Ivo Kalinski Četverolisni četveropreg...11 Ideja za pisanje… Na obronke Medvednice bačen pogled nestrpljiv i vrlo nervozan. Onaj briježak ispred ima li udolinu ima li u udolini

Četverolisni četveropregIvo Kalinski

Ivo Kalinski

ČETVEROLISNI ČETVEROPREG

Četverolisni četveropreg.indd 1 2.7.2010 10:16:18

Mala biblioteka “Dragutin Domjanić” knjiga 58.

Nakladnik:Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina

Za nakladnika:Ivica Kukovačec

Urednica:Božica Pažur

Grafičko i likovno oblikovanje:POU Sv. Ivan Zelina

Tisak i uvez:Tiskara Zelina d.d.

CIP zapis dostupan u računalnome katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem 739427.

ISBN: 978-953-6540-45-7


Ivo Kalinski


Zagreb, 2010.



Što je duša u nemiru

Što je kukčić u svemiru?!



Unutarnja simetrija



9

O drvu o kući o izgorjeloj tratini…

Drvokućaizgorjela tratinakrov bez crijepa ono malo đubrište i na njem cvijettakav cvijet imati na grobu.Bože moj Ti i ne znaš za riječ koja nikad neće procvasti dokrajaonu jednu jedinu riječa toliko ih je bilo na raspolaganjusa smeđastim bradavicamas gotovim oblicima na toj izgorenoj tratini. Mi bauljamo nepoznatim puteljcimasumanuto skupljamo kamenčićene znamo čemu služe. Ti uporno bi da obraduješ ljude koji su prije dva-tri stoljeća bili ljudožderija šutim nijemost me guši.Bože moj koja je prava crta tvog temperamentada nas zaokupi u ovom tjesnacu u ovom cvijetu u ovom preuskom grobukojim hodamoda iznova zajedno sanjamoono o drvuono o kući ono o izgorjeloj tratini


10

ono o bradavicamaono o plesu staklena zvona. Podari projekciju duhane pitaj za objašnjenja!


11

Ideja za pisanje…

Na obronke Medvednicebačen poglednestrpljiv i vrlo nervozan.Onaj briježak ispredima li udolinu ima li u udolini seoceima li u njem ljudi ima li u njem išta na primjer konjtimari li ga tko izjutrana tom brežuljku.Moglo se imati dobru ideju za pisanjekakva štiva o zagonetnim stvarimana primjer o malim seoskim kućama koje imaju očio voćkama koje razgovarajuo djevojčici koja pleše u nepoznatu taktuo lovokradici koji se nečujno prikradao duhovima u dubokim tamnim noćimamoglo se imati sasma dobru idejuopasnu idejumislim.Ovakos namadvije-tri kućice na obronkutamo dalje Medvednicai ti kojinikad ništa o tom nećeš znati.


12

U istom času…

Sve do gole egzistencije(kako običavamo zvati!)sve do sklonosti traženju smislasve do izjašnjavanja o svemu i svačemuniti si ikad znao niti ćeš ikad znati.Rimovana ili slobodna formašto je to? Što su helikonski vrhuncimožeš li se na njih osvrnutiu sljedećem tekstu, izravno ili pritajeno?Trajanje i nestajanje u istom časumislim nikad neće izmijenitioblik krajolika, možda tek njegov opis,možda zamor izmijeniti unutarkišnih ili sušnih razdoblja.Tvoja će dinamikanadrasti nijanse i nedajbožetebe samoga. Nevinost onoga koji će doćibesciljnost koja će doćižestinu predmeta koja će sigurno nadoći.


13

Prema sjeveru…

Prema sjeveruprema sjeverunikad prema jugu žustrim hodomkrenulo je tijelo. Moje tijelo.Tu i tamo kleknulo tu i tamo zastalozbog osjećaja u duši(što me zapravo smeta!?)što ne mogu objasniti nikako drugačijeosim lošeg pamćenjada sam sve to što sada vidimveć vidio davno prije.Gmiže tijelo s cvijetom u reveruu ovoj panorami prepunoj kukavičke plašljivostiprema šumarcima prema sjajnom suncu tamo goregmiže među onimakoji su davno ovud prohodili ispunjeni životom.To tijelos dubokim plavim očimatu i tamo okrene se na prijeđeni putotrese sa sebe čudan dašak podrhtavanjaonaj koji i ti tako dobro osjećaš


14

prema sjeveru prema sjeveru prema sjeverunikad prema jugu.Satire ga žudnja da nikad neće stići.


15

Unutarnja simetrija…

Prašnjava čaša prstiticalaharingestrah prije spavanja.Potom bulažnjenja o povratku polutroma itinerarija napokon ruka koja čeka da je zagrlimnapokon kruh koji me hoćenapokon ova soba otišla prema prozoru.Bravobravobravo zaiskrile riječi iz prastara rječnika sve same gluposti i plastične bajkevreća za spavanjeunutarnja simetrija.Pjevam pjesme koje nikad pjevao nisamlakoćom prebirem ozonski smradiznova stavljam onu našu pločuispod tvojih bedarata igra taj pokerB-mol Čajkovskoganikako da prestane.


16

Kojiput…

Kojiput trajekojiput danima traje kojiput ne znam kako ni zaštoprohode bijele trunčice.Vidim mlijeko razliveno po oštricividim tvoje šape vidim Flamtonahladnokrvno me promatra.Vidim prijatelja uzavrela od slučajna susreta i hrid na kojoj čuči trenutakspokojno kao dječji mezimac(i još neke stvari koje ne bih volio vidjeti).I ćutim vjetrić pet možda deset minutamožda nekoliko satižene nadošle niotkudu takvoj tišini očekuje se vrisakcigla na glavuili nešto slično.Zaustavljam sat na ruci sprdam se s kroničarima vremenabijele trunčice skakuću od jarostitaman gibanje stvarnog životataman dan stvoren da prihvatinovo predvečerjekukčića prislonjena uz tamni zid.


17

Bila to vremena…

Bila to vremena bilo to vrijeme nelagodno i mašta jačala sve glavne karte podijelila bajno tebi ostala knjiga razderana na tlu.Bila to vremena bilo to vrijeme u tren slijetala leptira jatau kišu skutrenu pod strehombile kratke priče kumulus u grijehu.Bila to vremena bilo to vrijemenovih lica bez početka i krajavoštanica na stolu do nje glava zmajai ono dijete bez povratna glagolas malim vrtom punom slatkih malina.


18

Po glavi…

Mlatnulo po glavi…Stari prosjak smijuljio semlatnite ga još mlatnite ga tete retenije on ništa plationego je ukraaa onda bižeć paa u kabaavidija ja.Izraz lica pokazivao da je prosjak sretan.Ona četvorica svi redomumorila se tukući gai stari se prosjak slatko cerekaotete rete.Majku mu kako je žilavda čovjek ne povjerujereče jedan od četvoriceizvadi željeznu šipkubaš je hrđava majke mi sad ćemo je osvjetlati.Tako tako udri iza uhatamo jače boli tete retezavapi prosjak.Sutradan u hapsanistražar pretučenome prišapne radosnu vijestoprostite možete ostati anonimni ako želiteuhvatilo pravoga.Iz druge ćelije cerekao se prosjaktete rete.


19

Rekao je netko…

Ali sigurno jeda ćeš potonutiu mitologijama u predrasudamaonog dana kad se najmanje nadašrekao je netko.Netko zagledan u zdenacosjetivši surovost dubinezajecao tako snažno da se voda u njemnamreškala i ti više nisi raspoznavao bore na svom vlastitom licu.Ukazalo se u toj vodi malo Balkanamalo Europe devenice klobase zelje z mejsomkinpakl - kosmati svinjski gubecbijeg iz lošeg u još lošijetužno tužno i tako ružnoiz kamere u kamerukamera obscura.Ostadoše grobovi i malo klošmerla naše mladosti. Tvoja šutnja muto mutaviuz porto opet zajebava Historijui ti si odavna Vječnost.


20

Castrum Lobor…

Castrum Lobor s izmjenom vokalakoju ni dragi bog ne razumije ni onaj sanatorij za naše drage starčeke(sanatorij za koji kažu da je ludnica?!)nitko ne razumije. Okrenut prema djetetunetko se u perivojupoigravao s batrljcimada ne povjeruješ.Mi bježimo mi smo osobni herojiispuštamo pezdece jedemo sendvičetu i tamo ubacujemo refren zaboravljenih popefkitu i tamo zagledani u nebo refreniramo stihkaj če nam vse toipak zlu ne trebalo.Castrum Lobor zaularila stvarnost umiranja.


Lomba! Lomba!



23

S plombama u sebi…

Uživo puču mi plombe oni kojiza sebe kažu da su perfekcionistiusput govoreći da što im je to trebalokad im je tako lijepo bilo u toplim govnima.Puštam sve bivše razgovoremirno sjedim pristojan kao skrbljiv otackoji pri skromnu objedušuti zamišljen nad kajkavskim florilegijomkoji neprestano vraća se.Srce pod teretom tugeraspada se i nikako da domislim što značisjećanje na leut na citaru i ostale igrena primjer na ludizam citatnost i jezičnu dosjetljvosti dan kad ćeš se morati vratitis divnim mislima na potrošenu stvarnosts plombama u sebi s pravom na ljubavs pravom da čitaš Borghesamakar gdje to bilomakar smrznut biokao i saduz plamen ognjištauz plamen zelene natureuz ono malo gihtakad šulja se nevihtaa ti o tom puteljkom prema Svetoj Geriništa znao nisi.


24

Igrajući poker uživalo se draga moja…

Glava naučila ništa nije igrajući poker. Poslije svakog dobitkata glupača lijevo-desno naginjala se turobnou slasti nekoliko obrokaali bol u potiljku nikako da se smiri.Uživalo se draga moja uzduž i poprijekou tom svijetu. Ono što su noć i dannismo više znalini što su oksimoronini što bolne suze što suze radosniceglava i dalje naginjala se turobnobila ona raspršena urna stare kokete.Uživalo se draga mojaitekako se uživalo poker igrajući to bila neka druga vremenasvakako ne ovato bila vremena kad supokojnici pokapali živekamenčići skakutali baldahinomKron spoznavao da će biti kastratšto još uvijek ne značida u zemlji vjetra sjevercau zemlji Utopijinije bilo Hiperborejaca.Uživalo se draga mojaitekako se uživalo(koji li samo perfektni perfekt?!)poker igrajući!


25

Doći će taj dan sigurno će doći…

U onom jednom jedinom časuu onom jednom jedinom času raspojasana magnovenjau toj sobi nalik tvojim očimau toj sobi koju nikada nigdje nećeš naćini u prastarim kartamani u neotkrivenim zemaljskim sinklinalamačak ni u mapama skrivenih nacrta vlastitoga srcatvoj iskreni odgovor bio jeda još uvijek ima nade.Da će doći taj pravi dansigurno će doćitaj jedan jedini dankoji će sve zagubljeno naćikoji će sve nestalo vratitinovim sjajem novim smislomtaj neobičan dan vedra osmijeha.Dan kad će nas konačno nastaniti svi naši bivši tekstovipuni riječima novih anafora puni riječima novih sinegdohapuni riječima nabrekle tišinenovih značenjanovih fantomskih mjestanove stvarnosti.Taj dan doći ćesigurno će doćikažeš mi.


26

Bilo to jedno blistavo razdoblje…

U stvaribilo to jedno blistavo razdoblježamor ljudski lakoćom premetnut u govordani u mjesece u godineproljeća ljeta jeseni zime smjenjivali se hraneći se jedni drugima bez oca bez matereu nekoj novoj memoriji.Doista bila je to još nepoznata simfilija.Doduše u kalendaru bilo nekih naznakada treba izbjegavati dane kad ćeš otići na putali se nećeš znati vratitibilo nekih naznaka kako izbjegavati šokkad je nebo najplavijei to je što se opasnosti tiče uglavnom bilo sve.Blistavo razdobljes neobičnim pričama na svakom božjem korakus neobičnim konturama kemijskih elemenatas ljudima bez nadnevka rođenjakoji i dan-danas savršeno bulje u mraktražeći pretke zaostale u siluru.Bilo je to doista divno razdobljekad si lakoćom satirao imaginaciju


27

kad si lakoćom sasušenu tintunatjerao da progovori sva ona prevažna slovazatajena na bijelu papiruin vitro in flagranti.Bilo je to doista divno razdoblje!


28

Odi tamo! Ja moram raditi…

Odi tamo! Ja moram raditi!Neka ti ne bude krivoupravo su započele prijave za novi sustav otpadacvrkutala fufica vidljivo nesretnazbog madeža na onom nezgodnom mjestuOdi tamo! Ja moram raditi!Mislim da vama ne znače ništaama baš ništatako velike stvari za naš Gradkao što je turneja predstave Artkao što je ropotarnica u Ilici pretvorena u muzejkao što su izdresirani štakori koji za male novce odvoze smećeunaprijed svjesni da ne mogu računatini na jednu jedinu stipendiju za svoje potomstvo.Odi tamo! Ja moram raditi!Utjecaj Fitosterola jasan je zar necvrkutala Onapustite thalamus dovraga uopće nije istina što se o njem govoriu prilog tomu ide nepobitna činjenicada se nova nesreća bezbolno okotiladok ste vi plesali tango!Što je još jedna teleportacija da su dinosauri oduvijek tu među nama.


29

S vremena na vrijeme…

Oni za kojima uopće nisam uzdisao(dabogda ih ne bilo?!)doći će svakako će doćis vremena na vrijeme.u krhotinama sjećanjau iznenadnim putovanjimau nekim novim uzbudljivim stoljećima.Pokušavam shvatitizašto je to tako i zašto tako mora bititetošeći sam sebeu zamjenu za neku drugu makar odvratnu inspiracijuali koreografija bešćutnih iskušavanjanikako da popusti.Budući da i sad čujem glasovenepoznatih udvornikasklanjam se u smrad bolesnih majmunačiji staromodni urliknikako da odgodismrt kultne postojbine.U točno vrijemebojim sestrašno se bojimsve će zeleni potamnjetisve riječi dobiti ista značenjatautosilabika će cvastigranice se izgubiti.


30

U točno određeno vrijemeono dijete sjest će na stolicui ja nikako neću uzmoći da dokraja odbrojimotkucaje svoga srca.


31

U Ćilipima kraj Dubrovnika…

Veselo društvance govorilo o njemćakulalo ružne stvari o njemuz orgijske bakanalije bljuvalo sepo skupim ćilimimau Ćilipima kraj Dubrovnika.Moj kumekako li se samo nazdravljalokako li se žderalo pilo lumpovalokako li su s plava neba slijetali avionipuni furešta:lijepih ženaoronulih platfusara(jedan preko glavenosio je plastron).Veselo društvance i dalje ružne stvari o njemkoji i sad uspravno i svečano(na sve četiri!)sivkastobijelom obalomnjuška slobodan prostor.Taj pas imenom Flyzbog blizine ljudi obnevidio od životatu i tamo izlaje pregršt homonimau čast asteroidakoji uprav bi da sletiiz zviježđa Psa.Moj kume,u Ćilipima kraj Dubrovnika!


32

Seoce…

Još jedan pokušajdo beskraja tamo je seocemanje od deminutivabez nogu bez ruku bez glaveono bi da hoda. Ali ne može.Povijest izdala gai ono u sjećanjunikako da iščita požutjele bilješkekoje je nekoć pisala Natalija.Prohujala stoljećasakrila njeno imei ono sad umjesto da vrištinaćulilo uši i slušaoratorij tišine.Iz kamena u stijeni arhetipmuca njeno ime.Natalija! Natalija!


33

Lomba! Lomba!..

Bezbrojni tragovi pohodilia ljubavnika nigdjeznači li to da si oduvijek samili su te obuzeli demoni iz pričekoja nikad i nije bila literatura.Zaspao taman nad dubinom koja nema početka ni krajaošinut životomneupitno.Uloge se izmijenile i nitko ne zna tko je sljedeći klaun tko prerušen u ženu tko sićušni nokat u manikuri.Lomba, lomba! podcikivao jedan jedini čovjek iz gledališta osupnut nad iluzijom koja se potocimaslijevala s pozornicei nitko nije znao što to zapravo znači.Katkad ali samo katkadsvjetlosni gradkoji je očito parafrazirao kulisu stvarnog životaupre pogled u onoga koji je urlaoLomba, lomba! i on prvi put usvom kratkom životu osjeti težinu mrakaujed prožme gado dna srca.


34

Ipak prizor…

Bio je to prizorpritajenneopažajanipak prizorprizor koji se ne može zamislitičak ni u mašti nema ga čak ni u zodijaku nema ga.Ipak u tom času tražilo se dasve što nikad posjedovao nisampriznam otprve:neke rijetke knjige neke skupocjene pepeljareženudjecumajku i ocadio antikedio zapuštena vrta kućnog ljubimca(s kojim sam se kažu šifriranim lavežompotajno dopisivaopogotovo u oktobru).Sada kad se jesen stuštilana zvuk kovanice bačene na podsada kad se porađa novi protest


35

ti ćeš uslast za neki novi prizorpojesti sva ona slova s pergamenenekoliko preostalih čipovas poukama o istjecanju vremenaza novi palimpsest.



Budi nova frekvencija



39

One večeri…

One večeri što si htjela izrećipogledom prema visinamanitko znao točno niječak ni policijaza koju se inače govoriloda nema neriješena slučaja.One večeri dvije su tameponavljale tvoju jednu te istu pričuizmeđu dva aperitivajednu te istu priču o dolasku i odlaskugolim grudima razasutim po cvjetnim livadama(bila to priča znatno više no što seikad može zamisliti).One večeri propala je naša misijada ćemo ikad dotaknuti dno kulturei spoznati što nam govori praznina.Prašinasa svih strana granicemiris sijenavile zabodene u cipeleostavljene pored puta.One večeri materija i duhlegende i simbolipolako s noge na noguotišli prema kraju noćii ti zajedno s njima.


40

Ostala urna nalik tvojoj lubanji.Ostao vapajizmeđu dva-tri disanja.


41

Koja je bila upravo sjajna...

Drhturio zbog nelagode koja se sve to malo pojačavalane zbog hladnoće koja se stuštila s nebesane zbog pitanja zašto se to što se dogodilo baš sada dogodilo a trebalo je puno prije i bezrazložno i smiješno i nedostojno prošlosti. Koja je bila upravo sjajnaprošlosti koja je u prkos svemu preživjelai on je uzima kao sestru nas siromašaka upletenih u paučinu ove zgrade.Prem imao sijaset razloga da joj ne dopustibezvezne ustupke koje je moljakalaipak je popustio (intima je ozbiljna stvar!)ponajviše zbog ugrađena svjetla sa crvenim ticalima u kojima smo u nekom bivšem životu izmaštati znali što će se sve dogoditi onog dana kad prestanemo disati.Drhturio tako kažnjavajući genezu stamenostisvi se divili njegovu govoruu kojem nije bilo nijednog suglasnika s aspiracijom nijedne riječi s asonancomnijedne rečenice s asidentonom.


42

Drhturio tako sklupčan kao zmija ljutica (intima je vraški gadna stvar!)očekujući da se iznova dogodi dogođenoprošlost koja je upravo bila sjajna.


43

Riječi...

Riječi od kojih nikad i nigdje uslugu tražio nisidohode u predvečerje mole za prenoćištepoklik strave poklik radosti poklik sjetne arijeizbija iz njihova značenjasvašta one znaju.Ti tražiš spas u prozirnu opalu ne bi li razaznao kuda idu znakovi pored puta.U razuzdanu slobodu moždau anatomiju praznovjerja iz koje se štošta može naučiti moždau sposobnost kretanja drevnih naroda moždau pamćenje skupljeno u tonusu mišića moždai još štoštai još štoštašto odiskona baulja svome krajuviše-manje sretnoviše-manje nesretnouglavnom bez svrhei bezodvlačno.


44

Te riječi iz dana u dan iz noći u noć nadolaze jatima čoporima hordamaulaze u te rastu i prerastaju te.Jednoga dana kad tebe i nas više biti neće one će kao od šale carevati novim značenjimanovim zvukom novim tonom u novim membranamai nikad nitko više roditi se neće tko bi znao odgonetnuti mel in ore fel in corde.


45

Budi nova frekvencija...

Budi kritičanbudi nova frekvencijadoživi Duchampa kako spadaoslonjen na njegvu zahodsku školjkuonako kako je on doživljavao umjetnost poigravajući se životom.Budi samsam sa sobomkušaj shvatiti zašto magla kloakama kulja strasnije nego po livadamakušaj shvatiti zašto Michel Simonbjesomučno ždere kobasicui baš ga briga za gurmansku beznadnost.Gutaj kamenje kad si gladannemoj protestiratito je zabranjenočuvaj energiju za crne danekoji će nadoći kad-tadkoji će nadoći kao obredna maska.Budi sambudi život sambudi vlastita mapabudi majčino mlijekojer jedino takojer jedino takojednog dana lakše će te prokazati i izdati.


46

Aktivisti...

Počele aktivnosti svakojakih aktivistau grupama klasificiralo se paroleove su dobre ove nisuove ističu nepotrebne detaljeove sablažnjavajušto loše djeluje na mlade naraštajebogme i na stareuzbuda ih može otjerati u pakao.Bilo je to događanje nove demokracijena rubu parka prirodekoji je zbog nebrige vlastipremapiran u odlagalište gradskog smećarojeva komaraca zahrđalih kontejneranesnosan smrad.Bilo je to događanje nove demokracije!Aktivisti eko-sanjari sve to malozaplakali nad ispisanim parolamašto je svakako manje atraktivno bilood onih ostarjelih žena u monokinimakoje su svoje mlohavosti okretale suncune bi li unucima danas-sutrasenzacionirale priču o intaktnoj provinciji.Poslije obilna roštilja i natezanja iz demižoneposlije podrigivanja i slavodobitna odobravanjao dobro obavljenu poslupozaspalo se na sasušenoj balegi.


47

U očekivanju nove šihte aktivista sljedećeg danazapušteni park prirode konačno predahnuoumirio kreketušepobrojio pozaspale na balegitišinom umio liceutonuo u san.Šumski demoni konačno došli na svoje.


48

Komična scena tog jutra...

Komična scena tog jutrauz preglasnu muziku cijuk i smijehnagnala okoliš da prihvati grijehono dvoje dok lajao je brek.Ona bez riječi čeka. On škrtorek.Komična scena tog jutrane zna za ono što sunce znadekad s neba prosinu kanonadekad zadnja alga skine bukle.On šuti i dalje. Ona legla na makrame.Komična scena tog jutraslaba vida slabe kondicijesakrila šture indicijeo Njem što spava na vršku vlasuljeo Njoj što grli cvijet kadulje.Nju grudi bole i ono doljeŠkrtorek spava… Sanja strasne snove.


49

Bilo je tako kako je bilo...

Zapravobilo je tako kako je bilokako je i sadvećina mislila da nijepusta poljana razrušeni domovidjeca bi da plaču na pragumeđutim praga nigdje.Oni preostali stvorovikoji su nekoć bili osobebili ljudipraznih ruku izlaze iz zakutakačak ni sjećanja nema.Ni ono stabloneće da se razlistadošli šumski radnici i sasjekli ga na komadiće.Bijeda trajnija od bolinastanila buduća potomstva.A tiovisnik o pjesmamabi da se poigravaš s riječimakoje će mnogo kasnijeu nekom budućem životupo nalogu mlada režiserakao slatka stravauletjeti u animirani film.


50

Pivala je Ona…

Jadnik crvene duge bradenadvio se nad nju nosili je neki nepoznati ljudi koji pivadu drukčije no jaova elegija ničemu slična nije bila.E jedno je motikae drugo je politikapivala je Ona!Sada gren ne moren se više dindolatni osušeno cviće više me ne volipivala je Ona!Božeitekako pivala je Ona.Uokolo političke kurves lepetom krila i licem angjelakazivale da kaloper će i poslin nas svejednako restiako me razumiš čovičei ne triba kakit po svemujer ovo je zemja blagostanjašto je niki reka.Jer lahko je motrit svit u fotejibrajane mojmi iđemo daje.Mi smo antifačistiako nisi znaaa!


51

Skakutalo…

Nadsvođena soba bila nekadlijepa za okougodna i prozračna.Sada više nije. Urušio se strop.Skakutalo u njoj skakuće iz kuta u kuttu i tamo pogledava goreu vedro nebo u limun žut.Skakutalo bilo nekoć mladacpun snage i stamena sad batrljcima od noguhromi stvorjadacstruže po podu i skakućetu i tamo otpjeva pokojutužnu pjesmu o nesretnom rodu.S limuna žuta smije se svračićpod kapom nebeskom jede kolačićon zna ono što nitko ne znadeda sve je isto u srcu monadeda nema pjesme koja će spasitda nema mjesta gdje ćeš se skrasit.Skakutalo skakućenikad ne jaučes neba ga bijesunca šamarčina.


52

Skupinica čudnih ljudi…

Duboko u tom gradu skupinica čudnih ljudinaskroz pobenavilamokre kojekudastrogo planski i neplanskibožesačuvajpo travi parkovima uz deblačak po zgradamačak po dječjim vrtićimapo požutjelim fotografijama na smetlištimas potpisima starih austrougarskih majstora.Tu i tamo ostavljaju knjigeo nepotrebnosti pedagoških standarda.Zaštitari hvataju ihbezuspješnogradske službe raspisuju nagrade za odmazdubezuspješnounatoč lovu i ovaj put uspješnoizmakli su kontroli odmaglili do mutne Savei sad namaču noge u savskim virovima.Upravo odmarajusmišljaju psine s upadom u Grads nepoznate druge strane.Mokre. Treniraju mokrenje.


Četverolisni četveropreg



55

Brzel ftiček mrzel…

Brzel ftiček mrzel prše leti preletavai mi bi ž njim šteli ak bi se ikak dalene bu teško ni lefkone bu nadugo ni žmefko. Nu nu još same maletam gore raste nebo na nebu zrasla travadetelica četveroperkaosjak volofsko oko i stareh pismeneh slovoteško kak olovočetverolisni četveropreg.Z brega na breglovec nas pratiživotek kration niti ne znada ga neje.Dagda gdagda puknečrez luknju puškenu naluknezvuzlale mu se očinikak da pogodi.


56

Brzel ftiček mrzelna to se grohotom nasmejeodprše k novomu bregunovi ga breg zgrejejoš jeden vu četveropregu.


57

Tihi deminutivi…

U kotlinastoj udolinibujna polja kukuruzana obroncima nepregledne nasade vinogorjapred očima mi crkvica Svetoga Duha.Točno u 18 sati zvonar će uključitiinstaliranu zvonjavukoja će trajati i trajatičini se nikad kraja.Vječnost je lišena granicazar ne? Ipak još jedan tren i zvonjava će zamuknuti.Vječnost će zamuknuti!Nastupa žamor molitvestare bakice moleMajko Božja, moli za nas! Moli za nas grešnike!Rominja tiha kišica.(Tiha kišica…)Rominjaju tihi deminutivi!


58

Kozmogonije, kozmogonije…

Ludo zabija se u prozorske zavjesesumanuto zujimuha. Traži izlaz?Ja zurim u bijeloiskričav ekran kompjutorarazmišljam kako bi bilo dobroneke stvari iz bivšeg životastaviti na papir.I stvari, i stvaranje, i pojavekoje su trebale biti drukčijeno što su biledrukčije no što i sada jesu.Eh, kozmogonije, kozmogonije!Prethodi li stvaranju kaosili će on doći poslije?Umjesto čaja od kamilice( koji obožavam!)u ruke iznova uzimam knjiguA. Alvareza Okrutni bog.Totalitarna umjetnost.Ekstremistička umjetnost.Ona je tako ranjivatako razumljiva.Hoću čitati.Neću čitati.


59

Predjeli stotinu kornjača…

Od nas koje smo iz svih dijelovaVelegrada dolazile nikad i nitko nije očekivao da ćemo onu napuštenu djecuzapanjenu sumornim nebom više no vlastitom sudbinomodvoditi svako jutro u predjele koji se oduvijek zovuPredjelima stotinu kornjača. U nedostatku boljih nadahnuća mi smo to ipak iznova činile u prkos dobacivanjima jointirane mladosti halo baby halo pičkice!Ako ništa drugo to što smo činilečinile smo u prilog prošlostikad su i nama “dobri ljudi” godinama lagali da će se naši očevi i matere sigurno vratitisigurno vratiti jednog danai mi naivno vjerovale da će nadoći dankad ih nećemo prepoznavati na osmrtnicamaprikucanim o debla na nekom nepoznatom groblju.Nas tri sestre (tako nam kažu!)s napuštenom djecom velegradau Predjelima stotinu kornjačasvako ubogo jutroigramo se.


60

Zamišljamo da smo tri majketri majke koje nikad neće napustiti svoju djecu.(I ja tilaali nisan smilajubavi jubavi prokleta bila!)


61

Leptir (Papillon) …

Da i leptir može imenom čovjek bitinisam znao sve do filma s istim nazivomtaj put s velikim L (P – prema francuskom!).Kad ste kao i L (odnosno P) osuđeni na doživotnu na isto vam dođesmijete li se ili plačetenad sudbinom koja vas nije mazila i pazilai sad ste tu gdje jeste.I još k tomu na pustu otokui još k tomu pomahnitalim morem okruženuma zvali se leptir ma i bili leptirpobješnjelo more pri prvom pokušaju bijegasatrt će vas i povući na dno.Ipakoptimisti kažu da ima nade do god se možete nadatima bila u njoj i najperfidnija opsjena sakrivenama bili L (odnosno P)ma bili i stvaran leptirto još uvijek ne znači da ćete pohrliti k voštanicii izgorjeti. Leptir je kažu putujući duhnerijetko s najavom smrti.L (odnosno P) nije vjerovao u te pričenjegova je žudnja za životombila jača od smrti i zato se lišen tjelesnostiizmaštanim krilimanad pobješnjelim morem vinuo u novi život.


62

U ustima mu solu kostima srdžbana nogama teški okovi.S neba sokol gleda ganaprosto ne vjeruje.


63

Gregorijanski koral…

Često meosobito predvečerobasiplju traktatimatiradama o nedvosmislenim negacijamaiz raznih teoloških rasprava.Ja pozorno slušamglumim da se divim.U predasima na starom gramofonupuštam gregorijanski koralisluženi gramofon kreštanjem nadjačava ga.Ne treba nikakvih riječičemu u božanstveni koral ubacivati riječima bile i komentar?Kako je ugodna i lijepa ova bešćutna kakofonija(mislim da koral zahtijeva sasvim malu oporosti ton bude nekako čvršćipotpuniji.)E moj Ervinepišem ti ovo pismo s pitanjemgdje je u tom vinograd oca mojegagdje hedonizam gdje strast gdje izgubljenost?Napokon je li smrt dovoljan zalog za ono što volimo?Sve je davno zapisano i opisanoostavi se riječiriječ je tako opasna!


64

Sve je u pokretusve se krećei nema toga tko će promatrati količinuonoga što se krećeu prijelazu s korala na menuetoglasio se Kant.Kreštavo zubalo starog gramofona!


65

Transakcije…

Obavljao sam vrlo sumnjive transakcijemisleći da su nužneubrzo uspostavilo se da nisuzabrazdio sam i propao do dna.Nakon propastivratio se svojoj prvotnoj ljubavi:proučavanju izvorne jednostavnostinepoznatih starih tekstova.Ali sam i taj posao upropastionepotrebno ubacujući svoje osobne dramatizacije.Ispijajući lošu kavu u nekom jadnom podrumuupoznao sam tipa klaunovski otužna licakoji je pogođen sličnim prstom zle sudbinerekao da zna za moje problemetakođer zna rješenjeali prije moram priznati neke bitne stvari.Naprimjertko je Lenoratko je Izabelatko je Duba?Kako ne bih znaorekao samLenoru sam sredio jer nije ni noću skidala skafander.Izabela je pronađena u arteškom bunaru.Duba koliko se sjećam nikad se nije ni rodila.


66

Eto vidite reče tip(koji je tajio svoje ime?)dokle mogu dovestinepotrebne dramatizacije starih tekstova!(Probudio sam se i našao rješenje!)


67

Seljaci silaze u Grad…

Raštimani orkestrion(vjerojatno radi se o poeziji!?)u našem Gradu koji je polumrtavsamo se evociraju uspomeneinače ništa.Seljaci traktorima silaze u njmirišu na balegu i zemljuprotestiraju zbog niskih cijena svojih proizvodasvi su debeli i podriguju se.Jakoji sam obuzet iluminacijom nekog drugog životau ekstazi tresem se gladeći psa(kinolozi kažu da to je još neutvrđena vrsta!)on laje na sve i svaštakad umori se liže vlastitu guzicu.Taj Gradza koji mnogima kažemto je moj dragi prokleti Gradsmiruje me vitrajima oronulih crkvicane napušta nikad.Seljaci probdjeli noćneki i pozaspali sa šeširima na glavinitko od vlasti ne želi da ih primi i sasluša.Miris zemlje vraća ih kućamatu i tamo ostao pokoji šešir.


68

Na baušteli…

Ohkakva scena (kao u filmu?)prirodna scenografija doista je bila sjajnau tom stampedu bljuvanja okorjelih pijanacau napuštenu parkunažalost.Baš kad razmišljao sam o parfemu onih ocvalih damakoje su me poslije seksa počastile omletomšto mi je došlo kao vrlo dobra energijaza umornu tugu na bauštelis koje promatram upravo ovo što pišem.U predahu poslahvala Boguna masnu pauspapiru nadglednika poslapokatkad krijumčareno ubacim svoju riječpokatkad pojašnjavam crtežom.Nadglednik objema rukama na glavipsujezagubili se nacrti o polaganju kamena temeljca.Jedna od naših ocvalih damacereka se sa stranepih pih kaže koje glupostistavi ti meni onaj pravi kamen temeljac(ako me razumiš?!)pijanci su ipak bolji.


69

Hu hu potrebno je razumijevanje…

Hu hu potrebno je razumijevanjehu hu potrebno je od vrhunca do tla do čiste vode izvorskedesno lijevo sakramentilitanije svezane u dijelovesinovi i cehmeštri također cikorija u mošnjama takođerhu hu takođeroholost vaša više vas ne ljubičak ni one fotografije tužna lica.Napuščeno jenaše staro zestajališčevojzimo se ali kam ali kamdenes neprežalno je lovec bitimamek mojaposudili smo a nemremo vrnuti.Onu ljubav onu staru mudrost one aforizme.Postojanje dijeli propasthu hu ugovorne strane suglasne suda je metoda raspadanja u punom zamahu ojađena srcahu hu.U mrklini noći sova će doćirekao je Cioran.



71

Božica Pažur

ČETVEROLISNI ČETVEROPREG – POETOLOŠKI VRSNI VIŠEPLET

IVE KALINSKOGA

Jedanaesta – a sedma pjesnička – knjiga u raznorodnom i estetski reprezentativnom opusu književnika i znanstvenika Ive Kalinskoga (r. 1940.) iskazuje se rijetkim fenomenom nadrastanja poetološkoga vrha - vlastitoga i suvremene hrvatske beletristike.

Govoreći o njegovu pjesništvu suvremenoga kajkavskoga i hrvatskostandardnoga jezičnog izbora, mjerodavna je književna kritika (osobito Cvjetko Milanja) naglašavala „tematski i poetički jedan širi ‘raster’ stilskih značajki“ – potvrđujući mu ekskluzivnu pripadnost postmodernističkom stilskom rasponu i razdoblju. Antologijskom razinom prvih objavljenih kajkavskih stihova (u časopisu Kaj, br. 1/1971., Panorami novijega kajkavskoga pjesništva) antologiziran prije 35 godina (Antologija novije kajkavske lirike, prir. Mladen Kuzmanović, 1975.), i prije prve – kajkavske – stihozbirke (Pha-kaj, 1979.), Ivo Kalinski – autor višestrukovne i bilingvalne kompetencije – drži visoku estetsku razinu svojih poetičkih konstanti skoro četiri desetljeća. U tom smislu, naslovna uspostava najnovije zbirke Četverolisni četveropreg – ponovno (auto)ironijskom selektivnošću, autoreferencijalnošću – čini se višestruko simboličnom. Kao što smo uz poetskoproznu zbirku Blindjerana pizza (u zajedničkoj kajkavsko-čakavskoj knjizi s Vladimirom Pernićem, nadnaslova Cicirici & senjali (2007.), te uz štokavske Kristalni aed (2005.), Lollo (2007.) i Nemir podvornika Szerbe (2009.) znali naglasiti, podsjećamo i ovaj put: svakim


72

novim djelom, u Kalinskoga uočavamao gradacijski postupak čuvanja i prerastanja okvira poetoloških mu vrsnoća iz svakoga prethodnoga djela. I to je „četveropreg“, poetološki višeplet, u arhetipijskoj sveobuhvatnosti („potpunosti“) broja četiri... Oksimoronski znak (krhke) sveupregnutosti s referencijom i na vlastititi umjetnički postupak!

Bez obzira na jezični izbor (kajkavski, ili štokavski), žanrovski ili strukovno tipološki (poezija, kratka proza, književnoznanstvena monografija, esejistički medaljoni...) – svim odlikama nesumnjivog književnog i intelektualnoga barda, kao i odlikama poetičkog raspona „doba razlika“ (termin C. Milanje), hrvatske postmoderne – Kalinski uspostavlja suvremenu poveznicu sa sveukupnom matičnom hrvatskom literaturom, korespondirajući suvereno s kreativnim znacima svjetske poezije. Konstantne su to poveznice dragojevićevske mudrosnosti i neoegzistencijalizma, mihalićevske „nigdinske“ ontologije, petrakovskog „ispadanja iz povijesti“, slamnigovskoga ludizma, slavičekovske (možda) konektorske motivacije označitelja...itd.

Izvan svakog analitičnog pretjerivanja, u sva četiri antologijski konzistentna (!) poetska ciklusa nove knjige – Unutarnja simetrija, Lomba! Lomba!, Budi nova frekvencija, Četverolisni četveropreg (pogotovu u postmodernističkoj intertekstnoj /na momente kajkavskoj/ razigranosti ovog posljednjeg) – dominantnom jezičnom i filozofijskom sintezom, razabiru se ponovno poetološke kôte Ive Kalinskoga. One se u kritičarskoj artikulaciji sažimaju ovako: filozofičnost, pojmovnost, otkriće „crne jezgre“ (ideja ljepotno crnoga), tematizacija jezika, (auto)ironijski i narativno-razgovorni kôd (rečenični dubinski ustroj u stihu), neoegzistencijalizam...

Načelno, poezija je to identiteta, u idejnom sloju ne(ra)spoznatljivosti subjekta/ bića, svijeta, teksta /stvaranja – s protegom na pejsaž, povijest, genetiku (naroda): (...) tamo je


73

seoce/ manje od deminutiva/ bez nogu/ bez ruku/ bez glave/ ono bi da hoda./Ali ne može./ Povijest izdala ga/ i ono u sjećanju/ nikako da iščita požutjele bilješke/ koje je nekoć pisala Natalija (...)/Iz kamena u stijeni/arhetip/ muca njeno ime: („Seoce“).

Paroksistički je u tom statusu apsurdna nemogućnost svakog tumačenja (duhovnog razabiranja, znanja, intelekta, analize, vrednovanja), pa i u odnosu na netom ispisani tekst (označiteljsku radnju) kojom se ta zagubljenost, postvarenje bića (u povijesti, literaturi...) iskazuju (E moj Ervine/ pišem ti ovo pismo s pitanjem/ gdje je u tom vinograd oca mojega/ gdje hedonizam/ gdje strast/ gdje izgubljenost?/(...)sve se kreće/ i nema toga tko će promatrati količinu/ onoga što se kreće/ u prijelazu s korala na menuet/ oglasio se Kant./ Kreštavo zubalo starog gramofona! – „Gregorijanski koral...“); i u ovim ciklusima „Četveroprega...“ impersonalnost, infinitivnost, negacije to više podcrtavaju poetiku neoegzistencijalističnog nihilizma. Pojačavaju je, među ostalim, mihalićevska kondicionalnost („ono bi da hoda“...), negacije (ne znati /ne moći: Nikad ništa o tom nećeš znati; niti si ikad znao niti ćeš ikad znati), te svevremenski „perfektni“, eliptični perfekt (s izostavljenom proklitikom: Bila ta vremena bilo to vrijeme/ nelagodno i mašta jačala/ sve karte podijelila/... u tren slijetala leptira jata/ u kišu skutrenu pod strehom/bile kratke priče/ kumulus u grijehu. – „Bila to vremena...“).

Mudrosno postavljena nihilistična, neoegzistencija-listična rešetka iz prijašnjih zbirki, dakle, s idejom semantičke pustoši i trošivosti svijeta/ individue, u polja svoje upitnosti u Četveropregu .. drastičnije je „ulovila“ kategorije vremena i apsoluta: Ako ništa drugo to što smo činile/činile smo u prilog prošlosti – „Predjeli stotinu kornjača“; Bože moj koja je prava crta tvog temperamenta/ da nas zaokupi u ovom tjesnacu/ u ovom cvijetu u ovom preuskom grobu/ kojim hodamo/ da iznova sanjamo (...) – „O drvu o kući o izgorjeloj tratini...“.


74

Simbolični lajtmotiv rasapa, izočnosti, subjekta, zagubljenog u raspodjeli mnogolikih neantropomorfiziranih stajališta, u slici „ciciricija“ (pjetlića/ kokotičeka) na gnoju, „na odhičenoj pizzi“ iz kajkavske poetsko-prozne knjige Blindjerana pizza, ovdje, u Četverolisnom četveropregu, već u prvoj pjesmi (O drvu o kući o izgorjeloj tratini...) svoj korelativ nalazi „u prizoru“ cvijeta na đubrištu, na grobu: u funkciji statusa individue: kao njenog postvarenja, prerade, otpadništva...smrti. S tim u vezi, naglasiti nam je složenost dekompozicije subjekta („ja“ = „ti“, =„on“...: ti da si oduvijek sam; i on prvi put osjeti...), i to u odsustvu „tumača“: objekti / „kulise“ tumače sami sebe: pozornica koja katkad iluzijom značenja – svjetlom i mrakom – zatekne gledatelja, statista, izgubljenika („jednog jedinog čovjeka iz gledališta“) u težini njegove impersonalnosti i odjeka imenovanja Svijeta. Zato krnji nominalizirani naslovni usklik Lomba! Lomba! – „(p)lomba“ – u imperativnoj funkciji nezamjetljivosti, sićušnosti, nevidljivosti („sićušni nokat u manikuri“) u odnosu na (sve)opću „kulisu“ koja izokrenutom projekcijom „gleda“ promatrača („Lomba! Lomba!), zato „seoce“ umjesto da vrišti/ naćulilo uši i sluša/oratorij tišine./ Iz kamena u stijeni arhetip muca njeno ime ... („Seoce“). Ideja /spoznaja (o) neformiranosti bića i svijeta, njihovoj „uhvaćenosti“ tik pred eventualnošću oblikovanja, koja je, naravno, prema Kalinskomu, „neupitno upitna“, neizbježno u njegovoj poeziji upleće i kulturnoanimalistički aspekt, jezičnokomunikacijsku ideju „nemuštosti“, neantropomorfna stajališta („Predjela stotinu kornjača...“, „Leptira (Papillona)...“, kućnog ljubimca/ s kojim sam se kažu šifriranim lavežom/ potajno dopisivao – „Ipak prizor...“): vraćanje na početak oblikovanja stvari/ sapiensa/ faune, govora/ usklika, zajednice, krajobraza/ tla/ zemlje. (Samo)poništenje identiteta do nespoznatljivosti, do neantropomorfiziranog rasapa prigoda je za status njegove novotvorbe, identiteta vršne suvremene hrvatske poezije ponovno u knjizi Ive Kalinskoga. (Antologičari, gdje ste?!)


75

O AUTORU

Ivan (Ivo) Kalinski rođen je u Črečanu kod Sv. Ivana Zeline. Magisterij i doktorat humanističkih znanosti završio na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstvenik i književnik. Objavio 70-ak znanstvenih i stručnih radova s područja dijalektologije, leksikografije i povijesti jezika. Sustavno se bavi proučavanjem jezične i estetske strane suvremene kajkavske književnosti. Zastupljen u svim panoramama i antologijama kajkavskoga pjesništva te u Skupljenoj baštini, antologiji sveukupnoga hrvatskoga pjesništva. Dobitnik Zlatne lire za kajkavsku poeziju i Nagrade Katarina Patačić 2008. Urednik Male biblioteke “Dragutin Domjanić” (43 knjige/zbornika), biblioteke “Susreta riječi” (10 knjiga/zbornika), jedan od urednika Male biblioteke “Ignac Kristijanović”, jedan od urednika časopisa KAJ.

Knjige objavljene u suautorstvu:

Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika (10 svezaka), HAZU i Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb 1984. - 2007.

Zagrebački KAJ, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje (monografija), Zagreb 1998.

Samostalne, dosad objavljene knjige:

Pha kaj, (zbirka poezije), “August Cesarec”, Zagreb 1979.Valctakt i lajno, (zbirka poezije), “Kajkavsko spravišče”, Zagreb 1982.


76

Poetika i jezik kajkavskih pjesama Dragutina Domjanića (monografija), “Kajkavsko spravišče”, Zagreb 1988.

Anatomija kmice ili umjetnina teksta - zanos i tjeskoba (eseji), Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina 2003.

Kristalni aed, (zbirka poezije), “Disput”, Zagreb 2005.

Ono drugo more, (kratke priče), “Disput”, Zagreb 2006.

Cicirici & Senjali, (zbirka poezije - zajedno s Vladimirom Pernićem), “Kajkavsko spravišče”, Zagreb 2007.

Lollo, (zbirka poezije), DHK, Zagreb 2008.

Kiborg kao emotivni alien (eseji), Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina 2009.

Nemir podvornika Szerbe (zbirka poezije), Pučko otvoreno učilište Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina 2009.


KAZALO

UNUTARNJA SIMETRIJA

O drvu o kući o izgorjeloj tratini…. 9Ideja za pisanje… 11

U istom času… 12Prema sjeveru… 13

Unutarnja simetrija… 15Kojiput… 16

Bila to vremena… 17Po glavi… 18

Rekao je netko… 19Castrum Lobor… 20


LOMBA! LOMBA!

S plombama u sebi… 23Igrajući poker uživalo se draga moja… 24

Doći će taj dan sigurno će doći… 25Bilo to jedno blistavo razdoblje… 26

Odi tamo! Ja moram raditi… 28S vremena na vrijeme… 29

U Ćilipima kraj Dubrovnika… 31Seoce… 32

Lomba! Lomba!.. 33Ipak prizor… 34

BUDI NOVA FREKVENCIJA

One večeri… 39Koja je bila upravo sjajna... 41

Riječi... 43Budi nova frekvencija... 45

Aktivisti... 46Komična scena tog jutra... 48Bilo je tako kako je bilo... 49

Pivala je Ona… 50Skakutalo… 51

Skupinica čudnih ljudi… 52



Brzel ftiček mrzel… 55Tihi deminutivi… 57

Kozmogonije, kozmogonije… 58Predjeli stotinu kornjača… 59

Leptir (Papillon) … 61Gregorijanski koral… 63

Transakcije… 65Seljaci silaze u Grad… 67

Na baušteli… 68Hu hu potrebno je razumijevanje… 69

Božica Pažur

ČETVEROLISNI ČETVEROPREG – POETOLOŠKI VRSNI VIŠEPLET

IVE KALINSKOGA ... 71

O AUTORU ... 75


Tisak i uvez:

Tiskara Zelina d.d.Katarine Krizmanić 1, 10380 Sv. Ivan Zelina

tel: 01 2060 370, fax: 01 2060 242

tiskara-zelina.hr [email protected]

Objavljivanje knjige financijski je pomoglo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske


Cijena: 90,00 knISBN 978-953-6540-45-7

9 789536 540457

Documents

Ivo Kalinski Četverolisni četveropreg...11 Ideja za pisanje… Na obronke Medvednice bačen pogled nestrpljiv i vrlo nervozan. Onaj briježak ispred ima li udolinu ima li u udolini