakve moći ja imam da utječem na sudbinski tijek.

Znam kakve biste trebali imati, pa sam utoliko višeiznenađen ovim. Zadnji put kad ste bili tu nisam mogaovjerovati svojim očima. U tristo godina to nisam vidio.Mislio sam kako nema nikakve mogućnosti da netko ma ina trenutak izmakne kontroli, a ipak, to se dogodilo.

Ne znam ni sam kako je do toga došlo. Mogu rećijedino to da nisam uopće bio svjestan što se zapravo zbivasa mnom.

Utoliko gore. Jer to znači da je kroz vas djelovala silakoja razara Plan.

O kakvoj sili vi to govorite?Dugo mi je trebalo da to shvatim, jer nisam u tome

imao nikakva osobnog iskustva. Tek kad sam porazgovaraos vašom, nazovimo je tako, sestrom Lucijom, sijevnulo mije.Vi ste se zaljubili...

—Kakvog zla ima u tome? I kakve veze to ima s Planom?—Ne bi bilo nikakve, kad bi se radilo o običnoj ljubavi,

na vlastito zadovoljstvo i korist. I ja sam bio zaljubljen usvim svojim životima bezbroj puta. Ali sve su to bile ljubavikoje se događaju prema stanovitim načelima pragme.Postoji realan cilj: recimo, žena koja vam se sviđa. I pri tombirate najefikasnija sredstva kojima ćete do nje doći. To jeprirodno i logično. Astaroth ne može imati ništa protiv toga,jer je to posve u skladu s ustrojem svijeta kakav njemuodgovara...

—Ali za mene to nije ljubav, nego jedan oblik egoizma.U tome je čovjek zapravo zaljubljen najviše sam u sebe.

—Bojao sam se da ćete to reći. Time samo potvrđujeteda se ovdje radi o nečem što je protivno svakom načelu7rlravnora7iima Zaliuhlipni stp a nonašafe se kan da svies-

no tražite vlastiti neuspjeh. Jer, budimo objektivni, kakvihizgleda vi tu imate? Cilj vam je posve izvan domašaja. Asredstva... morate čak kriti to što osjećate kao zmija noge,jer da ona za to sazna, zgrozila bi se nad vama. A da negovorimo na kakve bi osude sredine to naišlo.

—Ja o tome nisam uopće razmišljao. Želio sam joj samopomoći, i to je sve. Pri tom se nisam uopće pitao kakav ishodza mene to može imati.

—Ali upravo u tome i jest stvar! Takva ljubav bez ikakvainteresa, spremna na žrtvu, čisti je apsurd koji ruši kanonelogičkog predviđanja. U jedan strogo promišljen red, pokome se sve u ovome svijetu odvija, ona unosi pometnju ikaos. U sudbinu ubacuje slučaj. Nagriza čak, ako hoćete, istrukturu cijelog Univerzuma. Jednom riječi, to je hitac usrce nužnosti.

Pa što sam ja tu kriv? Nisam ja birao situaciju u kojuću doći. On me u nju stavio.

On zna da je to bila njegova greška, pa je zato dosada bio tolerantan. Ali vi ste se previše razmahali. Čim steosjetili da su spone malko popustile, odmah ste ih htjeliposve zbaciti. Što ste jutros radili u Dubravi?

Zar nije prirodno da čovjek ide posjetiti mjestoodakle vuče svoje korijene?

Znate dobro da to ne smijete.Možete li mi odgovoriti na jedno pitanje? Zašto ste

vi toliko protiv mene? Vi biste me barem trebali razumjeti,ako mi se već ne želite pridružiti tako da i sami pokušatenešto slično. Vidjeli ste kakvu slobodu to može donijeti.

Budite razumni! Ta sloboda je puki privid. Jednakokao i ona takozvana čista osjećanja iz kojih ona proizlazi.To je potpuno izvan svih koordinata stvarnosti. I što je naj -gore, nije duga vijeka. Prije ili kasnije, raspline se kao mjehurod sapunice, i opet ste tamo gdje ste prije bili.

Ali ako je privid, čemu onda tolika strka? Zašto steme poslušali i izvršili sve što sam tražio od vas? I zašto onnije intervenirao?

Zato što takve stvari mogu na trenutak zaslijepitirazum. To se upravo ovdje i dogodilo. Najprije ste mene pomeli, da nisam znao od koga mi zapravo dolazi zapovijed.A čini se da ste onda i njemu onemogućili uvid u stvari, pavas neko vrijeme nije mogao nadzirati. Ali na svu sreću, sadje opet sve na svom mjestu.

—Znači li to da će on sada poništiti sve što je učinjeno?— To samo o vama ovisi.— Pa dobro! Da čujem! Što se sad od mene očekuje?—Potpuno zaboravite Luciju. Kao da je nikada niste ni

sreli. U protivnom, on će vas na to natjerati. Stavit će vas natakve muke, da nećete imati mogućnosti misliti ni na štodrugo, osim na vlastitu patnju. A tada će i Lucija, kadnestane iz vaše svijesti, biti izgubljena. Shvatite, vi ste unjegovoj vlasti i jedini vam je izlaz prilagoditi se. Eto, to jesve što sam vam imao reći.

S tim riječima Žuvela skrene s njega pogled i udubi seu neke papire na stolu pred sobom, dajući mu tako znakda je razgovor završen i da može ići. No Boraš kao da jošuvijek nije na to pristajao.

— Recite mi, je li to... ta bezinteresna ljubav... je li onamožda neki putokaz prema Bogu?

Kako je Žuvela, namjerno ili nehotice, jednostavnoprečuo pitanje, Boraš osjeti potrebu ponoviti ga:

Pitao sam, jesam li možda i ne znajući nagazio naput koji vodi do Boga?

Nema Boga! — drekne Žuvela tolikom snagom dase Boraš sav prenuo. — Idite i postupite kako sam vam re-

Th vam \p aVn h«š hoćete, sada čak i Dartiiski zadatak.

Boraš se zamislio. Ma koliko tijekom razgovorapokazivao da ozbiljno uzima što mu Žuvela govori,njegove ga riječi nisu uspjele ni najmanje pokolebati.Naprotiv, u njemu je sve više raslo uvjerenje da je i nehoteći natrapao na nešto što ga vodi oslobođenju i da jeto upravo ova čista ljubav bez ikakva računa, koja se unjemu porodila. Sjetio se daje i u poslanici svetog Pavlajednom pročitao:

Ako jezike čovječje i ariđeoske govorim, a ljubavi nemam,onda sam zvono koje zvoni ili praporac koji zveči. I akoimam proroštvo i sve tajne i sva znanja, i ako imam svu vjeruda i gore premještam, a ljubavi nemam, ništa sam.

U tome je, dakle, stvar! Ne pomažu ni znanje ni vjera;samo ljubav! Ako ona doista oduzima Astarothu moć, ondaje ona put do Boga, koji je toliko tražio. Treba samo u njojustrajati i ništa se ne može dogoditi ni njemu ni Luciji.

— Ne, nećete me blefirati! — reče nakon što je u glavisve to premetnuo. — Bog postoji i ja znam gdje ga trebatražiti. Zapravo sam ga već i našao. Zato odbijam sgnušanjem to što mi savjetujete.

Žuvela podigne pogled sa stola; teško je bilo reći čegaje više u njemu bilo, iznenađenja ili sažaljenja. Potomustane i počne uznemireno šetati gore dolje, kao da tražinove argumente, kojima bi ga uvjerio, a onda se, očitoodustavši, zapilji u neku točku na stropu i nemoćno raširiruke.

—Gospodaru!—reče nekim gotovo vapijućim glasom.— Ja tu više ništa ne mogu. Došao sam do granice, iza kojemoja moć uvjeravanja prestaje.

Nije do kraja to ni izgovorio, kad odjednom izvanadopre graja veće skupine ljudi. Čule su se psovke, grdnje iuzvici puni bijesa i mržnja. Boraš skoči do prozora i krvmu se zaledi u žilama od onoga što je ugledao. Nekihdesetak muškaraca snažne atletske građe, odjevenih napolaseljački.

napola građanski, vuklo je za kose po ulici jednu ženu,udarajući je šakama i nogama gdje stignu. Pri tom suvikali: "Talijanska kurvo! Potkazivačice! Izrode! Prodanadušo! Mi ćemo ti pokazati boga tvoga, kad neće ovi odvlasti!" i obasipali je brojnim drugim uvredama. U početkujoj Boraš nije vidio lice, nego samo tjeme, jer se ženadržala pognuto, pokrivajući glavu rukama, kako bi jezaštitila od brojnih bubotaka koji su po njoj padali. Ali tadaje netko udari tako da se srušila leđima na tlo i lice joj seokrenulo prema gore, pa ga je Boraš mogao s prozora jasnovidjeti; isti tren prepoznao je u njoj Luciju. Zahvatila ga jepanika. Htio je smjesta poletjeti van, spreman se uhvatiti ukoštac s tom gomilom, ali vrata Žuveline sobe nisu se dalaotvoriti; kao da ih je netko izvana zaključao. Pokušao ih jenajprije ramenima razvaliti, akad se to pokazalo uzaludnim,pograbio je najteži stolac u sobi i stao njime lupati ponjima.

Otvarajte!—vikao je. — Pustite me van! Ovo je protuzakonito. Ona je oslobođena krivnje. Nemate nikakvopravo sprečavati me da joj pomognem!

Pa što ćete, kad iziđete? — s nekim cinizmom ćeŽuvela.—Pobiti se s onoliko njih? Vitez Orlando brani svojudragu! Ne budite smiješni! Tek tada će oni podivljati i rastrgati je. Ako vam ljubav i jest neka zaštita od gospodarovevolje, nije i od ove ulične rulje.

Onda je vi morate obraniti. To ste i dužni, jer je povašem nalogu oslobođena.

Ja sam dužan činiti samo ono što gospodar traži odmene.

Kad je tako, zapovijedam vam obojici da to učinite!U ime ljubavi!

—Ha, ha! Gledaj što biste vi htjeli! Još i zapovijedati! O,. .;^no kurialni rSl- i rla cp nnwp nslnhndite. da eosDodar,

izgubi svaku kontrolu nad vama, vi ne možete imati nadnjim nikakve vlasti. Nitko ne može. Ne postoji takvo biće!Ali... — tu se Žuvela posve približi Borasu i počne mu tihogovoriti, gotovo šaptati—možete ga zamoliti da intervenira,pa će on razmotriti hoće li postupiti po vašoj želji. Uvjetznate.

Dobro, dobro, pristajem! Učinit ću sve što tražite odmene, samo je izbavite iz njihovih ruku!

Čime jamčite da ćete tako postupiti?Dajem riječ da Luciju neću više nikada vidjeti. Što

više, posve ću je istisnuti iz svojih misli i zaboraviti da jeikada postojala. Sav ću se prepustiti gospodarevu vodstvu.

To sam htio čuti! Sad je opet sve kako je bilo.Što onda čekate? Zaštitite je! Intervenirajte!Nema potrebe. Slika koju ste vidjeli bila je samo ilu

zija koju je gospodar na trenutak poslao. Jedna od mogućihvarijanti kako bi se u budućnosti stvar mogla razvijati.Pogledajte i uvjerit ćete se!

Boraš ponovo baci pogled kroz prozor i doista, na ulicisada više onog prizora nije bilo. Samo su prolaznici mirnohodali u oba smjera, kao da se maloprije tu ništa nijedogađalo.

—Ali, upamtite dobro što ću vam reći! — nastaviŽuvela. —Ta iluzija može vrlo lako postati stvarnost, ukolikovam padne na pamet prekršiti obećanje. Gospodar uvijekima mogućnost druge natjerati da učine za njega ono štosam ne može. Nadam se da smo se razumjeli! Sad možeteići!

Vratio se kući svjestan svoga potpunog poraza.Napokon, mislio je, nije ni moglo to drukčije završiti; on jeSotoni prodao dušu i sad je više ni po Božjim ni po vražjimzakonima ne može dobiti natrag. Ovakva čista ljubav možeposve zaštititi od sila zla samo onoga riia ie dušanptaknnta a nn

u takve nikako ne spada; on se već toliko uprljao zlom daga više ništa ne može oprati. Jer, otkud je Žuvela odmah,čim su se prvi put sreli, znao s kim ima posla? Dobro sesjeća koliko ga je iznenadila sama činjenica da muuopće govori o tome zbog čega je došao. Mora da on nasebi nosi, a da to i ne zna, neki znak, po kome gaje mogaoprepoznati; nešto što su u srednjem vijeku zvali vražjipečat. Ne pre-ostaje mu, dakle, drugo nego održatiobećanje i pokoriti se, to više što bi Astaroth mogaoprijetnju iz one iluzije doista pretvoriti u stvarnost. Ali zasvaki slučaj, zapamtit će ključ koji otvara paklena vrata ivodi prema izlazu. Tko zna u kakvim mu prilikama on jošmože zatrebati, pogotovo ako, po svemu sudeći, cijelatajna ne leži samo u ljubavi; važan je i apsurd njezinapostojanja. Vrag, očito, sve temelji na računici. Zato munešto ovako iracionalno, što nije motivirano nikakvomkorišću, i zamućuje vid.

Od toga dana pa nadalje Boraš se ponašao u skladu sazadanom riječi; Luciju više nije želio vidjeti. Svima u OZN--i je naredio da mu ne pripuštaju ni oca ni sestru, budu liga tražili. Dok je boravio u stanu, vrata je držao zaključanai nije se odazivao ni na kakva kucanja. U isto vrijeme svimse žarom bacio na poslove oko nacionalizacije, kako biLuciju posve izagnao iz misli. Nije imao milosti ni za koga;ni centimetra kvadratnog prostora nikome nije ostavljaomimo propisane norme. Još gori je bio kod utjerivanjaseljaka zemljoposjednika u zadruge. Čak je naredio dašenjegov nećak iz Dubrave strpa u zatvor, jer je nešto tomeprigovarao. Osjećao je kako se, radeći to, opet puni onomdrugom vrstom energije, koju mu daje Astaroth, i kako njimeponovo ovladava užitak moći nad ljudima. A onda sedogodilo da ga je jednom Lucija sačekala kad je izlazio sposla i pozvala<r> Ar> cioHnn n nerivni i r>nra7Pr> varani. Trudio Se biti ŠtO ie

moguće osorniji i grublji, bez obzira što mu je ona prišla smnogo više topline nego ono pri zadnjem susretu. Ali njegaje upravo to i prepalo.

—Što je s tobom?—upita ga.—Zašto se kriješ od ljudi?Rekli su mi da se ni s kime ne sastaješ, pa da čak ni mene nioca ne želiš primiti.

Radim posao koji je delikatan, pa zbog toga izbjegavam privatne odnose s bilo kim. To je u interesu objektivnosti.

Nisam došla ništa tražiti. Htjela sam ti se samo zahvaliti za ono što si učinio za mene i oca. I ispričati ti se,ako sam te možda zadnji put nečim povrijedila.

Ne duguješ mi nikakvu ispriku. I nemaš mi na čemuzahvaljivati, jer nisam učinio ništa. Primi to, molim te, naznanje. Baš ništa.

—Nemoj tako! Znam da jesi. I više nego sam očekivala.Tvojom zaslugom javio mi se i Giorgio.

Otkud sad to? S tim ja doista ništa nemam.Kako nemaš, kad je pronađen preko partijskih veza

šibenskog Komiteta s Talijanima. Pisao mi je o tome. Nijemi se dosad javljao, jer je do njega doprla vijest da sampoginula u bombardiranju. To je vjerojatno zato što je našakuća, u kojoj smo živjeli za vrijeme rata, znaš, ona u gradu,doista sravnjena sa zemljom. Uskoro će doći, pa ćemo sevjenčati.

Ne znam tko ga je to pronašao i kako, ali ja nisampokretao nikakvu potragu za njim.

Zašto se ovako uporno želiš prikazati gorim negošto jesi?

Slušaj, i upamti dobro što ću ti reći! Ja se ni najmanje... jesi li čula... ni najmanje nisam zauzeo za tebe i oca.Naprotiv, svim sam sg silama nalagao da vas se oboie osudi

i strijelja. Bez obzira jeste li što krivi ili ne. S buržoazijom setreba do kraja obračunati. A što je ovako svršilo, možešzahvaliti samo sekretaru Žuveli. On je slučajno u arhivupronašao podatke o Goreti. I s Giorgiom je stupio ukontakt protivno mojoj volji. Ne želim se oroditi sTalijanom,pa makar bio i komunist. Uostalom, bez obzira na svojaopredjeljenja, bio je u okupatorskoj vojsci.

Ove riječi učine da Lucija zanijemi i ukoči se. S lica jojposve nestane one vedrine s kojom mu je prišla, a iz očijujoj izbije zaprepaštenje. Jedno vrijeme ga je gledala tako,kao da još uvijek ne može vjerovati u ono što je čula, a ondamu odgovori trudeći se u tonu zadržati mirnoću:

— Žalim te, braco! Sad vidim da si nesretan u tome štoradiš. Nesretniji negoli sam mogla i slutiti. Ne brini! Neću tiviše praviti nikakve smetnje.

Okrenula se i otišla, a on je dugo gledao za njom.Osjećao je kako tuga zbog izgubljenog u njemu sve višeustupa mjesto sigurnosti i zadovoljstvu koje mu pružaAstarothovo okrilje.

4.NAKRIŽOPUĆU

Da bi ustrajao na putovima obraćenja, Boraš je počeo živjetiasketski; reducirao je sve svoje potrebe na minimum imarno se bacio na proučavanje literature, koju je zatekao usobi svoga prethodnika. Tako mu se dogodilo da se sveviše prilagođavao duhu novog vremena, a da to nije nizapažao. Marxove, Engelsove, Lenjinove i Staljinove misli,koje su mu

počeo je najprije nalaziti zanimljivima, zatim ih malo--pomalo prihvaćati, a onda na kraju uzimati kao nepobitneistine, pa i sam misliti na takav način. Kako je novaideologija imala ključ za otvaranje svih brava i odgovore nasva pitanja, od gospodarskih pa do onih konačnih, opostanju i svrsi svega postojećeg, bila je vrlo pogodna dačovjeka rastereti svih sumnji i pruži mu osjećaj da zna sve,pa ju je i Boraš prihvatio kao neku vrstu vjere, zaboravivšidaje ikada u životu drukčije mislio. Tom ideološkompročišćavanju pogodovale su i okolnosti. Nekih ozbiljnijihposlova u OZN-i, koja se od 1946. preimenovala u UDB-u,više nije bilo; nacionalizacija je izvršena, seljačke radnezadruge formirane, svi segmenti života uređeni premasovjetskim obrascima, pa je preostao samo rad na tzv.idejnom uzdizanju. Praktički, on se sastojao u tome da sena brojnim sastancima svih vrsta, od partijskih dosindikalnih i onih Narodnog fronta, razmatraju direktiveCentralnog komiteta KPJ, Titovi, Kardeljevi ili Kidričevigovori i ponavljaju u beskraj uvijek iste parole. I dok sudrugi taj posao odrađivali preko volje, Boraš mu sepredavao svim žarom; toliko mu se ukazivao od životnevažnosti. Više mu nije bilo ni na kraj pameti tražiti nekakavput do Boga; u duhu nove doktrine, sad je bio uvjeren daga to ne vodi nikamo.

I emocije su mu skoro posve presušile. Žene su za njega,barem one s kojima je dolazio u doticaj, jednostavno bile"drugarice" i svako osjećanje, nalik onome kakvo je imaoprema Luciji, samo bolećiva romantika, kojoj podliježusla-bići. Ako su mu uopće ikako plijenile pažnju, bilo jeto isključivo sa stajališta može li ih ili ne povaliti na krevet.Luciju više nigdje nije sretao, a prestao se posve i zanimatišto je s njom, te tako nije dolazio ni u iskušenje da ponovoizaziva Astarotha. Tek ie onako ovlaš, mimn svnip

načuo nešto o tome daje njezin Talijan stigao, da su sevjenčali i da je on ostao u Šibeniku, zaposlivši se kaoinženjer metalurgije u tvornici elektroda. Ali to ga se nijeticalo niti se time u mislima bavio; čak nije sebi dopustioniti znatiželju da vidi kako taj čovjek izgleda. Tako se malo-pomalo posve umrtvio prepuštajući se vođenju više sile i,jednostavno, nestajao kao netko tko bi bez drugih mogaonešto misliti ili htjeti.

No tijek povijesnih zbivanja pobrinut će se uskoro zanove drame, koje će ga ipak malko prenuti iz toga drijemeža.Prvo što gaje iz temelja potreslo i stavilo pred nerazrješivudilemu, bio je prekid njegove Partije sa Sovjetskim Savezomi Staljinom. U prvi mah je pomislio da je cijeli partijski vrhna čelu s Titom skrenuo s putova usuda i da će njega sadaAstaroth baciti u neki obračun s njima. Bio je uvjeren dajeStaljin glavni igrač u Astarothovoj igri i da i njemu, Borasu,ne preostaje drugo nego slijediti ga. Najednom partijskomsastanku, gdje se govorilo o Rezoluciji Informbiroa iosuđivao Staljin, htio se čak izjasniti u tom smislu, alinetom je otvorio usta, već je bio blokiran; nije mogaoizgovoriti ni riječi. Što je sad ovo, pitao se. Astaroth muzabranjuje reći ono što ga je do sada tjerao govoriti! Alibez obzira na taj nedvojbeni znak, nije se usuđivaoprozboriti ni drukčije i davati podršku jugoslavenskomrukovodstvu; bojao se da bi ga kod toga moglo dočekatinešto još gore. Zato je odlučio na svim idućim sastancima ijavnim mjestima šutjeti, kad god se povede razgovor oovoj temi, dok mu ne stigne neka jasnija uputa što mu jedalje činiti.

Ubrzo je uslijedio Peti kongres, na kome je došlo dopotpunog raskida sa svim komunističkim partijama uEuropi, a odmah iza toga počele su ubrzane pripreme zarepu-KlioVol Anavcico Vniim l/analnm io fin tnnn Hnčln 1 Iralcn Rn.

ras to nije uspio otkriti, ali je uskoro saznao da će on s jošdesetak Šibenčana ići kao delegat na Kongres KP Hrvatske.U jedno je bio siguran: ovaj izbor nije se dogodio slučajnoniti zato što je nekome bio simpatičan; previše je biousamljen i ni s kim nije održavao prisnije veze, a k tome, svikoji su ga znali bojali su ga se, jer s Udbom nije bilo šale.Dakle, nema nikakve sumnje da je kod toga glavnu uloguimao, kako bi se reklo, mig sudbine, a Boraš je dobro znaotko to zapravo miga u njezino ime. Ali to mu još uvijek nijebio dovoljno pouzdan pokazatelj na koju se stranu u ovomepovijesnom sukobu on ima staviti.

Da ne bi putovao s ostalima i dolazio u priliku da semora izjašnjavati, sjeo je u vlak dan prije održavanjaKongresa i krenuo u Zagreb sam. Osim toga, javila mu seželja da slobodno prošeta Zagrebom i vidi stoje s ljudimakoje je nekada poznavao, ako mu to bude dopušteno.Tako se odmah, čim je stigao i smjestio se u hotelu,zaputi u šetnju gradom. Nije htio ići naTuškanac do svojenekadašnje vile; ostalo mu je u sjećanju neugodno iskustvoodonda kad je prvi put to pokušao. Učinilo mu se da bimožda manje riskantno bilo zaviriti u robnu kuću, koja jenekada bila njegovo vlasništvo. Ušao je začudo bez ikakvihsmetnji. U prvi mah je pomislio da je to zato što sad tvrtkaviše ni formalnopravno nije u vlasništvu njegove obiteljinego države, no ubrzo će uvidjeti da su tome drugi razlozi.Opazio je, naime, nekoliko starijih prodavača, koje je pamtioiz vremena kad su bili mlađi i kad im je on bio gazda, iodjednom mu u svijesti navru sjećanja. Ali ta sjećanja nisumu izazvala nikakvu nostalgiju. Dapače, ispunila su ganekom mješavinom nelagode i srama zbog onoga što jetada bio i čim se bavio, tako da je snažno poželio sve tozaboraviti kao da nikada, nije ni bjUo.ISto ioš uviiek iedovolino vlarian vlastitom

mišlju da shvati kako to ne dolazi iz njega, nego odatle štoga je Astaroth preustrojio prema zahtjevima njegovesadašnje uloge; čak ni sebe iz prošlosti više ne moževidjeti drukčije nego kroz optiku ideologije kojoj služi. Zasvaku sigurnost, nikome od poznatih se nije htio obraćati,nego pristupi jednom mlađem prodavaču koga nijepoznavao, jer ga je, uza svu odbojnost prema vlastitom,davno napuštenom liku, znatiželja vukla da sazna kako sadastvari stoje u njegovoj nekadašnjoj tvrtki. Kupio je nekusitnicu da bi imao povod za razgovor, a onda počeo:

Molio bih vas knjigu žalbi!Zar imate kakvih pritužbi? — upita prodavač zabri

nuto, pružajući mu knjigu.Ne, naprotiv. Kuća vam izgleda sjajno. Želim upisati

svoje komplimente onome tko je za to najzaslužniji.Onda bih vam savjetovao da ne činite to ovako,

putem knjige, nego da odete na Mirogoj i položite cvijećena grobnicu predratnih vlasnika, gospode Martina i Veronike Boraš.

Boraš se na trenutak lecne, saznavši da mu je i ženaveć mrtva. Ali to je potrajalo doista samo jedan trenutak.Već idući shvatio je da mu ona više ništa ne znači, pa mu ninjezina smrt ne može izazvati neka dublja osjećanja.

—Kako vam se zove sadašnji direktor?—mrtav-hladanupita prodavača.

— Krunoslav Boraš.— Čudna koincidencija! Jesu li možda što u rodu?—Da, to je njihov sin. Raskrstio je s obiteljskom

prošlošću, pa ga je nova vlast preimenovala iz vlasnika udirektora. Što ćete, stručnjak je stručnjak, poglavito kadje spreman promijeniti kabanicu!

— A tako! Odmah sam zapazio da tu nešto smrdi.sr zadah kanitalizma. NeĆU Ufiisati ništa. .,

Vratio je knjigu i izišao, ostavivši zblenutog prodavača.Nije to učinio iz ozlojeđenosti što mu je sin "promijeniokabanicu"; napokon, i on je sada vlastitu prošlosti osjećaokao nešto tuđe. Nešto drugo gaje oneraspoložilo, i to opetnije izlazilo iz njega. Prirodno bi bilo da se čovjek raduješto je njegov potomak, makar i na ovakav način, uspiozadržati tvrtku u obitelji, ali njemu je upravo to smetalo, jerje u Kruninu postupku vidio samo "ostatak buržoaskogmentaliteta" i prijetvornost prema ovome u što on, Boraš,sada vjeruje. Da ne bi više na to mislio, otišao je do vile ukojoj je nekad kao Maglica živio s Margitom; nije mogaoodoljeti da se ne suoči i sa svojom drugom prošlošću. Većizdaleka je vidio da tu sada nitko ne stanuje, jer su krozvrata ulazili i izlazili neki poslovni ljudi s aktovkama. Kad jeprišao bliže, ustanovi po natpisu da su tu sad prostorijeNarodnog fronta. Sav se stresao od sjećanja koja su gapreplavila: on u ustaškoj odori, pa Margita i sav onaj život snjom, mučenja u podrumima Nadzorne službe i strijeljanjapred "zidom smrti". Te su mu slike izazvale mnogosnažniju odbojnost od onoga što je vidio u robnoj kući;osjetio je gotovo neko gnušanje, koje gaje natjeralo da sesmjesta udalji. Kad bi mu barem, pomisli, sjećanja moglapočeti od trenutka kad je ono u šibenskoj bolnici obukaopartizansku uniformu! Sad mu se činilo da je to zapravobilo njegovo pravo rođenje.

Kongres se održavao u velikoj dvorani Zagrebačkogvelesajma. Boraš je stigao nešto prije početka, pa je imaopriliku vidjeti mnoštvo svijeta u svečanom ruhu kako semota pred zgradom i u dvorani. Nikoga nije poznavao, izato se osjeća slobodnije. Uočio je jedino Šibenčane kojisu bili u delegaciji zajedno s njim, ali nastojao im je biti štodalje; nije mu odgovaralo ničije društvo. Točno u zakazanisat delegati i radno predsjedništvo zauzeli susvpja mjestaj

Kongres je počeo. U prvom govorniku, koji je imao uvodnireferat, Boraš prepozna Vladimira Bakarića, čiju je slikubezbroj puta vidio u novinama. Njegovo monotonoizlaganje, u kome je nastojao protumačiti Titov novi kurs,na sve je u dvorani djelovalo uspavljujuće; uostalom, unjemu nije bilo ničeg što se nije već čulo preko radija ilipročitalo u dnevnom tisku. Jedino ga je Boraš pomnjivoslušao; imao je u sebi i te kako razloga za to. Cijelo vrijememučila gaje dvojba za koju će se stranu opredijeliti, a odAstarotha mu nije stizalo ništa što bi mu u tome moglo bitineki putokaz. Osjećao je da bi, prema svim dosadašnjimpravilima igre, morao stati uz Bakarića, a opet, njegove sumu se riječi činile toliko heretičkim, da se bojao kako bi gaAstaroth zbog toga mogao pogoditi strijelom ravno u srce. Tagaje nedoumica razdirala puna dva i pol sata, koliko jepotrajalo i izlaganje, tako daje jedva dočekao diskusiju,nadajući se da će mu ona pomoći snaći se u ovom labirintu.Ali ni od toga ništa. Jedan za drugim smjenjivali su sedelegati, koji su nastojali što biranijim riječima iskazati svojuodanost Titu i Partiji i osuditi Staljina i svaki je od njih bioispraćan burnim ovacijama. Već je stao gledati kako bi seneprimjetno izvukao iz dvorane i negdje u samoćiporazmislio o svemu, kad ga u tome zaustavi najava idućegdiskutanta: Jakov Boraš.

Za govornicu je stupio njegov sin. Boraš se iznenadipromjenama koje uoči na njemu. Nije to više bilo onolje-puškasto mladenačko lice koje je poznavao; očito su gabroj -ne brige izbrazdale, a i sjedine su mu već izbile.Čudnim mu se učini da nije osjetio nikakvo uzbuđenje,kao da to i nije izišao on, nego bilo koji od nepoznatihdiskutanata u dvorani. To mu definitivno otkrije koliko seod svoje prve smrti premetnuo u neku drugu osobu, kojaviše ni samu sphp np nrpnnznnie Niie sr radiln r> rnme dahi nešto žabo-

ravio; dapače, sve što se ticalo Jakova, od njegova rođenjapa do trenutka kad ga je ono izbavio iz ustaškog zatvora,još uvijek je dobro pamtio. Nego, kao da se onaj nekadašnjiodnos prema njemu izgubio; ni traga kakvu osjećajuočinstva ili želji za bliskim dodirom. Jakov mu je sada biotoliko nekako dalek i ravnodušan, kao da nikada nije ni bionjegov sin. Tek kad je počeo govoriti, nešto se ipak uBorasu probudi, ali ne zato što to govori Jakov, nego zatošto mu se činilo da mu njegove riječi nude upravo ono štoje tražio: izlaz iz slijepe ulice.

— Drugovi! — obraćao se Jakov dvorani. — Ovo jepreozbiljan trenutak da bismo ovako na brzinu donosiliodluke. Radi se o dva velika čovjeka, koja su nas dosadvodila, možda najveća poslije Lenjina. Ne možemo samotako jednoga od njih odbaciti da bismo drugog prihvatili!Pitam se kakve će to posljedice imati po radnički pokret usvijetu? Što će na to naši neprijatelji? Oni već sada likuju,jer misle da nam je došao kraj. Uvjeren sam daje po srijedineki nesporazum i da drug Staljin nije posve razumio ciljevekojima se rukovodi naša Partija. Zato mislim da bismo mumi, kao komunisti, s ovog mjesta trebali uputiti apel nekajoš jednom s drugom Titom preispita sve one točke u kojimase njih dvojica ne slažu...

Jakov je tijekom govora morao sve više podizati ton, jerje žamor negodovanja, koji je ispunjavao cijelu dvoranu,prijetio da ga nadglasa. Boraš se čudio takvoj reakciji;Ja-kovljev mu je govor djelovao razborito i doistakonstruktivno u odnosu na ono zbog čega su se svi ovdjeokupili. Pa i sam Astaroth bi mu trebao zapljeskati, ako jenegdje tu, jer je svaka izgovorena riječ — barem mu setako činilo — bila potpuno u skladu s onim kako je njega,Borasa, dosad usmjeravao. Ali dvorana ie sveiedno biladrukčiiee mišlie-

nja, i to gaje zbunjivalo. Da nije on pogrešno razumio Marxai Lenjina; ipak, na tome području je još uvijek početnik?Osobito mu je čudno bilo što mu od Astarotha još uvijekne dolazi nikakav znak. Masa se neumoljivo postavila protivJakova, tako da je predsjedavajući ispunio želje svih udvorani, kad ne dadne Jakovu dovršiti, nego ga usred govoraprekine:

Druže Boraš, tvoj govor ne nudi nikakva rješenja.Možeš li biti malo konkretniji?

Mislio sam reći, drugovi—nastavi odlučno Jakov—da u svemu ovome nedostaje samokritike. Svaka bi stranatrebala preispitati sebe, nije li u nečemu pogriješila, i ondapokušati prevladati razlike u ime jedinstva...

Ovo kao da je bila kap ulja, koja učini da se vatra dokraja rasplamsa. Negodovanje se pretvori u urnebesnugalamu. Boraš je oko sebe vidio samo bijesna i prijetećalica, koja su nešto vikala, ali kako su to činili svi odjednom,ničije se rečenice nisu mogle razabrati. Predsjedavajući jeimao muke dok mu je uspjelo donekle umiriti dvoranu, aonda je svoj toj masi postavio jedno izrazito retoričkopitanje, kojim joj je unaprijed stavljao u usta i odgovor:

—Molim drugove delegate, ima li potrebe izjašnjavatise o ovome?

Delegati su jednim skupnim "ne", koje je doslovceurlikom izbačeno iz svih grla, dali predsjedavajućem onošto je tražio. Ponovo je nastao košmar glasova, u kome jetek ponekom uspijevalo nadglasati gomilu i izobličenimod napora glasom povikati: "Dolje Staljin i njegovi sateliti!"ili "Živjela KPJ na čelu s drugom Titom!" Svaki put to jebilo popraćeno gromkim odobravanjem i povicima:"Dolje!" ili "Živjela!". Netko iz prvih redova priskočigovornici i s nje

—Drugovi, mislim da bi drug Jakov Boraš trebaoodgovarati pred sudom Partije.

Jedan gromoglasni: "Tako je!" izrazi jednodušan stavcijele dvorane. A tada se sporim korakom prema govorniciuputi jedan delegat, koji, čim je uočen, izazove stišavanje;kao da je svakome bilo stalo da čuje što će on reći. Potiheriječi: "Brat! Brat!" koje dopru do Borasa, navedu i njega dapozornije promotri toga delegata. Prepoznao je u njemusvog drugog sina, Krunu. Nemalo ga to i začudi, jer je znaokoliko je ovome uvijek bilo strano svako bavljenje politikom.Kruno stane za govornicu i kad se sva masa umiri, u općojtišini vrlo razgovijetno izgovori:

—Drugovi, sa žaljenjem moram konstatirati da od ovogtrenutka više nemam brata. Da je umro fizički, bilo bi milakše, jer bi mi ostao i dalje živjeti u uspomeni, a ovako gamoram potpuno brisati iz pamćenja.

O, međutim, izazove salvu oduševljenja. Jedino se Borašvrpoljio od nelagode; ona odbojnost koju je osjetio u robnojkući, kad je čuo da je Kruno direktor, pokazala seopravdanom. Zbog položaja se najprije odrekao oca i majke, asada, evo, to čini i s bratom! Nakon Krune diskutanti su se stalismjenjivati jedan za drugim, natječući se tko će težimriječima osuditi Jakova, pri čemu su mu najčešće dijeliliepitete kao "Staljinov satelit" ili "agent NKVD-a". Boraš jestao razmišljati što bi on sad mogao učiniti da »| pomogneJakovu. Nije bio siguran da bi mu Astaroth dopu- \ stio takavpokušaj, jer i dalje nikakva signala nije primao ',< od njega,ali svejedno zaključi da on ne bi smio imati ni ! ništaprotiv. Kad gaje ono bacio među ustaše, stavio ga je u službuone sile koja je tada krojila sudbinu Europe i kojoj su se i onisami morali pokoravati. Analogno tome, sada su Staljin injemu.odane partije, u tom položaju: oni čine glavnu ,, 1

maticu povijesnog tijeka, a ovakva relativno malobrojnagrupa na čelu s Titom samo je netko tko taj tijek pokušavaskrenuti nekim drugim smjerom. Zato mu se učini da ćebiti više na razini zadaće ako dade podršku Jakovu. Tako,čim je uočio da je govornica slobodna, a predsjedavajućiupitao ima li još tko što reći, ustane i zaputi se prema njoj.Nije mislio osvrtati se izravno na Jakovljev govor; bojao seda bi mu već i njegovo ime moglo zapeti u grlu. Naumio jeizvesti stvar tako što će citirati jednu Lenjinovu misao, kojau stanovitom smislu govori isto što je rekao i Jakov, a to jeda "svoje partikularne probleme proleteri moraju podreditijednom jedinom sveopćem cilju, njihovu jedinstvu nameđunarodnom planu". Stao je pred mikrofon, uzeo dah,ali opet se dogodi ono što i toliko puta dosad: umjestonamje-ravane rečenice, izletjela mu je druga, koja mu nijebila ni na kraju pameti; kao da je netko u njemu unjegovo ime uzeo riječ:

— Drugovi, sve ove partikularne probleme proleteri...trebaju rješavati samo metodama koje primjenjujemo miu Udbi.

Dvoranom se prolomio buran pljesak. Shvativši da ćemu biti uzaludni svi pokušaji reći ono što je kanio, Borašnapusti govornicu i time stavi još jači naglasak na ono štoje protiv svoje volje izlanuo. Kao daje to time dobilo nijemidodatak u smislu "svaka dalja riječ o ovome je posvesuvišna". Dok je odlazio na svoje mjesto, delegati kraj kojihje prolazio izražavali su mu odobravanje tako što su gatapšali po ramenu. Postao je nešto kao junak togakongresnog dana. Svi ostali govornici nakon njega pali suu sjenu, ma koliko su se trudili razrađivati njegovu ideju.Tako je cijelim skupom zavladala misao da se ne samoonima koji se

invahi va "staliina npcrn i ralima knii 11 i7ia5niavnniir

pokazuju imalo kolebanja treba pozabaviti Udba. SamBoraš bio je potpuno zbunjen. Što to Astaroth hoće, pitaose. Zar se između Staljina i Tita zaista opredijelio zaovoga potonjeg? No tada se sjeti onoga što mu je rekao prizadnjem susretu: "Obje strane su moje". Dakle, u tome jestvar! On nije ni na čijoj strani ili, točnije rečeno, na svakojje pomalo; podjednako usmjerava i Tita i Staljina i tko znakoga sve na svijetu, i na Istoku i na Zapadu. A ovakvekupljene duše kao što je on, Boraš, raspoređuje tko će kodkoga. Po svemu sudeći, njega je zapao Tito, i ima sedržati njega, sviđalo mu se to ili ne.

Nakon kongresa Boraš je ostao još jedan dan u Zagrebu,jer je imao dogovoren sastanak u republičkoj Udbi sastanovitim "drugom Opačkom", koji je bio nešto kaokoordinator između Ministarstva unutrašnjih poslova ipojedinih kotarskih ispostava Udbe. Sad kad je znao što muje zadaća, otišao je posve smiren. Ušao je na vrata kamosu ga uputili, no tajnica u predsoblju mu reče da pričeka, jerje "drug Opa-čak trenutno zauzet s jednom strankom".Sjeo je i čekao više od pola sata, dok se vrata nisu otvorila, aonda je doživio golemo iznenađenje. Iz Opačkova ureda izišlaje Margita. Nije mu bilo teško prepoznati je; odmah mu jeupalo u oči da se ama baš ništa nije promijenila. Očito jojAstaroth, prema njezinoj želji, održava stalno isti izgled. "Aličekaj, moja golubice", rekne u sebi, "vrijeme ti, unatoč tome,neumoljivo istječe!" Nije se ni osvrnula na njega, a i on jegledao da joj ničim ne skrene na sebe pozornost. Tko zna,pomisli, možda bi ga i ona po nekom znaku moglaprepoznati kao i Žuvela. No bilo mu je u neku ruku dragošto ju je vidio tu. Ne može se ništa dogoditi Jakovu ako seona ovo došla zauzeti za njega.

Opačak je bio visok i plavokos mladi čovjek, očito jedanodanih koji su, poput Santinija, otišli,u, partizane ioš kao

dječarci i odmah iza rata zasjeli na visoke položaje. Čim jeBoraš ušao, on ustane i krene mu ususret sa širokimosmijehom, a onda mu čvrsto stisne ruku, čestitajući muna jučerašnjem istupu. Boraš primi to s nelagodom,znajući koliko je malo u tome njegove zasluge, i skromnopromuca da je vršio samo svoju dužnost, pomislivši kakoOpačak i ne sluti koliko je to doslovce točan i nimalokurtoazan odgovor. Kako gaje živo zanimalo stoje tu tražilaMargita, odmah nakon što su sjeli, prije svakoga službenograzgovora, pokuša najprije o tome nešto saznati, pa lukavozapočne:

Mislim da poznajem ženu koja je maloprije izišla,ali se ne mogu sjetiti odakle.

To je Margita Boraš — reče mu Opačak — suprugaonog informbirovca što ste ga jučer čuli na Kongresu.

I što je htjela? Traži da joj se mužu oprosti?Naprotiv. Ona gaje zapravo prva i optužila. Još prije

mjesec dana, odmah nakon Petog kongresa. Tada to jošnismo držali ozbiljnim. Mislili smo, tko zna, bračne razmirice i slično. Možda je sve izmislila da mu se zbog nečegaosveti. Ali, kao što znate, nismo bili u pravu; jučer je on samdao potvrdu tim optužbama.

—A sad ga je sigurno došla još i dodatno opteretiti?Ne! Došla je dati izjavu kako se odriče i njega i nje

govih stavova. Kani zatražiti i rastavu braka, pa je zamolilada joj pomognemo kod suda, da joj ne pravi u tome smetnje.

Jeste li sigurni da ona to radi iz ideoloških razloga?Nismo toliko naivni. Ona ima i te kako osobnih mo

tiva. Direktorica je Galerije suvremene umjetnosti, pa seboji za svoj položaj. A k tome, njoj ostaje u vlasništvu golemiapartman na Tuškancu. Ali nas se to ne tiče. Nama je stalosamo da takvi kao Jakov Boraš dođu u potpunu izolaciju.

tko ie bio s niima imalo blizak, mom,se,odnjih

i•

distancirati. Tako ih stavljamo u karantenu, kao oboljele odkuge u prošlosti. Jedino na taj način možemo spriječitiepidemiju.

Borasu nije trebalo više da shvati sve; Margita seza-željela riješiti Jakova, bilo zato što joj je dosadio ili zatošto je našla neku novu žrtvu, i uočila je dobru priliku zato. Opačkova varijanta s galerijom i apartmanom manje jevjerojatna; Boraš je dobro znao da ona do takvih stvarimože doći i na drugi način. No bilo kako bilo, Jakovupomoći više nema; isto onako kako ga je svojedobnoizvukla iz ralja jedne zvijeri, sad gaje bacila u ralje druge.Ilije to preko nje učinio Astaroth, tko će ga više znati.Čudna je zapravo igra ta povijest: ovdje ti je opasno govoritiono, zbog čega bi tamo na Istoku, ako to ne govoriš,mogao nastradati; danas te pokapaju zbog onoga zbogčega su te do jučer uzdizali u nebesa; na jednoj te stranizatvaraju zbog onoga zbog čega te na drugoj odlikuju. Asve to u ime iste ideje! Paradoksi, sami nerazrješiviparadoksi! Možda je to sve doista samo igra, koja nemanikakvu drugu svrhu nego da se pakao njome zabavi. Dabi vrijeme moglo protjecati, kako reče Astaroth! No Borašustanovi kako ga sada to više nimalo ne impresionira, kaoda je na sve otupio. Postalo mu je svejedno što će dalje bitis Jakovom, pa i s njim samim, u krajnjoj liniji. Važno mu jejedino kroz ovaj pakao, iz koga nema šanse nikada izići,prolaziti što je moguće bezbolnije.

Sve je to Borasu prohujalo glavom u jednom hipu, dok jerazgovor s Margite prelazio na službene stvari. Naime, nakonzadnje replike, Opačak naglo pogleda na sat, stavljajući mu timena znanje da nema baš mnogo vremena za njega, a onda mupočne davati instrukcije. One su se u osnovi svodile na to dabi i Boraš u svojoj sredini trebao f provoditi, istrage u.duhu.Q¥QS&!tQ.ie..tu.yidia i kako ie. , ..i

uostalom—to Opačak izričito naglasi—i sam na kongresupredložio.

Ne mora se dogoditi da netko otvoreno podržavaStaljina —govorio mu je. —To se uostalom sada više nitkoneće ni usuditi. Dovoljno je da čujete da je netko negdjelupnuo nešto što bi moglo ići u prilog Informbirou, makari bez zle namjere. Takvoga treba smjesta u izolaciju. A svenjegove pritisnuti da se izjasne: odriču li ga se ili ga podržavaju. U ovom potonjem slučaju, naravno, i oni imaju dijelitinjegovu sudbinu.

Na temelju čega ću znati je li optuženi doista rekaoto što mu se pripisuje?

Sama dojava o tome, makar i samo jednog čovjeka,trebala bi vam biti dostatna.

Zar ne bi mogao tako netko o nekome izmisliti da jenešto rekao, samo zato da mu se osveti? Eto, i vi ste topomišljali o Margiti.

—Tada nismo vjerovali da se uopće može dogoditi ovošto se dogodilo. Sad dolaze druga vremena. Trebaiskorijeniti svaku misao, koja nas ugrožava. Manje jevažno tko ju je izgovorio i pod kojim okolnostima.Uostalom, na vama je da procijenite hoćete li gonitidojavljivača ili dojavljenog.

— Bojim se da će ovako stradati brojni nevini ljudi!—Pa što onda? Bolje je i da poneki nevin strada, negoli

da se pošast proširi. Kad je epidemija, i oni koji su sumnjivimoraju u karantenu. To osobito važi za članove Partije.

—Ali razmotrimo i ovu mogućnost! Ljudi znaju kakvoje stanje pa se politički ne izjašnjavaju. Nitko ništa ne govori.Što u tom slučaju?

—To je gore od otvorene agitacije. Što ljudi više šute,opasnije su im misli u glavi. U takvoj situaciji treba iz naokohpzazlene rečenice izvući aluziiu toia ie.

201

nom riječi, stvoriti krivca ako ga ne možete naći. Žalosno ješto moramo tako, ali i kad nema zaraze, a postoji opasnostod nje, potrebne su neke mjere prevencije.

Premda mu je sve bilo nalik na ono kako ga jesvojedobno Drača upućivao u posao, ovaj put je odlučiostvar shvatiti ozbiljnije nego onda. Znao je da je Opačaksamo skoroteča, a pravi nalogodavac netko mnogo jači, skim se nije igrati. A onda, u prvi mah, kad se vratio u Šibenik,činilo mu se da neće ni morati svoju odanost dokazivatibaš na posve nedužnima. Već je, naime, prvi dan u uredunašao prijave protiv dvojice partijskih ljudi koji su otvorenopodržavali Staljina. Jedan je bio sekretar Mjesne partijskećelije u gradu, a drugi direktor nekog poduzeća. Pozvao jeRadasa i naredio mu da ih obojicu smjesta privede. Nasaslušanju su mu jedan i drugi pružili takav materijalprotiv sebe, da ih ni najljući neprijatelj ne bi bio u stanjutako opteretiti. Slagali su se sa svim točkama RezolucijeInformbiroa i tvrdili kako je KPJ krenula putem izdajeosnovnih načela marksizma. Nakon njih privedene su injihove obitelji. Na poziv da ih se odreknu, njihove žene idjeca su s prijezirom to odbili, a neki od njih, umjestoodgovora, samo pljunuli na pod. Borasu nije preostalodrugo nego da glavne optužene preda sudu, a njihoveobitelji liši svega što im je novo vrijeme podarilo. Kako suto mahom bili ljudi sa sela, izgubili su u gradu stan i ostalibez posla, prepušteni vlastitom snalaženju u sredini, kojaće ih se odsada pa nadalje kloniti kao da su okuženi. Boraš jeuvjerio sebe da ih nema na savjesti; ta sve što im se dogodilosami su sebi zakuhali.

A tada je odjednom cijela stvar zapela; više nije bilonikakvih prijava. Dani su prolazili, a Boraš je sjedio u uredubez posla. Znao je da neće moći duže ovako; Opačak mu jejasno stavio na znanje daje stanje, ukorne§e ništa ne, da- ,

gađa, opasnije od ičeg. A k tome, sjetio se i što je propatiokad se ono oglušio o Dračinu naredbu, praveći se daje nijerazumio. Mora, dakle, nešto činiti; ne smije Astarothu datinikakva povoda da ga opet onako mrcvari. Onda je stvarriješio tako što je pozvao Bzika i naredio mu da krene uakciju. Mogao bi ga i sada Bzik izvuci, pomisli, ako je ovajRadas doista on. Zato ga smjesta potraži i kad ga nađe,strogo mu zapovjedi:

— Imaš svaki dan prošetati malo gradom, osobito pomjestima gdje se ljudi okupljaju! Pri tom ćeš dobro otvoritii oči i uši. Svaku imalo sumnjivu rečenicu, koju čuješ dajenetko negdje izgovorio, odmah ćeš prenijeti meni zajednos imenima onih koji su je izrekli i onih koji su je čuli.

Nije prošlo mnogo vremena i Radas se već pojavio sprvim materijalom. Nekakav Mario Perkov, sekretarpartijske organizacije u poduzeću "Luka", izjavio je predsvjedocima kako kod njega u vrtu rastu jabuke mičurinke.

Pa što ima u tome sumnjivo? — upita Boraš.Kako ne vidite, druže načelnice? Mičurina slave u

Sovjetskom Savezu, jer je nekakvim križanjima tobožeuspio dobiti neke super-jabuke.

I što onda? Ako je to ovdje uspjelo tome Perkovu,trebalo bi mu odati priznanje.

—Nije njemu ništa uspjelo, a niti Mičurinu. Te bi jabukemorale biti, kako kažu, velike kao lubenice, a to jenemoguće. Prema tome, Perkov na jedan lukav i prikrivennačin širi sovjetsku propagandu.

Premda je u jednom krajičku svijesti osjećao koliko jeto glupo, onaj drugi, prilagođeni dio njega govorio mu jekako preko ovakvih stvari ne smije prelaziti, pa je smjestapotpisao nalog za uhićenje. Počeo je i sam vjerovati daUdbamnra nrnnalaziti nenriiatelia. na makar ea morala sama ,

stvarati, jer će inače izgubiti svrhu svoga postojanja. "Kadbi ona stala, makar i samo nakratko, odmah bi se onompravom neprijatelju otvorilo široko polje rada", pokušavaose nekako opravdati sam pred sobom. A tome Perkovu nitkonije kriv što se nepromišljeno zaletio i time dao povoda dabude žrtva.

Radas je u gradu bio sveprisutan; gdje god se našao većiskup ljudi, u kavani ili negdje u privatnom stanu, osobitoako su na stolu bile boce i čaše, on je ili neki njegovpovjerljivčovjek bio u blizini i slušao što se govori. Tako je ubrzo stiglai nova prijava, koja se po ozbiljnosti i duhu nije bitnorazlikovala od prve. U nekom društvu u gradskoj kavanipoveo se razgovor o tome kako je sukob između Tita iStaljina izbio već za vrijeme rata, pa je Staljin nekim svojimtajnim kanalima Nijemcima davao informacije kako će sedokopati Vrhovnog štaba i Tita. To je navodno išlo takodaleko da su NKVD-ovci u njemačkim uniformamasudjelovali čak u desantu na Drvar. Neki mladi skojevac,Josip Garma, koji se slučajno tu zatekao, primijetio je:"Ljudi, nemojmo pretjerivati! To je skroz naskroznemoguće!" Boraš nije krzmao ni trenutka; opet jedan kojidaje povoda da se vlast na njemu mora samopotvrđivati.

—Alija sam govorio o fizičkoj nemogućnosti!—braniose Garma pred Borasom. — U to je vrijeme Crvena armijavodila s Nijemcima krvavi rat na svom teritoriju.

— Hoćeš li da ti navedem primjere iz povijesti kad sudvije zemlje bile u ratu, a tajno surađivale oko ciljeva kojisu im bili zajednički?

—Druže načelnice, jeste li vi doista sigurni da je to takobilo?

—Nisam siguran, ali u ovom je trenutku posve nevažnoje li to bilo ili nije. Važno ie.ifeJiudiuJto,vijeniiu. To ide u

prilog našoj Partiji. A onaj koji u to izražava sumnju najavnom mjestu, nanosi joj golemu štetu.

Nije bilo druge, i Garma je morao slijediti svojeprethodnike, a niz se nastavio. Sve su to mahom biliovakvi bezazleni slučajevi, u kojima se nekomenekontrolirano nešto okliznulo s jezika, jer se otvorenousuglašavati sa Staljinom više nitko nije usuđivao niti unajskrovitijim mislima. Tako je Boraš opet imao pune rukeposla, a oni koji su prolazili kroz njegov ured odlazili su unepovrat ili su se nakon nekog vremena vraćali tolikoslomljeni da više nisu bili ni sjena samih sebe. Kamo su ihto otpremali, Boraš je mogao samo nagađati. Govorilo se opostojanju logora na Golom otoku i u Lepoglavi, ali što setamo radilo s njima, on nije znao i klonio se toga da se otome uopće raspituje. Jednostavno, sam je sebe uvjerio kakoga se to ne tiče; važno je samo da on obavlja svoj posao nazadovoljstvo onoga tko mu ga je dao.

O jednoj stvari Boraš se cijelo vrijeme jednostavnočuvao i razmišljati: ako se polazi od neke političke logike,prvi čovjek u gradu koji bi morao doći pod udar sumnje bioje Žuvela. On je bio čak član Sovjetske partije i javna jetajna da ga je Staljin poslao k partizanima kao svogaagenta, a nitko se njega nije usuđivao dirati. Nije čakuklonjen ni s mjesta sekretara Komiteta. Kako je znao čijuzapravo zaštitu Žuvela uživa, i Boraš gaje ostavljao na miru.Ali jedne noći, kad je već legao u krevet, začuje navratima upornu lupu. Bio je to vozač Komiteta. Rekao muje da ga drug Žuvela hitno treba i da ga čeka u svom uredu.Sve je djelovalo tako da Boraš nije imao kud nego obući se ipoći. Kad ga sekretar Partije usred noći diže iz kreveta i zovek sebi, moraju se događati neke krupne stvari.

Pokušao je tijekom vožnje od vozača nešto doznati, alitai niie znao ništa. Kad ie ušao u Komitet. ČiaUo muse dau

zgradi nema ni žive duše; u hodniku je bio potpuni mrak.Samo je svijetla pruga ispod jednih vrata, onih sekretarovaureda, ukazivala da je ipak netko tu. Boraš pokuca i otvori.Zatekao je Žuvelu kako posprema svoj radni stol iselekcionira spise, jedne kidajući i bacajući u kantu, u kojoj jegorjela vatra, a druge slažući u ladice. Kad je ugledao Borasa,zamoli ga da sjedne i pričeka dok ne završi posao. Nijepotrajalo dugo; brzo je bio gotov i sjeo nasuprot njemu. Ujednom kutu Boraš zapazi putnu torbu, koja samo što senije rasprsnula od onoga što je u njoj; toliko je bilanabijena.

Putujete nekamo? — upita pokazujući na nju.Pa moglo bi se tako reći, iako to nije putovanje

uobičajenim prijevoznim sredstvima i s putnom kartom.—A kao što vidim, ni u uobičajeno vrijeme.Što ćete, nemam izbora. Vi najbolje znate da takvi

kao nas dvojica ne mogu ništa poduzimati na svoju ruku.To je njegova volja.

Čudno da vas šalje ovako. On obično koristi drugenačine kad treba nekoga u djeliću sekunde prebaciti sjednog mjesta na drugo. Ovo mi više sliči na bijeg.

—Ne sliči, nego jest. Njemu je stalo da tamo kamo idemstignem u ovom svom sadašnjem liku i što je moguće višenezamijećeno. Odsad pa nadalje, nas dvojica bit ćemoneprijatelji. Borit ćemo se na suprotnim stranama. Za svijet,naravno. A s onog višeg, usudbenog stajališta, bit ćemo, kaoi dosad, suradnici.

— Priznajem da do kraja ne razumijem. Kako to nasuprotnim stranama za svijet? Glumit ćemo neprijatelje?

—Ne samo glumiti, nego doista to i biti. Za koju minutukrećem prema jugu, gdje ću ilegalno prijeći albanskugranicu, a nakon toga produžiti za Moskvu. Tamo me čekazadaća slična ovoj vašoj ovdje: otkrivaj neprijatelje Sovjet-

skog Saveza, koji su surađivali s jugoslavenskimrukovodstvom.

—I što je meni sada činiti? Spriječiti vas ili pustiti?—Prvo, moram vam reći da je on s ovim kako ste dosad

radili vrlo, vrlo zadovoljan i poručuje vam da samo nastavitetako dalje. Naravno, u to spada i kako se imate ponijetiprema meni. A to znači, objavit ćete najprije moju izdaju, aonda organizirati potjeru za mnom. Ne sada, dok smo jošna konzultacijama, nego od onog trenutka kad se rastanemo.Potjera, naravno, neće uroditi nikakvim rezultatom, ali onaje neizbježan dio vašeg obavljanja dužnosti.

Zanimljivo! I samo zato ste me zvali da mi to kažete?Bojite li se možda da će vam bijeg bez potjere biti suvišemonoton?

Ne, nisam vas zato zvao. Nije uopće stvar u potjeri,jer ona ionako ne može utjecati na tijek stvari. Trebam vamprenijeti neke upute za dalje. Dosad ste se bavili samopotpunim marginalcima, koji su se posve slučajno uloviliu zamku. Ti ljudi njemu nisu uopće bili važni, iako to neznači da ste vi tu nešto krivo radili. To je ipak bilo potrebno,da bi Udba profunkcionirala u svom punom sjaju. Ali sadadolaze na red oni koje on želi maknuti. Ostavljam vam njihov popis.

Žuvela mu pruži dva lista papira, na kojima je bio gustoispisan niz od preko sto imena. Boraš je prosto zinuo odčuda kad je pogledao i vidio o kome se radi. Sve su to bililjudi čiste političke prošlosti, predratni komunisti, ratnelegende, a i poslije Rezolucije odani Partiji i Titu, ili su sebarem takvima gradili. Boraš ih je sve znao i nijednom niječuo da je netko od njih upleten u kakvu nečasnu aferu ilida mu se, ma i slučajno, omakla kakva izjava, koja bi mumocrla Hnvpsti it nitnnip nnlitirki

—Ali... — zbunjeno će on — svi su ti ljudi idealisti...moralno besprijekorni... Oni sunedvojbeno na Titovoj strani... Ja ih nemam čime teretiti.

—Idealizam i moral bili su samo maska. Dokaze protivnjih naći ćete ovdje u ladici mog stola, kad budete službenovršili pretres. Svi su oni na ovaj ili na onaj način, sada iliprije, surađivali sa mnom. Zar vam treba nešto jače čimebiste ih mogli teretiti, negoli je suradnja sa Staljinovimagentom, kao što sam bio ja?

Boraš je bio potpuno zbunjen; činilo mu se da ga jenetko vezanih očiju zavrtio, a onda mu u nekomnepoznatom prostoru skinuo povez, tako da se više nemože orijentirati. Niti zna odakle je došao niti kamo mu jeići.

Ja više ništa ne shvaćam... Vi idete tamo progonitione koji su surađivali s nama... Ja ovdje moram to isto činitis vašim suradnicima... A vi mi pri tom još dajete materijal iupute, kako ću se što učinkovitije boriti protiv vas... Recitemi, što ovo znači?

Sve što radimo i vi i ja, radimo za isti račun, Boraše.Pa to i jest ono što me zbunjuje. Najprije nas ubaci u

borbu na istoj strani, a onda unutar te strane izazove sukob,da se moramo boriti jedan protiv drugog. I pri tom zapravostalno igramo istu, njegovu igru! Meni to sliči na potpunoludilo.

A što je drugo povijest, nego upravo to? Sjetite sesvih velikih ratova, od Trojanskog pa nadalje! Što mislite,zašto su se oni vodili? Povjesničari će vam za svaki od njihnaći tisuću razloga, ali već i na prvi pogled se vidi da su tirazlozi ništavni u odnosu na veličinu samog događaja. Apravi razlog nikad nitko ne uspijeva otkriti.

—Pa ipak, vi ste čovj ek s toliko iskustva... eto, čak tristogodina. Možda naslućujete što ga je navelo da odmah izarata izazove ovai sukob na istoi strani?

Pretpostavljam da mu je zaprijetio zastoj u protjecanju povijesti. Svijet se podijelio na dvije podjednako jakesile. Ne može više biti pobjednika ni poraženog, pa to prijetida se pretvori u statičku poziciju, bez borbe. A ako nemaborbe, nema ni pomaka. Sve stoji. Zato, da bi se stvari kretale, neophodan je bilo kakav sukob. Ne mora biti rat. A dosukoba ne može doći, ako ne postoji i treća strana, koja nijeni tamo ni ovamo. Kao i u običnom životu. Dva će susjeda,recimo, živjeti u miru i slozi, dok se ne pojavi nešto izmeđunjih, za što se ne zna čije je, a obojica su zainteresirani. Ieto, to vam je sve. Mir i sloga su nešto što je njemu doslovcetrn u oku... Ali vrijeme je da se ide. Čujem, dolaze po mene.Kao što sam rekao, sve vam je tu. Od ovog trenutka počinjemo igru mačke i miša. Vi ste mačka, a ja miš. Naravno,za sve druge, osim za nas dvojicu.

Recite mi još nešto! Kad smo se prvi put sreli, vi steodmah znali da sam od vaše sorte. Po čemu?

Zar to još niste shvatili? Pogledajte mi dobro u oči!Što vidite? Šarenica ne čini savršen krug. Tu pri vrhu kao dase crte kruga malko mimoilaze tvoreći šiljak. To su zapravovrlo kamuflirane brojke šest. Time nas obilježava.

—A tako! Kao što sam i mislio. Tri šestice! Broj Zvijeri izApokalipse. Ali tu su samo dvije. Gdje je treća?

—Treća je između. Unutra, u glavi. Usmjerava vamkarakter.

Odjednom se začuje kucanje i na vratima se pojaviRadas, koji počne požurivati:

Druže Žuvela, vrijeme je! Moramo krenuti prije sva-nuća.

Što? — začudi se Boraš. — Zar vas on prati?Da, on će mi tamo biti desna ruka. A i prevest će me

nrpko eranir.e.

Ne dajte se zavarati! On vas vodi u smrt. I meni jetako u prethodnom životu osiguravao bijeg zajedno s Pave-lićem. Tada se zvao Bzik. Pavelića je spasio, a mene je izručioSlovencima da me strijeljaju.

Što vam je, druže načelnice? — začuđeno će Radas.— Da niste bolesni? Govorite neke čudne stvari. Pa rekaosam vam već, ja sam Đuro Radas, iz Otočca u Lici.

Pusti, pusti, Radas! — prekine ga Žuvela, a onda seobrati Borasu — ne vidim što vas to brine, kolega Boraš?Smrt ili nešto drugo, zar to nije svejedno? Pa dobro znateda se radi samo o preseljenju. No, do idućeg susreta, ako gabude! Možda je smiješno da vam to baš ja kažem, ali... želimvam svakog uspjeha.

S tim riječima on se izgubi zajedno s Radasom i trenutakpotom Boraš s prozora vidje kako se njih dvojica ukrcavajuu neki automobil crnogorske registracije. Sjeti se da bi mutaj registarski broj mogao poslužiti u događajima kojislijede, ali dok je sa stola uzimao olovku i papir da ga zapiše,auto je nestao.

5. ZAMKA

Ostavši sam u Žuvelinu uredu, Boraš poče razmišljati štomu je sada činiti: bi li ostavio sve ovako kako jest, iskravšise iz zgrade, pa sutra sa svojim ljudima došao izvršiti pretresi organizirao potjeru, zatajivši daje već bio tu, ili bi ih odmahpozvao i započeo jedno i drugo? Ma koliko mu se logičnijimčinilo ono prvo, odjednom ga nešto nagonski natjera da sesmjesta baci U akciju. Kao jda mu je Zwd& doista.nastao

L.

smrtni neprijatelj, pa mu je najozbiljnije stalo da ga uhvatipri bijegu, iako je znao da za to nema ama baš nikakvihizgleda. No ipak, učini mu se razboritim najprije pogledatišto je u ladicama. Otvorio ih je i našao mnoštvo dokumenata,koji su se odnosili na ljude s popisa. U jednom od njihprvoborac i nosilac Spomenice, Marko Ojdanić, trenutnipredsjednik Narodnog fronta u Šibeniku, izvještava Žuvelu oniskoj razini idejne svijesti kod ljudi na selu, zbog čegatamo sve veći utjecaj imaju različite neprijateljskeideologije, osobito crkva. U drugom se general JNA, StjepanŠore, žali kako je oružje, kojim vojnici rukuju u Šibenskomgarnizonu, zastarjelo i neuporabljivo u borbi. U trećemupartijski sekretar uTvornici elektroda, Mile Kapulica,nabraja slučajeve sabotaže kod visokih peći, koji su, posvim znacima, djelo organizirane grupe. I tako redom, svespisi slična sadržaja, koji bi, po onome što je u njima, mogliproći kao uobičajeni oblici komuniciranja Komiteta sterenom, kad ne bi bili upućeni tome kome su upućeni;ovako ih se može uzeti jedino kao dokaz veleizdaje. Kakoje dobro znao tko stoji iza svega, Borasu je bilo žao tih ljudi;shvatio je da su žrtve sotonske manipulacije. Žuvela jesigurno od njih, kao sekretar, tražio te podatke, a oni su muih davali, ne sluteći u koje će svrhe to kasnije poslužiti. Alitu se sada ništa ne može učiniti; stvari stoje kako stoje, i on ćemorati poduzeti protiv njih mjere kao i protiv svakogizdajnika.

Kad god bi se suočio s nečim ovakvim, redovito jepozivao Radasa i stavljao mu u zadaću da poduzme prvekorake, ali kako sada njega nije bilo, odluči na tome uposlitijednog od terenskih agenata, Vlatka Dadića. Smjesta ga jenazvao telefonom, riješen da mu ovako usred noći zvonisve dok ga ne digne iz kreveta. No začudo, dobio ga jeodmah; kao

na nippnv nnzivcnnvan n

Slušaj me dobro, Dadiću! — reče mu naglašavajućisvaku riječ. — Nalazim se u uredu sekretara Komiteta Žuve-le. Imao sam nekih sumnji u njega, pa sam provalio ovamoi pretražio mu radni stol. Tu sam našao nesumnjive dokazeo postojanju cijele grupe izdajnika kojoj je on bio na čelu.

Da ga pođem odmah uhititi? — upita Dadić.Možeš mu staviti soli na rep! Pobjegao je.—A da prenesem Radasu neka krene u potjeru?Kakvom Radasu! Radas je... — i tu odjednom zapne,

jer mu se javi nedvojbeni znak da ne smije reći to što jehtio. — Radas je odsutan. Na službenom putu.

Nije, druže načelnice! Evo, ovog trena... prije petminuta sam s njim razgovarao.

Jesi li siguran u to što govoriš?Potpuno, druže načelnice. Nazvao me da me pita

znam li gdje ste vi. Nigdje vas ne može naći.—Tako! — začudi se Boraš, ne znajući što bi mislio. —

Onda ništa, nazovi sve agente redom, uključujući i njega, idođite smjesta ovamo radi konzultacija.

Bez obzira na ovo naređenje, sve je prije mogaoočekivati, negoli da će se Radas doista tu i pojaviti. Ako jetrebao pratiti Žuvelu preko granice i osiguravati muprijelaz, onda nikako nije mogao biti u Šibeniku;nesumnjivo se Dadiću javio odnekud s puta. Uostalom,vidio ga je kako ulazi u ona crnogorska kola. Zato, kad suu Žuvelin ured stigli svih pet agenata, koliko ih je ukupnobilo u šibenskoj Udbi, i Radas zajedno s njima kao šesti,umalo je razjapio usta od iznenađenja. Uzalud jepokušavao sebi protumačiti njegovu nazočnost ovdje i uovom trenutku; je li se on to predomislio i napustio Žuvelu,pitao se, ili mu je bio osiguranje samo dok ne iziđe izgrada?

Sjetivši se tajne koju mu je Žuvela otkrio, odlučinapokon utvrdjti tko je u styariR,a,d,as, pa mu Bride sasvimblizu

i pomno mu se zagleda u oči. Ni traga kakvim šesticama;zjenice su mu tvorile savršen krug, upravo toliko savršen,daje, ako ništa, to bilo neprirodno. Kao da ih je netko ucrtaonekakvim preciznim instrumentom. I još nešto, u što nijebio siguran privida li mu se, ili je to doista stvarno: kao dasu mu oči bile od neke druge građe, a ne organske.Nalikovale su umjetnim, staklenim očima.

—Nešto vam nij e j asno, šefe?—upita Radas kao čudećise što ga toliko promatra.

Zar ti nisi trebao biti sad na drugom mjestu?Oprostite, šefe, na kojem to drugom mjestu? — na

pravi Radas iznenađeno lice.— Dobro znaš s kim si pošao na put prije pola sata.—Ja pošao na put? Što to govorite, šefe? Dolazim ravno

iz kreveta.Čekaj malo! Ili sam ja lud, ili vas ima dvojica, a jedan

je od vas doista Bzik.Smijem li znati, šefe, tko je taj Bzik s kojim me stalno

brkate?—Želiš li se to još i sprdati sa mnom, ti sotonsko kopile?Boraš se doista naljutio. Dovoljno mu je bilo što

Asta-roth manipulira njim, da bi trpio još i ovu igru njegovaađu-tanta koji očito pokušava od njega napraviti budalu. Ilito radi više njih, sad nije bio posve siguran. Moguće je i daBzik i Radas nisu ista osoba, nego neka bića iz Astarothovasvijeta, vragovi nižeg ranga ili nešto slično, građeni svi naisti kalup; na to bi upućivale i one umjetne oči, ako su doistaumjetne. Jer, kako inače protumačiti da je ovaj, koga sadavidi pred sobom, trenutno na dva različita mjesta: ovdje kodnjega i u Žuvelinoj pratnji? Ima još samo jedna mogućnost;ono što mu je palo na pamet već onda kad se opraštao sa

Astarothovnačin. U tom slučaju, Radas nije morao nikamoni odlaziti.

—Jesi li ga ucmekao? — pokuša provjeriti ovo unosećise Radasu u lice.

—Koga ucmekao?—Nemoj mi tu izigravati kretena! Gdje si ostavio truplo?—Neka me vrag nosi, šefe, ako znam o čemu govorite!Nije imao kud, morao je odustati. Činilo mu se da se

našao pred nečim što nadilazi njegove mogućnostipoimanja. U svakom slučaju, ovaj Radas ili Bzik, svejednokako se zvao i u kom broju postojao, nikako ne može bitinormalno ljudsko biće. Uostalom, zaključi, treba sačekatihoće li se naći Žuvelini ostaci; onda će mnogo toga bitijasnije. Sada mu ne preostaje drugo, nego prihvatiti stvarovakvu kakva jest. Smirio se uvjerivši sam sebe da ga se to,na kraju krajeva, i ne tiče i prešao na ispunjenje svojezadaće. Pokazao im je što je našao u Žuvelinim ladicama, aonda nastavio, ponašajući se kao da je sve što je dosadučinjeno i što treba napraviti isključivo njegova osobnainicijativa:

Prema nekim informacijama, o čijem vam izvorusada ne mogu govoriti, viđeni su kako idu prema jugu ukolima crnogorske registracije. Logično je pretpostaviti dakane prijeći albansku granicu. Netko treba smjesta otići vojnim helikopterom u Titograd, povezati se s tamošnjim organima vlasti i izvršiti potpunu blokadu cijele granice...

Čekajte, šefe! — prekine ga Radas. — Kažete "oni".Zar on nije sam?

—Nije! — bijesno mu drekne Boraš skoro u lice, a ondaga pokuša ponovo isprovocirati.—S njim je viđen još jedantip koji, po onome što su mi rekli, nalikuje tebi kao tvoj odrazu ogledalu.

L .„,

—Pa što ga ja imam s tim ako mi sliči? Ne mislite valjda dabih ja... Uostalom, idem odmah osigurati helikopter pa ćuvam dovesti obojicu.

E, nećeš ti nikamo, tako mi svega! Za tebe imam jaovdje drugu zadaću.

Ali šefe, vi najbolje znate da su potjere moja specijalnost. Dosad mi još nikad nitko nije umakao.

Ovaj put znam da će ti umaći i zato nećeš. U potjeruide Dadić. Dadiću, kreći odmah!

Kako vi kažete, šefe! — reče Dadić i odjuri.—A ti...—tu se opet obrati Radasu—ti ćeš se postarati

za ove tu s popisa. Sve ih imaš uhititi, i to još noćas. Pazi,organiziraj ljude tako da to bude na minutu u isto vrijeme,kako ne bi netko od njih što načuo i dao petama vjetra. Naizvršenje!

To je bio njegov mali inat. Makar je znao da potjera nemože nikako uspjeti, neka je barem ne vodi onaj koji će iraditi na tome da ona ne uspije, nego netko tko će sigurnodati sve od sebe. Imao je barem to zadovoljstvo da mislikako je Astarothu otežao posao, premda mu je to što ovajnikako ne reagira bio znak da je ispalio hitac u prazno.

Iduće dane Boraš se posvetio saslušanju uhićenih.Zatražio je da ih privode u njegov ured jednog po jednogi svakome od njih postavljao isto pitanje: "je li doista davaoŽuveli podatke koji se navode u dokumentima?" Nitko nijevidio razloga da to poriče. Ta zar su i mogli postupitidrukčije, kad to od njih traži partijski sekretar? Ali svi suse zaklinjali da nisu pojma imali za koga on radi i čemu muto služi. Boraš je svoj posao obavljao strpljivo i savjesno,iako je znao daje to posve suvišno. Sve te ljude ionako ječekalo isto, priznavali ili ne i ma što odgovarali ili navodiliu svoju <-.Kr-,Tii i TaVn ip htin naknn Država ieAstarothovomvoliorn

215

postala gladna političkih prijestupnika i trebalo ju je zasititida bi mirnije spavala, a sve što se s tim u vezi radilo, imaloje biti puko namještanje stvari kako bi cijela stvar dobilapred javnošću izgled nečeg zakonitog. I optuženi kao da suto znali, pa se nisu mnogo ni branili i vrlo su spremnopotpisivali priznanja, bez napomene da su bili zavedeni.Uostalom, to im ionako ne bi pomoglo; dapače, svakoinsistiranje na nedužnosti moglo je samo pridonijetitome da ih se uzima kao nepopravljive i teže osudi.

Nakon tjedan dana vratio se i Dadić i podnio izvještaj.Već prvog dana potjere stigao je u Crnu Goru i tu napraviosve što je bilo u njegovoj moći. Angažirana je cjelokupnacrnogorska milicija i Udba, sva sredstva javnog prometa bilasu kontrolirana, svaki imalo sumnjiv putnik identificiranna licu mjesta, granica prema Albaniji blokirana u cijelojsvojoj dužini, da se ni miš ne bi mogao provući, ali svejedno,to ništa nije pomoglo. Negdje u području planine ŽijevoŽuvela je ipak uspio probiti blokadu. Kako, to nitko nijemogao objasniti. Kad gaje pogranična patrola uočila, on jeveć bio na drugoj strani. Jesu li ljudi iz patrole bili zabavljeninečim drugim, ili im je na trenutak popustila pozornost,dok se on provlačio pored njih, ne može se reći, jer su se svizaklinjali da su budno pazili. Boraš je takav rasplet iočekivao, te stoga, nimalo iznenađen, upita:

Je li bio sam?Ne, bio je u pratnji neke neidentificirane osobe.Kako je izgledala ta osoba?Ja je nisam vidio, ali opisali su mi je. Čudna stvar,

druže načelnice! Kad ne bih znao da je on ovdje, po opisubih se mogao zakleti da je to bio drug Radas.

Kao što sam i mislio! — reče Boraš, a onda nakonstanke doda —stvar je u tojrne da je to j bio Radas. Dadiću.

L,

—Kako? Zar je u međuvremenu i on pobjegao?—Nije pobjegao. Kamo sreće da jest, onda bih bar znao

na čemu sam.A, sad shvaćam! — domisli se Dadić. — Želite reći

da je to bio njegov brat blizanac. Nisam znao da ga ima.Da, moglo bi se tako reći... blizanac. Slušaj, Dadiću!

Ne radi se o tome da sumnjam u Radasa, ali ipak nećeškoditi ako na njega malo pripazimo. To tebi stavljam uzadaću. Ako vidiš bilo što sumnjivo u njegovu ponašanju,imaš smjesta mene o tome izvijestiti.

Razumio sam vas, šefe!Prošlo je dugo vremena, a da se nije dogodilo ništa

novo. Dadić nije dolazio ni s kakvim izvještajima, a kad biga Boraš sreo i upitao je li što otkrio kod Radasa, samo bimu odgovorio: "Ništa, šefe! Izgleda daje čist!" Na kraju jeBoraš uvidio da ima posla sa silom kojoj nije dorastao,pa se prestao dalje time baviti. Zaključio je da Bzik i obaRadasa, kako ovaj tu tako i onaj koji prati Žuvelu, morajubiti tri lica iste kreature, koja u obliku različitih osoba možeistovremeno biti na različitim mjestima. Kad njihov vrhovnizapovjednik na taj način prkosi svim fizičkim zakonima,zašto ne bi i svojim pomagačima priuštio tu povlasticu?

S vremenom se Boraš sve više uvjeravao kako je Žuvela biou pravu kad mu je ono govorio o mogućim Astarothovimnamjerama. Doista je između dva susjeda naraslo stablokoje rodi zlatnim plodovima: nastao je niz novih država,koje nisu pripadale ni Istoku ni Zapadu, sa silnimbogatstvima n nafti i drneim enereentima. što ćedovesti do,

situacije hladnog rata; velike sile započet će zamršene igreoko toga tko će brati plodove s tog ničijeg drveta. Ali Borašje znao da se Astaroth neće time zadovoljiti i stati. Vrag nebi bio vrag, kad i hladni rat ne bi barem ponekad malorasplamsao i doveo do ruba onog vrućeg. Međutim, nijeni slutio da bi se tako nešto moglo dogoditi baš tu, gdje jeon raspoređen.

Uskoro je cjelokupna svjetska javnost bila uznemirenadogađajima oko Trsta. Zapadni saveznici odlučili sulikvidirati Slobodni Teritorij Trsta, koji je poslije rata biopod njihovom upravom, i sam grad Trst, zajedno s tzv.Zonom "A", izručiti Italiji. U svim su većimjugoslavenskim gradovima pred ambasadama idiplomatskim predstavništvima zapadnih zemalja zaredaliprosvjedi, u kojima su ljudi iska-ljivali svoj bijesizvikivanjem parola, a ponegdje i demoliranjem zgrada.Tito je zaprijetio: "Onoga trena kad Talijani uđu u Trst, ućićemo i mi!" A Sovjeti su odmah uočili šansu za sebe iponudili mu pomoć. Ukratko, sve je mirisalo na početaknovog svjetskog rata i ljudi su se prepali da je opet napomolu kataklizma golemih dimenzija.

Kako u Šibeniku nije bilo nikakvih diplomatskihpredstavništava, glavni krivac, prema kome se okrenuo bijesgomile, postala je Katolička crkva, jer je ona shvaćena kaoekspozitura Vatikana, a Vatikan je u Rimu, gdje se izakuhalosve to. Komitet je izvijestio Borasa da se veća grupa ljudisprema napasti na biskupovu palaču, istovremeno musta-vivši u zadaću da ne dopusti nikome provalitiunutra i spriječi da ijednom svećeniku spadne ma i vlas sglave. Da je to ujedno i Astarothova volja, Boraš je odmahznao po već prepoznatljivim znakovima, ali nikako nijemogao dokučiti i što će mu to. Ako hoće sukob, zašto nedopusti masi iskaliti svoj bijes?.

Otišao je pred biskupovu palaču i rasporedio ljude oko nje.Nisu dugo stajali bez posla; uskoro je stigla oveća gomilagrađana, koja je urlala i prijetila, izvikujući: "Trst je naš!Nama Trst, njima prst!" ili: "Dolje Papa, dolje Rim, doljePel-la, kurvin sin!" U prvom naletu htjeli su gredomprovaliti vrata i prodrijeti unutra, ali ih je Boraš sa svojimagentima u tome spriječio. I tada mu se u jednomtrenutku otkrilo sve. Zapazio je da na čelu mase, kao onajkoji je predvodi i podjaruje, stoji Radas. Za čiji račun onto radi, nije mu se trebalo mnogo domišljati. A onda je iztoga lako zaključio i ostalo: Astaroth ima dvostrukutaktiku; najednoj strani raspaljuje u ljudima bijes tjerajućiih u obračun, a na drugoj ih smiruje, kad to zaprijeti dapoprimi rušilačke razmjere. Očito mu ovog trenutka nije uinteresu sukob svjetskih dimenzija, jer bi mu to, s obziromna trenutni omjer snaga, moglo postati zadnjom šahovskompartijom u kojoj bi pogubio sve figure, i više ne bi bilo igre.Zato se radije opredijelio za stalno održavanje naboja, kojeide samo do određene granice.

Cijelu noć Boraš je tako stajao između podivljale gomilei palače pazeći da ljudi upošljavaju samo grlo, ali ne i ruke.Tek kad je negdje ujutro bijes rulje sam od sebe splasnuo imasa se razišla, krenuo je i on u svoj ured. Ali tu ga jedočekao šok, kakvom se ni u snu nije nadao. U njegovojsjedalici, za njegovim pisaćim stolom sjedila je, odjevena uradnu kutu čistačice, Lucija. Učinilo mu se da mu se sva krvodjednom uzburkala; osjetio je kako se u njemu ponovobude sva ona osjećanja koja su ga nekad u njezinojnazočnosti plavila, ali istovremeno i strah od mogućihposljedica, pa mu se odmah instinktivno, zajedno s tim,javila i potreba da se tome othrva. Dugo je stajao tako kaoukopan ne znajući kako bi reagirao, a i ona je šutjela, očitotražeći riječi

Kako si samo ušla? — uspije najzad promucati. —Aja sam zabranio...

Da me puštaju tebi. Znam. Zato sam i ušla prije početka radnog vremena, zajedno s čistačicama. Jedna od njihmi je pomogla.

I ne slutiš u kakvu opasnost dovodiš i sebe i mene.Ne boj se. Nisam došla tražiti od tebe ništa što bi se

kosilo s tvojim načelima. Upravo obratno. Tražim samo toda izvršiš svoju dužnost prema nama kao i prema svimadrugima. A ne bih ni to tražila, da me nevolja nije natjerala.

Dobro, dobro, reci mi što je, samo brzo!Ne trebam ti govoriti što se događa po gradu. Neki

ljudi su nas ozbiljno opomenuli da se čuvamo. Postoji opasnost da se bijes gomile okomi na nas. Ništa ne pomaže štoje Giorgio postao član ove vaše Partije; ljudi ga još uvijekpamte kao talijanskog časnika. A k tome, i njegova bivšapartija je sad na strani svoje vlade. Svi su stanari već napustili zgradu, kao štakori kad brod tone.

Idi kući i budi mirna. Nepotrebno dižeš paniku. Vasnitko nema razloga dirati.

Ali ako mi ljudi tako govore, onda se doista neštosprema.

—Uvjeravam te da se ne sprema ništa. To ti ne bih smioreći, ali svi su ovi prosvjedi pod nadzorom. Sve je to samojedna velika predstava. Da postoji ikakva opasnost od nečegnepredviđenog, ja bih to prvi morao znati.

— Ima mnogo toga što ti ne znaš. Narodu je ostalo usjećanju ono što je bilo s nama iza rata. I veliki broj njih vjeruje da nas je tada mimoišla zaslužena kazna. Učini baremtoliko koliko činiš za crkvu. Pošalji nekoga tamo, za svakislučaj!

Ovo Borasu odjednom dozove u sjećanje onaj prizor iz,rAQ£UĆe budućnosti, koiim ea ie Astaroth nriienin

.■.»..■.«!■: HL..,

isključeno da se događaji doista razvijaju u tom smjeru",pomisli i u trenutku donese odluku:

—U redu, poslat ću! A ti ostaješ tu sa mnom!Lokalnim telefonom nazvao je Dadića i naredio mu da

hitno dođe u njegov ured i povede sa sobom sve milicionarekoji su mu trenutno na raspolaganju. No, čim je spustioslušalicu, na vratima se pojavi Radas. Stajao je naslonivši sena vratnicu, a na licu mu se vidio ciničan osmijeh.

Druže načelnice! — počne s nekim demonskim sjajem u očima. — U ovoj stvari ne smijete poduzimati ništa.

Otkad to ti meni govoriš što smijem, a što ne smijempoduzimati?

Ja ništa ne činim na svoju ruku. Vi dobro znate tkozapovijeda i vama i meni.

Sve što radim, pa i ovo, činim točno po njegoviminstrukcijama. Ako štitim popove, valjda imam pravo zaštititi i vlastitu obitelj.

Vlastitu obitelj? Nemojte me zasmijavati! Barempreda mnom ne morate igrati tu komediju.

Svejedno je što su. Neka su i obični građani. Dobroznaš što nam je sugerirano. U ovim neredima nitko ne smijestradati.

Tko smije, a tko ne smije stradati, nije na vama dabirate. Gospođa mora smjesta sa mnom.

Kamo je vodiš? Što kaniš s njom?O tome ne moram vama polagati računa.I ne trebaš. Pogađam to i bez tebe. Treba vam žrtva.

Dovoljno mala da ne izazove ratni sukob, ali dovoljno velikada održava stanje napetosti.

U svojoj brizi za Luciju, Boraš u prvi mah nije ni zapazioda se ponovo počinje izvlačiti ispod As taro thova nadzora. I

■ *

što je ovako odlučno pokazao svoj stav, postao je togasvjestan. Čini se da je i Radas time bio zatečen, jer gana trenutak iznenađeno pogleda, ali se brzo snađe i kratkomu odgovori:

Nisam ovlašten na ovo davati ikakav komentar.Svejedno — ohrabri se Boraš. — S komentarom ili

bez njega, ja ti to neću dopustiti. Napokon, radi se o mojojrođenoj sestri.

Ma nemojte! Rođenoj sestri! Hoćete li da vam kažemgdje su vaše rođene sestre? Jedna se udala na Rijeci, a drugau Austriji. I sad su obje već mrtve. Nikad ni jednoj od njihniste za života poklonili ni jednu jedinu minutu razmišljanja, a sad ste odjednom zabrinuti za ovu gospođu koja vamnije ništa. Čak ni daleki rod.

Što on to govori, Čarli? — zaprepasti se Lucija. —Jesi li nas se to možda odrekao?

Ne slušaj ga! I ne miči se odavde! Ne dam te njemuni po cijenu vlastitog života.

—Vlastitog, možda!—nastavi Radas.—Znam da bistega se rado riješili. A po cijenu njezinog...? — kod tih riječiizvuče pištolj i uperi ga u Luciju. — Kako tu stojimo, a? Ilićete mi je prepustiti, ili ću tu pred vašim očima svršiti snjom.

U Borasu se sad posve razbudilo ono njegovo zamrloosjećanje prema Luciji, koje mu je njezinu sudbinu činilovažnijom i od vlastite, a zajedno s njim rasla mu je i volja zaotporom. Trenutno je zaboravio na opasnost, koja mu odtoga dolazi; samo je gledao kako će Luciju zaštititi. Stoga jeinstinktivno privuče sebi, obujmi je tako da joj je čitavimsvojim tijelom pružio zaklon, a onda reče:

—Pucaj, ti slugo Sotonin! Ubiješ li nju, ubit ćeš i mene.Govoreći to, ništa nije kalkulirao. Znao je da on ne može

umrijeti, jer je većumro, i. da ga Astarothmože samo baciti

u nešto mnogo gore od smrti. Ali, bilo mu je svejedno štoće to biti; hoće li ga premjestiti u neko drugo tijelo, dalekoodavde, možda čak i u životinjsku strvinu, ili će ga posveponištiti da više ni u kom obliku ne postoji. Već je biospreman prihvatiti i ono najgore, kad mu se odjednomupravo iz te spremnosti počne rađati nova snaga. Utrenutku mu. postane jasno da je stekao neku nadmoćnad paklenom silom. I Radas je, čini se, to osjetio, jer jeiznenada klonuo i ruka s pištoljem mu se objesila. Kao dase između njega i Borasa stvorio neki nevidljivi zid, koji nijeimao snage prijeći. Stajao je i gledao u njih, ne znajući štobi; pucati se nije usuđivao, ali ni poduzimati što drugo. Utose pojavi Dadić s još pet milicionara.

Dadiću!—viknu Boraš, nastojeći što prije iskoristitistečenu prednost. — Smjesta uhapsi ovog bandita i razoružaj ga!

Ali, druže načelnice, on...On je izdajnik. Pomogao je Žuveli pobjeći iz Šibenika

i organizirao njegov prijelaz preko granice.Zar to nije bio onaj blizanac?Nema nikakvog blizanca. To je bio on. Uspio nas je

sve prevariti. Kriomice je otišao u Crnu Goru, pomogao mu,a onda se prije tebe vratio ovamo.

—Ali ja sam s njim razgovarao telefonom tu noć kad jeŽuvela pobjegao.

—Bez diskusije, Dadiću! Sjeti se kako su ti tamo opisalionoga tko je pratio Žuvelu preko granice!

—Kako vi kažete, šefe! Na vašu odgovornost.Sve to vrijeme Radas je stajao bespomoćno, kao da je

posve izgubio vezu sa svojim nalogodavcem, a zajedno stim i svaku inicijativu, tako da mu je bez ikakva truda Dadić

i i-»ičtr\li i n^itnVr nnrla aa Hva

povedu u zatvor. Osjećajući da je sad posve slobodan,Boraš odluči da ovaj put neće ustuknuti niti se povući,ma kakva se opasnost ukazala. Jedino mu je važno bilozaštititi Luciju. Zato, čim je Radas odveden, nastaviizdavati zapovijedi Dadiću:

Pođi smjesta sa svim ljudima do kuće Santinijevih itu postavi straže! Nikome ne daj pristupiti blizu! Pogotovodođe li kakva grupa demonstranata. Njih rastjeraj kako godznaš i umiješ! Svim sredstvima.

Razumio sam vas, šefe!Čim stigneš tamo, javi mi se s nekog telefona i izvijesti

me kakvo je stanje! Ti mi osobno odgovaraš, ako se dogodišto neželjeno.

Ništa ne brinite, šefe!Sve vrijeme dok je tekao ovaj razgovor, Boraš je i dalje

držao Luciju u zagrljaju, kao da se boji da se odnekud nepojavi još kakva opasnost. Tek kad je Dadić otišao i kad suostali sami, shvati daje taj položaj dosta nepriličan, sobzirom na njihov "rodbinski" odnos, pa je pusti i počešetati uredom nastojeći stišati u sebi buru koja je bjesnila.Nije ga brinulo što će biti dalje; trenutno gaje opajala srećašto ga Lucija sada opet vidi onako kao pri prvom susretu.Dugo su šutjeli i on i ona, a onda se ona prva oglasi:

Hvala ti! Učinio si mnogo više nego što sam senadala.

Sigurno si u meni već počela gledati monstruma,zar ne? Imala si pravo. Tek sad vidim koliko sam to doista ibio.

Ne, ne, nisi! Sve vrijeme sam znala da nisi. I onda,kad smo se ono rastali, vjerovala sam da si ti i dalje onajmoj braco, Čarli, kakva poznajem, samo si tada nad sobom,iz ngkjfcjn§nuM3£UHrfiivih razloea. vršio nasilie .. —-

Nisam to činio svojom voljom. Natjerale su me sile,čiju stvarnu snagu ti ne možeš ni pojmiti.

Razumijem što želiš reći. I to me upravo sada i brine.Otišao si možda predaleko. I sad mi je žao što sam uopćedošla. Nisam očekivala da ćeš sebe ovoliko izložiti opasnosti...

Pusti! Sad što je, tu je. Neka se stvari same razvijajudalje, pa što bude.

Zašto je onaj čovjek govorio da ti ja nisam sestra i dati mi nismo obitelj? Što je time mislio?

Boraš je osjetio potrebu da joj se napokon do krajaispovjedi. Imao je osjećaj daje to sada potpuno u stanju ida ga više ništa ne može spriječiti. Jedino zbog čega sekolebao, bilo je hoće li mu ona povjerovati, kaže li joj sve.Bojao se da bi mogla pomisliti kako mu se um poremetio.Zato odluči samo djelomice joj se otkriti, reći joj kako ondoista nije taj za koga ga drži, ali pri tom joj prešutjeti iugovor s Asta-rothom i svoje prethodne živote. Ponadaose da bi ona, prihvati li to, mogla u njemu početi gledati inešto više nego samo brata i da bi u njihovu odnosu moglebiti uklonjene sve zapreke. U tom trenutku posve jesmetnuo s pameti da ona već ima čovjeka s kojim se vezala.

—Govorio je potpunu istinu! — reče takvim ozbiljnimglasom kome se nije moglo ne vjerovati. — Ja doista nisamPredrag Santini. Nije važno kako se stvarno zovem. Reći ćuti što se zapravo dogodilo. Tvoj brat je bio ratna legenda.Neprijatelj je strepio i na sam spomen njegova imena. Alinanesreću, poginuo je u jednoj akciji. Otprilike u isto vrijeme neki ljudi iz štaba njegove brigade naišli su na mene ikad su vidjeli koliko sam mu nalik, nagovorili su me da preuzmem njegovo mjesto, ime i reputaciju. Stvar je uspjela ilegenda je sačuvana. Nitko osim upućenih nije zapazio pro-mipnii T to \p fako ostalo sve do sada.

225

— Čarli! — usklikne ona, prestrašeno se zagledavši unjega.—Kakvu si igru to sada započeo? Zašto mi to govoriš?Što želiš time postići?

—Znao sam da mi nećeš povjerovati. Ali dokazat ću ti.Jesi li poznavala dobro oči svoga brata?

Kao svoje vlastite.Onda pogledaj pažljivo moje i reci jesu li to te koje ti

pamtiš?Nevjerojatno! — reče nakon što mu se pomnjivo za

piljila u oči. — Čarli doista nije imao ovako nepravilnezjenice. Ali, ne, ne! Nije istina! Ne može biti istina!

Kakvog bih sada razloga imao varati te? Dobro, nastranu to što ste i ti i majka odmah zapazile da sam se dostaizmijenio! Daj, razmisli malo o ovome: bi li Predrag... ili kakoga ti zoveš, Čarli... bi li on imao snage postupati s ocem, stobom, sa svima vama, onako kako sam, odmah po dolasku,ja postupio? Bez obzira na svoja uvjerenja.

Kad dobro razmislim, ne bi! Ne, ne, sigurno ne bi.Barem onaj Čarli kakvog sam ja poznavala. Ako ništa, došaobi majku obići kad se razboljela.

Neko vrijeme zavladala je šutnja. Boraš je sa zebnjomiščekivao rezultat svoga priznanja, a Lucija se udubila umisli; očito je prebirala po pamćenju sve što se u zadnjevrijeme dogodilo između nje i njega i dovodila to u vezu spredodžbom koju je imala o bratu. Na licu joj se vidjelo dajoj malo po malo počinje svitati.

— Jedno ipak ne razumijem — progovori najzad tiho,glasom punim razočaranja. —Jasno mije kakvu je to svrhuimalo onda, za vrijeme rata. Ali zašto poslije? Kome jetrebalo da ti i dalje izigravaš moga brata i zašto?

Boraš se našao u priličnom škripcu. Kome je i zašto totrebalo, znao je vrlo dobro, ali nije joj mogao reći. ne zato

što bi mu govorna sposobnost bila blokirana; ovaj put jeosjećao da slobodno može govoriti što god hoće. Nego,objašnjenje bi bilo toliko apsurdno, da bi ona sigurnopomislila kako je sve to ipak neka komedija. Zato sepokuša nekako izvući onim što mu je prvo palo napamet, a da izgleda ipak koliko-toliko uvjerljivo:

— Kome i zašto? Da ti pravo kažem, to sam se i samviše puta pitao. Meni svakako nije. Bilo je to naređenje kojese nije moglo ne izvršiti. Pretpostavljam daje nekome odvlasti bilo potrebno da baš Santini vrši nacionalizaciju.Valjda su mislili da će u narodu biti manje otpora, ako toobavlja domaći čovjek, i k tome još bogataški sin.

Čini se da je i Lucija to prihvatila kao vjerojatno te jezašutjela i opet se zamislila, tako da jedno vrijeme nitkoništa nije govorio. Ovo što je čula otvorilo je u njoj bezbrojpitanja. Ako ovaj mladić tu nije njezin brat, tko je onda izašto se za nju ovoliko zauzima? Sjetila se svih njihovih dosadašnjih susreta i razgovora i odjednom je stala neštonaslućivati. Ali u ovom trenutku nije znala kako bi se prematome postavila. Osjećala je kako je on na neki drugi načinnegoli dosad počinje zanimati, ali istovremeno obuzimaoju je i strah da se to ne razvije u nešto više; kao da se nikakonije mogla osloboditi toga da u njemu vidi brata. A i Borasasu mučile njegove brige. Odjednom je u njemu oživjela nada da bi ga ona mogla istinski zavoljeti, kao žena. Ona najveća zapreka u tome je pala; ostala je još samo jedna: njezina prva ljubav i sadašnji muž. Ali nije kanio tu ništapoduzimati. Prepustit će njoj, da ona sama izabere izmeđunjih dvojice. Ako joj je taj Talijan važniji od njega, prihvatitće to kao neminovnost i neće se služiti nikakvim podlimsmicalicama. Sad mu se toliko grsti sve što imalo sliči Asta-rothovim metodama, daje radije spreman otrpjeti i poraz,.; necoli za tim nosezati. . ,..„.,*....; ^ „..,... ...„ .„..,. _.-

227

Nakon pola sata što su tako sjedili, zazvoni telefon. Bioje to Dadić, koji mu kratko raportira:

—Stigli smo prekasno. Demonstranti su zapalili kuću.Oboje staraca su izgorjeli, a Talijan je ustrijeljen pri bijegu.Nismo mu mogli pomoći. Što da radimo?

Boraš je morao munjevito reagirati. Prvo na što je staomisliti, bilo je kako sada zaštititi Luciju. Znao je dobro daće se s njom dogoditi isto, ako je pusti van i ako je se ruljadokopa. Onaj prizor — iluzija postat će stvarnost. Trebaloju je, barem za prvi tren, izvući nekamo izvan Šibenika. Zatoje odmah rekao Dadiću:

—Pripremi mi smjesta milicijski motorni čamac. Nekame za pola sata čeka na rivi!

Najteže u svemu bilo mu je, što joj sada reći. Znao jejedino da istinu ne smije nikako; mogla bi u nastupu očajaučiniti nešto nesmotreno, što bi je koštalo života. Sad jenajvažnije smjestiti je nekamo na sigurno, a kad bude izvansvake opasnosti, onda će joj postupno i obazrivo otkriti sve.Stoga joj slaže:

—Ne brini, roditelji su ti živi i zdravi, ali smo zato Gior-gia morali izvući izvan grada. Uredit ćemo mu sve da sevrati u Italiju, a i ti bi trebala zajedno s njim. Ovaj tren nalazise na putu za Žirje, pa ćemo i mi tamo.

Kao privremeno rješenje, ovako mu se učinilo najbolje.Kad dođu do Žirja, onda će joj reći istinu, pa će vidjeti štoće dalje i sa sobom i s njom. Konačnu odluku o tomeprepustit će ipak njoj; poštovat će svaku njezinu želju,jedino joj neće dopustiti ništa čime bi mogla ugroziti vlastitiživot. Ali tada mu u glavi odjednom počne kljucati drugajedna misao: sad, kad nema ni Giorgia, njegove su šansedvostruko porasle. Ostane li ona uz njega, više ga seAstaroth neće moći dokopati, jer ga očitonjezipa.bfejfla.Mti odsvakoR

njegova utjecaja. A s vremenom, i ona će preboljeti svojutragediju i zbližit će se s njim. Ali da bi do toga došlo, moraveć sada stvoriti neki plan: što nakon Žirja? Kad mu je većpala na pamet ta kombinacija s Italijom, možda bi najboljebilo da je on s njom pretvori u zbilju. Na Žirju bi, recimo,mogao izmisliti da se našla neka poruka, po kojoj je Giorgioveć otpremljen tamo, a onda bi njih dvoje mogli tobožekrenuti za njim. Imaju čamac, uzet će gorivo i ništa ih nemože spriječiti.

Već se počeo spuštati sumrak, kad se Boraš s Lucijomuputio prema rivi. Daje ne bi prepoznali, na njegov nagovorobukla je radnički kombinezon i stavila na glavu kapuskupivši u nju kosu, tako da je nalikovala nekom mladommehaničaru. Na rivi ih je već čekao brzi motorni čamac soznakama milicije i kraj njega Dadić. Kad su se Boraš iLucija ukrcali, Dadić upita treba li i on poći s njima, aliBoraš to odbije, upali motor i otisne se od obale. Uskoroje čamac punom brzinom krenuo prema kanalu kojim seizlazilo iz luke.

Dok je vozio, Boraš je razmišljao kakav bi dalji razvojmoglo imati ovo što je poduzeo. Siguran je bio samo ujedno: ići će do kraja, bez obzira što ga čeka, jer je ovojedini put koji ga vodi u ono što odavno traži, novi, slobodanživot, u kome neće biti ničije kontrole ni prisile. Doduše, jošuvijek nije znao koliku vlast u svijetu, prema kojem sezaputio, ima Astaroth. Sve je upućivalo da on i tamo držikonce u svojim rukama, ali to ga ovaj trenutak i nije tolikobrinulo; dok je Lucija s njim, on mu i tako ne moženišta.Treba samo naći načina kako će je i zadržati. Ali i toće se riješiti samo od sebe. Kad tamo u stranom svijetusazna da je ostala potpuno sama, više će se vezati zanjega. On će naći i nekir\rtcar\ Hn hi nhnip mncrli nrp iviptr 11 nvnm svom trostni-

228 229

kom životu već je toliko toga naučio i toliko zanata ispekao,da mu to neće biti teško. Prihvatit će bilo što, makar i fizičkirad; nije mu sam posao toliko važan, koliko to da jednomradi nešto po vlastitoj volji, kao slobodan čovjek. U takvojprilici nikada dosad nije bio, ni u onom svom prvom životu,kad je bezbrižno živio i bez ikakva truda stjecao sve štozaželi, jer je znao da mu je to zajam, koji će jednomotplaćivati teškim robovanjem duše.

Ali sad je ta duša slobodna i nitko više osim njega neupravlja njom. Je li mu se to na kraju ipak Bog smilovao, ilije onaj zajam uspio nekako sam otplatiti, o tome ovogtrenutka nije htio razmišljati. Mučilo ga je još samo jedno:ovo tijelo, koje sada nosi, nije njegovo; podario mu ga jeAsta-roth. Prema Božjim zakonima, on bi već odavnotrebao biti mrtav. Sad je jedino pitanje koliko ima prava uovom novom, slobodnom životu koristiti ono što jestekao svojom pogodbom sa Sotonom. Ako se sve ovozbiva Božjom voljom, to mu sigurno neće biti dopušteno. Iliće ga Bog vratiti u ono što bi sada trebao biti, a to je prah, iliće Astaroth doći po svoje, što na kraju krajeva izlazi naisto.

Odjednom motor čamca počne zastajkivati, raditi sveslabije i napokon se posve ugasi. Već su bili izišli iz kanalana otvoreno more i noć se potpuno spustila. Cijelo vrijemeputa ni on ni Lucija nisu progovarali ni riječi, jer je svatkobio zaokupljen svojim mislima, ali sad ih okolnosti natjerajuda se vrate u stvarnost i pozabave nastalom situacijom.

Što se dogodilo?—upita Lucija — Nestalo je goriva?Čini se da je tako! — reče Boraš pregledavajući mjer

ne instrumente baterijskom lampom. — Iako je tu neštočudno. Kad smo krenuli, bio je pun rezervoar. Kao daje naneki čudan način sve iscurilo.

Ne znam. Trebalo bi sačekati jutro, pa vidjeti što je.Gledaj tamo! — uskliknu Lucija pokazujući mu ne

kamo u daljinu.I zaista, tamo na nekih pola milje udaljenosti, na rtu

nekog otoka—je li to bio Zlarin ili Prvić, Boraš nije mogaoodrediti — vidjela se osamljena kuća, čiji su prozori biliosvijetljeni. Jedino je rješenje bilo dovući se nekako do nje,a onda vidjeti što dalje. Boraš nije sumnjao da će mu ljudikoje tamo zatekne pomoći. Još nitko ne zna kakve su munamjere, pa nije mogla biti izdana za njim nikakvapotjernica. A na otoku ima napretek i goriva i majstora zabrodove; ljudi žive od ribolova, pa im i jedno i drugosvakodnevno treba. Izići će mu ususret, sve ako im se i nemili; napokon, radi se o milicijskom brodu, a k tome,sigurno ga veliki broj njih i pozna. Uzeo je u ruke veslo istao se pomoću njega približavati onom mjestu na obali,gdje je na omanjoj uzvisini stajala jednokatnica s dvaprozora.

Trebalo mu je gotovo pola sata, dok je brod uspioprimaknuti nekakvom malom mulu, koje se nalazilo tikispod kuće. Pristao je i privezao ga, a onda rekao Luciji dapričeka, dok se on ne dogovori s ljudima. Do kuće su vodilekamene stube, i on krene njima. Došao je pred masivnadrvena vrata, a onda snažno zalupio šakom o njih i staočekati. Uskoro se vrata otvore i on ugleda najprije obrisenekog čovjeka, a onda, kad su mu se oči privikle na svjetlost,koja gaje iznutra zasljepljivala, razazna mu i lice. Sav jepretrnuo i ukočio se od zaprepaštenja.

Pred njim je stajao Radas ili Bzik, ili kako li se već zove.

6. LICE SOTONE

Radas ne reče ni riječi, nego se skloni u stranu da bi Borasunapravio prolaz, a onda se s ironičnom teatralnošćunakloni, dajući mu rukom znak da može ući. Boraš senađe u prostoriji koja je već na prvi pogled djelovala dostazapušteno. Sudeći po onome što se vidjelo, bila je to nekavrsta ropotarnice; na sve strane tu su u neredu ležalirazbacani stari i neuporabljivi predmeti koji su služili kaooprema brodovima ili u ribarstvu. Očito je bilo da ovdjeodavno nitko ne boravi, što su svjedočile i velike naslagepaučine po svim kutovima i hrđa na predmetima koji subili od metala. Sva je soba bila osvijetljena kao usredbijela dana, a izvora svjetlosti nigdje; ni žarulje, nipetrolejke, ni obične voštanice. U jednom kutu, na stolici spokidanim naslonom sjedio je čovjeku modroj izlizanojribarskoj odjeći. Borasu nije trebalo mnogo da shvati tko jeto; ona dva raznobojna oka, koja su se zapiljila u njega,odmah su mu otkrila sve. Ali ovaj put u njima nije bilo onepodsmješljive ironije, koju je ranije sretao; umjesto toga,plamtjela su gnjevom. Inače, cijela figura je bilanepomična, a lice joj mrtvački blijedo, kao da nikad nijeimalo dodira sa suncem i zrakom. Samo kratkim pokretomglave Astaroth mu pokaže prema jednom sanduku i Borašshvati da bi tamo morao sjesti. Dugo je vladala šutnja.Astaroth se zamislio kao da je trenutno usredotočen nanešto drugo, pa ostavlja Borasa da čeka dok na njega dođered. Odjednom se začuje zvuk upaljenog motora načamcu. Borasu se to učini sumnjivim, pa skoči do prozorada vidi što se događa. Ugledao je kako se čamac otisnuo odobale, a u njemu sjedi pokunjena Lucija, dok je Radas bjoza upravljačern, fitio je izjuriti, ali na ookret Asta-

rothove ruke odjednom se protiv svoje volje zaustavi iostane na mjestu kao ukopan.

—Sjednite tamo i ne mičite se!—zapovjedi mu strogimglasom. — Ništa tu više ne možete promijeniti.

Kamo to on ide s njom?Tamo gdje se ima ispuniti njezina sudbina.Znači u Šibenik, da je izruči rulji, koja će je kame

novati!—Ni govora! Vodi je tamo kamo spada; njezinom mužu.

Preživio je i nalazi se u bolnici u komi. Za neko vrijeme njihće dvoje nastaviti život koji su do sada vodili.

—Ne vjerujem vam! Znam pouzdano daje on poginuo.To je dio vašeg plana, da biste neprekidno održavali stanjenapetosti...

Sjednite, rekao sam! — drekne Astaroth takvomsnagom, da ga Boraš nije mogao ne poslušati. Ponovo jezavladala tišina, a onda Astaroth počne istiha, kao da govorisam sa sobom:

I uvijek se, u svakom vremenu, među onima kojesam odabrao mora naći poneki idiot koji pokušava imitirationoga nesretnog stolarevog sina. Velika bezgrešna ljubav,koja sve žrtvuje za drugoga i ništa ne traži za sebe! Fuj, kakvagadarija! I kakva besmislica! Kao da i jedan živi čovjekmožeu tome ustrajati! Svaki put me to iznervira, zamagli mi vid iizazove kaos, pa se onda moram gnjaviti da bih ponovouspostavio kontrolu... A znaš li ti, kretenu jedan glupi, dani On... On koji ti je u tome uzor... kome ti nisi ni do maloganožnog prsta... da ni On nije izdržao, iako me namučio višenego itko i prije i poslije Njega. Četrdeset sam ga punih danasvime što sam imao na raspolaganju pokušavao slomiti. Neznam što sve nisam poduzimao. Nudio sam mu sva blaga

... ovoeasviieta. čak i svoi vlastiti DOioŽaj, pa ništaj što misliš,

kako je to završilo? Uza svu tu čeličnu čvrstinu, na kraju jeipak posustao. Pred smrt je posumnjao, i ja sam ponovoimao konce u svojim rukama. A sada? Što je ostalo od Njega?Već onda kad je umro, Njegov mi je vlastiti nauk pao u ruke,pa sam pomoću njega dalje vodio povijest. "Ljubi bližnjegasvoga", postalo je načelom vladanja i ratovanja. I ti mislišda bi ti, jedan bijedni plagijator, koji nije ni sjena Njegovesjene, sa mnom mogao ulaziti u neke bitke? Znaš li ti što siti za mene? Samo dosadna muha, koja mi leta oko nosa ina trenutak me remeti u koncentraciji...

Točno sam naslutio! — reče rezignirano Boraš. —Antikrist, to ste vi. Dobro da ste mi se napokon otkrili, jersam sad siguran u nešto u što dosad nisam bio, a toliko samželio biti. Bog ipak postoji. Ne bi vam On mogao pružatitoliki otpor, da od njega nije primao snagu.

Možda, ali ljudska priroda pripada ipak meni. To jeono zbog čega ni On nije izdržao do kraja. Ono ljudsko je unjemu proradilo. Zabrinuo se za sebe, pomislivši da je napušten. Nije ustrajao u vjeri. A to je i tebe ponovo bacilomeni u krilo.

Boraš tek sad shvati koliko je u svojoj opijenosti Lucijompostao na kraju slijep. Nije bio svjestan da mu se ljubavpočinje okretati protiv njega samoga. Onog trenutka kad jepomislio da Luciju ima za sebe, već je zapravo bio, a da to ine zna, na putu povratka u pakao. Je li čovjek doista tolikoproklet, da mu se ne može pojaviti nikakvo osjećanje, kojene bi bilo uprljano nekim interesom? Ili je stvar u tome daje neprekidno, svakoga trenutka izložen iskušenjima, koja prednjega stavlja Astaroth, a on im nema snage odoljeti?

— Znam u čemu sam pogriješio! — reče potišteno. —Morao sam izdržati. I izdržao bih, da me nije poremetilavijest o Giorgiovoj smrti. Sad vidim da ste je vi pustili. Doveliste me u iskušenje, a ja sam se dao glupo namamiti.

Ne budi licemjer! Zar zbilja vjeruješ da bi te netkomogao iskušavati, a da ti sam nisi sklon onome što ti senudi? Što misliš, zašto ja upravljam poviješću? Jer je ukorijenu ljudske prirode potreba za vlašću. Kad bi umjestotoga bilo načelo Božje ljubavi, svijetom bi vladao savršenisklad i povijesti ne bi ni bilo.

Dobro da znam! Drugi put ću u ovakvoj prilici bitipametniji.

Nećeš! Upravo ćeš u takvim prilikama neizbježnogubiti. Kad ga obuzmu emocije, čovjek uvijek povuče najgluplji mogući potez. Kao što si i ti ovoga puta. Zašto sibježao na Zapad? Misliš li da je moja moć tamo manja? O,jadnice! Tek tamo se osjećam kod svoje kuće. Ovi glupaniovdje pomalo me koče svojom potrebom za nekom društvenom pravdom. Tamo su jedini ideal materijalna dobra, a toje kao stvoreno da se puste s lanca sve one sile pomoćukojih ovaj svijet držim u šaci. Nitko nikom više ne vjeruje iplamti rat svakoga protiv sviju.

Ne, ne, niste vi tako svemoćni, kakvim se gradite! Tosam jasno osjetio u ovih zadnjih nekoliko sati. Bio samslobodan, makar i samo na kratko vrijeme.

Kako ne vidiš da je to bila puka samoobmana?Ponašaš se kao zatvorenik, koji se zavukao ispod kreveta,da ga stražar ne vidi kroz rupicu na vratima ćelije. To jeiluzija slobode. Ako te stražar na trenutak ne vidi, ne značida nisi u ćeliji.

Ali Bog će jednom tome stati na kraj! Ako ga ima,hoće!

Kako, kad nema traga njegovu djelovanju? Desetzapovijedi? Pa to su jalove zabrane nad onim što čovječanstvo neprekidno sa zadovoljstvom čini od svoga postanka. A sedam smrtnih grijeha? Po čemu bi čovjek uopćepostojao, kad bi se oni ukinuli?

— Pa ipak, one koji se toga ne drže na kraju stigneNjegova kazna. To sam osjetio i na vlastitoj koži. I dok jetome tako, ja ću ga tražiti dalje. Koliko god vi vladalinašom prirodom, uvjeren sam daje i on skriven negdjeduboko u nama. Treba samo upornosti i volje da ga sepronađe.

—Pa dobro!—skoči Astaroth sad već vidljivo izgubivšistrpljenje. — Kad je tako, dat ću ti priliku da se susretneš snjim. Ali upamti! Gorko ćeš se pokajati zbog toga. Nećešbiti ni mjesec dana u njegovoj službi, već ćeš me moliti date sklonim nekamo drugo.

S tim riječima Astaroth pucne prstima, iz kojih skočiiskra i cijeli unutrašnji prostor kolibe plane. Gorjelo je sve,i zidovi, i sanduci, pa čak i metalni predmeti. Boraš osjetikako ga guši dim i prži plamen, a onda mu se stalo mračitipred očima i čitavo mu tijelo počne obuzimati slabost.Očima koje su se gasile ugledao je Astarotha kako stojiusred te vatre pakosno se smijući, a onda ubrzo izgubisvijest.

Nije znao koliko je vremena proteklo dok mu se onaponovo vratila; njemu se činilo da se radilo o djelićusekunde. Netom je slika unutrašnjosti kolibe u plamenunestala pred njegovim očima, a Astarothov smijeh posveutihnuo, začuje žamor mnoštva drugih glasova, koji sudopirali do njega, sudeći po boji zvuka, iz nekog znatnovećeg prostora. Osjetio je da leži na nečem tvrdom, savispružen, a ruke su mu bile prekrižene i položene naprsima. Otvorio je oči i prvo što je ugledao, bio je visokoslikani strop, na kome su se vidjeli anđeli s krilima i svecikako sjede na oblacima, a u središtu svega bilo je golemooko, koje je gledalo iz nekog trokuta. Znao je da su tosimboli svevidećeg oka Božjeg i Svetog Trojstva, iz čegaje odmah zaključio da se nalazi u nekoj crkvi i da je okonjega okupljen veliki broj ljudi. Jedan glas iznad njegoveglave, njemu_odneku.d.s. desna, upravo

je govorio nešto obrednim tonom. Odmah je shvatio da jeu tijeku misa i da netko čita tekst iz Evanđelja, jer začujeriječi:

Ja sam uskrsnuće i život!Koji u mene vjeruje, ako i umre,živjet će. I svaki onaj, koji živi vjerujući u mene, neće umrijetinikada!

Tog trenutka odluči se pomaknuti te uspravi gornji diotijela. Još dok je to činio, začuo je usklik uzbuđenja koji seoteo iz mnoštva grla. Sad je tek dobio pravi uvid u situaciju.Bio je nasred crkve, na odru, i sjedio u lijesu, a posvudauokolo stajali su ljudi, odjeveni mahom u seljačke nošnje;tek tu i tamo vidjelo se neko građansko lice. Neposrednouz odar, s njegove lijeve strane, klečalo je nekoliko redovnikau franjevačkom habitu, koji su, čim se on podigao,prestrašeno odskočili i ostali nepomični od užasa.Zavladala je mrtva tišina i svi su se zabuljili u njega,ukrutivši se kao da su okamenjeni, a u očima im sevidjela neka mješavina straha i divljenja. Dugo su svitako stajali, kao da je svaki znak života u njima zamro. Činise da je jedino onaj svećenik, koji je vodio obred, ostaopriseban; prišao mu je bez straha, opipao ga sa svih strana,a onda, kad se uvjerio daje živ, okrenuo se puku iprogovorio povišenim glasom:

—Neka je slava Bogu na visinama! Braćo u Kristu, svjedoci smo velikog događaja. Ostvarilo se upravo ono što stemaloprije čuli: "Koji vjeruje u mene, ako i umre, živjet će!"Evanđeoske riječi Spasitelja našega postale su činom. OtacFlorijan je umro i njegova vjera gaje ponovo vratila u život,jer je do zadnjega trenutka ostala čvrsta kao granitna stijena.Bog je izveo čudo da bi uklonio iz vašeg srca i najmanjusumnju i svim neprijateljima vjere zauvijek zatvorio usta.Sad onaj koji ne vjeruje mora povjerovati, a koji vjeruje,ustrajati u svojoj vjeri. Zato se pomolimo i zahvalimo mušto nam ie Dokazao Dut istine i spasenja! , , ,„._, ,.

Sav puk u crkvi klekne i nastane tiho mrmljanje; nijebilo nikoga među nazočnima, tko se nije toga trenutkaudubio u poniznu molitvu. Boraš je čitavo to vrijemesjedio u lijesu u istom položaju ne znajući što bi učinio ilirekao. Kako je već imao prilično iskustva s ovakvimsituacijama, odlučio je ništa ne poduzimati, čak se i nepomaknuti s odra, dok ga netko ne pozove, i pokoravati seonome što se od njega bude tražilo. Kad je molitvazavršila, svećenik mu se obrati izravno:

— Onda, oče Florijane, imate li kakvu poruku za naskoji smo nazočili ovom čudesnom događaju?

Tek sada Boraš podigne pogled i ugleda onoga tko muje to govorio. Bio je to sredovječan čovjek, asketska lica icijele figure, dugačak i mršav, s izbuljenim očima kao u sove.U prvi mah nije znao što mu odgovoriti. Kakvu poruku rećitim ljudima i od koga? Znao je da ga Astaroth opet drži ukliještima i da istinu o svojoj pojavi tu, ni uz najbolju volju,ne bi mogao izgovoriti, pa zato nije to ni pokušavao. A i danema nikakve zapreke, teško bi se na tako nešto usudio;mogao je samo zamisliti kako bi se ova masa ponijela, kadbi joj rekao na koji je način dospio ovamo i tko gaje poslao.Zato samo prema svećeniku nemoćno slegne ramenima ipromuca:

Ja... ovaj... ako bi to moglo drugom prilikom...Razumijem! Potpuno razumijem, oče Florijane! —

reče svećenik, a onda se ponovo obrati puku — braćo isestre! Otac Florijan je još uvijek pod snažnim dojmomonoga što je proživio i ne može sada ništa reći. Nije to malastvar biti u svijetu mrtvih i ponovo se odatle vratiti u život.Ali bit će još mnogo prilika da ga čujete. Dotle, razidite se umiru Božjem! Ono što smo danas imali obaviti, Božjomvoljom odgađa, sfi.za.neko drugo vriieme.

Na te riječi ljudi stanu izlaziti u najvećoj tišini, očito poddojmom čuda koje su vidjeli, i ubrzo crkva skoro sasvimopusti. Ostalo je samo onih desetak redovnika ufranjevačkoj odori i svećenik koji je vodio misu. Čim su suse našli sami, on priskoči Borasu i objema rukama uhvatinjegove.

— Oče Florijane! — govorio mu je sad posve drugimtonom. — Ne zamjeri što sam onako nastupio! Ne događase baš svaki dan da netko usred mise zadušnice ustane sodra. Morao sam se ponašati kao da se radi o čudu, inačebi ljudi mogli pomisliti da izvodimo nekakve trikove.Napokon, i mi smo bili zatečeni. Sve je izgledalo tako stvarno. Reci mi, što se dogodilo? Jesi li to zbilja bio obamro, ili sise samo pravio?

Boraš je odmah shvatio da svećenik ni najmanje nevjeruje u njegov povratak iz mrtvih, a kako mu nijepreostajalo drugo, nego što uvjerljivije igrati toga za kogaga drže, nije smio pristati ni da se cijela stvar uzme kaoprijevara, pa zato upita:

Kako to mislite "samo se pravio", oče... oče...?Francisko. Još me nisi prepoznao? Ja sam gvardijan.

Ništa, ništa, zaboravi što sam te pitao!Ja sam potpuno zbunjen, oče gvardijane? — počne

Boraš dolaziti k sebi. — Ne znam što se dogodilo sa mnomni kako sam tu dospio. Ničega se ne sjećam. Možda bi otome mogla nešto reći medicinska znanost.

Možda, da nas nije zapao tako siromašan depozitnjezina znanja, kao što je doktor Luketić. On je ustanovioda si umro od moždanog udara. Nemoj nas krivo shvatiti,oče Florijane, mi smo sretni što je on pogriješio i što si namse vratio. Ali nisam siguran da je dobro što se to dogodilona ovako spektakularan način. U prvom redu zbog našegeosta. Ti znaš kakve bi nas nevolie moele snaći, da se o

njegovoj nazočnosti tu kod nas išta pročuje. A ovo skrećena nas veću pozornost od uobičajene.

Ova kratka izmjena riječi Borasu u cijelosti otkrijesituaciju. Astaroth mu je, očito, dušu prebacio u nekogredovnika franjevačkog reda, koji je uživao veliki ugled i unarodu i među braćom. Taj je jadnik, po svemu sudeći,naglo umro, pa je Borasova nova reinkarnacija, za puk kojijoj je bio nazočan, poprimila izgled uskrsnuća, samimnebom pokrenutog, a običan skroman franjevac, čije jetijelo Boraš naslijedio, postao je nekom vrstom domaćegLazara. Čini se da su svi, osim samih fratara, u topovjerovali i izišli iz crkve duboko impresionirani. Da jetako nešto moguće, Boraš nikada ne bi ni u snu pomislio.Sotona u ulozi promicatelja vjere! Antikrist u službisvetosti! Čemu je to Astarothu trebalo, mogao je samonagađati. Nešto od toga već je pomalo i nazirao iz zadnjihgvardijanovih riječi. Fratri u samostanu očito nekoga kriju,pa im ovo što se dogodilo nikako nije dobrodošlo. Nema,dakle, sumnje da je na pomolu opet neka paklenska spletka.U to će se još više uvjeriti, kad na kraju otac Francisko,obraćajući se ostaloj braći, reče:

— Možda će se ovo nekom učiniti pravim daromBožjim. Ljudi su izišli iz crkve malne u vjerskom zanosui sigurno je da će ih ubuduće svakim danom biti sve više.Ali, ne dajte se time zavarati, braćo! Predstoje nam teškaiskušenja. U prvom redu tebi, oče Florijane. Otkrije li se tkoovdje kod nas uživa gostoprimstvo i odakle dolazi sav onajmaterijal koji kola po narodu, vlast će ovo protumačiti kaoneku vrstu popratne promidžbe. A dobije li tvoje"uskrsnuće" političku dimenziju, svi ćemo se tada peći navatri. U najboljem slučaju, ako se ništa ne dokaže, čeka nasoptužba za opsjenarstvo. Kao da nam je sam Sotona ovopodvalio.

Boraš je najbolje znao koliko se gvardijan približio istinii koliko ovo što se dogodilo, uza sav privid^rigkog trijumfa.

vjere, mora imati i svoju mračnu stranu. On je već tolikoputa na vlastitoj koži iskusio da od Sotone nikad ništa nedolazi, što se prije ili kasnije ne premetne u neko zlo. Pa iako te obdari nečim privlačnim, što ti na trenutak pričiniradost, to je zamka u kojoj te čekaju samo jadi i nevolje. Štosu darovi kojima te obasipa vredniji, to je strasnije ono štoiz njih ima proizići. Ali Boraš se nije osjećao sposoban sada0tome'razmišljati; trebalo mu je mira i samoće. Stoga sepokrene i ustane sa svoga mrtvačkog ležaja. Po naporu kojije pri tom morao ulagati, ocijeni da više nije tako mlad kaošto je bio u Santinijevu tijelu. Ali to ga nije uznemirivalo;što je duže trajalo ovo tumaranje duše, kome nema kraja,to je bio sve ravnodušniji prema onome što se zbiva s njim.Zato uzvrati gvardijanu iskreno, bez imalo licemjerja:

— Svjestan sam svega toga što govorite, oče Francisko,1vjerujte mi, draže bi mi bilo da sam doista umro, negolišto se ovo dogodilo. A sad mi nemojte zamjeriti, ako želimmalo biti sam. Ne osjećam se baš dobro.Gvardijan se pokaže pun razumijevanja i gestom pozove sveda napuste crkvu. Zajedno s ostalim fratrima krenuo je iBoraš, posve se prepuštajući njihovu vodstvu. Nisu sezaputili na glavna vrata, nego prema sakristiji, iz čegaBoraš zaključi da se crkva nalazi unutar samostanskogkompleksa. Ovaj put nije se trebao truditi oko toga dasakrije svoje nesnalaženje u prostoru; gotovo sva braćaotpratila su ga do njegove ćelije. Našao se u dosta tijesnojsobici, u kojoj je sav namještaj bio krevet, komoda, stol istolica. I nehotice to mu asocira prostor u kome je Santiniživio; čini se da su fanatici svih vrsta tkani na istom razboju.Zidovi su bili posve goli, samo je najednom mjestu ponadvrata visio križ s raspetim Isusom. Prvo što je Borašpotražio, bilo je : želio ie vidieti kakav muieiik.sa,da.dodijeljen., Ali

njega nije bilo nigdje; sveti ljudi, očito, nemaju što brinutio svome izgledu. Zato otvori prozor i ogleda se na staklu.Premda slika nije bila posve jasna, otkrio je da je sada čovjekod oko 55 godina, prosijede kose i ispijena lica. No, to ga ninajmanje ne rastuži; navikao se već da mu je u ovimnjegovim lažnim životima vanjština nešto vrlo nestalno ibez važnosti, pa je prema njoj postao krajnje ravnodušan.Osjetio se klonuo i umoran. Očito je otacFlorijan, čije tijelosada nosi, bio iscrpljen nekom bolešću, pa je njega zapalosada nositi taj teret. Stoga legne na krevet i upusti se urazmišljanja.

Da gaje Astaroth ovaj put, nesumnjivo za kaznu, bacioniže negoli ijednom dosad, nije mu svjedočila samo ovatrošna ambalaža, nego i to što je do sada bio raspoređivanisključivo među one na vlasti, a sad se odjednom obreomeđu nepodobnima. Ali da i ovdje ima obaviti nekupolitičku zadaću, bio je više nego siguran. Jer, "obje stranesu moje", kako mu ono reče. I pobjednička i poražena. Ivladajuća i potlačena. I podobna i nepodobna. Ova trećareinkarnacija potvrdila mu je slutnju koju već odavno ima:Astaroth je zapravo demon politike. Zato svatko tko senje laća, bez obzira iz koje pozicije, njega zaziva i njemuutire put. I svaka je politika, ma kakvim se plemenitimciljevima zaodijevala, uključujući tu i vjeru u Boga, neštosotonske Ako je doista, kako kažu, čovjek političko biće,onda nema kutka na zemlji u koji se Sotona nije zavukao, pani crkva nije iz toga izuzeta. "Služit ćeš odsada Bogu!" rekaomu je na rastanku. Kako li mu se samo okrutno narugao!Da, doista će mu služiti, ali onom Bogu, iza čijeg se licaopet on krije.

Tek sada se sjeti da još uvijek ne zna gdje se nalazisamostan u koji je dospio. Stoga ode do prozora i provirivan. Svuda karno mu je pogledi se^aobiftlehrdovit.teren .&.,.

I

golim kamenjarom, na kome je raslo samo nisko žbunje itek poneko usamljeno stablo. Negdje u daljini vidjeli su serazasuti zaseoci s prizemnim kućama, pokrivenimkamenim pločama. Ovakav pejzaž, pomisli, može bitisamo u Dalmatinskoj zagori ili Hercegovini.Vjerojatnijim mu se učini da se ipak radi o ovoj potonjoj, jertamo franjevci imaju svoj domicil. Taman je htio izići izćelije, dapogledajoškroz neki prozor s druge stranesamostanske zgrade, kad se na vratima skoro sudari sjednim od braće, koji ga je upravo došao pozvati navečeru.

Sišao je u blagovaonicu, gdje su već svi fratri sjedili zadugačkim stolom, na čelu kojeg je bio gvardijan. Večera jebila servirana i očito se još samo na njega čekalo. Fratri sudjelovali ozbiljno i zabrinuto; nitko ga od njih i ne pogledakad je prišao stolu. Tek kad je započela obvezatna molitvaprije blagovanja, Boraš zapazi da ga kriomice poneki od njihpogledavaju. Ali u tim pogledima zamijetio je nešto čudno,što nije mogao objasniti i što je na sve prije bilo nalik negona simpatiju. Kad je molitva završila i svi posjedali da seprihvate jela, gvardijan mu reče:

—Ima jedna neugodna novost, oče Florijane! Prije pola sata bila je milicija pred samostanskim vratima. Sutramoramo ti i ja na informativni razgovor inspektoru u Čapljinu.

Borasa to nimalo ne iznenadi niti zabrine; započelo jeono stoje, uostalom, i očekivao. Čak je u gvardijanovimriječima više pozornosti poklonio mjestu kamo trebaju ići,negoli tome zašto idu, jer mu se potvrdila slutnja gdje setrenutno nalazi. Zavlada tišina, u kojoj se čuo samo zveketžlica po tanjurima iz kojih su fratri jeli, a onda se gvardijanopet oglasi:

— Oče Florijane, reci mi, ima li u ovome što se danasdogodilo nešto... — turaalkjp zastane kao da se koleba bi li

243

rekao to što kani, a onda ipak nastavi—nešto što bismo svimorali znati, a nisi nam rekao?

Što bih vam to još mogao reći?Pa recimo to kako je došlo do ove tvoje takozvane

smrti. Je li ta... nazovimo je tako... dugotrajna nesvjesticabila možda nečim izazvana?

Kazali ste da me doktor pregledao. Što ne pitatenjega?

Istina je, on je ustanovio moždani udar. Ne kažem,može biti. Ima slučajeva kad to ne ostavlja većeg traga. Aliipak... možda se iza svega toga krije i nešto drugo.

Ne znam na što mislite?Uto se u razgovor umiješa jedan fratar srednje dobi, koji

je sjedio nasuprot Borasu. Po izrazu lica i po pokretimanikako se nije uklapao medu ostale. U njemu nije biloničeg od one hinjene poniznosti, karakteristične zaredovnike, te Boraš zaključi da bi to mogao biti onaj kogafratri kriju. On mu reče:

— Slušajte me, oče Florijane! Ako ste doista umrli inakon toga uskrsnuli, je li prije toga bilo nečega... ne znamkako bih se izrazio... nekakvog navještenja, koje je došlo iznekih drugih sfera... posve različitih od ovih u kojima sesvakodnevno krećete... da bi se to moglo dogoditi... Je li bilonečeg takvog?

—Znam samo to da sam izgubio svijest, a kad sam opetdošao sebi, bio sam na odru u crkvi.

Gospodine Škoranca! — oglasi se jedan fratar sdrugog kraja stola, stariji od svih, očito već pomalo senilan,ne shvaćajući kamo pitanje smjera. — Kako mislite da biotac Florijan mogao imati takvo navještenje? Pa ne možese on mjeriti s Isusom Spasiteljem, Bože mi prosti!

Niste me razumjeli, fra Petre! — nastavi Škoranca.—Mene ne zanimaju eshatološka pitanja. Kad sam govorio

o drugim sferama, nisam mislio na onaj, nego na ovaj svijet.Recimo, je li bilo nečeg što ne spada u svakodnevnusamostansku praksu... primjerice, raznih pritisaka...ucjena... varljivih obećanja... Taj doktor mi je priličnosumnjiv.

Ne, ne, njemu se može vjerovati! — upadne jedanmlađi fratar. — To je više puta dokazao. Ako je ovaj put ipogriješio, nije to učinio namjerno. Napokon, nije ni važnošto je posrijedi. Ovaj događaj treba uzeti kao priliku kojunam Bog pruža. Zato ne treba u njemu vidjeti samo opasnost, nego ga nastojati što je moguće više iskoristiti. Onmože izvanredno poslužiti za proširenje i učvršćenje vjerekod puka.

Nisam u to posve siguran! — reče gvardijan. —Uostalom, nema smisla sada o tome. Trenutno je mnogovažnije što ćemo sutra otac Florijan i ja reći kad se nađemopred Udbinim istražiteljem. Ne smijemo nikako upasti uproturječje, da mi tamo kažemo jedno, a vi onda poslijeovdje nešto sasvim drugo. Najbolje je ne davati nikakva tumačenja. Ni čudo ni medicinski fenomen! Jednostavno: neznamo! A što se vas tiče, gospodine Škoranca, bilo bi dobroda neko vrijeme potražite drugo sklonište. Lako bi moglodoći do pretresa samostana.

Time je razgovor bio gotov i ostatak večere protekao je utišini. Iz svega što je za stolom bilo rečeno, Boraš je jasnovidio daje medu fratrima prije njegova dolaska izbio spor,koji se nisu usudili nastaviti u njegovoj nazočnosti, pa suga donekle prigušili, vodeći ga dalje samo kroz aluzije. Ashvatio je i što je razlog spora. Neki su od njih, posebice tajŠkoranca, koji i nije fratar, nego očito neki političkiemigrant, pomislili daje cijeli današnji događaj vještosmišljena varka, možda i od same vlasti, s ciljem da se njihovilegalni rad istjera na čistac, dok su drugi, nesumnjivofanatični ... boiovnici crkve, u nieram.vidjeli priliku dapovećaju svoj

244

utjecaj na mase. A gvardijan je, kao svaki čovjek ododgovornosti, ostao kod toga neutralan pa nije povlađivaonijednima ni drugima. Ali što god tko mislio, nikome odnjih nije ni na kraju pameti bilo da se uistinu dogodiločudo. Stvari su se, dakle, upravo idealno posložilesastajališta Astarotho-va nauma, jer obećaju potpunupolitizaciju događaja, sukob s vlašću, pa čak i međusobnatrvenja u samostanu. Međutim, to nikako ne može bitidobro za njega, Borasa, jer mu smanjuje mogućnost dasutra na policiji kaže išta uvjerljivo u svoju obranu. Ali,valjda će ga Astaroth nadahnuti kao i dosad, mislio je.Samo, još uvijek ne zna što je sada njegov konačni cilj; želili ga uopće izvući iz ovoga škripca, ili ga kani strovaliti ujoš gori? Sudeći po bijesu kojim se od njega rastao, ničemuse dobru nema nadati. Odlučivši daje "jutro pametnije odvečeri", kako se to običava reći, odmah iza večere otišaoje u svoju ćeliju, legao i zaspao.

Rano ujutro zaputili su se gvardijan i Borašsamostanskim automobilom, golemim crnimmercedesom, prema Čapljini. Po položaju sunca Boraš jezaključio da idu prema istoku; dakle, sad više nije imaonikakve dvojbe oko toga u kom se samostanu obreo. Tomože biti samo Ravna, koja je smještena 20 kilometarazapadno od Čapljine, na samoj granici Dalmacije iHercegovine. Put do Čapljine trajao je oko pola sata, pa se itime to potvrdilo. Odmah su potražili zgradu lokalne Udbei parkirali se pored nje. Milicionaru na ulazu gvardijanpokaže poziv i ovaj ih uputi do neke sobe, koja je očitoslužila kao čekaonica, jer su u njoj bile samo dvije klupe.Na jednoj od njih već je sjedio i čekao mlađi čovjek,elegantno građanski odjeven. Gvardijan se pozdravi s njimkao sa starim znancem. Iz onih nekoliko riječi što su ihizmijenili, Boraš shvati daje to doktor Luketić, koji mu jeustanovio^ mpždani udar. Bilo mu ga ie žao: ako se nravn

uzme, on se našao u delikatnoj situaciji. Morat će priznatidaje pogriješio i živa čovjeka proglasio mrtvim, što ćedovesti u pitanje njegovu stručnost, jer tako se nešto možedogoditi jedino medicinski posve nepismenoj osobi. A akobude insistirao daje postavio točnu dijagnozu, čeka gaoptužba za političku diverziju.

Uskoro se vrata susjedne sobe otvore i službenicapozove najprije Luketića. Čitav sat i pol gvardijan i Boraščekali su da završi razgovor s njim. Kad je napokon izišao,djelovao je sav smušen. Kao da je ovoga trena skočio svelike visine padobranom, koji se otvorio neposrednoprije negoli je dodirnuo tlo, pa ne može doći sebi od čudakako je uopće ostao živ. Na gvardijanovo pitanje što jebilo, uspio je samo promucati:

— Dobio sam izgon i Zbor liječnika zabranit će mi radna području cijele države.

Nije stigao reći ništa više, jer su se vrata ponovo otvorilai službenica pozvala njih dvojicu. U susjednoj sobi zaradnim stolom čekao ih je čovjek srednjih godina, snjegovanim brkom i kosom zalizanom unatrag, čije jeglatko i napo-mađeno lice više odgovaralo nekomseoskom brijaču nego policajcu. Najprije ih uljudnoponudi da sjednu, a onda mimo svakog očekivanja upita:

Onda, kako ste putovali, gospodo?Dovezli smo se samostanskim kolima — reče gvar

dijan.—Što ne kažete mercedesom? Znam da imate crni

mercedes. To malo koja državna ustanova danas možesebi priuštiti, a vi se žalite da ste u socijalizmu progonjeni.

— Dopustite mi primijetiti, gospodine istražitelju, današ mercedes socijalizam ništa nije koštao, jer nam ga on

1Qf\ i w..

247

Zbilja? A kako ste ga drukčije zaradili, nego raznimmanipulacijama našim radnim ljudima, kojima izvlačite iznjih novac u obliku milodara? I pri tom ne namirujete nikakve obveze prema državi, kao drugi koji zarađuju.

Milodare svatko može dati ili ne dati, po svojoj slobodnoj volji. A ako ljudi daju, ne daju ih zbog manipulacija,nego zbog pobožnosti.

Koju im vi podgrijavate praveći čuda.Oprostite, ali mi ne pravimo nikakva čuda. To može

samo Bog. Ako držite da on to radi i mi od toga imamo nekudobit, podnesite njemu zahtjev za porezna potraživanja.

Nemoj se nadmudrivati sa mnom, fratre! — uozbiljise istražitelj, povisivši ton. — I ti i ja dobro znamo da Boganema i da ti on služi samo kao pokriće za druge stvari. Kolikoste gostiju u samostanu imali u zadnje vrijeme i tko su oni?

Mi nismo hotel, gospodine istražitelju, da bismougošćivali turiste. Ako ponekad nahranimo nekog beskućnika i damo mu ležaj, to se ne može uzeti kao primanjegostiju.

Beskućnika? Koliko ja znam, Jure Škoranca nijenikakav beskućnik. Ima čak dvije kuće, jednu u Njemačkoj,a drugu smo mu mi pripremili kad ga se dokopamo. I to nadeset godina, koliko mu je u odsustvu odmjerio sud zbognacionalističke djelatnosti.

Gvardijan je očito bio zatečen; samo izvježbanoBora-sovo oko zapazilo je kako se sav ukočio. Nesumnjivoje sve prije mogao očekivati negoli da istražitelj zna onošto su svi u samostanu tako pomno krili. Ali, ne pokaže toni jednim pokretom ili trzajem lica, nego sasvim pribranoodgovori:

— S tim gospodinom ja nikad nisam imao nikakvaposJa,,

— Ma nemoj! A što je ovo? — tu istražitelj pokaže ciosnop nekakvih letaka, na kojima Boraš uspije pročitati samovelikim slovima ispisan naslov: HRVATSKINARODE! —Imam pouzdane informacije da se ovo tiska u vašem samostanu. A pobrinuli ste se i za distribuciju. Počeli ste okupljatimase nekim prikazanjima, kako biste im mogli što više togapodijeliti.

—Ja okuplj am mase samo na molitvu. A za to nam nisupotrebna nikakva prikazanja.

Ma nemojte! A kako se onda dogodilo da je ovaj tuumro, pa oživio? Je li to možda Isus došao na vaš poziv, pamu rekao kao onom Lazaru: "Ustani!?"

Nemojte u ovo miješati sveto ime Isusovo! S ovimšto se dogodilo fra Florijanu Isus nema nikakve veze.

—Alije zato ima liječnik, doktor Luketić. Priznao je daje u dogovoru s vama dvojicom izveo cijelu stvar i živomčovjeku izdao smrtovnicu.

—To on nije mogao reći, jer takvog dogovora nije bilo.— A vi... — obrati se sad istražitelj Borasu. — Jeste li

zbilja bili među mrtvima? Što kažu, kako im je? Žive li boljeod nas?

—Ja znam samo to da sam se onesvijestio i poslije togadošao sebi—odgovori Boraš. — Što je bilo sa mnomizmeđu toga, nemam pojma?

—Između toga vam j e doktor Luketić davao upute kakose imate ponašati da bi ljudi povjerovali u vašu smrt. Samnamje to priznao.

—Gospodine istražitelju!—upadnegvardijan.—Doktor Luketić to nije mogao priznati, jer jetek na naš poziv došao u samostan, nakon što je otacFlorijan... pao u komu.

Onda je netko drugi sve to izrežirao.Zašto bi to uopće bila nečija režija? Uostalom, ovo

""<= ™ nrvi ni 7.aHnii slučai ovakve vrste, .Kpjfeiie puta

dogodilo da su čovjeka umalo pokopali, a onda se u zadnjičas pokazalo da je živ.

Boraš je prestao slušati, jer su mu misli posve odlutaleod onoga što njih dvojica govore. Opet su se u njemu zbivalepromjene, koje su izmicale nadzoru njegove volje. U to daće ga Astaroth ponovo iznutra preurediti, nije ni najmanjesumnjao, ali da će to biti tako brzo, malko gaje iznenadilo.Zapazio je, naime, damuBog, ovaj Astarothov, kome jeupućen služiti, više ni na koji način nije upitan; već ga jesada počeo uzimati kao istinu, prema kojoj nije imao ninajmanjih rezervi, iako jeznao da to nije onaj Bogkogaje ontražio. I s tim Škorancom, čija mu se djelatnost napokonpotpuno otkrila, bio je solidaran; kao daje to što on radi unajtješnjoj povezanosti s ovom novom vjerom koja se unjemu upravo rađa. A ovoga tu istražitelja, koji se sprda sBogom i Isusom, mrzio je toliko da je imao potrebuskočiti mu za vrat i zadaviti ga, bez obzira što mu Isus,koji je zapovjedio ljubiti i neprijatelja, nikada ne bi toodobrio. Opet se našao u paradoksu između misli i osjećaja:znao je i dalje da mora negdje postojati jedan drugi Bog,onaj pravi, Bog njegovih misli, tajanstven i nedokučiv, aipak, vjerovao je u ovoga.

U to istražitelj povisi glas do retoričkog klimaksa,stavljajući time na znanje da je razgovor gotov:

—Slušajte me dobro, gospodo! Mi nemamo ništa protivvaših uobičajenih aktivnosti, kao što su razne pobožnosti imolitve. Uostalom, to vam i Ustav jamči. Zato, držite se togai ne prekoračujte granicu dopuštenoga. Ova suradnja saŠkorancom sve je prije negoli vjerska aktivnost i može vasodvesti ravno pred sud. A i to prikazivanje čuda je ustanovitom smislu opasan iskorak u politiku. Nemojte davam se to ponovi. Za sada neću nikoga goniti, jer samsiguran da s|e već sakridi sve dgk^&iUi, dobiiemli u rukeikakvu

potvrdu da se opet bavite nečim takvim, neću imati višenikakvih obzira. Jesmo li se razumjeli?

— Zvali ste nas samo zato da nam ovako priprijetite?— upita gvardijan.

—Mislim da sam bio dovoljno jasan. Možete ići!Istražitelj se dalje ponašao kao da njih dvojice nema,

te gvardijanu i Borasu ne preostane drugo nego izići. Krenulisu ravno prema mercedesu, ali upravo kad su htjeli ući,pri-makne im se Luketić, koji ih je očito sve vrijeme čekao.Osvrnuvši se najprije oko sebe, da bude siguran kako ganitko ne vidi, tiho i povjerljivo reče gvardijanu:

Oče gvardijane... ako vam je on govorio da sam janešto rekao... kunem vam se Bogom i Blaženom Djevicom...nisam ništa...

Niste? A kako je on onda mogao znati sve? — oštroupita gvardijan ošinuvši ga prijezirnim pogledom i uđe ukola.

Odjurili su, a da se više na Luketića nisu ni osvrnuli.Kako se činilo, gvardijan je, nakon svega što je čuo, biouvjeren daje on Udbin doušnik. A možda je čak pomišljaoi da je ovo "uskrsnuće" podvala, koju je Udba preko njegaizvela, jer, napokon, stvar se mogla protumačiti i tako dajeLuketić namjerno pogriješio prilikom utvrđivanja smrti,kako bi se dogodilo upravo ovo što se dogodilo. Premda jeznao tko je u tome pravi akter, Boraš je počeo dijelitigvardijanovo uvjerenje; više mu Luketića nije bilo žao.Uostalom, mislio je, nije isključeno daje on doista Udbininformator, jer odakle bi istražitelj mogao imati onakotočne podatke o tome što se radi u samostanu? Teško jepomisliti da bi im to mogao dati netko od fratara, a on jejedini izvan samostana, koji je do toga imao nekakavpristup.

Put do samostana protekao je u potpunoj šutnji. Gvar-. — ^ Hiinn ip nrin hin nnc\ rinimom razenvora S istražiteljem, a

Boraš je nagađao što bi ga sada moglo čekati. Sudeći popromjenama koje je na sebi zapažao, očito će morati služiticrkvi onako kako je i drugima dosad, ali da to ne moženikako imati neki sveti cilj, bilo mu je više nego jasno. Kadsu stigli pred samostan, dvorišni ulaz je bio zatvoren, paje gvardijan nekoliko puta zatrubio. Uskoro su se vratastala otvarati; kako su bila velika i masivna, to je išlopolako, jer je samo jedan fratar odmicao vratnice. Boraš uprvi tren nije na njega svraćao pozornost. Tek kad je autokrenuo unutra i prolazio tik pored njega, pogledao ga jepomnije i isti se tren sav stresao od zaprepaštenja. Bio je toopet onaj prokleti Sotonin prirepak, Radas ili Bzik ili kako lise već zove. Odmah je zamolio gvardijana da stane,izišao iz auta i pograbio ga za prsa.

Je li ti, gade, što si... — htio je reći "što si učinio sLucijom", ali nije mogao; nešto gaje stegnulo u grlu, da seskoro počeo gušiti.

Kako što sam, oče Florijane? — začuđeno će vratar.— Mislite li reći što sam ovako spor? Ne mogu brže. Vratasu teška i nisu podmazana.

—Nisam to htio reći. Znaš ti dobro što sam te htio pitati.— uspije Boraš teškom mukom izgovoriti u pola glasa.

—Bog mi je svjedok da ne znam, oče Florijane.U to i gvardijan iziđe iz kola i zainteresira se što je to

među njima dvojicom.Oče gvardijane, nije Luketić Udbin doušnik, nego

ovaj tu—reče s iznenađujućom lakoćom, ali to mu ne ulijeni najmanje nade. Znao je dobro kakvo je pravilo u ovakvimokolnostima: što mu je lakše izgovoriti ono što želi, to jemanja mogućnost da to ima kakav učinak.

Odakle vam to, oče Florijane? — iznenadi se gvardijan. — Pa to je naš fra Bono, laik. Vratar i sakristan u crkvi.Je li moguće da

— Ne, ne, nije to nikakav fra Bono! On je možda sadauzeo to ime, ali prije se zvao Bzik i Radas. Samo, ni to munisu prava imena, jer on nije uopće čovjek, nego dolaziravno...—htio je reći "iz pakla", ali mu umjesto toga i protivnjegove volje ispadne: — iz milicije!

—Budi Bog s vama, što to govorite, oče Florijane! Kakvemilicije? Pa vi ste ga doveli u samostan prije 10 godina, zarste zaboravili? Cijelo vrijeme je tu brinuo o vama. Nanjegove ste ruke pali onda kad vas je ono snašlo.

Boraš je shvatio da mu je uzalud više bilo što reći, pazašuti. Jednostavno nije znao što bi dalje. Iz te smetenostiprene ga gvardijanov glas:

—Vi ste sigurno za vožnje zaspali i nešto ružno sanjali.Imate pravo, oče gvardijane — odustane Boraš od

daljih pokušaja. — Zadrijemao sam malo, pa mi se na trenutak učinilo da to nije fra Bono, nego netko drugi.

Mora da vam je taj... kako ste ga ono nazvali... napravio neko veliko zlo, kad vas i sada u snu progoni?

— Napravio je. I još uvijek mi čini, oče gvardijane.Našavši se sam u ćeliji, Boraš s nelagodom moradne

sam sebi priznati kako ga ništa što je dosad proživio nijeOpametilo. Uvijek iznova zaboravlja da je samo marionetana uzici, čije krajeve drži Sotona. Dopusti da ga ponese onajostatak prvobitnog njega, koji još uvijek čuči negdje unjemu, zaleti se, pa tek onda ustanovi da ništa ne može.Zašto je uopće nasrnuo na toga Bzika? Zar je doistapovjerovao da je sada u Božjoj službi i da bi ga mogaoraskrinkati? "Nema druge!", govorio je sam sebi, "skupi se use i ne otkrivaj se više! To što si sada u crkvi, ništa nemijenja na stvari. Ne daj se zavarati time što je onatrenutno s druge strane vlasti! Astaroth je i ovdje jednakomeštar karnevala; o tome

š

Između religije i politike zapravo nema nikakve razlike; onesu isto. A Boga, onog kojeg ti tražiš, nema ni u jednoj odnjih."

7.ZNAKOVI

Proteklo je više dana i Boraš se posve prilagodiosamostanskoj sredini živeći po pravilima ostale braće.

Uredno je izvršavao svoje obveze, odlazio na zajedničkejutarnje i večernje molitve i duhovne vježbe, a u ćelijiobavljao meditacije. Ubrzo mu je sve to počelo bivati

svakodnevnom potrebom u čiji smisao i opravdanost nijesumnjao, onako isto kako su mu u prethodnom životu to bili

partijski sastanci i ono što se na njima govorilo. Skoro jeposve zaboravio što je sve u svojim prijašnjim životima bio i

u što je sve vjerovao. I kao što se nekad zaklinjao u Tita iPartiju, tako se sad molio Bogu, i to onom istom kome su sesvi oko njega molili. Ali ovoga puta bila je kod toga ipak ineka razlika: više to nije činio s onoliko žara. Nakon svega

što je prošao, ponekad bi se sjetio da postoji i drugi Bog, onajpravi, čiji je djelić moći osjetio na sebi u obliku ljubaviprema Luciji, pa se u tim trenucima pokušavao njemu

moliti. Ali netom bi to započeo, ustanovio bi kako mu semisli brkaju, a molitva sve više skreće prema ovom Bogu,

kome je sada pripadao i koji je budio u njemu onaj istiosjećaj privrženosti kao nekad ideja komunizma. Pa kao

što je prije imao potrebu obračunati se s klasnimneprijateljem, tako je i sad povremeno osjećao kako ga,

poput nekih valova, preplavljuje mržnja prema svima kojise tom Bogu ne mflleiiiinu.se mole na

drugi način. To su u prvom redu bili bezvjerci, komunisti, aonda i inovjerci, pravoslavni i muslimani.

Škorancaupobožnostima nije sudjelovao. I uopće,Boraš gaje rijetko viđao po samostanu. U prvo vrijeme,poslije onog informativnog razgovora, posve je nestao, aonda se, nakon stanovitog vremena, opet počeopojavljivati. Ponekad bi ga viđao u civilu, a ponekadodjevena kao fratra, ali nikada nisu razgovarali; samo bi seuljudno u prolazu pozdravili i produžili svatko svojimputem. Kad se činilo da je strah od Udbe u samostanuposve jenjao, odjednom je počeo češće dolaziti. Tada bi gaBoraš više puta zatekao kako nešto povjerljivo razgovara sgvardijanom. Jednom ih je tako, kad je prolazio klaustrom,zapazio na balkonu i učinilo mu se da su razgovarali baš onjemu, jer su ga obojica pozorno motrili. Da je doista tako,potvrdilo mu se kad ga je gvardijan tog istog dana nakonobjeda pozvao sebi u ured.

— Oče Florijane! — reče mu — Braća te mole da imoprostiš sumnje koje su im se ono nedavno javile u tebe.Posebno te za to moli gospodin Škoranca. On j e u prvi mahono tvoje uskrsnuće protumačio kao provokaciju. Mislio jedaje sve to Udba inscenirala, kako bi imala povodapretresati samostan. Ali sad je i on uvidio daje pogriješio.To više što narod vjeruje u tebe. Skoro da i nema onoga kojine misli da se dogodilo čudo, jer si svojim pobožnimživotom ti to uistinu zavrijedio. Zato me mnogi salijeću ipitaju zašto se kriješ? Ja im govorim da se još uvijek neosjećaš posve zdrav, ali mislim da bi se ipak trebaopokazati. Evo, u nedjelju je dan svete Klare, pa bi bilodobro da se obratiš puku. Ne moraš držati misu, ako ti je toteško; ja ću je držati. Ti samo na kraju održi neku kratkupropovijed, tek toliko da pružiš ljudima malo radosti.

Boraš se htio nekako izvući iz toga, ali odmah osjeti damu to neće ooeiza rukom, Nikstojnu nije uspijevalo izgo-

voriti stoje htio, pa mu ne preostane drugo nego pristati. Usubotu navečer, uoči svoga nastupa, pokušao se opet umislima obratiti onome svom Bogu, ali i ovaj put bez uspjeha.Možda je to zato, pomisli, što ništa ne zna o njemu, osimonoga što je nalazio u sebi kad bi mu Lucija bila u blizini.Ali ni to nije bilo neko saznanje, nego samo slutnja da gamora biti i da jest. A tada se sjeti još nečega: ako on nijeovaj Bog, kome ga Astaroth sili moliti se, onda mu se i nemože obraćati na isti način. Ne može njemu molitvomiskazivati privrženost, ovako kako to čine vjernici,uzimajući ga kao nekoga zemaljskog vlastodršca, kometreba odavati sve počasti, da bi ti udijelio milost; možda njegatakav odnos čak i vrijeđa. Jer, on mora biti nešto iznad svegašto znamo i što jeste. Možda se uopće i ne zove Bog. Moždačak nema nikakva imena, jer sve što se može imenovatijeste nešto određeno, što se razlikuje od svega drugog i imagranice do kojih seže. Ali kako se obratiti tom VelikomNičem, za koje znaš da jest, a ne znaš što? I treba li mu seuopće obraćati? Možda on doista i nije ništa izvan nas, negoje u nama, skriven ispod svih naslaga netrpeljivosti, mržnje iegoizma, kao nešto što nas povezuje u jedinstvo sa svimljudskim bićima? Ujutro je krenuo na misu s čvrstomnakanom da svijetu kaže istinu koju sve vrijeme nosi usvojim najskrovitijim mislima. Znao je da će ga Astaroth utome nastojati omesti na neki od svojih dobro mu poznatihnačina, ali ovaj put gledat će ga nadmudriti, pa što ispadne;izgubiti nema što. Počet će s onim što i crkva propovijeda;to će mu morati propustiti. Citirat će Isusa: "Ljubiteneprijatelje svoje!" ili: "Ljubi bližnjega svoga kao sebesama!" A onda će iznenada napraviti zaokret i nastaviti: "AliBog kome se molite nije to, nego opsjena, koju vam šaljeSotona. On ne spaja, nego razdvaja. Jer otkud toliko različitihvjera^odkojih svaka uči da .

je njezin Bog onaj pravi? Samo Sotona može pokazivatitoliko lica. Zato onog pravog ne tražite u ovim kipovima,ikonama i monstrancama, nego u sebi!" Pa ako osjeti damu nešto brani to izgovoriti, neće se predati, uložit će svesnage da to prevlada.

U crkvi je sjeo na mjesto određeno za redovnike;nalazilo se u koru, smještenom s jedne i druge straneoltara. Odmah mu upadne u oko da se okupila znatnoveća masa svijeta nego prošli put. Crkva je bila dupkompuna, a kroz otvorena vrata vidjelo se još mnoštvo ljudi,koje je stajalo vani, u samostanskom dvorištu. Sve suoči bile uprte u njega, zbog čega u prvi mah pomisli da jeon povod ovolikom okupljanju. Ali kad je misa počela,zapazi nešto što će mu dati naslutiti da je tome jedan drugi,nimalo vjerski razlog: visoko gore, na balkonu kodorgulja, gdje nije bilo nikoga, skriven pogledima vjernika,stajao je Škoranca i nešto se potiho dogovarao s fraBonom, točnije, Radasom ili Bzikom. Možda tome i ne bipridao neko značenje, da nije ubrzo zatim ugledao ovogapotonjeg dolje u crkvi među svijetom kako, umjesto daskuplja milodare, svima nazočnima dijeli nekakve letke.Sad je razabrao zašto je gvardijan toliko insistirao da bašdanas mora doći na misu. Nema nikakve sumnje dajesveta Klara samo pokriće za nekakvu političku igru i da se unjoj Astaroth opet kani poslužiti njim. To ga još više učvrstiu odluci da pokuša ono što je naumio.

Kako se misa približavala kraju, ljudstvo je počeohvatati neki nemir. Nitko više nije pratio gvardijana zaoltarom, jer su se svi usredotočili na letke, koje im je fraBono podijelio i potiho razgovarali o njihovu sadržaju. Samfra Bono, svršivši posao, povukao se iza vrata sakristije. IŠkoranca je nekamo nestao; barem ga se više nije moglovidjeti gore knd ore-ulia. II iednomtrenutkuevardiianflbiaviiiaćefra,

Florijan održati propovijed. Boraš shvati daje došao njegovtrenutak, pa se popne na propovjedaonicu, a masa se utiša.Svi su u crkvi svratili pozornost s letaka na njega i stali čekatišto će reći. Počeo je kako je i zamislio. U Isusovo ime, pozvaoje sve na ljubav prema bližnjemu, pa čak i premaneprijatelju. Kao što je i očekivao, to mu je prošlo bez ikakvihsmetnji. Ali kad je htio napraviti onaj zaokret za koji sespremao, odjednom osjeti kako više ne vlada svojimgovornim ustrojem. Kao da mu je vlast nad ustima ijezikom oduzeta, a neka nevidljiva sila stala upravljati njima,artikulirajući riječi mimo njegove volje. Znao je, ako sadapusti glas, izreći će ono što ne misli i što nije kanio. Zatose odluči na neposlušnost; kad mu već nije dopuštenoizgovoriti ono što bi htio, neće ni ono na što ga Astarothsili. Jednostavno je pustio da mu se usta pomiču po višojvolji, a nije davao glasa od sebe. Ljudi su tako vidjeli danešto govori, a nisu čuli što. Međutim, kazna mu je ubrzouslijedila. Prožme ga jak bol u čitavu tijelu, kao da mu nekezvijeri iznutra razdiru utrobu. Ali, nije htio popustiti.Odlučio je trpjeti sve dok se ne obeznani. Svi su u crkvizapazili da se hrva s nekim nevidljivim silama i samo su gagledali u nijemoj tišini.

Atada se dogodi ono što nitko nije očekivao. Boraš osjetida ga u šakama i stopalima nešto probada, kao da mu netkotu zariva noževe, i zapazi da su mu se na dlanovima otvorilerane, iz kojih lipta krv. I gornji dio oba stopala mu jeprokrvario, a na bijeloj halji na prsima ukazala se crvenamrlja. Ne shvaćajući što se događa s njim, samo je stajaonemoćno raširivši ruke, a onda odjednom začuje kako nekiglas u crkvi govori:

— U ime Oca i Sina! Ljudi, gledajte! Na njemu su svihpet rana Isusovih.

Masu zahvati snažan val uzbuđenja. Oni koji su bilibliže Borasu kleknu, prekriže se i stanu moliti.

vladala je pobožna tišina, a onda se odjednom u zadnjimredovima, među onima koji su stajali pored vrata, najprijezačuje neko komešanje, koje ubrzo iza toga prijeđe u panikui zapomaganje. U crkvu su iznenada prodrli milicionari kojisu bez ikakva uvoda počeli sve redom mlatiti gumenimpalicama. Ljudi su bježali na sve strane i zaštićivali se kakoznaju i umiju. Skrivali su se ispod klupa, zaklanjali glavurukama, penjali se po oltaru, ali to im nije mnogo pomagalo;pendrek je uvijek nalazio put do njih. Neki su pokušalipotražiti utočište u sakristiji, ali kad su otvorili vrata, iznje nahrupi nova grupa milicionara, koja se svomžestinom obori na njih. Boraš je odmah znao da ih jenetko iznutra tuda propustio, a nije mu teško bilo pogodititko. Kako je njegov nastup ovim bio prekinut, bol mu jemalko popustila, ali on se nije pomakao sa svoga mjesta. Idalje je stajao u istoj pozi, raširenih ruku, gledajući što sedogađa. Čini se da je nekoga iz mase upravo to nadahnuloda, pokazujući na njega, poviče:—Narode, zar ne vidiš ovu poruku koju nam fra Florijanprenosi s neba? Isus je s nama! Zato udri u ime Krista Kralja!U onoj raštrkanoj i zbunjenoj gomili ovo odjekne kao glastrube koji poziva u boj i situacija se u tren oka preokrene.Kao da je pogled na Borasa ljudima odjednom podigaoborbeni moral, pa su stali milicionarima uzvraćati udarce.Pograbili su svijećnjake, kipove, kaleže, sve čega bi sedokopali, a netko je uzeo čak i monstrancu, pa su takooboružani krenuli na njih i ubrzo im preoteli palice. Mlatilose na sve strane, uzduž i poprijeko, što svetim stvarimašto golim šakama, pa kako su vjernici bili znatno brojniji,milicionari su ubrzo svladani. Ostali su ležati na podu crkvebez svijesti, a lokve krvi vidjele su se posvuda. Ali kad suljudi htjeli izići rili su sr s ciielim kordonom milicije koji ih.ie

vani čekao uperivši u njih automatske puške. Nije impreostalo drugo nego odložiti sav taj crkveni rekvizitarij, kojiim je poslužio kao oružje, i predati se. Milicionari nisu moglipohapsiti sve; u vozilima kojima su stigli nije bilo tolikomjesta. Zato su odabrali samo manji broj njih, za koje suocijenili da su kolovođe, i potrpali ih što u "maricu", što ukamione.

Vidjevši što se događa, Boraš se htio negdje skloniti, aliustanovi da se ne može ni pomaknuti. Tako je, htio-ne htio,sve vrijeme morao stajati na istome mjestu ne mijenjajućipoložaj i čekati ishod svega, unaprijed pomiren s onim štoima doći. Odmah nakon što je pobuna skršena, priđu mudva milicionara, nataknu mu lisice na ruke, izvedu ga izcrkve i uguraju u "maricu" zajedno s drugima. Nitko izsamostana nije bio među uhićenicima; čak ni gvardijan.Čim je počela makljaža, oni su jednostavno nestali; kako ikojim putem, Boraš to nije uspio vidjeti. Svakako, više ihnije bilo ni u crkvi ni vani u dvorištu. A oni bi, gledajući sastajališta krivice za cijelu onu gungulu, trebali prijeodgovarati negoli on i negoli bilo tko od onih što su uhićeni.Putem prema Čapljini pokušao je srediti misli i shvatiti štose to zapravo jutros dogodilo s njim. Još u prvom životuslušao je o ovakvim stigmatizacijama kakvu je on doživio inikada nije znao što bi o tome mislio; je li to uistinu neki znakBožji, ili se radi o prirodnom fenomenu koji znanost još neuspijeva objasniti? U prvi mah, kad je to počelo, i sam jebio zatečen; na trenutak je pomislio da se doista kroz njegaIsus objavljuje. Ali dalji razvoj stvari, najprije ona pometnjapa saznanje da su glavni akteri kod toga pošteđeni, vrlobrzo je učinio da u to posumnja. Što je više o tomerazmišljao, sve više je dolazio do uvjerenja da mu je oveIsusove rane mogao poslati samo AstarqthvQ tome jejasjag..§yj£dQčUai

ono što se pokazalo kao njihova posljedica. Samo Sotonamože pod okriljem Isusovih obilježja izazvati ovakvogomilanje mržnje i prolijevanje krvi.

Po dolasku u Čapljinu, Boraš je odmah odveden uzatvorsku ambulantu, da bi mu se previle rane. Pokazalose da su vrlo duboke, baš kao da mu je netko doistačavlima probio dlanove i stopala, onako kako su to nekadučinili Isusu. Rana na prsima je bila plića; tu mu je samomalo bila ogrebenakoža. Zapazio je da ga liječnici cijelovrijeme nekako čudno gledaju; očito su ga držali ludim, jer subili uvjereni da je on sam na sebi izvršio tu operaciju, ili jedopustio da je netko drugi izvrši na njemu. Nakonambulante odveden je u samicu, u kojoj je, osim drveneprične i deke, bio još samo lavor za umivanje na sjedalicibez naslona i kibla u kutu. Prozor s rešetkama bio jevisoko do stropa, tako da nije imao mogućnosti proviritivan. Nakon što je sat ili dva tu proboravio, dođe stražarpo njega i odvede ga u ured onom istom istražitelju predkojim je već stajao zajedno s gvardijanom. Ali sad jepored njega bio još i jedan mladi čovjek, tamnoput iširokih ramena, koji je Borasu upućivao poglede pune nekemješavine straha i mržnje kao u šumske zvijeri.

—No, eto! — obrati mu se onaj poznati mu istražitelj.—Ne možete reći da nisam bio fer prema vama. Lijepo samvas upozorio da se klonite čuda, jer to nosi političke implikacije. Niste me poslušali, i sad ste tu gdje ste.

Boraš na ovo ne odgovori ništa. U stvari, nije mu ni imaošto reći. Objašnjavati mu kako on nije ni najmanjeodgovoran za ovo što se dogodilo s njim, bilo bi posveiluzorno. Da ne govorimo kakve bi reakcije izazvao, kadbi mu rekao punu istinu. Stoga je samo zamišljeno šutio.

—Ali, pustimo čuda! — nastavi istražitelj. — Mi se tunehavimn il117.inni7.mnm. Ha hi nas zanimaln kakn vi izvn-

dite svoje trikove. Više smo okrenuti konkretnimpitanjima. Na primjer, gdje se sad nalazi vaš štićenikŠkoranca?

Boraš ni na ovo ne reče ništa, jer mu se još uzaludnijimučini uvjeravati ih kako on ni sa Škorancom nema ama bašnikakve veze. Zato istražitelj produži:

— Pazite, oče Florijane! Preko čuda, uzevši ga samogpo sebi, mogli bismo i prijeći. Ako je netko dovoljno naivani lakovjeran, slobodno mu je vidjeti što hoće u onome štomu vi prikazujete. Ali kad je to u funkciji paravana, kojipokriva cijelu jednu nacionalističku propagandu ustaškihkrugova iz inozemstva, onda je to posve druga stvar.

Kako Boraš i dalje nije davao glasa od sebe, zaredala sujedno za drugim pitanja, koja su mu naizmjence postavljalisad jedan, sad drugi istražitelj, kao da se natječu tko će odnjih prije doći do odgovora:

—Tko vam je pomagao u pravljenju čuda?—Što je još Škorancina zadaća, osim raspačavanja letaka?Odakle je Škoranca došao i tko ga je poslao?S kojom emigrantskom organizacijom ste u vezi?S kim još Škoranca kontaktira u zemlji, osim s vama?Koja strana obavještajna služba stoji iza svega toga?Boraš je samo tupo gledao pred sebe ponašajući se kao

da ne čuje što ga se pita. Odjednom mu onaj mlađi istražiteljpriđe i opali mu pljusku takvom snagom, da se srušio sastolca i ostao ležati na podu, ni ne pokušavajući ustati, jer muse činilo da će svakog trena izgubiti svijest. Onaj prviistražitelj kao da nije bio s time posve suglasan, jer odmahreče:

— Polako, Rako! Još je rano za tvoje metode. Previše jeslab i rane su mu još uvijek otvorene. Kad se oporavi, ondaćeš ga preuzeti, ako se u međuvremenu ne opameti.

Na te riječi Rako ga podigne s poda i vrati na stolac, aistražitelj mu se ponovo obrati;

— Dakle? Kanite li napokon prekinuti šutnju?"A zašto im, uostalom, ne bih rekao istinu?" upita se

Boraš. Ionako mu je već postalo svejedno kakva će bitinjihova reakcija. Napokon, njegova sudbina i ne ovisi onjima, nego o Astarothu. Odlučio se na to najviše zato jerje imao neki predosjećaj da bi mu to sada moglo uspjetii da se Astaroth neće uplitati.

Gospodine istražitelju! — progovori, a onda nastaviteško hvatajući dah.—Ja nisam otac Florijan... i sve do predneki dan... nisam imao pojma o tome što se događa usamostanu... Kad je pravi otac Florijan umro... ja sam ubačen...

Jebo te! — skoči istražitelj sa stolice, uzbuđen otkrićem. —Kako mi to dosad nije palo na pamet? Ono uskrsnuće je bila samo finta da bi se na Florijanovo mjesto on ubacio. Ti si kriv, Rako, što to odmah nismo otkrili. Morao sibolje proučiti kako izgleda pravi otac Florijan.

Jesam, proučio sam! — reče Rako. —Ali isti su, jeboim ja mater!

Dobro! — obrati se istražitelj opet Borasu. — Kadsmo već došli dotle da nam to priznate, recite nam onda itko ste vi zapravo?

Nisam bio samo jedan... nego više njih... U prvomživotu bio sam Martin Boraš... potom Antun Maglica... paPredrag Santini... i sad na kraju otac Florijan...

To sam i mislio! Višestruki identitet. Tako se maskiraju samo oni koji izvode terorističke akcije. Koje ste svediverzije izvršili i koje ste kanili izvršiti?

Ništa nisam izvršio niti kanio... Do svega toga nijedošlo mojom voljom...

Hoćete li reći da vas je netko ucjenom natjerao dara H i tp za n i Rpa? Ako i e tako. mi vam možemo pomoći. Imali

smo više takvih slučajeva. Ali onda nam morate reći sve. Uprvom redu, tko vas je to zavrbovao?

Demon... Demon po imenu Astaroth...Kakav demon? Što pod time mislite?Ne znam kako bih vam rekao... Vrag... Sotona...

Nečastivi... Prodao sam mu dušu i sad me drži u šaci...—Daje neka vrsta vraga, to smo slutili. Ali dobro znamo

da to nije vrag s repom, kopitima i rogovima, nego suputama neke strane obavještajne službe. Recite, za kogaradi taj vrag? CIA ili KGB? I dajte nam njegovo pravoime, a ne konspirativno!

Tek sada Boraš shvati zašto ga Astaroth ovako puštagovoriti istinu; zna dobro da mu nitko neće povjerovati i daće sebe time samo dovesti u gori položaj. Istražitelj sadsigurno misli da ih on pomalo vuče za nos i da im se ruga.Zato nijeimao snage nastaviti dalje, pa kako je opetzašutio,istražitelj će nestrpljivo:

Dakle, što imate reći?Sve što sam imao reći, rekao sam.E, nisi sve! — prijeđe odjednom istražitelj na "ti". —

Vidiš, mi nismo tako pametni kao ti, da bismo znali odgonetnuti te tvoje enigme. Zato nam ti moraš dati njihovo rješenje. Tko je taj vrag koji te, kako kažeš, ima u šaci?

Ja ga znam samo po imenu Astaroth... — odgovoriBoraš više zato što je rezignirao, negoli što bi se čemu nadao— A kažu da ima još i bezbroj drugih imena... Belzebub,Dumuz, Belfegor... Po potrebi može biti i žensko i tada sezove Lilith... To je bila žena Adama, prvog čovjeka, prije Eve...

—A tako! Sad si krenuo u zajebanciju, je li?— Govorim vam čistu istinu... On ima na tisuće lica...

Vlada svim narodima i svim strukturama... I među vamaima njegovih,..

— Dosta! Zajebavat ćeš ti svoga Svetog Oca Papu, a nenas! Sklanjajte mi ga ispred očiju!

Borasa na to stražari vrate u ćeliju. Čitav tjedan bio jeostavljen na miru; nitko ga nije pozivao, nikamo ga nisuvodili i uopće nikoga nije viđao, osim stražara koji su mudonosili hranu. Znao je da ga ovo sad puštaju neka se malooporavi, pa će ga onda podvrći znatno učinkovitijimmetodama ispitivanja, jer kad se čovjek odvikne od boli,teže je podnosi i spremanje na svaki kompromis. Cijelo tovrijeme pokušavao je dokučiti što to zapravo Astaroth daljekani s njim, i počelo mu je pomalo svitati. Dopustio mu jeovoga puta govoriti ono što mu je uvijek do sadapriječio — a moguće je da ga je na to čak i potaknuo —samo zato da bi time kod svojih mučitelja izazvao što većignjev. Tako će ga oni sada stavljati na žešće muke nego štobi inače, a on će se od toga sve više puniti mržnjom premanjima. Gomilanje mržnje na obje strane — to je ono štoAstarothu treba, jer mu služi kao pogonska energija zapokretanje sveopćeg ludila. A onda nije teško pogoditi ikako se stvari dalje imaju razvijati: nakon što bude takotemeljito zlostavljan, pustit će ga iz zatvora i on će se tadabaciti svim žarom u borbu protiv njih, koristeći pri tom čaki vjeru kao oružje. Tako će se stvoriti začarani krug: mržnjaće izazivati mržnju, akcija reakciju, i nikad tome neće bitikraja. Zato mržnja ne smije ovladati njim!

Nakon tjedan dana stražari su ponovo došli po njega.Ovaj ga put nisu poveli u istražiteljev ured, nego nekamo upodrum. U velikoj praznoj prostoriji bez prozora dočekaga sam Rako s još dva milicionara. Rako je bio odjevenelegantno, u sako s kravatom, a dolje je imao jahaće hlače sčizmama. Dvojica milicionara su, umjesto uniformi, imalina sebi radne kombinezQDe;saTOQ.^Jm)ffliJSi.pnMske kape

2G5

ukazivale na to gdje spadaju. Čim je Boraš doveden, onimu svezu ruke otraga, a onda konop prebace preko nekekuke na stropu i podignu ga toliko da su mu noge visjelepola metra iznad tla. Boraš osjeti kako mu je u ramenimanešto škljocnulo i čitav gornji dio tijela prosiječe mu oštrabol. Tada ga Rako obaspe svim onim pitanjima, koja mu jezajedno s istražiteljem već postavljao, samo što sada nisuimala onu koliko-toliko građanski pristojnu formu Borašje odlučio ne govoriti.

Čuješ li što te pitam, kučkin sine? — derao se Rako.Nemam vam što reći, jer ništa ne znam — promuca

Boraš.Pojačaj! — naredi Rako milicionarima.Oni mu na to svezu za noge utege, tako da su mu se sad

zglobovi u ramenima počeli vidljivo iščašivati, a njemu seučini da će svisnuti od boli. Ponovo je uslijedila serija istihpitanja, praćena bujicom novih pogrda, ali bez rezultata.Umjesto odgovora, Boraš je ispuštao samo bolne jauke;mogao je, doduše, prkositi šutnjom ili izigravati pred njimaneki ponos, ali znao je da su za to potrebna neka, makar iminimalna osjećanja, koja su bliska mržnji, pa je radijeolakšavao sebi patnje urličući iz sve snage. Vidjevši da nijeništa postigao, Rako dade mig milicionarima i oni garazgolite, a onda mu aparatom za zavarivanje stanu palitikožu ispod pazuha i na tabanima. Boraš je zavijao, kao dajetime htio nadjačati sve što bi mu moglo zatrovati dušu, aonda se onesvijestio. Kad je došao sebi, ležao je na podu, amilicionari su ga polijevali hladnom vodom. Rako je stajaoiznad njega i govorio:

— Čini se da ti je predobro tu kod nas. Fino se hraniš imirno spavaš kao da si na pansionu. Ali sad ćemo malodrukčije. Vodite ga u kokošinjac!

Milicionari povedu Borasa, ali ne više prema ćeliji iz kojesu ga doveli, nego podrumskim hodnicima u neku druguprostoriju, u kojoj doslovce ničega nije bilo; samo golizidovi i ni jednog komada namještaja. Na jednom od tihzidova, u visini od oko metar i pol, bio je, jedan do drugoga,niz kvadratičnih otvora s drvenim vratnicama, čija dužina iširina nije bila veća od pola metra. Milicionari otvore jednuod tih vratnica, a onda podignu Borasa i uguraju ga krozrupu s nogama naprijed. Boraš se nade u prostoru, koji jebio dovoljno visok da mu je omogućavao stajati uspravno,ali ujedno toliko uzak da mu je svaki pokret tijelom činioneizvedivim. Čak ni ruku nije mogao podići do lica. Nakontoga stražari zatvore vratnicu i on se nađe u potpunommraku. U prvi mah pomisli da će se tu ugušiti, a onda zapazida može normalno disati, jer je zrak dolazio kroz nekerupice iznad njegove glave. Tri dana i tri noći proveo je u tojjami, a da nitko nije otvarao vratnicu niti pogledao što je snjim. Kako nije mogao ni sjesti ni leći, a već je drugi danklonuo od umora, odupro se koljenima i leđima o stijenkeovoga uspravnog groba, te pokušao tako opustiti. Ali tomu nije donijelo nimalo olakšanja. Trećeg dana počele su gamučiti glad i žeđ, i baš kad je pomislio da će mu ovo postatipočivalište za vječna vremena, vratašca se otvore i onugleda pečeno pile, kruh i bocu vode. Odmah mu je bilojasno da mu to nije ponuđeno radi okrepe, već da mu senarugaju i stave ga doslovno na Tantalove muke. Nakondva sata, u kojima se mogao opijati samo mirisom, netkoje uklonio pladanj, i tada se začuše podrugljiveprimjedbe kako je "gospodin sigurno navikao na finijajela"...

Tek četvrti dan izvukli su ga iz toga betonskog sandukai dali mu nekakvu kašu, tek toliko da ne crkne od gladi, aonda ea. onako iznemoela, ODet.DO¥di.Raki.,Iu ga posjednu

na stolac, a Rako ga iznova počne bombardirati onim istimpitanjima kao prošli put. Boraš, daje i htio, nije mogao ništaodgovoriti; toliko je onemoćao. Tada Rako milicionarimapokaže na Borasove noge, a ovi mu odmah skinu sandale,te počnu čupati nokte. Boraš je samo iznemoglo jecao.

I tada se dogodi nešto neobično. Kako Boraš i dalje nijeništa odgovarao, Rako se sagne do njega i unese mu se ulice, tako da mu se primakao skoro na pedalj razdaljine, aonda prosikta:

— Ti si zbilja, govno pasje, odlučio šutjeti sve dok nekrepaš?

Boraš spusti pogled na Rakino lice; nikad ga dotad nijepogledao tako izbliza i izravno. U Rakinim očima ugledanešto dobro poznato. Krugovi šarenica nisu bili pravilni;imali su oblik istih šestica kakve je imao on i kakve jesvojedobno zapazio u Žuvele. "Pa ovo je moj brat posudbini", pomisli. "U ovom čovjeku prebiva nekazarobljena duša, kakva sam i ja, i sve ovo što radi sa mnom,čini protiv svoje volje. Možda čak ovoga trena zbog togatrpi, ili će kasnije trpjeti, kao što se to i sa mnomdogađalo." Osjeti kako se duboko u njemu budi sažaljenjeprema tome Raki. Pogotovo jer je shvatio da mu je ovo bilaočito prva ovakva zadaća. Rako mu se učini toliko bliskim,da mu se javi silna potreba nekom mu gestom topokazati, stisnuti mu ruku, prijateljski ga zagrliti, učinitibilo što čime će ga osokoliti, utješiti i staviti mu na znanjeda mu ne zamjera ovo što radi s njim. Ali nije imao snagenapraviti više nikakav pokret, pa mu pokuša to reći samopogledom.

Odjednom sve se promijeni. Boraš osjeti kako mu seduša ponovo oslobađa i kako Astaroth više nema moći nadnjim, kao onda kad je Luciju držao u zagrljaju. Je li i Rako u

mu

je on želio reći, nije bilo sigurnog znaka, premda su se i snjim počele događati neke čudne stvari. Odjednom jeodskočio od Borasa, okrenuo se i prislonio glavu na zid,kako to čine ljudi koji pokušavaju zatomiti u sebi neku bolkoja ih iznenada i naglo spopadne. Milicionari su samostajali i u čudu gledali što se to događa s njima obojicom.Nakon što su svi tako stajali neko vrijeme, Rako progovoritihim glasom, bez one prijašnje arogancije, gotovo s nekomtoplinom:

— Povedite ga natrag u onu prvu ćeliju i dajte mu jesti.A onda pozovite liječnika neka ga pregleda!

Milicionari ga na to vrate u ćeliju, u kojoj je bio prijeprvog saslušanja. Već dok su ga vodili tamo, zapazio jepromjenu; bili su prema njemu znatno pažljiviji, pa su gačak i pridržavali kad je u hodu posrtao od slabosti. Idućedane Borasu je sve krenulo nabolje. Nitko ga više nijepozivao na saslušanja, a i hrana mu se uvelike poboljšalai postala skoro restoranska. Na krevet je dobio kompletnuposteljinu, koja se redovito mijenjala i ništa nije moraoraditi; stražari su umjesto njega čistili ćeliju, pa čak i iznosilikiblu. Na kraju je premješten i u bolju ćeliju, koja je bilaznatno opremljenija; imala je stol, stolac, ormarisanitarije.Tako se osjećao kao daje, ako ne baš u hotelu s pet zvjezdica,a ono barem u nekom osrednjem pansionu.

Borasa je sve vrijeme kopkalo pitanje što se to dogodilo?Da je Kristovo načelo "Ljubite neprijatelje svoje!" temeljkršćanskog učenja, to je znao takoreći otkad zna za sebe,ali nikada nije pomišljao da bi ono moglo na bilo koji načinzaživjeti u stvarnosti. Oduvijek je u tome vidio samo frazukoja je imala svoju funkciju jedino u obrednim čitanjimaEvanđelja, ali u dušama vjernika nikada i ni na koji načinniie nalazila nHrava ipr ifi bila DOSVe nrOUVna ljudskoj ĐCk,

rodi. U životu nijednom nije sreo čovjeka, ma kako dubokihkršćanskih uvjerenja bio, koji bi prema neprijatelju osjećaoljubav. A ako ju je svojim ponašanjem i pokazivao, to je bilačista hipokrizija. No, ovaj put to se istinski dogodilo, i tobaš njemu; prema Raki je osjetio iskreno razumijevanje ibliskost. Dakle, nije stvar u izgovorenim riječima, nego utome što čovjek zaista osjeća. A kako je ljubav premaneprijatelju nešto što je izvan svih standarda u ljudskimodnosima, pa čak i samoga svemirskog ustroja, tu je, očito,opet došlo do provale apsurda, koji je Astarothu zamutiovid, baš kao i kod onoga što se zbivalo između njega iLucije u Šibeniku. To mu je potvrđivao i osjećaj slobode,koji ga je, kao i onda, sve više plavio. Činilo mu se da biovoga trena, ako želi, mogao izići iz zatvora, a da ga nitkou tome ni ne pokuša spriječiti. Ili da bi dovoljno bilo samozatražiti da ga puste. Ali toliko ipak nije htio iskušavatisudbinu; bolje da stvari teku same od sebe.

Nakon desetak tako mirno provedenih dana u lagodi ibezbrižnosti, pojavi se stražar, koji ga ponovo povedeistražitelju. Doveo gaje u onu istu sobu, u kojoj je bio prviput, ali u njoj sada za stolom nije sjedio ni onaj starijiistražitelj ni Rako. Bio je to neki znatno mlađi čovjek odobojice; imao je inteligentno lice i u ponašanju jepokazivao više uljuđenosti. S ljubaznim osmijehom ponudiBorasa sjesti, naruči mu kavu, upita ga za zdravlje, a ondamu reče:

— Građanine Florijane... dopustite da vas tako zovem...Vaš je slučaj vraćen u ponovni postupak, jer ima pokazateljada je u njemu bilo mnogo nepravilnosti i prekoračenjaovlasti. Ne postoje dokazi da ste ikada igdje govorili neštoprotiv našega sistema, pa čak ni nešto što bi na bilo kojinačin zadiralo u politiku. Vi ste, očito, bili žrtva političkerepresije,

— Gospodine istražitelju! — upita Boraš. — Možete limi reći što se ovo dogodilo? Kome imam zahvaliti ovu velikupromjenu?

—Drugu Titu i njegovoj mudrosti. Zadnjih godina Udbase posve odvojila od Partije i osilila, pa je čak i njega htjelastaviti pod nadzor. U stvari, pokušavala je vratiti kotačpovijesti natrag, zadati udarac politici nesvrstavanja i ponovonas baciti u okrilje Sovjetskog Saveza. Ali drug Tito jeproniknuo u njihove namjere i smijenio glavnog aktera,Aleksandra Rankovića. Tako sad radimo strogo se držećisvih ustavnih načela.

—A što je s onim prijašnjim istražiteljem i Rakom?—Smijenjeni su. Svi koji su bili dio Rankovićeva aparata

morali su napustiti svoja mjesta, a neki su i zatvoreni.Bez obzira na istražiteljeve ohrabrujuće riječi, Boraš se

vratio u ćeliju zabrinut; mučilo ga je pitanje je li se uopćedogodilo to što on misli? Da bi osjećaj koji mu se javio premaneprijatelju, ma kako bio iskren, mogao imati takodalekosežne posljedice da smjenjuje caki čelnogčovjekaUdbe, činilo mu se i više nego nevjerojatno. Ali akose to dogodilo povijesnom nužnošću, onda je to samo dioigre koju Asta-roth vodi, pa ova promjena nema nikakveveze s onim što je osjetio prema Raki, nego je kratkotrajnipredah prije nove igre, kao onda nakon pada NDH. U tomslučaju najbolje će učiniti iskoristi li ovakvu situaciju, dokjoš traje; možda bi trebao sad odmah izići iz zatvora ipotražiti neko pusto mjesto, za koje Astaroth nemazanimanja, ako takvo uopće postoji.

Navečer mu je stražar donio večeru. Ušavši sposlužav-nikom, ostavio je vrata otvorena, a onda stao nastolu namještati tanjur i pribor za jelo, okrenuvši leđaulazu. Boraš nomisli kako \e. nvo sad nravi trenutak dasprovede, svoj

271

naum. .vlogao bi izići, i s obzirom na stanje trenutnesuspenzije svih usudbenih sila, nitko ga u tome nećeomesti. Ustao je i tiho, na prstima, dok je stražar biozabavljen namještanjem stola, krenuo prema ulazu. Alinije došao ni blizu vrata, kad začuje glas iza sebe:

—Bolje ti je to i ne pokušavati, jer nećeš moći prekoračiti prag ćelije.

Okrenuo se i ugledao stražarevo lice, kako mu sepakosno smiješi. Ali vidio je i još nešto, iz čega mu jeodmah postalo jasno sve. Ispod milicionarske kapegledalo ga je jedno crno ijedno zeleno oko. Odmah mu jesplasnula sva volja da išta učini i rezignirano se prepustisudbini.

Slutio sam... — reče. — Nešto mi je sve vrijeme govorilo da se ovo ipak događa u vašoj režiji.

A što si mislio, da bi jedan tvoj hipokritski oprostvlastitom mučitelju mogao promijeniti povijesni tijek? Toni onom većem od tebe nije uspjelo. Uzalud mu je bilo:"Oprosti im, Bože, jer ne znaju što čine!" Nikakvog oproštajanije bilo. Dapače, nakupilo se mržnje više negoli ikada prijetoga.

Ne vjerujem da te riječi nisu imale baš nikakvaučinka. Jer, tko zna kako bi stvari tekle da ih On nije izgovorio.

Tekle bi isto, samo što bih se ja morao možda maloviše pomučiti. Kako ti još uvijek nije jasno daje to, jednakokao i ono "Ljubi bližnjega svoga!" i "Tko tebe kamenom, tinjega kruhom!" postalo već odavno oruđem moje taktike?

—Ne, nije mi jasno! I ne može biti istina!Vaše su oruđemožda same riječi, ali ne i ono što one znače. To živi skrovitou čovjeku, kao naslijeđe od Njega preuzeto. I kad se dogodida makar malo ispliva na površinu, odgoni vas i oduzima

.vam svaku moć. Samo'što ie malo tko toga svjestan zboe

opsjena, kojima ste pretrpali ljudski život. To sam u dvanavrata jasno osjetio. I zato ću to što me povezuje s Njimtražiti i dalje i slijediti kad nađem...

— Ništa ti nećeš! To što misliš da te povezuje s Njim,preslabo je u tebi da bi se meni mogao oduprijeti. I da biišta u tvom položaju moglo promijeniti. Nisi valjda tolikoglup da misliš kako si ove bolje uvjete ti sam sebi izborio?Menije odgovaralo da se Ranković makne, i zato je maknut.Prihvati to napokon kao realnost!

—Ne tiče me se tko je maknuo Rankovića i zašto. Važnoje da znam da se mržnja koju vi ugrađujete u čovjeka možeprevladati. I trudit ću se to činiti i dalje, bez obzira u kakvume situaciju stavili.

Astaroth na trenutak zašuti i zamisli se, a onda seodjednom uspravi u svoj svojoj veličini. Iz poze koju jezauzeo, a pogotovo iz tona kojim mu se odmah iza togaobratio, Bora-su je bilo jasno da sada sluša nešto što je vrlonalik izricanju presude.

— Čini se da sam ti dao previše slobode — govorio muje polako izgovarajući razgovijetno svaku pojedinu riječ. —Nisam ti smio dopustiti komunikaciju s drugima. To tiomekšava dušu. Navodi te na krive putove. Zato odsad nećeš više imati mogućnost kretanja. Boravit ćeš u neživojmateriji. Bit ćeš nešto poput biljke. Vidjet ćeš, znat ćeš, alimoći nećeš ništa. Sve dok ti duša posve ne otvrdne.

Završivši tako, iziđe i zaključa za sobom vrata ćelije.Boraš je htio odmah dotrčati do njih i lupom dozvati drugestražare, ali ustanovi da su mu noge ukočene i da se ne moženi pomaknuti s mjesta. Kad ih je opipao, ostao jezaprepašten. U njima više nije bilo života; kao da su postaledrvene. Nakon što ih je malo bolje pogledao, shvatio je daone .„doslovce to i iesu:, DretYQrUesuse.umdp,srneđe

V

na brezovinu. I ne samo to. Odrvenjivanje se nastavljalo počitavu tijelu, odozdo pa naviše. Uskoro mu je cijela donjapolovica do pojasa bila kruta i ukočena. Počeo je vikati izvati u pomoć, ali nitko se nije odazivao. Malo po malo,stali su mu se skrućivati ramena i ruke, a onda je na krajuzapazio da više ne može micati ni glavom, ni ustima, nijezikom, ni očima. Sve na njemu bilo je drveno i nepokretno.Ostao je tako u uspravnom položaju, raširenih ruku, u pozivapaja za pomoć, ali bez mogućnosti ikakva pokreta iligovora. Bio je drvena skulptura, na kojoj su visjeli komadiodjeće. No najteže od svega bilo je što mu je svijest ostalanetaknuta: znao je dobro i gdje je, i tko je, i što se s njimdogodilo, a napraviti nije mogao ništa; čak ni pokrenuti nekidjelić svoga tijela.

III.

1. KAVEZZA DUŠU

Kad se malo pribrao, Boraš opazi daje zapao u neko čudnostanje; činilo mu se da je postao nekako bestjelesan, kaoduh koji lebdi u prostoru. Više ni na koji način nije osjećaosvoje tijelo, premda ga je i dalje imao, jer se nikamo nijemogao maknuti izvan njegovih granica, samo što je onosada bilo drveno i potpuno ukočeno. Kao da mu se svijestposve odvojila od njega, a opet je nekako i u njemu, onakokako je i dosad bila. Dar vida mu je ostao nepromijenjen,ali mogao je vidjeti samo ono i onoliko koliko može čovjekkoji nije u stanju pomaknuti glavu niti bilo koji svoj dio.Tako fiksiran i nepomičan vidio je samo vrata ćelije i zidoko njih. Sva druga osjetila kao da su mu jednostavnoutrnula. Činilo mu se daje u nekom kavezu nalik onom ukoji gaje Rako trpao, samo još užem, tako da posve prianjauza nj. U prvi tren se prestrašio, a onda je uočio neštoneobično: nije imao uobičajenih tjelesnih reakcija. Nilupanja srca, niti ikakve nelagode; istovremeno kao daje iuzbuđen i spokojan, a sva ta osjećanja činila su mu seodavno prevlada-nima.

Protekao je cijeli dan, a da se ništa nije dogodilo i Borašje sve to vrijeme nepomično gledao u ono u što mu je pogledbio usmjeren: u vrata i zid. Tek pri kraju dana, kad mu jeobično stizala večera, začuje škljocanje brave i trenutakpotom na vratima se pojavi stražar. Ugledavši ga, ovaj jesamo zastao ukipivši se i sav u čudu zinuo put njega,is-pustivši poslužavnik iz ruku, a onda se naglo okrenuoi nestao. Uskoro se ponovo pojavio, ali ovaj puts njim jedošlo još nekoliko stražara, onaj mladi istražitelj, s kojim jeBoraš zadnji put razgovarao, ijedan postariji čovjek u civilu,očito upravitelj zatvora. Instinktivno mu se javila potrebazamoliti ih za pomoć, ali isti tren shvati da će mu svakipokušaj biti uzaludan; i govor mu je bio oduzet. Međutim,kako mu je, uz vid, ostao još jedino sluh, mogao je jasnorazabrati što su govorili. Bio je to razgovor iz kojega suizbijali iznenađenje i posvemašnja zbunjenost:

Onda, Dikane? — obrati se najprije upravitelj onomstražaru koji je prvi otvorio vrata ćelije.—Kakvo objašnjenjeti možeš dati za ovo?

Ne znam, druže upravitelju! — zbunjeno će Dikan.— Kad sam zadnji put zaključao, on je bio unutra. A kadsam maloprije otvorio, ugledao sam ovo što i vi sada. To jesve što vam mogu reći.

Jesi li kome u međuvremenu davao ključ?Nikome. Ali vi znate da ja nisam jedini koji ga ima.Čekaj, čekaj, što je ovo?—zagleda se upravitelj malo

pozornije u Borasa. — Gledaj, bogati, pa to je on! Netko je udrvu istesao njegov lik. I to u prirodnoj veličini.

I objesio na to njegove prnje! — doda jedan odstražara.

Kao da nam se htio time narugati. E, prisjest će muta šala, tko god bio, ja mu kažem! Naći ću ja toga kurvinasina.

—Nećete naći ništa!—umiješa se onaj mladi istražitelj. —Ovo je vraški dobro smišljeno i još bolje izvedeno. Ne bihse začudio ako samostan u tome ima svoje prste. To jedjelo nekoga tko točno zna da neće biti podvrgnut nekojtemeljitijoj istrazi, pa se osjeća sigurnim. Zato je i napravionajprije ovu kopiju, a onda oslobodio original i nju postaviona njegovo mjesto. Htio nam je time reći da mu možemostaviti soli na rep. Prilično duhovito, nema što!

Ali kako je mogao unijeti ovoliki komad, a da nitkoništa ne zapazi?

Jednostavno. Imao je tu u zatvoru nekoga tko mu jepomogao.

—Onda imamo izdajnika u svojim redovima. I tomožda među najpovjerljivijim ljudima. Dikane! Tko jenoćas bio dežuran na ulazu u ovaj odio?

Pa... bio sam ja — smeteno će Dikan. — Ali nisamvidio ništa.

Jesi li sve vrijeme bio na svom mjestu?— Samo sam na pola sata otišao u WC. Znate, nešto

sam nezgodno pojeo, pa sam imao problema...—A tako! Kao što sam i mislio. Netko je vrebao kad ćeš

se maknuti, pa onda izveo sve. A to znači da je taj međustražarima. Za početak, dat ćeš mi popis svih koji imajuključeve ćelija ovog bloka!

Uzalud trošite vrijeme! — javi se opet istražitelj. —To ne mora biti stražar. Može biti bilo tko među nama, tkona neki način može doći do ključeva. Uključujući i nasdvojicu. Nemate se za što uhvatiti.

Imat ću, imat ću! Dat će mi to sam fratar, kad ga sedočepam. Moramo smjesta organizirati potjeru i vratiti gaovamo u ćeliju!

Ni od toga neće biti ništa. Ako ga i uhvatite, moratćete ga istog trena pustiti. Već je stiglo rješenje da se obu-

277

stavlja postupak protiv njega; to očito nisu znali ni on nionaj koji je smislio ovu podvalu. Tako ga nećete imati natemelju čega zadržati.

Kako neću? A ovo što je izišao prije vremena, bezičije dozvole?

Ali i to je napravio poslije datuma kad je rješenjeizdano, pa nema prekršaja.

I što vi onda predlažete?Ništa! Jednostavno, zaboravite sve! A ovo... — tu

istražitelj pokaže na Borasa — pošaljite njima u samostan.Prije toga navucite na kip onu njegovu fratarsku odoru iprikvačite na nju otpusnicu iz zatvora. Kad već imaju ovoliko smisla za humor, neka bar vide da ni mi nismo bez toga.

S tim riječima cijelo društvo ode i stražar ponovo zatvorivrata ćelije. Boraš ih je još neko vrijeme čuo kako idućihodnikom živo raspravljaju, ali im riječi više nije mogaorazabrati. Čitavu noć proveo je u onom položaju u komese ukrutio, otkrivajući svaki tren na sebi ponešto novo, štomu je, dokje imao tijelo, bilo nepoznato. Zapazio je,primjerice, da ga ovakvo nepomično stajanje, stalno uistoj pozi, ni najmanje ne zamara. Prije ne bi mogao takoizdržati ni sat vremena, a sad je prostajao cijelu noć bezikakvih teškoća. I ne samo to. Nije mu se ni najmanjespavalo niti je više osjećao glad ili žed; kao da su sodrvenjivanjem i te potrebe nestale. Ali sposobnostmišljenja ostala mu je netaknuta, pa gaje sve vrijememučilo pitanje što ga dalje čeka. Koliko dugo će trajati ovarobija duše? Astaroth mu je, istina, rekao da će to biti dokmu duša ne otvrdne, ali što mu to znači? Misli li on todoslovce, ili u nekom prenesenom smislu? Ako mu se dušaodvojila od materije, kao što se čini, onda više ne može biti nitvrda ni meka. Možda to stvrdnuće znači zapravonjezinpotpum„prjiejaz u neživu tvar. a time i

nestanak? Ako je tako, onda bi najbolje bilo da se to dogodišto prije. Sad mu se jedinim spasenjem činilo da ga uopćenema, da ne zna za sebe i da jednostavno više ne postoji niu kom obliku kao nekakvo "ja". A možda mu je ovaj drvenikavez suđen za vječna vremena?

Ujutro su se vrata ćelije ponovo otvorila i pojavili su seneki radnici, koji su očito došli izvršiti ono što je jučerdogovoreno. Navukli su mu opet franjevačku halju, okvačilio nju nekakav papir, a onda ga podigli i ponijeli. Utovarilisu ga potom u omanji kamionet i krenuli. Nakonpolusatne vožnje, kamionet se zaustavi u dvorištusamostana Ravna, iz koga je onomad bio odveden u zatvor.Kad su ga izvadili i postavili uspravno usred dvorišta,okupili su se gotovo svi fratri i gvardijan i zabuljili se unjega s izrazom neshvaćanja na licu. Zaredala su i pitanja,ali radnici nisu znali ili htjeli ništa odgovoriti, nego suneprekidno ponavljali da su samo izvršili ono što im jenaređeno. Gvardijan skine s Borasa onaj papir i pročita ga,a onda se obrati ostalima:

—Čini se, braćo, da ova vlast, bez obzira na sve prividnepromjene, tjera i dalje s nama istu politiku. Samo joj je sadadala oblik crnog humora. Ovo je otpusnica, kojom se fraFlorijan pušta iz zatvora, ali su nam, umjesto njega, s njomeposlali njegov drveni kip. Slutim što bi to moglo značiti.Moram smjesta to provjeriti.

Gvardijan krene žurnim korakom prema svom uredu,očito s namjerom da nekome telefonira. Za to vrijeme radnicis kamionetom odu, a fratri stanu pozornije razgledavatiBorasa, opipavajući ga i komentirajući to Što vide. Čudilisu se neobičnoj tvrdoći drva, kojemu nisu mogli odreditipodrijetlo, i divili se tome kako kip vjerno prikazuje ocaFlo-rijana. No, svi su zapazili da i poza i izraz na njegovulicu ... i-inVa^iiiii nrni i hnl a nnlnntvorena usta kao da. v&rj£ u

pomoć. Uskoro se gvardijan vrati; bio je sav utučen, dugonije govorio, nego je samo gledao nekamo i nervoznostiskao šake.

Onda, što ste saznali, oče gvardijane? — upita jedanod fratara.

Ne pitajte me, molim vas! Znate li što su mi odgovorili, kad sam ih pitao gdje je otac Florijan? Da smo mispecijalisti za čuda, pa bismo mogli znati bolje od njih, jerje na neobjašnjiv način nestao iz zaključane ćelije.

Što im pak to znači?Što znači? Znači doslovce ono što je rečeno: nestao

je i nema ga više. Progutao ga mrak, eto što. I sad nam to naovakav ciničan način priopćavaju.

A ovaj kip? Zašto su nam ga poslali?I na to su mi dali sličan odgovor. Da oni nisu umjet

nička galerija i ne zanima ih kiparstvo, pa ga zato šalju nama, s obzirom da je tematski vezan za našu sredinu. I usputčestitaju autoru, koji da je također iz naših redova.

Ovo zadnje ne razumijem.Što se tu ima razumjeti? I čemu uopće tražiti kakva

objašnjenja. Ono najvažnije jasno je kao bijeli dan. OcaFlorijana su likvidirali. Ovaj put je uistinu i definitivnomrtav. Počinjem vjerovati u čuda, braćo. Možda gaje zbiljaBog, nakon one prve smrti, uskrisio da bi ponovo umro zasve nas i postao mučenikom. Sutra ću otići osobno tamo irezolutno zatražiti da mi kažu barem gdje mu je grob. Dabismo ga mogli dostojno pokopati i njegovoj uspomeni ičinu osigurati ovdje trajno štovanje.

A što ćemo s ovim kipom?To je Sotonino djelo. Rascijepajte ga i spalite!Ne činite to, oče gvardijane! — začuje odjednom

Bora^s neki poznati mu glas iza svoiih leđa. a nnHa qp tn^

I ti

nutak zatim u njegovu vidnu polju pojavi fra Bono.—Znamkako je to nastalo. Čuo sam priču od seljana, koji su onomadbili uhićeni s ocem Florijanom. Dok su čamili u zatvoru,neke su od njih vodili po cio dan u šumu sjeći stabla. Međunjima je bio jedan iznimno umjetnički nadaren uznik kojije pronašao neki balvan i tijekom stanki, prema slici kojumu je netko dao, izrađivao lik oca Florijana. Nisu mi znalireći kako se zvao taj umjetnik.

— M... da! — zamisli se gvardijan. — To objašnjava iono da je autor iz naših redova. Ništa, onda ga odnesite uostavu. Možda bi mogao i poslužiti u kakvoj prilici.

Borasa na to prenesu u samostan, u neku podrumskuprostoriju, u kojoj je, što po policama, što na podu, biloposlagano mnoštvo najrazličitijih predmeta, koji su služiliu crkvenim obredima. Najviše je bilo drvenih kipovasvetaca, koji su vjerojatno nekad krasili crkvu, ali su zbogdotra-jalosti i crvotočnosti uklonjeni i ovdje spremljeni. Analazili su se tu i brojni svijećnjaci, oni s oltara i oni golemi,koji se nose u procesijama, pa crkvene zastave, baldahini,monstrance, kaleži i drugo. Borasa smjeste u jedan kut, gdjesu bili sami sveci, tako da su mu društvo činili sv. AntunPadovanski i sv. Tereza. Ostavši sam u tome spremištumrtvih i dotrajalih predmeta, stao je razmišljati zašto jeAstaroth ovako postupio s njim, ako on doista, kako mu jerekao, nema nikakve moći išta promijeniti u vlastitupoložaju i u tijeku zbivanja? Nevjerojatnim mu se činilo dabi razlogom mogla biti samo ona prepirka, koju je zadnjiput imao s njim. Mora da je ipak napravio nešto što togdemona opasno ugrožava ili, u najmanju ruku, ometa unjegovim planovima. Do sada mu je davao čitav nizsloboda: mogao je misliti što hoće, a osjećanja mu je samopovremeno preuređivaoDreraasvoiimMj;Qvjirna;ina,čemuje i tu ponekad

dopuštao mrziti ili voljeti po vlastitu nahođenju, pa čak isamog njega, Astarotha. Jedino nije mogao raditi što je htio.Zašto gaje onda ovaj put ovako okrutno kaznio? Nema sumnjeda Astaroth ima nekoga moćnog protivnika, bio to Bog ilinetko drugi, kome je on, Boraš, nekim svojim postupkomnehotice odškrinuo vrata. Ovako se ponaša samo vojska uratu, kad otkrije da u njezinim redovima ima netko tkoneprijatelju odaje strogo povjerljive tajne. Ključ svega sigurnose krije u onom njegovu odnosu spram Rake; samo to jemoglo Astarotha ovako razgnjeviti. A to znači da mu je onipak time, bar na trenutak, oduzeo moć nad sobom, akonije čak, sve onako nasumce natrapao i na prolaz koji gavodi van iz ovog pakla. Međutim, začudo, odjednomustanovi da ga sada to, sve ako je i tako, ostavlja posveravnodušnim. Kao da se do kraja pomirio s ovim na čemu je,pa više nema potrebe dalje oko toga što kopkati.

Ovo ga navede na pomisao da se možda i kao osoba, sasvim svojstvima koja je dosad imao, počinje mijenjati ipostajati netko drugi, pa se pokuša prisjetiti svega što jedoživio u svojim prethodnim životima. Tako mu u pamćenjuiskrsnu i Veronika, i Margita, i Jakov, i Lucija, i Žuvela, i svi skojima je dolazio u neki doticaj. I doista, nije se prevario. Niprema njima više nije imao nikakva odnosa, kao da supostali samo gole činjenice, pohranjene u njegovu pamćenju,koje mu ne izazivaju nikakve emotivne reakcije. I ne samooni; čega god se sjetio iz bilo kojeg od svojih života, to nijepoticalo u njemu ni tugu, ni radost, ni strah, ni nadu, ni ljubav,ni mržnju, kao da mu se i jedan dio duše, onaj osjećajni,pretvorio u drvo. Samo mu je razum, čini se, ostao slobodan.Ovo ga donekle i umiri. "Mislim, dakle jesam!", jetko zaključi.

Nakon što je nekoliko dana tako prostajao, vrata seotvore i u prostoriju uđe fra Bono. Najprije se pozorno zagle,- ^

da u njega, kao da se hoće uvjeriti je li sve u redu s njim, aonda stane tražiti nešto medu predmetima u podrumu.Ubrzo pronađe nekakav srebrni kalež i počne s njega brisatiprašinu. Dugo je to radio, znatno duže nego što bi to inačebilo potrebno. Kao da je iz nekog razloga htio rastegnutivrijeme svoga boravka tu u podrumu. Da mu je to doista ibila nakana, vidjelo se kad je završio s čišćenjem; podigaoje kalež i stao ga razgledavati, okrećući ga na sve strane.Boraš pomisli: "Je li on ovo došao zbog kaleža, ili da vidi štoje sa mnom?" Odjednom, mimo svakog očekivanja, fraBono se okrene prema njemu i progovori:

— I jedno i drugo. Gvardijan me poslao po kalež, pasam usput htio vidjeti i kako se snalaziš u novim uvjetima.Što mogu, zadužen sam za tebe još od vremena kad si stupiou posmrtni život.

"Pa on meni može čitati misli!" zapanji se Boraš, ali kaoda mu to i nije bilo neko uzbuđujuće iznenađenje, negoviše neočekivano otkriće, koje mu trenutno ništa ne znači,ni u dobrom ni u lošem smislu.

— Naravno da mogu!—odgovori fra Bono. — Sad boljenego ikad prije. Dosad mi je to bilo znatno teže. Smetale sumi tvoje emocije. One su nešto poput krčanja na radioaparatu, zbog kojeg ne možeš jasno razabrati što se govori. Akod tebe su one znale biti tako snažne, da su dovodile i doprekida emisije.

Shvativši da fra Bono odgovara na svaku njegovu misao,Boraš odluči nastaviti ovaj neobičan razgovor, ne bi lidoznao nešto i o tome što ga dalje čeka.

[Dakle, ipak sam pogodio, kad sam pretpostavljaoda si ti bio i Bzik i Radas!]

I jesi i nisi. Da, bio sam i jedan, i drugi, i još mnogoniih. T sad sam ioš uviiek. Svi su oni ja, aia Q|ii, A]i sei razli-

kujemo. I ja od njih, i svi skupa međusobno. Zato što smoistovremeno na različitim mjestima, ili u različito vrijemena istom mjestu.

[To ne razumijem.]Ne razumiješ? Ma nemoj mi reći! — s nekim ciniz

mom će fra Bono. — A stvari, koje su mnogo teže za shvaćanje, razumiješ? Recimo, Sveto Trojstvo. Kako to, a? I trojeih je, a opet su jedno!

[Što si napravio s Lucijom?]Okani se takvih pitanja! Govorim za tvoje dobro.

Gazda bi te mogao uroniti još dublje u materiju, tamo gdjete čeka vječni mrak duše.

[Ništa, ništa! Zapravo me to i ne zanima. Pitam tektako.]

Utoliko bolje za tebe. Moraš se prije ili kasnije prilagoditi pravilima igre koja kod nas vladaju, ili nestati.

[Kod vas? Gdje to kod vas? U paklu?]Pa... moglo bi se i tako reći, ako je ovaj svijet pakao.[Dakle, nisam se prevario kad sam pomislio da si ti

neka vrsta demona!]Ne znam što ti to znači. Astarothov sam sluga, kao i

ti, samo na višoj razini postojanja. To ti je kao u vojsci; imašrazne činove: običan vojnik, narednik, poručnik, satnik...Ja sam ti u ovome nešto kao pukovnik, ako ćemo našeg gazdu shvatiti kao generala i vrhovnog zapovjednika. A ti siobičan redov. Štoviše, zapravo novak. Ali, strpi se! S vremenom možda i ti dosegneš neki viši čin.— [Je li mi suđeno vječito tavoriti u ovome podrumu?]—Tko zna? U njegove namjere nitko ne može proniknuti, pa ni ja. Ali koliko iz iskustva mogu procijeniti, selitćeš se odavde prema potrebi. Ima bezbroj duša ovako zatočenih u raznim stvarima, biljkama, životinjama, na čak i

nekim predmetima. I sve su one i dalje u njegovoj službi.Neka vrst prijenosnika njegove volje, pomoću kojih nadzireono što se zbiva i upravlja tim. Sudbina ti nije takojednostavna, dragi moj. Ljudi... ili točnije, oni koji misle dasami nešto odlučuju, jer na kraju krajeva, ljudi smo svi...oni i ne slute koje sve sile ravnaju njihovim postupcima iodakle to čine.

[Hoćeš li me ti i dalje pratiti?]Na ovaj ili onaj način, svakako. Ostaneš li tu, ja ću ti

biti na usluzi. A ako te on odluči premjestiti, opet ćeš bitipod mojim nadzorom, samo što će te tada preuzeti mojdrugi "ja", koji je već sada tamo kamo ti budeš imao stići.Što ćeš, ima me mnogo na svijetu, da se tako izrazim.

[Ali kako to da uvijek imaš isto lice? Zar se ne dogodida te netko prepozna na nekom drugom mjestu, gdje je tonezgodno? Onako kao što sam te ja prepoznao?]

—Dogodi se i to ponekad. Ali gospodar mije dao posveobičan izgled, bez ikakvih karakterističnih crta, pa je ljudelako uvjeriti da ih je zavarala sličnost. Ti si u dosadašnjojslužbi malo zavirio i u druge razine postojanja, pa si zatonešto naslutio. Ali i uza sve to, nisi bio siguran.

[Molim te, hoćeš li češće navraćati ovamo da maloporazgovaramo?]

Što ti je to potrebno?[Bojim se da će me mučiti dosada.]—To ti je fantomski strah. Znaš, kao ono s fantomskom

nogom, čuo si valjda. Kad je nekome amputiraju, on je idalje osjeća, kao da je još uvijek ima. Tako je i ovo kod tebes osjećajima. Svima koje si do sada imao. I strahom oddosade, pa i sa samom dosadom. Ne, nećeš se dosađivati.Ali nećeš imati ni zabave. Niti će ti biti stalo do nje.

■ rvi7r\fTQ ,

Možda. To ovisi isključivo o tebi. Bude li zadovoljans tobom, hoće. I možda čak uznapreduješ. I ja sam nekaddavno, koliko se ovako mutno toga mogu sjetiti, bio čovjekkao i ti. I prošao sam sve što i ti. Pa čak i nešto slično ovomešto ti sad prolaziš. Bio sam jedno vrijeme i crna mačka. Tkozna, možda se i tebi posreći.

[Što moram činiti da se to dogodi?]Ništa nego samo pomiriti se s onim što ti je suđeno.

Iskreno i bez svakog pretvaranja. Za početak, oslobodi setih fantomskih osjećaja.

[Čekaj! — usklikne Boraš zapazivši da je fra Bonokrenuo. — Kad ćeš opet doći?]

Evo ti prve lekcije: nije važno kad. Možda uskoro,možda nikad. Neka te prestane zanimati i kad, i kako, ikoliko dugo! To ionako ne ovisi o našoj volji. Sretno!S tim riječima fra Bono ga i napusti. Poslije ovog razgovora

vrijeme je teklo i teklo u nedogled, a da se nije događaloništa. Tek tu i tamo, u velikim vremenskim razmacima,

poneko bi od fratara ušao u podrum, ali uglavnom zato daponešto donese — kip, svijećnjak ili kadionicu, i izišao. Fra

Bono više nije ulazio, tako daje Boraš pomišljao kako gaje,unatoč onome što je rekao, ipak sasvim napustio. Sve čime se

mogao baviti bilo je gledanje uvijek istog dijela prostorije ukojemu se, između nekih sitnarija, nalazio kip Sv. Josipa,

jedna polomljena slika Madone s djetetom i izlizanoklecalo. Kako nije mogao svrnuti pogled nikamo drugo,Boraš se zabavljao tako da bi na tome što vidi otkrivao

svaki put neke nove detalje, ili bi osluškivao zvukove koji suizvana dopirali do podruma. Ali ova zabava nije bila duga

vijeka. Ubrzo u tim predmetima više nije imao štootkrivati, a kod zvukova ni od početka nije uspijevao

razabrati što zn§če, pa m,p je postalo senzacijom, akn hi mu«p ..

■ li! ii.

u vidnom polju pojavila kakva muha ili neki drugiin-sekt. U toj monotoniji prolazili su dani, mjeseci, pa igodine. Fra Bono je doista bio u pravu; dosada ga ni ujednom trenutku nije mučila. U početku mu se, istina,činilo da vrijeme nevjerojatno sporo prolazi, ali polako sena to priviknuo, tako da mu je svaka i najmanja promjenasvjetla ili pojava pauka, koji je počeo plesti mrežu,izazivala zanimanje ništa manje od onog koje bi nekomemoglo pružiti razgledavanje znamenitosti na kakvomturističkom putovanju.

Nije znao ni sam koliko je vremena prošlo—po njegovojprocjeni moralo se raditi o godinama — kad se ipakdogodi nešto značajnije: u podrum svrati gvardijan u društvunekoga bradatog čovjeka u civilu, a pratili su ih jošnekoliko fratara i među njima fra Bono. Svi su se odmahzagledali u njega i gvardijan počne onome bradonji pričaticijelu povijest, kako su došli u posjed skulpture. Ovaj je očitobio netko tko se razumije u umjetnost, jer procijeni da jeautor, koji ju je izradio, zbilja talentiran, ali na nekielementaran i sirov način. Naime, zamjerio mu je nedostatakstilizacije; kip je, kako reče, suviše vjerna kopija stvarnosti.U tom trenutku Boraš osjeti kako mu se javlja misao koja nijenjegova: "Strpi se još malo i izići ćeš iz ovog podruma nasvjetlo dana!" Odmah je shvatio da mu je to poruka, koju mutelepatskim putem šalje fra Bono, pa ga i pogleda. Stajao je izaleda cijele grupe i u jednom trenutku namignuo mu nekakošeretski.

Gvardijan zapazi da je fratarska halja na kipu većprilično otrcana, izjedena moljcima i prašnjava, te zatražida se skine. Fra Bono smjesta skoči to izvršiti i za kojitrenutak Boraš se ukaže pred posjetiteljima u svojoj punojgolotinji. Gvardijanu se očito nikako ne svidi to što jeugledao, jer nnnm stnirniaku reče s izrazomenušaniaJttalicu;

Imate pravo! Suviše je realistično. A s ovako vjernopredočenim genitalijama i degutantno, da bi se ikomepokazivalo.

Oče gvardijane! — na to će bradonja. —Ako želite,ja bih mogao ove, da tako kažemo, nezgodne dijelove prekriti ponjavom... onako otprilike kako često prikazuju Kristana raspelu.

Ali, maestro, zaboga! Kako bi to izgledalo... drvenaskulptura s ponjavom na sebi, među eksponatima u muze-ju?

Ne, ne, niste me shvatili! Ponjava bi bila izrađena udrvu i stavljena preko ovih skarednih detalja.

—Da, to bi već nekako išlo. Dođite da se dogovorimo!Rekavši to, gvardijan se okrene i pode prema izlazu, a

ostali su ga slijedili. Na samim vratima fra Bono još jednomuputi pogled prema Borasu i neprimjetno mu mahnerukom. Pet dana iza toga Borasa iznesu u samostanskodvorište i tu se onaj bradonja, po svemu sudeći, neki kipar,dade na posao. Dlijetom i čekićem najprije mu jednimpotezom otfikari genitalije, a onda mu oko bedara i potrbuhu počne lijepiti neke drvene dijelove. Ništa od togaBoraš nije osjetio; kao da to radi na nekom drugompredmetu, koji nema nikakve veze s njim. Kad je s timbio gotov, fratri prenesu skulpturu u samostan na kat, uveliku prozračnu prostoriju, koja je bila preuređena umuzejsku dvoranu. Posvuda uokolo bili su porazmještenikipovi svetaca ili po zidovima povješane slike, sve upravilnom rasporedu i u jednakim razmacima. Kad i zaBorasa među njima nađu mjesto, ponovo ga dođegvardijan pogledati. Ovaj put lice mu je bilo zadovoljno, tereče jednome od fratara:

—Još samo treba napisati tu poviše: Mučenikzahrvatsku stvar, fra Florijan Barišić, čiju je pravednu borbustigmatizacijom posvetio sam Spasitelj. Rad nepoznatogkipara.^

U prvi mah Borasu je vrijeme teklo znatno dinamičnijenego u podrumu. Makar mu je i ovdje vidno polje biloograničeno, unutar njega se tijekom dana uvijek neštodogađalo. U muzej siff stalno dolazili posjetitelji, koji surazgledavali eksponate, pa je tako svako malo u njegovvidokrug ulazilo neko novo lice koje bi se zapiljilo izravnou njega. Imao je tako prilike proučavati različite fizionomije,muške i ženske, što je bilo neusporedivo zanimljivije,negoli muhe, pauci i drugi insekti. A i zvukove izvana boljeje razaznavao. Jasno je mogao čuti pjevanje u crkviprilikom mise, a kad je bilo proštenje, uspijevao jeuhvatiti i čitave rečenice, koje bi izgovarali ljudi što bi seokupili u samostanskom dvorištu. S vremenom otkrije ijednu čudnu, do tada mu nepoznatu pojavu. Kad bi semuzej napunio posjetiteljima, činilo mu se da negdjeduboko u sebi čuje neke nejasne glasove, iako bi u dvoranivladala grobna tišina. U prvi mah nije znao o čemu se radi,ali dogodi se jednom da se neki stariji gospodin zagledao unjega malo dulje, i u tom trenutku Boraš jasno razaberekako mu onaj unutrašnji glas govori: "Gospode, tko lijesamo napravio ovu rugobu!" Tako otkrije da su to što čujezapravo misli posjetitelja. Dakle, koliko god su muosjetilni senzori bili suženi, toliko mu se doseg svijestipovećao: mogao je čitati tuđe misli. I to, kao i kod sluha; štoje izvor bio bliže, razabirao ih je jasnije.

Jednom tako začuje nešto neuobičajeno: izdaleka jedopirao do njega žagor velikog broja ljudi, a nije se radiloni o misi ni o proštenju. Jasno je čuo kako neki čovjek govorinešto preko mikrofona, a masa mu oduševljeno kliče.No nije uspijevao uhvatiti ni govornikove riječi ni onekoje su pojedinci izvikivali iz mnoštva. Tek kad je donjega doprlo unisono klicanje: "Hrvatska, Hrvatska!",razabere da se radi pnoU)i^flaxskJtiPM-lMQi.t:Q..tQ..&bičnQ.|b!iya u takvim pri-

likama, čulo se i skandiranje nekih imena, koja su njemubila potpuno nepoznata. "Savka—Tripalo,Savka—Tripa-lo!" orilo se izvana daje zrak podrhtavao. Udvorani se toga trenutka nalazio samo čuvar muzeja koji jetočno pred njim sjedio i nešto čitao. Boraš pomisli: "Kadbi me on nekako dovukao do prozora i okrenuo da vidimšto se tamo događa! " I tek što j e to pomislio, kad čuvarustane i doista to napravi: premjesti ga kraj prozora iokrene prema vani. Nije ga ovo previše iznenadilo; kadmože čitati tuđe misli, činilo mu se logičnim da može isvoje drugome slati. Pogledao je kroz prozor i doista, najednoj poljani, oko petsto metara daleko od samostana,zapazi golemu masu svijeta kojoj su se s tribine obraćalineki ljudi. Gomila je s vremena na vrijeme prekidalagovornike ovacijama i pljeskom, a vidjele su se i brojnehrvatske zastave. Je li se ovo promijenio režim, upita seBoraš, kad je ovako nešto moguće? Nekad bi se i za dalekoskromniju manifestaciju ovakve vrste išlo najmanje desetgodina na robiju. Međutim, nije uspio saznati više, jer gačuvar odjednom, mimo njegove želje, ponovo vrati nastaro mjesto. Boraš shvati da se ona mentalna veza s njimprekinula. Na čuvarevu licu vidjela se zbunjenost, kao kodnekoga tko je nehotice napravio neku glupost, pa se sad nemože načuditi kako mu se to moglo dogoditi. Uzalud gajepokušavao natjerati da ga ponovo povede do prozora.

Uskoro po zvukovima ocijeni da je zbor završio. Istogtrena u muzejsku dvoranu uđe nekoliko fratara, kojiužurbano stanu čistiti s eksponata prašinu; iz toga Borašzaključi da se tu sigurno očekuju neki iznimni posjetitelji, jernikakve stvarne potrebe za čišćenjem nije bilo. I doista,nije prošlo mnogo vremena, kad začuje kako u dvoranuulazi veća grupa ljudi; nije ih mogao još vidjeti, jer su muulazna vrata bila izvan vidika, ali je po glasu odmahprepoznao evar-

dijana. Čuo gaje kako nekome, sudeći po tonu, vrlouglednom gostu govori:

—Jako mije žao što nije došla i gospođa Savka, iako mise čini da je možda i bolje ovako. Onim unitaristima bi tomoglo poslužiti kao adut i potvrda za ono što joj imputiraju.

— Ne, ne, nije ona zbog toga otkazala! — odvrati gost.—Imala je najozbiljniju namjeru doći, ali iznenada jeiskrsnulo nešto zbog čega je morala hitno u Zagreb.

—Evo!—nastavi gvardijan. — Ovo vam je našaskromna muzejska zbirka. Sve su to uglavnom radovi iz 17.ili 18. stoljeća, osim ovoga tu, koji je nedavno nastao. To jelik našega pokojnog fra Florijana Barišića, koga narodštuje kao sveca, jer vjeruje da se preko njegova mučeništvaBog objavio. Bio je tajno likvidiran u zatvoru, bezoptužbe i bez presude. Ni grob mi njegov nisu htjelipokazati, kad sam došao pitati za njega. Samo su se cerilii ponašali kao da nikada nije ni bio kod njih. Zato smo muna ovaj način odali počast.

Dok je gvardijan govorio, gost uđe u Borasov vidokrugi pomno se zagleda u njega, tako da mu je lice došlo uneposrednu blizinu njegova. Odmah su mu se neke crte ufizionomiji toga čovjeka učinile poznate; bio je siguran dagaje nekada negdje sreo, samo što je onda to lice bilo znatnomlađe. Uzalud je naprezao pamćenje da se sjeti i moždamu to nikada ne bi ni uspjelo, da gvardijan u jednomtrenutku ne reče:

—A sad vas, gospodine Elkez, pozivamo na jednu maluzakusku, koju smo ovom prigodom priredili za vas.

Tako je! Borasu je sijevnulo istog trena. To je Elkez, onajisti Filip Elkez, koji je kod njega čamio u ustaškom zatvorui koga je on, kao Maglica, tada stavljao na paklenske muke."Čudni li su ti tokovi sudbine". Domisli. Tog su Elkeza ustaše.

progonili kao šugava psa, a sad je odjednom postao velikiborac za hrvatsku stvar. Što gaje to tako iz korijenaizmijenilo? Ovakvi se zaokreti ne događaju, a da u tome iAstaroth nema svoje prste. A opet, Elkez nije ostavljao dojamčovjeka koji bi se olako prepustio takvome vodstvu;svojedobno se pokazao kao čvrst karakter, spreman prkositisudbini i zbog toga podnositi najgore muke. Je li ovo sadupao u Astarotho-vu zamku, ili je ipak i u ovoj novoj igriuspio sačuvati sebe? Tko će ga znati! Sve ovisi o tomekakva je iskušenja u njoj taj demon postavio.

Čekajte! — reče Elkez ne skidajući pogled s Borasa.— Ovo je vrlo zanimljivo... Pogledajte samo tu pozu! S njese jasno može pročitati bol i vapaj za pomoć. Kao da je unjoj sažeta patnja čitavog naroda. Ovako nešto izvrsno bistajalo kod nas u Saboru.

Moram vas upozoriti, gospodine predsjedniče, dasu stručnjaci procijenili kako to nema neku znatniju umjetničku vrijednost.

Ne, ne, to nije toliko važno. Važna je simbolika... štoskulptura govori.

—Ako želite, možemo je darovati Saboru. Vjerujem dabi i pokojnom fra Florijanu služilo više na čast da mu je kiptamo, negoli ovdje. Ali o tome bismo mogli za objedom.

Što su konkretno za objedom uglavili, to Boraš nijeuspio saznati, ali daje fra Florijanova skulptura dobilanovog vlasnika, vidio je po tome što su nakon par danadošli radnici, koji su ga stali pakirati. Najprije su gaumotali u papir, a onda ga, tako obložena, položili u sanduk,napravljen očito za ovu priliku, jer mu je bio taman po mjeri.Potom su ga utovarili u kombi i krenuli. Putovanje je trajalodugo, pa je Boraš zaključio da ga najvjerojatnije voze uZagreb. Nakon višesatnoga drmusanja auto se zaustavio, aBoraš osjeti kako ga iznose, odmataju i ponovo uspravljajuna. ne- ~

ko novo mjesto. Nije mu trebalo dugo da otkrije gdje se sadanalazi; uspio je to odmah čim su mu posve skinuliambalažu. Po golemom holu i širokom stubištu smramornim balustradama, koje je ugledao, a još više poonom dogovoru između gvardijana i Elkeza, zaključi dasu ga smjestili u samo saborsko predvorje. Ovo će mu sevrlo brzo i potvrditi, kad mu priđe neki stariji čovjek, očitovažna politička osoba, sudeći po držanju onih koji su bili unjegovoj pratnji. On ga pogleda, a onda upita nekogapored sebe što je to. Kad je dobio odgovor daje to darSaboru, koji je Elkez dobio u nekom samostanu, mračnalica odgovori:

— Onda odnesite to u njegovu sobu! Postavimo li tuovakvo strašilo, delegati će nam se razbježati prije početkasjednice.

Na te riječi Borasa odmah prenesu u neku prostranusobu s bogato ukrašenim radnim stolom, oko koga su bilikožnati naslonjači, i postave ga u jedan od kutova; ostalatri zauzimale su vaze s fikusima. Nije dugo tu stajaosam; ubrzo u sobu uđe neki mlađi čovjek u sivome odijelu scrvenom kravatom. U prvi mah Boraš mu nije uspio vidjetilice, ali onda ovaj baci pogled na njega i tako mu seotkrije. Da nije bilo onog razgovora u samostanskomepodrumu, zakleo bi se daje to fra Bono glavom; ovako jeodmah shvatio daje to samo još jedna od njegovih inačica,novo utjelovljenje one iste osobe, koja ga sve vrijemeprati pod raznim imenima. Čovjek priđe Borasu i počne gapomicati sve dok ga ne postavi tako da mu je u samosredište vidnog polja došao radni stol. A tada reče:

No, eto! U ovom položaju imat ćeš bolji pregledsituacije.

[Zar je uopće važno što ću gledati pod ovakvim okolnostima?!

Ako tebi nije, gospodaru jest! Ovdje ćeš za njegaobavljati jedan važan posao, bez obzira što si sad neštopoput inventara ove sobe. To ni jednog trenutka nemojsmetnuti s uma, jer, napokon, o tome koliko se pokažešuspješnim ovisit će i tvoja dalja sudbina.

[U čemu se sastoji taj posao?]Ne boj se! Nećeš raditi ništa što izaziva kakve veće

traume. Gledat ćeš tko ovamo dolazi i slušati što se za ovimstolom govori. I, naravno, ono najvažnije: što se misli. A ponekad prenositi i neke gospodareve sugestije.

[Dakle, imam biti neka vrsta njegova špijuna! Nerazumijem samo što će mu to, kad već tebe ima tu? Možeškomunicirati mislima i bolje od mene.]

Ti se lakše probijaš kroz džunglu emocija. A onda,kad bih ja to radio, Elkez bi vrlo brzo otkrio da uspostavljamtelepatsku vezu s njim. Ovako kad je sam... ili barem mislidaje sam... bit će uvjeren daje svaka misao koja mu dolaziu glavu njegova vlastita.

[A što ako ja to neću? Uostalom, zašto bih Astarothupravio takve usluge nakon ovoga što je učinio sa mnom?Gore mi ne može biti nikako.]

Ha, ha, ha! Ti misliš da još uvijek možeš nešto htjetiili ne htjeti? Zar nisi zapazio da te nisam ni pitao pristaješli? Radit ćeš sve što ti bude rečeno i onda kad čvrsto odlučišda nećeš. Tvoja volja više ne pripada tebi.

[Čekaj! — zaustavi ga Boraš zapazivši da odlazi. —Kako se sada zoveš?]

Što će ti to, kad ionako znaš tko sam? A nemaš nimogućnosti zvati me. Ali ako te baš zanima, ime mi je Be-bek. I upamti: i od gorega uvijek može biti gore.

Rekavši to, napusti ga i Boraš ostane ponovo sam. Dojutra idućeg dana nitko se više nije pojavljivao, Aondftje

negdje u rane jutarnje sate stigao Elkez i sjeo za svoj radnistol. Htio — ne htio, Boraš je morao gledati sve što on radi,jer nikamo drugo nije ni mogao svrnuti pogled. A Elkez jeodmah, čim je sjeo, stao nervozno i užurbano prekapati poladicama stola. Na kraju pronađe nekakav papir; bilo jeočito da je upravo njega tražio, jer se odmah zadubio unjegov sadržaj. Do Borasa u jednom trenutku jasno dopruvibracije njegove svijesti, a da ih on uopće nije ni pokušavaouhvatiti. Elkez se mučio dilemom treba li sutra na sjedniciSabora pročitati to što je na papiru ili ne. Očito se radilo onekom prijedlogu koji bi mogao uznemiriti duhove;kakvom, to Boraš nije uspijevao razabrati, jer je Elkezbio koncentriran isključivo na moguće posljedice, ako tonapravi, a ne na sadržaj. Mislio je: "Iziđemo li sutra s ovim,srpski delegati smjesta će napustiti sjednicu. A s njima iveliki broj hrvatskih unitarista. Nakon toga sam Bog nemože predvidjeti kako će se stvari dalje razvijati." Dugo jetako vagao razloge "za" i "protiv", a onda napokon donioodluku: "Treba jednom otvoreno poravnati račune, pa štobude. Napokon, radi se o sudbini Hrvatske...!" Ali, tek štoje to zaključio, na vratima se pojavi Bebek:

—Druže predsjedniče, stigao je onaj drug iz Bakarićevakabineta!

— Molim te, uvedi ga odmah, a onda ne puštaj višenikoga ovamo!

U ured uđe sredovječan čovjek, odjeven tako da je biloočito kako želi ostati što je moguće više inkognito; imao jepodignut rever na kaputu, tamne naočale i šešir širokaoboda. Elkez ustane da bi ga dočekao, rukuje se s njim iponudi sjesti. Sve je to radio nervozno i s nekom napetošću.Ovaj je sjeo, skinuo šešir i naočale, a onda se zamislio kaoda np 7na nHaklp hi nnčeo. F.lkez ne izdrža: .i,.. „.,...

295

—Onda, kako stoje stvari?—Ne nosim vam ništa dobra. Drug Bakarić se povlači.

A savjetuje i vama da napravite to isto.— Ne razumijem. Pa obećao nas je podržati. Što ga je

sad, nakon što nam je i sam Tito na određeni način daozapravo, natjeralo da odustane?

Situacija se iz osnove izmijenila. Na Tita su izvršilipritisak i SUBNOR, i Armija, i policija. Ne napravi li u Hrvatskoj radikalan rez, i njegov položaj mogao bi doći u pitanje.Imamo povjerljivu informaciju da se u Karađorđevu spremasjednica Predsjedništva CK, na kojoj će doći do obračuna skompletnim hrvatskim rukovodstvom. Zato, ako sada iziđe-te s tim što ste naumili, pružit ćete samo povod da taj obračun bude što žešći.

Ali kako sada natrag? Pa otpast će nam obraz prednarodom!

S obrazom, dragi Elkez, u politici ne možete dalekostići.

—I onda, znate li što se još može dogoditi? Čuli ste kakomasa kliče Savki iTripalu. Padnu li oni, narod će podivljati.Imat ćemo u Hrvatskoj pobunu.

Nećemo imati ništa. Mase su slijepe i lako ih je preusmjeriti. Dovoljno je da im se Tito obrati jednim jedinimgovorom i vidjet ćete kako će ti isti, koji sada kliču Savki iTripalu, klicati onima koji ih budu smjenjivali. Budite pametni! I bez ovoga što vi kanite doći će do hapšenja. Nemojte dolijevati ulje na vatru!

I što drug Bakarić predlaže?Uništite sve dokumente vezane za ovo. Vjerujte mi,

to je u vašem interesu, pa ako hoćete, čak i u interesu Savkei Tripala. A onda čekajte i pratite razvoj stvari. Kad se dogodito što se ima dogoditi, drug Bakarić će pokušati snasiti štn

se spasiti da. I to jedinim mogućim načinom: tako što će sejavno, naravno, samo na riječima, pridružiti osudi. On imau vas povjerenja i iznimno vas cijeni, pa očekuje da ćete gai vi u tome podržati.

U čemu? U tome da se zabije nož u leđa ljudima skojima smo do jučer surađivali... koji su postali simbolomhrvatske opstojnosti?

Nemojte to tako gledati! Nikome, pa ni njemu nijedrago što će ti ljudi morati sići s političke scene. Ali ponekadtreba znati i izgubiti, da bi se nešto važnije sačuvalo.

Što može biti važnije od ovoga što smo započeli?Odustanemo li, to će biti potonuće svih hrvatskih nada.

—Dragi Elkez, što j e u ovom trenutku za Hrvatsku nada,to je pitanje procjene s mnogo višeg mjesta negoli je ovo nakome stojimo vi i ja. Razmislite malo prije negoli doneseteodluku. I ako vas pri tom budu mučile kakve dileme, moramvam napomenuti da drug Bakarić već odavno zna sve ovašim vezama s Jakovom Borasom, koji je strijeljan kaoizdajnik i špijun KGB-a, a ipak vas nikad zbog toga nijepozivao na red.

Ne, ne! Nećete me time ucijeniti! To su laži koje je omeni proširila ona kuja Margita. Ja s Jakovom Borasomnisam bio u vezi još odonda kad je prvi put uhićen.

Ne radi se o Margiti. Drug Bakarić je to saznao izdrugih, pouzdanijih izvora. Uostalom, Margita više i nijeosoba od povjerenja. Otkad se razboljela, postala je religiozna i svaki dan liže crkvene klupe... Pamet u glavu, Elkeze,i doviđenja.Kad je Bakarićev izaslanik otišao, Borasa najprije zaokupiono što je čuo o sudbini ljudi koje je poznavao. Dakle,njegov sin Jakov je strijeljan kao izdajnik, a ženi, koja mu jetoliko eorkih trenutaka u Živo&i, primakao se kraj,

297

pa se iz straha pred onim što je čeka, uhvatila za vjeru kaoslamku spasa! Najčudnije mu je bilo da gaje to, unatočsvemu što ga za oboje njih veže, ostavilo posve hladnim.Ni tračka tuge zbog Jakovljeve sudbine, ni mrve likovanjašto Margita mora napokon plaćati svoj dug. Kao da su toljudi koji mu nikada ništa nisu značili. Zato se odmah iprestao baviti njima, to više stoje osjetio kako su do njegaveć počele dopirati neke misli koje su poput radiovalovaupravo izlazile iz Elkezove glave. Skoro da su mu se i mimonjegova htijenja nametale. Elkez je bio pod snažnimdojmom onoga što mu je prenio Bakarićev emisar. Našao seu procjepu iz koga nije vidio izlaza. Nisu ga uzdrmalirazlozi koje mu je ovaj naveo; štoviše, nije se trudio uopćeni razmišljati o njima. A nije ga mučio ni strah što će senjemu osobno dogoditi, ustraje li na svome putu. Nego,najviše ga je brinulo što bi moglo biti s njegovim sinovima iunučadi. Boraš se sjeti kako se i ono onda u ustaškomzatvoru slomio, kad mu je on najmlađeg sina doveo uživotnu opasnost. "Bože moj, kakvo je ovo vrijeme!"razmišljao je Elkez. "Prema svim civilizacijskim uzusima, oniimaju svoj život i ne bi smjeli biti odgovorni za mojepostupke, pa opet, sve će se to prelomiti i preko njihovihleda." S druge strane, pred oči su mu dolazili i njegovisuradnici i prijatelji. To što Bakarić traži od njega značilo bine samo iznevjeriti njih, nego i ono u što je čitava sebeuložio. Neko vrijeme bio je tako neodlučan važućiposljedice napravi li ovako ili onako, a onda se odjednom umislima opredijeli: "Dovraga! Nisu važne posljedice! Važnoje iz svega ovoga izići čista obraza!"

Našavši tako rješenje, obuče kaput, pokupi svoje stvarii ode. Dugo u sobu nitko nije ulazio, sve do večeri, kad jebuka u saborskoj zgradi posve utihnula. Tada Boraš začujeotvaranje vrata, svjetlo se upali i u njegovu vidokrugu pojasi

se Bebek. On namjesti jedan od kožnih naslonjača točnoprema Borasu, sjedne i zagleda se u njega.

—Onda?—obrati mu se.—Hoćeš li mi podnijeti izvještaj? Što je tu bilo?

Boraš pomisli: "A zašto bih ga podnosio? Sazna liAsta-roth što Elkez kani, sigurno će smisliti nešto čime će gaomesti i tako mu oduzeti zadovoljstvo što je ostao vjeransebi. Ne, neću im napraviti tu uslugu! Jednostavno, nećumisliti0onome što se tu zbivalo, pa tako ni ovaj Sotonin sluga neće saznati ništa!"

—Ha, ha, ha, ha! — prasne odjednom Bebek u sarkastičan smijeh. —Ti kaniš to meni sakriti? O, jadnice jadni!A znaš li da si mi upravo time otkrio sve? Tvoj napor da mito zatajiš učinio je obratno, da na to koncentrirano misliš, itako za mene više nema tajne. Hoćeš li da ti ponovim ciorazgovor koji se tu odvijao? Ili da ti kažem kakve su dilemeElkeza mučile? Tvoja svijest je meni poput otvorene knjige1ja vidim sve što je u njoj pohranjeno. Skriveno mi možeostati samo ono što si zaboravio. A zaboraviti nitko ništane može svojom odlukom. Pogotovo onaj tko nema ni vlastite volje.

[A tako! Pretvorili ste me u neku vrstu relejne stanicepreko koje primate misli onih čestitih ljudi, koje niste uspjelinapraviti svojim slugama! I što sad očekujete? Da ja prenesem u Elkezovu glavu vaše naputke?]

Naravno! On mora postupiti po Bakarićevu savjetu;to gospodar traži. I za to mu treba dati valjane razloge. Sadme slušaj pažljivo, ovo mu trebaš prenijeti od riječi do riječi:Bude li se ustrajalo na obrani hrvatskog rukovodstva, to bimogao biti povod da oni u Beogradu Hrvatskoj ukinu i onomalo suvereniteta što ga ima. A dalekosežno gledajući, tobi motrio dovesti do DOtmunoe urii5te.niabryatskog nacio-

nalnog bića. Ovu će logiku Elkez lako prihvatiti, jer mu nećenimalo ugroziti predodžbu o sebi kao karakternom čovjeku.I bit će uvjeren da će podrškom Bakariću ostati na razinisvoje ideje.

[Uzalud si se trudio, jer ja to neću učiniti!]Hoćeš, jer će se to dogoditi, htio ti ili ne. Što misliš,

zašto sam ti rekao da me pažljivo slušaš? Sad je sve ovopohranjeno u tvojoj svijesti. Kad se Eklez pojavi, nećeš moći,a da se toga ne sjetiš. I mislit ćeš na to toliko intenzivnije,koliko se jače budeš trudio potisnuti to iz pamćenja. Jednostavno će samo od sebe isijavati iz tebe k njemu.

[Pa neka! To je onda viša sila i ja tu ne mogu ništa.Meni je važno da vi nemate moj pristanak na ovakav obliksluženja.)

Dakle, htio bi čist obraz, kao i Elkez, je li? Pa dobro,molim! Nama tvoj pristanaki ne treba. Ako ti je to potrebnoda bi mogao vjerovati kako si ostao častan čovjek, neka tibude! Uostalom, to je ionako puki umišljaj i ništa drugo.Ostatak iz tvog tjelesnog života koji će s vremenom otpasti.Kao što u zreloj dobi dječaku otpadnu pubertetska maštanjadaje astronaut na putu do zvijezda.

S tim riječima ga i napusti. Elkeza nije bilo nekolikodana u uredu, a i nitko se drugi nije pojavljivao, tako dajeBoraš mogao nesmetano razmišljati. Htio je pronaći načinna koji će, unatoč svim Bebekovim najavama, omesti Asta-rothove planove. U tu svrhu započeo je s vježbama, kojimaje kanio izbaciti iz pamćenja Bebekove poruke. Činio je totako što se silio misliti na nešto drugo. I uspijevao bi u tomena trenutke, ali samo na trenutke, jer, koliko god se trudio,uvijek bi mu se iznova one vraćale u svijest. Primjerice,odlučio bi: "Mislit ću samo na Luciju i na ono što samproživio s njom." I doista bi tako jedno vrijeme zaboraviona

Bebekove riječi. Ali tada bi mu iznenada samo od sebesijevnulo da na Luciju misli samo zato kako ne bi na njihmislio, i isti tren bi se sjetio svega. Na kraju se, umoran odtih vježbi, prestane baviti njima i posve se opusti, apozornost mu zaokupe neke obične stvari. Usredotočio sena dio sobe koji je vidio, posebice na Elkezov radni stol, i staopratiti put koji preko njega tijekom dana prolazi zrakasunca, ne bi li mu tako vrijeme brže proteklo. I tek tada je,kao nekim čudom, zbilja potpuno zaboravio i na Bebeka ina ono što mu je on rekao. Međutim, kad je nakon tjedandana Elkez napokon ušao u ured i Boraš ga ugledao kakosjeda za stol, isti tren mu se asocijacijom opet sve obnovi. Ine samo to. Zapazio je kako upravo taj dio sadržajanjegove svijesti emanira iz njega i ulazi u Elkeza, takoda je ovaj odmah pograbio one dokumente na svom stolui zamislio se nad njima, a onda ustao i počeo nervoznošetati po sobi, očito, mučen nedoumicom. Boraš je jasnoosjetio kako Elkezu misao radi na istoj frekvenciji s onimšto mu on i nehotice šalje. Ali sad su svi pokušaji da senešto učini bili uzaludni; što se Boraš više trudio ništa nemisliti, više je mislio, i to baš na ono što je htio zaboraviti.Tada u jednom trenutku Elkez zastane kao da je donioodluku. Ode do telefona, zavrti nekoliko brojeva, a ondareče u slušalicu: "Elkez ovdje! Spojite me s kabinetom drugaBakarića!" Potom spusti slušalicu i počne čekati. Kad senakon par minuta telefon oglasio, on u njega odlučnoizgovori:

— Druže Vlado, razmislio sam o onome što si miporučio. Mislim da si u pravu. Možeš računati na mojupodršku.

Još neko vrijeme slušao je ono što mu je onaj s drugestrane govorio, a onda odloži slušalicu, uzme onedokumente, ode s njima do kamina i sve ih spali.

2. PROČIŠĆENJE

Elkeza opet nije bilo čitav tjedan. Boraš je već počeopomišljati da mu se možda nešto dogodilo, kad sejednoga dana iznenada, umjesto njega, pojavi Bebek.Ništa nije rekao; samo je došao do jednog ormarića nakome je bio radioaparat i upalio ga. U tijeku je bio prijenos sneke sjednice, očito vrlo važne, jer je tekao uživo. Upravo jegovorio Bakarić; Boraš mu je odmah prepoznao glas. Uzasve to što se trudio ne slušati ga, nije mu promaklaosnovna misao njegova govora: Bakarić je optuživaohrvatsko rukovodstvo daje podleglo nacionalističkoj euforiji ipostavilo se u ulogu lidera masovnog pokreta, te se takoudaljilo od interesa radničke klase i ideala socijalizma isamoupravljanja. Nakon njega redali su se novi govornici,koji su udvorničkim glasom u različitim varijantamaponavljali ono što je on rekao, dok na kraju riječ nije dobio iElkez. Od svega stoje govorio Borasu je posebice zaokupilapozornost misao koja kao da je bila istrgnuta iz onoga što jeon nosio u svom pamćenju: — Drugarice i drugovi! Ovajnacionalistički pokret i njegovi glasnogovornici, svjesno ilinesvjesno, rade upravo protiv onoga za što se na riječimazalažu. Nitko više od njih ne ugrožava to isto hrvatskonacionalno biće, do koga je njima, kao tobože, tako jakostalo. Jer, potpirujući strasti u masama, oni samo daju adut uruke unitaristima u njihovu nastojanju da se izbrišu svenacionalne posebnosti hrvatskog i drugih naroda inarodnosti...

— Eto, čuo si! — obrati mu se tek sada Bebek ugasivširadio. — Govori točno ono što si mu ti stavio u glavu. Ovosam ti pokazao samo da vidiš kako ti je svaki otpor uzaludan.Sad će, nakon ovog salta koji je napravio, Elkez biti ,;

izabran u Centralni komitet i ovdje će se pojaviti novi čovjek.Nadam se da si ovim ujedno naučio i sve o poslu koji tedalje tu čeka. I da ćeš se pomiriti s tim kao s neminovnošćuna koju se ne može utjecati.

Elkez se više nije pojavljivao; iz razgovora koji su sekasnije vodili u uredu, Boraš je saznao daje visoko odskočio.Postao je predsjednik Ideološke komisije pri Centralnomkomitetu, što j e praktički značilo neka vrsta egzekutora nadonima s kojima je do jučer bio s iste strane barikade. Samured je preuređen i u njega se uselio novi predsjednikSabora, stanoviti Josip Podbevšek. Bebek je i dalje ostao tuposlužitelj, ali njegovi tajni razgovori s Borasom više nisu bilitako česti. Do njih je dolazilo samo onda kad bi se Sabornašao pred odlukom koja bi mogla izmijeniti položajHrvatske nabolje, ili dovesti do kakvih većih sloboda unjoj. Tada bi Boraš bio stavljen u funkciju neke vrstetransmisijskog kanala koji ide od Astarotha do Podbevšekai obratno, pa bi tim putem ovaj potonji bio "napojen"neoborivim argumentima kojima bi poslije u Saboruuspio pridobiti delegate da svojim glasovima spriječepromjene. Sam Boraš je posve rezignirao; više se ni nakoji način nije tome opirao niti je imao potrebe to činiti.Jednostavno je prenosio misli s jednog kraja na drugi, kaoda je doista postao relej, bez ljudske osobnosti i vlastitevolje. U tome se toliko izvještio da mu više nisu bile nipotrebne detaljnije upute; dovoljno bi bilo da mu Bebek,prolazeći pored njega, dade znak glavom, potvrdni iliniječni, i on je već znao što mu je činiti. Na temelju toga,sam bi razradio čitavu taktiku i sustav argumentacije i prenioto u glavu svoga predsjedničkog gojenca.

Međutim, jednom se iznenada na liniji Bebek—Boraš— Podbevšek dogodi nešto poput kvara. Bilo je to negdjenrvu godinu nakon Titove smrti. Radilo se 0 nečemu što se,

302

naoko činilo jednostavnim; obična sitnica financijskenaravi. Sabor je trebao donijeti odluku, kojom se izdeviza, zarađenih u hrvatskom turizmu, ukida doprinosFederaciji. Sav bi novac trebao ići onome tko ga jezaradio, uz neka minimalna izdvajanja za republičkefondove. Mimo svakog Borasova očekivanja, Bebekmu jepri prolazu dao potvrdan znak, što je značilo da trebarazraditi strategiju koja će tom zakonu osigurati prolaz.Kako je naučio da se uvijek kod ovakvih sličnih situacijaangažira na štetu Hrvatske, Boraš se jednostavno nijesnašao. Ništa mu nije palo na pamet niti je što prenio uPodbevšekovu svijest, pa je ovaj na sjednici Sabora zauzeoneutralan stav, koji je onda prešao i na delegate, i zakon senije mogao izglasati. To je bio povod da ga istog dananavečer, kad više nije bilo nikoga, Bebek posjeti.

Dobro, u čemu je stvar? — upita ga. — Zašto si ovajput zakazao1?

[Mislim da si zakazao ti. Dao si mi pogrešan znak.]Kako pogrešan? Uostalom, samo sam ti prenio ono

što sam ja primio. Kao i svaki put dosad.[Nije bilo kao dosad. Ovaj put si mi dao znak afir

macije. A u svim dosadašnjim slučajevima ovakve vrstedavao si mi znakove negacije.]

Jesi li ti u međuvremenu oglupavio? Zar još nisi, izonoga što vidiš i čuješ tu u uredu, zapazio da je gospodarpočeo mijenjati smjer politike?

[Zapazio sam, ali mi se ne uklapa u logički sklop.Nisam naučio misliti po kanonima koji su drukčiji od onihna koje sam navikao.]

Bebek se na trenutak zamisli, a onda skoči, očito sedosjetivši nečega:

—Tako je, sto mu bogova! Na to smo potpuno zaboravili.Uklonjen ti je emotivni sustav! Zato ti se mišljenje nemože osloboditi starih shema.

— [Ne razumijem što to znači.]—Kako ne razumiješ? Dok si imao tijelo, upravljali smo

tobom putem izmjene emocija. Kad bi dolazio u noveokolnosti, jednostavno bi ti se ucijepili odgovarajući osjećaji,mržnja ili ushićenje, već prema prilici, pa bi s lakoćom jednuvjeru zamjenjivao drugom. Sad kad si odrvenio, ne možemote više tako preusmjeravati.

— [I što onda preostaje?]—Prijelaz na mišljenje bez emotivnog poticaja. Drugim

riječima, načelno napuštanje svih načela. Ništa ti više nesmije biti ni vrijedno ni nevrijedno, ni dobro ni zk>. Ni u štone smiješ vjerovati, ili točnije, moraš vjerovati u sve, ali bezvjere. Tako možeš u tren oka s jednog stajališta prelaziti naskroz suprotno. Ili oba zastupati istovremeno.

[Kako to kanite izvesti?]Napravit ćemo jedan eksperiment, iz koga ćemo

vidjeti jesi li zreo za viši stupanj, onaj koji ti zoveš demonskim. Pokušat ćemo ti iz svijesti ukloniti odnose "za" i "protiv". Kod tjelesnih bića to teško ide, jer ih priječi emotivnavezanost za ono što su naučila držati vrijednim. Ali kod tebebi, poslije toliko bestjelesnog iskustva, moralo uspjeti.

[A što ako ja to neću?]Opet ti s tim hoću i neću! Nema toga više, rekao sam

ti. Iz ovoga imaš samo dva izlaza: ili pročišćenje ili pomračenje uma. Bude li ono prvo, značit će da si prikladan zaizlazak iz toga drva i obavljanje složenijih poslova. A budeli drugo... no, to je samo teoretska mogućnost.

{Reci, samo reci! Što, ako bude to drugo?]

Što se radi sa spravama koje su tehnološki dotrajalei ne mogu se više uporabiti?

[Baš dobro! Unaprijed biram pomračenje!]Vidjet ću te kad dođeš do toga da budeš morao

izabrati.Rekavši to, Boraš uključi radioaparat i ode. U prvi mah

se ništa nije čulo, a onda je jedan glas s radija potiho počeogovoriti, ponavljajući unedogled: "Dobro nije dobro, zlo nijezlo, dobro nije dobro, zlo nije zlo..." Boraš je u prvi mahslušao to posve ravnodušno; bilo mu je čak donekle izabavno. "Gle, gle!" mislio je. "I pakao ima svojuradiopostaju! Na kojoj li samo valnoj dužini radi? Pa dobro,da vidimo kome će prije dosaditi, njemu govoriti ili menislušati!" Ali malo--pomalo glas se stao pojačavati ipostajati sve reskiji, tako da je nakon nekoliko sati takvaponavljanja postao gotovo nepodnošljiv. Borasu se činiloda mu razdire svijest; nije to bila nikakva fizička bol, negoneki osjećaj kao da gubi razum, koji mu je ostao jedinimpokazateljem da uopće postoji. Uzalud se pokušavaousredotočiti na nešto drugo; sve što bi mu palo na pametjednostavno se raspadalo u besmisao. Osjećao je daje svemanje svjestan sebe i daje iz trenutka u trenutak sve bližiništavilu. A tada odjednom uoči nešto što mu se učinimogućnošću da ipak opstane. Pokušao je pomno slušati štoglas govori i sam u sebi ponavljati taj beskrajan niz riječizajedno s njim: "Dobro nije dobro, zlo nije zlo..." I tada seodjednom sve preokrene. Što je više to radio, sve više jedolazio sebi, smirivao se i stjecao osjećaj da se vraća upostojanje. Na kraju ga glas više nije ni smetao, iako sepojačao toliko da su od njega slike na zidovimapodrhtavale. Negdje pred zoru sve se smirilo. Kad se nakontoga udubio u sebe, osjetio je kako je razlikovanje stvari povrijednosti DQSy,enestalo iz njegove svijesti, ier mu ie sve

na što bi pomislio bilo na istoj kvalitativnoj razini;jednostavno, bio je "s one strane dobra i zla".

Sutradan je pokušao razmisliti i o onoj konkretnojsituaciji, kod koje je jučer zakazao. Sad mu nije bionikakav problem smisliti strategiju i za one devize.Razradio ju je i istoga jutra iskušao na predsjedniku.Odmah je vidio da je emisija svijesti postigla željeniučinak, jer je odjednom Podbevšekovo lice sijevnulo, kaokod čovjeka, koji je, nakon uzaludnog truda da se nečegasjeti, napokon u tome uspio. Zatražio je telefonom da gaspoje s Centralnim komitetom, a kad je dobio vezu,izgovori u slušalicu:

— Druže sekretare! Upravo mi je sinula ideja u vezi sonim devizama. Ako dopustite, došao bih do vas. Nijezgodno ovako, preko telefona.

Odsada pa nadalje Boraš će raditi po novom programu,kojim je u trenutku mogao svoju misao iz jednog sustavavrijednosti prebaciti u drugi, posve oprečan, pa čak i rušitisvaku sustavnost. Više nije imao nikakvih ograda, koje bimu nametale kakve obzire. Ništa mu nije bilo toliko vrijednodau danim okolnostima ne bi mogao to i oboriti, niti mu jeišta bilo toliko zazorno da se za to ne bi mogao i zauzeti. Inikakva mu se osjećanja nisu javljala, čak ni ona"fantomska". Bio je do te mjere emotivno ispražnjen da gase jednostavno prestalo ticati sve, pa je pomalozaboravljao i ono što je doživio za svoga tjelesnog života.Na trenutke se čak pitao tko je uopće on, i tada se dugo nebi mogao sjetiti ni svoga prvog imena, a kamoli onihkasnijih. No zato mu je um radio sve bolje i na krajupostigao savršenstvo kiber-netičkog. Odmah je poBebekovu ponašanju zapazio da su mu poslodavci timezadovoljni. A naslutio je i koji je cilj ovog njegovapreustroja; Astaroth je očito nakanio u glavama saborskihdeleeata stvoriti zbrku, tako da posumnjaju

u sva načela, za koja su se dosad zalagali, i ona u interesuHrvatske i ona protiv nje.

U ured su ulazili razni ljudi i vodili s Podbevšekomrazgovore svih vrsta. Boraš je uspijevao hvatati sva njihovamisaona zračenja, koja su najčešće bila posve različita, pačak i suprotna od onoga što bi govorili. No kako sada višenije bio opterećen nikakvim vrednovanjem, ni jedno muod tih mišljenja nije bilo ni strano ni blisko, i svako je biospreman u Podbevšekovoj glavi argumentirano braniti iliosporavati, dakako, ako bi od Astarotha preko Bebekaprimio neki znak u tom smislu. Činilo mu se da malo-poma-lo ulazi u tajnu moći kojom Astaroth upravljasvijetom. Ovakvih "relejnih stanica" kao on, mislio je,sigurno ima na milijarde, porazmještenih oko svakogčovjeka, koji igra neku, ma i najsitniju ulogu u kakvomzbivanju od povijesne važnosti. Kad se njima pribroje ioni aktivno uključeni u ta zbivanja, kao što je on bio u likuMaglice, Santinija i fra Flo-rijana, pa ovi demoni,"pukovnici", kao Bzik ili Bebek, to je čitava jedna golemaarmija, beskrajan niz mrtvih iz svih razdoblja prošlosti,koji su za života prodali dušu, možda znatno veći odcjelokupnog broja živih ljudi na svijetu. S takvom silomAstaroth doista može manipulirati poviješću kako zaželi igospodariti sudbinom, kako pojedinačnih ljudi, tako ičovječanstva uopće. No zajedno s tim spoznajama, u Borasuse počelo zbivati još nešto: raslo je udivljenje premaAstarothu. Bog mu se, u odnosu na njega, sada ukazivao kaopatuljak; slabašan disident-ilegalac, koji tu i tamo znaAstarothu ponekad malo pokvariti račune oživljavajući uljudima osjećaje ili moral, ali bez većih posljedica.

Bila je nedjelja i nikoga nije bilo u zgradi cio dan. Kakosu sva svjetla bila pogašena, sa spuštanjem noći čitav ured

o čemu više nije razmišljao; ništa nije dopiralo do njega nividnim ni slušnim ni telepatskim putem, što bi ga navodilo daaktivira svoj um. Ustanovio je da zapravo nema ni potrebemisliti, ako mu ništa izvana za to izravno ne daje povoda.A u sebi samom poticaja više nije nalazio. Cjelokupnaprošlost, sve osobe s kojima se ikad sreo, sad su mu bilisamo skup ravnodušnih činjenica, koje mogu imati jedinouporabno značenje ako mu pomažu kod neke trenutnezadaće. O budućnosti je još manje imao potrebe misliti.Sve što se ima dogoditi, bio je spreman prihvatiti kaoneminovnost, koja nema alternative. A sadašnjost — no, taje ovoga trenutka bila samo potpuni mrak. Ne vidi ništa, panema razloga ni o čemu misliti.

Odjednom se soba naglo rasvijetli kao usred bijeladana. Za stolom, zavaljen u fotelju, odjeven u svečani ornat,nalik onom koji nose biskupi za vrijeme crkvenog obreda,sjedio je Astaroth. Izgledom je ovaj put bio posve drukčiji;ne toliko u fizionomiji, jer lice koje je gledalo u Borasa biloje ono isto koje je od prvog susreta poznavao. Šokantno ineobično je bilo to što je sa svake strane njegove glave, gdjebi trebao doći lijevi i desni obraz, stajalo još po jedno lice.Kako se sve vrijeme okretao sad na jednu, sad na drugustranu, Boraš je imao priliku vidjeti i ta lica; u svim inajmanjim sitnicama bila su jednaka onom prednjem, pasu im caki oči bile na isti način raznobojne. Pored Astarothastajao je Bebek, odjeven u smoking, zauzevši pozuposlužitelja, koji je spreman skočiti na svaki gospodarovmig.— Sigurno si zbunjen mojim novim izgledom? — započne

Astaroth.—Ali neka te to ništa ne smeta. Ovo je samo mojaalegorijska slika, čija je namjena povezana s onim zbog

čega sam tu. U stvari, ja i nemam neki određeni lik.„^Nisam ni onakav kakva me inače znaš. Samo se tebi takav

pokazujem. Ostali, s kojima komuniciram, vide me svatkona svoj način. Uvijek se oblikom prilagođavam svrsi.

[Ako se ne varam, ovako vas je vidio Dante.]Nije on ništa vidio. Samo je pretpostavio da bih

morao biti neki pandan Svetom Trojstvu. Obična glupost!A ono da u obliku neke troglave zvijeri razdirem zubimaJudu, Bruta i Kasija, naprosto je groteskno. Kako vidiš, svatri lica su mi ljudska. I nikoga ne razdiru zubima. Moje trojstvo ima sasvim drugu svrhu; njime nadzirem sveukupnostpostojanja u njegove tri pojavnosti: prošlosti, sadašnjosti, ibudućnosti.

[Zar u isto vrijeme?]Naravno. Na tvojoj razini oni dolaze jedno iza dru

goga, ali na mojoj, gdje vrijeme uopće ne teče, oni su istovremeni. Ja u svakom trenutku vidim sve što jest, što je biloi što ima biti.

[Priznajem da ne razumijem sasvim, ali prihvaćamto što kažete, gospodaru!]

To i jest jedino važno. Pazi, ovo što će sada biti nijesamo tvoje upoznavanje s novom zadaćom, nego i provjerajesi li joj dorastao. Ne zadovoljiš li, ostaješ i dalje u tom drvu,a zadaću će preuzeti netko drugi.

Nakon tih riječi, snažno okrene glavu udesno, tako daje sada u Borasa gledalo ono lijevo lice koje nastavi istimglasom:

— Usredotoči se sada pomnjivo na moje oči. Vratit ćute malo u prošlost. Vidjet ćeš događaje stare otprilike trigodine. Glavni akter u njima je mladi novinar Borna Cvet-nić, koga traži Udba zbog subverzivnog članka, objavljenogu emigrantskom tisku. Pratit ćeš ga od trenutka kad se, prijenegoli će ilegalno preko granice, došao oprostiti sa svojomobitelji u selu Bilaj kod Gospića u lici.

Odjednom Astarothove oči bijesnu žarkim sjajem i iz njihdva snopa svjetlosti šiknu ravno na Borasa potpuno gazaslijepivši, tako da na trenutak nije vidio ništa; pred njim jebila samo bjelina. A onda se polako iz te bjeline, umjestosobe i njih dvojice, počne pojavljivati živa slika omanjegličkog sela i pejzaža koji ga okružuje, zauzimajući savprostor unutar njegova vidnog polja. Boraš je mogao pratiticio slijed zbivanja kao da gleda trodimenzionalni film nanekom ekranu, širokom toliko koliko mu pogled seže. Itehnički je sve djelovalo kao pravi filmski zapis; mijenjali suse rakursi, groplanovi su se kombinirali s totalima, radnjase prekidala rezovima i prebacivala na drugo mjesto, samošto nije bilo tona. Najprije se ukaže mlad čovjek, između20 i 30 godina, kako ulazi na vrata tipične seoskeprizemnice, osvrćući se na sve strane da bude siguran kakoga nitko nije vidio. Boraš odmah shvati da je to taj Cvetnić.Potom se otkrije sirotinjski interijer kuće, gdje je na okupubilo omanje društvo, koje Cvetnića dočeka s radosnimiznenađenjem; činili su ga stariji bračni par, jedanmuškarac zrele dobi s mladom ženom i troje djece od 5 do10 godina. Nije bilo teško pogoditi da su to Cvetnićeviroditelji i stariji brat sa svojom obitelji. Sa svima njimaCvetnić se izgrli i izljubi, a djeci podijeli darove koje jedonio. U idućoj sekvenci vidjelo ih se sve za stolom kakoobjeduju. Cvetnić je pri tom pričao, a svi su ga pratiliozbiljna i zabrinuta lica; nesumnjivo ih je izvještavao oneprilikama u koje je zapao. Odjednom svi prestrašenozastanu kao da su nešto začuli, a onda stanu osluškivati.Mlada snaha tiho se došulja do prozora i kriomice zaviriiza zavjese, a onda se okrene i počne Cvetniću paničnodavati znakove da bježi. Njezin muž odmah pronađeljestve i namjesti ih na otvor koji vodi na tavan, tako Ha cpPi/Ptnir niima u velikoi brzini DODH6- Napravio je to u

zadnji tren, jer taman su ljestve bile skinute, kad u kućuupadnu milicionari. Dok su se oni raspravljali s ukućanima,koji su im, po izrazu lica sudeći, govorili da ništa ne znaju,Cvetnić je s tavana izišao na krov i odatle skočio na sjenik,a onda se u tren oka izgubio u obližnjem šumarku.Nakon toga sve nestane, a pred Borasom se ponovoukaže soba s Astarothom i Bebekom na prijašnjimmjestima.

Onda? — reče Astaroth. — Imaš li kakvih primjedbina Cvetnićevo ponašanje?

[Samo jednu. Ako je znao da mu je Udba za petama,zašto je išao tamo gdje ga se moglo očekivati?]

Zbilja to ne znaš? Možda imaš ti neko tumačenje?[Nemam nikakvo. Taj mi je postupak potpuno nera

zumljiv]Onda ćeš ga možda razumjeti, ako pogledaš jedan

drugi isječak.Ponovo bljesak Astarothovih očiju i pred Borasom se

ukaže prizor koji mu je bio i te kako dobro poznat. Ugledaoje sebe, kako u liku Maglice s naporom ide Tuškancemprema svojoj nekadašnjoj vili. Iz lica mu je izbijala patnjakoju je podnosio. Vidjelo se kako jedva jedvice dolazi docilja, a onda krajnje iznemogao pada na sam prag vrtnihvrata...

— [Stanite! — usklikne Boraš. — Nema potrebe da mito dalje pokazujete, jer se dobro sjećam svega što je bilo.]

—Je li ti sada Cvetnićev postupak nešto jasniji?—upitaAstaroth nakon što se sve vrati u prijašnje stanje.

— [Nimalo. Teško shvaćam i ovaj svoj. Ne znam što metada spopalo. Kao da nisam vladao sobom. Ne vidim nikakva razumskog opravdanja za sastajanje s nekim, ako odtoga možeš pretrpjeti samo štetu?]

—Vrlo zanimljivo! Idemo na novu sliku! Još uvijek smo uprošlosti, premda jak,Q bliskoj u odnosu na današnji r\*r> —*

Sve se to dogodilo prekjučer. Mjesto radnje je tajni stanHrvatskoga revolucionarnog bratstva u Miinchenu, kamo jeCvetnić, nakon brojnih skrivanja i bježanja, na krajudospio.

Iz Astarothovih očiju Borasu stigne nova slika.Prikazivala je neku tavansku prostoriju, za koju bi teško biloodrediti čemu služi, jer je u njoj bilo doista svega: pisaćihstolova, za kojima su neki ljudi tipkali u stroj, stalaža soružjem, koje su mahom činili pištolji i strojnice, zatimsanduka s eksplozivom, konzervi hrane, ormara s odjećom,uglavnom onom koja služi pri diverzantskim akcijama isi., a u svemu je vladao potpuni nered. Cvetnić je upravorazgovarao s nekim čovjekom zavaljenim u naslonjač koji jetu, sudeći po držanju obojice, bio nešto kao glavni. Borašmu u prvi mah nije vidio lice, ali kad se okrenuo tako dagaje ugledao s prednje strane, prepozna u njemu Škorancu,onog istog Škorancu, koga je svojedobno sreo u samostanu.Cio razgovor djelovao je kao da Cvetnić prima od njega nekeinstrukcije, jer je čitavo vrijeme gestikulacijom pokazivaoda razumije sve što mu on govori i da pristaje. U idućemkadru Cvetnića se vidjelo kako zamišljeno korača širokomi prometnom gradskom avenijom, ne osvrćući se oko sebe,očito uvjeren da mu tu ne prijeti nikakva opasnost.Odjednom, neki auto se zaustavi tik do njega i dvojica, kojaiz njega iskoče, naglo ga pograbe i silom uguraju unutra,nakon čega auto produži velikom brzinom. Prolaznici sureagirali krajnje indiferentno; kao da ih se to što se zbilouopće ne tiče. Auto potom prođe pored zgrade, za koju se pobrojnim znacima vidjelo daje konzulat SFRJ, zaobiđe je, uđeu dvorište, koje se nalazilo s njezine zadnje strane, i tu sezaustavi. Cvetnića odmah izvuku iz auta i uskoro ga Borašugleda u nekoj prostoriji golih zidova, nalik na zatvorskusobu za razgovore. Sjedio

i l i k i l j d J č t

312

rica njih robusna izgleda, koji su mu prijeteći nešto govorilii pri tom pokazivali nekakve slike i papire. On je dugo nasve to samo šutio, ali na kraju, kad je bijes te četvoricedosegao vrhunac i kad su mu zaprijetili nečim što je, sudećipo Cvetnićevu prestravljenu licu, očito bio njihov najjačiadut, napokon im je nevoljko kimnuo glavom. Nakon togamoglo ga se vidjeti kako izlazi iz zgrade konzulata savpotuljen i s izrazom očaja na licu. Tu se i slika prekine, ariječ uzme ponovo Astaroth:

Što misliš, je li Cvetnić pametno postupio?[Ne znam, jer nisam shvatio na što je ono pristao i

čime su ga ucijenili.]Nije ni na što pristao. Samo se pravio da pristaje, a

zapravo ne zna što bi. Stavili su ga pred izbor: ili će impomoći da se domognu njegova šefa, ili će mu cijela obitelju Lici stradati.

[A zašto je izišao onako potišten?]—Zar nisi razumio? To je za njega nerazrješiva dilema.

Što god učinio, mora žrtvovati jednu od dvije stvari, koje sumu od životne važnosti.

— [Ne vidim kako to uopće može biti problem.]Ponovo nastupi bjelina i iz nje iskrsne novi prizor. Za

stolom u uredu sjedi Maglica u ustaškoj odori. Jednovrijeme nepomičan je i zamišljen, a onda polako uzimapištolj i prislanja ga sebi na sljepoočnicu. Boraš shvati dajeto onaj trenutak kad je trebao potpisati smrtnu osudusvom sinu Jakovu i odmah usklikne:

[Ne, ne, dosta! Sram me toga što sam tada pokušao.To je bila čista ludost.]

Tada si bio u sličnoj dilemi kao Cvetnić. Zašto sadadrukčije gledaš na takvu situaciju?

[Zato stoje besmisleno dolaziti u bilo kakvu dilemu. ;l

Kako može biti ikakve dileme, ako najiniživotom ne uorav- .~..ak-

ljamo mi, nego sudbina? I što nam može biti životno važnoako smo se s tim pomirili?]

—Vidim da počinješ pomalo shvaćati bit. Razvijaš se upravom smjeru.

[I što je Cvetnić napravio?]Još ništa. A što će napraviti, to u ovome trenutku,

ma kako ti zvučalo čudno, ovisi isključivo o tebi.Naglim pokretom Astaroth okrene glavu skroz ulijevo,

tako da je sada u Borasa gledalo ono desno lice, koje uzmeriječ:

— Pazi, ovo se nije dogodilo, ali će se posve sigurnodogoditi, ako Cvetnića prepustim njegovoj odluci. I to u vrlobliskoj budućnosti, već prekosutra. Mjesto radnje je jedanod munchenskih mostova.

Ubrzo se pred Borasom ukaže Cvetnić kako duboko unoći sam luta gradskim ulicama. Na licu mu se vidi da jeočajan i izbezumljen. Došao je do nekog mosta i tu, posredini, na njegovu najvišem dijelu, stao i zagledao sedolje. Ispod mosta, na dubini od kojih dvadesetak metara,šumila je voda. Nakon što tako postoji neko vrijemerazmišljajući, odjednom, kao daje donio odluku, zakoračipreko ograde i nađe se s njezine druge strane. Sad je stajaona uskom rubu mosta, oslonjen leđima na ogradu, a ispodnjega je bila praznina. Neko je vrijeme djelovao kao da sejoš uvijek premišlja što će učiniti, a onda se naglo prekriži,ustima nešto izgovori, po svoj prilici riječi neke molitve,izvadi iz džepa pištolj, ispali ga sebi u glavu i ubrzo nestaneu dubini. Zajedno s njim nestane i slike, a soba se opetosvijetli.

Što kažeš na ovo? — upita Astaroth.[Samo to daje glupo postupio. Ovako problem nije

riješio, nego ga je i dalje ostavio otvorenim, a sebe je lišiomogućnosti da ea riešava.l ......_..

— Što bi ti napravio da si na njegovu mjestu?— [Izvršio bih procjenu obje ponuđene

varijante: štose gubi ako žrtvujem obitelj, a što ako to napravim sa svojimvođom, i onda učinio ono što se pokaže svrhovitijim.]

—Što za tebe uopće znači svrhovito?— [Ono što doprinosi sudbinskom tijeku,

kojim viupravljate.]

Zadovoljan sam tvojim odgovorima! Vidim da sidovoljno prilagođen. Čini se da je čovjek u tebi napokonprevladan.

[Hoću li opet dobiti tijelo?)Čim mladi Cvetnić krene ovim putem koji je sam

odabrao. Neću ga priječiti u njegovu izboru.[Možete li me barem okvirno upoznati sa zadaćom

koja me čeka? Što imam napraviti kad se nađem u Cvet-nićevu tijelu?]

Vidjet ćeš sam kad se to dogodi. Sad kad si prošaocio tretman, svaka tvoja ideja... svaki naum na koji dođeš,bit će pravi. Ono što je jedino moguće da bi se sudbina ispunila. A to znači i ono što ja toga trenutka mislim. Moraš sejoš samo strpiti koji dan. Uskoro ćeš se naći u Miinchenu,pokretljiv i slobodan kao što si nekoć bio.

Rekavši to, Astaroth i njegov trabant nestanu i čitavimprostorom ponovo ovlada mrak. Boraš je stao razmišljati otome što znače one riječi da je čovjek u njemu većprevladan? Zar je doista izgubio sva ljudska svojstva?Čitavo vrijeme, dok je bio u tom drvu, imao je žarku željuizići iz njega i ponovo zadobiti tijelo, ma pod kojimuvjetima to bilo, a ima je, kako mu se čini, još i sada; akoništa drugo, ta želja je izrazito ljudska. Kako je ona Astarothumogla promaći, uza sve to što se on nije ni trudio sakriti je?Međutim, kad se malo više udubio u sebe, zapazi d& niučinjenica štn »-

će napokon biti oslobođen zapravo sada više ne znači onošto mu je prije značila. Ni traga kakvu radosnu uzbuđenju.Kao da mu je posve svejedno hoće li u ovom drvu još ovakotavoriti stoljećima, ili će odmah izići iz njega. Doduše, nemaništa ni protiv toga da iziđe, ali mogao bi sasvim lijepo i beztoga. Zašto je onda uopće Astarothu i postavljao onopitanje? Mora da ga je to opet spopalo jedno od onih"fantomskih" osjećanja, koja mu se, kao zaostaci iz prijašnjihživota, povremeno javljaju. Astaroth je sigurno to odmahuočio; znao je dobro da on sada više niti želi niti ne želi novitjelesni oblik, pa je iz toga zaključio kako je u njemu onoljudsko već prevladano.

Čim je svanula zora i soba se rasvijetlila, ušao je Bebek.Sad je bio odjeven u radnu kutu. Odmah se latio svoguobičajenog posla, čišćenja i sređivanja prostorije prijenegoli započne radno vrijeme i stigne Podbevšek. Kad je stim bio gotov, pogleda na Borasa, a onda mu se obrati snekim šeret-skim osmijehom na licu:

— Što je? Odlaziš? Je li ti drago što ćeš me se napokonriješiti?

— [Kakvo je sad ovo ispitivanje? Znaš dobro da samprošao provjeru pred znatno važnijim forumom no što siti.]

— Pitam tek tako. S obzirom da si se toliko srdio, kad siotkrio da te ja cijelo vrijeme pratim. Sad ćeš ostati bez moganadzora, možda i zauvijek. Moralo bi ti biti drago.

— [To mi je sada potpuno svejedno. Niti mi je drago,niti nije. Jednostavno, prihvaćam to kao nešto što logičkislijedi iz svega dosadašnjeg. Jednako kao što bih prihvatio ida moraš ostati uza me.]

— Čini se da si postao tvrđi i od mene. Meni je ipak,. -^ri;x n^ioi,n Sin čtn rpmn sp rastati Navikao sam na tebe.

A i svidio si mi se otprve. Već onda kad nas je Kvaternikupoznao. Odmah sam znao da će od tebe biti nešto.

[Sjećam se dobro toga. Tada si bio Bzik.]I još uvijek sam. I Bzik, i Radas, i fra Bono. Iako su

sada oni na drugim mjestima, a ja tu.[Pokušavam to shvatiti, ali nekako mi teško ide u

glavu.]— Nije ti to ništa posebno zamršeno. Znaš kako je

kodsijamskih blizanaca? Svaki od njih u svakom trenutku znašto onaj drugi misli i radi. Dva tijela, jedna duša. Tako je i sovim mojim brojnim osobama, iako nismo srasli, nego smomiljama daleko jedan od drugoga.

— [Pa dobro, reci, što te tvoje druge osobe sadarade igdje su?]

Aha, tu smo! Znatiželja! Nije još sve ljudsko posvezgasnulo u tebi.

[Ne pitam to iz znatiželje, nego zato što mislim da bimi moglo koristiti kod narednih zadataka. Uostalom, nemoraš mi reći, ako ne želiš.]

Ne, reći ću ti. Nemam razloga tajiti. Bzik je trenutnou Argentini. U službi jednoga bivšeg ustaše, koga pripremaza povratak ovamo kad se komunizam raspadne.

[A tako! Komunizam će se raspasti! Slutio sam da dotoga ima doći, čim ovako ne primam više nikakve signalekoji se njega tiču. Ni "za" ni "protiv". A Radas?]

—Trenutno je kod jednog "nomada". Nomadima, znaš,nazivamo one koji sele iz tijela u tijelo, kao što si tidonedavno. Taj je nomad sada na udaru Partije, ali imadoći na vlast kad se okolnosti promijene.

[A gdje je fra Bono?]Njega je onaj Škoranca povukao za sobom u Nje- |

mačku. Tamo mu je glavna udarna snaga u borbi protiv Iudbaša. Možda ćeš ga i sresti kad stigneš jt&rno,,^ .-— ■■■**

[Da ga i pozdravim u tvoje ime?]Glupost! Neću valjda slati pozdrave sam sebi. Kako

nikako ne shvaćaš? On je ja i ja sam on. I još sam mnogodrugih, koje ti i ne znaš. Uostalom, vidjet ćeš kako je to. Sobzirom na to kako napreduješ, ne sumnjam da ćeš i tijednom postati multiplikant. Tako, naime, zovu ovakve kaoja, a ne demoni. Moraš se priviknuti i na terminologiju kojaje kod nas u uporabi.

Ubrzo nakon što Bebek ode, u uredu se pojaviPodbev-šek, koji na brzinu svuče kaput i odloži torbu. Nijesjeo za stol niti je započinjao kakav posao, nego odmah podolasku u velikoj hitnji otvori radio. U tijeku su biledramatične vijesti iz Rumunjske. Mase su se pobunile protivCeausescua i njegova diktatorskog režima, svrgnule ga svlasti i njega i suprugu lišile života. Nitko, pa ni vojska ipolicija, nije stao u njegovu obranu, a nije se ni iz SovjetskogSaveza čuo glas kakve osude. Boraš shvati daje raspadkomunističkog sustava, koji mu je Bebek maloprije najavio,zapravo već otpočeo. Sad će to postupno ići daljezahvaćajući jednu po jednu zemlju, pa će na kraju doći redi na Jugoslaviju. Očito započinje nova Astarothova igra, čijeje prve poteze Boraš već djelomice uočio kod onoga što sezbivalo u ovoj sobi; jedan od njih je bio i ovo njegovoreprogramiranje. Sad mu je tek postalo jasno da su ga tozapravo preuredili za novo, nastu-pajuće razdoblje.

Jedna stvar gaje kod toga ipak bunila: Ceausescu je biopravi čovjek pakla; nema nikakve sumnje da ga je Astarothsve vrijeme usmjeravao, ako nije bio čak i njegov "nomad".Zašto se odjednom ovako okrenuo protiv njega? Je limoguće daje uslišao želje ove mase, koja sada urla odradosti po ulicama? Pakao nikad ništa nije radio u koristljudi. Odjednom VanHa mu if> um nešto obasjalo, s,ve:muuhipu posta-

ne jasno, a misli mu stanu strujati sviješću, navirući jednaza drugom poput valova na uzburkanu moru:

Gospodar gradi svoje carstvo polako i nepogrešivo nastalnom i ritmičkom smjenjivanju stege i rasula. Jedni sesustavi ruše, nestajući u kaosu, da bi iz toga niknuli drugi, ukojima će čovjekov um i duša na jedan manje uočljiv, ali zatosigurniji način pripadati njemu. Ideali jednakosti ipravde su se potrošili. Varka je postala providna i nikogaviše nije u stanju privući. Zato komunizam mora nestati iustupiti mjesto novom stanju koje će ponuditi jače mamce:nacionalne ideje, bogatstvo, proizvode visoke tehnologije.Svjetina se uvijek raduje takvim promjenama, misleći da jojs njima dolaze bolji dani. Neka samo u to vjeruje! Takoneće naslutiti da je sa svakom od njih sve više u vlasti pakla.Štoviše, treba joj pružiti privid boljitka: neka napredujucivilizacija, tehnika, znanost, neka raste standard. To ćesamo pomoći da onih gadosti što ih farizeji nazivajučovječnošću i slobodom bude sve manje. Klanjam ti se,oče i gospodaru Astarothe! Ti si jedini Bog i nema drugogaBoga osim tebe!

Boraš se u jednom trenutku prene i upita: što on tomisli? Jesu li ove ideje koje mu padaju na pamet uopćenjegove? Nekako mu je čudno da ga one nimalo neuzbuđuju; kao da mu je posve normalno što je sve skupatako. Astaroth mu je, uostalom, i najavio da će mu ubudućesve što mu se začne u glavi dolaziti izravno od njega. Počinje lion ovo već sada misliti njegove misli i nije li ovo već na nekinačin primanje instrukcija u onome što mu je dalje činiti? Neide li on u Miinchen zato da bi tamo u jednom sitnomsegmentu radio na ovome što mu se maloprije otkrilo kaoproces općih, planetarnih razmjera? Na kraju odluči neopterećivati se time. Napokon, i zašto bi, ako će mu svaki ,^.i;i,

zadaća koju ima izvršiti sama od sebe pristizati u svijestkao dio neumitnog plana sudbine?

Prošao je cio taj dan, iduća noć i opet naredni dan, a dase ništa novo nije dogodilo. Tek druge noći, kad je uredponovo utonuo u mrak, Boraš naglo osjeti na sebikrupnu promjenu. Sve je ukazivalo daje iznenada inenajavljeno dobio tijelo: odjednom su mu, nakongodina potpunog utrnuća, ponovo proradila sva osjetila.Na čitavom sebi osjetio je hladnoću i vlagu, a u glavigolemu i neizdrživu bol. U prvi mah pomisli da je to varkai da je još uvijek u onom kipu u saborskom uredu, ali tadazapazi da može micati udovima; štoviše, i da to moračiniti svom snagom, jer se nalazi u dubokoj vodi i prijetiopasnost da se počne gušiti. Oko njega bio je širok gradskiprostor i nad njim nebo osuto zvijezdama. Voda je bila vrlohladna i nosila ga je nekamo velikom brzinom. Počela muje već prodirati kroz usta i nos i vući ga nekamo u dubinu,tako da je morao ulagati velike napore kako bi se održao napovršini. Kad je pogledao bolje oko sebe, shvatio je da senalazi u rijeci usred velikog grada. Ponovo je bio slobodan iu novom tijelu koje mu je sudbina dodijelila.

3. ROĐENJE DEMONA

Boraš je plivao rvajući se s rijekom koja ga je nosila. Makoliko ga je vodena struja vrtjela, uvlačila u sebe i ponovoizbacivala na površinu, to mu nije stvaralo nikakvenelagode, jer ga je natjeravalo da poslije toliko godinanepokret-nosti oonovo UDOŠliaYajsyo|e udove, tj prvimahgodilamu

je ta borba sa stihijom; uzimao ju je kao neku vrsture-animacije, kojom vraća sebi neke davno izgubljenesposobnosti. Pa ni hladnoća mu nije smetala; štoviše,rado ju je osjećao, jer mu je otkrivala da opet ima osjetila ida može i svojim tijelom, a ne samo mislima komunicirati svanjskim svijetom. No ubrzo se toga zasitio, to više što muje, kao što bi i svakom živu čovjeku u takvoj situaciji,postajalo neizdrživo na tako niskoj temperaturi i što je većpomalo počeo i smalaksavati. Stoga osjeti potrebu da seizvuče iz vode, pa zapliva prema podzidanoj obali rijeke.Stigavši do nje, naiđe na nekakvu kuku, za koju su sevjerojatno privezivali čamci, i uhvati se za nju, da ga struja nebi dalje nosila. Ali još uvijek se nije mogao izvući van; rubkeja je bio visoko, a i njemu je nedostajalo snage da sepopne. Posvuda je vladao mrak i nijednog prolaznika nijenadaleko bilo čuti ni vidjeti. Stoga mu ne preostane drugo,nego držati se te kuke, da ga voda ponovo ne otplavi, isatima čekati kad će se netko pojaviti. Tek kad je počelosvanjivati, začuje u blizini nečije korake. Znao je da je uMiinchenu; već otprve je shvatio da ga je Astarothpremjestio u tijelo mladog Cvetnića, i to točno utrenutku kad je ovaj izvršio svoj naum i skočio s mostaispa-livši sebi hitac u glavu. Kako je zbog duge neuporabepomalo zaboravio njemački, u prvi mah je stao dozivatiupomoć na hrvatskom. Imao je sreću da je onaj gore, valjdapo očajničkom glasu, ipak razaznao što se događa i daje, uzto, još bio i policajac. Ali nije mu mogao odmah pomoći, jerje bio previsoko, pa mu nije preostalo drugo negomobitelom dozvati svoje kolege. Tako se uskoro pojaviopolicijski gliser, koji dođe tik do Borasa i policajci gaizvuku van iz vode i uvuku u čamac.

Već poslije nekoliko izgovorenih rečenica obnovi muse nekadašnje znanje njemačkog, takojiamu je, još dok su

ga izvlačili, sporazumijevanje stalo teći bez većih teškoća.Bol u glavi već mu je pomalo jenjavala, a i rana od metka,koji je Cvetnić sebi ispalio u glavu, posve je nestala, tako dasu policajci, već nakon prvog pregleda u čamcu, utvrdili danije povrijeđen, nego samo promrznuo. Stoga nisu nipozvali hitnu pomoć, nego su ga odmah odvezli donajbliže policijske postaje, tu ga utoplili, dali mu suhuodjeću i okrijepili ga čajem. Tek kad su procijenili da jesasvim došao sebi, upustili su se u ispitivanje tko je, odakle ikako se našao u vodi. To ga ovoga puta nije dovodilo ni ukakve neprilike niti mu je stvaralo nedoumice oko toga štoće reći; ono najvažnije iz Cvetnićeva života vidio je uAstarothovu prikazu. Zato bez ikakva krzmanja odgovori dase zove Borna Cvetnić, da je politički emigrant izJugoslavije i da ima status azilanta, što se sve potvrdilo idokumentima koji su se našli kod njega. A kako je dospio uvodu, objasnio je time da je šetao kejom, udišući svježizrak, kad su iz nekoga jurećeg automobila na njegapripucali, pa mu nije preostalo drugo nego skočiti, kako bispasio glavu. Znajući da se s političkim azilantima uNjemačkoj događaju i gore stvari, policajci su samo vrtjeliglavama, ali nijedan nije pokazao volje da oko toga povedekakvu istragu. Na kraju ga, provjeravajući mu dokumente,zapovjednik postaje upita:

— Koliko iz ovoga vidim, vi stanujete kod stanovitoggospodina Škorance. Želite li da pozovemo nekoga da dođepo vas?

—Da, to bih vas usrdno molio!—odgovori.—Ne moguovakav do kuće.

Ubrzo se pred policijskom postajom zaustaviautomobil i nakon toga uđe mlada žena, plavuša 30-ihgodina, neuredno počešljana i s kolobarima ispod očiju,koja se bez ikakva uvadabaci Borasuu zagrljaj. Boraš jeodmah shvatio

322

daje ta žena vezana za Cvetnića nekim intimnijim vezamai da je iz brige za njega provela niz neprospavanih noći;govorilo mu je to ne samo njezino ponašanje i izgled, nego iduhovno zračenje, koje se iz nje širilo i dopiralo do njega,puno sreće što gaje napokon našla zdrava i čitava. Ali istogatrena svega ga prožme nešto stoje odavno zaboravio,uvjeren da se zauvijek izgubilo; bio je to onaj snažninagon za parenjem, koji je prvi put upoznao kad je ono kaoMaglica u vlaku sjedio pored neke nepoznate časne sestre.Tada, a i kasnije, pri prvom susretu s Lucijom, uspijevao je,uz velike napore volje, to potisnuti u sebi, ali ovoga putakao daje to bilo jače od njega. Dolazilo mu je da se čak ujednom trenutku, sve onako pred nazočnima, baci na ovunepoznatu ženu i udovolji požudi, i bio bi to napravio, da ganije zadržala misao kako bi tako nešto, na ovome mjestu i uovom trenutku, bilo vrlo nezgodno za njegovu misiju. Je li seon sam uspio obuzdati, ili je tom kočnicom, koja mu jeovako iznenada proradila, netko izvana upravljao, nije biosiguran; svakako, odmah je uspostavio nadzor nad svojimponašanjem, pa se mirno oprostio s policajcima i otišao saženom iz postaje.

Dok se vozio s njom u mercedesu, Boraš zapazi da ovogaputa ima neke moći koje u prijašnjim tijelima nije imao i kojenadilaze prirodne čovjekove sposobnosti. Sjedeći porednje, mogao je njezinu psihu i sve što se u njoj zbiva čitatikao otvorenu knjigu, koju ima neposredno pred očima.Astaroth mu je, dakle, ostavio svijest u onom stanju do kogase razvila dok je bila zatvorena u drvu. Tako nije morao tuženu ništa ispitivati; odmah je znao ono najvažnije o njoj, daje Cvetnićeva supruga i Škorancina kći. A saznao je ištošta drugo, jer je ona, vozeći auto, pretežno šutjela,zadubljena u misli, pa su mu one kazivale vjš,e negoli d.a..&e.,

raspričala nadugo i naširoko. Čitavo vrijeme progonio ju jestrah da bi Cvetnića u nekoj prilici, sličnoj ovoj, moglaizgubiti, što mu otkrije daje njezina vezanost za njegamnogo dublja negoli mu se u prvi mah učinilo. Pomišljalaje da će, ako se njemu što dogodi, i ona sama skončati sasobom; jednostavno nije mogla zamisliti život bez njegaili da bi neki drugi muškarac mogao zauzeti njegovomjesto. Sjetila se kako se i ocu suprotstavila kad ju jeodvraćao od te veze; on je bio prema svakome nepovjerljiv icio život ju je držao u strogoj izolaciji, jer se bojao da bi jeudbaši mogli jednom oteti i poslije ga njome ucjenjivati.Boraš prokopa malo po ladici sa svoje strane auta i tu nađenjezinu vozačku dozvolu, iz koje utvrdi da se zove Renata.Na trenutak se začudi zašto mu je Astaroth nikako nijepokazao u onim slikama, a niti spominjao u razgovoru.Kakvog je razloga imao zatajiti mu je? Ali brzo odbacisvako razmišljanje o tome; shvatio je da ga sada to ne bi nismjelo zaokupljati. Ako je namjerno tako postupio, to jesigurno u interesu posla koji ima obaviti. Uto se izmeđuRenate i njega razvio razgovor:

— Što se dogodilo s tobom? — pitala ga je. — Gdje sinestao tri dana? Već smo pomislili da su te oni kidnapirali.

—I jesu!—otme se Borasu nekako samo od sebe.Začudilo ga je u prvi mah kako ovoga puta ni trenutka nijedvoumio oko toga što će reći. Ali odmah se sjetiAstarothovih riječi: "Svaka tvoja ideja bit će ono što jatoga trenutka mislim." Očito, dakle, da o onome što bitrebao govoriti više on sam ne donosi odluke, nego je svedirigirano, pa to zapravo zajedno s njim govori Astarorh.Stoga bez krzmanja nastavi:

— Oteli su me nasred ulice, naočigled brojnih prolaznika. Tri su me dana držali u nekom podrumu u konzulatu.ah cam ipHnp nnri usnio Drevaritistražara i pobjeći. Progo-

nili su me sve dok ih se nisam oslobodio skočivši u rijeku.Dugo sam ronio, pa su vjerojatno pomislili da sam se utopio.

— Sad se sjećam da sam u novinama pročitala o nekojtakvoj otmici usred Nvmphenburger Strafte. Svjedoci suizjavljivali da se to dogodilo munjevitom brzinom, ali nitkonije znao pojedinosti.

I ovo Borasa uvjeri da mu sve što kaže dolazi odnekudizvana; kao daje znao da Renati mora ispričati baš ono štoveć postoji kao novinska vijest, iako o tome nije imao pojma.Prije bi se u ovakvoj situaciji na sve moguće načine izvlačioili davao neke dvosmislene odgovore, a sad je lupnuo bezrazmišljanja—i pogodio ono pravo. Stoga odluči daubuduće, kad opet bude u nekoj dvojbi, neće uopće krzmati;kazat će ono što mu prvo padne na pamet.

I što su ti radili?Ne pitaj! Izlagali su me nepodnošljivim mukama,

tražeći od mene da im pomognem domoći se tvoga oca.Auto prođe pored goleme stambene zgrade od deset

katova i skrene u prolaz koji je vodio do njezine podzemnegaraže. Tu se Renata parkira, a onda se s Borasom liftompopne na osmi kat, gdje je Škoranca imao prostran stan,koji je zauzimao četvrtinu čitavog kata; sastojao se odsedam soba, od kojih su tri koristili Cvetnić i Renata, adnevni boravak je bio prostran toliko da bi mogao poslužitii za konferencijsku dvoranu. Škoranca ga dočeka srdačno,pokazujući radost zbog njegova povratka, no Boraš jeodmah osjetio da je to pomalo hinjeno, jer je iza teradosti provirivala sumnja u njega i strah za vlastitu kožu.To je iz Škorance osobito jasno zračilo, dok mu je Borašpričao ono što i Renati, gdje je bio i što se s njim zbivalo.Zato, kad je završio, nije toliko pratio što će on na sve toreći, koliko misao koja će seJža tORakjMu njeeovoi davi. Idoista, kad

je Škoranca progovorio, te su dvije stvari bile u potpunojopreci:

— Dragi moj Borna, oni su na sve spremni. Moramopojačati oprez. U Bratstvu ćemo podvostručiti straže. Uprvom redu pred samim dvorišnim vratima, a i odmahpored ulaza u zgradu. I nikamo se više ne smijemo kretatibez oružja. [Šaren si ti meni, zete. Nisam ja siguran da ti nisipopustio pred prijetnjama. Suviše si vezan za svoju obiteljtamo u Bilaju. Da se ova moja guska nije zatelebala u tebetoliko da sam se bojao kako bi me mogla napustiti, nikad tine bi ušao u moju kuću.]

Borasu je to bilo dovoljno da bi dobio uvid u situaciju,pa više nije imao potrebe dalje s njim što raspredati, a i jedvaje čekao da se s Renatom nađe nasamo, kako bi mogaopustiti na volju onom nagonu koji je čitavo vrijeme suzbijao.Zato se odmah povuče s njom u njihov dio stana. Čim su zasobom zatvorili vrata, on navali na nju kao mahnit, strgnejoj haljinu, razgoliti je i ponese do kreveta. Sa ženamaBoraš nije imao odnosa još od vremena kad je živio sMargi-tom, koja mu je izazivala ovakve slične strasti, aliovaj put kao da ga nije gonila samo potreba za erotskimzadovoljenjem. Imao je neodoljivu želju da je, pored toga,kinji i muči, ujeda po ramenima i vratu i pri tom tuli odzadovoljstva kao životinja. Čim se to pokazalo i unjegovu ponašanju, Renata se prepadne i odmah mu sesilom otme, a onda ga počne preneraženo gledati. Čak se ipostidjela svoje nagosti pred njim, kao daje neki stranac,pa se odmah ogrne.

— Borna, što je to s tobom? — govorila je. — Ponašašse tako nekako čudno. Kao da... kao da to nisi uopće ti.Boraš shvati da je otišao predaleko. Previše je izbivao iznormalnog života da bi mu se, sa svim ovim promjenamazbile, mogao takobiz,QQR<*t prilagoditi.

Napokon, on je sada posve druga osoba negoli je nekadbio. Dok je boravio u kipu od drva, pročistio se od svihemocija i pretvorio u goli razum, a sad kad je opet dobiotijelo, Astaroth mu je, čini se, vratio samo one elementarnenagone koji postoje i kod životinja. Postao je nešto poputzvijeri, obdarene inteligencijom s paranormalnimmoćima. Brzo je shvatio da to ipak u svijetu običnihsmrtnika mora skrivati koliko može, ako ni zbog čega, a onozbog svoje zadaće, pa reče pomirljivo:

— Oprosti, Renata, ovo je bila samo šala. Možda maloneukusna, ali u osnovi ipak bezazlena. Što mogu! Htio samdati oduška sreći što sam opet s tobom.

—Malo je neobičan način kako to činiš. Nisam te nikadprije takva vidjela.

Zapazivši da se ona još uvijek nije posve oslobodilaosjećaja kako ima nekog stranca pored sebe, Boraš sepovuče u radnu sobu. Nije još namjeravao stvaratinikakavplan svoga daljeg djelovanja; htio je samoprokopati malo po Cvetni-ćevim stvarima ne bi li došao dojoš kakvih podataka o njemu, koji bi mu mogli biti odkoristi. Ali odjednom osjeti kako mu ono što tu ima obavitidolazi u glavu samo od sebe i bez njegova truda; znao jeodmah tko mu to šalje:

Kaos se najbolje stvara, ako se sustav istovremenorazara iznutra i izvana. Sukob između udbaša inacionalista, koji tu već postoji, mora se razbuktati dokrvoprolića. Za početak, potrebna je neka velika žrtvana hrvatskoj strani. U tom pogledu najpodesniji će biti tvojtast Škoran-ca; on uživa ugled ovdje, meduemigracijom, a kako si vidio, i kod nekih krugova uHrvatskoj, posebice kod crkve. Potom se niz ima nastavitina obje strane. Na kraju, nužne će biti i neke njemačkežrtve, da bi stvar imala dovoljno odjeka i na širem,međunarodnom Dlanu. Kad sr

razbukta, ti ćeš preuzeti Bratstvo i voditi ga dalje novimputovima. Govorio je Astaroth, gospodar sudbine isvekolikog svemira.

I tu se prekine sve. Koliko god je u prvi mah bio zabrinutzbog ovako isuviše općenitih uputa, Boraš se osjetio malkoi polaskan; Astaroth mu je, očito, ostavio slobodu dapraktičku provedbu smisli on sam. Odmah je stao pravitikombinacije i u tren oka mu sijevne paklenska ideja štokonkretno treba učiniti. Ali zadovoljstvo samim sobom, štomu sve tako glatko uspijeva, ubrzo mu pokvari sumnja; sadviše nije bio siguran je li to čega se sjetio doista njegovazamisao, ili je također nešto što mu je stiglo u svijesttelepatskim putem sa zapovjednog mjesta.

Bilo kako bilo, znao je da najprije mora prihvatitiponudu udbaša. Koliko je vidio iz onih slika, oni suCvetniću dali nešto vremena da razmisli; to znači da ni on nebi trebao odmah srljati u akciju. Zato je iduće daneutrošio na izučavanje okolnosti u kojima Škoranca živi iradi. Sjedište Bratstva je bilo u zabačenom dijelu grada,pa s te strane i pogodno za udbaški napad, ali je biloorganizirano na način utvrde. Zgrada, gdje se nalazilo, bilaje okružena visokim dvorišnim zidom, a pored masivnihželjeznih vrata neprekidno su se smjenjivali naoružanistražari. Udbaši bi se tu loše proveli, ne samo zbog toga,nego i zbog svoje malobrojnosti. Stoga mu se učini da bi utom pogledu pogodniji bio Škorancin stan, ali tu jeproblem golema zgrada, mnoštvo stanara i na svakomkatu pazikuća, koji ne propušta nikoga tko tu ne stanuje ilikoga stanari nisu pozvali. Ako bi se pokušalo ući na silu, utren oka bi bila pozvana policija.

Boraš se ipak opredijelio za ovu drugu soluciju, ali teknnHa kad ie vidio da mu oko toga nej^e druge okolnosti idu

na ruku. Odluku je donio jednog dana, nakon što jepromatrao veselje na ulicama Miinchena; slavilo seponovno ujedinjenje Njemačke i pad Berlinskog zida.Došavši kući, zatekao je u dnevnom boravku Škorancukako na televiziji gleda njegovo rušenje i radost ljudi kojisu u tome sudjelovali. Sjeo je pored njega, a onda mu,sve onako usput, gledajući u televizor, nabaci ideju iistovremeno mu mislima odašalje voljne impulse, kojima ćega natjerati daje prihvati:

Gledajte, papa! Ovo će sigurno i kod nas dovesti donekih sličnih promjena. Zato bismo se i mi morali nekakopridružiti ovom slavlju. Što mislite o tome da priredimomali domjenak i pozovemo goste?

Odlična ideja! — potvrdi Škoranca očito već posvepodređen Borasovoj volji. — Pada mi na pamet da će usubotu upravo biti moj rođendan, pa bismo mogli to spojiti.Pozvat ćemo sve naše ljude ovdje k nama u stan i tu prireditisvečanost.

Slažem se, samo s jednom malom primjedbom. Nebismo se smjeli okupljati u punom broju izvan sjedišta.Znate i sami kakve opasnosti sve vrebaju. Bolje bi bilo da tos našima napravimo tamo u stožeru idući dan, u nedjelju.A u subotu, na vaš rođendan, mogli bismo pozvati našesusjede Nijemce s ovoga kata.

Dobro si se sjetio. Tako ćemo i napraviti.Ovaj razgovor Borasu je bio dostatan povod da započne

provoditi svoj plan u djelo. Odmah sutradan otišao je dojugoslavenskog konzulata, zašao iza zgrade u dvorišteputom, kojim je već vidio da su vodili Cvetnića, i pozvoniona ona ista vrata kroz koja su ga uveli. Otvorio se na njimaneki prozorčić i ukazala se nečija polovica lica. Glumećinajstrožu konspirativnost, Boraš tome iza vrata tiho šapne:

— Recite... znate već kome... da sam donio odluku idošao po dogovoru.

Onaj samo promrmlja: "Pričekajte!" i nestane. Očito je većznao tko je taj koji mu se obratio i koga o tome imaizvijestiti, pa zato nije ni postavljao nikakva pitanja. Nakondesetak minuta vrata se otvore i taj ga čovjek pozove da uđe.Povede ga u podrum do one iste prostorije, poznate mu izAstarothovih slika, u kojoj su udbaši obrađivali Cvetnića, itu mu opet reče da pričeka. Uskoro su se pojavila njihčetvorica. Odmah ih je prepoznao; bili su to Cvetnićeviotmičari. Boraš tek sad zapazi da su dvojica od njih vrloslični, pa zaključi da bi to mogla biti braća. Jedan iz grupe,koji je i po godinama i po položaju djelovao najstariji, bezikakva uvoda odmah prijeđe na stvar, govoreći izrazitimbeogradskimžargonom:

— Promenio si mišljenje, je li, Cvetniću? E, ali sad jedockan, burazeru. Mi nismo više zainteresovani. Video sišta se dešava. Sad kad je pao Berlinski zid, Savezni SUPobustavlja sve akcije i povlači nas.

—Nije on ništa promijenio mišljenje, Risto!—upadnejedan od one dvojice, koja su se činila braćom. — Samo jenavukao pokajničko ruho, jer se usrao za svoje u Bilaju. —A onda se okrene Borasu i nastavi. —Ali, možeš biti miran.To je bio samo blef, da te natjeramo na suradnju.

— Mi Šumige jesmo žestoki, to ti je poznato — nastavionaj drugi, koji mu je bio nalik.—Ali tako daleko ne bismoišli. Iako nam je tvoj otac u prošlosti nanio mnogo zla.

"Dakle, ipak braća! I to mještani, u zavadi sCvetni-ćima!", pomisli Boraš.

— Sad šta je bilo, bilo je! — opet će onaj BeograđaninRisto. — Zaboravi sve šta smo ovde razgovarali i možeš daideš — a tada se obrati četvrtom iz ekipe. — Kole, izvedi ga!

Boraš shvati da je stvar krenula nizbrdo i da jeneophodna njegova intervencija. Ako želi da mu pothvatuspije, moraihnatiejatj da igraju staru igru, a to možejedino tako

da i na njima isproba svoje novostečene moći. Stoga, kadje Kole krenuo prema njemu s namjerom da ga izvede, onse naglo udalji par koraka od cijele grupe, tako da ih je svučetvoricu mogao istovremeno obuhvatiti pogledom, a ondanjihove poglede prikuje za sebe. Nije mu trebalo dugo dauspostavi mentalnu vezu. Čim je osjetio da im je ovladaosviješću, počne im u mislima slati zapovijed izgovarajući jeusput naglas:

— Nema odustajanja! Sva naređenja o povlačenju sebrišu i prijašnja vraćaju na snagu! Ono što ste planirali saŠkorancom, imate i izvršiti!

Jedan trenutak sva četvorica su stajala kao omamljeni,a onda ih Boraš naglo pusti. Znao je da im je sada slomiosvaki otpor. Opet su to bili oni stari udbaši koji su ucjenjivaliCvetnića i pokušavali ga natjerati da radi za njih. Zaboravilisu sve o čemu su maloprije govorili. I ne samo to; izpamćenja im je jednostavno bilo izbrisano i ono što sezbivalo u zadnje vrijeme, od pada Berlinskog zida panadalje. Ali u svemu drugome nije bilo nikakvihpromjena; ponašali su se onako kako se inače ponašaju usvakodnevnim okolnostima. Tek su jedva primjetno jošuvijek bili malko ukočeni, jer im je Boraš jedan dio svijesti idalje držao u vlasti.— Pametno od tebe Šta si se odlučio da sarađuješ,Cvetniću! — prvi će Risto. — Da čujem, šta nam predlažeš?—U subotu će Škoranca slaviti rođendan u svom stanu, paće biti manje oprezan. Neće biti naoružanihtjelohranitelja oko njega. To vam je prilika da ga se jednomzauvijek riješite bez neke veće opasnosti po sebe.

—Da, samo kako ćemo da dođemo do stana? Pazikućanas neće pustiti, a mi ne smemo da vršimo nikakvo nasiljenad ovdašnjim ljudima. U tom smislu imamo najstrožanaređenja.

—Neće biti potrebno nikakvo nasilje, nego samo malovještine. Ući ćete kroz garažu, a onda se liftom popeti dozadnjeg, desetog kata. Tu stanara nema, pa ćete odatle lakoizići na terasu zgrade. Potom ćete se konopcima spustitidva kata niže, gdje je Škorancin stan. Dvojica neka se spuste,a dvojica neka ostanu gore da bi ih kasnije mogli povući. Jaću vam vrata balkona ostaviti otvorena, tako da ćete moćiući bez veće buke. I poslije obavljena posla, istim ćete seputom vratiti.

—A kako ćemo da uđemo u garažu?— Jednostavno. Evo vam daljinski upravljač, kojim je

možete otvoriti.—Tko će, osim Škorance, još biti u stanu?—upita Risto

uzimajući upravljač.— Tko god bude, ne smijete ga ostaviti na životu. To

dobro upamtite! A sad pazite! Rođendanska svečanostpočinje u 21 sat. U 21 i 30 vi ćete ući u garažu, a u 22 sespustiti sa terase. I kao što sam rekao, preživjelih ne smijebiti.

Nakon toga ih posve oslobodi i ode, siguran da im je usvijesti ostalo sve što im je on utisnuo. I što je najvažnije, dase neće sjetiti odakle im je to došlo; bit će uvjereni da vršenaređenje samoga Saveznog SUP-a u Beogradu.

U subotu su se još i prije 21 sat počeli okupljati gosti.Bile su to tri njemačke obitelji iz preostala tri stana naosmom katu: jedan mladi inženjer strojarstva sa suprugomi dvoje djece od 5 do 8 godina, potom stariji bračni par, kojije živio sam, i na kraju udovica s dva sina od nešto preko 20godina, oba neoženjena; sve zajedno, devetero ljudi, neračunajući domaćine. Kako je Škorancina supruga nedavnoizgubila život u prometnom udesu, ulogu domaćicepreuze-la ip Renata. na ie cio tai dan.Dripremala različitevrste jela

i poslastica. Odmah po dolasku gosti su posjedali zadugačak stol u dnevnom boravku, na čelu koga je bioŠkoranca, a Renata je, uz pomoć dvojice udovičinih sinova,stala iznositi piće i posuđe. Razgovor je u prvi mah tekaosuzdržano, ali kad su gosti na Borasovu inicijativu popilinekoliko aperitiva, temperatura se stala podizati, pa suzaredale šale, doskočice i zdravice. Nazdravljalo se,naravno, najprije domaćinu, uz rođendanske čestitke, aonda je došao na red i veliki trenutak njemačkogujedinjenja, pri čemu Škoranca nije propustio prilikuupoznati goste sa stanjem u Hrvatskoj, pozivajući ih nakraju, kao da pred sobom ima članove njemačkogparlamenta, da dadu podršku borbi hrvatskog naroda zavlastitu državu. Jesu li gosti i koliko od toga razumjeli, teškoje reći, ali svi su i gestama i riječima Škoranci odobravali iponašali se kao da se u tom pogledu na njih može sigurnoračunati. Kad je Renata s dečkima stala donositi na stol juhu,bilojetočno21 sat i 30 minuta, dakle, vrijeme kad su udbašitrebali ući u garažu. Boraš je znao da se sada oni penjuliftom i da će za pet minuta biti na terasi, a onda im trebaoko pola sata priprema da počnu sa spuštanjem. Za tovrijeme gosti su pojeli juhu i Renata je stala servirati novajela. Približio se trenutak kad je i Boraš trebao obaviti svojdio posla. Točno u 21 sat i 50 minuta on zamoli sve zatišinu, jer mu se tobože učinilo da je čuo neštoneuobičajeno, a onda reče:

— Čini mi se da se tamo vani nešto događa. Ispričajteme, gospodo, na trenutak, morat ću pogledati što je.

Izišao je na hodnik i odmah prišao čuvaru, koji je svojpult imao tik do izlaza iz lifta. Kako mu je s druge strane,isto tako blizu, bilo stubište, nitko nije mogao proći pokrajnjega nezapažen, pa mu je, između ostalog, posao bio svakunepoznatu osobu upitatikomg^ejsaputUaj a,onda ie oorta-

fonom i najaviti. To je upravo Boraš i iskoristio da bi započeorazgovor. Reče mu da su svi stanari sada kod Škorance, paako netko bude tražio bilo koga s ovog kata, neka nazovetamo. Nakon toga počne razglabati s njim druge teme.Naravno da je na prvo mjesto došlo ono o čemu su svitoga dana govorili: pad Berlinskog zida. Čuvar je vrlo radoprogutao bačeni mamac; bio je dosta skeptičan premaonome što ovaj događaj u budućnosti nosi, pa ga je tonavelo da trenutno zaboravi zbog čega je tu i da se raspričanadugo i naširoko, kao što to običava uz pivo s društvom ugostionici. Objašnjavao je Borasu kako im to svimazajedno ne nosi ništa dobra, jer su ona tamo "braća sIstoka" gola sirotinja, pa će se njih ovdje morati umnogočemu zakidati, da bi se njima pomoglo. Boraš ga je islušao i ne slušao, jer je sav bio usredotočen na ono što sedogađa u Škorancinu stanu, te mu je samo mehaničkipovlađivao. Morao je dobro napregnuti uši, jer je ulaz ustan bio udaljen od čuvareva pulta više od 20 metara, a znaoje da će udbaši, po svom običaju, na oružju imatiprigušivače, kako bi izazvali što manju buku. Tako je Borašuspio čuti ono što je čuvaru, zahuktalom od bujice riječi ubrizi za vlastitu budućnost, potpuno promaklo. Bio jeto niz uzastopnih prasaka, nalik onima koji su čuju kodotvaranja boce šampanjca, toliko tihih da čuvar, vjerojatno,kad bi ih i čuo, ne bi na njih svratio pozornost. Ali Boraš jedobro znao što oni znače; akcija udbaša je upravo trajala.Tek kad je tamo zavladala potpuna tišina, on se oprosti odčuvara i krene u stan.

Borasa dočeka stravičan prizor. Masakr je bio potpun.Svi su sudionici svečanosti bili mrtvi; barem mu se tako uprvi mah činilo. Nalazili su se u položaju u kome ih je zateklanjihova kob. Neki su ležali na podu, a neki ostali sjediti nactnirima pI avpzavaliene unatrag, ili provaljene preko stola.

dok je sve uokolo, stolnjak, pod i zidovi, bilo poprskanokrvlju. Škoranca je i dalje sjedio na svom mjestu s razroga-čenim očima od prepasti, koje su sada gledale ugaslimpogledom. Boraš se na trenutak začudi kako ga je prizorostavio savršeno hladnim; dobro mu je još uvijek ostalo usjećanju kako su ga nekad ovakvi pokolji ispunjali užasom,čak i onda kad bi ga Astaroth podesio da može mirnosudjelovati u njima. Nije se smio tu dulje zadržavati; moraoje hitno prijeći na onaj dio plana za koji udbaši nisu znali.Trebao mu je pištolj. Ali upravo kad je krenuo prema jednojkomodi, u kojoj je znao da ga Škoranca drži, zapazi da se izsusjedne sobe netko četveronoške vuče po podu. Bila je toRenata, još uvijek živa, ali teško ranjena. Ugledavši ga, onase teškom mukom, podupirući se o stol, uspije pridići ikrenuti prema njemu.

— Borna, ljubavi moja! — govorila je hropćući. —Gledaj što su nam napravili... gledaj!

Pružila je ruke prema njemu, očito ga moleći za pomoć,ali Boraš je znao da ovdje ne smije ostati ni jedan živi svjedokdogađaja. Jednom bi netko ozbiljno mogao postaviti pitanjezašto je on baš uoči kobnog trenutka izišao iz stana, a akobi to bio i netko tko dobro zna da su ga udbaši svojedobnokidnapirali i silili na suradnju, čitav plan bi mogao biti dovedenu pitanje. Osim toga, shvatio je i zašto mu Astaroth u onimslikama nije pokazao Renatu; htio gaje, očito, još jednomstaviti na kušnju, da vidi može li ga ljubav opet zavesti nakrivi put. Zato bez ikakva krzmanja zgrabi objema rukamaRenatin vrat i stisne; bilo je to tako snažno, da je onauspjela samo hropćući promucati: "Bože, Borna, zašto?" iodmah potom klonula. Istog trenutka učini mu se da sekauč u kutu sobe malko pomakao. Priđe mu i zaviri; ondje seskutrilo ono dvoje inženjerove djece djšćućlpd,straha. ,

Nije mu bilo jasno kako su oni ostali živi; mora da su se navrijeme uspjeli sakriti, ili su ih udbaši, držeći da sezapovijed koju su nosili u glavi ne odnosi na njih, ipakpoštedjeli. Ali Boraš ni ovdje nije smio riskirati. Prišao jedjeci blago im se smiješeći, a ona su ga gledala suznimočima i s povjerenjem. Najprije ih pomiluje po obrazu, aonda im naglo, bez imalo ustezanja, zgrabi glavice i svom ihsnagom zakre-ne u stranu, tako da se čulo kako im pucavratna kralješnica. Iznenadio se s kolikom jehladnokrvnošću to napravio; ni okom nije trepnuo niti muse ruka ma i na tren suspregnula. Još jednom letimicepogleda sve i uvjerivši se da se više nitko ne miče, uzme izkomode pištolj i krene prema izlazu. Udbaši se ovoga trenajoš pentraju prema terasi. Uspiju li stići do garaže i nestati,sve će ostati isključivo u sferi nagađanja, a to bi za njega biloisto što i promašaj. Zato ih mora preteći i stignuti u garažuprije njih. Čim je izišao na hodnik, poviče prema čuvaru,hineći krajnje uzbuđenje:

—Brzo! Smjesta zovite policiju! Ovdje je izvršen pokolj.Zlikovci su još u zgradi. Jurim ih dolje dočekati. Ne smijunikako umaći.

Ne čekajući da mu čuvar što odgovori, uleti u lift i kreneprema garaži. Stigao je navrijeme; kombi kojim su se udbašidovezli još je bio tu. Boraš se sakrije iza jednog stupa i stanečekati. Nije dugo potrajalo dokih je ugledao. Izišli su iz liftasva četvorica; na glavama su imali kapuljače s prorezimaza oči, koje su im prekrivale čitavo lice, a nosili su oružje iopremu za spuštanje. Kad su krenuli prema kombiju, Boraš iznenada iskoči ispred njih s pištoljem u rukama; nisumu bili dalje od desetak metara. Ispalio je četiri metka, alisu, na Borasovo iznenađenje, samo tri pogodila cilj. Trojicaudbaša se sruše kao pokošeni, a četvrti munjevito skoči u

stranu, uzme zaklon i saspe u njega cio rafal izstrojnice.

Boraš je odmah zapazio da su se meci odbili od njega kaoda su udarili o betonski zid; shvatio je da ga je, pored ostalihnadnaravnih svojstava, Astaroth sada obdario još i neranji-vošću. Ali uza sve to, snaga udara odbacila gaje natrag i onse prevrnuo preko automobila koji mu je bio iza leda, a izaboljelo gaje u grudima toliko da neko vrijeme nije mogaodoći do daha. To ga je na trenutak zaustavilo, tako da nijemogao odmah uzvratiti vatru. Udbaš je iskoristio ovaj zastoj idao se u bijeg; ostavio je i kombi i opremu i oružje i krenuoprema izlazu iz garaže. Dok je Boraš došao sebi, on je većbio kod izlaza, otvorio ga upravljačem i potrčao putem kojivodi prema glavnoj cesti. Boraš poleti za njim i kad mu seuspio približiti na dvadesetak metara, ispali u njega ciošaržer. No čini se da su ga svi meci promašili, jer je trčaodalje, ne pokazujući nikakvim znakom da je zadobio ma inajmanju ozljedu. Ubrzo uspije stići do glavne avenije ipomiješati se sa svijetom koji je tuda prolazio, tako da jeBoraš morao odustati od daljeg gonjenja.

Vratio se u garažu da ustanovi koga je pogodio, a tkomu je umakao. Skinuo im je svima kapuljače; pred njim suležali Risto, jedan od braće Šumiga i Kole. Drugi Šumiga je,dakle, uspio pobjeći. Ali tada zapazi nešto čudno. Znao jeda je otvorio vatru na brzinu, gađajući ih u predio srca, alisva trojica su bili usmrćeni preciznim pogocima posredčela. Kao da su meci koje je ispalio imali neku svoju putanju,neovisno o tome kamo ih je on usmjerio. Tada mu padnena pamet da se i s četvrtim udbašem dogodilo nešto slično;bio je prilično siguran da ga je barem s nekoliko metakapogodio, ali on je svejedno trčao dalje kao da ga ni jedannije niti okrznuo. Napokon mu je sijevnulo: mecima kojeje ispalio nije uopće upravljao on. Jednako kao što ni njegove misli više nisu bile njegove. A tomjj,oijda, otkrije i ioš .,

nešto: koliko god mu Astaroth slao ideje što treba učiniti,on ga ipak kod toga jednim dijelom drži u neznanju. Jer,nikako nije mogao dokučiti zašto je udesio stvar tako datrojica udbaša poginu, a četvrti da pobjegne. Ili možda stim četvrtim ima neke planove na onoj drugoj, udbaškojstrani?

Uskoro je stigla policija i počela obavljati uviđaj.Najprije je pogledala žrtve masakra, a onda identificiralamrtve napadače; odmah se utvrdilo da su izJugoslavenskog konzulata, tako da više ni za koga nije bilodvojbe gdje se cijela stvar zakuhala. Boraš je ispao junakdana, i to najviše zahvaljujući čuvarevu iskazu. Ovaj jeposvjedočio daje u trenutku fatalnog događaja bio s njim idaje odmah, čim je vidio što se u stanu dogodilo, s pištoljempoletio dolje u garažu dočekati ubojice.

Sutradan je cio događaj napunio prve stranice tiska.Učinak je bio potpun; posvuda je dominiralo tumačenjeda je masakr bio odraz previranja u samoj Jugoslaviji, gdje"velikosrpski komunistički režim nastoji silom ugušititežnje ostalih naroda za samostalnošću". Javnost je bilana hrvatskoj strani, to više što su i Nijemci u sukobu palikao žrtve, iako su svi ocijenili da su se oni slučajno našli uvatrenom obruču. Rezultat svega bio je da je gotovo sveosoblje Konzulata dobilo izgon iz Njemačke; ostavljen jesamo otpravnik poslova.Nešto iza toga Boraš je otišao u sjedište Glavnog stožeraBratstva. Premda mu je to bio prvi dolazak tamo, nije imaoproblema u snalaženju; većinu ljudi je vidio u Astarothovuprikazu, a nekima, koji su dolazili Škoranci, znao je čak iimena. No jednoga čovjeka nije bilo i uzalud ga je tražiopogledom; bio je to fra Bono. Dobro je pamtio da mu je Be-ip tn nippnvo drueo "ia" Škoranca ppvgg sa^

sobom u Njemačku i kako mu on tamo služi kao glavnaudarna snaga. A Boraš ga ne samo dosad nije vidio, negonije ni čuo da ga itko uopće spominje. Nije se htio raspitivatio njemu. Računao je: ako mu o tome ne dolazi nikakvainformacija, znači da Astaroth ima za to neke razloge ida je to u interesu cijele misije. Napokon, i rasprava,koja se povela odmah po njegovu dolasku, više mu jezaokupila pozornost. Svi su se slagali daje Škorancina smrtveliki gubitak za Bratstvo, ali i da je to što se dogodilo,ma koliko bilo tragedija, dobrim dijelom i voda na njihovmlin. Kako je Boraš svojim podvigom kod svih stekaogolemi ugled, a k tome je bio i Škorancin zet, jednoglasnoje izabran za novog čelnika Bratstva i Škorancinanasljednika.

A onda se, kao posljedica Borasova čina, dogodila jošjedna tragedija, koja je na stanovit način također bila "vodana njihov mlin". Kad je jedno jutro stigao u Stožer, Borašzapazi da ga svi gledaju nekako sućutno i ponašaju obzirno.Ubrzo je otkrio i zašto. U Bilaju kod Gospića pobijena jesva Cvetnićeva rodbina; otac, mati i brat s cijelom svojomobitelji. Dok su u kući zajedno gledali televiziju, netko jeizvana kroz prozor ubacio bombu i nitko nije preživio. Bora-suje sad bilo jasno zašto je Astarothu trebalo da jedan odbraće Šumiga umakne; bio je predviđen da se osveti i takopridonese daljem raspaljivanju strasti, koje cio proces gurajuzamišljenim smjerom. Kako gaje i ova nesreća ostavilahladnim, morao se truditi, barem dok je u Stožeru, da muse na licu iščitava duboka bol. Inače, ništa mu više nisuznačili ni život ni smrt i ničija ga sudbina nije bila ustanju dirnuti; jedino do čega mu je istinski bilo stalo je dastvari teku kako hoće njegov gospodar. A stvari su se doistatako i odvijale: povijesni usud išao je svome cilju. Najprijeraskol u jugoslavenskom partijskom vrhu, pa slobodni izborii n a .

kraju dolazak Hrvatske demokratske zajednice na vlast. Kadje o tome pročitao u novinama, Boraš je znao da jeAsta-rothova razgradnja jednog sustava dovršena i da sadima započeti gradnja novog.

Nekoliko mjeseci iza toga išao je u Stožer u uredovnovrijeme, kao i svaki dan. Odjednom, još s ulice, prije negoli sei približio zgradi, začuje žamor, kao da se nešto slavi. Kad jeušao, imao je što i vidjeti: tu su se sakupili gotovo svičlanovi Bratstva, tako da je dvorište bilo dupkom puno.Ljudi su pili, grlili se i pjevali domoljubne pjesme.Uglavnom, sve se orilo od veselja. Ubrzo sazna i razlog: uHrvatskoj je Sabor izglasao odcijepljenje od Jugoslavije iproglasio samostalnost, a njemačka diplomacija već radi natome da svijet prizna novu državu. Boraš nije imao potrebus njima dijeliti veselje, ne zato što bi mu nešto mutilozadovoljstvo, nego zato što su mu i radost i tuga postaliposve strani, čak i u situacijama u kojima bi imao za njihrazloga. Ali, da ne bi izazvao kakvu podozrivost, stao seponašati onako kako je vidio da se ponašaju drugi; veselio sei pjevao. Međutim, sa sviješću koja je sada visoko nadilazilamogućnosti obična čovjeka, nije mogao ove ljude i njihovesitne radosti vidjeti drukčije nego kao nešto inferiorno.Čemu se zapravo oni vesele? Zar doista ne vide da jesloboda, za koju misle da su je osvojili, samo običan privid?Astaroth ih zapravo genijalno vuče za nos!

—Cvetniću!—iznenada mu se obrati jedan odsudionika slavlja. — Znaš li tko nam je stigao? Skakavac!

Skakavac? Kakav skakavac?Zar ne znaš koga tako zovemo? Sjeti se koga je ono

Škoranca poslao da se ubaci u udbaške redove! Evo, sadkad se Udba raspala, on je opet s nama.

S tim riječima on rukom pokaže osobu, koja se već pri-KUv^rain Rnrasn Odmah ga ie prepoznao; bio je to onaj za

koga se cijelo vrijeme pitao gdje je: fra Bono, Bebek, Radasili Bzik, jednom riječi, demon koji gaje toliko vremenapratio. Nije se iznenadio što ga sada ovdje vidi, jer je iočekivao, s obzirom na njihov zadnji razgovor, da će gakad-tad tu sresti. A prilazio mu je s ciničkim osmijehomna licu.

—Oho! — usklikne Boraš hineći radost. — I vrijeme jebilo da se vratiš. Već sam se počeo pitati što je s tobom.

—A bio si jako zabrinut za mene, je li? Mislio si da meŠkoranca tko zna kamo poslao i da me nećeš više sresti. Aliprevario si se. Kako vidiš, ja sam opet tu. I sad je svršeno sovom tvojom dvostrukom igrom.

Daje mogao išta osjećati, Boraš bi bio silno iznenađenovim riječima; ovako mu se samo učinilo da je došlo donekakvog kvara na mehanizmu, čiji su njih obojica dio. Alizato su bili iznenađeni svi drugi koji su to čuli, tako da seslavlje počelo pomalo stišavati, a sudionici se okupljati okonjih dvojice.

Uopće te ne razumijem! — reče Boraš. — O kakvojdvostrukoj igri to govoriš?

Nemoj se ništa tu pretvarati pred ljudima. Ja nisambio tamo gdje ti misliš, nego tu, u Mtinchenu. Uspio samse ubaciti u njihov Konzulat. I znam sve o tebi, kako si dolazio tamo i nudio svoje usluge. Čak sam skriven osobno slušao sve one razgovore koji si imao s udbašima. Izdao si svogatasta i našeg šefa. Bacio si ga u ralje krvnicima.

Čudim se tvojim riječima, jer ti bi, ako nitko drugi,morao znati kako se cijela stvar odvijala. I po čijem smonalogu ti i ja radili sve što smo radili.

I govorim zato što to znam. Hoćeš li poreći da si došao tamo i s ubojicama dogovorio plan Škorancine likvidacije? Da si im ti otvorio vrata garaže kako bi se s terase moglispustiti u njegov stan? I da si zabavljao čuvara, dok su onib

Ne želim se uopće osvrtati na ove izmišljotine. Službeni uviđaj je točno utvrdio što je bilo. Uostalom, svi ovdjeznaju da sam se upravo ja obračunao s ubojicama.

Da, to si lukavo izveo. Htio si sakriti tragove svojeizdaje, pa si ih dočekao u garaži, kako bi se riješio nezgodnihsvjedoka. A prije toga si iz istog razloga vlastitu ženu dokrajčio. Najprije nju, a onda ono dvoje nedužne djece.

—Zar ćete zbilja ovome povjerovati, gospodo?—obratise sada Boraš nazočnima. — Pa vi najbolje znate koja jebila posljedica onoga što sam učinio. Cijela moja obitelj jezbog toga stradala. Da sam im doista pomagao, ne bi mi setako osvetili.

—Nije ti se osvetila Udba, nego onaj čijeg si brata ubioi koji ti je tom prilikom umakao. To je bio njegov osobnicm.

Boraš je bio potpuno zbunjen. Bilo mu je nevjerojatnoda bi se ovakav demon mogao oteti Astarothovoj kontroli ičiniti nešto na svoju ruku, a još nevjerojatnije da bi Astaroth,nakon svih usluga koje mu je iskazao, mogao na kraju ovakopostupiti s njim. Zato nije znao što dalje reći, pa kakopitanja, koja je tome Boni ili Bebeku htio postaviti, nijemogao izreći ovako pred svima, potiho ga pozove:

Možemo li nas dvojica o ovome porazgovarati nasamo?

S izdajicama ja nemam što nasamo govoriti! — odgovori on glasno da ga svi mogu čuti.

—O kakvoj izdaji govoriš, kad dobro znaš čiju sam voljucijelo vrijeme vršio? A znaš i to da mi je njega nemogućeizdati, sve kad bih i htio.

— A ipak si to napravio. I zato je svaka dalja raspravasuvišna. U ovom trenutku s tobom se može govoriti samono ioHdn nanrr iP7iVnm nravde!

342

Govoreći to, Bono izvuče pištolj i opali nekoliko metakaBorasu ravno u prsa. Nitko ga u tome nije ni pokušaospriječiti. Boraš osjeti kako se ovaj put meci nisu odbili odnjega, nego su mu prodrli ravno do srca. Cijela snaga kao daje odjednom počela iz njega curiti van i on se sruši, amrak mu potpuno prekrije svijest.

4. KRIPTA SUDBINE ,

Kad se Borasu svijest ponovo vratila, ugledao je iznad sebekožom tapecirani strop goleme prostorije, osvijetljeneprigušenim crvenim svjetlom. Bio je potpuno gol i ležao je nanečem tvrdom i ravnom, ali nije osjećao ni hladnoće nitopline; kao da su mu sva osjetila obamrla. U prvi mah sepobojao da nije opet zatvoren u neki kip, ali tada opazi da semože micati. Ustao je s ležaja i osvrnuo se oko sebe. Zapanjiloga je ono što je vidio. Nalazio se u prostoru, kome ni s jednestrane nije uspijevao sagledati kraja, a posvuda oko njega,dokle je oko sezalo, nalazili su se ležajevi slični nje-govu,raspoređeni u pravilnim redovima, i na svakome od njihpočivalo je obnaženo tijelo nekog muškarca ili žene. Nitkood njih nije se micao niti pokazivao neke znakove života. Uprvi mah mu se učini da je u nekoj golemoj mrtvačnici ili saliza obdukciju, to više stoje svako truplo imalo za nožni palacpričvršćen identifikacijski listić. Našao gaje i na sebi, pa gaskine i pogleda; iznenadi se kad na njemu ugleda svoje rođenoime, MARTIN BORAŠ, koje je već skoro i zaboravio. To ganavede na pomisao da se nalazi u svoje-vrsnom skladištu Q£jhk,oje je Aslaroth za života uhvatio u ,.ui

svoju zamku, ali sve drugo ukazivalo je da je to ipak prostordruge namjene. Ležajevi su bili od čistog mramora, ukrašeniornamentima, a pod je bio prekriven skupocjenimtepisima, pa je sve zajedno više nalikovalo na salu zahibernaciju u nekom svemirskom brodu iz dalekebudućnosti, negoli na mrtvačnicu ili kakvo odlagalište.

Ne znajući što bi, krenuo je između redova tjelesa usmjeru koji je nasumce odabrao, bacajući pogled sad lijevo,sad desno. Prvo što je zapazio bilo je da ne osjeća tlo podnogama; kao da na njima ima neke nevidljive cipele. Naležajevima su počivali sami mladi ljudi ili oni srednjihgodina, i ni na jednom od njih nije bilo traga kakvoj rani ilinečem što bi ukazivalo na to da su mrtvi. Ali nije bilo nitraga života; čak im je i boja puti bila mrtvačka. Pokušaoje provjeriti što je s njima, prodrmavši jednoga od njih.Iznenadio se koliko je ono što je dodirnuo bilo tvrdo; kaoda tijelo i nije odbiološke ljudske građe, nego od nekogdrugog materijala nalik plastici, ali ipak savitljivog poputgume. Opipa i sebe i ustanovi da je i on iste građe. Aliotkrije i još nešto: dodir na sebi nije uopće osjećao, kao štonije ispod stopala ni pod po kome je hodao. Dakle, ipakje ponovo postao kip, samo ovaj put, po svemu sudeći,nekakav pokretan kip, koji može po volji upravljatisobom, i sačinjen od materijala toliko nalik pravoj puti, dagaje teško od nje razlikovati.Nastavio je hodati dalje, dok nije došao do kraja dvorane. Izidovi su u njoj bili jednako tapecirani kao i strop, a nigdjenije bilo vidjeti kakva otvora u obliku prozora ili vrata. Tekkod pažljivijeg pregleda zapazi jedan mali isječak na zidu,za koji pretpostavi da bi mogao služiti kao izlaz; teško gajebilo uočiti, jer je bio jednako tapeciran kao zid. Odluči garukama i pokušati proći tuda, pa kamo stigne.

Pokazalo se da su to doista vrata; otvorio ih je bez većihteškoća i odjednom se našao u novoj prostoriji iste veličine.U ovoj nije bilo nikakvih tjelesa, ali su zato bili isto takopravilno raspoređeni beskrajni redovi najraznovrsnijihkostima, povijesnih i suvremenih, obješenih na stalcima,koji su se unedogled pružali i ispunjavali cio prostor. Kaoda se našao u nekoj kazališnoj garderobi, ali toliko velikojda bi mogla opskrbljivati gotovo sve europske scene. Biloje tu najstarijih oprava, rimskih toga i odora pretorijanaca,zatim oklopa srednjovjekovnih vitezova, pa zvonolikihkrinolina 17. i 18. stoljeća, onda odjeće koja je bližesuvremenom dobu, frakova iz 19. stoljeća s cilindrima, svedo građanskih odijela 20. stoljeća i vojnih odora, međukojima je prepoznao partizanske, ustaške, četničke i onenajnovije, iz JNA. Na zidu pored sebe zapazi i nekoogledalo, pa mu priđe i stane preda nj; javila mu se želja davidi kako sada izgleda. Iz okvira je zurilo u njega koščato,blijedožućkasto lice jakih vilica i niska čela, nalik na homosapiensa u prvoj fazi evolucije. Sjeti se daje ovakvu istumrtvačku boju, kakvu on sada ima, svojedobno zapazio i naBziku. Pokušao se nasmiješiti ili napraviti neku grimasu,ali nije išlo; lični mišići kao da su mu bili paralizirani.Jedino je mogao micati očima i ustima. Nije bio nimaloiznenađen svojim izgledom; kao daje na sve već privikao, paga više ništa nije moglo ni obradovati ni razočarati.Jednostavno, istog je trena sve te promjene na sebiprihvatio kao novu realnost, koju ima strpljivo podnositi,kao i sve drugo što mu je sudbina namijenila.

— To će vam odsada biti stalni lik — začuje neki glasiza sebe. — Nadam se da niste njime razočarani.

Boraš se okrene i ugleda neobična svata. Pored njegaje stajala dugačka figura nekog čovjeka* koja ga ie nadvi- ...

šivala za čitavih pola metra i bila toliko mršava, da se činilokako bi ga neki jači zapuh vjetra mogao prelomiti. Odjećaje na njemu visjela tako da Boraš na trenutak pomisli kakoispod nje nema ničega. No najneobičnije je bilo njegovolice; osim što je bilo prekomjerno izduženo, na njemu kaoda nije bilo ni grama mesa. Glavu mu je činila samo koža,nategnuta preko gole lubanje, kao kod egipatskih mumija.A i lice mu je bilo kao u mumije, suho i sparoženo. Brada inos otišli su mu predaleko naprijed, tako daje sav bio nalikna ono kako pučka mašta zamišlja vraga, ili prije kako udječjim slikovnicama prikazuju njegovu komičnu varijantu,tzv. Krampusa. Nedostajali su mu samo rogovi i rep, inačebi Boraš pomislio da je doista pred njim netko takav.

Gdje sam ja ovo? Tko ste vi? — upita u čudu.Dopustite najprije da vam čestitam! Vaš dosadašnji

rad ocijenjen je vrlo povoljno i unaprijeđeni ste na viši stupanj posmrtnog postojanja. A sada da vam se predstavim!Neću vam reći ni jedno od imena kojima se služim u različitim prilikama, jer ih ima bezbroj, nego samo ono pod kojim sam poznat ovdje, u našem internom krugu. Zovu meKerber.

—Kerber? Zar to nije nekakav troglavi pas iz mitologije?Svakako! Po njemu sam i dobio ime. Ali kao što vidite,

nisam ni pas niti imam tri glave. Zajedničko mi je s njimsamo to što smo obojica čuvari podzemnog svijeta. On onogmitološkog, a ja ovoga tu, zbiljskog.

Podzemnog svijeta? Znači li to da sam na kraju krajeva ipak dospio u pravi pakao?

—Varate se. Pravi pakao je ono vani, odakle ste stigli. Aovo tu jest, doduše, podzemlje, ali nije uopće pakao, jer kakovidite, tu nema nikoga, osim trenutno nas dvojice.Primje-roniip hi hiln mnžHa nvn nazvati Erarderobom,

I izgleda tako. Mislim, ovo tu. Ali ono tamo, u onojdrugoj sobi... svi oni spavači...

Nisu to nikakvi spavači. I to je tamo, ako se pravouzme, garderoba. Skladište tjelesnih ambalaža, izrađenihu našim radionicama, u koje ulaze duhovi, kad stignuovamo po nekom zadatku, kao, primjerice, vi sada. Tamoodijevaju puteno ruho, a ovdje ono kojim se izvana pokrivaju. Ovakvih garderoba ima bezbroj na svim krajevimasvijeta i svaki duh ima u svakoj od njih svoj tjelesni oblik,koji ga čeka kad tamo stigne po gospodarevu nalogu. I vi gaimate, isti ovakav kakav trenutno nosite. To će vam omogućiti velike manevarske sposobnosti u prebacivanju iz prostora u prostor.

—Ah, to mije nedavno i prognozirao jedan vaš kolega...da ću jednom postati multiplikant i imati moć u istomobliku istovremeno biti na različitim mjestima.

Ne baš sasvim tako. U istom obliku i na različitimmjestima, da, ali ne istovremeno. Još niste postigli taj stupanj da možete održavati integritet svijesti i biti rascijepljeniu više osoba odjednom. To može samo jedan uži krug nasoko gospodara. Evo, primjerice, ja sam ovoga trenutka čuvaru svim odajama naše podzemne mreže i otpremam duhoveu vanjski svijet na izvršenje zadaće.

Duhove?Naravno! Što ste mislili? Nemate više dušu... A sad

odjenite ovo!Kod tih riječi Kerber posegne rukom medu obješeno

ruho i izvuče odatle uredno složenu odjeću, u kojoj Borašodmah prepozna uniformu oficira JNA s činom pukovnika.Naslutio je kakva mu služba sada predstoji, i to neposrednonakon što je napustio redove hrvatske emigracije. Aliizvježban već za ovakve slične skokove iz jedne krajnosti udrugu, nimalo se zbog toga nejsahrine..

— I što kad ovo odjenem?—Ništa. Baš ništa. Naravno, u smislu vlastite inicijative.

Vi ste od sada oruđe gospodareve volje. Na vama je da samoslijedite upute koje vam on šalje i što manje razmišljate onjima. Uostalom, sve će vam biti jasnije kad iziđete gore.

Dok se Boraš odijevao, dogodi se nešto u što bi, i unatočsvim iskustvima koja je dosad stekao, teško mogaopovjerovati. Iz nekog prolaza, koji dosad nije zapazio, iziđegrupa mladih ljudi, desetak njih; već na prvi pogled jevidio da pripadaju među "spavačima" iz druge odaje. Liceim je imalo isti onaj "kameni" izraz, kakav je zapazio kodsebe, a sudeći po žućkastoj boji puti, bili su i iste tjelesnegrađe kao on. Očito su došli odnekud izvana, jer su biliodjeveni. No ono najčudnije, bila je upravo ta njihovaodjeća. Jedni su imali na sebi odoru turskih askera iz dobaOtomanskog Carstva, a drugi oklope srednjovjekovnihvitezova. Čim su ušli, bez riječi su se stali razodijevati,pomnjivo slažući dijelove svog ruha na vješalice koje subile slobodne.

—Tko su ovi? — upita Boraš Kerbera.—Vaši kolege. Samo, za razliku od vas, sudionici u

takozvanim povijesnim zbivanjima. I vi ćete im se jednogdana pridružiti. Upravo su stigli iz Kosovskog boja.Onda... — obrati se došljacima. — Je li sve teklo premagospodarevoj zamisli? .

Bez brige! — odgovori jedan od njih. — Mit o srpskom junaštvu je uspostavljen. Lazar je herojski poginuozajedno sa svojim vitezovima, a Obilić je mačem proboMurata. Ja sam imao čast odigrati tu ulogu.

Vrlo dobro, gospodar će biti zadovoljan. Sad nekovrijeme Kosovski boj ne treba dirati. Ova varijanta će se konzervirati do daljega, a vi idete na druge zadaće. Požurite,mnratP hitnn u i R stnliere u Pariz. Za koii rnjjiUt počinje

zasjedati revolucionarni sud. Ima oko tristo kandidata zagiljotinu. Morate se postarati da nitko ne bude pošteđen.

Došljaci šutke kimnuše u znak da su razumjeli, a onda,nakon što se posve razodjenu i ostanu goli, krenu u odaju izkoje je Boraš izišao.

—Što vi to govorite?—upita Boraš Kerbera kad su opetostali sami.—Kosovski boj... revolucionarni sud u Parizu...Zar to nisu stvari koje su se odavno dogodile? U kom smomi to vremenu?

—Ni u kojem i u svakom, kolega Boraš. Kod nas vrijemene teče. Nema prošlosti, sadašnjosti ni budućnosti. Sve jeistovremeno. I ništa se nije bespovratno dogodilo, nego sesve stalno i iznova događa, ovisno o potrebama sudbinskogtijeka. O Kosovskom boju postoje različite verzije... da Lazarnije poginuo, nego je zarobljen i pogubljen, nakon što jekukavički molio za milost... da Obilić nije uopće postojao,nego je Murat stradao nesretnim slučajem. Mi povremenoizvodimo svaku od njih, već prema tome kako se kojapokaže djelotvornom u kasnijim povijesnim razdobljima.Sad namje gore važno održavati velikosrpski mit, pa namtreba ova "herojska" varijanta.

—A koja se od njih stvarno dogodila?Evo, zašto još niste zreli za onaj najviši oblik posto

janja! Još uvijek u svijesti nosite podjelu na stvarno i nestvarno. Nema toga. Sve može biti i istina i fikcija, ovisno o tomekoliko pridonosi tijeku nužnosti ili ga koči.

Priznajem da to još uvijek ne razumijem. Ako senešto stvarno dogodilo, onda kako može biti da se jednakoi dogodilo i nije?

—A što se uopće "stvarno" dogodilo? Gledano s razineistovremenosti, sva su zbivanja nešto što se može i ne moradoeoditi. I nrošla i sadašnia. a nnvntnvn nna hiiHurn T*> li

nešto bilo ili nije i hoće li biti ili neće, svejedno kad, o tomesamo gospodar odlučuje. Evo, vi se sad spremate obavitijednu zadaću. I kad je obavite, to ne znači da će ona ostatikao realan fakt. Gospodar vas može poslati ponovo, u istiovaj trenutak da je obavite na posve drugi način. A što ćeod toga ostati važiti kao zbilja i koliko dugo, to je isključivopitanje njegova povijesnog interesa. Ali nema smisla više otome. Još ste daleko od toga da to shvatite. Vrijeme je dapođemo. Pazite dobro, jer ćete ubuduće sami ići ovimputom kojim vas ja sada vodim. Bez obzira gdje se našli;sve su naše podzemne dvorane diljem svijeta građene poistom planu.

Kerber ga pozove da ga slijedi i uskoro njih dvojica uđuu širok i prostran hodnik, koji je vodio nekamo izvandvorane. Odmah po ulasku počnu se penjati spiralnimstubama. Trajalo je to satima, stubama nikad kraja, pa seBoraš poboja hoće li izdržati taj uspon. Kerber, kao da muje pročitao misli, reče:

—Ništa ne brinite, nećete se umoriti. Sad ste zaštićeniod svega što bi vas moglo zadesiti iz vanjskog svijeta. I nematoga što bi nadilazilo vaše mogućnosti.

Nakon tisuća i tisuća stuba, odjednom stignu do krajai izišavši kroz neki otvor, nađu se posred širokoga kružnogplatoa, nalik na trg, odakle je na sve strane vodilo bezbrojnovih hodnika. Boraš zapazi da iznad ulaza u svaki od njihstoji nekakav njemu nerazumljivi znak, nalik na egipatskihijeroglif; samo je iznad jednoga bilo nešto što jerazazna-vao — grčko slovo "alfa". Upravo na taj hodnikKerber mu skrene pozornost:

—Sada, a i ubuduće, s ovog mjesta uvijek ćete ići daljeovim koridorom koji vam je označen s "alfa". On vas vodiizravno u takozvanu sadašnjost. Lijevo od njega su oni kojivode u nrošlost. a desno u budućnost,

—Kako sad ovo? Ako je sve istovremeno, zar nije ondaposvuda sadašnjost?

—Ha, ha! Nije vas još napustila znatiželja! To je redovitapojava u prvo vrijeme. Da, dobro ste zapazili. Iza svih ovihkoridora ljudi žive u nekakvoj svojoj sadašnjosti. Barem onito tako vide. Ali sa stajališta vječnosti, sve je sadašnjost i ništanije. Jednako kao i prošlost i budućnost. Vaša je svijest jošuvijek u vremenu, pa zato ne možete to pojmiti. Niste jošuspjeli do kraja nadvladati svoje prirodno biće, nastalovašim rođenjem.

Boraš zapazi da se svi koridori, idući u krugu lijevo idesno od "alfe", ponovo približavaju jedni drugima i da namjestu gdje bi se imali sastati, točno na suprotnoj strani od"alfe", stoji koridor sa znakom "omega". To mu se učiničudnim, pa upita:

—A kamo ovaj vodi?Nikamo. Tu je kraj vremena, jer se na tom mjestu

budućnost i prošlost sastaju. I sve se obrće; budućnostpostaje prošlošću, prošlost budućnošću, a kraj početkom.Morate znati da sudbina ne srlja bezglavo naprijed, negopravi krugove. Kad potroši mogućnosti, koje je imala, svese opet vraća tamo odakle je krenulo i cijeli se povijesni tijekponavlja.

Dakle, i vječnost ima svoj kraj?—I ima i nema. Vječnost je zapravo vječno ponavljanje

istoga. Valjda ste i na svojoj razini zapazili da se u povijestimnoge stvari iznova događaju, samo u nešto maloizmijenjenom obliku. Nije to zato što bi gospodaruponestajalo ideja, nego zato što su ljudi ograničenouporabljivi kod stalnog nadolaženja novog.

—Ašto ako bi meni... recimo, onako iz čiste znatiželje...palo na pamet da, umjesto ovim "alfa" koridorom, krenemnekim drugim?

— Ne zavaravajte se! — nasmije se Kerber. — Vamamože pasti na pamet samo ono što gospodar hoće. Nekažem, ponekad se zna dogoditi i prekid na vezama.Takva mogućnost nije posve isključena. Ali što mislite,zašto sam ja tu? Kad se to dogodi, ja isti treninterveniram... Idemo dalje!

Nastavili su put koridorom "alfa", gdje su ih odmah poulazu ponovo čekale stube. I opet je uspon trajao satima iodvijao se po spirali, dok na kraju stube nisu završile podnekim stropom, odakle se, kako se Borasu u prvi mah činilo,više nije moglo dalje, jer se nije vidio nikakav prolaz nanjemu. Ali to je bilo samo prividno. Kerber podigne ruku iupre njome u strop, nakon čega se iz njega izdvojikvadratična ploča, koju on pomakne u stranu. Iznad njihse ukazao otvor, a iza otvora tama. Kerber izvadi nekulampu i osvjetljavajući njome put, prođe kroz tu rupu, aonda pozove Bo-rasa da ga slijedi.

Boraš je sve prije očekivao negoli da će se naći tamogdje se našao. Da je još imao sposobnost osjećanja, bio bisilno iznenađen i prestrašen. Ali čak i ovakav kakav je bio,potpuno bešćutan, nije mogao, a da na trenutak ne ustuknepred onim što je ugledao, jer mu je još ostalo živo sjećanjena prijašnju senzibilnost za ovakve prizore. Prostor u komeje stajao bila je grobnica s tri trupla, poslagana na betonskimpolicama jedno poviše drugog. Na donjoj je bio kostur skoga je sve meso otpalo, pa su se i kosti rastavile i ležalejedna pored druge u neredu. Na srednjoj je ležao leš žene upoluraspadnutu stanju, na kome su se još vidjeli dijelovirazorenog tkiva, viseći na pojedinim mjestima poput krpa,s kojih se cijedila neka smeđa želatinozna tekućina, dok jetreći, najgornji leš bio nedavno umrli muškarac, odjeven unrlnrii nnlcnvnika TNA kakvu ie nosio BoraS,Qp prOStOJvr-.,

vio je od škorpiona, crvi, stonoga i druge gamadi, koja je tuimala obilnu gozbu. Premda su mu osjetila utrnula, Boraš jeznao da tu moraju vladati nepodnošljiva zagušljivost ismrad, od kojih bi se sigurno onesvijestio, daje još uvijekbio u prirodnom ljudskom organizmu. Ovako je samorazumski, bez ikakve nelagode, registrirao kako prostornije baš pogodan za duži boravak. Znajući za njegovemisli, Kerber mu reče:

— Vjerujem da vam ovo tu ne djeluje nimalo ugodnoza oči, ali moramo se nekako kamuflirati. Ulazi u podzemljesu redovito na mjestima na kojima živu čovjeku neće pastina pamet zadržavati se, a kamoli što čeprkati. A ni mi nemamo razloga tu dulje biti. Stoga, podignite ploču i iziđite!

Boraš pogleda uvis gdje je niti pedalj od njegove glavestajala teška kamena ploča, koja je zatvarala grobnicu.Nekako se ustručavao i pokušati podići je, jer mu se činilonemogućim da bi golim rukama mogao ma i za milimetarpomaći takvu gromadu. Vidjevši to, Kerber mu reče:

— Samo naprijed! Rekao sam vam, sad vam više ništanije nemoguće.Posluša ga, i zbilja! Jednom rukom uspio je kao od šale

podići ploču, lakše nego da je bila i od obična kartona, a ondaje makne u stranu, tako da se otvorio prolaz, dovoljno širok zaprovlačenje kroza nj. Boraš sada ugleda iznad sebe zvjezdanonebo. Kad se stao izvlačiti iz grobnice, i nehotice se sjeti priča ovampirima. Vjerojatno su ljudi, pomisli, ponekad i vidjeli ovakveizlaske, pa im je mašta oko toga isplela čitave legende. Da i njegasad netko ovako vidi, sigurno bi pomislio kako se onaj pukovnikšto dolje leži povampirio. Kad su se on i Kerber izvukli vani,ustanovi da se nalaze na nekom starom i prilično zapuštenomgroblju. Vjetar je hu-... čjpkroz grang siabala, koiesuse njihale:inače, sve ie uokoln ,

bilo potpuno mirno. I nigdje nikoga. Prvo što gazainteresira, bilo je tko su uopće ti iz čijeg je groba izišao.Imena su im se jasno mogla pročitati na nadgrobnojploči; tu je bilo ispisano ćirilicom PORODICA OCOKOLJIĆ,GAVRILO (1920.-1944.), MELANIJA(1922.-1988.)iJOVAN(1942.-1991.).

Odjednom negdje u daljini začuje se mukla tutnjava iu tom smjeru Boraš ugleda povremene bljeskove koji suosvjetljavali obzor. Kerber mu na to reče:

—Nalazimo se u srcu Balkana, na teritoriju Srbije. Onošto tamo vidite je Vukovar. Tu se ovoga trena vode ogorčeneborbe. Tamo i vas čeka ispunjenje vaše zadaće.

—Kakve zadaće?—Sve će vam se otkriti kad tamo stignete. Samo slijedite

znakove koje vam gospodar šalje. Sad ćete odmah krenutivojnim vozilom. Eno ga tamo, vidite, već vas čeka poredulaza u groblje.

I doista, tamo je stajao vojni automobil. Kerber nastavi:—Neka vas ne brine što ne znate put. Auto će vas sam

dovesti do cilja. Dovoljno je da samo držite ruke na volanu,tako da se čini kao da vi vozite. To je potrebno za slučaj davas tko vidi; sve mora izgledati prirodno. Ja neću dalje svama. I upamtite! Odsada pa nadalje vi ničim ne upravljate,nego ste upravljani.

Nakon toga Kerber se vrati u grobnicu, ali prije negoliće za sobom zaklopiti ploču, doda:

—Čim obavite posao, vratit ćete se istim ovim putem.Najprije ćete ostaviti odom u garderobi, a onda u onoj drugoj dvorani leći na svoj ležaj. Kad se budete ponovo probudili, bit ćete na drugom mjestu i imat ćete neku druguzadaću.

Ostavši sam, Boraš nije imao potrebu ni o čemuraz-mišlinti Znao ie da mora do svaku cijenu ispuniti nekune-

poznatu mu zadaću. Ovakav odnos prema onome što gačeka također mu je bio nešto novo. Prije bi se u ovakvojsituaciji upuštao u sve moguće kombinacije i nagađanja okotoga što zapravo Astaroth od njega traži, a sad mu je to bilosavršeno svejedno. Ne mareći ni za što, krenuo je do auta,koji je stajao pokraj ulaza u groblje; motor mu je već bioupaljen. Čim je sjeo na vozačevo mjesto, zapazi da semjenjač sam pokrenuo i ubacio u brzinu, i auto krene.Boraš je držao ruke na volanu, kako mu je Kerber rekao, iakoje jasno vidio da on ne upravlja njim i da ga auto ili nekanevidljiva sila vodi nekim njemu nepoznatim predjelima.Nije ga to ni najmanje zabrinjavalo; štoviše, davalo mu ječak i određenu sigurnost. Uostalom, on i tako ne bi znaopogoditi put do cilja. Shvatio je da će ga Astaroth upoznavatisa zadaćom ovako parcijalno, dio po dio; sad zna samo toda treba stići tamo gdje se vodi borba, a kad stigne, saznatće, valjda, i što mu je potom činiti.

Što je auto išao dalje, eksplozije su se čule sve jače ijače. Očito se približavao samom poprištu bitke. Uskorougleda vojnike ukopane u rovovima i tenkove pored njih,koji su iz topovskih cijevi rigali vatru. Nekoliko granata,ispaljenih s one druge strane, padne neposredno poredjurećeg Borasova automobila. Geleri su ga dohvatili, alinijedan ga nije ranio; štoviše njihove udarce o svoje tijelo nijeni osjetio. Znao je da su ga pogodili samo po tome što je natrenutak izgubio ravnotežu. Iz jednog zaklona proviri vojnik,koji mu uzbuđeno poče nešto dovikivati; nije razabiraošto, ali je po mislima koje su iz njega zračile shvatio da mugovori neka skoči iz auta i baci se na zemlju. No on se nijena to osvrtao; znao je da za njega sada više ne može bitinikakve opasnosti. Napokon se auto zaustavi iza jednerazrušene zgrade, čiji su zidovi poslij|ili kag^ajdon grupiviših oficira „

JNA; sve je ukazivalo da je tu nekakav zapovjedni stožer.Ljudi su djelovali krajnje iscrpljeno. Neki su rezigniranogledali pred sebe i pušili, a neki proučavali kartu terena,očito praveći planove dalje akcije. Zemljište uokolo bilo jerazrovano granatama, puno leševa i izgorjelih ili polupanihtenkova, uništenih automobila i drugih dijelova vojnetehnike. Kad ga ugledaju, oficiri se zagledaju u njega kao uneko čudo; očito im je teško bilo povjerovati da ga uopće tuvide. Jedan mu priđe, sav uzbuđen:

Druže pukovniče... neverovatno kako ste uopšteovamo stigli živi? Znate li da ste prešli preko minskog polja,kojim do sada ni zec nije mogao da se probije?

Prešao kuda prešao, tu sam! — najprije odgovoriBoraš, a onda nastavi, izgovarajući riječi koje su mu na nekineobjašnjiv način dolazile na pamet, a da ni sam nije posverazumijevao njihovo značenje—stigao sam pravo iz DSNO.Tamo su veoma zabrinuti zbog toga kako ovde stoje stvari.Jaguar hoće tačan izveštaj, bez ikakvog ulepšavanja.

Oficir koji mu se prvi obratio pozove jednog od onihkoji su proučavali kartu, po činu majora, i ovaj priđe Borasu,pozdravivši ga vojnički, po svim pravilima, a onda nimalooptimističkim tonom reče:

— Ne mogu da vam kažem ništa ohrabrujuće, družepukovniče. Ustaše su se ukopali i dobro utvrdili. Odbijajusvaki naš napad kao od šale. Imamo velike gubitke u tehnicii živoj sili. Ako ne stigne pojačanje, nećemo ništa moći dapreduzmemo.

Tad se odjednom pred Borasom razmakne veo, koji muje zaklanjao pogled na njegove zadaće; u trenutku mupostane jasno što mu je dalje činiti. Jednostavno, došla muje ideja, kao da mu je neki unutarnji glas prišapnuo. Aliopet ip to bilo samo fragmentarno; qtoiio„mu. se^štoimapodu-

zeti ovoga trenutka, a iza toga ponovo — mrak. A kad jeodgovarao majoru, kao da to nije on činio; začudio se kakomu iz usta izlazi i rječnik i ton, kojim se nikada dotad nijeslužio:

— Kakvo pojačanje, bre! Tri korpusa, pa ne mogu dasavladaju šačicu ustaša! Da smo obične babe poslali, već bisve bilo gotovo. Previše čuvate svoja dupeta, eto, u tome je,čini mi se, ćela stvar. Jaguar naređuje da se sutra izvrši napadna svim linijama istovremeno. Celokupnim ljudstvom i tehnikom. Bez obzira na moguće žrtve i gubitke. Vukovar morada padne, pa makar svi zbog toga imali biti razneti u param-parčad.

Razumem, druže pukovniče, ali...Nema nikakvog "ali"! Odmah imate razaslati kurire

svim komandantima korpusa. To je naređenje Komandearmije, razumete li! Valjda ne trebam da vam objašnjavamko je Jaguar. Artiljerijska priprema počinje tačno u 5.00. U5 i 30 nastupa živa sila.

Razumem, druže pukovniče! — pozdravi nevoljkomajor i udalji se.

Sad mu je preostalo samo čekati da dođe to vrijeme.Mogao je slobodno šetati okolo i razgledavati teren, jer ganije moglo zateći ništa od onoga što može u takvimprilikama smrtne ljude, ali znao je da ne smije nekomnepromišljenom gestom dati ma i naslutiti kakvimsposobnostima raspolaže. Zato je sjeo u zaklon iza zida kuće,kao i ostali oficiri, samo podalje od njih, da im ne bimorao odgovarati na nezgodna pitanja. A morao je i bitipribran da dočeka novi Astarothov nalog, iako je naslućivaokamo bi ga on sada mogao dalje voditi. Ali misao mu setrenutno nije uopće time bavila; kao daje, nadrastavši svojebiološko postojanje, izgubio i interes za sve zemaljske stvari,pa i za .

ishod ovoga u što ga Astaroth sada gura. Međutim, potrebuza intelektualnim širenjem vidika još je uvijek imao, jer muje mišljenje ostalo ne samo netaknuto, nego je, štoviše, radiločak na frekvencijama, koje ne dostiže običan ljudski um.Zato mu se duh sav usmjerio prema onomtranscendent-nom, s čim je sada došao prvi put u dodir. Tuje bilo mnogo toga što mu je još uvijek ostajalonerazjašnjeno i što je želio do kraja pojmiti. Stalno je vidioonaj plato s brojnim hodnicima, koji vode u raznavremenska razdoblja, pa mu se zajedno s tom slikomnekako sama od sebe nametala misao: ako su prošlost,sadašnjost i budućnost istovremeni, onda je protokvremena samo običan privid. A time je ujedno privid i svešto se u vremenu zbiva, pa i ovo u čemu on sada sudjeluje.Što se krije iza te vremenske zavjese, koja običnimsmrtnicima zastire pogled na ono što je istinski stvarno ibitno? Neka slutnja mu je govorila da bi se odgovor na tomogao naći jedino u onom hodniku "omega", gdje seprošlost i budućnost dodiruju, a koji je nekakav antipodsadašnjosti.

—Druže pukovniče!—prekine ga u mislima glas onogmajora. — Jesmo li se već negde sreli?

—Sumnjam!—uzvrati kratko Boraš ne pokazujućivolju za daljim razgovorom.

Dozvolite da se predstavim! — bio je major uporan— ja sam major Tanasije Milanović.

Pukovnik Ocokoljić! — reče Boraš prvo ime koje muje palo na pamet.

Ocokoljić? Šta vam dođe Gavrilo Ocokoljić?— Rođeni otac.

Boraš nije znao zašto je baš ovako odgovorio niti čini litime dobro ili ne, ali to ga nije brinulo. Sad je bio siguran dacrnirnH vi kp nisu nieeove riieči. Očite piJe slučajno

i4.il, nnnčtn

izišao iz onog groba, na kome je upravo Ocokoljićevo imebilo ispisano. Astaroth je pouzdano sve ovo unaprijedisplanirao, jer netom on to reče, Milanović usklikne:

Pa šta odmah tako ne kazaste? Sin slavnog Gavrila!Legendarnog partizanskog heroja, koji je poginuo u borbiprotiv ustaša u Bosni. Ali o vama kola glas da ste stradali usaobraćajnoj nesreći.

To je bio moj brat Jovan. Ja sam Blagoje.—Nisam znao da ima još jedan sin. To treba da se svima kaže!Naši borci moraju da budu obavešteni ko je sa njima.Milanović se vrati svojoj grupi i poče svima potiho neštovažno govoriti pokazujući na njega. Boraš zapazi kako suga odjednom svi stali gledati s dubokimstrahopoštovanjem. Ali Milanović nije ostao samo na tome;stao je poljskim telefonom nazivati zapovjednike svihjedinica i priopćavati im saznanje do koga je došao kaoveliko otkriće, o kome malne ovisi uspjeh u daljoj borbi.To je Borasu bila samo potvrda slutnji o tome što Astarothkani dalje s njim. I doista, čim je došlo vrijeme predviđeno zanapad, onih 5.00 sati, odmah je jasno vidio i novu etapu usvojoj zadaći: mora sve povesti u juriš i nadahnuti ih da neposustaju dok ne zauzmu grad, bez obzira na opasnost i žrtvekoje će pri tom imati. Vukovaru je naprosto suđeno pasti, jer jeto Asta-rothova volja, i nikakva mu hrabrost i upornostnjegovih branitelja neće pomoći. A sve će izgledati kao dajeodlučila brojčana premoć napadača. Točno u sekundu, kako jeBoraš naredio, oglasile su se sve topovske cijevi odjednomi stale na branitelje ispaljivati granate jednu za drugom, kaorakete u novogodišnjem vatrometu. Prasci su bili toliko silnida su zemlja i zrak podrhtavali, pa su oficiri oko Borasamorali rukama pokriti uši, kako im ne bi popucali bubnjići.Na onoj drugoj strani dizali su se golemj,Q.bkddimai suklia-

li plamenovi uvis, te se činilo kako tamo više neće ostati nikamen na kamenu, a kamoli da bi netko mogao preživjeti.U 5 i 30 topovska paljba je utihnula i Boraš je znao da je sadna njemu red. Ne gubeći ni trenutka vremena, iziđe iz svogazaklona, podigne ruku i nadnaravnom snagom glasapoviče, tako da su ga svi morali čuti:

— Drugovi vojnici, potomci Miloša Obilića, napred, zamnom!

Toga se sjetio, jer mu se na trenutaku svijesti javila slikaonih što su se vratili iz Kosovskog boja u podzemlje. Nanjegove riječi iz rovova se stanu pomaljati vojnici zajednosa svojim zapovjednicima u tolikom broju, da se činilo kaoda je na pustom zemljištu odjednom stala nicati šuma, aonda svi do jednoga krenu šutke za Borasom. U početku suišli u potpunoj tišini; s druge strane nije se čuo nijedanpucanj, kao da tamo više nema ni žive duše. I upravo kad suse vojnici ponadali kako će bez veće muke zauzeti grad,odjednom se na njih ospe vatra branitelja iz svih oružja,koja ih poče kositi kao snoplje. Kao da je ona artiljerijskapriprema bila posve uzaludna; ne samo da nije uništilaneprijatelja, nego mu nije čak ni smanjila borbenu moć.Boraš zapazi kako zrna frcaju po njemu, udarajući ga uprsa i glavu, a onda samo otpadaju s njega poput jesenjeglišća s grana, ne ostavljajući mu nikakva traga, dok su sevojnici, koji su išli s njim usporedo, jedan po jedanjednostavno slagali po zemlji kao klade. Vidjevši da će sviizginuti, ako nastave tako dalje, zapovjednici im narede dazalegnu i ukopaju se, ali tada se oglasi Boraš:

— Nikakvog ukopavanja! Makar i po cenu da vas svepobiju, ne smete da odustanete. Miloš Obilić nije žalio svogaživota. Napred, dokle god možete da se krećete, bilo kako! Iranieni i osakaćeni, svi! Ko nemožg.da hoda, ima da plazi,

ali ne srne da stane. Ako se neko ogluši o ovo naređenje,poginut će od moje ruke.

Da bi pokazao kako to nisu tek puke riječi, Boraš priđenekolicini prestrašenih vojnika, koji su polegli na zemlju iispali im metak ravno u potiljak. Ovo se kod ostalih pokazalovrlo učinkovitim u smislu poticaja. Krenuli su ponovo zaBorasom. Meci su fijukali na sve strane, granate serasprskavale, ali oni su išli dalje, a ako bi netko pao pogođen,ponovo bi ustajao i onako krvav nastavljao bauljati dok nebi ostao ležati razmrskane glave ili razdrte utrobe.Uskoro Boraš zapazi kako više oko njega nema nikoga odonih koje je u prvom valu poveo za sobom. Zato se vratimalko unatrag i poče nagoniti one iz pozadine. Opet jemorao pobiti nekolicinu, da bi ostale prisilio na poslušnost.Kako su i ovi stali hametice padali, pokošeni mecimabranitelja, Boraš se na trenutak poboja da će svi izginuti, paneće više biti nikoga tko bi mogao zauzeti grad. Ali tada sesjeti da se ne smije na to osvrtati; ishod ionako ne ovisi otome što će on učiniti. Njegovo je da tjera stvar ovako dalje,čak i po cijenu toga da se to uistinu ima dogoditi. Već je svepolje bilo toliko posuto leševima, da vojnici više nisu nigazili po zemlji, nego po tjelesima svojih suboraca. Sve tovrijeme Boraš je letio uzduž i poprijeko po terenu, ovisno otome gdje je ocijenio daje potrebniji, kao da ravnagradskim prometom. Nikakvo oružje nije mu moglonaškoditi; tek bi ga tu i tamo poneka jača eksplozija malkoizbacila iz ravnoteže. Već su do njega dopirale misli nekihkoji su se nalazili u njegovoj blizini: "Ovaj pukovnik nijenormalan čovjek, nego neko čudovište. Ni metak ni granataga neće!"

Odjednom vatra s one druge strane poče slabiti.Puc-njevi i rafali postajali su slabiji i sve su rjeđe pogađalinapadače. Što se događalo tamo, to je Boraš mogaosama

nagađati: ili je neki Astarothov pomoćnik i kod braniteljaobavljao svoj dio posla, ili se jednostavno radilo o tome daim je ponestalo streljiva. Ali nije se time htio baviti; to senjega zapravo nije uopće ticalo. U programu mu je bilosamo to da ove oko sebe tjera neprekidno dalje, dokle godga viši nalog u tome ne zaustavi. Uskoro su tako došli i doprvih obrambenih crta. Branitelji su iskočili iz rovova ihtjeli se bajunetama, borbom prsa o prsa, suprotstavitinapadačima, ali to se pokaže posve beskorisnim. Ovi suih ubrzo svladali više svojom brojnošću negoli oružjem.Sad kad je sve bilo gotovo, Boraš pusti vojnike da sami idudalje, a on poče čekati novu Astarothovu zapovijed. Znaoje, naime, da ovdje još nije obavio posao do kraja i da muslijedi završna etapa cijele zadaće.

Sjeo je na kamen pored puta koji vodi prema Vukovarui promatrao kolone koje su prolazile idući u tom smjeru.Nisu to više bili vojnici JNA, već različite naoružane skupinedobrovoljaca, odjevene napola vojnički, a napola civilno,koje su u pripitom stanju išle bez ikakva rasporeda. Imali sukokarde na kapama i nosili crne zastave s mrtvačkomglavom; ukratko, trudili su se izgledom što više nalikovatičetnicima iz Drugoga svjetskog rata. Do sada ih Boraš nijevidio u borbenim redovima; nesumnjivo su čučali negdjeu pozadini na sigurnom i čekali da vojska probije crtuobrane, pa da oni onda mogu nesmetano krenuti upljačkaški pohod. Njih, očito, nije trebala goniti nikakvademonska sila da idu naprijed; oni su dovoljno poticaja za toveć nosili u sebi. To su oni kojima se Astaroth koristi dok suživi, a da oni toga nisu ni svjesni, a poslije smrti imdušu baca u ništavilo. Takvi ni Borasu nisu bili zanimljivi.

Uskoro je sve opustjelo i u daljini, tamo gdje su senazi-raliobrisi grada, samQ.se.gup poneki pucanj izpuške,ili se

s nekih mjesta dizao uvis crni dim. Očito su još ponekeskupine branitelja pružale otpor. Ali to su Vukovaru bilizadnji trzaji. Vrlo brzo i to utihne, a Borasu se istog trenaotkrije što mu preostaje još obaviti, da bi završio svojumisiju. Krenuo je smjesta užurbano prema gradu. Čim jezašao u prvu ulicu, shvatio je da grada zapravo više i nema;od njega su ostale samo fasade i prazni otvori na njima,koji su nekada činili vrata i prozore. Sve ostalo, što je stajaloiza tih fasada, bilo je zdrobljeno u komade ili spaljeno. Ani fasade nisu bile čitave; cijelom površinom bile suprošarane rupama od metaka i bombi. Ulice su bileprepune materijala, koji je poispadao s kuća: crepova,stakla, kamenja, komada žbuke i greda. U tom mnoštvuotpada ponegdje su ležali leševi s probijenim lubanjamaili prosutom utrobom, mahom civili, među kojima je biložena i djece. Na jednom mjestu, gdje je bilo najviše mrtvih,četnici su priredili orgije. Poslagati su ih sve na hrpu, aonda se nad njima stali gostiti špekom i kobasicama i pitipivo i rakiju. Poneki su se nad leševima i fotografirali utrijumfalnim pozama. Jedan je uzeo dvije mrtve djevojke,svaku u jednu ruku, i stao s njima pred aparat, držeći nož uzubima. Iako je prema svemu tome bio krajnjeravnodušan, Boraš se sjeti kakve su mu osjećaje nekadizazivali ovakvi prizori, pa bez obzira što je to sada posveprevladao, samo sjećanje učini da se okrene i pode dalje,kako ne bi morao više to gledati. Nikako mu nije bilo jasnozašto ljudi onaj pakao pod zemljom drže najstrašnijim. Poonome što je on dolje vidio, taj bi se mogao uzeti kao pravorajsko naselje u odnosu na ovaj, koji su oni na zemlji ustanju stvoriti.

Gazeći po otpadu i preko leševa, nastavio je praznimulicama, na kojima su se vidjele samo grupice vojnika iličetnika, koje su kopkale, po mšfivjnarria, Q&t0 tražeći neke

stvari od vrijednosti. Na kraju stigne do neke čistine usredgrada, koja je nekada bila trg; signal u glavi mu je govorioda je to mjesto cilj, na koji treba stići. Na čistini su po tluposjedali ili polijegali zarobljenici. Bilo ih je nekoliko stotina,odjevenih u vojno ili civilno ruho, a među njima je bilo ižena. Gotovo nitko nije bio bez poveza na rukama,nogama ili na glavi. Svi su bili okruženi stražarima, kojisu neprekidno držali automatske puške u pripravi. A novizarobljenici su još uvijek pristizali, grubo gonjenivojnicima, koji su ih udarali kundacima. Većina ih je bilakrvava od zadobivenih rana, dok su neki bili izvučeni ravnoiz bolnice, što se dalo zaključiti po bolesničkim pidžamamakoje su imali na sebi. Boraš priđe kapetanu koji jezapovijedao ovim prikupljanjem i upita ga:

Šta nameravate sa njima kad ih sve sakupite?Transportovat ćemo ih u sabirni centar u Sremskoj

Mitrovici. Eno, tamo već čekaju kamioni!A posle toga?Šta će posle da bude sa njima, nije moja stvar, nego

Komande armije.Ja sam iz Komande armije i prenosim vam odatle

naređenje, pa će odsad to da bude i vaša stvar. I to ne uSremskoj Mitrovici, nego ovde i smesta. A naređenje glasi:ne srne da odavde ode ni jedan živi svedok ovoga šta se tudešavalo.

Kako? Ne mislite valjda da bi ih sve trebalo...Ja ništa ne mislim. Moje nije da mislim, nego samo

da vam prenosim naređenja.—Ali, dozvolite! Među ovim ljudima ima ranjenih

civila, koji nisu učestvovali...—Šta vam to znači "nisu učestvovali"?—nastavi strogo

tn mu \p tn$?a trenutkaMnekih viših

sfera dolazilo u svijest. — Ne učestvuje se samo s oružjemu ruci. Ko god je bio na ovoj strani, pa makar samo mirnosedeo u skloništu, taj je učestvovao. Time staje bio pasivan,ako nikako drugačije.

Ali druže pukovniče, moji vojnici nisu navikli namasovne likvidacije.

A vi ih naviknite. Neka vam u tome pomognu onikoji će to činiti drage volje. Eno vam tamo iza onog uglačetnici!

Kako se kapetan malko zamislio, kao da se koleba, očitoprestravljen od onoga što ga čeka, Boraš mu na trenutakovlada sviješću i ugradi u nju zapovijed, izgovarajući jeusput naglas:

Kapetane, ovo naređenje morate bespogovornoizvršiti!

Razumem, druže pukovniče! Bit će izvršeno tačnokako glasi.Sad je tek Boraš osjetio daje svoj posao napokon doveo do

kraja i da više nema tu što raditi. Dobio je znak da semora vratiti odakle je i došao i pustiti da se dalje stvari

odvijaju same od sebe. Ne zanimajući se više ni za što odonoga što se ovdje događa, zaputio se ravno prema mjestugdje je ostavio auto koji gaje dovezao. Trebalo mu je skoro

dva sata dok je stigao do one srušene zgrade, iza čijih jezidova sjedio zaklonjen zajedno s oficirima. Auto je još

uvijeb bio tu, neoštećen, onakav kakva ga je ostavio. Sjeo je unjega i opet se sve odvijalo onako kao pri dolasku; motor se

sam upalio i auto je pošao, a da ga on ničim nije moraopokretati. Točno kako se dovezao, tako se i vratio na ono

groblje s kojeg je krenuo. S lakoćom je digao ploču sOcokoljićeva groba i istim stubištem kojim je izišao iz

podzemlja stao je silaziti. Kadje hodnikoija "alfa'' stigao naonaj plato, zastao ie i zagle-

dao se na suprotnu stranu, gdje je bio ulaz u hodnik"ome-ga". Nije mogao odoljeti, a da, prije negoli nastavidalje, barem ne proviri tamo. Ali već pred samim ulazomustanovi da ne može prekoračiti prag; nešto gaje ukočilo.Pouzdano je znao da to nije napravio Astaroth, nego nekasila mnogo jača od njega. Već je predobro upoznao svenačine na koje mu on nešto priječi, da ne bi mogao torazlikovati. Tko to stoluje iza ovog ulaza, pitao se. Ako su tupočetak i kraj vremena, onda se ne treba mnogo domišljatida se to pogodi. Već i na samu pomisao na onoga tko bitamo mogao biti, svega ga prožme neka čudna mješavinajeze i odvratnosti, pa u tren oka izgubi volju da daljeistražuje i o tome razmišlja. Stoga se okrene i s platoaspusti do one garderobe gdje je od Kerbera dobio odoru. Tuse razodjene, odloži odoru na prvo slobodno mjesto kojenađe, a onda ode u drugu salu, gdje ga je čekao prazannjegov ležaj. Svi oni "spavači" ležali su uokolo, nepomičnikao kipovi, točno onako kako ih je ostavio. Legao je naležaj, koji je za njega predviđen, i istog trena im sepridružio u tom njihovom mrtvom snu bez duše.

5. ISKORAK

Odsada Borasu nije bilo predaha; tek što bi u jednojpodzemnoj kripti usnuo, u drugoj bi se probudio. To muse dogodilo već nakon Vukovara, kadje prvi put pošao napočinak. Čim se ispružio na svom ležaju, nije ni sklopio oči,istog trena ih je ponovo otvorio, tako da je u prvi mahpomislio sr inš uviiek nalazi tamo edie je legao. Tekkad se

pridigao i zapazio da su oko njega neka druga tjelesa, a neviše ona koja su bila, shvatio je daje došao u novupodzemnu prostoriju, na dlaku istu kao ona prva. Ustao jei mirno krenuo prema garderobi, znajući da tamo imapreuzeti novu zadaću. I doista, u njoj gaje već čekao Kerber,ili njegova druga inkarnacija, koji mu se odmah, čim gaugleda, obrati svečanim tonom:

— Imam dobru vijest! Gospodar vas je unaprijedio.Odsad ćete djelovati kroz dvije osobe. To je prvi korak urazvoju prema multiplikantu. Istovremeno ćete rješavatiproblem u njegovoj povijesnoj i u njegovoj suvremenojpojavnosti. To će vam uveliko olakšati posao. Jerusudbenom se tijeku lakše raščišćava put, ako se usputrazbuktavaju i neke strasti iz prošlosti, koje su se krozstoljeća zaboravile ili ublažile. Dođite, upoznat ću vas svašom drugom osobom!

Kerber ga povede do velikog ogledala u garderobi ipostavi ga preda nj na metar daljine, tako daje Boraš mogaovidjeti cijelu svoju figuru. Kako je još uvijek bio razodjeven,imao je priliku bolje pogledati građu od koje je sadasastavljen. Začudilo gaje da još nitko u vanjskom svijetunije zapazio ovu blijedožutu boju puti, koja mu vjerojatnopotječe odatle što njegovim tijelom više ne kola krv; nije ganitko upitao niti je li bolestan, što bi svakako bilo očekivano.Dok je tako stajao sučelice svome odrazu, Kerber, koji jebio pored njega, odjednom ispruži ruku prema ogledalu. Itada se dogodi nešto od čega se Boraš, unatoč odsustvu svihosjećaja, trgnuo od iznenađenja: onaj njegov odraz uogledalu također ispruži ruku i prihvati Kerberovu, a onda,zakora-čivši preko ruba ogledala, jednostavno iziđe van. Uogledalu Boraš više nije vidio sebe; tamo se odražavaosamo onaj dio dvorane koji je bio nj emu iza leđa. A ona njegqvai;Qpiia

iz ogledala stajala je tu, tik do njega, ukočena kao kip. I očisu joj bile nepomične i gledale nekamo u prazno kaomrtvačke; jednostavno, kao da nije živ stvor.

Što je s njim? — upita Boraš. — Je li uopće živ?Nije, ali bit će. Za sada je neka vrsta robota, koga mi

pokrećemo. Ali pravi život dat ćete mu vi kad se u pogodnom trenutku vaš duh preseli u njega. Nemojte me sad ništaviše ispitivati, nego se odjenite! Sve što vam nije jasno, samoće vam se objasniti.

Kerber mu dade maskirnu odoru s činom bojnika, kojojje na rukavu pored hrvatskog grba pisalo HRVATSKOVIJEĆEOBRANE, a on sam poče odijevati njegova dvojnika,pomičući mu udove, koji su mrtvo visjeli na njemu kao nalutki punjenoj slamom. Navlačio mu je jednostavanpovijesni kostim od grubog platna, kakav su nosili pučaniu nekim davno minulim stoljećima. Kad su obojica biliodjeveni, povede ih prema onom raskrižju, gdje počinjukoridori koji vode u vanjski svijet. Dvojnik je išao ispredBorasa, tako da ga je ovaj imao prilike bolje proučiti;koracao je kao da ga pokreće neki unutarnji mehanizam.Micale su mu se samo noge, a ostali dijelovi tijela i daljesu mu bili mrtvi. Nakon što su se svi našli na platou,Kerber se obrati samo Borasu:

—Odavde ćete koridorom "alfa" na teritorij Bosne... eto,recimo, "suvremene", radi veće jasnoće. Tu se trenutnohrvatske i muslimanske postrojbe zajednički bore protivSrba. Ova sloga gospodaru smeta, jer je nastala protivnjegove volje i vaša je zadaća razbiti je. Toliko za sada.Ostalo će vam se samo od sebe objasniti.

A što ću s njim? — upita Boraš pokazujući na svojusliku i priliku.

On ne ide s vama, nego u šesnaesto stoljeće, točnijeu 1537. godinu.Mći će negdjetedMsa, koji upravo oj

daju Turci. Situacija je po Turke dosta nepovoljna, jer jeobrana savršeno organizirana. Već ih je toliko izginulo uuzaludnim napadima, da počinju pomišljati na povlačenje.Dogodi li se to, vaš će posao u "sadašnjosti" biti dostaotežan. Zato će im on pomoći da zauzmu utvrdu. Ili štoto govorim! Kakav on! Vi, vi ćete to učiniti, jer će vaš duhtada biti u njemu.

—Ali kako, ako ću ja biti u Bosni, i to skoro 500 godinaispred njega?

— Ne razbijajte glavu time, nego slijedite samo instinktkoji vam je gospodar dao, jer on upravlja i vama i njim. Nekavam je sa srećom!

Kerber ga napusti, a njegov dvojnik isti tren krenejednim od onih koridora koji vode u prošlost. Boraš jegledao za njim sve dok ga nije nestalo; nikako nije mogaopojmiti da bi to moglo biti nekakvo njegovo drugo "ja", asamo je običan stroj kojim izvana netko upravlja. Robotbez svijesti i znanja o sebi. I kreće se kao robot. A tada muodjednom sijevne: "A što sam ja drugo, nego upravo to! Ikod mene je sve dirigirano. Što mi vrijedi da imam svijest,kad i njome odnekud izvana upravlja gospodar?" Tek što seupitao, osjeti da je zašao u područje u koje ne bi smio, papotisne takve misli iz sebe i zaputi se prema "alfi". Nijemogao odoljeti, a da sve onako usput ne zaškilji malojednim okom i prema "omegi", no istog trenutka osjetineko neobjašnjivo gnušanje prema onome nepoznatome,što bi se moglo tamo nalaziti, te odmah odvrati pogled iproduži. Ovaj put stubište ga nije dovelo ni do kakvoggroba; na njegovu kraju nalazio se vrlo uzak procjep unekoj stijeni, kroz koji se na jedvite jade provukao. Našaose u nekoj dubokoj jami, čiji je otvor vidio visoko iznadsebe. Dno joj je sve bilo prekriveno ljudskimkostimailubanjama, koje su izvirivale iz dav-

no raspadnutih vojničkih odora, a uokolo su ležalirazbacani i neki dijelovi opreme, opasači, porcije i pribor zajelo, gotovo posve izjedeni rđom. Po nekim oznakama,koje su se na odorama još vidjele, Boraš zaključi da to svemoraju biti ostaci pripadnika vojnih formacija iz Drugogasvjetskog rata: mahom Nijemaca, ustaša i domobrana. Biloje i nekoliko svježih leševa, ali njima nije mogao odreditipripadnost, jer su bili polugoli. U prvi mah se zabrine kakoće izići iz jame, jer je otvor bio visoko najmanje pedesetmetara, a stijenke su se od njega spuštale strmo, gotovookomito. Ali odmah mu se potvrdilo ono što mu je Kerberrekao, da za njega više ništa neće biti nemoguće. Čim sedohvatio rukama za neku izbočinu da se popne, osjeti kakose odlijepio od tla i ostao lebdjeti. Hvatajući za pukotine igrane, koje su mjestimice stršile, bez većih se teškoćaizvukao iz jame.

Našao se na strmini nekog brijega usred planinskogmasiva, a dolje pod njim prostirala se dolina s nekolikonaselja u kojima su bile prizemne kuće, natkriteslamom; tipičan pejzaž za srednju Bosnu. Nekada su mudavno ovakvi prizori netaknute prirode, s plavičastimplaninskim vrhuncima, prošaranim crnogoricom, kojiokružuju zeleni plato s vijugavim potocima, bili praviužitak za oko, ali sad mu sve to nije značio ništa; i osjećaj zaljepotu mu je posve utrnuo. Uostalom, da je i zaželio napajatise time, ne bi imao vremena, jer je odmah pri izlazu iz jameugledao nekog čovjeka u maskimoj odori kako seplaninskom stazom vere prema njemu. Instinkt mu jegovorio da je ta osoba važna za ispunjenje njegovesadašnje zadaće i da je mora sačekati. Kad mu je čovjekprišao sasvim blizu, zapazi da na rukavu ima plavi grb s petljiljana. Iako nikad dosad nije vidio takav .»»-.oi- n,->i-ocionrfmaii cVwatin Ha nn mnžebitisarno.obilježje

muslimanskih postrojbi, jer je hrvatsku i srpskuikonografiju dobro poznavao. Čini se daje i došljak imaozadaću sastati se tu s njim, jer mu odmah, čim mu sepribližio, a da ga i ne pozdravi, reče:

—Gospodine bojniče, stavljam vam se na raspolaganje!Tek sada mu se Boraš malo bolje zagleda u lice i zapazi

da mu zjenice u očima tvore šestice; nije bilo nikakvesumnje daje pred njim jedan od "nomada", među koje jenekad i sam spadao. Bez obzira na znakove, koje su obojicanosili na rukavima, pripadao je, dakle, istoj paklenojpostrojbi, s tim što je Boraš sada nešto kao zapovjednikadar, a ovaj tu običan vojnik. Da bude posve siguran,upita:

—Tko te uputio na mene?Onaj isti koji je i vas poslao ovamo.Što, došao ti je i rekao da se baš meni obratiš?Mislim da dobro znate kako on to radi i da mu za to

nije potreban osobni dolazak.Onda bi morao znati i tko sam ja.Kako ne bih znao. Imao sam već bezbroj puta posla

s multiplikantima.Zanimljivo! Kad sam ja bio na tvojoj razini, nisam

mogao takve sa sigurnošću raspoznavati.Ja u ovom poslu imam već jako dug staž. Još od

srednjeg vijeka. Iz doba vladavine Kulina bana.Znaš li što ti je zadaća?—Znam samo to da moram izvršiti sve što mi vi kažete.Onda slušaj! Moramo razbiti savez HVO i muslima

na. Glavnu akciju povest ću ja, ali mi za nju treba neki povod.Ti bi se morao za njega pobrinuti.

To je sitnica. Kod onih što su sa mnom ima već dovoljno akumulirane mržnje, koju sve vrijeme drže potisnutom. Potrebno iu ie samo malo oslnhoditi. i imat rete fo stn

tražite. Eno, vidite tamo ono selo! To su Galovci Donji. Unjima je jedna manja posada HVO. Hoće li vam bitidovoljno, ako ih noćas napadnemo?

— Sasvim. Ukoliko već sutra ujutro dobijem vijest daje stvar obavljena. Dakle, kreni odmah na izvršenje! A kadobaviš posao, povuci se sa svojima posve iz doline podizlikom da morate u neku akciju protiv Srba.

S tim riječima Boraš se okrene i udalji od njega. U prvimah je to napravio nagonski, još uvijek ne znajući kamo bidalje, ali ubrzo zapazi daje nesvjesno za cilj odabrao nekustaru gradinu, koja je stajala na uzvisini negdje daleko, nasasvim suprotnom kraju doline negoli je bilo ono selo kojemu je "nomad" pokazivao. Tek tada shvati da ga je tozapravo Astaroth usmjerio i da mu je stići tamo prva fazazadaće koju ima obaviti. Imao je dosta gaziti do cilja; poslobodnoj procjeni, više od pet kilometara, sve samomplaninskom stazom, kroz šumarke i travnjake. Išao je stogaužurbanim korakom, ne misleći ništa i ne svraćajućipozornost ni na što oko sebe. Čak ni o onome što ga dalječeka nije pokušavao nagađati. Već su u njemu do te mjereugasle sve ljudske potrebe, da mu više ništa nije izazivaloznatiželju, ako to nije zahtijevala priroda posla. Na sve štoima obaviti gledao je kao na nešto što uopće ne može imatialternative ili doći u pitanje.

Odjednom zapazi nešto što je odstupalo od programakoji mu je ucijepljen i što nikako nije očekivao. Učinilo muse da nije više sam, iako uokolo nigdje nije vidio ni žive duše.Do njega je dopirala vika velikog broja ljudi. Čuli su se bojnipokliči, snažni udarci, zveket željeza, prasak pušaka, vapajiza pomoć i čitav košmar glasova, koji su povremenopoprimali oblik divljih urlika. Nije bio siguran zbiva li seto u r^iomu ;ii i7,fan nipcia na \p na trenutak zatvorio pčji,aonda

373

ih ponovo otvorio. Na svoje iznenađenje, sad se nalazio uposve drugom prostoru; sve što je dotad vidio kao da jenetragom nestalo. Umjesto travnatog zemljišta i šume, okonjega su bili zidovi neke podrumske prostorije, punestarinskih sprava za mučenje, u koju je svjetlo prodiralo suskih prozora pri samom vrhu. Gornja polovica tijela muje bila u njoj, a donja u nekoj jami, pored koje je ležalakamena ploča, očito upravo podignuta s poda. Ona buka idalje je trajala i dopirala do njega odnekud izvana. Borasu jeodmah bilo jasno sve. Svijest mu se preselila u onogadvojnika, i to u trenutku kad je ovaj nekim podzemnimkanalom stigao dovde i podigao ploču da bi ušao u ovajpodrum. I sad je on — on. Vjerojatno je i Bzik na ovaj istinačin postajao i Radas i Bono i svi drugi. Ako je tako, ondase više ne nalazi ni u Bosni ni u svom vremenu, nego ušesnaestom stoljeću, i to u podrumu kliske tvrđave, a ovošto čuje je bitka koja se upravo za nju vodi. Iskoračio je izjame, vratio ploču gdje je bila, a onda nekim uskimkamenim stubama došao do vrata koja su vodila van i izišaou središnje dvorište tvrđave. Tu je vladala sveopća strka ijurnjava. Nitko ga nije zapazio, jer su svi bili zaokupljeniposlom koji su obavljali. Popeo se na najvišu kulu utvrdeda vidi što se događa. Bitka je bila u punom zamahu.Odozdo su na zidine jurišali napadači u odoramaosmanlijskih ratnika, kakve je već vidio zadnji put upodzemlju, oboružani krivim sabljama, kopljima istarinskim puškama ostragušama. S vremena na vrijemepostavljali su goleme ljestve na zidove i penjali se njima, aličim bi došli do vrha, bili bi posječeni ili odgurnuti zajednos ljest-vama, pa bi se razmrskali o stijenje u podnožjutvrđave. Na zidovima su stajali branitelji, koji su na sebiimali kacige s vizirom i prsni oklop, a odbijali suneprijatelja arkebuzama, mačevima, helebardama,kamenjem i vrelim uljem, koje

nr\ momu

Da ne bi stajao nezaposlen i time skretao pozornost nasebe, Boraš odluči priključiti se nekoj od grupa. U oči mu jeupala jedna, u kojoj su svi bili odjeveni poput njega i nisuizravno sudjelovali u borbi, nego su u dvorištu pripremalivrelo ulje, nosili kamenje i puščane naboje onima na zidutvrđave, punili im arkebuze i obavljali druge pomoćneposlove. Odmah je vidio da su to seljaci iz okolice, koji naovaj način daju svoj prilog obrani Klisa. Shvatio je da bi munajbolje bilo priključiti se njima, štoviše, da mu je to čak izadaća, s obzirom na odjeću koju je nosio. Astaroth je,očito, mislio na sve; znao je da će tako biti najmanjeuočljiv. I doista, kad se i on uključio u njihove poslove istao nositi kamenje, nitko nije zapazio daje neka stranaosoba došla među njih; svatko je bio uvjeren daje iz nekogadrugog sela iz okolice Klisa, negoli on, pa ga zato nepozna. U jednom trenutku, dok je na kruništu zidapredavao naboje nekom vitezu, pogled mu padne na turskupozadinu. Otprilike stotinjak metara od prvih bojnih redovastajao je šator, ispred koga je neki turski velikodostojnik,vjerojatno paša, izdavao zapovijedi. Unatoč daljini, jednastvar Borasu nije promakla; paša je imao onaj istiblijedožućkasti ten, kakav i on. Nije, dakle, bilo nikakvesumnje daje to njegov kolega, mul-tiplikant iz jedne odpodzemnih kripti, koji upravo obavlja svoj dio zadaće uovom povijesnom trenutku. Čini se daje i paša njegaugledao, jer je pogled usmjerio ravno prema njemu, aonda počeo davati neke čudne znakove: ispružio je desnuruku pokazujući neku točku na nebu, dok je prstima lijevepravio krugove. Boraš se iznenadi kako mu je brzo, u jednomhipu postalo jasno što znače ti znakovi i što je njemu sadačiniti.

Negdje u sumrak bitka je jenjala i Turci su se povukli,a utvrde nebrojeno mit¥JhJbraniterji

su se makli sa zidova; na njima su ostali jedino stražari. Udvorištu tvrđave sada su se sakupili svi. Većina njih seoporavljala od napora i sjedila ili ležala razvrstavši se pogrupama, već prema tome tko je kojem staležu pripadao.Malo je tko s kim razgovarao, pa je vladala poprilična tišina,prekidana jedino jaucima ranjenih. Ove je pak obilazilaekipa od trojice ljudi, očito ranarnika, previjala im rane ipokušavala ublažiti boli. Boraš se opet priključi seljacima,koji su se stisnuli u jedan kut dvorišta. Odlučio je šutjetikoliko god mu je to moguće, kako bi i dalje ostao nezapažen.Srećom, u tome je i uspijevao; nitko mu se od susjeda nijeobraćao niti ga je tko što pitao, jer su svi bili isuvišezaokupljeni svojim brigama. Najviše su strahovali što ćebiti s njima, ako kojim slučajem Klis padne.

— Ne daj nam Bože toga! — govorio je jedan. — Akonam ne bi posjekli glave, odveli bi nas na galije da veslamo,a naše žene u svoje hareme.

—Ja bih prije toga skončao sam sa sobom — dometnedrugi.

Najbolje bi bilo prijeći na islam! — javi se treći. —Kažu da poštede svakoga tko na to pristane i još mu iskažuvelike počasti.

Kako te nije sram to govoriti? — prekori ga jedankoji je nosio na prsima golemi križ, vjerojatno seoski župnik—Zar se Boga ne bojiš? Spreman si prodati Spasitelja, da bisačuvao svoju bijednu kožu!

Uskoro dvorište opusti i sve utihne. Ranjenici sunekamo odvedeni, a vitezovi su se povukli u kućice unutarkompleksa tvrđave i pošli na počinak, očito uvjereni da sebar ove noći više ničega na moraju bojati, dok su seljacipo-zaspali na mjestima gdje su se zatekli. Samo su budniostali straćari koii su sa 7.1'Hnva nrnmatrali nknlirn Rnras ipstrn-

ljivo čekao; znao je da se ono najvažnije, što je u ovomtrenutku njegova zadaća, ima dogoditi uskoro: mjesec ćedoći u onu točku na nebu, koju mu je paša pokazivao, i onće tada stupiti u akciju. I doista, kad gaje za pola sataugledao na tome mjestu, tiho se poput sjene išulja iz svojegrupe i priđe ulaznim vratima tvrđave. Najprije razmaknesve zasune koji su ih držali, otvori oba krila širom, a ondaoslobodi kotač, na kome je bio namotan lanac što je držaopokretni most. Most se s treskom sruši preko jarka, koji jepriječio pristup ulazu, i Boraš na drugoj strani ugledamnoštvo Turaka na čelu s pašom, koji su očito čekali da onobavi ovo što je upravo obavio. Stražari na zidovima nisu ninaslutili opasnost; bili su uvjereni da je ulaz u tvrđavusiguran, pa su sve vrijeme pozornost držali upravljenu usuprotnom smjeru, gdje je bio neprijateljski tabor. Sad kadje Turcima put bio slobodan, nahrupili su unutra u gomili,urličući kao pomamni. Svi koji su se toga trenutka nalaziliu dvorištu prenuli su se iz sna; bili su toliko zbunjeni danisu uspjeli napraviti ništa u svoju obranu, tako da ih jeneprijatelj bez veće muke sasjekao sve do jednoga. Niostali nisu prošli bolje. Vitezovi su prestrašeni izlijetali izkućica bez oklopa i oružja, onako kako su iskočili iz kreveta,nesvjesni toga što se uopće događa, pa su kao lak plijenpadali jedan za drugim, probodeni kopljima ili mačevima.Stražari nisu bili u mogućnosti išta učiniti; dok su se snašlii sišli sa zidova u pomoć onima u dvorištu, ovi su već bilisvladani, tako da im nije preostalo drugo nego pomoliti seBogu za vlastitu dušu. Još dok je trajao taj masakr, Borašzatvori oči i istoga trena sve nestane; ništa više nije ni vidioni čuo.

Kad ih je ponovo otvorio, ustanovi da se nalazi na onojistoj planinskoj stazi u Bosni, kojom je išao prije negoli muje svijest odlutala u prošlost. Štoviše, stajao je čak na istommiestu, edie sezaustavjetedje ono ^čuo bojne pokliče, a

oko njega su opet bili šumarci i travnjaci. Pogledao je iprema onoj gradini, kojoj se u početku zaputio; i ona je jošuvijek bila na svom mjestu, a on je i dalje u sebi nalazioonaj poriv koji ga goni prema njoj. Klisa i Turaka kao da sejedva još nekako sjećao; imao je osjećaj da mu se sve tonekada davno, tko zna kada dogodilo. To ga potakne daprovjeri koliko je vremena proteklo otkad se ono obreo upodrumu kliske tvrđave, pa pogleda prema suncu. Ono jebilo na istom mjestu na nebu kao trenutak prije negoli jeprvi put sklopio oči. To nikako nije mogao shvatiti.Tamo na Klisu boravio je čitav jedan dan i pola noći, a za tovrijeme ovdje je protekao samo jedan hip, sekunda, moždadvije, ali ni u kom slučaju više od minute. Tko će ga znati,možda je već stigao do onih sfera gdje vrijeme više ne teče?Ako se i kod njega sad sve istovremeno događa, onda jeposve prirodno da mujednako traju jedna sekunda kao i dan,mjesec, godina ili čak čitava stoljeća. Međutim, osjeti damu neka sila priječi baviti se u mislima time i skreće gaprema zadaći koju ima obaviti, pa produži prema onojgradini, ne hajući više za ovo što mu se dogodilo. Uskoro jojse sasvim približio i u njezinu podnožju ugledao nekolikokuća, oko kojih su bili razapeti šatori, a između njih suse kretali vojnici u odorama HVO. Po svemu se vidjelodaje to nekakav njihov na brzinu sklepani logor. Čini se da suoni već odavno pratili njegovo kretanje, jer kad se sasvimpribližio prvim stražama, tu ga dočeka grupa od nekolikočasnika. Jedan od njih, s činom satnika, odmah mu sepribliži i obrati:

— Pretpostavljam da ste vi gospodin bojnik Palada?—Niste pogriješili!—odgovori Boraš bez kolebanja po

nekom unutarnjem diktatu.—Ja sam satnik Mislav Škeljo, zapovjednik ove

postrojbe. Iz Stožera su vas najavili. Rekli su nam dadolazite s nekom strogo povjerljivom zapovijedi.

Točno su vam rekli. Idemo negdje gdje možemoneometano razgovarati!

Najbolje je u onu tamo najveću kuću. Tu nam jezapovjedništvo. Mogu li i ostala gospoda časnici biti nazočni?

Dapače! Moraju!Kad su se u kući svi našli za stolom, Boraš ustane da bi

dao što veću važnost onome što ima reći, iako još uvijeknije točno znao što. Ali očekivao je da će ga nadahnuti onajtko ga inače nadahnjuje, pa se posve opustio, da bi mu štobolje mogao poslužiti kao prijenosnik. I doista, čim jeotvorio usta, u svijest su mu stale dolaziti misli koje dotadnije imao, a riječi jedna za drugom teći iz usta kao gorskipotok:

— Gospodo! Ne donosim vam dobre vijesti. Od sadapa unaprijed neće nam biti lako, jer ćemo imati dva neprijatelja protiv sebe. S muslimanima nema više saveza. Iz najpouzdanijih izvora smo saznali da nam se spremaju zabitinož u leđa onda kad se tome najmanje nadamo. Oni planiraju od Bosne stvoriti nešto kao islamsku džamahiriju, ukojoj bismo mi i svi ostali, koji nisu njihove vjere, bili građanidrugoga reda. A nekima pretenzije sežu i izvan granicaBosne, sve do obala Jadrana. Ima ih koji se pozivaju na todaje nekad sve do Klisa bilo njihovo... —Tek kad je ovo izgovorio, Boraš shvati zašto je bilo nužno da ide u šesnaestostoljeće; da Klis kojim slučajem nije pao i da nije bilo svegašto je nakon toga uslijedilo, teže bi kod ovih ljudi mogaoprobuditi neprijateljstvo prema svojim trenutnim saveznicima — ...pa govore čak i o obnovi Kliskog sandžaka. Jednom riječi, njihov je san ponovna uspostava onih granicakoje su bile u doba Otomanskog Imperija...

— Slutili smo da će jednom do toga doći — prekine gaik škplin — Osjetili smo to u niiho\amonašariiuu

zadnje vrijeme. Kod svih dogovora se vidjelo da im je jednona jeziku, a drugo na srcu.

I što nam je sada činiti? Da ih napadnemo? — upitajedan od časnika.

Ne, to nikako! — odvrati Boraš. — Ne smijemo imdati povoda da se svijetu prikazuju kao žrtve. Treba se pravitikao daje i dalje sve u redu i pustiti da oni povuku prvi potez.A za to vrijeme biti neprekidno na oprezu, da nas ne zaskoče. Kad napadnu, onda ćemo im uzvratiti, ako treba i stostrukom mjerom. Eto, to je sve što sam vam imao reći.

Boraš se dalje ponašao kao daje to o čemu im je govorionešto stoje teku izgledu, pa ih je on došao samo upozoriti,da budu pripravni; zato ih je odmah raspustio, s tim da semora odmoriti, kako bi sutra nastavio s obilaskom drugihpostrojbi. Računao je da će tako ono što noćas ima obavitionaj "nomad" jače djelovati kao iznenađenje, pa će i on takolakše moći pokrenuti lavinu na ovoj strani. I zaista, netomje svanuo idući dan, stigla je u logor strašna vijest. Donio juje neki seljak iz Galovaca Donjih, koji se prikazao kao jedinipreživjeli kod onoga što se tamo dogodilo. Muslimani supreko noći napali selo i pobili sve: ne samo onu nekolicinupripadnika HVO-a, koji su bili tamo, nego i civile, starce,žene, pa čak i djecu. Boraš je odmah sazvao onaj časničkiskup i započeo glasom punim patosa:

—Kao što ste čuli, gospodo, počelo je i prije nego smose nadali. To mijenja i moj plan puta. Ostajem tu s vama.Moramo reagirati što prije, dok oni još misle da mi ne znamo što se dogodilo. Oni su sigurno sada iz Galovaca krenuliovamo na nas, računajući da će nas iznenaditi. Ali tu nećezateći nikoga. Mi ćemo već biti tamo gdje nas najmanjeočekuju, u samom njihovu sjedištu, i tu im uzvratiti udarac.Oko za oko,zubzazubi

Ovo naiđe na opće odobravanje. Ne gubeći ni trenutka,satnik Škeljo odmah izda nalog za pokret i za ciglih nekolikominuta cijela je postrojba već bila na putu prema selu gdjese nalazio muslimanski stožer. Boraš je pošao s njima; bioje posve miran jer je znao da sve teče prema završnom inajvažnijem dijelu plana, koji mu je upravo dolazio u svijest.Kako im je cilj bio svega nekoliko kilometara daleko, brzosu stigli do njega i našli se pred samim ulazom u selo. Tuugledaju tablu, na kojoj je velikim slovima bilo ispisanoAHMIĆI. Premda je, po onome što je čuo, vjerovao damuslimanske postrojbe moraju biti još uvijek u Galovcimaili se kretati prema mjestu gdje su oni dosad bili, Škeljo jesvejedno postupio oprezno; nije bio siguran da jedan dionjih ipak nije ostao tu, ukopao se i pripremio da ih dočeka.Boraš ga je pustio u tome uvjerenju, iako je znao da selonije branjeno, jer je "nomad" sigurno svoju zadaćubesprijekorno obavio i već se zajedno sa svojim ljudimapovukao iz doline.

Tako je uistinu i bilo; Ahmići su ostali bez ikakve obranei nitko ništa u njima nije slutio. Stoga se Škeljo sa svojimauspio neprimijećen privući do prvih kuća. Prije negoli ćeišta poduzeti, primakne mu se Boraš i da bi bio siguran kakoće sve biti izvedeno prema gospodarevoj zamisli, još jednommu naglasi da ništa što je živo, bez obzira hodalo na dvijeili na četiri noge, ne smije biti pošteđeno. Napad je bioiznenadan i munjevit. Nitko u selu nije se uspio ni snaći, akamoli pružiti kakav otpor. "Nomad" je doista svoj dioposla obavio precizno, bez ijedne greške; kad je kretao iz selau akciju, napravio je to u najvećoj tajnosti i povukao sasobom sve koji su bili naoružani. Stoga nitko od seljaka nijeznao da su ostali prepušteni sami sebi, pa su ljudi bezbrižnospavali i bili posve nespremni za ono što ih čeka. Nisu čak

i 7nštn Tako ienokoli tekao

bez ikakvih teškoća; Škeljo i njegovi upadali su u kuće i izstrojnih pušaka otvarali vatru na sve što bi u njima zatekli,bez obzira na dob i spol. Ako bi nekom i uspjelo pobjeći udvorište ili na ulicu, oni izvana bi ga smjesta pokosili većpred samim kućnim vratima. Pucalo se na sve što se kreće,bili to ljudi, krave, mačke, psi ili kokoši. U tren oka čitavo jemjesto bilo pretrpano leševima i životinjskim strvinama.

Još dok su se Škeljini ljudi bavili time da dokrajče onekoji su pokazivali nekakve znakove života, Boraš seneprimjetno izvukao iz sela i krenuo prema brijegu, nakome je bila ona jama iz koje je izišao. Nitko pa ni Škeljo nijezapazio da ga više nema među njima. Napravio je to zato štomu je u programu bilo da nakon obavljene zadaće morazamesti za sobom svaki trag. Sad kad je plamen potpaljen,požar će se raširiti cijelim ovim krajem, zaredat će brojneosvete s jedne i druge strane, jednom riječi razbuktat ćese čitav jedan novi rat i nitko nikad neće saznati tko ga jeuopće pokrenuo. Krivac za sve ostat će zavijen tajnom.Ako se netko i sjeti nekog bojnika Palade i ako takav uopćenegdje postoji, taj će lako moći dokazati da za vrijemepokolja nije uopće bio na licu mjesta. Misterij će biti toveći, što nitko nije vidio kako je i kamo Boraš nestao, a da bise sve odvijalo u duhu cijele zamisli, nitko ga nije sreo niputom dok je išao prema jami. Tako će se kod svihpokušaja da se nađe glavni krivac govoriti kako je taj"prosto u zemlju propao", pa će se kasnije stvoriti dvojba jeli ga uopće i bilo. U tome je zapravo i bila Astarothovataktika: pokrenuti povijesno zbivanje tako da se čini kakose sve odigralo samo od sebe i bez pravog uzroka.

A Boraš je doista, i to u najdoslovnijem smislu, nakonšto je obavio posao, propao pod zemlju; kad je došao dojame, jed,RQ,stayn,Q Je skačio uiiiu. Pad do dna bio ie laean

kao i uspon; dok je letio prema dolje, činilo mu se kao da sespušta padobranom. Uskoro je već dobro mu poznatimputem stigao do garderobe i stao se razodijevati. Odmahse odnekud stvori i Kerber, koji usklikne čim ga ugleda:

Bravo! Bravo! Gospodar je i više nego zadovoljan ijednom i drugom akcijom. Osobito time kako ste brzo shvatili što znače znakovi koje vam je davao onaj paša.

Zar sam to zbilja ja shvatio? Svojim umom?Naravno! Gospodar vas je malo stavio na kušnju, da

vidi kako ćete funkcionirati bez signala koje vam on šalje.Zbilja? Nisam znao. Već sam posve izgubio kriterij

za razlikovanje kad je ono što mislim moje, a kad njegovo.Bio sam uvjeren da me u svemu on vodi.

—Na neki način i vodi. Ali njemu nije cilj potpuno vamzarobiti um da bude puki odraz njegova. Upravo obratno.Sposobne službenike on duhovno oslobađa, tako da samidolaze na ono što je njegova zamisao. Njemu ne trebajuroboti, nego misleći pojedinci.

—A gdje je onaj moj dvojnik? Još se nije vratio?—O, vratio se odavno i već je na svom mjestu. Možete

ga pogledati! — reče Kerber pomalo podrugljivim tonom,pokazujući na ogledalo.

Boraš, koji se u međuvremenu već razodjenuo, priđeogledalu i doista: u njemu je bio njegov odraz, onakav kakavogledalo inače pravi; doslovna kopija njega. I ponavljao jesvaki njegov pokret. Da bi se uvjerio je li to zbilja samo odrazili neko drugo biće, ispružio je ruku prema ogledalu, alidotakao je samo staklo, spojivši se s rukom onoga uogledalu, koji je napravio isti pokret.

Pa on nije stvaran! — začudi se.Naravno da nije. Prerano je još da to postane. Kad

i/am c^nioct Hnrt<=> na tni ctnnani Aa sp mnžfi nodvoiiti. i

dio otići će trajno u njega, pa će postati stvaran koliko i vi. Aonda će s vremenom od vas dvojice nastati četiri, od četiriosam i tako dalje geometrijskom progresijom. Tada ćete bitipravi multiplikant, sposoban djelovati u svim vremenima.Ali do toga je još daleko. Trebate najprije u ovoj fazi dugobiti na kušnji. Možda čak i stoljećima. A možda nikad dotoga i ne dođe. Svevremena multiplikacija je dana samorijetkima. I to kroz ograničeni broj osoba s istim likom.Neograničeno i u različitom liku, na svim mjestima i usvim vremenima, nazočan može biti samo gospodar.

Znači li to da je on uvijek i posvuda?Upravo tako: uvijek i posvuda. I ništa ne biva bez

njegove volje.Onda su sve osobe, koje su igrale neku ulogu kroz

povijest, pa i ovi današnji vlastodršci, zapravo on?He, he! — lukavo se nasmiješi Kerber. — Neki jesu,

neki nisu. Nemojte ni pokušavati pogađati to, jer će vasokolnosti zasigurno navesti na krivi put.

Postoji li mogućnost da bi i On mogao biti — on?On? Tko on?Ne mogu izgovoriti njegovo ime. Nešto me u tome

priječi. Ali vi sigurno pogađate na koga mislim — tu Borašnapravi nekoliko pokreta kao da teše drvo blanjom.

Pogađam. Ali o tome vam ne mogu ništa reći. Čak ništo mislim. A i vama bih savjetovao da se time ne bavite.

Boraš ne rekne na to ništa, nego ode u kriptu, da bi legaona svoj ležaj. Dok se smještao, zapazi da u njegovoj blizini,dva ležaja od njegova, počiva nepomičan onaj paša, koji jevodio tursku opsadu Klisa. Tijelo mu je tu, a duh tko zna gdjei po kakvom novom zadatku.

Zaredali su Borasovi izlasci iz podzemlja na raznimmjestima i u različitim misijama. U svakom od tih poslanjaglavna mu je zadaća bila raspiriti što veću mržnju, a ondaudesiti stvari da njezinim žrtvama postanu nedužni civili. Isvaki put se on sam iz svega izvukao tako da kasnijenitko nije mogao odrediti tko je pokretač onoga što sedogodilo. Pri tom je redovito radio u tandemu s onimdvojnikom, seleći se preko njega u prošlost iprilagođavajući povijesna zbivanja potrebama zadaće kojuima obaviti u sadašnjosti. Jednom je ratovao namuslimanskoj strani prilikom zauzeća Bugojna iistovremeno gonio Turke nakon neslavnog kraja njihoveopsade Siska krajem 16. stoljeća. Drugi put je sudjelovaou srpskom napadu na Srebrenicu i u svojoj drugoj osobipomagao kod smaknuća nevesinjskih ustanika, koje su u19. stoljeću izvršili Turci nabijanjem nakolac. I nakraju,borio se u hrvatskim akcijama Bljesak i Oluja, ali i kaopomoćnik popa Đujića u Drugom svjetskom ratu vršiomasakr stanovnika hrvatskog sela Vrpolje u blizini Knina.Ali jednom, kad je po običaju, nakon što se probudio, izišaoiz kripte i došao u garderobu, zatekne Kerbera praznih ruku;umjesto da ga upozna s novom zadaćom, počne mu seispričavati:

— Oprostite, moja greška! Niste se trebali probuditi.Kasno sam saznao. Što ćete, ni kod nas ne funkcionira svebesprijekorno. Ovaj put ne idete u akciju. Na sve stranesklopljeno je primirje i nema više rata. Gospodaru takotrenutno više odgovara. Odsad pa nadalje vodi se samopolitička borba, stranke, izbori, diplomacija... znate većkakoto ide.

tnme ne treba nik&kve pomoći?

— Još kako treba. Ali ne više ove vrste suradnika kaošto ste vi. Vi ste sazdani od pretvrde, nesavitljive građe,predviđene samo za borbene pothvate. Zato i imate stalanlik. Ovdje su potrebne osobe građene od mekšegmaterijala, koji se dade modelirati. Pogledajte one tamo...

Boraš svrne pogled u smjeru koji mu je Kerber pokazaoi nedaleko od mjesta gdje je stajao ugleda grupu oddvadesetak ljudi, za koje bi se zakleo, kad ne bi bilo nanjima one blijedožućkaste puti, da su obični građani,pokupljeni negdje s ulice. Nijedan nije imao one grube irobusne crte lica kao što su njegove i onih s kojima je dosadsurađivao; djelovali su više ili manje intelektualno. Međunjima je bilo starijih i mlađih, muškaraca i žena, i svi su biliodjeveni građanski; muškarci su imali na sebi odijelarazličita kroja i desena, s kravatama ili bez njih, a ženeelegantne kostime. Jedno se lice među njima Borasu učinipoznato. Dugo se nije mogao sjetiti gdje ga je vidio i tekkad ga je zamislio znatno mlađim nego što je sada,sijevnulo mu je. Bio je to Garma, onaj isti Josip Garma,koga je svojevremeno, dok je bio načelnik Udbe u Šibeniku,dao uhititi, jer je izrazio sumnju da su Sovjeti surađivali sNijemcima u hajci na Tita i Vrhovni štab. Stalo ga jezanimati kako je on dospio u ovo podzemno društvo.

Mislim da poznajem onoga! — obrati se Kerberu. —Zove se Josip Garma i imao sam s njim posla dok sam bio"nomad". Ako nije zabranjeno, mogu li porazgovarati snjim?

Ha, ha! — nasmije se Kerber. — Što vam pada napamet! To nije uopće on, već duh jednog Goebelsova činovnika u tijelu koje je kod nas izrađeno, kao i ovo vaše. Ovo susve "replikanti" s privremenim izgledom. Oni zapravo i

. nfimaiu Stalan oblik, neeo sa dobivani nrema zahripvn trp.

nutka. Sad su upravo modelirani tako da budu vjerna kopijanekih živih ljudi iz vanjskog svijeta, koji su nedavno stupilina političku scenu. Kad iziđu, uklonit će te svoje dvojnike izauzeti njihovo mjesto, a onda dalje voditi politiku kakogospodar od njih bude tražio. Vaš je Garma sada postaojedan od vodećih političara vladajuće HDZ u Hrvatskoj iovaj naš će ga uskoro smijeniti.

Zar nikad nitko ne otkrije da to nisu oni pravi?Nema načina. Imitacija je tako savršena da nitko, pa

ni članovi njihovih obitelji, ne može opaziti zamjenu. I sveće se s njima događati kao da su doista oni na čije su mjestodošli. Čak će, kad im dođe vrijeme, odglumiti bolest i smrti biti pokopani. Naravno, to će biti samo za vanjski svijet. Ustvari, oni će se iz groba ovim našim koridorima vratiti upodzemlje, gdje ih opet čekaju nove dužnosti.

—A ja? Što ću ja sada? Zar me gospodar više uopće netreba?

—Ni govora! Još kako mu trebate. Za sada ćete se vratitii leći na svoj ležaj, dok se ne ukaže nova prilika, u kojoj jevaša pomoć dragocjena. A bit će ih bezbroj. Na svijetu sejoš uvijek na sve strane vode ratovi. Kad se idući putprobudite, nećete više biti u ovim prostorima. Tko zna,možda ćete se naći čak na suprotnoj strani planeta. Svakakoto će biti negdje gdje još uvijek postoji neko ratno žarište.

—A gdje će mi duh za to vrijeme dok čekam?—Nikamo. Jednostavno ga neće biti. Snivat će snom

bez sna. Ali, ne bojte se! Nije to ništavilo; samo mu je nalik.Kad se probudite, činit će vam se, kao i dosad, da ste trenutak prije usnuli. Pa makar prošlo deset ili čak sto godina.

Idući prema svom ležaju, Boraš je s divljenjemrazmišljao o čitavom ovom grandioznom, ljudskom okune-viriliivnm mflhani7.m11. nnmor.u koiee nieeovsveDrisutni i

svemoćni gospodar upravlja sudbinom čovječanstva.Najprije "multiplikanti", koji svojom istovremenomnazočnošću u različitim stoljećima i zemljama pokrećuvelike povijesne tijekove. Potom "replikanti", koji se brinuza napetosti i sukobe kad bojni pokliči utihnu, održavajućitako ravnotežu između rata i mira, da ne bi došlo dopotpunog uništenja. Onda golema armija "nomada",posijana posvuda po zemlji i u svim vremenima, kojasudjeluje u akcijama manjih razmjera. Pa svijet "krtica",duša zarobljenih u neživoj materiji, biljkama i životinjama,koje gospodaru služe kao instrumenti kontrole. Ima li ištašto njegovu oku izmiče i događa li se išta u cjelokupnojpovijesti bez njegove volje? Pa ipak, u tome ostaju dvijezagonetke. Svi ovi pomagači djeluju isključivo u prošlostii sadašnjosti; još nikada nije vidio daje Kerber poslaonekoga onim koridorima koji vode u budućnost. Je li o njojneka druga sila odlučuje, ili je ona posve neizvjesna? Aonda onaj koridor "omega", gdje sve počinje i završava!Što god se krilo iza njega, gospodar nad time nema moći; toje jasno osjetio. Ubrzo, baš kad je legao na svoje mjesto,prije negoli će usnuti, začuje unutarnji glas; znao je dobroodakle dolazi:

Budućnost nije bivanje, nego mogućnost bivanja. Onase ne gradi niti mijenja u samoj sebi, nego u prošlosti isadašnjosti. Klica onoga što se ima dogoditi posijana je uonome što je bilo i što jest. Koridorima koji vode ubudućnost prolazim samo ja. Odatle gledam što uprošlosti i sadašnjosti treba učiniti da bi se sudbinaispunila. Sve što jest i što ima biti pod mojim je nadzorom.I ne pitaj se više što stoji iza toga. Iza bivanja ima samonebivanje. A nebi-vanje je ništavilo.

6.IZA0MEGE

Kad se Boraš opet probudio, nije mogao odrediti koliko jevremena proteklo, jer mu se, kao i dosad, činilo da se odtrenutka kad je legao ono može mjeriti djelićima sekunde.Kerber je doista bio u pravu; po promjenama oko sebeodmah je vidio da više nije tamo gdje je bio, a kasnije jepo brojnim drugim pojavama uspio zaključiti i da je odonog razgovora protekla možda i koja godina, ako li ne iviše. Ubrzo se našao u garderobi i tu zatekao Kerbera svećom grupom multiplikanata. Jedni su odijevali na sebeodore rimskih legionara, a drugi srednjovjekovnihkrižarskih vitezova, dok su se treći oblačili u suvremenenošnje; dijelom one koje nose Arapi, a dijelom onetipične za ortodoksne Židove.

— Gospodo! — upravo se svima obraćao Kerber. —Nalazimo se ispod teritorija Bliskog istoka, ili ako hoćetepreciznije, u blizini samog grada Jeruzalema, koji vam jesvima ovoga puta cilj. Gospodar tu ima stanovitih teškoća.Kako nisu svi političari još zamijenjeni "replikantima",postoji opasnost da se ovo tisućljetno žarište sukobazauvijek ugasi. Vaša je zadaća ponovo ga razbuktati, i tone samo u ovom njegovu sadašnjem, nego i u onompovijesnom aspektu.

S Borasom Kerber ponovi uobičajeni postupak: najprijeizvuče njegov odraz iz ogledala i počne ga odijevati u odorusrednjovjekovnog križarskog viteza, stavljajući na njegapancirnu košulju, mač i kacigu s vizirom, koja mu jezaklanjala čitavu glavu. Njemu samo preda suvremenuodjeću, nalik na onu kakvu nose vozači javnog prometa, i pritom

je Borasa držao već uhodanim sudionikom ovakvihprocedura.

A kako ću ovdje s jezikom? — ipak upita Boraš oblačeći se.

Ništa ne brinite. Čim otvorite usta, progovorit ćeteonim jezikom kojim i vaš sugovornik, a da to nećete ni znati.Činit će vam se da govorite svojim.

Čim su svi bili spremni, zajedno se zapute prema platou sraskrižjem, a odatle dalje svatko svojim smjerom. Boraš jes "Arapima" i "Židovima" nastavio hodnikom "alfa", dok suostali, a među njima i njegov dvojnik, krenuli onima kojivode u povijesna razdoblja. Za dugog uspona stubištemprema površini, u njegovoj grupi nitko ni s kim nijeprogovarao. Kad su stigli do kraja tunela, ustanove da su senašli u nekoj spilji, kojom je tekao podzemni potok, idućiprema malom i uskom otvoru, odakle je izvana dopiralosvjetlo. Došavši do njegova ruba, ugledaju duboko ispodsebe prostrani plato s tipično mediteranskim raslinjem,maslinama, smokvama i narančama, koji se u nedogledpružao uokolo. Otvor spilje nalazio se na strmoj litici i bio jezapravo izvor, iz kojega se voda, s oko tridesetak metaravisine, u obliku slapa obrušavala u dolinu, a onda tekladalje njom kao vijugava rijeka. Silazak nikome od"multiplikanata" nije bio problem; jedan za drugimposkakali su sa stijene i lagano se prizemljili. Nakon togabez riječi su se rastali i svatko je krenuo na svoju stranu,obaviti zadaću zbog koje je poslan. Na drugom kraju dolinevidio se omanji gradić s višekatnicama od betona, međukojima su se, kao najistaknutije građevine, isticale crkva,džamija i sinagoga. Bio je smješten u podnožju brda, na vrhukojega su stršile razrušene zidine, očito ostaci nekepovijesne utvrde. Kako je znao da mu je . „odredišteJeruzalem. Boraš se odluči zanutiti tamn

tle vidjeti na koji će način dalje. Pronašao je cestu koja gavodi u tom smjeru i pošao njom. Stalno je nailazio na nekeljude koji su u poljima nešto radili ili bi se mimoilazio sautomobilima, koji su išli iz grada ili u grad, ali nitko nanjega nije svraćao pozornosti. Uskoro dođe do raskrižja sputokazom. Po natpisima na tablama odmah je vidio daga jedan krak ceste vodi prema gradiću; na putokazu jestajalo EL-KHALIL/HEBRON. Druga tabla pokazivala jena odvojak, koji je pod pravim kutom skretao udesno, i nanjoj je pisalo JERUZALEM. Bez dvoumljenja krene timputem, ocijenivši da ga on vodi prema odredištu, ali nijenapravio ni kilometar, kad odjednom osjeti potrebu malkoodahnuti. To ga u prvi trenutak zbuni; nije navikao da muse tijelo koje sada ima umara čak ni kod nadljudskihnapora. Ali odmah shvati da to mora biti predznak nečegašto se s njim upravo sprema dogoditi, pa mirno sjedne najedan oveći kamen pored puta i zaklopi oči.Kad ih je ponovo otvorio, nije više sjedio na kamenu,nego na konju, a na sebi je imao kompletnu opremukrižarskog viteza, koju je Kerber navukao na njegovadvojnika. Zapazio je daje teren oko njega onaj isti odmaloprije, samo što je sada sve bilo u nekom posvedrugom vremenu. U dolini se više nisu vidjeli ni ratari,ni obrađena polja, ni asfaltne ceste, a niti gradić El-Khalil.Alije zato na vrhu brda, umjesto onih ruševina, stajalotipično srednjovjekovno naselje, okruženo bedemima. Parstotina metara daleko od sebe, pod samim brdom, Borašzapazi omanju grupu križarskih vitezova, tridesetak njih,koji su sjedeći na konjima mirno nešto čekali. Imali su nasebi, kao i on, kacige s vizirom, koje su im prekrivalecijelu glavu, pancirne košulje i bijele plašteve s ucrtanimkriževima, a u rukama su držali marpvp hnzrlnvane ištitove. Ubrzo

ono što su čekali; odozgo iz naselja jurila je na konjima ugalopu veća grupa saracenskih ratnika, vitlajući krivimsabljama i zazivajući Alaha, s očitom namjerom da seupusti u borbu s križarima. Ubrzo dođe do munjevitasraza, nakon kojeg se razvije žestoka bitka. Kako su križaribili u manjini, zaprijetila im je opasnost da budu do nogupotučeni, pa njihov zapovjednik izda nalog za povlačenje.Ali tada Boraš osjeti u sebi poriv, obode konja i kao gromse ustremi na Saracene, dovikujući križarima, koji su seveć dali u bijeg:

— Stanite, bijednici! Zar ćete ustuknuti prednevjernicima? Naprijed! Udri, u ime raspetoga Božjegsina!

S tim riječima upadne medu Saracene i poče mačemzamahivati lijevo i desno od sebe. Frcale su oko njegaodsječene ruke, noge, glave, dok istovremeno njemunikakvo oružje nije moglo nanijeti ni najmanje ozljede.Vidjevši kako ih taj jedan jedini vitez kosi kao snoplje, aoni su prema njemu posve nemoćni, Saracene zahvatipanika. Počeli su se povlačiti prema utvrdi na brdu.Križari, koji su se na Bo-rasove riječi zaustavili, najprije sugledali sve to skamenjeni od čuđenja, a onda se odjednomosokole i dadu u potjeru za Saracenima. Uskoro ih istignu te bitka bude okončana za tren oka; Saraceni su biliposječeni svi do jednoga.

Na Borasov poziv, križari sada napadnu utvrdu na brdui ubrzo je zaposjednu, a onda započnu s pokoljem onih kojesu u njoj zatekli. Uglavnom su se obračunavali smuškarcima koji su im pružali neki otpor; probadali su ihkopljima ili im mačevima sjekli glave. Posvuda su poulicama ležali leševi, a brojne kuće su bile u plamenu.Skupljeni u gomili, na trgu pored džamije stajali su oni kojisu se mirno predali sudbini, užasnuta lica promatrajućimasakr svojih susjeda,

đa od 15 godina. Kad su križari bili gotovi s onima koje sudržali opasnim, Boraš im se obrati pokazujući na ovenemoćne.

— Zar ćete njih poštedjeti? Pa sve su to neprijateljiSpasitelja našega.

Na te riječi križari cijelu grupu kopljima utjeraju udžamiju, sve ih zatvore u njoj, a onda zapale zgradu. Borašje slušao jauke i zapomaganja ljudi koji su živi gorjeli.Poneko od njih se uspijevao provući nekako iz gorućedžamije van, ali križari bi ga kopljima utjerali natrag uvatru, ili jednostavno izboli i tako dokrajčili. Nedaleko togamjesta stajala je grupa ljudi, na koju se dotad nitko nijeosvrtao; po izgledu Boraš je odmah vidio da su to Židovi.Oni su mirno promatrali što se događa i na njihovim licimanisu se mogla očitati nikakva osjećanja; ni traga kakvojsućuti za žrtve koje su padale, ali ni kakve solidarnosti skrižarima i onim što rade. Očito su i u jednima i u drugimavidjeli nekoga, od koga se nikakvu dobru ne mogu nadati.Kad su se sa Saracenima obračunali do zadnjeg čovjeka,križari su se u prvi mah htjeli oboriti i na njih, ali Borašodjednom začuje u sebi neki glas kako mu govori:

Zaustavi to! Kad su u sukobu tri strane, treba uvijekudesiti da se dvije kolju između sebe, a treća to mirnopromatra. Tako nikad ne dolazi do saveza dvojice protivtrećeg, i rat permanentno traje.Već punih dvije tisućegodina tako radimo i to je uvijek davalo zadovoljavajućerezultate.

— Stanite!—poviče.—Ne dirajte njih! Oni nisu opasni.Zadovoljite se onim što je dosad učinjeno!

Križari su zastali i u čudu se zagledali u Borasa. Kao daim nije bilo jasno zašto su se onako krvavo obračunali saSaracenima, a moraju poštedjeti ove, koje su držali jošvećim Isusovim neprijateljima, štoviše, čak i njegovimizdajnicima. Ali Boraš imništa više nije mogao reći, jer sumu se

oči stale ponovno zaklapati. Kad ih je otvorio; opet je sjediona onom kamenu u blizini El-Khalila. Nestalo je cijelogpovijesnog ambijenta, križara, Saracena, Židova i naseljana brdu. Umjesto ovoga potonjeg, gore su opet biliarheološki ostaci stare utvrde, a po dolini obrađena poljas ratarima i asfaltne ceste, po kojima se odvijaoautomobilski promet. Boraš je mogao samo zamisliti kakavsu šok doživjeli križari, kad su zapazili da se onaj na konjuviše ne ponaša kao živ čovjek, nego kao lutka kojomupravlja neka viša sila. Sigurno su povjerovali da ga jesamo nebo poslalo kako bi njima osiguralo pobjedu, pasu još više postali sigurni u svetost svoje misije. "Valjdaje i to u funkciji cilja!" pomisli Boraš i ustane. Krenuo je snamjerom da produži prema Jeruzalemu, ali tek što jenapravio nekoliko koraka, kad se pored njega zaustaviosobni automobil i vozač mu se iz njega obrati:

—Trebate li možda prijevoz do Jeruzalema?Boraš je odmah uočio da je vozač "nomad", pane

držeći potrebnim išta mu odgovoriti, jednostavno uđe uauto i naredi mu da vozi. Bez obzira što nije primionikakav signal upozorenja, ipak je htio provjeriti ide lisve točno prema planu, jer je iz osobnog iskustva znao da"nomadi" nisu baš nepogrešivi u obavljanju svojihzadaća, a katkad znaju i prkositi gospodaru.

Jesi li siguran da baš mene moraš povesti?Kako ne bih bio. Odmah se vidi odakle dolazite. A i

Abu Seif, koji me poslao, rekao mi je da dovedem onoga,koji će se baš u ovo vrijeme od raskrižja kod El-Khalila kretatiprema Jeruzalemu.

Tko je Abu Seif?—Vođa Hammasa u Jeruzalemu. Tri zadnja života

mu služim. Već sam dvaput poginuo u njegovoj službi igospodar me svaki put iznova dodijelio njemu,

■— Je li i on od naše vrste?— To ne znam. Nisam mu još vidio lice. Glava mu je

ucijenjena, pa se krije iza maske. Samo povlašteni ga ponekad vide. Zato je vjerojatnije daje smrtni čovjek, kad mu jetoliko stalo do života.

—Tko mu je poslao vijest da ja dolazim?—Ni to ne znam. Znam samo to da je od svih

podružnica Hammasa zatražio čovjeka, koji je sposobanizvesti neki vratolomni pothvat, nemam pojma koji. I nakonnekog vremena stigla mu je vijest da takav dolazi, spodacima gdje i kada. Ako nema nikakve greške, to bistetrebali biti vi.

Boraš nije ispitivao dalje, a nije imao ni potrebe za tim.Ako mu se već samo od sebe, kao i dosad, ne otkrije kakavga to vratolomni pothvat čeka, sigurno će ga taj Abu Seif stime upoznati. U Jeruzalem su stigli brzo, jer je bio dalekosvega dvadesetak kilometara. Auto je odmah skrenuo uistočni, arapski dio grada, gdje se zaustavio u jednoj ulicipunoj trgovačkih radnji, tako daje u njoj vladala popriličnagužva. Vozač ga povede do neke vrlo neugledne prizemnekuće, pred kojom je nekoliko prodavača Arapa imaloštandove i nudilo prolaznicima različitu robu. Tu obojicaudu, a onda mu njegov pratilac pokaže na stube koje suvodile u podrum.

— Samo nastavite ovuda! Dolje vas očekuju — reknemu i izgubi se.

Sišao je i našao se u praznom podrumskom prostoru sklupom i stolom. Tek što je sjeo i počeo čekati, u dnu soberazmakne se zavjesa i uđe muškarac s kapuljačom prekoglave, malen i nabit. Prvo mu se predstavi kao Abu Seif, aonda od Borasa zatraži da zasuče rukav sakoa. Ne pitajućizašto, Boraš to napravi, a on ga dohvati za ruku i pomnomu se zarieda u nodlakticu. Sad i Boraš orvi DUt zauazi da

mu je na ruci, pored samog lakta, ucrtan vrlo sitan likpolumjeseca. Očito mu je to netko utetovirao dok je jošbez svijesti ležao u kripti. Pokazalo se daje to bio nekakavznak raspoznavanja, koji je Abu Seifu bio dovoljan daodmah u Borasa stekne neograničeno povjerenje, jer istogtrena skine krinku i poče mu se obraćati s najvećimpoštovanjem:

—Vidim da su mi poslali pravog čovjeka, jer imate nasebi znak džihada. Danas su rijetki oni koji su spremniumrijeti za Alahovu slavu. Hoćete li nam se staviti naraspolaganje?

Dokje govorio, Boraš gaje dobro promotrio. Odmah jevidio da ne spada u multiplikante niti u bilo koju druguvrstu onih što dolaze iz podzemlja, a nije ni "nomad".Procijenio je da se radi o običnu smrtniku, jednom odonih koji, vjerujući u svetost svoga poslanja na zemlji i uto da služe Bogu, nesvjesno postaju oruđem gospodarevihciljeva.

Ne trebate trošiti mnogo riječi! — odgovori mu. —Iznesite mi odmah u čemu je stvar i nemajte oko toga višenikakve brige!

Izraelski psi žele nas posve istisnuti iz Jeruzalema.Iseljavaju nas, ograničavaju nas u kretanju, drže nas za građane drugog reda, a kad tražimo svoja prava, pucaju ponama kao po divljoj zvjeradi. Nedavno su prilikom našihmirnih demonstracija ubili petero ljudi, od kojih su trojebili djeca. Ne možemo to više mirno podnositi. Arafat i njegov PLO ne poduzimaju ništa i vode politiku kompromisa,u kojoj mi možemo samo izgubiti. To je utjecaj velikog brojapalestinskih kršćana u njegovim redovima...

"Dok dva ratuju, treći mirno gleda", sjeti se Boraš štomu je došlo u svijest dokje bio među križarima. Očito se tajrecept još uvijek primjenjuje u ovom području.

I što očekujete da ja tu napravim?Moramo im uzvratiti istom mjerom, i to tako da ih

zaboli, da i na njihovoj strani padnu nevine žrtve. Ako seuopće može govoriti da među njima nevinih ima. Svakožidovsko dijete, već samim tim što je rođeno, nije nevino,jer je i došlo na ovaj svijet samo s jednim ciljem: da biposlužilo kao povod za otimanje naše zemlje.

Tu Abu Seif napravi kratku stanku, a onda nastavi:Treba nam netko tko će za Alahovu slavu dignuti u

zrak jednu veliku robnu kuću u zapadnom Jeruzalemu, i tou vrijeme kad je u njoj najviše prometa. Ali, kao što znate,kod ovakve akcije ne može se izbjeći da onaj koji je izvodižrtvuje i vlastiti život. Mi ovdje u gradu imamo mudžahe-dina koji bi bili spremni na takvu žrtvu, ali postoji opasnostda se sazna tko su i da njihove obitelji nakon toga buduizložene odmazdi.

Možete se pouzdati u mene. Ja takvih briga nemam.Moj život ni u kom obliku ne pripada ovom svijetu.

Tako govori pravi ratnik džihada! Tko pogine zaAlaha, živjet će vječno. Radi se o robnoj kući ŠALOM nasamom početku židovskog kvarta. Sutra će pred njom oko10 sati biti parkiran crveni kombi, pun eksploziva. Trebatese samo s njim zaletjeti kroz ulaz i kad se nađete usred zgrade, aktivirati eksploziv.

Smatrajte da je stvar dogovorena. Dajte mi samoključeve kombija! Sutra ću na vrijeme biti tamo.

Neka vam Alah podari rajsko naselje! — reče AbuSeif i preda mu ključeve.

Kako je razgovor bio završen, Boraš se pozdravi s njimi ode. Otišao je odmah pogledati mjesto gdje bi trebaoizvesti sutrašnju akciju. Robna kuća doista je bila golema;imala ie čak net katova. Deset sati je vrijeme kad je najvišeljudi_u_

kupovini, pa bi se u njoj, po Borasovoj procjeni, tada moglonaći, što kupaca što prodavača, više od tisuću ljudi. Jedanpun kombi eksploziva bit će posve dostatan da je cijelurazori do temelja, ne ostavljajući nikome tko se zatekne unjoj mogućnost da ostane na životu. Ali Borasa nisu okotoga zaokupljale nikakve moralne dileme; dapače, što budeviše poginulih, mislio je, i on će bolje izvršiti svoju zadaću.A još manje gaje brinulo što će se u toj eksploziji dogoditi snjim osobno; znao je da će iz nje izići potpuno neokrnjen.Jedino se pitao hoće li ga ona izbaciti uvis i odbaciti dovoljnodaleko od toga mjesta. To bi bilo jedino što njemu u ovomtrenutku treba, jer bi mu omogućilo da se neprimijećenizvuče. Nitko ne bi ni pomišljao tražiti počinitelja; svi, pa ioni koji su ga poslali, bili bi uvjereni da od njega nije ostaoni nokat s malog prsta.

S obzirom da ga, osim ove isključivo praktične stranecijele stvari, ništa više nije zanimalo, a potrebe da nečimispuni vrijeme nije imao, Boraš se zavukao ispod lukajednog od mostova i tu proveo cijelu noć, da ne bi nasebe svraćao čiju pozornost. Sutradan je čitavih četvrt sataprije dogovorenog vremena bio pred robnom kućomŠALOM. Našao je kombi parkiran u ulici, koja je izlazila natrg točno na suprotnoj strani od njezinih ulaznih vrata.Otvorio je kombi, sjeo na mjesto vozača i stao čekati dadođe vrijeme kad će stupiti u akciju. Pred vratimaŠALOMA kolale su čitave rijeke ljudi, od kojih su jedniulazili u zgradu, a drugi izlazili iz nje s punim torbama urukama. U jednom trenutku Boraš zapazi kako nekadjevojka uvodi unutra čitavu kolonu vrlo male djece, od 5do 7 godina, pazeći da se tko od njih ne bi izgubio; očito jeto bila odgojiteljica iz nekog dječjeg vrtića, koja je poveladjecu u odio igračaka. "Baš dobro!" pomisli. "To je upravoono što treba Abu Seifu: stradanje nevinih!" Točno u 10sati

prema ulazu; najprije polako, a onda što mu se višepribližavao, sve brže i brže. Vidjevši kako neki autobezglavo juri prema njima, ljudi koji su se tog trenutkanašli pred zgradom pomisle daje vozač poludio i razbježese na sve strane. Kombi je probio staklena vrata ulaza, aonda unutra stao obarati štandove, gazeći sve predsobom. Nastala je opća panika, bježanje i zazivanje upomoć. Kad je ocijenio daje u samom središtu zgrade,Boraš pritisne gumb za aktiviranje eksploziva.

Eksplozija je morala biti strašna. Boraš nije mogaotočno vidjeti njezin učinak, ali gaje sasvim lako mogaopretpostaviti, jer je nemjerljivom brzinom poletio uviszajedno s mnoštvom kamenja, drva, najrazličitijihkomada robe i dijelova ljudskih tjelesa. Činilo mu se da jesve to, i on zajedno s tim, bilo silnom snagom izbačeno unebeske visine, poput čestica lave u nekoj vulkanskojerupciji. Malo je bilo vjerojatno da je išta od zgrade ostaloi da je itko od onih koji su se nalazili unutar nje preživio,pa čak i od onih koji su se zatekli vani u njezinoj blizini. Dokje letio, Boraš osjeti da se s njim događa nešto čudno. Kaoda je u jednom trenutku zapao u neki vrtlog, pa se staokovitlati, tako da je potpuno izgubio orijentaciju i više ništanije vidio oko sebe, a onda se opet smirio i nakon togastao polako spuštati prema tlu. Kad se ponovo prizemljio,najprije se opipao po čitavu tijelu; boljelo ga, naravno, nijeništa, ali htio je vidjeti je li doista ostao posve čitav. Kao štoje i očekivao, ni jedan djelić njegova tijela nije bio oštećen.Još jednom se uvjerio da je ova, u paklenoj kovačniciiskovana tjelesna konstrukcija, koja trenutno nosi njegovduh, jednostavno imuna na sve zemaljske rušilačke sile.

Tek sada, kad je ustanovio da mu ništa ne nedostaje,obazre se oko sebe. Uvelike gaje iznenadilo ono što je ugle-

- kan Ha više niie u svijetiiji kojemu je dotad bio. Ljudi

su bili posve drukčije odjeveni, u neke povijesne nošnje,nalik na toge, i ponašali su se kao da se trenutak prije ništaznačajno nije dogodilo u gradu. Ako je to uopće i bio istigrad, jer je zapazio da su sve kuće drukčije građene,uglavnom od kamena ili gline, i mnogo su niže; ni jednanije dosizala više od dva kata, a ni konstrukcija im nikakonije spadala u 20. stoljeće. Sve je ukazivalo da se opetnašao u nekom drugom vremenu. Daje doista tako i daje tovrijeme mnogo dalje u prošlosti negoli ijedno u kom je dotada bio, potvrdilo mu se tek kad je ugledao rimskelegionare. Začudio se, jer je to potpuno odstupalo odnjegova programa. Znao je da se nakon obavljena poslamorao odmah vratiti u podzemlje, a sad se odjednom,nepredviđeno i mimo svakog plana, našao u novojpovijesnoj situaciji. Tko ga je tu poslao i s kojom svrhom?Takav nesporazum dosad mu se nijednom nije dogodio. Ijoš nešto, što ga je začudilo više od svega: zapazio je daljudi nekako zapanjeno bulje u njega. Očito im je bilaneobična njegova nošnja. I niotkuda nikakva signala što bizapravo tu trebao raditi. Sve je ukazivalo na to da mu seovoga puta svijest nije preselila u dvojnika, nego je on,ovakav kakav je, s ovim tijelom koje mu je za stalno dano,mimo svakog plana, neshvatljivo kako i zašto, zalutao udaleku prošlost. Na glavnoj ulici, koja je vodila iz grada,rimski su vojnici s jedne i druge strane napravili špalir,kako bi zadržavali ljude koji su se tiskali iza njih, očitoočekujući nekoga ili nešto što bi tuda imalo proći.

Što radiš ovdje? Tu ti nikako ne može biti mjesto —začuje kako mu netko govori i ugleda pored sebe rimskogcenturiona. Bio je to jedan od multiplikanata koje je sreo ugarderobi.

Ne znam ni sam kako mi se to dogodilo — odgovori.—To potpuno odstupa od mog, a kako mi se čini, i od vašegprograma.

—Što si radio prije negoli si dospio ovamo?Boraš mu ukratko ispriča kakvu je zadaću imao obaviti

i što se dogodilo nakon toga, a ovaj se najprije zamisli, pareče:

—Čini se da si leteći probio vremensku barijeru i dospiou drugu vremensku zonu. Znaš da se kod velikih brzinavrijeme steže.

—Ali zašto baš tu?—Tko će ga znati. Valjdazato što su se naša i tvoja akcija

u jednom trenutku dodirnule na razini istovremenosti.I što ću sad? Nemam nikakva znaka što bih trebao

raditi.Ne preostaje ti drugo, nego što prije se izgubiti

odavde i vratiti u kriptu.Kojim putom? Ja sam od raskrižja krenuo kroz "alfa",

a vi drugim koridorima.Nije važno tko je kojim koridorom krenuo. Svi smo

izišli na istom mjestu, tamo kod izvora u onoj spilji, samo urazličito vrijeme. Prema tome, vrati se onako kako si i došao.Već je htio postupiti kako mu je centurion savjetovao iupitati za put prema El-Khalilu, koji se sada sigurno zovesamo Hebron, kad zapazi da su svi odjednom odvratilipogled od njega i stali se približavati cesti, kojom je togtrenutka nešto prolazilo. Nije mogao odoljeti, a da i onne pogleda tamo. Putom koji su osiguravali rimski vojniciišla je povorka, koja mu je asocijacijom dozvala u svijestnešto odavno zaboravljeno. Na njezinu čelu, posrćući ijedva se držeći na nogama, išao je čovjeku poderanoj ikrvavoj halji, s vijencem od trnja na glavi, a za njim sevukao drugi, sav savijen pod teretom golema drvenogkriža koji je nosio na leđima. Pratili su ih rimski legionari,neprekidno gurajući a nrvos da busao brže. Borasu nijetrebaloc„i.vama

dugo da shvati čemu zapravo prisustvuje: čovjek na čelupovorke ne može biti nitko drugi nego onaj, o kome sadane samo ne smije misliti, nego i čije ime ne može spominjatibez gospodareva dopuštenja. I to u trenucima nakon što jeŠimun Cirenac od njega preuzeo križ. A vode ga sigurno naGolgotu. To mu se i potvrdilo, kad je skrenuo pogledsmjerom kojim je išla povorka; tamo u daljini vidjelo seomanje brdo, na čijem su se vrhu vrzmale siluete rimskihvojnika i već stajala dva križa na kojima su neki ljudi bilirazapeti.

Boraš se u prvi mah trgne; spopala ga je neka čudnamješavina gnušanja i straha pred onim što vidi. Prizormu je izazivao sjećanja na nešto što je odavno u njemuugaslo i čega se sada malne grozio. Ali onda se sjeti da muje gospodar jednom rekao kako je sav nauk, koji je ovajnesretnik propovijedao, kasnije njemu poslužio kao oruđe uvođenju povijesti. I doista, tolika su velika povijesnazbivanja, i to ona najkrvavija, u kojima se prepoznajeAstarothova ruka, bila pokretana mislima iz toga nauka, daje to lako moguće. Kerber mu je pak dao naslutiti da bi Onmogao biti čak i sam gospodar glavom. Nije posvenevjerojatno daje Asta-roth inscenirao svoju muku ismaknuće, samo zato da bi pomoću toga ovladaosudbinom; to bi bilo sasvim u njegovu stilu. Sve ovo uBorasu izazove silnu želju da sazna istinu; ma koliko muduh bio bešćutan i sveden samo na goli razum, kao kodsvih demona, težnja za spoznajom mu nikad nije posveutrnula. Htio je vidjeti je li gospodareva moć doistatoliko bezgranična, da se krije čak i iza onoga što seobičnim smrtnicima ukazuje kao njezina suprotnost.Prostire li se ona samo ovim vidljivim krugom ljudskogpostojanja, ili seže i preko njegovih granica, u tzv. nebeskesfere, uzimajući na sebe lik svetosti? Jer, ako je ovo drugo,onda ie doista točno ono što mu ie nedavno, nriie negoli ie

zadnji put zaspao, poslano u svijest: nema ničeg ni uprošlosti ni u budućnosti, ni na Zemlji ni u Univerzumušto bi izmicalo njegovoj kontroli i što bi bila neka mogućnostbivanja izvan njegova dosega. Ukratko, Astaroth bi, poredovoga kakvim se ukazuje, mogao biti i ono što ljudi običnomisle pod Bogom. Je li doista tako, to može utvrditi samona jedan način: ako Njemu, ovome koga vode na smaknuće,sada pogleda u oči; tu će naći jedini znak, po kome segospodar može prepoznati, ma u kom se obliku javljao.Stoga se približi cesti i počne hodati usporedo s povorkomkojoj nije mogao sasvim prići zbog kordona Rimljana imase svijeta što je navirala urlajući i iskaljujući bijes naosuđeniku. A On je išao potuljen, gledajući u tlo, i nikakoda podigne glavu. Dugo je tako Boraš tražio priliku, doknisudošli do samog podnožja Golgote, gdje se masa neštoprorijedila. Tu se odjednom On zaustavi, kao daje prijeuspona koji ga čeka htio uzeti malo predaha. Tog trenutkaodjednom podigne glavu, zaokruži pogledom po masi, aonda ga zaustavi, kako se Borasu učinilo, baš na njemu.Prvo što je zapazio bilo je da to nisu Astarothove oči; ovesu bile jednobojne, svijetloplave, kao da se nebeski azurrazlio u njima. Iz pogleda Mu se jasno razabirala patnja, alije Boraš zapazio i nešto što nikada u sličnoj prilici nije vidioni kod jednog živa čovjeka. Bezbroj puta je zavirio u očiljudima koji su proživljavali nešto slično što i On sada. alisvi su oni patili zbog sebe, zbog toga što oni osobno trpe, iponekad bili spremni i na najgora poniženja i gadosti, samoda se toga riješe. Ali Njega kao da se uopće nije ticala vlastitasudbina; dok je kružio pogledom, vidjelo se da ga boli onošto nalazi na tim licima, koja su se tu okupila i urlajupogrdne riječi. Patio je zbog drugih, ne zbog sebe, zbogtoga «,, A kad mu se pogled na kraju zapiljio

u njega, Boraš se sav smeo. Zašto je baš njega odabrao poredtoliko drugih? Je li zato što on jedini mirno i ravnodušnogleda ovo što rade s njim? Ilije možda prepoznao u njemudemona? Ali opet, nije on jedini ovdje takav, ima tu i drugihmultiplikanata među rimskim vojnicima. Zašto bi od svihbaš njega izdvojio? Osim toga, u očima Mu nije bilo ničegšto bi to nagoviještalo, ni osude, ni bijesa, ni mržnje, pa čakni prijekora; kao da u njemu uopće nije vidio neprijatelja.Naprotiv, prije bi se moglo reći da ga je gledao s nekomtoplinom, kao nekog starog znanca, kojega na ovom mjestunikako nije očekivao, pa je ugodno iznenađen njegovomnazočnošću. Pomisli da nije možda u njemu otkrio nekiskriveni ostatak one nekadašnje duše, koji je Astarothu, kadga je ono podvrgao svom paklenskom preustroju,slučajno promakao i za koji nitko ne zna, pa ni sam on,Boraš? Na trenutak se i prepadne te mogućnosti, ne znajućišto bi mu ona mogla donijeti. Ali njegove dileme nagloriješi jedan od rimskih vojnika, koji snažno udariosuđenika sulicom u rebra i natjera ga da produži.

Boraš osjeti poriv da se što prije ukloni odatle. Više nijepratio povorku, nego se raspitao za put koji ga vodi premaHebronu i krenuo potražiti onu spilju iz koje je izišao.Hodanje mu je trajalo skoro čitav dan. Ovaj put se nijevraćao s osjećanjem daje besprijekorno obavio svoj posao,kakvo je imao kod svih dosadašnjih akcija. Neprekidno muje pred očima lebdio onaj pogled, a misli mu zaokupljalonjegovo skriveno značenje. A onda, ne zna ni sam zašto, upamćenju mu odjednom iskrsne sve što je ikada doživio, aimalo je nekakve veze s Njim. Sjeti se kako je jedinekratkotrajne trenutke sreće i slobode, u ovom svom višenego jedno stoljeće dugom životu, imao samo u dvanavrata, i to upravo onda kad je nekjm čudom. JU njemuzaživjelo ono što ie On

propovijedao. A tada ga odjednom poče obuzimati neko uprvi mah nejasno nezadovoljstvo; kao daje počinio neštošto nikako nije smio. Nije se radilo o tome da se iznevjeriosvom gospodaru Astarothu; imalo je to neki posve drugiizvor, koji nikako nije mogao točno odrediti. Ma koliko setome opirao, u svijest mu se neprekidno navraćala jedna teista slika, koju je vidio neposredno prije one eksplozije; bilasu to djeca, koja su s voditeljicom ulazila u robnu kuću. I tamu je slika protivnjegove volje izazivala misli, kakve odavnonije imao. Zašto su ta djeca uopće morala poginuti, pitaose. Kome je to išta donijelo, uključujući čak i samog AbuSeifa? Sve što se iz toga može izroditi, samo je niz novihokrutnosti, koje će se slagati jedna na drugu i nikada tomeneće biti kraja. Jer, mržnja se hrani mržnjom, a zločinzločinom. A tada mu jedna za drugim stanu navirati i drugasjećanja; nije znao odakle mu dolaze, ali mu se sve više činiloda ih je upravo onaj Njegov pogled izvlačio iz nekih davnozaboravljenih zakutaka njegove svijesti: pobijeni ljudi uAhmićima iVukovaru, zatim oni koje je kao načelnik UDB--e predavao krvnicima, pa oni u ustaškom zatvoru... Kaoda su mu se odjednom stala vraćati ona stanja duha, kadse grozio nad tim što mora raditi. Pitao se kako je mogaoposlati u smrt sve te ljude, a da ne trepne okom i ne vidikoliko je to i strašno i nepotrebno? Činilo mu se da sepočinje buditi iz neke dugotrajne obamrlosti. Sve jasnije jeshvaćao da je ipak istina ono čega se pribojavao: u njemuje doista zaostao neki komadić duše, koji je tko zna kakoizbjegao uništenje i sad počinje, pod dojmom onog pogleda,oživljavati i obuzimati mu svijest. Ali u isto vrijeme on osjetii kako ga ova spoznaja iz trenutka u trenutak tjelesno slabi,pa zbog toga sve teže hoda.

Pored puta odjednom opazi zeca koji se ulovio u stupi-su mu do kvisteMa željezna kliješta.pPJao mu

je, a zec ga pogleda krotkim pogledom, kao da od njegaočekuje neku pomoć. Bez dvoumljenja, ne znajući ni samzašto to radi, razmaknuo je poluge stupice i zec jeodšepe-sao nekamo u žbunje. I odjednom se od toga stojenapravio osjeti nekako bolje; kao da mu je to barem malosmanjilo svu onu nelagodu, koju su mu izazvala onasjećanja. Osjetio je koliko više ljepote ima u tome da se nekiživot spasi, negoli oduzme, pa makar se radilo i ovakvosićušnom stvorenju kao što je zec. Jednostavno, demon je unjemu sve više uz-micao pred čovjekom, koji se polakouspravljao i zauzimao njegov unutarnji prostor. Međutim,snaga mu je, zajedno s tim, i dalje opadala, a građa od kojemu je sastavljeno tijelo postajala sve krhkija. Posvuda su sepo njemu počele javljati neke rane; nisu to bile rane upravom smislu, jer u njemu nije bilo ni žila ni krvi, negonešto nalik na mrlje kakve se javljaju na željezu kadkorodira. Ali te mrlje drobile su mu tkivo i on se savpolako raspadao.

Negdje podvečer stigao je do doline kod Hebrona. Lakoje našao onu stijenu s koje se obrušavala voda, iako je sadabio 2000 godina u prošlosti u odnosu na trenutak kad jetuda izišao; očito se na ovom mjestu kroz to vrijemekrajolik vrlo malo ili čak nimalo izmijenio. Tek kad sepokušao popeti, osjetio je koliko je zapravo oslabio; nikakomu nije bilo moguće doći u bestežinsko stanje i vinuti segore, pa se morao verati po stijenama, pomažući se irukama i nogama. Pri tome su mu se one rane i dalješirile, a čitavi dijelovi tijela se mrvili i u obliku prašineotpadali s njega. Ali uza sve to, nekako je ipak došao dospilje, pronašao prolaz i stao se spuštati stubama premapodzemlju.

Dok je išao, u sjećanju mu se stalo obnavljati sve što jedoživio otkad zna za sebe, a što je tijekom čitavog stoljećaove službe skoroi posve^boj:avj.9Vi£{e4fl(toa

vala i lica i događaji iz minulih vremena. I još nešto što ga jeiznenadilo; obnavljala su mu se i osjećanja koja je imaoprema tim ljudima i u tim situacijama. Tako se najprije stugom stao prisjećati svojih roditelja i bijede iz koje jeiznikao, pa svoje žene Veronike i djece, osobito Jakova injegove tragične sudbine. Zatim svih onih koji su mu bilidragi i u drugim životima, osobito svoje najveće ljubavi,Lucije. Pa i onih s kojima je suosjećao, jer su bili žrtve isteone sile koja je i njega zarobila, kao Margita ili Rako. Snelagodom su mu se javili u pamćenju ljudi, koji suzaslužili svako poštovanje, a on im je morao raditi o glavi,kao što su to bili Rebeka, njezini roditelji, Elkez, Renata,Škoranca... Malo pomalo počeo je opet iznutra zadobivatiljudski oblik, i to ne onakav kakav je imao u svom prvomživotu, nego kakav bi se sigurno u njemu razvio, da nijesreo Astarotha. U dušu su mu se pomalo vraćala sva onasvojstva koja je imala prije toga susreta, i radost, i očaj, i bol,i nada; jednom riječi, sve što je ugaslo za ovog robovanjapočelo se miješati kao kad se u oduzetim udovima ponovopočne javljati život i prokola krv. Istodobno iz njega su sejedna za drugom gubile one đavolske tvorbe; iz glave kaoda mu je nestao onaj pakleni uređaj kojim je Astarothnjime upravljao, a tijelo mu postajalo sve krhkije i snaga iznjega sve više kopnila.

Na trenutak se upita zašto se uopće vraća dolje k njimau podzemlje? Što može očekivati od toga? Ovako preporođenu, Astaroth mu može dušu samo opet zatvoriti u nekubiljku ili neživu materiju, dok ponovo ne "otvrdne", ili je čakbaciti u ralje vječnog ništavila. Odlučio je stoga da se, kadstigne na onaj plato s raskrižjem, neće vraćati dolje u garderobu, nego će nekim od koridora opet krenuti van, moždau budućnost. Ili ne, i ona je najvjerojatnije pod Astarotho-,„• ^_.„„;u„i;o™,i ipnonovo pokušati onim kori-

dorom označenim s "omega". Iza njega se, sudeći po svemušto je dosad vidio, krije nešto što je za sve, pa i za Astarothanajveći misterij i najvjerojatnije je da pakao nad tim nemanikakve moći. Možda će ga ona sila, koja mu je do sada tudapriječila prolaz, ovaj put propustiti? Na jedvite jade dovukaose nekako do platoa, ali kad je htio krenuti prema "omegi",zapazi da se ispred ulaza u koridor ispriječio Kerber.

Kamo si to krenuo, jadan ne bio? — reče mu nekimglasom koji je gotovo imao prizvuk očinske zabrinutosti.— Idi dolje u garderobu! Ne boj se, ništa ti se neće dogoditi.Gospodar će te opet obnoviti, pa ćeš biti kao prije. On znada se tvoj susret s onom nezgodnom kreaturom nije dogodio tvojom krivicom. Bila je to greška u našem proračunu.

Bila to greška u proračunu ili ne, ja više ne želim bitito što sam bio. Tek sad shvaćam što sam s tvojim gospodarom izgubio, kad mi se vratilo ono što sam imao prijesusreta s njim.

Kamo god drugo krenuo, osim u kriptu, izgubit ćešsve, i to što kažeš da ti se sada vratilo.

Znam da je u vašim rukama i prošlost i sadašnjost ibudućnost i da zapravo nemam kamo. Ali tu gdje stojiš, natome ulazu, osjetio sam da me zaustavlja sila jača od vaše.Tu vrijedi pokušati, ako me, ne vi, nego ono što je tamopropusti.

Što misliš da ćeš tamo naći?Što god našao, to će biti potpuno drukčije od svega

u ovom svijetu kojim vi vladate. Možda čak i nešto suprotnotome, čemu se najiskrenije nadam. Uostalom, i ti si mi rekaoda tu budućnost postaje prošlošću, a početak krajem.

—A znaš li što je na kraju i na početku svega? Potpunoništavilo. Eto, to ćeš naći. Pa i u onoj knjizi, koju ljudi držesvetom, to ti piše: "U početku... Zemlja bijaše pusta i praznai tama se prostirala nad bezdanom.''

—Nisi sve do kraja izrekao. Ima tu i jedan prilično važandodatak: "I Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog:'Neka bude svjetlost!' I bi svjetlost!"

Kako bilo da bilo, ja te propustiti ne smijem.Odstupi! Nestani!Ovo zadnje dreknuo je Boraš takvim odlučnim glasom

da se Kerber sav stresao. Pogledao gaje prestrašeno,maknuo se s ulaza, a onda kao munja strelovito pobjegaostubama prema svome leglu. Boraš je prišao ulazu ukoridor "omega". Ovaj put nikakve odbojnosti nije osjećaoniti gaje kakva sila sprečavala ući. Krenuo je mračnimhodnikom, koji se ovdje nije uspinjao stubama, nego je išaoravno. Razmišljao je što se to dogodilo, da mu je sada putovako otvoren; čak je i službenik pakla ustuknuo preddvije njegove obične, samo malo odlučnije izgovoreneriječi. Mora da tajna Astarothove moći ne leži toliko unjemu samom, koliko u ljudima. Oni nose u sebi nešto odnjegove osobnosti, i to je ono što njemu omogućuje nadzornad njihovim dušama i neograničeno vladanje njima.Dovoljno se osloboditi u sebi svega što zaziva njegovu moć,svih zlih misli, želja i strasti, oglušiti se o ono što ti on prekosvojih relejnih postaja i posrednika šalje u svijest, postatinedužan poput djeteta, i on više ne može naći u tebi svojepolje rada. Ali kako je onda imao moć nad Njim, razapetim?Pa da! Ne bije imao, da mu On sam nije to dopustio. Neštoslično je, čini se, On i rekao Ponciju Pilatu.

Boraš je išao nekim prostorom koji više nije bio hodniki o kojemu nije mogao steći nikakve predodžbe, jer je vladalapotpuna crnina. Tako nije znao ni kojim bi se smjeromzaputio, pa pođe onako nasumce. Hodao je, iako jezapazio da mu se tijelo sve više raspada. Ruke su mu većotpale, a trun mu se nočeo pretvarati u.nejai gnjecavu masui topiti

poput voska na vatri. Što će biti s njim kad i noge zakažu ikad ne bude više mogao hodati? Odjednom negdje u tommraku ugleda svjetlo; bilo je toliko sitno, kao zvijezda kojaje slučajno provirila kroz tanku pukotinu. Tamo sigurnonešto ima, pomisli, i krene prema jedinoj točki koja mu jenešto obećavala.

O PISCU

Ivo Brešan rodio se 27. svibnja 1936. u Vodicama pokrajŠibenika. U Šibeniku je pohađao osnovnu školu igimnaziju, a studirao slavistiku i filozofiju na Filozofskomfakultetu u Zagrebu. Radio je kao srednjoškolski profesorna šibenskoj gimnaziji, potom kao umjetnički voditelj Centraza kulturu Šibenik i Međunarodnog dječjeg festivala. Živi uŠibeniku.

Piše i objavljuje drame, eseje, novele, romane i filmskescenarije. Dosad su mu objavljene četiri knjige drama(Groteskne tragedije, Zagreb, 1979.; Nove groteskne tragedije,Zagreb, 1988.; Tridrame, Zagreb, 1993.; Utvare, Zagreb,1997.). Od 23 napisana dramska teksta svi su muizvedeni—uglavnom na scenama domaćih kazališta, aneke i u inozemstvu (Poljska, Njemačka, Austrija,Mađarska, Bugarska, Rusija, Danska, Švedska); Poljaci suprema dosad jedino tamo izvedenoj drami Ledeno sjemesnimili i TV film.

Nakon razdoblja bavljenja dramom Brešan se intenzivnijeposvetio prozi te dosad objavio dva romana (Ptice nebeske,

Zagreb, 1990. i Ispovijedi nekaraktemog čovjeka, Zagreb,1996.) te jednu zbirku priča (Pukotine, Zagreb, 2000.).

.,Premapryorafe,rgrrianitsnimljena je i istoimenaTVserija.

411

S redateljem Krstom Papićem napisao je tri filmskascenarija prema svojim dramama Predstava Hamleta uselu MrdušaDonja (1973.), Izbavitelj {197 G.) i TajnaNikoleTesle (1980), a sa sinom, redateljem Vinko Brešanom,scenarije za filmove Kako je počeo ratna mome otoku (1996.)i Maršal (1999.).

Astarothje Brešanov treći roman, nastao pod radnimnaslovom U posthumnoj službi. O njemu je njegov autoruoči izlaska kazao:

"Knjiga priča o tome da Sotona upravlja ovim svijetomkroz čitavu njegovu povijest. Svi koji u historiji igraju nekuulogu Sotonini su igrači, bez obzira na to izgleda li njihovodjelovanje kao dobro ili kao zlo. Na Sotoninoj razini nepostoje ni dobro ni zlo, nego postoji samo njegova vječnaigra.

Roman počinje trenutkom smrti čovjeka koji je saSotonom sklopio isti onaj ugovor kao i doktor Faust.Život je proveo u slasti i lasti, sve su mu se želje ostvarivale,jer ih je ispunjavao nečastivi, a sada dolazi vrijeme da onpočinje služiti Sotoni. Ono što je kod Goethea kraj, to jekod mene početak. Glavni junak počinje lutanja iz vremenau vrijeme, već onako kako ga Nečastivi šalje, prelazi iztijela u tijelo i evoluira iz čovjeka u čovjeka koji sve to radiprotiv svoje volje — u demona. Iako se njegova evolucijarazvija, to on, kao i u Stephana Kinga, dolazi na višurazinu postojanja, da bi počeo živjeti u istovremenosti,oslobođen prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. I jednom setako, zabunom, zatekne u Palestini, u doba Isusa Krista. Pa,kako je naučio da je sve u Sotoninim rukama, uključujući iCrkvu, povjerovao je da Boga i nema, nego je Bog ljudskafikcija. Ugleda Isusa dok ga vode na Golgotu i pomisli da jei on Astaroth, osoba s tisuću lica, koju je mogaoprepoznati samo po očima. Po^edaIsusaji_oa,.ptJsrije dap.0, nije Astaroth. i toe trenutka

u njemu se probodi onaj posljednji ostatak duše, ali mu setijelo počinje raspadati.

Dakle, u romanu priču drži vjera u čovještvo i u Isusoveriječi, ali ne u riječi same, jer je glavni junak iskusio da senjima koristi Sotona za svoje ciljeve, nego u ono što sedogađa kada te riječi zbilja zazive u čovjeku. Ako onedoista zazive, tada je čovjek izbavljen."

("Globus", Zagreb, 8.6.2001.)

KAZALO

PretpričaUgovor i isplata 7

I.U tuđoj koži 29Izbor 56U kliještima 77Astarothova slaba točka 97Varljiv okus slobode 119

II.l.Skokna crveno polje 139Lucija 155Odricanje 165Na križopuću 185Zamka 208Lice Sotone 230Znakovi 252

III.Kavez za dušu 273Pročišćenje 300Rođenje demona 319Kripta sudbine 342Iskorak 3666.1zaomege

Ivo BrešanAstaroth

IzdavačNAKLADNI ZAVODMATICEHRVATSKEd.o.o.

Zagreb, Ulica Matice hrvatske 2Direktor Niko Vidović

Glavni urednikVinko Brešić

PripremaTehnički centar NZMH

Tisak GIPA,Zagreb

Knjižnica Zelina

540007551

1SUL

ffiliB

»Narodne novine«, Zagreb-(118)

110735