Izbor misli - Michael de Montaigne i François de La Rochefoucauld

8/13/2019 Izbor misli - Michael de Montaigne i Franois de La Rochefoucauld

1/6

Michel de Montaigne

Dok god smo ivi kreemo se za svojim poslovima onako kako nam je drago: ali kad smo

jednom lieni ivota, nemamo nikakve veze sa onim to jest. I zato ovjek nije sretan, jer tomoe biti tek onda kada ga vie nema.

Oni koji se obraaju samom Bogu ili sudbini nadmauju sve u svojoj ludosti, kao da sudbinaima ui koja bi marila za naa lupetanja.

Kao to bolestan ovjek sanja kujui lude tlapnje, dua koja nema utvrenog cilja- gubi se:jer, kao to je kazano, biti posvuda, isto je to i ne biti nigdje.

Svako je uvjerenje dovoljno jako da ga se prihvati po cijenu ivota.

I, doista, ono za to kaemo da se najvie bojimo u smrti jest upravo bol.

ta li se sve ene ne plae poduzeti kad postoji i najmanja nada da e to uveati njihovuljepotu.

Najbrojniji i najzdraviji soj ljudi smatra sreom imati obilje djece: ja i jo neki drimo da jesrea kad ih nema.

Srea je kao i staklo, kako sjaji tako se i lomi.

Stvarima pripisujemo stanje koje je zapravo nae, nije vano samo vidjeti stvar, vano je i

kako je vidimo.

Nikome nije dugo vremena slabo, a da on sam tome nije kriv.

Svrha naeg ivotnog puta je smrt, ona je nuni cilj kojemu moraju biti upravljanje nae oi,obinom je puku lijek to na nju ne misli.

Unaprijed misliti na smrt znai unaprijed misliti na slobodu.

Nema nieg zloga u ivotu za onoga koji je dobro razumio da gubitak ivota nije zlo.

Onaj koji bi uspio ljude nauiti kako umrijeti, taj bi ih nauio kako ivjeti.

Jeli razborito dugo se bojati neega to kratko traje, smrt izjednaava dug ivot i kratak ivot,jer dugotrajnost i kratkotrajnost ne pripadaju stvarima kojih vie nema, onaj tko umre umladosti ili onaj tko umre u starosti, zar nije smijeno kad se na taj trenutak trajanja gleda kaona sreu ili nesreu?

Sve ovo vrijeme to ivite, kradete ga ivotu. Neprestani rad, vaega ivota graenje je smrti.U smrti ste dok ste ivi, jer kad vie niste ivi, vi ste poslije smrti.


2/6

Uistinu mislim da nam upravo oni strani izrazi lica i one uasne ceremonije ulijevaju viestraha nego sama smrt, blaena ona smrt koja nam ne ostavlja vremena za pripremanje takvihceremonija.

Smrti se valja plaiti manje nego niega, ako ima neto manje od niega. Korisnost ivota nije

u trajanju, korisnost je u nainu kako je upotrijebljen.

Navika pokriva pravo lice stvari.

Graanima se mora dati sluba koja odgovara njihovoj prirodi, priroda moe sve i postie sve.epavi ljudi nisu pogodni za tjelesne poslove, kao to ni za stvari duha nisu pogodni epaviduhovi.

Ue nas oni koji ne upravljaju sami sobom.

Meni je drae sumnjati nego znati.

Tijek naega ivota pravo je ogledalo naeg miljenja.

Jedini je dobar onaj govor koji nas pogaa.

Bio sam tako sazdan i naviknut da svugdje budem drugi, da mi se sada ini kako sam polovicasebe.

Najhrabriji su esto i najmanje sretni.

Onaj koji padne uporan u svojoj smionosti, koji zbog opasnosti neminovne smrti ne popusti

niti samo jednu mrvicu u svojoj odlunosti, koji dok isputa duu jo netremice gleda svogneprijatelja pogledom punim prijezira, takvoga nismo pobijedili mi, on je ubijen, ali nije

pobijeen.

Bolje je ne ivjeti nego ivjeti u nevolji.

Moramo se othrvati strastima makar i po cijenu ivota.

Ako se moe, valja imati enu, djecu, imanje i nadasve zdravlje, ali se time nikako ne valjavezati da nam srea o tome ovisi, moramo se uvijek pobrinuti za neko pribjeite, koje e biti

u potpunosti samo nae i gdje emo uivati svoj mir i samou.Veina nas uitaka golica i obuzima da nas na kraju zadave.

Slava i spokoj ne mogu prebivati pod istim krovom.

Najgore stanje po ovjeka je kad izgubi svijest i upravljanje samim sobom.

Mudrost je u tome da pravilno upravljamo svojim duhom, a mudrost duh vodi s mjerom i

sama za njega odgovara.

Svakog nam se dana novi hir i raspoloenje mijenjaju kako semijenja vrijeme.


3/6

Nije na dobro suditi o nama gledajui samo izvana nae ine, valja se udubiti sve do pravenutrine i ustanoviti to je ono to nas zapravo pokree: ali, kako je taj veliki poduhvat prepunzamki, htio bih da se to manje ljudi u to mijea.

Najdobrovoljnija smrt je najljepa smrt.

Kao to ne krim zakon donesen protiv kradljivaca kad odnosim ono to je moje, niti sampalikua kada loim svoje drvo, tako ne potpadam pod zakon protiv ubojica zato tooduzimam sebi ivot.

ivot ovisi o volji drugih, smrt ovisi o nama.

Jer uistinu, da bismo pripitomili smrt, postoji samo jedan nain: smrti se pribliiti.

Nema jadnijeg oca od onoga koji odrava ljubav svoje djece, samo potrebom to je ona imajuza njegovom pomoi.

Ljudi koji rado prolijevaju ivotinjsku krv time pokazuju prirodnu sklonost prema okrutnosti.

Samo skromnost, pokornost, rad na samome sebi, upornost, velika vjera i jo vea sumnjamogu izgraditi pravoga ovjeka.

Naa se religija rodila radi iskorjenjivanja svih zala, meutim,ona ih pokriva, pothranjuje i nanjih potie.

Na vjerovanje u Boga smo upueni ili ljubavlju ili silom.

Najnesretnije i najkrhkije od svih stvorenja je ovjek, a istodobno on je i najoholiji.

Kao to se iz velikog prijateljstva raaju velika neprijateljstva, iz vrsta zdravlja smrtnebolesti, tako se isto iz rijetkih i tekih nemira nae due raaju najvee i najzamrenije ludosti,samo jedan korak i prelazite iz jednog u drugo.

Jer, strah od smrti, a ne elja za ivotom dre ludog ovjeka vezanim za tijelo.

Tko god neto trai, dolazi do ovoga: ili kae da je naao, ili da se ne moe nai, ili datraenje jo traje.

ena koju volimo ini nam se ljepom nego to ona jest.

Valja uvijek teiti onome to je najnunije.

Nije me toliko briga kakav se ja inim drugima kao to mi je briga kakav zaista jesam u sebi.

Ljudi oko nas vide samo to se dogaa i to se vidi izvana, svatko se moe iskazivati sretnimizvana, a u nutrini mu je samo strah i on sav gori.

Nema te zvijeri na svijetu koje bi se valjalo vie bojati nego to semora bojati ovjek ovjeka.

Razborito uivanje donosi vie tekoa nego suzdravanje.


4/6

Umjerenost je vrlina koja donosi vie tekoa nego patnja.

Ljudima nikako da ue u glavu da onaj koji hoe sve ne postie nita.

Vie volim biti glupan u ovome ili onomenego onaj koji je loe procijenio gdje bi mogao

iskazati svoju vrijednost.

Pametan ovjek ne eli dosegnuti uitak, nego izbjei bol.

Tko strastima ne zna zalupiti vrata pred nosom, taj ih nee otjerati kad jednom uu.

Nema nieg oko ega bi se ljudi vietrudili nego to je elja da nametnu svoje uvjerenje.

Nae oko esto vidi udnovate slike koje ieznu im im se pribliimo.

Ljudi govore o udima, a upravo je udo koliko se iz nitavnih poetaka i beznaajnih razlogaraaju tako glasovita udesa.

Shvatimo li da smo rekli ili uinili glupost, nismo nita uinili. Moramo nauiti mnogoopseniju i vaniju lekciju: da smo svi obini tikvani.

Rado se vraam na temu besmisla naeg obrazovanja: nije mu cilj da nas uini dobrima imudrima, nego uenima. I uspjelo je. Nije nas nauilo da traimo vrlinu i da prigrlimomudrost: utuvilo nam je njihovu izvedenicu i etimologiju. Spremno pitamo: Zna li on grkiili latinski? Zna li pisati pjesme i prozu? No najvanije je ono to stavljamo na posljednjemjesto: Je li postao bolji i mudriji? Ne trebamo doznati tko razumije najvie, nego tkorazumije najbolje. Nastojimo samo napuniti pamenje, a razumijevanje i osjeaj za pravdu ikrivdu ostaju nam prazni.

Franois de La Rochefoucauld

Ljudsko srce neprestano proizvodi strasti, tako da propast jedne gotovo uvijek znaitemeljenje neke druge.

Kad ne bismo imali mana, ne bismo toliko uivali zapaajui druge.

Kad bismo bili posve lieni oholosti, ne bismo se alili na tuu.

Interes, koji neke zasljepljuje, druge prosvjetljuje.

Oni koji su suvie zaokupljeni malim stvarima obino postaju nesposobni za velike.

Bivajui potinjen, ovjek esto vjeruje da je svoj gospodar: dok mu duh tei jednom, srce gamalo-pomalo vue nekome drugom cilju.


5/6

Blaenstvo nije u stvarima nego u ukusu; sretni smo posjedujui ono to volimo, a ne ono todrugi nalaze poeljnim.

Uvijek si umiljamo da smo sretniji ili nesretniji nego to odista jesmo.

Za sreu i nesreu ljudi nije odgovorna samo sudbina nego u jednakoj mjeri i njihova ud.

Iskrenost je otvaranje srca. Nalazimo je tek u nekolicine, dok je ono to obino viamo samotanano pretvaranje kojim se eli zadobiti tue povjerenje.

Ako postoji ista, drugim strastima nepomuena ljubav, onda je ona skrivena na dnu naihsrdaca, nezapaena ak i od nas samih.

Postoje ene koje nikad nisu imale ljubavnu vezu, ali teko je nai enu koja je imala samojednu.

Ljubav je samo jedna, ali postoji bezbroj raznih kopija ljubavi.

S pravom ljubavi je kao s ukazivanjem duhova: cijeli svijet o njoj govori, ali tek ju je

nekolicina vidjela.

utnja je najsigurnija odluka za onoga tko sumnja u sebe.

Sve to volimo volimo zbog sebe; pretpostavljajui prijatelje sebi samima, mi samo slijedimovlastiti ukus i vlastito zadovoljstvo. Pa ipak, jedino je po tom pretpostavljanju prijateljstvo

pravo i savreno.

Ono to ljudi nazivahu prijateljstvom u stvari je samo udruivanje, obostrano uvanje interesai razmjena usluga; sve u svemu, nita vie od trgovine u kojoj samoljublje uvijek trai svojdio.

Iako smo esto uvjereni da volimo osobe koje su monije od nas, uzrok naega prijateljstva jepuki interes. Nismo im, naime, odani zbog dobra koje im elimo negozbog dobra koje od njihoekujemo.

Ljudi ne bi dugo ivjeli u drutvu da se meusobno ne zavaravaju.

Svatko hvali svoje srce, ali se nitko ne usuuje pohvaliti svoj duh.

Uglaenost se duha sastoji u miljenju o valjanim i profinjenim stvarima.

Duh uvijek biva obmanut od srca.

Svaki ovjek i svaki dogaaj zahtijevaju svoje gledite. Neke moramo sagledati izbliza dabismo ih valjano procijenili, dok druge valjano procjenjujemo samo ako se od njih udaljimo.

Uzrok veine izdajstava nije predumiljajnego slabost.

Starenje umnaa mane duha kao i one na licu.


6/6

Slabost je jedina mana koju ne moemo ispraviti.

ovjek od duha bio bi itekako zbunjen u drutvu budala.

Dok je znaaj velikih duhova da s malo rijei kau mnogo, sitni su duhovi obdarenisposobnou da mnogo govore i ne kau nita.

Naa sklonost novim poznanstvima ne proizlazi toliko iz umora od starih ni iz uitkapromjene, koliko iz osjeaja zgaenosti nad injenicom da nam se oni koji nas dobro poznajuvie ne dive dovoljno te iz nade da e nam se oni koji nas ne poznaju u tolikoj mjeri viediviti.

Ime vrline pogodno je za zlouporabu kao i ono poroka.

Takozvana dareljivost najee je samo tatina davanja, koju volimo vie od onoga to

dajemo.

Nitko nije tako snalaljiv da bi mogao uvidjeti svo zlo koje ini.

Mladost je neprekidno pijanstvogroznica razuma.

Slabe osobe ne mogu biti iskrene.

U ljubomori ima vie samoljublja nego ljubavi.

Opratamo sve dok volimo.

Osrednji duhovi obino osuuju sve to je izvan njihova domaaja.

Najvei trud prijateljstva nije da prijatelju pokaemo svoje mane nego da mu ukaemo nanjegove.

Malo bismo toga arko eljeli da odista znamo to elimo.

Lijekovi protiv ljubavi postoje, ali nijedan nije pouzdan.

Ljeniji smo duhom nego tijelom.

Documents

Izbor misli - Michael de Montaigne i François de La Rochefoucauld